SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
DISLOCIRANA NASTAVA ORAJE
SOCIJALNI RAD

ZNAAJKE INTERPERSONALNE KOMUNIKACIJE

Student: Belmin Bakovi

Mentor: dr.sc. Iko Skoko, izv.prof.

Sadraj
Uvod............................................................................................................3
1.Verbalna i neverbalna komunikacija........................................................4
2.Spontano,uvjebano i planirano ponaanje..............................................5
3.Razvojni proces........................................................................................6
4. Izravna povratna veza,interakcija,koherencija........................................7
5.Unutarnja i vanjska pravila.......................................................................8
6.Interpersonalna komunikacija kao aktivnost.............................................8
7.Persuazija ili komunikacija........................................................................9
Zakljuak..................................................................................................10
LITERATURA.........................................................................................11

UVOD

U ovom radu u govoriti o

znaajkama interpersonalne komunikacije.Sve
donedavna interpersonalna se komunikacija definirala prema znaajkama situacije
i prema broju onih koji sudjeluju,fizikoj udaljenosti i mogunosti povratne sprege
(feedback).
Priznajui da interpersonalna komunikacija stvar razvitka i da komuniciranje
meu strancima nije isto to i komuniciranje meu prijateljima,moemo odrediti
znaajke koje interpersonalna komunikaciju razdvajaju od ostalih oblika
komuniciranja.Postoji niz razliitih pristupa definiranju i diferenciranju
komunikacije.Razlikuju se verbalna i neverbalna komunikacija (a uz
njih,simbolika i pisana komunikacija) a u odnosu na broj ukljuenih sudionika
(intrapersonalna,interpersonalna,grupna
i
javna
komunikacija).Naini
komuniciranja u svim kulturama su isti osim u izmeu supkultura.
Razvoj komuniciranja istodobno je procesotkrivanja i proces poduavanja.
Otkrivanje se dogaa bez sudjelovanja uitelja. Veliki dio uenja je sluajan i
dogaa se kao posljedica promatranja.S druge strane poduavanje zahtjeva akciju
neke druge osobe, pri tome najmanje jedna osoba poduava drugu radi usvajanja
neka vjetine.Evo popisa sedam kljunih znaajki po kojim se moe prepoznati
interpersonalna komunikacija:
1.interpersonalna komunikacija ukljuuje verbalno, ali i neverbalno ponaanje.
2.interpersonalna komunikacija ukljuuje spontano, uvjebano i planirano
ponaanje ili njihovu kombinaciju.
3. interpersonalna komunikacija nije statina nego razvojna4. interpersonalna
komunikacija ukljuuje izravnu povratnu vezu, interakciju i suvinost
5. interpersonalna komunikacija odvija se u skladu s nekim unutarnjim i
vanjskim pravilima
6. interpersonalna komunikacija je komunikacijska aktivnost
7. interpersonalna komunikacija ukljuuje uvjeravanje ili persuaziju
1

