A J Molloy

Pria o X

TU SAM, u Gran Caffeu Gambrinus. Konano sam u Italiji, sjedim za

stolom na otvorenoj terasi glasovite kavane na poznatom ulinom uglu u
glasovitom Napulju, zrak je topao, veernje nebo vedro i osjeam smrad
smea iz visoke gomile na drugoj strani ulice.
Policajac prolazi ulicom ispred izblijedjele, ruevne palae iarane
grafitima. Kao da je siao s Armanijeve reklame: dobro izgleda, ima sunane
naoale, pitolj, dobro saivenu plavu koulju i hlae, sjajnu konu jaknu i
nonalantno dranje. Policajac u stilu Dolce i Gabbane.
Zgodan je. Ovdje ima mnogo zgodnih mukaraca. Ali najzgodniji sjedi tri
stola dalje.
I, tko je on?
Jess se naginje prema meni i pogleda me.
Roscarrick.
Molim?
Moja najbolja prijateljica s Dartmoutha, Jessica Rushton, zabavna,
duhovita i lijepa, roena u Velikoj Britaniji i skroz-na-skroz cinina, podigne
svoje ureene obrve i zabacuje dugaku, tamnu kosu. U nevjerici.
Nikad nisi ula za lorda Roscarricka?
Lord je?
Jessica se smije puakim smijehom.
Marcus James Anthonv Xavier Mastrosso Di Angelo Roscarrick.
Isuse.
Bliski prijatelji zovu ga Marc.
Uteda na vremenu.
Jessica se osmjehuje.
Usto je i milijarder. To zna cijeli Napulj.

A J Molloy

Pria o X

Gledam preko stolova u tog mukarca, tog oito bogatog mukarca.

Izgleda kao da ima najvie trideset godina. Usto izgleda udesno. Nema druge
rijei. Sloenija bi rije zapravo bila previe sloena, previe nepotrebna.
Tamnoput je, blijedo-plavih oiju i distancirana pogleda. Upeatljiv kontrast.
Profil mu je pomalo strog, a ipak privlaan: orlovski, animalan, tuan, s tek
naznakom brade i djeakog izgleda kombiniranog s potpuno zrelom,
grabeljivom muevnou. Seksi je. Vrlo, vrlo seksi.
To nije slino meni. Inae ne reagiram tako na prvu. Zatekla sam se kako
popravljam svoju plavu kosu koja mi pada do ramena, alei to proli put
kod frizera nisam platila vie. Pitam se hoe li pogledati prema meni. Ne
gleda me. Samo otpija espreso iz svoje malene porculanske alice, elegantno
je podiui do usana. Sjedi sam. Pije kavu. Zuri preda se. Bezizraajna
izraza. O, Boe. Taj profil.
Nisi se valjda ve zaljubila, X?
Jess me uvijek zove X. Ona mi je i dala taj nadimak kad smo postale
cimerice u Dartmouthu. Ime mi je Alexandra Beckmann. Alex B. Ili skraeno
X. Kalifornijska sam plavua, s malo i-dovske krvi, stara dvadeset dvije
godine. Jess misli da sam lakovjerna. Moda je u pravu. Usto sam prilino
pametna i svakako dobro obrazovana. I u Napulju sam. U Italiji.
Jessica jo govori o tom tipu. Ja ga samo gledam; ne mogu si pomoi.
Oekivala sam da e mukarci u Italiji biti klieizirani, ali privlani i moda
malo zamorni. Ovaj tip je faca, ali ne onako kako sam oekivala.
Ma. Samo jo jedan zgodan folirant.
Ona i dalje brblja. Pali jo jednu cigaretu uvlaei struno dim u usta pa
ga isputajui kroz nos. To nije radila dok smo bile u New Hampshireu.
Izgleda... zanimljivo, kaem.
Bespomona la.
Mala, ne uputaj se u to.
Molim?
Jessica se nasmije kroz dim.
Ti si janje za klanje.
Donosi nevolje?
Teki zavodnik. Zbilja, X. Nije to za takve poput tebe.

A J Molloy

Pria o X

Nakostrijeila sam se, ne mogu si pomoi. Znam da Jess misli kako sam
ista malograanka, lakovjerna i nevina, djevojka za pravu vezu, i nije ba
sasvim u krivu: pomalo sam puritanka i konvencionalna u usporedbi s njom.
U cijelom naem prijateljevanju ona je bila ta koja se opijala, puila,
mijenjala mukarce kao arape, uputala se u avanture, vraala u stan u tri
ujutro s jo jednim bezimenim konobarom, pa onda sat-dva umrkavala
kokain s kuhinjskog pulta i poevila se na kuhinjskom stolu. Ja sam u
meuvremenu na faksu imala jednog deka, uvjerila se da sam zaljubljena i
posvetila se uenju.
No deko mi je dojadio ili sam konano shvatila da je dosadan; studij je
istodobno postao zanimljiviji: cilj mi je bio doktorat. I tako sam sad u Italiji,
gdje istraujem podatke za svoju disertaciju Camorra i cosa nostra: povijesno
podrijetlo talijanskog organiziranog kriminala u Mezzogiornu1.
elim predavati talijansku povijest, ali je jedini razlog zbog kojeg sam se
odluila upravo za tu disertaciju bio to njome mogu opravdati odlazak u
Napulj, da bih se druila s Jess i malo zabavila. Ona je u Italiju otputovala
im je mogla, prije est mjeseci; uzela je jednogodinju stanku na faksu.
Dola je nauiti jezik i pouavati engleski, a u njezinim telefonskim
razgovorima i mailovima sve je izgledalo super uzbudljivo: hrana, grad,
mukarci. Da, mukarci. Zato ne? udjela sam da joj se pridruim.
Jer se elim zabavljati. Imam dvadeset dvije godine, imala sam dva deka
i jednu jedinu bijednu avanturu za jednu no. To je sve. Jessica mi se
otvoreno izruguje: Skoro Djevica, Gospa iz New Hampshirea.
Okrenem se. Mukarac gleda ovamo. Gleda prema meni. Osmjehne mi se
kratko i povrno, kao da je zbunjen. Kao da me prepoznao, ali na zna gdje bi
me smjestio.
Onda se vraa svojoj kavi.
Upravo je pogledao prema nama!
Jess se ponovno nasmije.
Katkad to radi, okrene glavu. Zbilja, udno.
Daj, prestani. Meni je to sve novo. Ispijem svoju crnu mrlju kave; kava
je zbilja dobra. Jess, nisam navikla na sve ove seksi mukarce. Deki u
Dartmouthu nose glupe gangsta traperice nisko na bokovima, kao djeca.
Tvoj je deko nosio mokasinke, Jess se strese.

Mezzogiorno, tal., juni dio Italije sa Sardinijom i Siciliijom (prim.prev.)

A J Molloy

Pria o X

Uh! I ja se nasmijem. Mokasinke sa sivim arapama. Ne podsjeaj me.

Kao toreador.
Lord Roscarrick ispija svoju kavu i vie me ne gleda. Moram obraniti svog
biveg deka.
Ali bio je vrlo dobar matematiar.
Da. Samo to je izgledao kao magarac na plai. Dobro to si ga se
rijeila.
A kako ovdje ide tebi? Jo osvaja muki dio stanovnitva Campanije?
Da, odnosno, vie ne...
Jessica slegne ramenima, naduri se i ugasi cigaretu. Vrhunski pametan
konobar istoga trenutka odnosi prljavu pepeljaru i, armantnim pokretom,
uz uzvik: Signorina!, zamjenjuje je istom, staklenom i tekom, s
ugraviranim slovima CG u stilu belle epoque. Usluga je besprijekorna. Gran
Caffe Gambrinus ukraen je freskama i svijenjacima; vrlo je poznat. Sad se
pitam koliko to sve kota, izvrsni macchiati i ukusni zalogajii od napuljske
salame na najmekim kockicama ciabatte. est mjeseci naveer sam radila u
barovima kako bih si mogla priutiti ovo tromjeseno istraivako putovanje.
Sredstva su mi ograniena.
Ali veeras, ove prve veeri u Napulju, nije me briga!
Vrijeme odmie. Roscarrick jo sjedi ondje, ali pomno gleda na drugu
stranu, u svom elegantnom odijelu, sa svojim elegantnim profilom; odluila
sam da u ga zaboraviti - bit e ih jo puno takvih.
Ulice iza terase kavane prte od ivota - parovi eu i flertuju, policajci se
smiju i flertuju, klinci sjede na parkiranim zelenim Piaggio vespama i
flertuju. Sve je pomalo vulgarno i raskono ivahno i vrlo napuljski, iako ne
znam kako to mogu prosuditi budui da je ovo moj prvi posjet Napulju, a
zapravo i Italiji. Moj je jedini dosadanji posjet Europi bio kian tjedan u
Londonu kad sam imala osamnaest, poklon od mame i tate, nagrada za to
to sam dobila stipendiju za Dartmouth.
Mama i tata. Iznenada osjeam ubod nostalgije, moda i enje za kuom.
Ne, ne moe biti enja za domom. Kuicu u San Joseu, sunano dvorite,
prskalice za vodu, predgrae i Ameriku napustila sam prije samo dva dana.
Sad sam u Europi, u najskrivenijoj, najmranijoj, najvelianstvenijoj
staroj Europi koja propada. Ve je volim. tovie, odluila sam da u je
voljeti.

A J Molloy

Pria o X

Zapravo, mogu se i okaniti mukaraca, kae Jessica. Iznenaeno je

pogledam.
Molim? Rekla si mi da ih oboava. Dala si mi popis imena. Podugaak
popis.
Jesam li? Osmijeh joj je iskrivljen, gotovo ispunjen krivnjom. Stidom.
Jasno. O. K. Da. Bilo ih je nekoliko. Pauza. Nekoliko desetaka. Slatki su i
to bi cura drugo mogla? Ali, X, toliko su prokleto narcisoidni da mi to
poinje smetati.
Kako to misli?
Polovica njih mamini su sinovi. Imaju i rije za to, mammone. ive kod
kue do pedesete, a onda, kako se samo odijevaju i koliko su umiljeni!
Grozno. Prigueno se smije izbacujui dim svoje devete cigarete. Njihove
torbice. Hou rei, tko je mogao i pomisliti? Muke torbice?
Torbice?
Ma da. Koni dodatci za mukarce? K vragu, previe metro-seksualno. A
arape, hlae bez arapa, to s tim? Hodaju naokolo u poslovnim odijelima
bez arapa - navuci svoje proklete arape, smijeni frajeru. I sve ono
dotjerivanje i upanje dlaica. Pobogu, u barovima su redovi pred mukim
toaletom dui nego pred enskim i nakon nekog vremena to te poinje
smetati, hou rei, pogledaj. Prilino estoko pokazuje oko sebe, srebrne
narukvice zveckaju na njezinoj vitkoj, elegantnoj, od sunca potamnjeloj ruci.
Pokretom ruke obuhvaa pogled na Via Toledo i Operu i veliki trg s
kraljevskom palaom s kojeg se, bar mislim, moe doi do Tirenskog mora.
Pogledaj to prokleto smee. Zato ga ne mogu jednostavno oistiti? Zato ne
biste na neko vrijeme prestali brinuti o svojoj mukoj torbici, signor Bez
arapa, i raistili svoj prokleti grad. To bi napravio pravi mukarac.
Zavlada tiina.
Moram neto popiti, kae.
Naruile smo pie. Dva venecijanca. Nemarn pojma to je venecijanac.
Jess naruuje gotovo besprijekornim talijanskim na kojem sam joj zavidna:
u est mjeseci prela je od oklijevajueg zamuckivanja do oite dvojezinosti.
Ljubomorna sam. Jedva mogu rei uno, due, tre. To je jo neto to u uiniti
dok sam ovdje: nauit u talijanski. To i, moda, nadam se, molim te, Boe,
moda u se zaljubiti.
O, Boe, rado bih se zaljubila. Zaista zaljubila. Ne da se samo pretvaram
da sam zaljubljena, kao to sam se pretvarala s Paulom Matematiarom u
mokasinkama. Ako se zaljubim, bit e mi to prvi put. A imam dvadeset dvije

A J Molloy

Pria o X

godine. Poinjem misliti da sam nesposobna, jalova u ljubavi. Jadna X. Jeste

li uli za X? Da, ne moe se zaljubiti; lijenici daju sve od sebe. Kau d e
otii u kliniku za usidjelice.
Signorina. Due aperitivi.
Konobar sputa pia na stol. Dvije velike ae na dugakim noicama
sadre svaka po sedam centimetara jezivo naranaste tekuine.
Sumnjiavo ih promatram.
Jess se osmjehuje. Smije se. Tamna joj je kosa vrlo lijepo oiana.
Drukije nego to je nosila u Dartmouthu.
U redu je, X. Znam da izgleda kao radioaktivna otpadna voda, ali kuaj delizioso i pomodno, kunem se.
Podignem pie koje i mirisom i okusom podsjea na narane, otro je,
gorko i s puno alkohola. Dobro je.
Bijelo vino, pjenuava voda i liker od narane koji se zove aperol. Nije s
kamparijem.
Molim?
Tako se prireuje. Venecijanac. Otkrila sam da me tri ili etiri zbilja
dovedu u raspoloenje za veernji izlazak. Ili moda pet.
Kako se i oekivalo, popijemo dva ili tri ili pet pia, dok no ne postane
crna kao tinta, a mjesec je visoko i zuri u nas, dok posjetitelji Opere preko
puta ne izau u svojim sveanim odijelima, a mi se cerekamo i alimo kao da
smo ponovno u onom starom stanu u Hanoveru, New Hampshire, s ludim
frajerom u prizemlju. I dok Jessica flertuje s konobarom na talijanskom, ja
kradomice pogledavam preko stolova u njega.
Jer on cijelu veer sjedi ondje, u svom besprijekornom odijelu, istoj
bijeloj koulju s dugmadi za manete od srebra i dragog kamenja, s leernom
ljubiastom svilenom kravatom, ponekad odgovara na pozive preko svog
tankog mobitela, ponekad ustaje pozdraviti prijatelja ili znanca.
Povremeno pozove nekog odabranog prolaznika da sjedne s njim i taj
mukarac, taj zadivljujui tamnoputi mukarac sa svojim tamnim
namrtenim obrvama i svojim tamnim kovravim uvojcima koji tako zgodno
padaju na utirkan bijeli ovratnik, s blagim, blijedim, pomalo tunim oima i
gotovo izvanzemaljskim linim kostima, ta vizija od mukarca vrsto i
izraajno gestikulira. Nije posve slian drugim Talijanima, doima se

A J Molloy

Pria o X

smirenijim, usredotoenijim, distanciranim. Rezerviran? Ne, distanciran.

