239

prolost-sadanjost-budunost
prof. dr. rusmir mahmutehaji

stolaka arija
U vidiku perenijalne filozofije

Prvi dio
Ostavi grad na ishodu ostavi grada na zapadu
Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu
Jer je vrijeme blizu
(Mak Dizdar, Vijenac)

Ukupnost bosanskog jedinstva u razlikama obznanjuju manji i vei gradovi.* Svaki od tih gradova je jezgra s kojom je povezano vie manjih i veih naselja. A te mree od veza gradova i njihovih okruenja grade sloenu uzajamnost bosanske cjeline. Gotovo
svi bosanski gradovi su razvijeni uz rijeku ili vie njih. A budui
da bosanske rijeke uglavnom protjeu kroz doline koje okruuju
brda, gradski sadraji se rasporeuju na obalama rijeka i brdskim
padinama. Zato su prelaenja, uzlaenja i silaenja, te dotjecanje
od izvora i otjecanje prema uu, kao kljuni znakovi prostora grada, ukljueni u osjeanja i shvaanja grada i ivota u njemu.
Prostor zemlje omeen je crtama obzorja ili doticanja brdskih
vrhova s nebom. To je vidik u kojem grad nije mogue odvojiti
od neba. Razluenosti i povezanosti zemlje i neba odgovaraju
razluenosti i povezanosti tijela i Duha u ovjeku. Ta uzajamnost
zemlje i neba i svega to je meu njima, na jednoj, i tijela i Duha i
svega to je meu njima, na drugoj strani, jeste najvaniji sadraj u
oblikovanju bosanskog grada i svega to on sabire. U toj cjelini
* Ova studija je dio knjige arijska: Jezik i znaenja koju e objaviti zagrebaki izdava Antibarbarus. U Glasniku e biti objavljena u dva dijela.

5*

Str.240

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

ivljenja nema nieg, od kukice veziva na mahrami do otrice lista na

vrhu munare, a da nema znaenje u nauku o ovjekovom dolasku
iz savrenosti i vraanju njoj. Sve u obzorjima i sve u jastvima jesu
znakovi protjeueg govora o ovjekovom povratku savrenosti.
U taj govor ukljuena je i objava koju Bog sputa ovjeku kao
Svoj govor u njegovome jeziku. Objava je, tako, sutina svakog
ljudskog znanja. Samo s njome svijet i ovjek mogu biti otvoreni
za svoje vie razine, one iza i mimo granica svih pojava. Svijet i
ovjek i objava obznanjuju jednost u mnotvu. I grad i njegova
kua u bosanskome naslijeu otvoreni su nebu. Oni su tako slika
ovjekovog nastojanja da bude otvoren Duhu i da se vrati svojoj
savrenoj mogunosti.
Svako ovjekovo stanje odrava njegovo znanje o svijetu i
sebi. Kada god ovjek pristane na zatvorenost i dovoljnost svijeta i
tijela, on gubi sposobnost da shvaa, odrava i potvruje put kojim
je u svakome asu i svakome poslu usmjeren prema Najljepem.
Tada on gubi umijee nasljeivanja i prenoenja. I obzorja i njegovo
jastvo se suavaju, a zamisao o izbavljenju u savrenosti iezava.
Stari bosanski gradovi sa svojim tradicijskim sadrajima
postali su gotovo neshvatljivi u modernoj slici svijeta. Njihova
preoblikovanja i razaranja traju dulje od jednog stoljea. etiri
strane svijeta stjeu se u ljudskome jastvu bez obzira na to koliko je
ono osvijetljeno ili zamraeno. Imenica arija oznaava etiri
strane svijeta. Stanje u ariji odraava stanje u ovjeku. Ako
ovjek hoe da izae iz haosa i razorenosti u poredak i obnovu,
on to ne moe bez preispitivanja uzroka i posljedica promjena u
njegovome gradu. Ljudsko ozbiljenje nije mogue bez cjelovitog
nauka koji ne iscrpljuje ni jedno ljudsko postignue. A taj nauk
ima i svoj put na kojem sve u obzorjima i jastvima ima znaenje.
ovjek je na tome putu ako se sjea savrenosti kao razloga i
svrhe svog postojanja. Nauk, put i vrlina u svakome ovjeku su
neotklonjive mogunosti. Vrlina ima smisao ako njen nositelj jeste
na putu prema savrenosti. A put vodi savrenosti ako putnik zna
nju kao svoj cilj, i ako mu je ona izvor znanja.
Do danas su sauvani samo dijelovi bosanskih gradova. Oni
svjedoe naukovnu osnovu dugog razvoja gradskih cjelina. Nasljednici tih ostataka najee ne znaju nita o nauku, putu i vrlini kojima su ti gradovi bili oblikovani. S obzirom na to da moderna slika

Br.3-4

Stolaka arija

Str.241

svijeta ima posve drukiji slijed u usporedbi s onim tradicijskog nauka, veina ostataka tih nekadanjih gradskih cjelina nije shvatljiva
njihovom savremenom nasljedniku.
Stolac je gradsko sredite jedne od bosanskih mrea malih
naselja. Razvijen je u dolini s tri kraka, na obalama rijeke i na padinama okolnih brda. Njegovo sredite je arija koju ini arhitektonska cjelina s damijom, mektebom, musafirhanom, kiraethanom,
sahat-kulom, duanima, te prostorom za mjerenje i druge drutvene potrebe. Ta arija je bila jedna od najouvanijih do posljednjeg
rata protiv Bosne. Istraivanje njenih sadraja i povezivanje sa znaenjima u cjelovitome sakralnom nauku moe doprinijeti razumijevanju opeg okvira u kojima su nastajali svi bosanski gradovi.
Veina gradova Staroga svijeta razvijena je u okviru jedinstva
svetog nauka i svete umjetnosti. Gradske cjeline sa svim svojim
pojedinostima ukljuuju svetu umjetnost koja odraava sveti nauk.
arija prima i daje, sabire i rasijava ljude i njihova djelovanja.
Sve to zbiva se u neprestanim dolaenjima i odlaenjima. U tome
zamrenom i mijenjajuem toku ivota stalno su prisutni i umijea
i vjetine davanja i primanja.
Nije mogue zamisliti ariju bez tradicijske umjetnosti i
zanata.1 Sve to dospijeva u duane, ili to je u njima napravljeno
1
Tradicijom u ovome razmatranju nazvan je odnos ovjeka s Bogom kao Najviim Poelom: S obzirom na njenu obuhvatnu narav tradiciju nije mogue, kae
Marco Pallis, lahko odrediti; ali nekoliko naznaka uinit e taj pojam jasnijim. Tradicija
obuhvaa cjelinu neke civilizacije, u svim njenim oblicima i dijelovima i tei ponitenju
svih oprenosti, kakve su sveto i profano, pa ak i Stvoritelj i stvaranje. Prava tradicijska
civilizacija ima svoje korijene uvrene u nauku isto metafizikog poretka, mimo
ogranienja ak i osobnosti. Taj nauk daje toj cjelini njezino poelo ili dovoljan razlog.
Drugi initelji tradicije bilo etiki, drutveni ili umjetniki, sve do najneznatnijih djelovanja
u svakome danu, svi izvode svoju vanost iz tog nauka, da bi bili vreni u njihovim
propisanim podrujima. Zamisli metafizikog poretka su veza koja odrava sve dijelove u
cjelini. Ukupnost miljenja mora biti posmatrana kao hijerarhija s istom metafizikom na
vrhu. (Marco Pallis, Peaks and Lamas, Oxford: Woburn Press, 1975. XVII. O moguem
znaenju pojma tradicija vidjeti vie u Rusmir Mahmutehaji, Learning from Bosnia:
Approaching Tradition, New York: Fordham University Press, 2005.) Philosophia perennis
je osnova i okvir razmatranja ovog rada. A to znai da je naglaena uzajamnost vjesnitva
i filozofije, uzajamnost koja je od srednjeg vijeka na Zapadu sve vie zanemarivana. A
povezanost vjesnitva i filozofije je od presudne vanosti za dublje razumijevanje izvora
zapadne filozofije, izvora koji su zajedniki i zapadnoj filozofiji i islamskoj filozofiji, ali
koji su shvaani na temeljno drukije naine u ta dva toka miljenja, kako se zapadna
filozofija u sve veoj mjeri odvajala i od perenijalne filozofije i od kranske teologije.
(Seyyed Hossein Nasr, Islamic Philosophy from its Origin to the Present: Philosophy in the
Land of Prophecy,Albany: State University of New York Press, 2006. 5.)

Str.242

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

da bi bilo prodano kupcu, povezano je s cjelinom postojanja.

A ti tokovi uokvireni su tradicijskim drutvenim poretkom i
tradicijskom arhitekturom. Bivanje u ariji zahtijeva od svakog
pojedinca da nalazi i priznaje duhovne sadraje svake njene
pojedinanosti. Prvo, sudionik otkriva smisao poslova koji svojim
simbolizmom uvaju naukovnu poruku. I drugo, to je jo vanije,
svi ti poslovi svojim znaenjima pomau sudioniku u njegovome
duhovnom ozbiljenju i primanju Boije milosti.
U ariji se presijecaju dva pravca koji cijeli prostor dijele na
etiri strane. Ti se pravci presijecaju u nevidljivoj taki kojoj odgovara svako mjesto. A to mjesto je, poelno govorei, svaki ovjek.
Kada se kae da se u ariji presijecaju dva pravca ili stjeu etiri
strane, onda to znai da je cijeli svijet naspram ovjeka i da je ovjek
naspram cijelog svijeta, i kao njegovo sredite i kao njegova rubnost.
Svijet i ovjek su dvije strane jednog i istog obznanjenja Stvoritelja.
U svakome pojedinanom ovjeku sabrano je cijelo ovjeanstvo. Ali i cijelo ovjeanstvo jeste isto to i jedan ovjek.
Zato je arija ime za mogunost tog cijelog iskustva jednog
ovjeka. On se nudi kao sluatelj i primatelj svim drugim ljudima.
Sluanjem i primanjem on zaduuje svakog drugog ovjeka svojim
govorenjem i davanjem. A ta otvorena uzajamnost pojedinca
zahtijeva otvorenost svijeta. Ali i ovjek i svijet sabiru promjenljivi
poredak znakova. Zato je kljuno pitanje: Kako ti znakovi svijeta i
ovjeka mogu biti ueni kao govorenje o zemlji i nebesima i svemu
to je meu njima, te o tijelu i Duhu i svemu to je meu njima? I
potom, kako u tome uenju ovjek moe dosegnuti svoju najljepu
uspravnost ili kako se on moe ozbiljiti u odnosu s Najljepim?
Odgovor na ta pitanja ima tri nerazdvojiva sadraja. Prvi je
da sve mogunosti koje ovjek iskuava u obzorjima obznanjuju
Jednost. Drugi je da i svijetu i ovjeku treba savreno poelo
kao poetak i kraj. I trei je sadraj da se i svijet i ovjek vraaju
tome poelu. I svijet i ovjek primaju i obznanjuju Boga preko
Njegovih najljepih imena. A Bog kao imatelj najljepih imena
jeste Najljepi. Od ovjeka se oekuje da kao primatelj tih imena
sve ini na najljepi nain i tako u sebi ozbilji ime Najljepi. A
arijsko zgusnue ljudskih mogunosti u davanju i primanju ne
moe obznaniti ljepotu svakog injenja ako umijea i znanja nisu
povezani sa svjedoenjem Jednosti i sjeanjem na Jedinog.