1.VERBALNA I NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Ukljuuje verbalno, ali i neverbalno ponaanje. Ljudsko komuniciranje nije samo
funkcija rijei. Ono obuhvaa sadrajnu i relacijsku komponentu tj. Ono to je
reeno ili uinjeno i nain na koji je to reeno ili uinjeno.Relacijska komponenta
ili komponenta odnosa obuhvaa nain kako je to reeno ili uinjeno.
Naprimjer,pokuajte sebi predoiti na koji biste nain nekoj osobi rekli da je
volite,kako ce vae lice izgledati dok to govorite,hoe li vam na licu bit iroki
osmijeh,hoete li to rei glasno ili tiho,vi ete znati odgovore na ta pitanj,jer znate
kako se upotrebljava tijelo i glas da bi upotpunili ili opovrgnuli ono to
govorite.Nain na koji govorite u najmanju ruku jednako vaan kao i ono to
govorite.Nain govora relacijska poruka koja upuuje na to kako treba shvatiti
sadraj verbalne poruke Ja te volim.Interpersonalno komuniciranje obino
sudionicima prua velike mogunosti za opaanje neverbalnih ponaanja.A ono je
vano jer moe nadopuniti,suprostaviti,regulirati ili ponititi verbalni sadraj
poruke.Slino kao i pri verbalnom ponaanju,neverbalno moe signalizirati
meusobno privlaenje ili odbijanje.Ono moe prenijeti
toplinu,
oduevljenje,prijateljstvo i druge osjeaje.Tako su i neverbalno i verbalno
ponaanje bitni za interpersonalnu komunikaciju.Komunikacija u nastavi je
izmjena poruka izmeu nastavnika i uenika. Uspjena je samo u sluaju ako su
oba dijela jednako shvatila poruku, to je zapravo proces razmijene simbola ija su
znaenja svi jednako razumijeli. Odgoj je takva komunikacija u kojoj se ostvaruje
uska interakcija, to je oblik meuljudske komunikacije.Ona poinje u najranijoj
dobi svakog pojedinca, najprije u porodici, a nastavlja se u koli, u prijateljskim
grupama, u drutvenim organizacijama. Osnovni oblik verbalne komunikacije je
razgovor, a odnosi se na dvije komunikacijske vjetine: sluanje i govorenje.
Najdjelotvornije je takozvano aktivno sluanje. Aktivno sluanje je valjano
sluanje, nastojanje nastavnika da sebi i ueniku pomogne u razrjeavanju
primljenih poruka. Da bi pomogli ueniku da se nose sa svojim emocijama,
nastavnici treba prihvatiti i potovati uenikove osjeaje. To su odlike empatinog
nastavnikasuivljavati sa njima. I tako se otvara put uspjenoj i slobodnoj
komunikaciji, to nastavni proces ini kvalitetnijim, a to je krajni cilj svakom
nastavniku pri verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji

2.SPONTANO,UVJEBANO I PLANIRANO PONAANJE

Ukljuuje spontano, uvjebano i planirano ponaanje ili njihovu kombinaciju.
SPONTANO, UVJEBANO I PLANIRANO PONAANJE ukljuuje izbor
metode i izmeu ostalog e ovisiti o vanosti interakcije, o tome koliko znamo o
osobi i situaciji, o naem raspoloenju. Koliina svjesnog razmiljanja, uloena u
verbalno ili neverbalno ponaanje, odreuje je li rije o spontanom, uvjebanom ili
planiranom ponaanju.
a) SPONTANO PONAANJE: komunikacijska ponaanja uvjetovana osjeajima i
bez spoznajne kontrole, takva ponaanja mimoilaze svjesnu provjeru i izraz su
nekontroliranih osjeaja. (tema razgovora osjeajno uzbudljiva)
b) UVJEBANO ILI SKRIPTIRANO PONAANJE: naueno ponaanje koje
ponavljanjem postaje automatizirana reakcija (bez svjesnog planiranja)jako
stiliziran slijed tipinih reakcija u jasno odreenim situacijama) specifian
podraaj,npr.''Bok, kako si''-''Dobro, a ti?''.. (izrazito kratak i poznat susret) Glavna
razlika izmeu spontanog i uvjebanog ponaanja sastoji se u tome to su
uvjebana uena i uvjebavana sve dok ih nismo poeli primjenjivati bez
razmiljanja i u svakoj su kulturi razliita. Spontana ponaanja su reakcije na
osjeaje koji postoje u svim kulturama.
c) PLANIRANO PONAANJE: je ono koje poduzimamo zato to nam se ini da
je primjereno u nekoj situaciji,promiljeno je. Takva ponaanja zahtijevaju vei
spoznajni napor od skriptiranih ili spontanih.
Veina ljudi sklona je sebe smatrati racionalnim a ne emocionalnim biima.Nama
se svia misliti kako su naa djela i ini posljedica razuma,a ne osjeaja.U tom
pogledu ni drutveni znanstvenici nisu nikakve iznimke.Zato su jo odavno
predpostavljali koncepciju komunikacije kao,prije svega,spoznajne,a ne osjeajne
aktivnosti.ovjek je,kao razmjerno razvijeno bie,u stanju velik dio svojih
emocionalnih ponaanja prikazati u emocionalnom ili razumskom liku.
Glavna razlika izmeu skriptiranog i spontanog ponaanja sastoji se u tome to ova
pitanja uena i uvjebavana sve dok ih nismo poeli primjenjivati bez
razmiljanja.Takva su ponaanja u svakoj kulturi drukija.Sa druge strane,spontana
su ponaanja reakcije na osjeaje koji postoje u svim kulturama.Tuga,radost,srdba
su neke od takvih primarnih emocija koje uzrokuju spontana ponaanja.Ako su
osjeaji jaki onda su nai pokuaji potiskivanja tih ponaanja nee biti uspjeni.
3