Moda i pomalo opasan.
S iznenadnim, tunim bolom u srcu i glavi shvaam da je taj mukarac,
taj visok, bogat, nedodirljiv tridesetogodinjak lijep.
Moda prvi istinski lijep mukarac kojeg sam vidjela, tamniji Byron,
preplanuli Bond. Dosad sam upoznala mnotvo lijepih deki, mnotvo
zabavnih, prihvatljivih, mravih zgodnih deki sklonih ljenarenju i gitari,
kakvih u Kaliforniji ima na vagone, a u Dartmouthu je bio barem jedan, s
kojim je spavala Jessica. Ali ovaj je mukarac muevno lijep. Ni izdaleka gay,
ni metro-seksualan, ne nosi poslovno odijelo bez arapa ni muku torbicu,
nego je visok i muevan i odrastao i orlovski i vitak i... Boe, opila sam se.
Jessica mi kao i uvijek ita misli. etvrtog venecijanca zavrava s
nepristojnim, ali slatkim podrigivanjem i kae: Kau da mu je ena umrla.
Nesretnim sluajem. A moda, i nije bilo sluajno? Onda je obiteljske milijune
pretvorio u milijarde. Roscarrick. Tata Englez, mama Talijanka. Google ti je
prijateljica, X. Boe, gladna sam. Pizza?
Pijana je. Ali i ja sam. Opijena sam svime oko sebe. Aperitivima od
narane i kao kiselina utim napuljskim mjesecom i mukarcem u
elegantnom sivom engleskom odijelu. Lord Roscarrick. Lord Marcus Xavier
Kako Je Ono Bilo Roscarrick.
Isuse, X.
to je?
Dvije sam minute zurila u nebo. Sad zurim u Jess koja, pak,
zaprepateno zuri u raun.
to je? to? Koliki je raun?
Jess zastenje.
Zato smo pile ovdje? Mogle smo otii u moj lokal na pie. K vragu.
Obuzima me hladna munina.
Koliko je?
Devedeset eura.
Isuse, pile smo samo venecijance.
I kavu i zakusku. Prokletstvo, ba sam budala, trebala sam se sjetiti
koliko je ova kavana skupa, oprosti.

A J Molloy

Pria o X

Jessica ima vrlo malo novca; uiteljski posao nije osobito unosan. ivi od
danas do sutra i dosta dobro to podnosi. Ali raun od devedeset eura mogao
bi joj unititi tjedni proraun. Oklije-vajui poseem za karticom u torbici, ali
konobar je ve doleprao do nas i s osmijehom uzeo raun.
Ali treba vam moja kartica, kaem.
Zgodni se konobar ljubazno osmjehne.
U redu je! Signor plati. Signor Roscarrick.
to? Ne...
Okreem se sa srcem u grlu, glupo uzbuena, napola postiena, da se
prividno usprotivim, molim vas, nemojte platiti, mi emo same. Zovem se
Alex. Alexandra. Alexandra Beckmann. Da. Tako je. S dva n. A ovo je moj
telefonski broj. Zapiite ga. Mogli biste ga tetovirati na ruku.
Ali stol je prazan. On je otiao.
Dotjerani policajac nasloni se na zid palae, tiho puei u sutonu.

A J Molloy

Pria o X

ELIM GA IZBITI iz glave i zato idui dan energino raspakiravam kutije

u svom novom i minijaturnom jednosobnom stanu u blizini Castel dell'Ovoa.
Kad me Jessica prije nekoliko tjedana nazvala u Ameriku i rekla da bi mi
mogla osigurati stan vrata uz vrata sa svojim, rekla je da se nalazi u
elegantnom novom dijelu grada koji se zove Santa Lucia. Dok bosonoga
izlazim na siuan balkon s ogradom od eljeznih vitica, shvaam to prema
napuljskim mjerilima znai elegantan i nov: da neoklasicistike zgrade nisu
starije od dvjesto godina i da gomile smea na ploniku doseu samo do
glave. Ali koga briga? Nebo je boanstveno vedro, jutro toplo i ako se nagnem
na vrcima prstiju, tako da umalo padnem s balkona, vidim komadi
Tirenskog mora, dirljivo plavog, samo nekoliko etvrti dalje, zarobljeno
izmeu zgrada na Via Lucilio. Na udaljenom obzorju mraan je, nazubljen
profil otoka. To je zacijelo Capri.
Sa svog balkona vidim Capri.
Ovdje sam tek dvadeset etiri sata i ve sam zavoljela to mjesto. Moram
podijeliti svoju sreu. Nazovem Jessicu na posao da joj to kaem. Ona grubo
psuje preko mobitela i kae mi da ne budem sentimentalna budala. Vrlo
britanski. Dakako, elim je pitati o njemu. Ali ne mogu. Nasmijala bi se.
Jess, hvala ti to si mi nala stan.
Prego. Nastavi s raspakiravanjem. I prestani razmiljati o njemu.
Smijem se.
Kako si znala?
Sino nisi prestajala govoriti o njemu. Ne mogu zamisliti da si ga
zaboravila.
Drago mi je to sam tako tajnovita.
Ohladi, X. Opusti se. Vikont Savreni platio nam je pie. to onda?
Jess, zato ima tako puno smea posvuda?

10

A J Molloy

Pria o X

Rekla sam ti, zbog camorre, oni upravljaju skupljanjem otpada i nikome
drugome ne doputaju da ga skuplja - to je reket, prevara. Cijeli je grad
svojevrsna drama, maskenbal, zapamti da svi nose maske.
I?
I kad ih vidi, smetlari imaju naoruane zatitare.
Super. To je jako zgodno.
Jess zastane i nasmije se.
Da. Jasno, ako uistinu eli saznati neto vie o camorri, mogla bi pitati
njihova navodnog lana.
to?
Jednog frajera, lorda Roscarricka. ula si za njega?
Nisam. Reci rni neto o njemu.
Pa, pretpostavljam da je dosta privlaan, ako ti se sviaju takvi zgodni,
seksi, armantni milijarderi i aristokrati. ula sam da se to nekim curama
svia.
I?
Neki tvrde da je na visokom poloaju u camorri ili mafiji; drugi kau da
se bori protiv njih. Kako god, zacijelo je zanimljivo. Nazovi ga i zatrai
intervju.
Jessica, sad mi predlae da ga tek tako nazovem? Iz vedra neba? Je li ti
dosadno? Dosadno ti je, je li?
Jessica zastenje.
etvrtak ujutro pravo je prokletstvo, svakog etvrtka ujutro imam sat s
principessama.
Dobro.
Samo turpijaju nokte i priaju o svojim orgazmima. Ali, sluaj, X, ne
alim se. Hou rei, taj frajer nije nedostupan. Ako to stvarno hoe.
injenica je da daje novac dobrotvornim udrugama koje pomau rtvama
mafije. To bi ti mogao biti izgovor. Je li ti se stvarno tako svidio? X? Budi
iskrena.

11

A J Molloy

Pria o X

Duboko udahnem. Je li mi se svidio? Je li? Zar uistinu elim produiti tu

zagonetnu uvertiru? Zar se uistinu elim upustiti u vezu s tim tajanstvenim,
pomalo opasnim mukarcem?
elim. O, Boe, da! Od sveg srca. U mom kratkom ivotu nijedan me
mukarac nije tako uznemirio, probudio i uzburkao moje seksualne vode kao
on; samo time to zapravo nije gledao u mene nekoliko sati, time to se
moda jednom namrtio prema meni, a onda tiho nestao, plativi mi pie. To
je sve to je napravio, ali je to bilo i vie nego dovoljno.
Da, elim se upustiti s njim. Da da da da da.
Moda, kaem.
Kako da ne. Kad bi ti se samo pruila prilika zubima bi mu razderala
koulju. Droljo jedna.
Njegovu po mjeri ivanu koulju od egipatskog pamuka iz Ulice
Jermyn?
Ona se nasmije.
Upravo tu. Koju su ivali siroii iz Antwerpena.
Dakle...
Ako zbilja eli znati, ivi u glasovitoj palai u Chiaiaji.
Gdje?
U Chiaiaji. To je zbilja otmjena etvrt. Desetak minuta hoda udaljena od
Santa Lucije. Palazzo Roscarrick, potrai na Googleu. Gotovo da nam je
vraji susjed. Moe odetati onamo poslije ruka, intervjuirati ga o camorri i
u pet popodne puiti postkoitalnu cigaretu. Odnosno, ako ne kae svojim
gangsterskim frendovima da te ustrijele. O. K., moram bjeati. Pazi se!
Prekinula je vezu. Moje srce i dalje udara. Zurim u azurnoplavo Tirensko
more i svjetlucavu nazubljenost Caprija. Znai, ivi u blizini. U palai.
Naravno da ivi u palai. A gdje bi drugdje?
Stojim na balkonu i svesrdno se preputam sanjarenju. Zamiljam njega,
Marcusa Roscarricka, mladog lorda Roscarricka, zgodnog signorea, kako
ulazi u golemu prostoriju s golemim prozorima kroz koje ulazi sva svjetlost
Campanije; u vrtu ute palme, a udaljena buka napuljskog prometa uzdie
se kao sladak i umirujui apat. Moda ulazi batler, pognut hoda ispod
portreta predaka, nosei svjei doruak. Vidim srebrne posude kave, teglice s
marmeladom od limete; vidim krike limuna u porculanskoj alici i svjee

12

A J Molloy

Pria o X

iscijeen sok crvene narane proliven po beskrajnoj bijeloj krevetnini. Krv na

snjenoj bjelini.
Naga ena. Je li u tom zamiljenom prizoru i naga ena? Da, evo je,
zasjenjena ipkanim zavjesama iz Bruggea, stoji naga, zamiljena i lijepa
pokraj osunanog prozora. Marc Roscarrick ustaje, isto tako nag, i uzbuen,
i vitak, a njegovo je miiavo tijelo poput tvrdog, tamnog amazonskog drveta.
Prelazi preko parketa i obuhvaa njezin vitak, obnaen struk, ljubi joj blijedi
vrat, a ona udahne i okree se. To sam ja, ja sam pokraj tog prozora, ja sam
naga u njegovoj spavaoj sobi; ja sam njegova ljubavnica i kad osjetim
njegove vrste ruke na svom struku okrenem se, osmjehnem i poljubim
njegovo drago lice, a onda kleknem na parket molei se tvrdoi i posegnem
za njegovom udnjom, a onda... A onda.
Dolje, u Via Santa Lucia, klinac na vespi gleda prema meni. Gleda me
bosonogu u kratkim hlaama, napola otvorenih usta, dok erotski sanjarim.
Klinac ima moda esnaest godina; ak i s ove udaljenosti vidim da se
cereka. Tada odjuri prema Castelu dell'Ovo i cesti usjeenoj u brdo i
uspavanom plavom Tirenskom moru.
Apsurdno. to mi se to dogaa? Erotsko sanjarenje? Nimalo slino New
Hampshireu. Ovo ni u kom sluaju nije New Hampshire.
Moram se koncentrirati. Jo moram raspremiti svoju odjeu i raspakirati
laptop. Najprije odjea.
Ali, pazi ovo. To je neoekivano depresivan proces. Donijela sam puno
Zarinih stvari sa sobom: gotovo cijelu novu garderobu koju sam prolog
mjeseca kupila u njihovu duanu na Union Squareu u San Franciscu. Tada
sam mislila kako sam pametna - u Kaliforniji je ta odjea izgledala tako
europski, ik i prikladno, ako ne i perfetto. Usto je bila i prilino jeftina.
Ali sad, dok razmotavam haljine i kostime s hlaama, sva se stresem.
Znam da je Zara panjolska marka, ali nekako svaki komad izgleda pomalo
ameriki. Bolje reeno, pomalo kao iz predgraa i trgovakog centra. Odjea
je dosta zgodna - crne pamune uske suknje, kratke ljetne haljine s
uzorkom, minisuknja od akarda, slatka uska haljinica od ipke - sve je to
ljetno i zgodno, pamuno i svjee, ali izgleda da ovdje, na talijanskom suncu,
toj odjei nedostaje pravi stil i profinjenost. Time ni na koga neu ostaviti
dojam. To je nita. Ovdje sam tek jedan dan, ali ve znam: svi na Via Toledu
u najmanju ruku nose Pradu. Sve je svileno, od kamira i finog sirovog lana.
ak i prometni policajci izgledaju kao da patroliraju modnom pistom, a ne
plonikom.
Ali nemam izbora, morat u se snai s tom odjeom; nemam novca za
neto novo. Zato u se morati osloniti na svoje prirodne prednosti.