Br.3-4

Stolaka arija

Str.243

U svemu to arija sabire sadrano je poelo: Ars sine

scientia nihil. Tu je rije o scientia sacra i ars sacra. Preko ta dva
sadraja obznanjuju se sve pojave arijske cjeline. Kada iezne
povezanost umijea i nauka ili znanja, stavova i ponaanja s
njihovim Najviim Poelom, te u sudionicima ivota u ariji
prevlada zaborav razloga i svrhe ljudskosti, zapoinju razaranja i
neosvijeena mijenjanja naslijeenih sadraja ljudskog trajanja.
irenje pokvarenosti zemljom i morima jeste samo odraz ili
posljedica pokvarenosti u ljudskim jastvima. A to je neodvojivo
od razliitih oblika pojedinanih i skupnih bolesti. Takve bolesti
su neizbjene kad god mesdid ostane bez arije i kad god
arija ostane bez mesdida. A mesdid je otvaranje i sabiranje
ovjekovog prelaenja prema svojoj najvioj mogunosti preko tri
stupnja volje, ljubavi i znanja.
I sveta umjetnost i sveti nauk imaju zemaljske oblike, ali
ljepota i znaenja koje prenose sputeni su s viih razina postojanja,
pa imaju ulogu da ovjeka koji ivi u njima i s njima podiu prema
njegovim viim mogunostima.
arija ili prostor u kojem su obznanjene etiri strane svijeta
jeste razvijeni drutveni i graditeljski oblik. Sve u toj razvijenosti
obznanjuje sredite koje je Poelo kao izvor i utok svega. To
posvuda prisutno sredite odreuje ariju kao ars sacra. Nita ne
moe porei prisutnost sredita, niti ga ita moe ograniiti.
Da bi prisutnost sredita bila potvrivana u svemu i svuda,
arija je u cijelosti okrenuta mesdidu. Sve to jeste arija i sve
to njoj pripada, izvedeno je iz mesdida kao njenog sredita.
Iako je povr zemlje prva razina arije, sve njezine poloene i
okomite ravni svjedoe uzajamnost nebesa i zemlje. ovjek shvaa
povr zemlje kao rasporeenost u etiri smjera sjever, jug, istok
i zapad. Tome prostornom rasporedu odgovaraju etiri godinja
doba zima, ljeto, proljee i jesen.
Slijedei znaenja etiri prostorna smjera i etiri godinja
doba, pravilno ureena arija ima etiri ulaza-izlaza. U sluaju
stolake arije, etiri ulaza-izlaza odreuju njihovi poloaji
u odnosu na sadraje arijske cjeline. Prvi ulaz je sa sjevera,
izmeu duana i kiraethane. Drugi je s juga, izmeu mekteba i
musafirhane. Trei je s istoka, izmeu duana i kovanice. etvrti
sa zapada, izmeu duana i musafirhane.

Str.244

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

Ta etiri smjera i etiri ulaza ukazuju na peta vrata. ovjekova

otvorenost prema Najviem ili okrenutost nebu moe biti oznaena
kao postojanje petih vrata o kojima arija svjedoi svim svojim
sadrajima.
Niz duana prema sjeveru ima dvije strane jednu prema
Tepi i drugu prema ulici. Na vanjskome sjeveroistonom uglu arije je kiraethana ili kua za uenje. Prema jugu je niz duana s
licima prema Tepi i leima prema damiji. Oni su produljenje
damijske avlije prema Tepi ili vanjskome svijetu. Tom vezom naznaena je uzajamnost svih razina postojanja i ivota. Na jugozapadnom uglu tog niza duana, prema musafirhani, jeste mekteb
ili mjesto knjige. Ti duani uzdu damijske avlije razdvojeni su
na sredini kapijom. A damija izvorno znai mjesto sabiranja.
Jednostrani duani ispred damije, mekteb, musafirhana,
dvostrani duani, kiraethana, te kovanica i pekara omeuju
trapezoidnu povr Tepe. Mjere tog trapezoida su 16x27x25x27
metara. Taj unutarnji prostor arije spojen je s damijom preko kapije. A taj spoj odreuje uzajamnost vanjskog i unutarnjeg
poretka arije. A nita od uzajamnosti u svijetu ne moe imati
smisao bez njegovog znaenja u scientia sacra. Kada je to zaboravljeno, savreni poredak se priinja neredom. I obrnuto, ljudi
koji otkriju poredak u sebi pronalaze ga i u svijetu.
Svijet je stvoren u est dana i sa est prostornih mjera. Sve to
je rasprostranjeno kao stvaranje nebesa i zemlje i svega meu njima
sabrano je u stvaranju ovjeka. Njemu kao upotpunjenju stvaranja
dodijeljen je poloaj peata svake odreenosti, ali i otvorenosti
prema sedmome nebu kao Miru od kojeg i prema kojem jesu svi
svjetovi. Zato je sedda najuzvieniji ovjekov poloaj. Sedda je
svjedoenje sedam nebesa kao Mira. Na to upuuje sedam dodira
ovjeka na seddi: elo, dva dlana, dva koljena i dvoji noni prsti.
ovjek je stvoren kao upotpunjenje est dana i est nebesa.
Zato je pozvan sabiranju kao svojoj zbilji: O vjerni, kada ste
pozvani povezivanju u danu sabiranja, pourite sjeanju na Boga
i ostavite trgovinu; to je za vas bolje, da samo znate. Pa kada je
povezivanje zavreno, raziite se po zemlji i traite Boije obilje i
esto se sjeajte Boga; e da uspijete.2
2
Kuran, 62:9-10. Svi prijevodi kuranskih stavaka su autorovi. Ti su tekstovi
prijevoda napravljeni usvajanjem strategije prevoenja u Arthur J. Arberry, The
Koran Interpreted, London: George Allen & Unwin, 1980.

Br.3-4

Stolaka arija

Str.245

Odzivanje tome pozivu, koji Bog upuuje ovjeku da

se preko povezivanja i sjeanja sabere u danu svog stvaranja,
jeste istodobno i potvrda ovjekove mogunosti da svoje jastvo
proiri na sve ljude i cijelo postojanje. Sjeanjem na Boga ovjek
nalazi smisao svih znakova u obzorjima i jastvima. Njegova se
ud pokazuje u sposobnosti da razluuje istinu i la te ljepotu
i dobrotu, i da pristaje uz istinu i ljepotu. I kada se sabire u
punini svoga jastva, i kada se razlazi obzorjima svijeta ovjek
ima Poslanog kao svoj najljepi primjer: Ali kada oni vide
trgovinu ili zabavu, raziu se, i ostave tebe stojeeg. Reci: To
to je s Bogom bolje je od zabave i trgovine. Bog je najbolji od
opskrbitelja.3
Svi svjetovi se sabiru u ovjeku. To je njihovo pokazanje u
svih est dana i mjera kao obzorjima pred ovjekom. Preko tih
obzorja ovjek se zapuuje sebi kao putnik koji se vraa svome
domu. arija je slika dolaska i odlaska te sabiranja i razlaenja.
Sve odnose meu ljudima odreuje prisutnost Boga kao
vazdanjeg drugog u svakome okupljanju: Tri se ovjeka zajedno
ne urote tajno, a da On nije etvrti od njih, niti pet ljudi, a da On
nije esti od njih, niti manje od tog, niti vie, a da On nije s njima,
gdje god oni bili.4 ovjek ima dvije mogunosti u shvaanju i
ozbiljenju svojih odnosa s drugim ljudima. U prvoj mogunosti
on se sjea Boga kao upravitelja i presuditelja svega to se zbiva.
U drugoj mogunosti ovjek iskljuuje ili zaboravlja Boiju
prisutnost u svijetu, pa se oslanja samo na svoju slobodnu volju i
razumsko procjenjivanje onog to je za njeg bolje. Tada se ovjeku
ini da je on neovisni mjeritelj i procjenitelj te da sve to on ini
ne podlijee konanom i savrenom mjerenju i vrednovanju.
arija u izvornome smislu prihvaa, oznaava i oglaava
poredak s Bogom kao vazda prisutnim. Na tu vazdanju prisutnost
Boga i Njegovo sputanje Objave ljudima preko odabranog Vjesnika ukazuju dvije arijske okomice munara i sahat-kula. One
su nerazdvojivi znakovi o uzajamnosti tijela i Duha te zemlje i
neba. Njima odgovaraju dvije strane ljudskog duga Bogu kao Istini.
Obje te okomice upuuju na nedovoljnost prostornih i vremenskih
mjera. Ne iscrpljuju se razlog i svrha ovjekove prisutnosti na zemlji
3
4

Isto, 62:11.
Isto, 58:7.

Str.246

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

u etiri prostorna smjera sjever, jug, istok i zapad, niti u etiri

godinja doba zima, proljee, ljeto i jesen.
ovjek je bie uspravnosti koje spaja zemlju s nebom. Okomici njegove uspravljenosti odgovaraju ljestve kojima njegovo
jastvo uzlazi prema Bogu. To je ljudski dug uspravnosti ili uzlaenju
preko svjedoenja da nema jastva osim Jastva. Za to svjedoenje
nisu dovoljna etiri godinja doba, jer ovjek nije zatvoren u
vrijeme. Iz svakog vremena ovjek je usmjeren Vjenosti.
Munara je u doslovnome smislu kula vatre. Njena erefa
napravljena je radi paljenja vatri koje su vidljive izdaleka. A vatra
objedinjuje svjetlost i toplinu. Svjetlost odgovara znanju. Bog je
svjetlost5. On svojim znanjem sve obuhvaa.6 A ljudima je od
tog znanja dano malo7. Budui da je ovjek stvoren u najljepoj
uspravnosti8 i da je njegov Stvoritelj savren, kad god je to malo
ovjekovo znanje okrenuto Bogu, ono je dovoljno da bi volio
Njega9. Voljenje Boga i slijeenje Hvaljenog10 je savreni put na
kojem Bog vodi ovjeka. Jedinstvo znanja i ljubavi je vjera, a odnos
ovjeka i Boga je odnos vjernog i Vjernog.
Zaljubljeni eli ujedinjenje sa svojim Voljenim. On eli
nestati ili posve izgorjeti u vrelini svoje ljubavi. O toj vjeri, koja
je vazda jedinstvo znanja i ljubavi, kazuje munara kao mjesto
vatre. To jedinstvo znanja i ljubavi u vjerovanju uoblieno je u
svjedoenje da nema boga osim Boga i da je Hvaljeni Njegov rob
i Njegov Poslani. Kada znaenje vjere pretstavljeno vatrama bude
preinaeno u govor, onda je to poziv ljudskim glasom:
Bog Najvei, Bog Najvei, Bog Najvei, Bog Najvei; svjedoim da
nema boga osim Boga, svjedoim da nema boga osim Boga; svjedoim
Vidjeti Kuran, 24:35.
Isto, 65:12.
7
Isto, 17:85.
8
Isto, 95:4-6.
9
Isto, 3:31.
10
ovjekovo jastvo sabire, poelno govorei, sva imena, a to znai sva Boija najljepa imena. Ozbiljiti svoju ljudskost znai otkriti ili nai ta imena u svome jastvu. Bog
je Hvaljeni (al-Hamid). On Svoje bivanje Hvaljenim ne duguje nikome. Njegovo bivanje
Hvaljenim obznanjuje se u ukupnosti postojanja. Ta ukupnost je Hvaljeni kao primatelj
hvaljenja koje Bog kao Hvaljeni daje svim pojavama. Kada je to hvaljenje sabrano u ovjeku kao primatelju, on je Hvaljeni (Muhammad). To to je ovjek primio moe i dati. Zato
je hvaljenje odnos ovjeka kao hvaljenog s Bogom kao Hvaljenim. Savreni primjer tog
primanja hvaljenja jeste Hvaljeni (Muhammad) koji je prvina i krajnost sveg postojanja, pa
zato najljepi primjer, lampa koja svijetli, milost svjetovima i opeaenje vjesnika.
5
6

Br.3-4

Stolaka arija

Str.247

da je Hvaljeni Boiji Poslani, svjedoim da je Hvaljeni Boiji Poslani;

hajde povezivanju, hajde povezivanju; hajde izbavljenju, hajde izbavljenju; Bog Najvei, Bog Najvei; nema boga osim Boga!