3.RAZVOJNI PROCES
Trea osobina interpersonalne komunikacije je njena razvojna narav.Ovdje emo se
osloniti na Millerov i Steinbergov nain gledanja.Pod razvojnim mislimo na to da
se interpersonalni susreti mijenjaju u skladu s prirodom odnosa izmeu ukljuenih
strana.Miller i Steinberg objanjavaju da ljudi u svom prvom susretu imaju
deskriptivno(povrno) znanje jedni o drugima.
Svaki od njih zna samo malo o drugome,osim onoga to moe opaati izvana.Poto
su se bolje upoznali,njihovi interpersonalni susreti e sve vie zasnivati na
prediktivnom znanju.tj na znanju o uvjerenjima i sklonostima druge osobe.Kako se
odnos razvija,poinju shvaati razloge zbog kojih druga osoba neto vjeruje ili
zbog kojih djeluje na odreeni nain.
To je poznato kao eksplanacija ili tumaenje.Bitno je u izloenom pristupu da se
interpersonalna komunikacija mijenja u skladu s meusobnim poznavanjem
sudionika.Poveavanjem interpersonalnoga znanja mogue su sve tonija
predvianja partnerovih reakcija.Tada se nakupljeno znanje moe upotrijebiti za
odreivanje naina na koji treba izraziti misli o osjeaje da bi se ostvarili neki
komunikacijski ciljevi.Naprimjer,svijest o tome da je nekoga lako omesti moda e
vas navesti da mu neku vanu informaciju priopite u etiri oka kako biste na taj
nain bili sigurni da e ispravno shvatiti vau poruku.Razvoj odnosa: deskriptivno
(povrno) meusobno poznavanje slijedi prediktivno ( znanje o uvjerenjima i
stavovima druge osobe slijedi eksplanacija ( tumaenje) shvaanje razloga zbog
kojih druga osoba djeluje.