13

A J Molloy

Pria o X

A to su?
Priem dugakom antiknom zrcalu koje visi na zidu nasuprot mom
starom eljeznom krevetu. Svjetlost pada ukoso. Promatram se. U kratkim
hlaicama. Bosonoga. Na mom je okruglom licu tokica praine.
Kosa mi je pristojno lijepa i valovita. Uglavnom. Visoka sam metar
ezdeset pet i imam pedeset etiri kilograma, a neki kau da sam prilino
lijepa. Jednom mi je neki mukarac rekao da sam prekrasna.
Jednom.
Prilazim blie zrcalu ispitivaki se promatrajui kao da sam ropkinja na
trnici. Rimska ropkinja u Piazza Mercato. Istraivala sam napuljsku
povijest.
Vrak nosa mi je ljupko uzdignut ili je moda samo malo iskrivljen? Na
suncu dobijem previe pjegica. Zubi su mi gotovo savreni. Ui su mi
bedasto sitne. Muno mi je od kamenica. I imala sam samo tri ljubavnika.
Tri.
Zrcalo zvecka dok kamion prolazi preko crnog kamenja pokrajnje ulice.
Tri! Imala sam tri ljubavnika i u seksualnom inu nikad nisam doivjela
orgazam. Boe svemogui, koliko bih eljela da se to promijeni. Dojadilo mi je
to sam bila dobra i posluna i marljivo uila. Molim te, daj mi samo jedno
ljeto hedonizma. I seksa. Puno, puno pravog seksa.
Moda sam drolja, moda je Jess u pravu; moda je drolja u meni samo
ekala da izroni na povrinu kao sablasni leptir iz albino ahure Dobre Keri.
Leptir iz Borgetta, teturava drolja u Pradi, mlada metresa vrlo bogatog
mukarca, bez imalo stida. Mislim da bi mi se to prilino svidjelo, samo na
jedno ljeto. Tada bih mogla sretno ostarjeti i svojim zaprepatenim unukama
priati o jednom slobodnom ljetu u grenom i putenom Napulju.
O, bako, tako si zabavna!
Odjea visi u velikom starom ormaru, a moj posljednji zadatak jest
raspakirati laptop i prikljuiti ga. To nije tako stresno kao raspremanje
odjee. U sobi je klimav drveni stol s dvije noge koji e posluiti kao radni
stol; mogu ga gurnuti uza zid.
Kad je laptop proradio i prikljuio se na beinu vezu u stanu, koju
dijelim s Jess, poela sam raditi. Istraivanje povijesti organiziranih
zloinakih organizacija june Italije. To e biti prva treina moje disertacije,
koja je ve gotovo dovrena. Tada slijedi terensko istraivanje. Intervjui.
Putovanja.

14

A J Molloy

Pria o X

Pustolovine.
itam ono to sam dosad napisala.
Camorra.
Podrijetlo camorre, organiziranog zloinakog sindikata sa
sreditem u Napulju, nije potpuno jasno. Moda je camorra izravan
potomak gardue panjolskog tajnog drutva, osnovanog 1417.
godine za vrijeme burbonske vladavine u Napulju. Ili se mogla razviti
iz malih, lokalnih kriminalistikih bandi koje su pri kraju 18. stoljea
ve djelovale u najsiromanijim dijelovima napuljskog drutva.
Sati prolaze. Suhih usta zurim u ekran. Palazzo Roscarrick.
Mogla bih je jednostavno potraiti na Googleu. Palazzo Roscarrick.
'Ndrangheta. Camorra. Sacra corona unita.
K vragu. Upiem palau u trailicu. Dovoljna je stotinka sekunde za
pronalaenje rezultata na internetskoj stranici posveenoj napuljskoj
umjetnosti i graditeljstvu. Jessica je bila u pravu. Palaa Roscarrick poznata
je u povijesti umjetnosti. I uistinu je udaljena samo desetak minuta hoda.
Obuzela me elja da odem onamo. Sad. Ali ne smijem. Ali moram. Ali ne
mogu. Ali mogu. Ne mogu ne otii onamo. Zato ne bih mogla? To je moj
posao, moja disertacija. Imam izgovor, tovie, imam razlog. Mogla sam
ostati kod kue, u dosadnom San Joseu, i istraivati organizirani kriminal
putem interneta, ali sam ovdje u Napulju da ga vidim uivo. A Marcus
Roscarrick oito je ovjek koji mi neto moe rei: novano potpomae rtve
mafije.
Zato to ini? Zbog osjeaja krivnje?
Prije nego to mi se savjest ili zdrav razum mogu suprotstaviti, skidam
kratke hlae i navlaim traperice, sandale i obinu bijelu majicu. Nimalo
nepristojno. Moda jednu narukvicu. Svia mi se kako Jessicini koluti
naglaavaju njezin od sunca potamnjeli zglob. Moda jo malo parfema? Da.
Svakako. Sunane naoale? Ne.
Dobro, da.
Trebala bih onamo stii za deset minuta. Ali vruim i pretrpanim ulicama
ipak hodam brzo. Pokraj vozaa kombija i motociklista, pokraj trattorija i
butika, pokraj mukaraca crvenih lica koji dostavljaju pladnjeve svjee,
bijele, kremaste mozzarelle skupim restoranima, iji su kuhari otili na

15

A J Molloy

Pria o X

pauzu prije ruka u pokrajnje uliice, kriom puei pokraj empresa u

teglama.
Tada se ulica otvara i postaje prostranija i drevna - i zagonetna. Via
Chiaia preobraava se u nizove mramornih stuba i etalita koja se sputaju
nizbrdo. Ogledam se oko sebe, zbunjena, izgubljena izmeu uurbanih
poslovnih ljudi u izvrsnim odijelima i policajaca koji ispred kafia dijele
golemu pizzu. Ovdje se grad naglo uzdie od razine mora: trebam li ii gore ili
dolje? Popevi se uglaanim drevnim stubama osvrnem se nalijevo, pa
nadesno i zabrinem se, ali ekaj. Tu sam. Prepoznajem je s internetske
stranice.
Velika, zadivljujua zgrada iz 16. ili 17. stoljea s gotikim detaljima i
golemim zidovima. Gotovo da bi mogla biti zatvor, ali prekrasan zatvor,
crvenkasto-smee i boje breskve, okruen pal-mama i prostran, sjenovit na
sunevoj svjetlosti. A ima i plou: Palazzo Roscarrick.
Palazzo Roscarrick? To mi se svia.
Sa srcem u grlu hodam sve uom ulicom i pribliavam se golemim
vratima. Kad nesigurno lupnem velikim, eljeznim zvekirom, nita se ne
dogaa. Osjeam se glupo. Osjeam se kao siroe koje eli ui u sirotite. To
je apsurdno. Trebala bih otii.
Velika se vrata otvaraju. Iznutra proviruje mukarac u odori. Tko je on?
Batler? Sluga? Ne razumijem ovaj svijet.
Doima se zbunjeno. Nije oekivao posjetitelje. Moda su ovo pogrena
vrata.
Si?
O, Boe. Sad jo moram govoriti talijanski. Lo, kolski talijanski.
Ovaj, buon, ovaj, giorno. Parla...
Molim vas. Govorim engleski, mukarac odgovara besprijekornim
engleskim, bez talijanskog naglaska. Moda je Britanac. Kako vam mogu
pomoi?
Ovaj, htjela bih vidjeti, no, gospodina Roscarricka, hou rei lorda. Hou
rei... To je bijedno. Crvenim se. Nisam trebala doi. ,Ja sam studentica iz
Amerike. Zapravo istraivaica. Istraujem, ovaj, camorru. Hou rei... to
mogu rei?
Izgleda da moja panika omekava slugu, ako je sluga. Traak saaljivog
osmijeha razvedrava njegovo etrdesetogodinje lice.

16

A J Molloy

Pria o X

Lord Roscarrick. elite ga vidjeti?

Da.
Koga mogu najaviti?
Hajde, Alex, hajde. Samo naprijed.
Recite mu da je dola djevojka iz Gran Caffea Gambrinus.
Na trenutak podigne obrve, a onda me pozove da uem kroz
velianstvena vrata. Sad sam u palai Roscarrick. U Palazzo Roscarrick, a ne
u bilo kojoj palai.
Osvrnem se oko sebe; mrano je i slatko mirie na votano latilo i na
orhideje ili ljiljane. Strop je zasvoen u obliku luka. Predvorje vodi u
zasjenjeno, otvoreno dvorite koje sunce ukoso obasjava, osvjetljavajui
bljetavu vodu vodoskoka.
Sluga se vrati.
Lord Roscarrick e vas sada primiti.

17

A J Molloy

Pria o X

SLIJEDIM BATLERA ili slugu, nisam sigurna to je, dok prolazimo kroz
dvorane i hodnike ove goleme zgrade.
Dok hodamo, buljim oko sebe. Palazzo Roscarrick upravo je onakva kako
sam je zamiljala, samo jo vie. U dugakom hodniku vise veliki portreti
ozbiljnih plemia iz 18. stoljea. Goleme sobe se granaju; nazirem odaje i
plesne dvorane s visokim prozorima, iako su mnogi kapci zatvoreni. Tapete u
hodniku posebne su zelene boje, poput vrtloga blijedog ada, moda kineske,
i svakako stare.
Ovuda, molim. Koliko je uope velika ta kua? Koliko je vlasnik bogat?
elim zastati i sve pogledati. I diviti se. Namjetaj je kombinacija
panjolskog od teke orahovine i laganijeg engleskog iz doba kralja Georgea,
s nekoliko potpuno modernih komada. Slino tome, mrana i drevna ulja na
platnu izmijeana su s apstraktnim djelima - nanosima estokih i
uzbudljivih boja ravno iz 20. stoljea. Netko je ovdje nametnuo svoj ukus,
mlad i suvremen ovjek sa stilom. Ovo nije muzej. Primjeujem da je jedan
zid ukraen antiknim pukama. Barem mislim da su antikne.
Sluga me vodi oko jo jednog, posljednjeg ugla, kroz velika drvena vrata
u jo jedno otvoreno dvorite i moje se divljenje pretvara u zapanjenost.
Zurim u golemi zid dvostrukih kamenih stuba koje se okomito diu do visine
petog kata, poput rebara iz kraljenice; zadivljujue graevinsko djelo i
prilino uznemirujue u svojoj teatralnosti.
Stube u stilu sokolovih krila, tipine za napuljski barok. Dizajnirao ih je
Ferdinande Sanfelice za mog pretka, devetog lorda Roscarricka.
Glas je sasvim engleski, tih, vrst i dubok. Znam da on stoji iza mene. Je
li me slijedio dok sam, buljei poput glupe turistkinje, prolazila njegovom
prekrasnom kuom? Je li me promatrao?
On nastavlja: Stube su tako velianstvene zato to su dizajnirane za
konje. Kad su se konjanici vraali u palau kroz velika juna vrata mogli su
ujahati ravno u dvorite, i onda se popeti stubama, a da ne moraju sjahati.
Konji su bili uvjebani sii niz drugo stubite i sami otii u staje. Prilino
aavo, zar ne?

18

A J Molloy

Pria o X

ija mi gori; osjeam kako se crvenim. Ne elim se okrenuti i pogledati

tog mukarca sa stubama za konje. Sandale su mi smijene i jeftine. Trebala
sam odjenuti balsku haljinu. Nisam trebala doi.
Dakle. Djevojka iz Gran Carica Gambrinus. Glas mu je blag, gotovo s
smije. Kao naslov romana.
Naposljetku se okrenem. On stoji ondje. Smjeka se.
Kao i vi, kaem.
to?
Vi zvuite kao naslov romana.
Molim?
Marcus Xavier Roscarrick, lord Roscarrick. Hou rei...
to to, zaboga, govorim? Prokletstvo, to to radim? Zvui uvredljivo. Ali
misli su mi rasprene. On zuri u mene. Ja mu uzvratim pogled. Sluga eka.
U mekanim je iznoenim trapericama. Ima fine smee engleske cipele i
pomalo bajronsku koulju od bijelog pamuka, napola otkopanu. Jedno mu
dugme nedostaje. Pamuk zasljepljujue bijele koulje vidljivo je pohaban.
Skupocjena je, ivana po mjeri i stara. Mekana koa cipela u skladu je s
njegovim preplanulim tenom ili prirodnom bojom njegove koe. Zubi su mu
bijeli.
Blijedoplave oi nisu potpuno hladne. Osmijeh mu je prijateljski, iako
malo distanciran. Barem ne nosi crnu kravatu i veernje odijelo ili vampirski
plat. Moda moje sandale i nisu tako glupe. eljela bih da je dva stupnja
manje zgodan. Mrvicu manje zgodan. Ovo je previe.
elite sa mnom razgovarati o camorri?
Da.
Jasno vam je da je to u neku ruku previe izravno? Blistavo se
osmjehuje. ak i malo opasno?
Da, pretpostavljam da jest.
Sad mi se to ini glupim. I, dakako, vrlo nepristojnim. U neku ruku
previe izravno. Ali ujedno je i prekasno. Ovdje sam pa bih mogla i nastaviti.
Lord Roscarrick kimne glavom, okrene se slugi i obrati mu se brzim,
rjeitim talijanskim.

19

A J Molloy

Pria o X

Ponovno zurim. Ne skidam pogleda s njega, kao oarana.

Roscarrickove leerno izblijedjele traperice poderane su iznad koljena,
nemarno. Kroz poderotinu vidim tamnu kou njegova bedra. Ispod odjee
krije se ivotinja. Usta su mi ponovno suha.
Daj, X, saberi se. Doi k sebi. To je samo zgodan, zagonetan
tridesetogodinji milijarder i aristokrat. U Napulju. Stalno susree takve.
Okreui se prema meni, Roscarrick provlai ruku kroz svoju tamnu
kosu i to je prva trunicu lana gesta koju sam vidjela, prva naznaka tatine.
Super! Sad ga vie ne moram toliko eljeti. Uobraen je. To! Ali kosa mu je
tamna, kovrava i valovita, i tamna.
I, gdje smo stali? Nepristojan sam. Morate me zvati Marc. Marc
Roscarrick. Ali kako u ja zvati vas, gospoice...?
Beckmann.
Oi su mu jo rairene i pogled upitan. Jasno da bi htio uti i moje ime.
Predstavljam se. Zamuckujui.
Alexandra. Beckmann. Zovite me Alex. Ili X. Zovu me X.
X? Uistinu?
Da. X.
Znai, nije rije o romanu. Vie podsjea na pijunski triler.
A tko je onda negativac?
On zastane. A onda se nasmije tihim, hitrim smijehom. Marcov je smijeh
zarazan. Otri, bijeli zubi koji svjetlucaju, prodorne plave oi koje blistaju.
Energina, smiona ivotinja, grabeljivac, jastreb kojeg ne moe zatvoriti u
kavez. Hladne plave oi samo su malo ukoene. U njima se krije i nervozna,
prijetea energija; moda nije uobraen, nego samo ivahan i napet. Ponovno
se poinjem preputati. Koulja mu nije do kraja uvuena u traperice i
nemarno je zakopana; vidi se barem centimetar-dva njegova vrstog trbuha,
potamnjelog i miiavog.
Per favore. ustro na talijanskom razgovara sa slugom. Trudim se
skrenuti pogled, promatrati kamene stube sa svojim polumjeseastim
oblicima, spiralama i baroknim viticama, koje su sline jastrebovim krilima.
Ali ne mogu se usredotoiti. Previe sam rastresena i uznemirena.