Sahat-kula obznanjuje Boije stvaranje u svakome asu, to

je istovjetno s neprestanom Boijom bliskou i udaljenou. Bog
je ljudima blii od vratne ile.11 On ni sa ime nije usporediv.12
Sahat-kula je druga arijska okomica. Ona je izvan damijske
cjeline. Iako je nia od munare, i njena je uloga da nadvisi arijske
ravni, te da bude vidljiva odasvud i da kucanje njenog satnog zvona
bude ujno u cijelome gradu.
Vatre na munari su paljene i pozivi s nje upuivani su u
odreena vremena. Ta vremena su povezana s poloajima Sunca
i Mjeseca. Odzivanje tim pozivima znai ukljuivanje ovjeka u
poredak postojanja i sudjelovanje u seddi svega Bogu, Sunca i
Mjeseca, zvijezda i planina, te drvea i ivotinja. Ali, svaki asak
obznanjuje Boga, pa su sahat na kuli i njegov zvon napominjanje o
Bogu: Gdje god se okrenuli tamo je Boije Lice.13 Bog poziva
u Kuu Mira, i koga hoe On izvodi na uspravni put.14 Sahat-kula
svojim otkucavanjima i pokazivanjima svjedoi kozmiki poredak
kao Boiji govor ljudima.
Sahat-kula je smjetena u sjeveroistonom uglu Tepe. Njome
je postignut raz-govor duanske cjeline s kiraethanom na jednoj,
i damije s mektebom i musafirhanom, na drugoj strani. To to
sahat na kuli najavljuje kao poredak u kozmosu mujezin kazuje
kao cjelovit nauk. Obzorja sa svim pojavama koje obuhvaaju
prelaze neprestano iz jednog u drugo stanje. Ona su naspram
ovjeka koji ih obuhvaa svojim srcem. Pojave u obzorjima i jastvu
postaju znakovi na ovjekovom putu ozbiljenja u dobru i ljepoti.
Za sve pojave u ovome svijetu postoje njihovi uzori u viem svijetu.
Svijest o toj uzajamnosti odraava povezanost ljudskih prisutnosti
na povri zemlje i okomica munare i sahat-kule okrenutih nebu.
Vrijeme na stolakoj sahat-kuli raunato je s postavkom da
dan prestaje i zapoinje zalaskom sunca. Takvo raunanje vremena
posvjedoeno je u Evanelju i Kuranu. Imenici sahat odgovaraju
Vidjeti Kuran, 50:16.
Isto, 42:11.
13
Kuran, 2:115.
14
Isto, 10:25.
11
12

Str.248

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

arapski sa, hebrejski md, aramejski , grki hra. Znakovita

je glasovna veza izmeu arapskog sa i slavenskog sad. Podizanje
sahata na kulu, da bi bio vien iz cijelog grada i ut odasvud, ima
smisao u snaenju svijesti o zbiljnosti asa i zabludi bjeanja iz
njeg. Dolazi, naime, as, kae Marijin sin Isus, kada e svi koji
poivaju u grobovima uti njegov glas, te izii iz njih.15 Bog kae
u Uenju: Izgubljeni su, doista, oni koji uzvikuju lai o susretu s
Bogom, tako da e oni, kada im iznenada doe as, rei: Teko
nama to smo ga zanemarili! Na svojim leima oni e nositi svoje
terete. O kako zle terete oni nose!16
Dvije strane arije, jedna oko Tepe kao mjesta ugoavanja,
ugovaranja i mjerenja i druga oko mihraba kao mjesta svladavanja
zaborava i zalutalosti sjeanjem i vraanjem, spojene su damijskom
kapijom. Ona je dio arijske cjeline, pregrada izmeu dvaju mora,
jednog slanog i drugog slatkog.17 Od te pregrade putnik prelazi
preko vode do mihraba kao znaka nebeskih vrata. A ivot u
ovome svijetu ima smisao u priznanju drugog svijeta kao vieg. Sve
to je u obzorjima i ljudskim jastvima obznanjuje taj drugi svijet.
Zato su nebeska vrata otvorena onima koji znaju i svjedoe Boije
znakove. Onima koji poriu Nae znakove i ohole se prema njima
vrata nebesa njima nee biti otvorena.18
Sve strane zemaljskog postojanja sabrane su u ariji, a
ona u svome mesdidu ili mjestu sedde. Zato je taj mesdid
arijski. I zato je arija mesdidna ili damijska. Kad god je to
dvoje razdvojeno, u svijetu i ljudima nastaje nered. Mesdid je
via razina svega to je vidljivo i usmjereno prema Poelu iz Kojeg
proistjee i Kojem se vraa. arija se sabire u mesdidu, da bi
iz njeg stalno dolazila i da bi se njemu stalno vraala. A srijeda
ili srce arijskog mesdida jeste njegov mihrab ili mjesto rata.
U svijetu ima onoliko mira koliko ga ima u ljudima. A Mir je
svakome ovjeku beskonano blizak. To je tako jer Bog jeste Mir.19
On kae: Ja sam blizu da odgovorim pozivu pozivatelja, kada Me
on zove.20 Ali, ovjek je od Mira vazda manje ili vie udaljen.
Ivan, 5:28.
Kuran, 6:31.
17
Vidjeti Kuran, 25:53.
18
Kuran, 7:40.
19
Vidjeti Kuran, 59:23.
20
Kuran, 2:186.
15
16

Br.3-4

Stolaka arija

Str.249

Povezivanje s Mirom i primicanje Njemu jeste uzlaenje od

niih prema viim razinama ili rat protiv due koja navodi na zlo.21
U tome ratu od ovjeka se oekuje da nijedno stanje ne prihvati kao
konano, te da se otvara svjedoenjem da nema boga osim Boga i
da je Hvaljeni Njegov rob i Njegov Poslani. Takvim svjedoenjem
on ispunjava svoje dugove prema sebi, ljudima i svijetu. To je
ovjekov nain povezivanja s Bogom, i to vazda preko Hvaljenog
kao savrenog primjera. Nema nieg ni velikog ni malog, ni bliskog
ni dalekog, na sve etiri strane svijeta, a da nije povezano s ratom
koje jastvo vodi da bi doseglo Mir. A Bog je Mir (es-Selam). Da
bi ovjek primio mir i to primljeno mogao dati, mirenje mora biti
njegova veza s Bogom. Mirenje kao odnos ovjeka s Bogom je
jedini ovjekov dug. A najljepi primjer u tome mu je Hvaljeni kao
prvi od miritelja.22
Bog poziva ovjeka da u svemu svjedoi pravedno: O, vjerni,
budite zatitnici pravde, svjedoci za Boga, pa makar to bilo i protiv
vas samih, ili vaih roditelja ili srodnika, bilo da je ovjek imuan ili
siromaan; Bog je blizak i jednome i drugome. I ne slijedite strasti,
da biste se tako kolebali; jer ako se vi kolebate ili okrenete, Bog je
svjestan tog to inite.23 Drutvo ine njegovi lanovi, pojedinci s
neponovljivim stanjima svojih jastava. Njihove slobodne volje ih
usmjeravaju na sve strane. Drutvo je okvir i unutarnjost napetosti
i sukoba u kojima sudjeluju jastva koja su manje ili vie udaljena ili
bliska Miru. Ta jastva saznaju sebe u odnosu s drugim kojeg vazda
nedovoljno znaju. Pravda je govorenje i pokazivanje istine. Bog
od ovjeka trai pravednost. Drutva postaju zajednice preko prihvatanja pravde kao naina odnosa prema sebi i ljudima, svijetu
i Bogu. arija je pozornica na kojoj se pokazuje koliko su ljudi
bliski ili daleki zahtijevanoj pravdi. Zato su arija i sve u njoj oblikovani i rasporeeni tako da u svakome asu ljudima bude spominjana njihova izvorna prisega Bogu kao njihovome Gospodu.
U ariji se stjeu, dodiruju i razmiu prostori u kojima se
zbiva ljudski ivot. Tu je svaki pojedinac s izvornim dostojanstvom,
ali i s pravom i dugom u odnosima domaina i gosta. A svaki ovjek
je vazda i svugdje istodobno i gost i domain s odgovornou prema
Vidjeti Kuran, 12:53.
Isto, 6:14.
23
Kuran, 4:135.
21
22

Str.250

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

Bogu. Zaborav tog pokazuje se kao pokvarenost i nered. A pokvarenost i nered u ariji imaju vidljivije i razornije posljedice nego
na drugim mjestima. Stanje svake zajednice vidljivo je u njezinoj
ariji. Zato su u toj zgusnutosti ljudskih odnosa posvuda znakovi
koji ovjeka pozivaju da svjedoi pravdu.
Mjesto za javne mjere i mjerenja je u sreditu tepanske ravni, pod piramidnim krovom postavljenim na etiri kamena stupa.
Pod tim krovom su vage - kantar i tezulje, te utezi, arini i zdjele.
Sve to dostupno je na jednak nain i onome koji mjeri i onome
kojem je mjereno. Mogunost savrenog mjerenja potvruju peta
vrata ili ljudsko srce. U svakom ljudskom srcu je sklonost savrenosti. A ta se sklonost pokazuje u ovjekovoj elji da bude sretan
i da nadivi smrt.
Savreni ovjek je zaglavni kamen poretka svijeta. Svi
dijelovi arije kao sakralne cjeline kazuju na razliite naine o
ovjekovom traganju za poretkom u sebi, drutvu i svijetu, kako bi
on svojim ivotom potvrdio da u Boijem stvaranju nebesa i zemlje
nema nesklada. On je stvorio sedam nebesa u potpunome skladu
jednih s drugim; nikakvog nedostatka nee vidjeti u stvaranju
Milosnoga. I jo jednom usmjeri svoje gledanje. Moe li vidjeti
ikakav nedostatak?24
Taj poredak u svem stvaranju oituje se kao mjera i srazmjer,
te kao sklad i ljepota. Od ovjeka kao bia koje je Bog stvorio Svojim rukama oekuje se da sve ini na najljepi nain, s mjerom i razmjerom, skladno i cjelovito. Piramidni krov nad vagom i mjerama
usred vanjskog dijela arije oznaava nebesa. Mjera i srazmjera,
te sklad i ljepota obuhvataju sve to je na nebesima i na zemlji. Oni
su sputeni kao obznanjenje Stvoritelja. A zemlja i nebesa i sve to
je meu njima nisu odvojivi od ovjeka kao tijela i Duha i svega
to je meu njima. Prilike u ljudskome domu odraavaju prilike u
jastvima domaina i njegove eljadi. A kako je u domu tako je u
ariji. A stanje u cijelome svijetu ima svoju sliku u stanju arije.
U damiji kao sreditu arije pred ovjekom je neprestano
ponavljano pitanje: Zar vi ne vidite da Bogu niice padaju svi koji
su u nebesima i svi koji su na zemlji, Sunce i Mjesec, zvijezde i
planine, drvee i ivotinje, i mnogi od ljudi?25 U damiji je sabran
24
25

Isto, 67:3.
Isto, 22:18.