4.IZRAVNA POVRATNA VEZA,INTERAKCIJA I KOHERENCIJA

Uvjet za uspjenu intepersonalnu komunikaciju jest mogunost sudionika da
reagiraju jedni na druge,primjenjui pritom neverbalna i verbalna
ponaanja,logiki povezana s prijanjim zbivanjima u interakciji i s opom svrhom
te interakcije.Sudionici moraju upotrijebiti barem minimum povratnih informacija
interakcije i koheracije.
Izravna povratna veza ili feedback obuhvaa komunikatorove verbalne i
neverbalne reakcije na partnerove verbalne i neverbalne akcije.Time iz pojma
interpersonalne komunikacije iskljuujemo sluaj neodgovorenih pisama.Takva
pisma mogu biti osobna komunikacija,no ona nisu interpersonalna
komunikacija.Posljednja zahtjeva barem dvije osobe,jedna koja zapoinje ili inicira
komunikaciju i druga koja na to reagira.Personalni feedback,za razliku od velikog
dijela komuniciranja posredstvom masovnih medija,usmjeren je prema nekoj
konkretnoj osobi ili prema nekim konkretnim osobama,a ne prema skupini ili
agregatu nepoznatih ljudi.
Interakcija se tie komunikacije u kojoj akcija jedne osobe utjee na akciju
druge.kada dvije osobe integriraju,ponaanje jednog partnera u stanovitoj mjeri
ovisi o ponaanju drugog partnera..Interpersonalna komunikacija ukljuuje i
koherenciju,odnosno logiku povezanost,dok interakcija zahtijeva reagiranje na
akciju neposredno prije,koherencija trai primjerenost izjava u cjelini
razgovora,dakle svim dotadanjim izjavama sudionik.Razgovor obino ima neki
cilj ili vie ciljeva,s kojima bi trebale biti logiki povezane sve pojedinane izjave
sudionika.Kad razgovor skrene s puta zbog nesporazuma ili neprimjerena pomaka
time,komunikatori
ga
mogu
urediti
upotrebom
opravdanja
ili
demantija.Opravdanja su izgovori za neprimjereno ponaanje,ao mi je mislio
sam da si zavrio jedno takvo opravdanje.Demanti ispravljaju mogue pogrene
interpretacije,Ne bih htio da me smatra nepristojnim, no moram promijeniti
temuprimjer demantija.Ta reenica opovrgava negativnu kvalifikaciju koju bi
inae dobio takvo ponaanje.

5.UNUTARNJA I VANJSKA PRAVILA KOMUNIKACIJE

Unutarnja pravila ukljuuju standarde da su ponaanja koje su partneri
uspostavili za vlastitu uporabu u meusobnom komuniciranju.ta su pravila
specifina za neki konkretni odnos( 2 prijatelja izbjegavaju odreenu temu, jer im
se miljenja razlikuju. Oni su postavili svoja unutarnja pravila koja vrijede za izbor
tema razgovora.
Vanjska pravila ukljuuju nameanje da su drugi ljudi ili situacije u stvari to su
drutvene norme. to je odnos krai , vea je ovisnost o vanjskim pravilima, kao
to su drutvene norme i oekivanja u pogledu uloga.

6.INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA KAO AKTIVNOST

To je neto to ljudi rade jedni s drugima a ne jedni drugima, aktivnost u kojoj svi
sudionici oblikuju rezultat. Sve do druge polovice 60-ih komunikolozi su
komunikaciju opisivali kao strogo ogranien in koji poinje od izvora, a zavrava
kod primatelja (posljedica bihevioristikog gledanja na komunikacijsko ponaanje
po shemi podraaj-odraaj).
Novija gledanja polaze od toga da je komunikacija aktivnost, to znai da je
komuniciranje, bez obzira je li rije o interpersonalnom ili masovnom, poput igre u
kojoj potez svakog igraa utjee na poteze drugog. Partneri u komunikaciji ne ine
neto jedan drugome, nego neto rade zajedniki. Komunikacija se dogaa bez
obzira na to je li ishod oekivan ili neoekivan. Pogled na komunikaciju kao
aktivnost u kojoj svi sudionici oblikuju ishod naziva se relacijski pristup IPK-u.
Jedinica analize je odnos, a ne poiljatelj ili primatelj poruke.
Nogomet je dobra metafora za ovu znaajku.To je aktivnost u kojoj ljudi igraju jedi
sa drugima,a ne jedni drugima.U nogometu potezi ili pokreti svakog igraa mogu
biti voeni nekom zajednikom odlukom,no jedan ili vie igraa protivnike
momadi mogu se ponaati tako da te odluke uine nekorisnima.Gledanje na
komunikaciju kao aktivnost u kojoj svi sudionici oblikuju ishod poznata je pod
nazivom relacijski pristup intepersonalnoj komunikaciji.U toj perspektivi jedina je
analize odnosa,a ne oiiljatelj ili primatelj poruke.Sutina je u tome to ljudi u
tijeku interakcije rade jedni s drugima,a ne jedni drugima.
6