20

A J Molloy

Pria o X

Dobro, X. Moje ime izgovara podrugljivo, ali ne i neljubazno. Moemo

popiti kavu u dugakoj odaji i moete me ispitati da vidite jesam li pripadnik
camorre.
On ide prvi, a sluga nestane. Put je kratak: skrenemo lijevo, onda desno i
po tko zna koji put otkako sam dola ovamo, oi mi se ispunjavaju
divljenjem.
Dugaka odaja upravo je onakva kako joj i ime govori: prostrana i
izduena galerija obloena drvetom, s elegantnim visokim prozorima kroz
koje ju preplavljuje napuljska svjetlost; tu je i jo nekoliko onakvih
modernih, apstraktnih slika pravilno izmijeanih s djelima starih majstora.
Na jednoj slici letimino uoim nagu enu bijele koe koja grimiznom svilom
stidljivo prekriva bedra; njezine su senzualne obline jasno uoljive.
Da, to je Ticijan, kae Marc slijedei moj pogled i privlaei stolac za
mene. Imamo i dva Mantegna. Vei broj Watteaua. I Bouchera. Previe
Bouchera. Sva ta francuska golotinja, to erotinije, to bolje. Moji pretci,
pokvarenjaci. Smije se. Ali, s druge strane, da nisu bili tako raskalaeni, ne
bi me ni bilo.
Molim?
Sjedam, traei biljenicu u torbi. Mogu se barem pretvarati da sam
dola zbog istraivanja, a ne samo da zurim u njega i zamuckujem.
Molim?
Marc je isto tako sjeo, nemarno prebacivi gleanj jedne noge preko
koljena druge. Steem olovku. Dijeli nas niski mramorni stol. Svjetlost ukoso
pada kroz beskonane prozore; ipkane zavjese lepraju na toplom
kampanijskom povjetarcu. Malo mi je vrue. Majica mi se lijepi za
nadlaktice.
Moja je obitelj s oeve strane iz Engleske. Potjeemo iz
Northumberlanda, no u 18. stoljeu deveti lord, ludi George Roscarrick,
otiao je na veliko putovanje i zaljubio se u Italiju, a kad se umorio od stalne
kie u Engleskoj, doao je ivjeti u Napulj, u ovu palau. Zamahne rukom
oko sebe. Ali kao to je Goethe rekao, vidjeti Napulj i umrijeti. Samo
nekoliko godina nakon preseljenja deveti lord zarazio se sifilisom, poludio,
pokuao ugristi embalista na burbonskom dvoru i preminuo u napadaju
ludila.
Zapisujem to govori. Roscarrickov je govor hitar i razgovijetan.
No, okus napuljskog ivota i napuljskih ena uao nam je u krv.
Roscarrickovi su otada stupali u brak s lokalnim plemstvom.

21

A J Molloy

Pria o X

Preko lica mu prijee jedva primjetan i vrlo drukiji izraz, bljesak estoke
boli. Ubrzo se povue, poput jednog jedinog oblaka na ljetnom nebu i
ponovno se vrati njegov uglaen i ugodan osmijeh. Jo malo govori o svojim
pretcima, o umjetnikoj zbirci, palai, dvobojima i opijanju - zabavne
anegdote. Ispriam mu neto malo o sebi, kako me zanima povijest, poezija i
politika, a on se samo pristojno nasmije i osmjehne.
No, iako je zabavno, razmiljam o neemu drugome. Vidjela sam to.
Vidjela sam tu bol, onaj bljesak traginog bijesa. to je to? Zato mu netko
ne pomogne? Zato ne pronae nekoga tko e mu staviti melem na ranu?
Moda ih zastrauje i odbija od sebe, kao to malo zastrauje i mene.
Osjeam miris njegova gela za kupanje, moda neke blage kolonjske
vode, vrlo diskretno; nekako je mrano privlaan, ali ipak suptilan. Shvaam
da je to ono to me toliko opija: mirie divno isto, ali drukije od mene.
Znatno je drukiji od mene.
Dvadesetak je centimetara vii - metar osamdeset pet u odnosu prema
mojih metar ezdeset pet. Snaniji je. Bogatiji. Malo stariji. Ima jednodnevnu
bradu i ponosan je, ali ipak skriva bol koju treba iscijeliti.
Promatram kako ulazi sluga i na mramorni stoli sputa srebrni pladanj
s kavom. Pijem svoju ukusnu crnu kavu s blagim okusom okolade, trudei
se razbistriti misli. Ali ne mogu. Osjetila su preuzela kontrolu i pljuskaju me.
Vrti mi se. Ispituje me tajna policija. Dola sam do budalaste spoznaje da
sam moda susrela svoju srodnu duu. Nain na koji se zajedno smijemo,
kao da odgovaramo jedno drugome. Jesu li kod njega oni dijelovi mene koji
mi nedostaju? Ili je previe zloslutan?
X. Smiri se.
Zato ste nam platili pie?
Kima glavom. Kao da je to vrlo poteno pitanje.
Vidio sam vau prijateljicu kako se zgranula nad raunom. elio sam joj
pomoi. Imam novca, a volim pomoi.
I?
I, budimo iskreni. Postoji jo jedan razlog. Zato ne bih platio
venecijanca prekrasnoj djevojci?
Srce mi poinje bre udarati i moji se zidovi podiu. To je prebrzo, previe
neotesano, prejeftino. Pokuava me zavesti. Dobro, ja i elim da me zavede,
ali ne elim biti zavedena. Ne ovako, sirovo. Negodujem. Povlaim se u
stolcu. On me pogleda. I nasmije se.

22

A J Molloy

Pria o X

Vaa je prijateljica uistinu vrlo lijepa.

to?
Vrlo je lijepa. Nisam mogao odoljeti. Oprostite.
Oh.
Kako joj je ime?
Sad sam bijesna, glupo bijesna. Alex, glupao.
Jessica.
Aha. Je li i ona Amerikanka?
Ne, Britanka.
To sam i mislio. Pie joj se svakako svidjelo. Uljudno se nasmije.
Ispriavam se to sam bio toliko slobodan. Nadam se da nijednu nisam
uvrijedio. Dakle, elite li me upitati neto o camorri?
Lice mi je ukoeno od frustriranosti. Ispijem kavu i pjenim se. Nije elio
mene. Nije pokuavao zavesti mene. Mislio je da sam Jessica. Zbilja
neugodno. Ljuta sam na sebe zbog tih glupih osjeaja; cijelo je vrijeme rije o
Jessici. Djevojka iz Gran Caffea Gambrinus. Pristao me primiti zato to je
mislio da sam Jessica; a sad je samo uljudan i blago mi pokazuje tko ga
zanima.
Glupo. Preglupo. Prava sam budala.
Intervju zavri. Kavu smo popili. Kae mi da se bavi uvozom i izvozom i
da je obiteljske milijune tim poslom pretvorio u milijarde. S prikladnom
skromnou dodaje da voli pomagati dobrotvornim organizacijama, osobito
onima koje pomau rtvama zloina. Te su rijei nejasne, ali nije mi stalo.
Pretvaram se da biljeim to govori. Pitam se lae li, nije li uistinu samo
zgodan gangster koji pokuava zamesti tragove. Koga briga, do vraga? Glupa
sam. Kae mi da voli Kaliforniju i pustinje jugozapada: pravu Ameriku i
njezin divlji zapad. Upotrebljava rije divlji zapad. To mi se ne svia.
Oito osjea da mi je nelagodno. Naglo ustane, oprata se i prui mi
posjetnicu, govorei da ga nazovem ako mi treba jo koja informacija. Kratko
mu se zahvalim, s osjeajem da bih se trebala nakloniti ili se izvikati na
samu sebe zbog vlastite neuljudnosti, ali umjesto toga se oprostim i odbijem
kad mi ponudi da e me ispratiti te pobjegnem niz prostrane, hladne
mramorne stube i sama odlazim do vrata. Sjeam se kojim putem trebam ii,
lijevo i desno, lijevo i desno, niz jedan pa niz drugi hodnik, pokraj glupog,
nakinurenog oklopa. Samo da to prije izaem, to prije.

23

A J Molloy

Pria o X

Sunce pali kad izaem na uurbanu ulicu. Spustim pogled na svoju

budalastu biljenicu i zavitlam je u veliku hrpu smea.
Tada primijetim policajce kako urno fotografiraju. Mene.

24

A J Molloy

Pria o X

KOLIKO POLICAJACA? upita Jessica.

Moda trojica. Zna, bila sam zbunjena.
Sjedimo na podu njezina stana, vrata uz vrata do moga. Okruuje nas
teki miris laka za nokte: jedna drugoj uredujemo nokte. Nakon to sam
prije dva dana pobjegla iz palae sad prvi put pravo razgovaramo o onome
to se ondje dogodilo.
Kao to sam rekla, pria se da je u mafiji. Jessica irokim pokretom
pokae visoki francuski prozor i grad iza njega. Polovica robe koja dolazi u
luku je nelegalna. A on upravo to radi, zar ne, bavi se uvozom i izvozom.
Jessica kimne, sama odgovarajui na svoje pitanje. Ali vraki je teko voditi
uspjean posao u Napulju bez ikakva kontakta s mafijom. Svi su na neki
nain ukljueni. ak i golubovi na Via Dante ponekad izgledaju pomalo
sumnjivi. Zure u tebe kao da su se urotili. Boe, hoe li se to ikada osuiti?
Ona uzme asopis i mae njime da bi osuila lak na nonim prstima.
Posvuda su razbacane loptice vate, medu asopisima i depnim knjigama.
Jessicin je stan, kao i obino, prilino neuredan. Kad smo zajedno stanovale
u Hanoveru izluivala me svojom neurednou; sad kad ivim u stanu do
nje, njezina mi je neurednost simpatina, pa ak i zgodna. to je najbolje od
svega, ne mijenja se. U kaotinom svijetu Jessica je ista, moja najbolja
prijateljica, moja pametna, zabavna, zdravorazumska i draga prijateljica.
Zaista mi ne smeta to se prokletom Marcusu Roscarricku svia ona, a ne ja.
Ona.
Nae su misli usklaene; Jessica podigne pogled sa svojih svijetlocrvenih
noktiju na nogama i upita: Znai, stvarno je rekao da sam lijepa, je li?
Ne mogu priguiti mali ubod ljubomore u srcu, iako volim Jessicu. Ona
ne moe prikriti bljesak podmuklog zadovoljstva u svom cininom pogledu.
Da. Zaista je rekao da si lijepa. Osmijeh mi je hrabar i moda ne
osobito uvjerljiv.
Jessica Rushton. Jabuica milijarderova oka? Bolje da se oiam.
to e napraviti?

25

A J Molloy

Pria o X

Nemam pojma. Poeviti ga?

Jess.
Jessica se zahihoe, a onda prestane kad se pogleda u zrcalo ukoso
postavljeno uz goli, obojeni zid.
Ozbiljno, zbilja moram na frizuru ako se namjeravam pojavljivati u
modnim asopisima. Uzme nekoliko ispucanih pramenova izmeu prstiju i
prouava ih, a onda promijenjenim glasom kae: Nakon razvoda od lorda
Roscarricka u kojem je dobila stotinu milijarda dolara, prekrasna Jessica
Rushton govori nam o svojoj lijepo ureenoj kuhinji. Dobacuje mi pogled.
Moemo kupiti Ferrari. Kupit u ti Ferrari. Curo, ao mi je, znam da ti se
sviao.
Ne, nimalo, nemoj biti blesava, molim te, Jessica. I to je apsurdno.
Moram se truditi da ne zaplaem. Kako sam zbog nekakvog glupog mukarca
mogla postati tako bijedna? Jedva ga i poznajem. Djelovao je pomalo
prijetei. A ipak sam eznula za njim. Jesam. U tom trenutku. Moja je dua
pozvala i dobila odgovor ili mi se tako barem inilo. Sad sam pomalo
osamljena. Uh.
Navukavi sandale, prizvala sam svoj zdrav razum.
Ne. Dobro sam. U Napulju sam. Imam dvadeset dvije godine. Imam
izvrsno obrazovanje. Avanti!
Bravo, curo.
Idem na posao. Ovamo sam dola raditi.
To i napravim: radim.

Idua dva tjedna usvojila sam zadovoljavajui i ugodan ritam napornog

rada i samo malo zabave. Svakog jutra uim u svom suncem obasjanom
stanu. Marljivo uim. Dobro mi ide.
Medu svojim razbacanim knjigama, uz laptop i alice loeg kapuina iz
restorana, misli o mukarcima odbijam konjugacijama glagola credere i
partire, kao i preciznom strukturom oblika futuro semplice.
Sutra e pripremiti tjesteninu s umakom puttanesca.
Domani prepari la pasta alla puttanesca?
Uenje u prosjeku traje oko dva sata.

26

A J Molloy

Pria o X

Nakon uenja jezika slijedi rad na disertaciji. Sjeanje na njegove oi

plave poput Tirenskog mora blokiram nabrajajui injenice o zloinakim
organizacijama na jugu Italije, osobito o camorri, iako me privlai i jo
zlokobnija i tajanstvenija 'ndrangheta, mafija s junog dijela talijanske izme.

'Ndrangheta zloinaka organizacija u Italiji, sa sjeditem u

Calabriji. Iako nije tako poznata kao sicilijanska cosa nostra ili
napuljska camorra, 'ndrangheta je vjerojatno najmonija talijanska
zloinaka organizacija s poetka 21. stoljea.

Neto me u 'ndrangheti privlai. Moda je to samo apostrof ispred imena?

Kao natpis na ploi palae Roscarrick.
Ne. Ui. Daj, Alex. Ui.
Glavna razlika u odnosu na mafiju jest u metodama novaenja,.
'Ndrangheta novai lanove na temelju krvnog srodstva. Zbog toga
su bande sline klanovima i stoga se policijska istraga ne moe
probiti kroz njihove redove. Od sinova lanova oekuje se da idu
oevim stopama.

lanstvo u organizaciji prenosi se s oca na sina. Je li nasljedno?

