Radna biljenica predstave Nevidljivi grad

inspiracije, smjerokazi, znakovi pored puta

Italo Calvino
Radovan Ivi

...Ne mogu a da ne pomislim da u zraku postkomunistikog Splita

ima neke pretjerane nabreklosti, neurotskog nemira, svojevrsnog
tjeskobnog kolektivnog gra koji podsjea na druge gradove Istoka
zahvaene padovima i burnim promjenama devedesetih godina. I
ovdje je rasprostranjen osjeaj nemira i poremeene pohlepe za
materijalnim dobrima; i ovdje neizvjesnost i istovremeno oekivanje
tko zna kakvog blagotvornog i odluujueg uda; i ovdje ivot
doivljen i ivljen kao ludo smiona svakodnevna oklada na rubu
uvijek mogue nesree. Snani chiaroscuro daje peat toj efemernoj
i istovremeno dramatinoj svakodnevnici. Nasuprot neobjanjivom
obilju ribarnice i starog Pazara, vrevi roba i putnika oko glisera i
trajekata ukazuje se slokobna degradacija privremenog, opasnog,
esto silovitog ivota u znaku carpe diem. Droga i nasilje su u
zraku... (str. 283)

Sjeam se prije dosta godina neki lombardijski gospodin, ovjek

rafiniranih putovanja i ljubitelj dobrih knjiga zapitao me jesam li
sluajno roen u Trstu. Uvjeren da u ga razoarati odgovorio sam
pomalo skrueno: Na alost, roen sam samo u Splitu. Na to se

ovaj ozario i povikao: Ne govorite tako. Roditi se u Trstu svakako je

lijepo i zanimljivo. Ali biti roen u Splitu prava je vijest! (str. 289)
Enzo Bettiza (Egzil)
Lewis Mumford
Ante Cettineo

... I kada je trebalo dovesti vodu na irinu i sazidati je uz zid

Demerovih, stari se Demer pobunio. Taj njegov bunt saimlje u dvije
rijei sav smisao splitskog teaka:
- Ne dan! zavikao je vlastima.
Isprsio se ispred zidova sam samcat, dok ga je ena zvala da se
makne s puta vlastima, koje su odreivale mjesto graenja funtane,
izgovorivi samo svoje ne dan! Na naim teracama ene su se
povlaile u svoje stanove, da ne bi bile svjedocima na parnicama,
koje su morale iz tog stava biti posljedicom. Ja sam privirkivao imao
u sebi duboko potovanje za tog usamljenog ovjeka, iako ustvari
krivog, kada se radilo o dovoenju vode, od koje je se susjedstvo
moglo samo imati koristi. (...) Taj osjeaj prava na vlasnitvo, toliko
istovjetan sa smislom za osobne pravice, inio je splitskog teaka
toliko izgraenim pojedincem, da ga nikakva sila nije mogla slomiti.
I od tog dana, Demer je poskoio u potivanju, koje je kod sviju
uivao. Zato, to je uspio istaknuti svoje pravo na osobnu
nezavisnost, ljudi su za njega osjeali potovanje, iako ga, moda, i
nisu voljeli. (str. 108, 109)

Iako je Kerubin egvi vrlo esto bio strancem u Splitu i nije se

osjeao u njemu kod kue, on je bitno bio izraaj splitskog nemira,
splitske proturjenosti, splitskog unutarnjeg antagonizma, koga ima
u najveoj mjeri i u Varou i na Lucu. (...) Gotovo nikad klerikalac,
iako klerik, egvi nije volio Split, i Split nije volio njega, jer Split
jedno ne voli, a to je: runu glavu. (str. 113, 114)
Bogdan Radica (Vjeni Split)

Danijel Dragojevi
Dragan Markovina