Br.3-4

Stolaka arija

Str.251

poziv ljudima za pridruivanje tim mnogim koji prihvaaju objavu

nauka i puta, te ga potvruju vrlinom. Oni se odnose prema sebi,
drugim ljudima i svijetu uz potinjavanje Bogu, to posvjedouju
poniznou i dareljivou. A pravda je pokazivanje svega u mjeri
i srazmjeri, te skladu i ljepoti.
Mekteb je mjesto knjige. Sluanjem, govorenjem, itanjem i
pisanjem ovjek je usmjeravan i otvaran za primanje Objave koju
mu donose Boiji vjesnici i koja je sabrana u Uenju. Mekteb spaja
damijsku unutarnjost s vanjskim svijetom.
ovjek je u svojoj izvornosti udeen da mu svijet svakim
svojim znakom kazuje o Bogu kao Istini. Svijet je izvorna Boija
knjiga rastvorena pred ovjekom da bi mu bila jasna Istina. A samo
savrenome ovjeku svijet moe biti takav. Kada je ovjek izgubio
dostupnost svoje izvorne savrenosti, te zapao u zamraenost, Bog
mu je iz Svoje milosti slao vjesnike i s njima mu sputao Knjige.
Uenjem sputenih knjiga ovjek otkriva svoju izvornu istotu
i Hvaljenog kao najljepi primjer i lampu koja mu svijetli kroz
sve svjetove. Na taj su mu nain znakovi u obzorjima otkrivani u
njihovome izvornom znaenju, koje odgovara najljepoj uzvisini
ovjekove stvorenosti ili istoti njegovog savrenog poetka.
Mjesto i vrenje sedde te mjesto i uenje Knjige postaju naini
kojim ovjek otkriva svoje izvorno stanje, pa mu se vraa kao
izgubljenome blagu.
Musafirhana ili kua za goste ukazuje na narav ovjekove
smjetenosti u svijet. On je tu gost. Bog mu cijeli svijet sputa kao
trpezu, pa su oni koji slue gostima u ime svoga Gospoda Njegovi
namjesnici na zemlji. Svaki trgovac u duanu je domain. Kupac
koji ga posjeuje njegov je gost. Na trgovcu je da ne zaboravi taj
odnos domaina i gosta, da se sjea kako je Poslani najljepi primjer
za sve odnose ljudi, te da nikada ne bude od onih koji govore:
ta je ovome Poslanom? On uzima hranu i hoda trgovima?26
A tome Poslanom, koji je meu ljudima, Bog zapovijeda: Reci:
Hodite da vam kaem ta vam nareuje va Gospod: da Mu nita
ne pridruujete, da roditeljima dobro inite, da djecu svoju zarad
neimatine ne ubijate i vas i njih Mi hranimo ne pribliujte se
nevaljaltinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onoga kojeg je Bog
zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva eto, to vam On
26

Isto, 25:7.

Str.252

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

preporuuje da biste razmislili i da se imetku siroeta ne pribliavate, osim na najljepi nain, sve dok punoljetno ne postane, i
da krivo na litru i na kantaru ne mjerite Mi nikoga preko njegove
mogunosti ne zaduujemo i kada govorite, da krivo ne govorite,
pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Bogu ne krite.
Eto, to vam On nareuje da biste to u pameti imali.27
San i javu ovjek neprestano iskuava kao svoje dvije razine
postojanja. Te dvije razine su sline ali i razliite. U obje se svijet
i jastvo pokazuju kao slike. U javi kao slici ovjekovo ja sudjeluju
sa svojom slobodnom voljom. A te slobodne volje nema u snu kao
njegovoj slici svijeta. A ovjek hoe vie od tog to je u slikama.
On hoe puninu ivota i sree, i to vazda i svugdje. Njegovo
siromatvo ne moe biti otklonjeno sve dok je u te dvije razine,
jer slike ne mogu biti isto to i njihov slikar. Te slike i obznanjuju i
skrivaju. Priznanjem svog siromatva ovjek se otkriva kao prosjak
pred Imunim ili Onim Koji Sebe objavljuje preko beskonanog
protjecanja slika i jave i sna. Bog preko Hvaljenog objavljuje
ljudima u njihovome jeziku: Ha, eto vas! Pozvani ste da troite na
Boijem putu, a neki od vas su krti. Ko god je krt svome jastvu
je krt. Bog je Imuni; vi ste siromani.28 krtost je nepriznavanje
primljenog. A to nepriznavanje potie jastvo da se uzdigne iznad
tog to mu se priinja imetkom koji je samo njegov. A to je oholost
ili suprotnost poniznosti. A oholost porie ivot kao dar primljen
od ivog.
Ono to ovjek prima u snu ne ovisi o njegovoj volji. Na javi
je i njegova volja sudionik primanja. Zato uzlaenje od primanja s
voljom prema primanju bez volje svjedoi zbilju postojanja da nema
volje osim Volje. Osjetni svijet je obznanjenje njegove vie razine,
pa je na taj nain mogue shvatiti i smrt kao viu razinu ovjekovog
uzlaenja prema ivome. To da ovjek ne moe izmai smrti znai
da nema ivog osim ivog, te da je krajnji smisao ljudskosti i sveg
njenog iskustva u povratku Bogu. U takvome shvaanju ukupnost
postojanja obznanjuje Gospoda preko Njegovih najljepih imena
i razliitih razina zamiljanja od kojih je najnia svijet osjetne
spoznaje. U tome slijedu sputanja i uzlaenja Boije Lice je na
svakoj strani i svaki znak u obzorjima i jastvima obznanjuje Njega.
27
28

Isto, 6:151-52.
Isto, 47:38.

Br.3-4

Stolaka arija

Str.253

To obznanjenje je govor ovjeku i preko njega. I nema nieg

zbiljnog to bi trebalo govoriti a da nije o Dobrome i Imunome.
Poslani kae: Ko god vjeruje u Boga i Posljednji dan trebalo bi
da govori ono to je dobro ili da uti.29 A budui da je mirenje
ovjekova veza s Imunim kao Mirom, ovjek je duan da svoje
siromatvo priznaje ispunjavanjem prava drugog kao siromanog.
Ispunjavanjem prava tog drugog on vraa svoj dug Bogu kao
Davatelju. Neki je ovjek upitao Vjesnika. ije je mirenje
najbolje? Vjesnik je odgovorio: Onog koji hrani druge i iri Mir
meu onima koje zna i onima koje ne zna.30 Primjenjivanjem tog
poela svaki ovjek priznaje dostojanstvo svog siromatva u odnosu
s Bogom kao Imunim i to, davanjem siromanom. Mirenje je
veza s Mirom koji je u svakome ovjeku. Ako ovjek hoe Mir kao
svoje ishodite i utoite on Ga mora priznavati i htjeti u svakome
ovjeku. Ako hranu uskrauje drugome on to ini zapravo sebi;
ako nee Mir drugome, on ga nee ni sebi. Ustrajavanjem na
onome to ima kao svome, uz poricanje da mu je to darovano te
da je time samo zaduen, ovjek uzima svoje jastvo za svoga boga.
Tada je iskazivanje toga jastva njegova strast. A kada jastvo djeluje
upravljano svojom strau, ono je zapravo u lutanju, kako to Bog
kae: Vidje li onoga koji je uzeo svoju strast za svoga boga, pa
ga je Bog, znajui ga, ostavio u lutanju, i zapeatio njegov sluh i
njegovo srce i stavio zastor na njegove oi?!31
Kada je god s drugim ljudima, ovjek je njima i domain
i gost. Koliko je jedno a koliko drugo ovisi o svakom pojedincu
njegovih drugih, a to naelno znai o svim ljudima, i ivim i mrtvim
i prolim i buduim. Neki od njih nemaju nikakav dug, pa su mu
samo gosti. Neki od njih nemaju nikakvo pravo, pa su mu samo
domaini. A neki od njih imaju i pravo i dug. A on, sve dok ima
ivot, volju, mo, znanje, govor, sluh i vid, prema svima ima dug,
jer sve ima pravo u njega kao primatelja od Boga.
Sve dok je ovjek u svijetu, on je i stranac i gost. A da bi se
vratio u Kuu Mira kao najljepu uzvisinu u kojoj je stvoren, da
bi se tamo vratio iz najnie nizine u koju je dospio, valja mu biti
Imam al-Bukhari, Sahih al-Bukhari, prev. Muhammad Muhsin Khan, Beirut:
Dal al-Arabia, 1985. 8:99.
30
Isto, 1:19.
31
Kuran, 45:23.
29

6 - Glasnik Rijaseta . . .