Neminovno se prisjetim Roscarricka i njegovih pria o poremeenom
devetom lordu. Marc se moda uklapa u tu sliku. Ali ovdje je krv najvanija,
krvna loza i krvne veze. Svi su povezani sa svima. Ja sam potpuni autsajder.
elim saznati neto vie.
U vrijeme ruka glava mi je preoptereena, stoga mijenjam aktivnosti.
Svakog poslijepodneva navlaim kratke sportske arape i tenisice te u svojim
nevinim ljetnim Zarinim haljinicama odlazim istraivati zakuasta i
povijesna predgraa unutranjeg dijela Napulja. Ona mjesta iz kojih camorra
crpi svoju snagu, odakle novai svoje ubojice i proganja svoje neprijatelje.
Jesam li naivna kad obilazim te navodno zastraujue lokacije? U
Americi to nikad ne bih uinila, ne bih sama lutala ozloglaenim etvrtima
velikoga grada. A ipak ovdje ne osjeam da mi neto prijeti. Zato? Moda
zato to su te sirotinjske etvrti tako zavodljive, tako armantne sa svojim
mranim, kaotinim i suncem obasjanim siromatvom - teko je ovdje
osjetiti prijetnju.

27

A J Molloy

Pria o X

Hodajui uskim, ivahnim uliicama Spaccanapolija ili Quartieri

Spagnolija kao iz operete, imam osjeaj da sam u nekom talijanskom filmu
koji se snima samo za Boga, u filmu koji se zove Italija. Sve je potpuno
izvorno: ene koje sjede pred svojim kuama u uskim uliicama perui
krumpire nad kantama, istei obrasle dagnje i glasno naklapajui o seksu;
stare gospoe u crnom koje mijenjaju cvijee i arulje u uglaanim
kapelicama uz cestu posveenim svetoj Majci Bojoj; lijepi djeaci koji jedu
oputene trokute pizze sjedei na svojim poput neba plavim skuterima
Lambretta, naginjui se naprijed kako im pomodoro ne bi kapao na skupe
hlae; previsoki feminelli, transseksualci, koji u tiklama ure ulicom
poploanom neobraenim crnim kamenom od lave iz Vezuva, sputajui se
prema trajektnoj luci na ugovorene sastanke s bogataima na Ischiji i
Capriju.
Manje su ugodne neobjanjivo tihe i smeem pretrpane piazze
Materdeija, gdje debeli, napola obrijani mukarci u poslovnim odijelima
nestaju iza ugla im se pojavim, ostavljajui me samu na sablasnoj sunevoj
svjetlosti u tiini sieste, u mojoj haljini od Zare, kako zurim u poderani stari
plakat Diega Maradone.
A onda se, dakako, dogodi nezamislivo.
etrnaesti je dan mog reima koji se sastoji od marljivog rada i ne
doputa sanjarenje o njemu. Sve ide kako treba. Malo sam mamurna.
Nalazim se u Quartieri Spagnoli. Prethodne veeri u baru pokraj sveuilita s
Jessicom i dvoje njezinih talijanskih prijatelja pila sam jeftini Peronis i
Raffis. Lijepo smo se proveli. Bilo je zabavno. Nismo razgovarale o njemu i
ustrajno smo izbjegavale Gran Caffe Gambrinus, kao i ostale pomodne i
skupe lokale gdje bismo ga mogle susresti.
Ali jutros mi je glava pomalo mutna. I izgubila sam se. Lutala sam
praznom i otvorenom slijepom ulicom. Podignem pogled prema traci plavog
neba, zarobljenog izmeu visokih zgrada. Jako je vrue. Rublje lepra na
beznadno slabom podnevnom povjetarcu. Dehidrirala sam. Zurim u sivkaste
gae i erotsko donje rublje, crveno, plavo i crno, koje se ljulja na vjetriu
poput anarhinih i oputenih zastava seksualnosti.
Hej.
Okrenem se.
Soldi.
Dacci i soldi!

28

A J Molloy

Pria o X

etvorica klinaca, bolje reeno mladia, stoje na kraju uliice. Pet metara
od mene. Visoki su i mravi, pribliavaju mi se i trae novac. Dovoljno znam
talijanski da to mogu razumjeti.
Daj nam novac.
Okrenem se, ali beznadno je. Zaboravila sam. Nalazim se u prokletoj
slijepoj ulici. Oajna, podignem pogled, moda je netko na prozoru da
udahne malo zraka. No ujem samo kako se kapci zatvaraju. Ljudi okreu
glavu na drugu stranu i povlae se. Ne gledaj, nemoj biti svjedok, nita
nemoj rei. Omerta.
Dacci i soldi!
Ali nemam novaca!
Zato to radim? Zato se odupirem? Ti su klinci zacijelo narkii etvorica od nekoliko tisua napuljskih ovisnika o heroinu, zarobljenici droge
koju raspaava camorra. Prljave traperice, ukasta lica, zakrvavljene oi,
opasni. ele se dokopati samo nekoliko eura. Zar ne?
Ali imam jako malo novca i naporno sam radila da ga zaradim. Borit u
se s njima.
Nemam novca! Ostavite me na miru.
Vacca, kae jedan rugajui se; najvii je i najmraviji. Vacca
americana!
Amerika kravo.
Tko ih jebe! Pripremam se da protrim pokraj njih, vritei iz svega glasa,
da se samo probijem kroz njih. To moram napraviti. Samo potrati i probiti
se u glavnu ulicu panjolske etvrti, gdje prodavai ribe stoje u svojim
gumenim izmama, ispirui srebrne ljuske i riblju krv niz ulicu poploanu
tamnim kamenjem, poput cekina u crvenoj pjeni.
Tada jedan od narkia izvue no. Dugaak je, zlokoban, blista na
estokom junjakom suncu koje iskosa pada s vrpce sirotinjskog neba.
Osmjehuje se.
Prekasno shvaam da je ovo mnogo gore od pljake.

29

A J Molloy

Pria o X

PROKLETSTVO. Ako se oduprem, mogli bi me ubiti, ak iako moda nisu

namjeravali. Ali taj no. Svjetluca, zlonamjeran i dugaak.
Prvi mravi momak s nevjetom svjeom tetovaom na vratu, koja je
slina herpesu, krene prema meni. Stjerao me u kut: kao da sam jedan od
brojnih takora u napuljskoj uliici.
No je falusnog oblika i krut. Pogledam prema bespomonom nebu, a
onda spustim pogled prema nemilosrdnoj tami uliice iza njih etvorice. Ne.
Ondje nema nikakve nade. Ni ovdje. Ni bilo gdje drugdje. Preputena sam
sama sebi.
Moda bih ih mogla namoliti da me puste, iskoristiti ono malo talijanskog
to znam. Zurei u vou bande, preklinjem ga.
Per l'amore del cielo, za ljubav Boju, molim te, ti prego di tutto cuore.
On se nasmije i njegov je smijeh poput stranog, bolesnog kokodakanja.
Ah, bellezza, belleza. Okrene se svojim nacerenim suuesnicima, a
onda ponovno prema meni: Jebeno seksi. Si? Seksi cura.
Moda su to jedine engleske rijei koje zna.
Jebeno seksi cura.
Moj strah bjesni. I moj gnjev. Udaljen je dva metra: trebaju mu dvije
sekunde da me dotakne i zgrabi. Pritisnuta sam uz vlaan, stari zid koji mi je
iza leda. Taj je zid tako mraan, zaklonjen i hladan da imam osjeaj kako ga
sunce nikad nije ogrijalo. Sunce nikad ne dopire ovako duboko u sirotinjska
predgraa, kao ni u glave ovih mukaraca. Jedan od ostalih se naceri i kae:
Divertiamoci.
Rije znai neto kao igra. Namjeravaju se poigrati sa mnom i svjesna
sam to to uistinu znai.
Osjetim prve prljave ruke na svojim podlakticama, kako mi povlae
haljinu, pokuavajui je poderati. Leerno je i radosno trgaju s mog ramena,
otkrivajui grudnjak. Druga ruka posegne za mojim prsima, podigne vrpcu
grudnjaka, a onda je preree noem.
Psujem ih, uei i pokrivajui se rukama. Ponovno psujem.

30

A J Molloy

Pria o X

Ali deki se samo smiju. Posvuda su oko mene, kao da ih je desetak,

ruke su svuda, pipaju mi kosu, dodiruju mi ruke, nastojei ih odmaknuti.
Prestanite!
Ponem ih udarati nogama i mlatiti rukama; ne marim to ih je vie i to
sam stjerana u kut, neka idu k vragu. Ne namjeravam im dopustiti da me
dotaknu. Neu im dopustiti da se graju sa mnom.
Izvijem se u njihovom stisku, otimam se, ali ih je jednostavno previe etiri mrava i nacerena Talijana. Osjeam da bih vjerojatno mogla svladati
jednog od tih drogiranih gadova - tresnuti ga koljenom u prepone, oboriti ga
na tlo, ali etvoricu? Previe ih je. Utapam se pod njihovim rukama dok
povlae tkaninu, pruaju ruke prema mojim bedrima.
Nemojte, prestanite! Molim vas prestanite! Molim vas!
Oni se samo nasmiju i njihov smijeh odjekuje praznom uliicom,
odjekuje niz ulicu sa zatvorenim kapcima i ruevnim zidovima. Hladna ruka
prekrije mi usta, zaustavljajui mi rijei. Pitam se bih li se trebala pomoliti;
godinama se nisam molila i moda je sad pravi trenutak. Ali onda mi neto
padne na pamet. Posljednja ansa? Ugrizavi ruku koja mi prekriva usta,
tako da se mora povui, viknem to glasnije mogu: Poznajem Marcusa
Roscarricka. On mi je prijatelj. Lui e mio amico!
Njihova je reakcija intenzivna. Skamenili su se. Ruke se povuku. Voa
zakilji prema meni, zavirujui mi duboko u oi, kao da bi htio vidjeti laem
li. Drugi protrese glavom.
Guappo. Ostali kimnu, blijeda, runa lica u mraku uliice. Ponovno
poviem.
Poznajem ga. Roscarricka! E un buon amico!
Ali ne koristi. Nisam ih uvjerila. Ili misle da laem ili im je svejedno.
Moda im Roscarrickovo ime nita ne znai. Cerekanje se pretvara u reanje.
Ponovno se, s obnovljenim intenzitetom, bace na mene.
Prljava ruka ponovno mi je na ustima; druga me uhvatila i sad ve
podlijeem. To je to, mislim, tako se to dogaa, sad e te silovati. Misli su mi
se gotovo odvojile od svega. Sklopim oi dok tonem ispod oceana bola i
ponienja...
Lasciala sola.
to?
Taj je glas nov.

31

A J Molloy

Pria o X

Ostavi je na, miru.

Coniglio!
Kukavice.
Tko je to?
Vidim snanu aku u pokretu. Jednog od mladia netko je otrgnuo od
mene, kao da ga je zgrabilo neko boanstvo ili div, i doslovce ga podiglo s tla
i odbacilo. Voa bande okrene se i vie, ali ga aka snano tresne; tetovirano
lice rascijepi mu se s lijeve i s desne strane od dva udarca; krv ponovno
prska posvuda, poput grimizne tinte.
U sumraku uliice nazirem tamnoputo, lijepo lice. Tko je to? Roscarrick
nije, nepoznat mi je. Ali taj se mukarac umijeao; s prijateljima je, mladim
saveznicima, dobro odjevenim. Oni se tuku s napadaima; jedan od narkia
ve lei na prljavom kamenom ploniku i stenje, ali drugi se brane. Privlaim
svoju razderanu odjeu oko sebe i traim izlaz. To je strano. Tua je
estoka. Netko e dobiti noem.
A onda se drugi glas zauje nad ulicom, muevan, stariji, arogantan i svi
se stiavaju.
Cazzo! Porco demonio!
To jest Roscarrick. Ne moe ga se zamijeniti ni s kim drugim. To su
njegovi bijeli zubi i tamno lice; tri prema nama. U intenzivno plavim oima
bijes.
Reakcija napadaa uistinu je zapanjujua. im vide Marca, njihova
estoka borbenost isparava. U oajanju pogledaju jedan u drugoga, a onda u
Marca. Izgledaju kao djeca, kao prestravljena djeica. Marc se pribliava
voi. I pljusne ga. Samo jedanput, ali veoma snano.
A onda se osmjehne.
Marc se osmjehne. I taj je osmijeh tako zlokoban, toliko straniji od
udarca da voa poinje cviliti. Plaui, stropota se na tlo, leima uza zid,
dok mu iz nosa jako krvari. Doima se prestravljen. Prestravljen od Marca
Roscarricka. Takav izraz lica nikad prije nisam vidjela ni u jednog mukarca:
izraz ovjeka koji misli da e umrijeti.
Zato je toliko uplaen? Tko je Marc Roscarrick da bi mogao tako
zastraiti tog deka?
Previe je pitanja u mojoj glavi. Trepnem da bih zaustavila suze strave i
navlaim odjeu, ali ipak ne skidam pogleda s njih. Klince sad odvlae s

32

A J Molloy

Pria o X

poprita, vukui ih za ovratnike poput aka koje treba kazniti. ujem kako
su se zalupila automobilska vrata; ujem kako skupe gume ostavljaju
vidljive tragove na starim kamenim kockama. I tada nastupi tiina.
Sad smo u uliici samo ja i Marc Roscarrick. Odjeven je u be laneno
odijelo i plavu koulju, a ja sam u poderanoj haljini. Ranjiva i naputena, ali
ipak su me spasili.
Pogled mu je intenzivan: u plavetnilu njegovih ispitivakih oiju nazirem
bijes i suosjeanje.
Jesi li dobro? X? Jako mi je ao. Strano mi je ao.
Ali, ali...
Ve sam pregledala svoje ozljede. Sve je u redu. Samo nekoliko modrica i
ogrebotina. Ali misli su mi bolne, gnjevne, zbunjene. Tko je taj mukarac koji
me jednog dana odbacio, a drugog izbavio?
Moram saznati.
Kako si znao gdje sam? Kako? Kako si...? Ne razumijem to se dogaa.
Marc me odmjerava od glave do pete, ali ne kao mukarac, nego kao
lijenik, procjenjujui. Gola su mi koljena izgrebana. Spustim pogled; vidim
nekoliko kapljica krvi na onome to je ostalo od moje plave ljetne haljine. Ali
to nije moja krv. To je krv momka koji je predvodio napad. Momka kojeg je
Marc tako precizno udario.
Taj je udarac bio proet divljatvom. Roscarricka pogledam novim oima.
Taj mukarac moe biti aristokrat, ali je jo neto. Primitivan? Ne, nije
primitivan. No ni u kom sluaju nije potpuno civiliziran. Prisjeam se
poderotine na njegovim trapericama kad sam ga posljednji put vidjela i
tamne, vrste koe koja se nazirala, naznake neeg ivotinjskog skrivene u
tom urbanom mukarcu. One je momke prestravila i sama njegova
prisutnost.
Ne znam to bih mislila.
Alexandra, hoe li da odemo lijeniku?
Misli mi se poinju sabirati.
Ne. Mislim da sam dobro. Nisu... nisu stigli daleko. Stigao si na
vrijeme... ali ne znam...
A policija? Hoe li da odemo na policiju?

