Kinantropoloke dimenzije djece predkolske dobi

(mr. sc. Vatroslav Horvat)

Jedna od prioritetnih zadaa u radu s djecom predkolske dobi se odnosi na brigu
o njihovom optimalnom rastu i razvoju. Kako bi se taj proces odvijao na odgovarajui
nain, sudionici u odgojno - obrazovnom radu morali bi voditi rauna o interakciji
razliitih antropolokih dimenzija te njihovom integralnom razvoju.
Izlaganje razliitim podraajima (kineziolokim, slunim, kinestetikim...)
neminovno dovodi do veeg ili manjeg utjecaja na latentne dimenzije antropolokog
sustava, kako kvantitativno tako i kvalitativno. Tako Breckenridge M. E. i E. L. Vicent
(1960.) pojanjavaju pojam integralnog razvoja na nain: ovjek se sastoji od
mnogo dijelova koji djeluju integrirano. Njegove su intelektualne sposobnosti povezane
s fizikim zdravljem; emocije jako utjeu na fiziko zdravlje; kolski uspjeh ili
neuspjeh, fiziko zdravlje ili intelektualne sposobnosti utjeu na emocije. Njegov je rast
produkt povijesti njegove obitelji, njegovog vlastitog ivota, mentalnih zadovoljstava i
napora. Nain na koji provodi dan odraava sve faze rasta i obratno, krivulja i brzina
rasta utjeu na njegove reakcije na dnevni raspored. Fiziko zdravlje, intelektualne
sposobnosti, interes za rad ili igru i emocionalna sloboda da se udovolji zahtjevima
kole duboko i stalno utjee na to to e se postii u koli, u igri ili bilo emu drugom u
ivotu.
Pod antropolokim latentnim dimenzijama koje su znaajne za razvoj djeteta,
podrazumijevamo prije svega kinantropoloke dimenzije, kognitivne sposobnosti,
konativne karakteristike te socijalni status. Kinantropoloke dimenzije su one
antropoloke dimenzije koje su kineziolozima posebno zanimljive u tranformacijskom
procesu kao to su morfoloke karakteristike, motorike i funkcionalne sposobnosti te
motorika znanja. Pored promjena na samim latentnim dimenzijama po teoriji o
integriranom razvoju (Ismail A.H. 1976.) trebalo bi doi i do promjena u njihovom
meuodnosu. Tijekom djetetovog odrastanja one se neprekidno isprepliu i
nadopunjuju. Interakcija pojedinih osobina i sposobnosti je odgovorna za djetetov
razvoj, kako u tjelesnom smislu, tako i u spoznajnom, emocionalnom i socijalnom
aspektu. Zbog sveprisutne potrebe za planiranim i programiranim utjecajima na
cjelovitost odgoja i obrazovanja, pojavljuje se nunost u utvrivanja znanstvenih
spoznaja o ukupnom antropolokom statusu djeteta.
Prouavanja motorikih sposobnosti djece predkolske dobi poela su relativno
rano. Hicks J. A. (1930), je na 60 mlae djece istraivao razvoj motorikih vjetina
gaanja loptom u pominu i nepominu metu. 1934 godine Cowan E. A., B. M. Pratt
su prouavale primjenu skoka preko prepreke kao razvojni i dijagnostiki test za
procjenu razvoja koordinacije kod 80 djece stare izmeu tri i dvanaest godina. Utvrdile
su kako preskok preko prepreke moe biti dobar pokazatelj razvoja ope koordinacije
djece.

Jedan od primarnih ciljeva tjelesne i zdravstvene kulture u radu s djecom

predkolske dobi je prije svega poticanje optimalnog rasta i razvoja kako
kinantropolokih dimenzija tako i svih ostalih antropolokih dimenzija koje su podlone
promjenama pod utjecajem tjelesnog vjebanja.
Premala zastupljenost motorikih aktivnosti ili njihovo potpuno odsustvo u
odgoju i obrazovanju djece tijekom odrastanja ne moe se kasnije nadoknaditi. Utjecaj
motorikih stimulusa na dijete tijekom rasta i sazrijevanja postepeno slabi. Nedovoljan
broj motorikih iskustava i prilika za sudjelovanje u motorikim aktivnostima moe
usporiti kako motoriki tako i intelektualni razvoj djeteta (N. T. Kelly 1985., J. H.
Humphrey 1991).
Opeprihvaeno je miljenje, koji se svakodnevno potvruje kroz istraivanja, o
negativnom utjecaju suvremenog naina ivota na razvoj pojedinih osobina i
sposobnosti. Pritom se misli na one osobine i sposobnosti koje su pod veim ili manjim
utjecajem kineziolokih aktivnosti. Znanstvena istraivanja potvruju trend konstantnog
prirasta tjelesne teine i koliine potkonog masnog tkiva to je uzrokovano
sedentarnim nainom ivota te konzumiranjem visokokalorine hrane u prevelikim
koliinama. Potkono masno tkivo nastaje kao posljedica poremeenog balansa izmeu
unosa i potronje kalorija te znaajnog smanjenja vremena provedenog u kineziolokim
aktivnostima. Ovi procesi su zabiljeeni kod odraslih, kao i kod djece. Ukoliko se ovi
trendovi ele usporiti, odnosno pokrenuti u drugom smjeru, bilo bi nuno unijeti
odgovarajue promjene u nain ivota. Posljednja preporuka Centers for Disease
Control and Prevention, predloena nakon analize 850 postojeih studija o
kineziolokoj aktivnosti djece, govori o nunosti svakodnevnog vjebanja u trajanju od
najmanje sat vremena. Samo u ovakvom opsegu, kinezioloke aktivnosti bi mogle
djelovati preventivno u spreavanju pojave poveanja tjelesne teine i pretilosti te
uspjeno djelovati na umanjivanju njihovog negativnog utjecaja. Naravno, uz poveani
opseg kineziolokih aktivnosti, bilo bi nuno uvesti promjene u nain i vrstu prehrane.
Preporuka o nainima promjene prehrane odnose se prije svega na izbjegavanje "brze
hrane" velike kalorijske, a male prehrambene vrijednosti, kao i poveanje udjela svjeeg
voa i povra u prehrani.
Kinezioloke aktivnosti mogu poluiti dobre rezultate samo ako su dobro
osmiljene i usmjerene upravo na one kinantropoloke dimenzije koje su u odreenom
vremenskom periodu najosjetljivije na podraaj. Planiranim kineziolokim aktivnostima
mogu se sistematski i svrhovito usvajati biotika, kao i modificirana biotika znanja te
odgovarajue motorike vjetine. Na takav nain stvaraju se preduvjeti da se putem
tjelesnog vjebanja pozitivno djeluje na integralni razvoj antropolokih dimenzija djece
tijekom njihovog odrastanja.