Str.254

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

domain Hvaljenom kao najljepem primjeru i lampi koja svijetli. A Hvaljeni je njegov ivi gost i kao takav vazda blii od njegovog jastva: Vjesnik je vjernim blii od njihovih jastava.32 To je
tako, jer nema puta prema Bogu kao Hvaljenom bez pristajanja
uz Njegovo objavljenje preko Hvaljenog kao Njegovog roba i Njegovog Poslanog. Hvaljeni je, prema tome, najvia mogunost svakog jastva. O toj mogunosti kazuju svi Boji vjesnici kao svjedoci
Hvaljenog. A vjerni su oni koje s Bogom kao Vjernim povezuje
povjerenje ili vjerovanje. A ni jedno stanje vjernog nije zatvoreno
budui da je on u neprestanom primicanju Vjernom i saznavanju
Njega. Tenja vjernog da se ujedini s Vjernim jeste njegovo voljenje Njega. A na tome putu njegov vodi je Hvaljeni. Ljubav prema
Hvaljenom jeste ljubav prema Bogu, kako to on kae: Niko od
vas nije vjerni dok mu ja nisam drai nego njegovo dijete, njegov
otac i svi ljudi.33
A ta veza s Hvaljenim i njegovo svjedoenje na svakoj
razini jastva znai da je ovjek u neiscrpnoj mogunosti uzlaenja
prema svojoj izvornoj ili krajnjoj mogunosti. ovjek je stvoren
u najljepoj uspravnosti ili na najljepoj uzvisini. A to znai da
je njegovo tijelo koje je Bog oblikovao Svojim rukama, primilo
Njegov Duh, te tako u sebe sabralo znanje svih Njegovih imena.
Ali ovjek je od te najljepe uzvisine siao do najnie nizine.34 I to
je ovjek bie sputeno u najniu nizinu s iskustvom okomice
od tog krajnjeg stanja niskosti do najljepe uzvisine. Uzlaenje uz
tu okomicu znai ozbiljenje svjedoenja Hvaljenog kao najljepeg
primjera i najvie mogunosti jastva. A znak Hvaljenog je njegova
prisutnost na dnu doline postojanja, u mjestu plaa za izgubljenim
Rajem, tu gdje je Nepovredivo niite. Od tog dna ili od tog
Nepovredivog niita Bog uznosi Hvaljenog do Udaljenog niita:
Slava Onom Koji je u noi prenio Svoga roba od Nepovredivoga
niita do Udaljenog niita, iju smo Mi okolinu uinili blaenom,
da bismo mu pokazali neke od Naih znakova.35
Uzlaenje od jedne do druge razine jastva jeste ovjekov
put nalaenja i svjedoenja Hvaljenog. Nikada na tom putu on nije
Isto, 33:6.
Imam Muslim, Sahih Muslim, prevod Abdul Hamid Siddiqi, Riyadh: International Islamic Publishing House, s.a., 1:31.
34
Vidjeti Kuran, 95:4-5.
35
Kuran, 17:1.
32
33

Br.3-4

Stolaka arija

Str.255

dovoljan sebi. Ni jedno od njegovih stanja na tome putu nije bez

sjenke. A njegov cilj jeste Svjetlost i izlazak iz sjenke prema Njoj.
Zato mu je Hvaljeni lampa koja stalno svijetli iznad i ispred njega,
u obzorjima svijeta i u njegovome jastvu. Na tome putu on je
vazda i domain i stranac, i domain i gost. On je domain jer je
u svome jastvu primio Boiji Duh i sva Njegova najljepa imena i
povjerenje. On je stranac, jer nigdje u postojanju za njega nema
utoita ako ostaje razdvojen od svog Voljenog. A ovjek je stalno
gost jer sve to ima na svome putu povratka prima od Domaina
Koji postojanjem svega daruje Svoju obznanu Sebi.
ovjek ima pravo u svakog drugog ovjeka kao domaina.
Iz tog prava slijedi i dug tog koji ga ima da svakome ovjeku kao
gostu ponudi sebe kao domaina. A to je mogue samo ako ovjek
prihvati da u svome srcu ima Boga, koji kae: Ne obuhvataju Me
ni Moja nebesa ni Moja zemlja, ali Me obuhvata srce Mog vjernog,
blagog i njenog roba.36 S takvim srcem ovjek je domain svemu
to Bog pokazuje u obzorjima i ljudskim jastvima.
Za sve to ima ovjek je duan Bogu. A to znai da Bog
ima pravo na sve to ovjek ima i ini. Svemu u svijetu Bog je
dao postojanje. On kao stvoritelj i upravitelj svega ima pravo na
sve, od najsiunijeg u svijetu pa sve do ukupnosti postojanja.
Zato ovjek ima dug prema svemu u postojanju jer je to s dugom
prema Bogu. Zato sve u postojanju ima pravo u ovjeka. Selman
Perzijanac kae: Tvoj Gospod ima pravo u tebe, tvoje jastvo ima
pravo u tebe, i tvoja porodica ima pravo u tebe; zato ti treba dati
prava svima onim koji imaju pravo u tebe. A za to Vjesnik kae:
Selman je rekao istinu.37
Ako neki ovjek porekne pravo svijeta i svih pojava u njemu,
pa tako zanijee svoj dug prema njima, on se time ogluio prema
Bogu. A samo priznanjem i vraanjem duga Bogu ovjek stjee
svoje pravo da bude posve sretan jer e se nakon svega vratiti Bogu
kao Milosnome.
Svaka pojava je stvorena s Istinom. I to je njeno pravo.
Priznati istinu stvaranja svake pojave znai priznati pravo koje ona
To predanje esto je navoeno u sufijskim tekstovima. Navodi ga i Al-Ghazali
u svom djelu Ihya ulum al-din. Vidjeti William C. Chittick, The Sufi Path of Knowledge:
Ibn al-Arabis Metaphysics of Imagination, Albany: State University of New York Press,
1989. 107.
37
Sahih al-Bukhari, 3:108.
36

6*

Str.256

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

ima u tog priznavatelja. Ali ovjek je nositelj povjerenja koje mu je

Bog ponudio a on ga voljno prihvatio: Mi smo ponudili povjerenje
nebesima, zemlji i planinama, ali oni su odbili da ga ponesu, i bili
su uplaeni od njeg. I ponio ga je ovjek. Doista je on nasilan i
neznalica.38
Povjerenje je odnos Boga kao Vjernog i ovjeka kao vjernog.
Vjerni je jedno od najljepih Boijih imena.39 Boija vjernost je
potpuna, jer Njegovo znanje i Njegova milost obuhvaaju sve. Ali
ovjekovo znanje je ogranieno i vazda malo. Njegovo povjerenje,
kao odnos s Bogom, moe biti savreno jedino u voljenju Njega.
Bog je ovjeku ponudio povjerenje, iako je slab i s ogranienim
znanjem. Kao takvome On je ponudio Sebe. Kada su ljubav
i znanje objedinjeni u njegovu vjeru on slijedi Hvaljenog kao
najljepi primjer. Tada on voli Boga i Bog voli njega.
Povjerenje je narav i mogunost svakog ovjeka. Ako neki
ovjek odbije povjerenje koje mu nudi drugi ovjek, on tada porie
svoju narav koju odreuje prihvatanje povjerenja koje je Bog
ponudio ovjeku i on ga prihvatio. Nema odnosa meu ljudima
bez povjerenja. Bog nalae ljudima: Bog vam strogo zapovijeda
da povjerenja dadete onima koji su ih dostojni; i kada sudite meu
ljudima, da sudite pravdom. Dobro je ovo upozorenje koje vam
Bog daje; Bog je ujui, Videi.40
Da bi sudio pravdom, ovjek mora priznati i pokazati istinu
svake pojave. Kao nositelj povjerenja, koje je izvorno primio od
Boga, odgovoran je za njeg. To je njegov dug Bogu. Ali i svaki
drugi ovjek je nositelj tog povjerenja. Ako ovjek priznaje svoj
dug Bogu, mora priznati i jednak dug svakog drugog ovjeka. Zato
je njegovo nuenje i primanje povjerenja, kao odnosa s drugim
ljudima, nain ozbiljenja njegovog odnosa s Bogom.
Povjerenje je najvia mogunost za sve uzajamnosti u ariji.
Od svakog se oekuje da ga nudi i prima, ali i da preispituje i
sebe i druge kao dostojne nositelje povjerenja. To preispitivanje
je suenje pravdom. A pravda jeste, valja ponavljati, pokazivanje
Istine svega. ovjek je stalno duan Istini. A taj dug Istini sveg
stvaranja priskrbljuje ovjeku jedno i jedino njegovo neopozivo
Kuran, 33:72.
Vidjeti Kuran, 59:23.
40
Kuran, 4:58.
38
39

Br.3-4

Stolaka arija

Str.257

pravo da konano preivi i bude sretan. A dug Istini ovjek moe

ispunjavati jedino u odnosu sa svijetom kao cjelinom i sobom kao
cjelinom. Ni jedno njegovo znanje nije dovoljno da bi se uzdizao
nad drugim ljudima, ali ni nepotpuno da ih ne bi volio. Pravedno
suenje o svemu zahtijeva priznanje Istine ali i ljubav prema svemu
to obznanjuje Milosnog.
Svaki ovjek znade o drugome manje nego o sebi. Zato je on
duan da saslua svakog, da bi znao vie i sudio pravedno. Dajui
svakom drugom ovjeku pravo da govori i zaduujui sebe da
saslua svakog ko mu se obraa, ovjek poznaje sebe kao domaina
i gosta. On nikada nije ni samo domain ni samo gost. Vazda je i
jedno i drugo. Zato nema ovjeka prema kojem on nema dug, niti
ovjeka u kojeg on nema pravo.
Svaki ovjek je istodobno i gost i domain. Ali njegova
dunost domaina i njegovo pravo gosta su razliiti od jednog
do drugog asa i od jednog do drugog mjesta. Kada je taj gostdomain u unutarnjosti arije okrenut prema musafirhani,
jasno moe prepoznati poelo podignute ruke kao osnovu sveg
graditeljstva te cjeline. To je poelo primijenjeno i na graditeljski
plan arijskog mesdida. Desnica s otvorenim dlanom, podignuta
do visine lica oznaava jednost volje i vjere. A vjera je znanje o
Stvoritelju preko Njegovog stvaranja i voljenje Njega kao Istine
svega u postojanju. Lice oznaava volju, ljubav i znanje. A desnica
je znak moi. Objedinjenje volje i moi, te ljubavi i znanja pokazuje
se kao injenje dobrog i lijepog. A ovjek koji ini dobro i lijepo
robuje Bogu kao da Ga vidi. Desno i lijevo od ulaza u mesdid je
po pet stupova, etiri drvena i krajnji zid. Ti stupovi odgovaraju
prstima ruke. Ukupno je deset stupova i devet prolaza. To je
poelo primijenjeno i na musafirhanu i na sve grozdove duana. I
na musafirhani je deset stupova koji omeuju etiri duana s desne
i etiri s lijeve strane u odnosu na ulaz, tvorei devet ulaza. A broj
devet simboliki odgovara nebesima. A ona ovjeku obznanjuju
savrenu skladnost sveg stvaranja.
Znaenje brojeva etiri, osam i devet u planu stolake arije
mogue je pronai u svim ostalim dijelovima te sakralne cjeline.
Ovdje e na pojednostavljen nain biti ukazano na znaenje broja
pet ili na spomenuto poelo podignute ruke koje svjedoi i
njegova ukljuenost u stari bosanski pozdrav.