33

A J Molloy

Pria o X

Kolebam se. S jedne strane eljela bih iz sveg glasa vikati s Vezuva koliko
sam bijesna. S druge strane elim potpuno i odmah sad zaboraviti to se
dogodilo jer me vlastita glupost dovela u takvu situaciju. Kako sam samo
mogla lutati sama najopasnijim predgraima izazovnog grada poznatog po
zloinima, kao i po oaravajuoj ljepoti, lutati kao nekakva prokleta glupaa,
naivna i budalasta Amerikanka.
Razmislit u o policiji. Ne znam sad.
Osmijeh mu je ozbiljan, ak izgleda kao da se ispriava. Postavljam
najvanije pitanje: Ali kako? Uistinu to moram saznati. Kako si me
pronaao?
On kima glavom kao da je to vrlo razumno pitanje. to i jest.
Oprosti, X, zacijelo si zbunjena. Otkako si me posjetila u palai puno
sam razmiljao o tebi.
Je li to jedva primjetno rumenilo? Ne, nije. Ali njegovo uobiajeno
samopouzdanje na trenutak je popustilo. Marc pokretom ruke odbaci svoju
nelagodu.
Daj da te odvedem odavde, da se moe okupati, pa da odemo na ruak.
Molim te. Onda u ti sve objasniti.
Tko je Marc Roscarrick? to se to dogaa?
Ne zanima me. Ne zanima me. Vrlo zgodan mladi upravo me spasio od
vlastite gluposti i od neega jo goreg, ega se sad ne elim ni prisjeati, i eli
mi pomoi. Preslaba sam da bih mu se oduprla; elim se predati.
Da, kaem. Molim te. eljela bih ii kui.
Treperava tiina. Marc kimne glavom, uzme moju ruku, podigne je do
svojih usana i njeno je poljubi. Tiina jo traje i svjesna sam koliko elim da
mi ponovno poljubi ruku. Daj je samo ponovno poljubi...

34

A J Molloy

Pria o X

NE. POVUEM RUKU kao da sam se opekla. U kakav se to rizik

uputam? Nemam povjerenja u svoju elju. Jo drhtim od napada.
Pokazujem na svoju haljinu poprskanu krvlju.
Htjela bih se vratiti u svoj stan.
Naravno, naravno. Obzirno kima glavom. Zacijelo se eli preodjenuti.
Doi, X, parkirao sam na Via Speranzella, nekoliko stotina metara odavde.
Ne znam to sam oekivala, Maserati, Bentlev, koiju s konjem i koijaa
u odori, ali Marcov je automobil jednostavan, iako vrlo skup sportski
Mercedes: profinjen, elegantan, brz, nov, tamne srebrnoplave boje. Malen,
luksuzan automobil za uske, sirotinjske uliice.
Sjednem na suvozaevo sjedalo. Automobil mirii na njega: isto i
profinjeno, s naznakom onog boanstvenog, ali neodredivoga gela za
tuiranje, one nejasne kolonjske vode. Kona sjedala. Do Santa Lucije treba
nam samo nekoliko minuta, iz sirotinjske etvrti do bulevara, pokraj malih
bassi, zatvorskim elijama slinih domova za siromane, do neoklasicistikih
stambenih etvrti mlaeg Napulja.
U vonji nismo progovorili gotovo ni rijei. Ne znam to bih rekla. Previe
sam oprezna, previe uznemirena. Marc Roscarrick definitivno me previe
privlai. Osjeaji me izdaju; pitam se nije li me izdala vlastita seksualnost.
Prestani s tim, X. On je samo mukarac.
Ali nemilosrdno privlaan mukarac.
Dok se probija kroz izluujui napuljski promet, smireno se provlaei
izmeu Fiata Cinquecenta, Marc pogledava svoje okrvarene zglobove na
rukama. Tada se kratko nasmije. Isuse, izgledam kao boksa nakon est
rundi. Nisam ga namjeravao tako jako tresnuti.
Njegove rijei potaknu me da i ja progovorim. Pravom baranom vatrom
pitanja.
Tko je on? Tko su svi oni?
Kako ovdanje ene kau, Si buca sai, renzo si buca.

35

A J Molloy

Pria o X

Molim?
Bucarsi. Odmahuje glavom. Posve ozbiljno. To doslovno znai praviti
rupe u sebi.
Narkii?
Da.
Barem sam to pravilno zakljuila. Heroinski ovisnici. U potrazi za fiksom,
a onda i za neim drugim. Ne znam to bih mislila o njima. Mrzim li ih ili ih
saalijevam? Oboje.
to e se dogoditi s njima? Tko su bili oni mukarci koji su mi priskoili
u pomo?
Prijatelji i pomonici. Giuseppe je prvi stigao do tebe. Moj pomonik.
to e tvoji pomonici napraviti s njima?
Marc slegne ramenima.
Ne brini, moji confreres nikoga nee ubiti. Samo e im natjerati strah u
kosti.
A to poslije toga? Hoe li ih odvesti na policiju?
Karabinjerima? Marc odmahne glavom. U glasu mu se osjea prezir.
emu? Da bi smjestili sve ovisnike morali bi sagraditi zatvore odavde do
Palerma, a pola policije ionako je korumpirano.
Otro skrene lijevo, u moju ulicu. Dok parkira, kae: Ne. Pustit emo ih
nakon to im damo lekciju. Mislim da neko vrijeme nee napadati ene.
Uzdahne. U zatvor bih zapravo rado bacio one gadove koji su ove tetoine
navukli na heroin. Camorru. 'Ndranghetu Lijepo lice napeto mu je od bijesa
tako da je gotovo zastraujue, a onda se okrene k meni. X, mrzim ih. Sve
zatruju. Ovaj bi grad mogao biti prekrasan, ali esto je grozan. Zato se i tebi
ovo danas dogodilo. Okrene klju i motor se utia. Tu je tvoj stan. Da te
priekam u autu?
Priekat e me?
Rado bih te odveo na ruak.
Ali...
Samo ako si sposobna za to. Jer uistinu ti elim objasniti i htio bih to
napraviti to civiliziranije. vrsta mu je eljust obrasla jednodnevnom
bradom. I moda ne bi trebala biti sama, Alexandra.

36

A J Molloy

Pria o X

Zastanem zbunjena. Osjeam da moram neto pojesti i jo veu elju da

neto popijem kako bih izbrisala slike u glavi. Moda je Marc u pravu: ne
elim biti sama.
Dobro, kaem. U redu, ali...
ekat u koliko god bude trebalo.
Izaem iz automobila, hitro se popnem uza stube i brzo stanem pod tu,
ispirui tragove prljavih ruku koje su me hvatale, trudei se isprati i
uspomene na cijelo prijepodne. Poslije odjenem najnoviju Zarinu haljinu,
mornarski plavu i obrubljenu engleskom ipkom. Potrebne su mi mekoa i
ljepota. A onda desetak-petnaest minuta samo stojim ondje, u tiini,
razmiljajui, s osjeajem aljenja. Trudim se skrenuti misli s onoga to se
dogodilo.
Nekako u tome i uspijem. Nedugo poslije ponovno sam u Marcovom
automobilu, ali vozimo se samo nekoliko stotina metara, a onda Marc
zaustavlja automobil i iskoi iz njega. Parkirani smo na obali koja vodi do
mostia. Koji vodi do Castela dell'Ovo.
Puno puta sam promatrala taj kameni mol i utvrdu koja se impresivno
uzdie iz mora. itala sam o njezinoj povijesti; podignuta je ondje gdje je,
prema legendi, more na sredozemnu obalu izbacilo sirenu, to je dovelo do
podizanja samoga grada, novoga grada Grka iz Sibarita - Neopolisa. Novog
Grada. Napulja.
Ali ovo je moj prvi posjet otoku.
Marc mi otvori vrata automobila kao voza i uputimo se preko
velianstvenog kamenog mosta prema utvrdi zatienoj eljeznim
vratnicama. Skrenemo lijevo.
Iznenadim se kad ugledam red vedrih restorana na otvorenom,
izgraenih uza zidove utvrde i zaklonjenih plavo-bijelim tendama, ali s
pogledom prema napuljskom zaljevu.
Sjednemo za stol u prvom restoranu; konobarica Marca pozdravlja
irokim osmijehom, dok druga za mene izvlai stolac, zaklonjen
suncobranom. Sjedam.
Signorina, buongiorno, e, Signor Roscarrick!
Oito je da Marca ovdje dobro poznaju; njegov dolazak izaziva malu, ali
primjetnu guvu medu ostalim gostima, osobito meu osobljem. Pitam se
koliko je drugih djevojaka dopratio do ovih stolova pod talijanskim suncem,
na ovom istom slatkom i svjeem morskom povjetarcu.

37

A J Molloy

Pria o X

Svejedno mi je. Grickajui grissine, gledam naokolo i uzdiem, osjeajui

kako se istinski uasi posljednjeg sata poinju povlaiti.
Ako postoji ijedno mjesto koje bi moglo umiriti uznemirene misli, to je
onda ovo. Pogled je prelijep: veliki zaljev s vitekom se velikodunou
protee od drevnog, blistavog sredita Napulja, pokraj sumornih vrhunaca
Vezuva prema liticama i plaama Vica i Sorrenta. Talijanske zastave
mrekaju se na blagom povjetarcu, jahte krstare raskonim plavim vodama,
elegantna polizia u brzim motornim amcima sijee more, ostavljajui za
sobom tragove koji se neobuzdano ire preko valova. Prava idila na
Sredozemlju.
Vrlo je lijepo, zamiljeno primjeujem.
Svia ti se? Kao da je Marcu iskreno drago. Njegov bljetavo bijeli
osmijeh savreno se uklapa u okolinu. More? Tu je. Sunce? Tu je. Zgodan
mukarac? Tu je. Sve je kako treba. Hmm.
Konobarica te poznaje, zar ne? Pretpostavljam da esto dolazi ovamo.
Moje je pitanje nepotrebno sumnjiavo. Kajem se zbog svoje nepristojnosti.
Ali Marc ipak odgovara vrlo ljubazno.
Poznajem vlasnicu, signoru Manfredi. Suprug joj je bio policajac. Ubila
ga je camorra. Odmahujui glavom Marc sputa pogled na jelovnik, ali
pretpostavljam da tono zna to ondje pie. Prikriva osjeaje. Zastane, a
onda mu izraz lica postaje vedriji. Dao sam joj mali zajam i pomogao da
uredi ovo mjesto. Ona mi zauzvrat jami da e posluivati sva moja omiljena
jela. I moja vina. Evo. Naginje se preko stola i pokazuje neto u jelovniku.
Vidi ovo?
Pokuavam
proitati.
Nevjerojatno
bosiljak...Odustajem. Neka vrsta ribe?

je

teko.

Pesci

ang...

On kima glavom.
Da, vrsta ribe. Zapravo, to je grdobina na riotu s bosiljkom i pjenom od
lososa. Senzacionalna je. eli li kuati?
Gledam ga, a on gleda mene.
Skinuvi sandale ispod stola, zavalim se u stolcu, ponovno odbijam od
sebe zabrinutost i usredotoujem se na ovaj trenutak. Samo na ovaj
trenutak.
Zato ne, Marc? Ti bira. Odaberi za mene.
Marc kima glavom smjekajui se.

38

A J Molloy

Pria o X

Ok.
Uzvraam mu osmijeh. Bosonoga sam na suncu i poinjem se oputati,
oputenost me proima poput droge, ublaujui jutronju bol. Okrueni smo
sretnim talijanskim obiteljima koje avrljaju i jedu, oko nas lebde
osvjeavajui mirisi limuna, dobre hrane i svjetlucavog mora.
Mogu li odabrati i vino? Ako mi dopusti?
Dajem ti slubeno doputenje. I ne samo zbog toga to ti plaa, Marc
Roscarrick.
Odakle je to dolo? Moda me je opasnost ohrabrila i pomogla mi da
postanem koketna. On se svejedno nasmije.
Dobar argument. Dobro, uzet emo vino iz Alto Adigea. Je li ti poznato?
Nije.
To je na dalekom sjeveru Italije, u Junom Tirolu, gdje se govori
njemaki. Moda jednoga dana... Promatra me, a onda odmahne glavom,
kao da se ispravlja. Ondanja vina su sjajna, ali jedva da su poznata izvan
tog kraja. Moja obitelj ondje ima posjede vinograde i Schloss. Dvorac.
Pa naravno, kaem, osmjehujui se. Tko nema vlastiti Schloss? I ja
sam imala Schloss, ali mi je dosadio. Schlossevi vie nisu u modi. Sad elim
palacio.
Ah, zadirkuje me.
Ti si milijarder. Prvi kojeg sam upoznala.
Nisam siguran jesam li zadovoljan zbog toga, X.
Kako uope izgleda imati tako puno novca? vaem grissini. On se
osmjehne mojoj smjelosti. Iznad njegova ramena lepra europska zastava,
plava boja izblijedjela od primorskog sunca.
Kad se ne mora brinuti o novcu to je kao kad se ne mora brinuti o
vremenu, Marc slijee ramenima. Neprocjenjiva prednost. Svjestan sam da
imam sree. Ali morao sam se potruditi da bih stvorio pravo bogatstvo. Osim
toga, bogatstvo donosi i probleme.
Kakve? Previe privatnih aviona? Dosadi ti to moe birati izmeu
bezbroj lijepih ena koje ele spavati s tobom?
Ne. Njegove blistave oi susretnu se s mojim pogledom. ivot je
kompliciraniji. Recimo, kupi vilu u Toskani. Onda mora nekome platiti da
se brine o njoj, jer najee nisi ondje. Onda mora platiti nekome da titi