7.PERSUAZIJA ILI KOMUNIKACIJA

Persuazija nastaje kada neki sudionik pokua u vezi s nekom temom rasprave,
promjeniti miljenja, osjeaje i ponaanja drugih. Sve donedavna komunikolozi su
persuaziju promatrali ako neto to jedna osoba ini drugoj, a ne kao neto to
osoba radi s nekim drugim. Danas shvaaju da kada jedna osoba nastoji promijeniti
miljenja, osjeaje i ponaanje druge osobe, i ona sama esto mijenja vlasitta
miljenja, osjeaje i ponaanja, jer osoba koju uvjeravaju obino reagirna na
uvjeravatelja. Njezina reakcija moe biti da promijeni miljenja, osjeaje i
ponaanja osobe koja je uvjerava. Tako osoba koju uvjeravaju i sama postaje
uvjeravatelj. Uloge uvjeravatelja i uvjeravanog mogu se dakle izmjenjivati ili
ostvarivati istodobno. U tom je smislu persuazija rezultat interakcije.
esto jedna osoba poinje razgovor s namjerom da promijeni drugu da bi otkrila
kako miljenje te druge osobe itekako zasluuje pozornost.U tom smislu persuazija
je rezultat interakcije.
Ljude razlikujemo prema vjetini odnosno kompetentnosti komuniciranja. Tu
dolazimo do pojma razine komunikacijske kompetencije kojega definiramo kao
stepen u kojemu su neija ponaanja primjerena situaciji i tako omoguuju osobi
da ostvari svoje individualne i relacijske ciljeve.
Kvalitetnoj komunikaciji pridonose primjerenost iuspjenost tj. komunikator mora
govoriti ono to je primjereno situaciji,naprimjer na izreku Hvala uobiajeno je
rei Nema na emu , izostanak ovakve reakcije moe znaiti nedostatak odgoja
ili nepanju, uspjenost se odnosi na komunikatorovo ponaanje u postizanju
individualnih i osobnihciljeva, npr. privlaenje pozornosti upadanjem u rije osobi
koja upravo razgovara moe biti uspjeno, ali ne i primjereno.

ZAKLJUAK

U ovom radu sam govorio o interpersonalnoj komunikaciji i o sedam glavnih

znaajki interpersonalne komunikacije.Zakljuio sam da intepersonalna
komunikacija ukljuuje i verbalna i neverbalna ponaanja koja se ine s drugima,a
ne drugima,takva komuniciranja doputaju nam da podijelimo svoja miljenja i
osjeaje prema drugima.
Interpersonalna komunikacija nije statina nego razvojna,to se ljudi vie
meusobno upoznaju,njihova je interpersonalna komunikacija sve vie upravljana
unutarnjim,za razliku od vanjskih pravila.Ona takoer ukljuuje razliite stupnjeve
izravne povratne veze,interakciju i koherenciju.Uspjeno ostvarenje nekog
polaznog cilja nije uvjet za ostvarenje interpersonalne komunikacije.Nadalje ono
moe samo ukljuiti persuaziju ili uvjeravanje.
Ovakvo gledanje na interpersonalnu komunikaciju se znatno razlikuje od onog
modela sa poetka 20.stoljea,sa kojim je komunikacija bila definirana sa stajalita
rezultata,ostvarenoga u prenosu poruke od poiljatelja pasivnom
primatelju.Sadanja gledanja defininiraju intepersonalnu komunikaciju kao
aktivnost uspostavljanja odnosa,kao relacijsko zbivanje, to jest kao aktivnost koje
ishod zajedniki odreuju svi sudionici.Intepersonalna komunikacija smatra se
aktivnou u kojoj se sudionici sporazumijevaju o vlastitim odnosima.

LITERATURA
Internetski izvori:
https://www.scribd.com/doc/48522572/Komunikacija-i-Konflikti-u-Komunikaciji
http://www.quality.unze.ba/zbornici/QUALITY%202013/069-Q13-117.pdf

Knjiga:

Kathleen K.Reardon Interpersonalna Komunikacija Gdje se misli susreu

str,20-27