Str.258

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

Cijeli ovjekov ivot moe biti predstavljen preko tri njegove

razine: volja ili djelovanje, vjerovanje, kao jedinstvo znanja i
ljubavi, i savrenost ili injenje svega na dobar i lijep nain. To su tri
bitna sadraja ovjekova duga Bogu mirenje (islam), vjerovanje
(iman) i ljepota (ihsan).
Od ovjeka se oekuje da sve to ini bude usklaivano s
voljom njegova Gospoda kao Milosnog i Premilosnog i Kralja
dana duga. Takvim djelovanjem u svijetu ovjek dostie razinu
ljudi desnice41 ili onih koji svoje vjerovanje, a to znai znanje
i ljubav, potvruju injenjem svega na najljepi nain. Za najvie
postignue tih ljudi mogue je rei da ono postaje bivanje onoga
to oni znaju i znanje onoga to oni jesu. Njihov je znak ovjek
uzdignute i otvorene desnice. Najuzvienije stanje u koje oni
dospijevaju jeste sedda. Tim poloajem oznaeno je to njihovo
bivanje onim to znaju i znanje toga to jesu. Tada su njihove
otvorene ruke podignute uz lica, pa je mogue rei da je njihova
volja sabrana u voljenju Jednog Kojeg oni znaju preko Njega. Ali
mogue je rei i da On tada voli njih:
I najvoljenije ime Mi se Moj rob primie jeste to to sam mu Ja
zapovijedio; i Moj Mi se rob nastavlja primicati vrenjem dodatnih djela
sve dok ga Ja ne zavolim, pa Ja budem njegov sluh kojim slua, i njegov
vid kojim vidi, i njegova ruka kojom hvata, i njegova noga kojom hodi; i
ako Mi ie, dat u mu, i ako trai Moju zatitu, zatitit u ga.42

Postizanje tog izjednaenja dviju volja, ljudske i Boije,

ozbiljivo je u svakome asu i na svakome mjestu. To je povjerenje
ovjeka kao vjernog i Boga kao Vjernog. U takvome stanju ovjek
je zadovoljan svime to ima kao dobiveno, pa zadovoljava Onoga
Koji daje zbilju svemu. A kada su u ariji sabrane razliite volje
u traganjima za svojim putevima izbavljenja, svakome jastvu
ostaje uzlaenje stubama svjedoenja da nema jastva osim Jastva i
pristajanja uz Hvaljenog na putu povratka Bogu.
U ariji se sa svih strana ljudi sabiru i iz nje odlaze. U tom
je sabiranju prisutno sredite prema kojem su oni usmjereni. Sredite je u svijetu ali i u svakom ljudskom jastvu. Svijet, i kao vidljivo i kao nevidljivo postojanje, nije odvojiv od ovjeka. Gotovo
sve ljudske mogunosti i potrebe okupljene su u tome prostoru
41
42

Vidjeti Kuran, 56:8.

Sahih al-Bukhari, 8:336-37.

Br.3-4

Stolaka arija

Str.259

koji odreuju njegove etiri strane i nevidljivo sredite. To je

pozornica ispunjavanja razliitih potreba prostori za ljude koji
nude i one koji trae udovoljenje tih potreba. Poredak u tim
prostorima osiguravaju svi prisutni kao domaini i gosti - kasapi
i pekari, aije i kahvedije, kundurdije i terzije, kovai i bravari,
kazandije i kujundije, samardije i sedlari, sarai i kazazi, bakali i
berberi, telali i sepetari, hamali i smetljari. Svi su oni na isti nain u
potrebi za izbavljenjem, koje prolazi kroz svu mnotvenost svijeta i
preko nje, pa posljedino, u krajnjem ishodu, preko Raja ili Pakla.
U svakome od tih poslova i potreba u ariji oekuje se postizanje
savrenosti i to na tri njezine nerazdvojive razine volja i djelovanje,
vjerovanje kao ljubav i znanje, te primjenjivanje dobrog i lijepog u
ukupnosti bivanja.
Srce je zaviaj vjerovanja. Ono je srijeda ili sutina ljudskoga
bia, mjesto umnosti, shvatanja i svih dobrih ljudskih osobina.
Izopaenje i bolest srca vode neznanju, pokrivanju onoga to je
znano i nevaljalim svojstvima udi. Vjerovanje u srcu nije odvojivo
od znanja i plemenite udi. Vjesnik kae: Vjerovanje je znanje u
srcu, oglaavanje jezikom i djelovanje udovima.43
Vjerovanje nadlazi djelovanja, ali ih i ukljuuje. Djelovanja
bez vjerovanja nemaju vrijednosti. Oni koji nijeu Nae znakove
i susret u buduem svijetu njihova su djela jalova.44 Mogue je
imati djelovanja bez vjerovanja, ali nije mogue imati vjerovanje
bez djelovanja. Sutina je vjerovanja znati da je neto istina te
priznati njegovu istinu u rijei i djelu. Vjerovanje je prvenstveno
odnos prema Istini i znanju Nje. A ovjek hoe da bude to to zna
ili ujedinjenje s Istinom. Ljubav je ovjekova povezanost s Istinom
i nastojanje da se s Njom ujedini.
ovjek postaje miritelj preko voljnoga prihvatanja Boijega
naloga. Via razina od toga je vjerovanje. A injenje dobrog i lijepog
je stanje jastva koje ukljuuje i vjerovanje i mirenje. Vjesnik kae
da je injenje dobrog i lijepog robovanje Bogu kao da Ga taj koji
Mu robuje vidi, jer ako on ne vidi Boga, Bog vidi njega.45 Ko je
bolji u dugu od onoga koji svoje lice smiruje prema Bogu, bivajui
43

ddima 9.
44
45

Ibn Maj, al-Sunan, Cairo: Dr Ihy al-Kutub al-Arabiyya, 1952. MuqaKuran, 7:147.
Vidjeti Sahih Muslim, 1:1-2.

Str.260

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

initelj dobrog i lijepog?46 Bog voli one koji imaju dobrotu i

ljepotu.47 Boija je milost blizu initeljima dobrog i lijepog.48
Bog je s initeljima dobrog i lijepog.49
injenje dobrog i lijepog je nain ozbiljenja ljudskosti, u
svakome mjestu, vremenu i stanju. Nema ni mjesta, ni vremena, ni
stanja u kojem ljudi mogu biti a da Bog nije s njima. Bog je blii od
vratne ile50 i On je s ljudima pa ma gdje oni bili.51 A kako to slijedi
iz svjedoenja da nema boga osim Boga, sve to je dobro i lijepo
pripada Bogu. Zato je injenje dobrog i lijepog primjenjivanje ili
ozbiljenje Boije dobrote i ljepote, zbiljne dobrote i ljepote u jastvu
i svijetu. Dostizanje ljudske savrenosti znai izvoenje Boijih
svojstava koja su srijeda ljudskoga jastva u njihovo djelovanje. A to
je ozbiljenje u Boijoj ljubavi. Nema podruja ljudskoga djelovanja
na pozornici svijeta u kojem takvo ozbiljenje jastva nije mogue,
uz uvjet da ovjek priznaje svoj dug Bogu.
A arija je zgusnue pozornice svijeta. Tu se od ovjeka
oekuje da proe iskuenja u jastvu i uzlazi prema svojoj najljepoj
uzvisini. ovjek u ariji je unutar i naspram mnotva drugih i
drukijih. U svojim odnosima s njima on traga za sobom. A za to
mu je potrebno znanje. Traganje za znanjem je dunost svakog
pojedinca na putu uzlaenja prema boljoj i ljepoj razini jastva. Na
to jasno upuuju i sahat-kula i munara, i mekteb i kiraethana, ali i
svi duani s razliitim ponudama i umijeima. Koliko god ovjek
upoznao znakove u obzorjima i jastvima njegovo znanje je malo.
Mi uzvisujemo koga hoemo; a nad svakim znalcem ima vii
znalac.52 Stepenice nalaenja i otkrivanja sebe nemaju odredljiv
zavretak. Povratak je Bogu. Zato je ovjek stranac u svakome
od svojih stanja. O tome mu stalno svjedoe njegova iskustva u
ariji. O svima koje susree on vazda znade manje nego to oni
znaju o sebi. Pravo svakog ovjeka na zatitu dostojanstva nije
ozbiljivo bez priznanja da su svi ljudi stranci u svijetu i kao takvi
nepovredivi.
Kuran, 4:125.
Isto, 2:195.
48
Isto, 7:56.
49
Isto, 29:69.
50
Vidjeti Kuran, 50:16.
51
Isto, 57:4.
52
Kuran, 12:76.
46
47

Br.3-4

Stolaka arija

Str.261

Uveavanje jastva u znanju, to Vjesnik moli Boga53 nije

odvojivo od znanja Najljepih Boijih imena. A ta su Njegova imena prauzori svega u postojanju. Onaj koji zna ta imena i njihove
posljedice ozbiljuje dobrotu i ljepotu koje ona zahtijevaju. Onaj
koji robuje Bogu kao da Ga vidi postaje Njegov namjesnik i ozbiljuje Njegova imena u sebi i u svijetu. On slijedi Hvaljenog kao
najljepi primjer, pa se tako odziva Boijoj zapovijedi: Ui u ime
svoga Gospoda, Koji je stvorio, stvorio ovjeka od ugruka!54
Cijela je arija i iznutra i izvana omeena s etiri mjere. Te
etiri mjere odgovaraju zemlji. Ljudska prisutnost u njoj peta je
mjera. A ovjekova otvorenost za savrenost ili ozbiljenje njegove
izvorne najljepe uspravnosti javlja se kao mogunost sabiranja ili
spajanja zemlje i nebesa i svega to je meu njima. Tada ovjek
obuhvaa est dana stvaranja i est mjera prostora ali tako da je u
njima i izvan njih. Njegov cilj su sedda i Mir. A broj sedam je znak
sedde i Mira.
Da bi ta uzajamnost ovjeka i svijeta bila prikazana u
nauku kao dugu Istini, valja stalno svjedoiti i teocentrinost i
antropocentrinost kao jednost u mnotvu. Svjedoenjem Jednosti
sve u postojanju biva povezano s Bogom. A ta to znai ovjeku
kojem je sputena Objava? A Objava je ljudima sputena da bi oni
bili voeni prema svjetlosti i srei.
Prouavanje Boijih djela i raspravljanje o njima slui odgovaranju na pitanje: Zato je ovjek odabran za Objavu? Cjelovit
odgovor na to pitanje nije mogu bez priznavanja ovjekove obuhvatnosti. ovjek u sebi ima neto od svih svjetova. A to znai da
on ima neto od vidljivog i nevidljivog svijeta, svjetlosti i tame, i
svega meu njima.
Kozmos je sve drugo mimo Boga. On je suma svih Boijih
djela. A Bog obznanjuje Svoja najljepa imena preko tih djela na
zemlji i nebesima i svemu meu njima. Zato je kozmos kao cjelina
Boija objava ili slika. I ovjek je Njegova objava ili slika. To je
tako jer ovjek u sebi sabire sva Njegova imena: I On je poduio
Adema imenima, svima od njih.55
ovjeku je kao takvome dodijeljen poloaj Boijeg namjesnika u svijetu. A da bi upravljao svijetom u ime Boga, ovjek mora
Vidjeti Kuran, 20:114.
Kuran, 96:1-2.
55
Isto, 2:31.
53
54