39

A J Molloy

Pria o X

ovjeka koji se brine o vili. Onda mora unajmiti nekoga tko e provjeravati
ovjeka koji titi ovjeka... i na kraju je to prava gnjavaa. Zastaje dok
govori. I nasmije se ravnoduno. Ne traim da suosjea sa mnom.
Ne pada mi na pamet.
Donijeli su nam hranu. Izgleda pomalo udno, ali i lijepo: komadii
mekane, bijele ribe ukraene ruiastom pjenom od lososa, nalik na prozirnu
pjenu blijedoruiastog kavijara, poloeni preko zelenog riota zainjenog
bosiljkom.
A onda kuam.
O, moj Boe.
Svia ti se?
Nastojim pronai pravu rije. Slasno je. Drukije od svega to sam dosad
jela.
Izvrsno!
Osmijeh mu je irok i zasljepljujui. Ispod otkopane koulje vidim
njegova gola prsa. Dlaice su mu tamne, moda malo pozlaene suncem.
Elegantnim rukama posee za bocom vina koja lei nagnuta u srebrnoj
posudi.
A sad mirisni traminac. Lagano ohlaen, iz Tramina u dolini Etsch.
Ondje je traminac nastao. Slae se s blagom ljutinom bosiljka i grdobine.
Mirisni traminac za mene je dosad bio samo jeftino njemako vino i jo
jeftinija kalifornijska inaica. Pomalo oklijevajui ispijem gutljaj, no Marc je
u pravu. Naravno: kladim se da je Marc uvijek u pravu. Vino je izvrsno. Nije
onako pretjerano slatko kao to sam oekivala: bogata je okusa, a ipak suho,
s jedva primjetnim cvjetnim mirisom. Moram priznati, savreno je.
Pijemo i jedemo i razgovor postaje srdaniji, a onda jednostavno tee;
Marcu priam smijene dogodovtine iz studentskih dana, prie o sebi i
Jessici. Nisu ba toliko smijene, ali Marc se smije i njegov se smijeh doima
iskrenim, i kako vrijeme vie odmie, misli mi ponovno ispunjava osjeaj
blagostanja. Uasni trenutci u uliici kao da su se dogodili nekome drugome,
u nekom drugom vremenu.
Vino je ugodno kiselkasto, hladno i ukusno; sunano se poslijepodne
protee pred nama i posvuda oko sebe ujem ljude kako na talijanskom
sretno avrljaju: najbolja filmska glazba koja postoji. Drago mi je to ih ne

40

A J Molloy

Pria o X

razumijem, jer njihovi razgovori postaju blaeno besmisleni, samo slatko

uborenje stranog jezika.
Marc se naposljetku zavali u svom stolcu. Nagne lijepu glavu i znatieljno
me pogleda.
X. Jo me nita nisi upitala o dananjem jutru. Zar te vie ne zanima?
U pravu je. Nisam pitala. Zato?
Djelomino zato to ne elim upropastiti ovaj trenutak. Ali i zato to mi je
glava mutna. Mutna je od misli, ali ne o jutronjim dogaajima, nego o
seksu. Ovoga trenutka, upravo sad, elim voditi ljubav s Marcom. elim
osjetiti njegove ruke na svojoj koi, njegove usne na svojim usnama, njegove
ruke kako me beskrajno dugo miluju. Zamiljam nas na plai, same i
zajedno. Sunce iznad mene. Marc iznad mene...
tovie, po nainu na koji me Marc gleda vidim da moda i on eli mene.
Prije nekoliko trenutaka ustala sam i premjestila se na drugi stolac, da
izbjegnem arko sunce, i vidjela kako proma-tra moje bose noge. Pogled mu
je bio ispunjen istom, gladnom poudom. Pokuavao je skrenuti pogled, ali
nije mogao. I sad me promatra.
Erotska napetost meu nama, kao da se dodirujemo, ugodna je, ali
nepodnoljiva. Velianstveno nesnosna. Ne moe tako dalje. Mora se
nastaviti. Sua mora prestati i moraju se vratiti kie. Ali sunce i dalje sja.
Marc podie ruke.
Moda bismo trebali popiti jo malo vina.
Uistinu?
On kima glavom.
Ovaj put neto drugo. Neto sasvim posebno.
Bacivi pogled na stol, vidim da je netko odnio tanjure i posue, a da
toga uope nisam bila svjesna. To me ne iznenauje: oko Marca Roscarrica
stvari se jednostavno dogaaju, onako kako treba, ali neprimjetno.
Tanjure je zamijenila nova srebrna posuda s novom bocom vina. Marc
vadi tu malu, usku butelju; okrenuvi je prema meni, pokazuje mi etiketu.
To je mukat rua iz St. Laurenza, isto iz pokrajine Alto Adige. Marc do
pola natoi malu au i stavi je pred mene.
Vino podsjea na tekui jantar pomijean s krvlju svetaca. Aroma je
boanstvena. Marc pokazuje na moju au ruiasto-zlatnog vina. Godinje

41

A J Molloy

Pria o X

radimo samo nekoliko stotina boca, ali najee ga uope ne radimo, jer
klimatski uvjeti moraju biti apsolutno perfetto. Samo je deset hektara
vinograda na svijetu gdje se uzgaja ovo groe.
Prije nego to kuam vino, malo zastanem. Kucnuo je as, prije nego to
sve ovo ode predaleko, prije nego to previe popijem. Uistinu moram dobiti
odgovore.
Marc. Kako si znao da sam u Quartieri? Kako si znao da mi treba
pomo?
Povjetarac ljulja suncobran nad nama. Marc paljivo spusti bocu u
srebrnu posudu, a onda me pogleda.
Alexandra, prvi put kad sam te vidio u Gambrinusu... Bespomono
napravi pokret rukom, kao da ispovijeda mranu tajnu. Pomislio sam da si
najljepa ena koju sam ikad vidio.
Zurim u njega. Glava mi ne prihvaa njegove rijei, ali srce mi pjeva.
Pjeva. Uistinu. Luda sam. Ali srce mi pjeva. Najljepa ena koju je vidio.
Ja.
Oprosti ako ti to zvui slatkorjeivo ili povrno, X, ali istina je. elio sam
prii tvom stolu i razgovarati s tobom. Istoga trenutka.
Uspijevam progovoriti.
I?
Suzdrao sam se. Umjesto toga sluao sam va razgovor. Oprosti. Onda
sam platio va raun. Nisam mogao, a da barem to ne uinim. A onda sam
otiao prije nego to uinim neto glupo.
Zato mi nita nisi rekao?
Marc se ne osvre na moje pitanje.
Ali onda si dola u palazzo. Bila si odvana. Nisi bila onoliko bezazlena
kako sam zamiljao. Zabavna si i pametna. Bilo mi je jako teko ponovno ti
se oduprijeti. Nisam mukarac koji se ograniava na sentimentalnost.
to on to govori? Rastapam se od njegovih rijei. Rastapam se. Ali ne
smijem. Moram saznati neto o Jessici. Zato mi je rekao da ga zanima Jess?
Prije nego to stignem progovoriti, on nastavlja:
Kad si otila iz palae zamolio sam nekoliko svojih prijatelja, kolega i
slugu da pripaze na tebe. I za to se ispriavam. Umijeao sam se u tvoj ivot

42

A J Molloy

Pria o X

bez tvog doputenja i to je neoprostivo. Ali nekako si mi izgledala naivna, a

moda i previe hrabra.
Dao si da me prate?
Ne ba tako. Da pripaze na tebe? To da. To je bolji izraz. Ali onda sam
uo da istrauje sirotinjska predgraa, Materdei, Scampiju, a to su jako
opasna mjesta i zamolio sam svoje ljude da budu proaktivniji. Tako da su te
posljednjih dana pratili.
Ne znam to bih mislila o tome. Bih li se trebala zgroziti, osjeati gaenje
i biti povrijeena? Ne. Osjeam se zatienom. Marc Roscarrick me je titio.
Ne mogu se naljutiti zbog toga. On nastavlja.
Bio sam u Via Toledo kad me Guiseppe nazvao i rekao da si u velikoj
nevolji. On je prvi stigao do tebe, ali ja sam doao to sam prije mogao.
I spasio si me. Hvala ti.
Marc na to odmahne rukom.
Bio sam potpuno sebian. Ne zasluujem tvoju zahvalnost.
Molim? Bio si sebian?
Povjetarac se smirio. Obitelj za stolom iza nas je otila. Vladala je tiina.
Marc je progovorio prvi: X, spasio sam te za sebe. Spasio sam te jer mi je
muno pri pomisli da bi ti se neto moglo dogoditi. Kao to si ve i sama
morala shvatiti, cijelo sam vrijeme elio tebe.
Sad sam ja morala postaviti pitanje.
Ali rekao si da je Jessica...
Lagao sam da te spasim od samog sebe.
Oi su mu mrane od bijesa, tuge ili neega drugog.
Ne razumijem. Marc?
On uzdahne i okrene glavu na drugu stranu, kao da govori samom sebi.
Promatra udaljenu i plavu obalu Sorrenta.
Alexandra, ovo je opasno za tebe. A ipak ti se, bez obzira na to, nastojim
pribliiti.

Marc polako okrene glavu prema meni i pogleda me ravno u oi.

43

A J Molloy

Pria o X

Ne mogu si pomoi. Ima neto u tebi, ne samo tvoja ljepota, nego neto
drugo. Prepoznao sam to kad si ula u palau. Tvoju hrabrost, tvoju
neustraivost. Tvoju blistavu inteligenciju. Te su me osobine neodoljivo
privukle. Kao sila tea. Oklijeva, a onda kae: Kako glasi onaj stih iz
Dantea? Na kraju Komedije. O ljubavi to pokree sunce i druge zvijezde?
Da. L'amor che move il sole e l'altre stelle.
Glas mu utihne. I ja utim. to da kaem? Da i ja osjeam isto? Moda
vrlo slino?
Otpijem malo vina da neto ne izlanem. Mukat rua. Boanstveno je,
iznimno bogato, a opet njeno ruiasto vino. Slatkoa u slatkom. Imam
dojam da je ovo najvaniji trenutak mog ivota.
I ja volim Dantea, kaem, malo oklijevajui. Ovamo sam izmeu
ostalog dola i zato da nauim talijanski, kako bih ga mogla itati u
originalu.
Marcove oi bljesnule su kad me pogledao.
Najdrai dio?
U Komediji? Razmiljam, a onda mu odgovorim: Mislim da je to dio u
Raju. Kad se due uzdiu Bogu...
Marc se nadovezuje na moje rijei, ne skrivajui oduevljen osmijeh:
Uzdiu se kao snjene pahuljice! Da! To je i moj najdrai dio. Pogledi nam
se opet susreu. Marc izgovara stih na savrenom talijanskom: In su vid'io
cosi l'etera addorno, farsi e fioccar di vapor triunfanti.
Ponovno zavlada tiina. Marc pije vino.
Tada spusti au, a rumene su mu usne sad vlane od slatkog vina.
Gleda me u oi. Njegova se ruka prui preko stola i prekrije moju. Nagne se
blie prema meni. Dodir mu je poput elektrine struje; svaki dio mog tijela
eli dotaknuti svaki dio njegovog. Svijet se okree oko nas.
Marc, uspijem prozboriti. Skamenjena sam i nemam izbora. Ne elim
vie odgaati. Nae usne razdvaja tek nekoliko centimetara. Svijet postaje
nebitan, svemir se rasplinjuje, a sve to postoji jest ovaj trenutak i ovaj stol
u ovom sunanom restoranu sa mnom i Marcom Roscarrickom dok on
naginje svoje lijepo lice da bi svoje vlane, slatke usne spustio na moje, koje
ga udno ekaju.
Ne mogu, kae. Ne mogu te poljubiti. Previe je opasno. Za tebe.
Uzdah mu je ispunjen tugom. elim te, X, mislim da nikad nikoga nisam
toliko elio. Duga i strana stanka. No to nije mogue.

44

A J Molloy

Pria o X

Jo NE MOGU shvatiti zato.

Znai da se nismo maknule s mjesta.
udno. Stvarno udno. Poasti te rukom, kae da te oboava, da si
najljepa ena nakon Helene Trojanske, ako ne i ljepa, a onda kae: 'Ali ne
mogu zbog neke mrane, strane, turobne taj-ne.' A onda te otprati kui i to
je kraj?
Ponudio mi je automobil i vozaa. Tako da mogu razgledati Napulj, a da
ne upadnem u nevolje.
Jessica kimne glavom.
Ne odustajem.
Jess, zato bi to napravio? Zato?
Daj da razmislim. Trebam nikotin da bih mogla razmiljati.
Uzme cigaretu i zapali, isputajui plaviasti dim iznad ostataka svoje
pizze margherite. Onda kae: Moda je uistinu jedan od vanih pripadnika
camorre? I ne eli ti otkriti svoju stranu tajnu? Pomalo i izgleda kao opasan
tip. Smijucka se. A moda je neto sasvim drugo. Moda samo ima herpes.
Zar joj se to u glas uvlai ogorenje? Najbolja mi je prijateljica i ne bih
htjela da bude ljubomorna ili ljuta zbog onog to sam joj rekla; dosad je bila
dobro raspoloena, cinina i pomalo podrugljiva, to je tipino za nju, i to je
bilo savreno. elim da me odrava u ravnotei. Inae bih jednostavno mogla
izgubiti nit.
A opet, Jessica ispuhne kolut dima, moda to ima nekakve veze s
njegovom enom. S njezinom smru.
Cijelu smo no u ovoj maloj pizzeriji u luci raspravljale o njemu. Jessica
mi ugaa ovim razgovorom, i zahvalna sam joj. Ali s druge strane, ona je
odabrala kamo emo otii.
Pizzerija je otvorena sparnom nonom zraku; sjedimo vani, ali vidim
unutranjost lokala gdje krupni mukarci s pomalo zlokobnim frizurama
stojei za barom ispijaju jaku grappu. Razmetljivim pokretom naginju aice,