Str.262

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

potiniti svoju volju Boijoj i to u istome odnosu roba i Gospoda. ovjek je savreni namjesnik jedino kao savreni rob. Nesavrenost ovjekovog robovanja, emu je posljedica nesavrenost
njegovog namjesnitva, pokazuje se kao pokvarenost u jastvu i posljedina pokvarenost u domu, ariji i cijelome svijetu. A jedini
nain izlaska iz tog stanja pokvarenosti jeste usmjeravanje prema
ovjeku u njegovoj najvioj mogunosti, prema ovjeku kao Boijem savrenom djelu:
Ali najzaudnije, najushitnije, najmonije i najsavrenije Boije djelo
jeste ljudsko bie, koje je sainjeno od svih svjetova. Sve to je raspreno
kroz dva stvorena svijeta sastavljeno je u njemu. On je Boiji namjesnik,
Boija sjenka, saetak i sutina stvorenih pojava. Sve to je stvoreno jeste
stvoreno da usavri njegov stupanj. Kada on dostigne upotpunjenje, pa
se vrati svome svijetu, nebesa e biti smotana. Toga dana tijela e biti
izgubljena u duama, upravo kako su danas due izgubljene u tijelima.56

Kiraethana, to znai kua itanja i uenja, jeste istaknuta

mea arije u najuem smislu. Ona je otvorena za sve vrste
ljudskih iskustava i znanja koja dospijevaju sa svih etiriju strana
svijeta. Otvorenou za predavanje i primanje tih znanja potvreno
je ovjekovo stalno bivanje i domainom i gostom. Mekteb je u
desnome uglu damijske cjeline, a kiraethana u lijevom i krajnjem
uglu arije. Takva njihova uzajamnost svjedoi vezu objavljenog
Uenja, koje Bog sputa na srce Poslanog, i svih drugih znanja i
umijea, bez obzira na to kako i od koga ih ovjek stekne. A tako
naznaena uzajamnost nije mogua bez okretanja sve zemaljske
povezanosti prema njezinom najviem poelu ili prema okomici
koja spaja zemlju i nebo, te tvarno i duhovno. O toj povezanosti
zemaljske poloenosti s nebeskom visinom u sakralnome govoru
arije svjedoe munara i sahat-kula.
Isticanje desne strane arije, to je postignuto munarom,
mektebom, musafirhanom, kapetanskom kuom i Opijaa kulom,
a ranije abia hanom, aria kulom i muselimatom, uravnoteuju
u skladan govor sahat-kula i kiraethana na lijevoj strani.
U toj uzajamnosti valja prepoznati odnos lijeve strane, kojoj
pripadaju kiraethana, sahat-kula, pekara i kovanica, i desne strane,
koju oznaavaju prvenstveno munara i mekteb, ali i musafirhana
56
Sadr al-Dn Qnaw, u William C. Chittick, Faith and Pracice of Islam:
Three Thirteenth Century Sufi Texts, Albany: State University of New York Press,
1992. 45-46.

Br.3-4

Stolaka arija

Str.263

i mjesto za mjere i mjerenja. Tu su lijeva i desna strana u odnosu

na smjer prema Kui u svetoj dolini Beka. Ime kiraethana upuuje
na kljunu rije objave: Ui u ime svoga Gospoda Koji je stvorio,
stvorio ovjeka od ugruka; ui, a tvoj Gospod je Najasniji,
Koji pouava Perom, pouava ovjeka onome to nije znao.57
To je prva objava Hvaljenom. Ili njegov prvi susret s anelom
Dibrilom. Taj susret i ta objava zbili su se tokom osamljivanja
Hvaljenog u peini na brdu Hira58. Ta se objavljena rije inila i
Hvaljenome kao njenom prvom primatelju i onima kojima ju je on
prenio neznatnim, ali presudno vanim poetkom. S njome je sve
u ljudskome jastvu i obzorjima svijeta dobilo drukiji smisao. Kao
da se preko nje zapoelo pokazivati sve na iju skritost se ovjek
bio priviknuo. To iskustvo Hvaljenog znailo je otvaranje nebesa
za ovjekovo novo nalaenje sebe.
Smjetenost Kiraethane na krajnjem lijevom rubu arije
svjedoi o tome poetku ili toj ljudskoj jezgri, na koju upuuje i Bog
kao Njegovome stvaranju ovjeka od ugruka i pouavanju onome
to on ne zna. Privid neznatnosti ugruka koji sadri sve ljudske
mogunosti, te naglaavanje njegove uzajamnosti s Gospodom,
Njegovim imenom i poduavanjem Perom, nudi se kao cjelina
svijesti o ovjekovome porijeklu, prisutnosti u svijetu i povratku
Bogu. Tek s tim ovjek i svijet se pokazuju kao dvije strane jednog
i istog objavljenja Stvoritelja u kojem niko drugi mimo Njega ne
moe biti Cilj. I svijet i ovjek su ozbiljivi u njihovome svjedoenju
da nema boga osim Boga. Ali to nije sve. Zbilja svijeta u svakome
mjestu i svakome asu jeste neiscrpni tok hvaljenja Boga kao
Hvaljenog. A svijet koji prima to hvaljenje nju i obznanjuje. Zato
je svijet Hvaljeni i kao primatelj i kao davatelj. Njegovo sabrano
pokazanje je Hvaljeni kao najvia ljudska mogunost. Znakovi tog
su vazda i svuda u obzorjima i ljudskim jastvima.
Jo dalje od Kiraethane, i posve izvan arije u uem smislu
je Dershana ili Kua uenja. A glagolska osnova arapske rijei
ders ima brisanje tragova kao svoje osnovno znaenje. Iz toga je
jasno da je uenje na neki nain neodvojivo od nalaenja, slijeenja
Kuran, 96:1-5.
O prvoj Bojoj objavi Hvaljenom vidjeti u The Life of Muhammad: A
Translation of Ishqs Srat Rasl Allh, prijevod, uvod i biljeke Alfred Guillaume,
Karrachi: Oxford University Press, 1980. 104-107; i Martin Lings, Muhammad: his
life based on the earliest sources, London: Allen&Unwin, 1988. 43-45.
57
58

Str.264

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

i brisanja tragova. Znakovi u obzorjima i jastvu pokazuju se kao

tragovi Stvoritelja. ovjek je neprestano u opasnosti da umjesto
Stvoritelja uzme Njegove tragove ili znakove u obzorjima svijeta
i u sebi samom, te da tako zaboravi na Njega. Zato se od ovjeka
oekuje da te tragove prati i brie, jer Njegovo ozbiljenje ne ovisi
ni o emu do o Bogu. Ako se ovjek sjea Boga i Bog se sjea
ovjeka.59 A kada se ovjek sjea Boga, on Ga zove i on Se njemu
odaziva, kako to poruuje svakome ovjeku preko Hvaljenog: A
kada te Moji robovi pitaju o Meni Ja sam blizu da odgovorim
pozivu dozivatelja, kada Me on zove; pa neka Mi se odazovu, i neka
vjeruju u Me; e da bi tako ili pravo.60 Odzivanje Bogu ukljuuje
dvoje poziv i pozivatelja. Sve to je u obzorjima i jastvima jeste
Boji poziv ovjeku. I nita od toga ne moe zamijeniti Pozivatelja,
ali ni imati bilo kakav smisao mimo Njega.
Kada ovjek brie tragove iz svoga sjeanja da bi se oslobodio
zaborava Onog Koji je ostavio te tragove, kada pristane da Njega
ne prikazuje ni u kakvome liku,61 tada ga to slijeenje tragova i
njihovo brisanje dovodi do onog asa u peinskoj osamljenosti u
kojem Bog objavljuje preko anela Dibrila Hvaljenom, a preko
njega svakome ovjeku: Ui u ime svoga Gospoda! A to uenje
jeste otkrivanje ovjekove najvie mogunosti ili ozbiljenje njegove
izvorne savrenosti s kojom i radi koje su stvoreni i on i svi svjetovi.
I on i svi svjetovi to potvruju svojom uzajamnou s Bogom
kao Hvaljenim: Hvala Bogu svjetovima Gospodu, Milosnomu,
Premilosnomu, Dana duga Kralju!62
Taj poetak s uenjem u ime Gospoda jeste sjemenka svega
u obzorjima i svega u njemu. To je ono Njegovo htijenje neeg i
Njegovo govorenje tome da bude: Kada On hoe da neto bude,
On kae Budi!, i to bude.63 Od te rijei, i od tog nalaenja Njegovog
govorenja Hvaljenom, zapoinje sve postojanje: ono se kree ili
razvija od Njega prema Njemu, od lijeve neznatnosti sjemena koje
nosi sve mogunosti savrene nakane pa prema punini povratka
Vidjeti Kuran, 2:152.
Kuran, 2:186.
61
Bog objavljuje (Izlazak, 20:2-5): Ja sam Gospod, Bog tvoj, Koji sam te izveo
iz egipatske zemlje, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz Mene. Ne pravi sebi
lika ni oblija bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
Ne klanjaj im se niti im slui. Jer Ja Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.
62
Kuran, 1:2-4.
63
Kuran, 36:82.
59
60

Br.3-4

Stolaka arija

Str.265

Njemu, to oznaava razvoj prema desnome mesdidu i munari,

mektebu i musafirhani, kapetanskoj kui i musalimatu, tvravi i
mesdidu na brdu. (Ne treba zaboraviti da je i Stolaka tvrava
kao sloena cjelina razvijena oko Veli-dedine peine nad kojom je
poslije podignut mesdid s njegovim imenom.64)
Graditeljska cjelina s damijom u sreditu uokvirena je, u
udaljenijem dolinskom vidiku, haremima i prema zapadu, jugu i
istoku.65 arija s njenim mesdidom dno je doline. U toj dolinskoj ravni stjeu se sve brdske strane kao i prolazi meu njima. Od
brdskih vrhova padine se sputaju manje ili vie strmo, da bi se,
u primicanju dolinskom dnu, preinaavale u blage kosine bai i
avlija, te sokaka i cesti.
Kau da je na stranama brda koja uokviruju stolaku dolinu
devetnaest putova. Njima se slazi u dolinu ili uzlazi iz nje. A toliko je
i stupova u arijskome mesdidu kao i duana koji ine jezgru arije. Tim brojem oznaeno je sveto ime Jedini. Njime je ovjek pozvan
da, u svem mnotvu pojava svijeta i njegovu vazdanjem protjecanju,
svjedoi da sve iz jednosti dolazi i da se sve njoj vraa. Takvo je svjedoenje naglaeno u slaenju i uzlaenju: ovjek je stvoren na najljepoj uzvisini, u rajskome vrtu, s obiljem svega kao Boijim darom.
Nepovredivo sredite vrta oznaeno je drvetom koje je Bog, Stvoritelj i Vladar vrta, pokazao ovjeku, kao sabranost svega to je On
objavio stvaranjem nebesa i zemlje. Povredom tog sredita ovjek je
izgubio izvornu istotu i najljepu uspravnost, o kojima, u obzorjima
svijeta, kazuju brdski visovi i uzvienost nebesa i, u jastvu, Um, Duh
i Svjetlost, sabrani u Hvaljenom kao najljepem primjeru.
Povreda rajskog sredita uzrokovala je Pad ili slaenje od
najljepe uzvisine do najnie niskosti. ovjek je, tako, dospio u
64
Veli-dede je, prema predaji stolakih muslimana, dobri koji je ivio u vrijeme
Saltuk-Babe. Iako je porijeklom bio iz plemike porodice ivio je kao siromah i vei
dio svog ivota provodio je u peini iznad Stoca. Nad tom peinom je poslije podignuta
Veli-dedina damija. Kau da je hodao sa tapom i ponavljao: Bog je Veli, a Parakleta
je u vama i s vama!
65
Ta groblja (haremi) razorena su nakon 1945. godine. Na dijelovima velikog
harema, u kojem je bilo preko hiljadu ispisanih kamenih uzglavnika, podignuti su
kola i gimnastika dvorana. Na starom haremu, u produetku harema arijske
prema Uzinoviima, sagraen je prvo gradski park, a potom niz duana. Na dijelu
Podgradskog harema sagraen je silos. Neki manji haremi uniteni su ranije, poetkom
20. stoljea. Meu njima su harem na Ratkovini i harem na Muftievini. Zgrada kole,
istono od arijske, i zgrada za stanovanje, zapadno, sagraene su tako da nadvisuju
munaru, ime se njeno osnovno simboliko znaenje nastoji porei.

Str.266

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

najniu nizinu, ali on je u svome jastvu sauvao sjeanje na svoje

uzvieno porijeklo. U svojoj najdubljoj srijedi ovjek pamti ljepotu
svoje izvorne stvorenosti za kojom ezne, te je nastoji dosegnuti u
svijetu i mimo njega, u svome jastvu i mimo njega. Taj je povratak
kljuno ljudsko pitanje, i to kao sutina sveg znanja i svih umijea, svih putova i svake vrline. Ono je sabrano u Boijim rijeima:
Nakon toga Adem je primio neke rijei od svoga Gospoda, i On
Se okrenuo njemu; doista Se On okree i On je Milosni. Mi smo
rekli: Slazite iz njega, svi; ipak e vam dolaziti uputa od Mene, pa
ko god slijedi Moju uputu, nikakvoga straha nee imati, niti e se
alostiti. A to se tie pokrivatelja, koji govore lai o Naim znakovima, ti e biti stanovnici Vatre, u kojoj e zauvijek boraviti.66 U
obzorjima i svome jastvu ovjek ima znakove koji mu obznanjuju
Boga preko Njegovih najljepih imena. Ta su imena poput vrata i
prozora koji se ovjeku nude u svakoj pojavi i na svakoj strani.
Dno doline oznaava krajnost do koje je ovjek dospio gubljenjem svog izvornog i savrenog poloaja ili slaenjem koje mu
je Bog odredio kao posljedicu njegove voljne povrede Svetog. Ali
tu, na tome dnu, ili na najnioj niskosti, s njime su i Bog i Njegova
milost. U njegovu iskustvu nakon pada dvije su mogunosti prva,
izvorna i savrena, od koje nije postojalo nita ni vie ni ljepe; i
druga, do koje je siao i od koje, osim Pakla, nita ne moe biti ni
gore ni nie. Onako kako je prvo stanje trebalo sauvati, tako drugo treba napustiti, pa se uspeti na najviu razinu ili vratiti se onome
to je ovjek nekada imao pa povredom zabranjenog izgubio. Ali
povratak nije mogu bez osvjeenja nizine, bez obnavljanja poniznosti pred Bogom i svijesti o sedam nebesa, preko kojih se ovjek
moe uspeti mimo svih tragova ili svih znakova u obzorjima i u njemu samome do najvie uzvisine, ili do svog izvornog stanja, ili do
mone udi Hvaljenog67, poslanog kao milost svim svjetovima.68
Taj znak novog okretanja Bogu, i to iz najnie nizine, jeste
Kua u svetoj dolini Beka. Ona je znak ovjekova okretanja ili
poniznosti u najnioj nizini, u kojoj primljene rijei usmjeravaju
najljepoj uzvisini. Nepovredivo je drvo svjedoilo Boga kao
savrenog Stvoritelja. A Kua u dolini Beka, kao najjednostavniji
Kuran, 2:37-39.
Vidjeti Kuran, 68:4.
68
Isto, 21:107.
66
67

Br.3-4

Stolaka arija

Str.267

graditeljski oblik, obznanjuje ovjeku njegovu obavezu da radom

dosegne stanje koje je izgubio. Zato je ovjek pozvan da osvijesti
svoje bivanje na dnu doline i svoju mogunost da uzae na brdsku
uzvisinu, ili svoje bivanje na zemlji i mogunost da proe kroz
nebeska vrata. To potvrivanje najnie nizine i okretanje uzlaenju
iz nje prema najvioj uzvisini tie se njega cijelog. I to je razlog
zato svi putovi niz brdske padine, izmeu bai i avlija, od svakoga
kutka kua, vode prema ariji i njenu mesdidu. U tome slaenju
sadrano je pamenje o uzvisini kao nekadanjem ljudskom stanju
i vazdanjoj mogunosti.
Svijest o nizini uobliava veza s Nepovredivim nititem. A
svijest o povratku ili uzlasku na uzvisinu uobliava veza s Udaljenim
nititem. Svjedoenju da nema boga osim Boga znak je nitite
ili mjesto sedde. Vodi na tome putu od privida do Zbilje jeste
Hvaljeni. Ako ovjek voli Zbilju, on slijedi Hvaljenog. A Bog voli
sve one koji slijede njega kao milost svim svjetovima.
Ta greblja koja opkoljuju cijelu stolaku ariju njihovi nasljednici nazivaju haremima, rijeju koja podsjea na nepovredivost ljudskog stanja i u najnioj nizini zemaljske prisutnosti, ak i
onda kada se ovjek nastani u svome grobu. San i smrt, valja napomenuti, imaju u svetim predanjima posve drukije znaenje od
onih u kojima je bie zatvoreno u samo jednu od svojih razina. U
snu je ovjek na vioj razini od one u javi. Ali smru on prelazi na
jo viu. To jesu tri razine jednog i istog postojanja, ali sve ih povezuje jedna i ista Boija milost. Nita i nikada ne ostaje izvan Boije
milosti, koja vazda prednjai Njegovu gnjevu. To je pravilo koje je
On nametnuo Sebi: Moja milost pretie Moj gnjev.69
Zapuenost iz kua i avlija, niz putove i ceste, prema ariji
i njenu mesdidu podsjea ovjeka na ukupnost raspona od
najnie nizine do najvie uzvienosti. To putovanje prema dolje ili
priznanje nepovredivosti dna sabrano je u velikome znaku Kue u
svetoj Dolini plaa, kojoj je ovjek pozvan u osvjeivanju povratka
najljepoj uzvienosti: I kada smo Mi Ibrahimu pokazali mjesto
Kue: I ti Mi nita nee pridruivati. I oisti Moju Kuu za one
koji e je ophoditi i za one koji stoje, za one koji se preginju i padaju
niice; i obznani meu ljudima putovanje, i dolazit e ti pjeice, i na
svakoj mravoj ivotinji; dolazit e iz svake duboke doline da bi
69

Sahih al Bukhari, 9:483.

Str.268

Prof. dr. Rusmir Mahmutehaji

Br.3-4

posvjedoili ono to im je korisno i spominjali Boije ime u

poznatim danima nad onakvim ivotinjama kakve im je On dao:
Pa jedite od tog, i hranite siromane.70
Iako je ta dolina, prema kojoj se ovjek neprestano zapuuje kao potvrdi svog stanja i mjestu od kojeg zapoinje njegov
povratak savrenosti pred njim u svakome asu, ona svoj smisao
pokazuje u ovjekovoj svijesti o uzlaenju. Nigdje izmeu te nizine
i uzvienosti nema mjesta koje bi bilo dostojno ovjekove izvorne
stvorenosti, pa da ga putnik uzme za svoj cilj, te da ono prestane
biti samo stanica na ovjekovu putu povratka Bogu. Gdje god ovjek bio, pred sobom ima Boije Lice.71 A sve nestaje osim toga
Lica.72 ovjek jeste vazda svojim licem naspram Boijeg. Ali nema
lica osim Lica. ovjekov povratak jeste s Licem i u Njemu. Ozbiljenje tog jeste ujedinjenje u kojem ovjek vidi i slua sebe Boijim
vidom i sluhom.
Nijedan od tragova u obzorjima i u ovjeku samom ne
moe imati vrijednost mimo Onog Koji je tragove ostavio. Na to
upuuju okomice munare i sahat-kule. I jedna i druga su znakovi
ovjekove okrenutosti prema najljepoj uzvisini i upozorenja da
obzorja zemlje, kao poloenost, neprestano iskuavaju ovjeka u
njegovoj pohlepi, te ga odvraaju od njegove mogunosti da putuje
prema Nepovredivome mesdidu i od njega prema Udaljenom
mesdidu.73 O tome mu Bog kae: Velika vas pohlepa odvraa,
sve dok grobove ne posjetite. Ne doista; ali uskoro ete znati. I
opet, ne doista; ali uskoro ete znati. Ne doista; da ste znali
znanjem sigurnosti, jamano ete vidjeti Pakao. Opet, doista ete
ga vidjeti okom sigurnosti pa ete biti pitani tog dana o pravoj
blaenosti.74
U tome Boijem kazivanju ovjeku preko Hvaljenog objanjeno je stanje nizine do kojeg je ovjek dospio gubitkom vrta koji
mu je Bog odredio kao izvorno boravite. U tome su izvornom
Kuran, 22:26-28.
Vidjeti Kuran, 2:115.
72
Isto, 55:26-27.
73
Nepovredivi mesdid (ar. al-masjid al-haram) i Udaljeni mesdid (al-masjid
al-aksa) na pravcu su jugsjever. Izmeu njih je Vjesnikov mesdid (al-mesjid al-nabi).
Uzlaenje iz nizine prema uzvisini nije mogue bez Vjesnika: on je vodi na tome putu
povratka Bogu.
74
Kuran, 102:1-8.
70
71

Br.3-4

Stolaka arija

Str.269

stanju i obzorje i jastvo bili osvijetljeni: nije bilo nieg nepoznatog

ni ljudskoj volji suprotstavljenog. Znanje je obuhvatalo sve i nije
bilo nieg nesavrenog u ljudskome gledanju. Povreda svetosti,
koja je nasilje ili injenje uprkos Boijoj volji, uzrokovala je zamraenje. A nasilje nije nita nego djelovanje mimo znanja. Tada
se djelovanje uzdie iznad znanja, pa ovjek obre jasnost u njene
sjenke. U takvome stanju ini mu se da je njegova volja dovoljna
kao vodi sebi samoj. I to se pokazuje kao pohlepa: ovjeku se ini
da zna iako ne zna. Tek nakon iskustva posljedica nastalih slijeenjem te svoje neograniene volje, on saznaje vlastitu nemogunost
da uspostavi sredite mimo Sredita.
(Nastavit e se)

7 - Glasnik Rijaseta . . .