45

A J Molloy

Pria o X

a onda se okreu kao da oekuju pljesak. Neki od njih imaju oiljke po

rukama - opekline i porezotine.
Jessica voli takve sumnjive lokale; misli da su izraajni, izvorni i
autentini. Ponekad se slaem s njom, a ponekad ne. Ovoga trenutka nije mi
ba stalo. Gotovo sam potpuno zbunjena i samo to se ne rastuim.
Marc Roscarrick osjea isto to i ja, a ipak si ne moe dopustiti da bude
sa mnom?
Ali usto mi je ponudio svoj automobil - i vozaa. Giuseppea. Zato bi to
uinio ako uistinu ne eli produbiti ovo to je izmeu nas?
Promatram Jessicu preko stola s razbacanim ubrusima.
Jess, jesam li zbilja glupa? Misli li da bih ga jednostavno trebala
zaboraviti?
Jessica mi spremno uzvrati pogled.
Da.
Gorko sam razoarana, a ujedno svjesna da je u pravu.
Meutim, dodaje, s uitkom gasei cigaretu. Rijei su joj poput dima u
toplom veernjem zraku. Znam da nee.
Molim?
Ne moe ga zaboraviti, zar ne, draga? Stvari su ve otile predaleko, je
li tako?
Glas joj je neuobiajeno njean. Izraz njezina lica pokazuje mi da
prihvaa moje osjeaje. Ponekad se pitam moe li se ona dublje zagledati u
mene no ja sama.
Kako to misli?
Ma daj. Samo to se nisi zaljubila u njega, X. Nikad te nisam vidjela
ovako depresivnu i sentimentalnu, kao Catherine i Heathcliffv.
Ali...
Ovo nije kao s matematiarom u mokasinkama, zar ne? Ovo je ono
pravo. Plae kao ljuta godina zbog nekakvog ruka. Daj, razmisli o tome.
Prui ruke preko stola i stegne moje; to me podsjea na Marca, tako me
je on dodirnuo za rukom. Sluaj, htjela si pustolovinu, htjela si riskirati,

46

A J Molloy

Pria o X

dola si u Italiju da pronae neto novo i uzbudljivo, a ovo je upravo to. Zar
ne? Mogao bi ti slomiti srce, ali i ti bi mogla slomiti njegovo.
Ali to ako sudjeluje u neemu?
Pa i ako je tako, podnijet e to. Takve se stvari podrazumijevaju. Kad si
u Rimu, spavaj s Rimljanima.
Je li to izreka?
Nije. Jessica se nasmije. Ali je istina. Osim toga, mafiji mora priznati
jedno: dre podalje sve ove proklete turiste. Napulj je posljednji pravi
talijanski grad, posljednji grad kojeg ne opsjedaju debeli stranci s
kamerama.
Ali ako ipak sudjeluje, neu moi, zna.
Bespomonost. To je bespomonost. I beskorisnost. Postala sam dosadna
zbog Marca Roscarricka. to mogu napraviti?
Ponovno pogledam prema baru. Vjerojatno je polovica tih mukaraca u
camorri. Naravno, izgledaju kao obini luki radnici, krupni i tetovirani. Ali
vjerojatno se bave prevarama, muljaju s teretnim listovima, krijumare
zabranjenu robu i alju poklone enama carinika. Moda su ponekad nasilni
u stranjoj uliici iza vrata Capua i pretuku protivnika.
Da, sigurna sam da je tako.
Isto sam tako sigurna da Marc nije nalik njima. Zabavan je, otrouman,
dostojanstven i inteligentan, posjeduje tu uzvienu gracioznost - ili je moda
rije samo o njegovom skupom kolovanju u Engleskoj i njegovom
profinjenom europskom podrijetlu? Moda je sve lano, moda je Marc samo
jo jedan od plesaa na maskenbalu napuljskog ivota.
I kako je samo udario mog napadaa. To ne mogu smetnuti s uma. Taj
ozbiljan udarac, iznenadna eksplozija profesionalnog nasilja, kao da je
izvukao smrtonosno oruje koje tono zna kako upotrijebiti.
Krv na zglobovima njegovih prstiju dok je vozio. Tamna koa, bijeli zubi,
grabeljivac. Kako su ustraeno ustuknuli kad su ga vidjeli.
Hej!
Jessica mi mae rukom pred oima. Kao da sam oslijepila.
Oprosti.
Da pogodim, razmiljala si o brojevima lota? O cijeni palente?

47

A J Molloy

Pria o X

Jess, Marc me ne eli vidjeti pa je sve ovo besmisleno.

Da?
Jasno mi je dao do znanja da neto osjea, ali da ne moemo biti
zajedno.
Ba. Jessica odmahne na moje tune rijei. Pogledom potrai konobara
i zatrai raun. Ne vjerujem u to, mala. On te oito eli viati, samo to
postoji nekakav problem. Ali ovako snana seksualna elja ima vlastitu
logiku. Kad se pojavi, kad te obuzme prava ljubav, tada je nita ne moe
zaustaviti, vjeruj mi. Osmjehne se u sutonu. Vratit e se.
Silno bih eljela da tako bude. Bojim se da je to istina. To mora biti
istina. A istodobno se elim vratiti kui, u Ameriku, pobjei od opasnosti i
boli.
Jessica plati raun i mi ustanemo, ne obraajui panju na poglede
krupnih mukaraca za ankom, i krenemo napuljskom obalom prema Santa
Luciji. Mjesec iznad Caprija blijed je i sporo se kree, poput sjevernjake
udovice blijedog lica glave ovijene tamnim junjakim velovima. Mantilli.
Iznenada mi sve izgleda tuno. Vie me ne vesele brbljavi Talijani u
grupicama i oni koji eu s obiteljima. Glupo je. Plae mi se. to mi se
dogaa? Ti su osjeaji potpuno pretjerani i neopravdani, a ipak su itekako
stvarni. Ranjena sam, glupa sam, povrijeena, saalijevam samu sebe. Vidim
Marca Roscarricka.
Marcus Roscarrick.
Stoji ondje, osvijetljen mjeseinom i svjetiljkom, pokraj vrata mog stana.
Naslonjen je na svoj automobil, na svoj srebrnoplavi Mercedes i potpuno je
sam. U trapericama i tamnoj koulji, ozbiljan. Zagledan je niz aveniju prema
djeliu zvijezdama obasjanog mora; doima se kao da nije svjestan gdje je,
visok, osamljen, poput sjenke, vrlo zamiljen. Tamno veernje svjetlo ocrtava
njegovo lice s izraenim linim kostima. Izgleda mlai i tuniji nego ikada
prije. Ali i muevniji.
Vidi, kae Jessica. Rekla sam ti.
Potaknut njezinim glasom, Marc se okrenuo i zagledao u mene. Usta su
mi otvorena, ali ne izgovaram ni rijei. Imam osjeaj da sam uhvaena
reflektorom na pozornici i da je cijeli grad publika koja iz zamraenog
gledalita promatra dramu. Sve je oko nas uronjeno u tiinu.
Ja u samo navratiti do lokala, rekla je Jessica i znaajno mi se
osmjehnula. Tada je nestala i otila u grad, ostavljajui mene i njega. Jedino

48

A J Molloy

Pria o X

dvoje ljudi u Campaniji. Postojimo samo ja i on i sazvijede Oriona koje

blista iznad Sorrenta i Caprija.
Po njegovu mranom, tunom, slomljenom osmijehu vidim da se neto
promijenilo, da se neto neopozivo promijenilo izmeu nas i da je neto
puklo.
Marc krene prema meni. Ali ja ve trim prema njemu.

49

A J Molloy

Pria o X

KAO DA su NAM se usne susrele prije svega ostaloga: to je prvi poljubac,

prvi od mnogih ili moda jedini, ne znam i nije mi stalo, jer je poljubac
senzualan i okrutan. Marc primi punu aku moje plave kose i trzne mi glavu
unatrag. Malo me zaboljelo, no ipak mi se to svia, i njegove se usne
sputaju na moje, tople, slane, vrele i vlane. Njegov je jezik u mojim ustima
i sve je instinktivno, neposredno. Ne razmiljam ni o emu. Sva sam se
pretvorila u poljubac. Ja sam samo taj blistav poljubac ispod Oriona.
Nai jezici istrauju i poljubac me ushiuje; Marc se ljubi bolje od svih
mojih prijanjih frajera; osjeam se nevjerojatno dok se u meni mrekaju
valovi treperava uzbuenja.
Marc se na trenutak povlai i vidim kako njegove suene plave oi s
dugim trepavicama blistaju na svjetlosti svjetiljke, sasvim blizu meni.
Osjeam miris njegova gela za tuiranje i ugodan miris njegova parfema, kao
i slatki ljetni znoj, i njega.
X, oprosti, kae. Nisam si mogao pomoi. to mi radi...
Ponovi to.
Ovaj put ja zgrabim njega i sad smo pijani par koji se dri jedno za drugo
na boanstvenom plesnom podiju, na osuenom, uspravljenom brodu, as
se spotiemo unatrag, as se smijemo, as smo smrtno ozbiljni, dok se
strastveno ljubimo. Njegove su usne ponovno grube na mojima i ovaj put
njegove vrste, muke ruke znatieljno istrauju moja lea.
Odjevena sam u crnu ljetnu haljinu od tankog
rukom stee moju stranjicu, vrsto i vatreno, dok
vrat i mi se ponovno gladno ljubimo. Tada mu ruka
kao da pleemo, i vrti me i ljulja svojom snagom, a
vrat svojim jo toplijim usnama. I mrmlja:

pamuka. Marc lijevom

desnom obuhvaa moj
klizne oko mog struka,
onda miluje moj topao

X, mirie na jagode, na vino i jagode.

Ispusti me, jo me drei oko struka i ispreplete svoje tamne prste s
mojim svjetlijima. Osjeam bujicu neega jo dubljeg od seksualnosti, ali i
vrlo intenzivnu seksualnu elju.
Tvoj stan, kae. Sad.

50

A J Molloy

Pria o X

Marc je odabrao. elim biti odabrana. Ruke i koljena drhte mi dok

petljam po ulaznim vratima koja se naposljetku irom otvaraju i on tri za
mnom uza stube, as se smijui, as reei, kao elegantna zvijer koja dolazi
po mene, lovi me, juri stubama i pokuava uhvatiti moj smijeh. Ali ja
nestajem u stanu i na trenutak sam sama, ali onda vrisnem od straha, samo
se djelomino pretvarajui, kad se on ponovno eljno baci na mene, lovei me
na putu do kuhinje. Stisne me uz hladnjak pa svue svoju koulju.
Kuhinja je djelomino u mraku. Jedina svjetlost dolazi od ulinih
svjetiljki i sredozemnog mjeseca ija srebrnasto-bijela mjeseina ukoso ulazi
kroz prozor.
Skinuo je koulju: poput fotografa ije su fotografije crno-bijele,
mjeseina ocrtava miie njegovih prsa i trbuha, tvrda ali njena rebra i vrst
trbuh; prsa su mu ira nego to sam oekivala, a miii malo izraeniji. Vii
je i snaniji od mene i kad baci koulju na pod i prikrada mi se, osjetim
siuan, njean drhtaj straha isprepleten s bespomonom udnjom za njim.
Ponovno se ljubimo i onda opet. Uzdignem se na vrhove prstiju da bih
njeno i treperavo, do krajnosti senzualno, poljubila njegove mekane usne
jednom, a onda i drugi put. Moj jezik klizne u njegova usta i iz njih. to to
radim?
Dosta je, X, u krevet.
Marc me hitro i lako podigne, kao mladoenja koji prenosi nevjestu preko
praga. Tada me odnese u spavau sobu i baci me na krevet, a opruge kripe
kao da e se slomiti. Nije mi stalo.
Marc Roscarrick uzdie se nada mnom gologa torza - visoka, tamna sjena
visoko iznad mene.
Ostani tako, kae. Upravo tako.
Leim na krevetu zabaenih ruku, ali ne mogu tako ostati; previe ga
elim i zato estoko odbacim sandale s nogu i, kad ostanem bosa, on uhvati
moj tanki gleanj i poljubi bijelu unu-tranjost tabana, ljubi me ondje, eljno
grickajui kou. Boanstveno je. Njegov dodir ponovno budi iskrice vrelog
uzbuenja koje se ire mojim venama. No onda on ispusti moj gleanj,
zastane na trenutak, nepodnoljiv i opojan, i promatra me na slabom svjetlu.
eli li da neto stavim?
Trenutak se pretapa u nepominost. elim li? elim li da stavi kondom?
Neeee, zaboga. Ne elim da bilo to ima na sebi, elim da bude nag kao i
ja i nag u meni. Cijelog svog ivota, cijelog ivota koji sam ivjela kao

51

A J Molloy

Pria o X

razumna, posluna, marljiva dobra djevojica, traila sam od mukaraca da

neto stave, od onih nekoliko s kojima sam spavala. Ali ovaj put ne marim,
ovaj put aktivno elim biti nepaljiva. Uzimam tablete i to e biti dovoljno, a
sad pouri.
Samo me jebi.
I on se obruava na mene. Poput predatora. Poput neeg ne potpuno
ljudskog, a opet prekrasno ljudskog; vrelim poljupcima ljubi mi vrat i udie
moj miris.
elim te golu.
Zurim u njega. U njemu buja bijes koji ne mogu potpuno shvatiti.
elim te vidjeti cijelu.
Na trenutak petlja s gumbima na leima moje haljine; podignem se na
lakat da mu pomognem, ali se on samo nasmije ili moda zarei, i rastrga mi
haljinu, jednostavno je strgne s mog napola nagog tijela i razderanu tkaninu
baci na drugi kraj sobe. Uzalud se bunim u mraku, podiui pogled prema
njegovim oima: Ali, moja haljina...
Kupit u ti drugu! promrmlja Marc. Kupit u ti stotinu prokletih
haljina.
A onda otkopa moj grudnjak pa i njega baci preko sobe i sad s njenom
poudom promatra moje blijede dojke i ljubi ih, hladnim, ali toplim
poljupcima, lijevu pa desnu. Njegovi se prsti paljivo i vjeto poigravaju
mojim bradavicama; zaigrano ih gricka, najprije jednu, a onda i drugu.
Bradavice su mi tvrde, sve tvre pod njegovim dodirom.
U meni raste neodoljiva udnja da me dodirne ondje, da me uzme. Otvara
se prostor ispunjen vlanou i oajnikim oekivanjem; bokovi mi se uzdiu
prema njegovima i on zna to elim. Njegova usta sputaju poljupce niz moj
blijedi trbuh i ljube me u pupak; poput mrane oseke koja se sputa niz
moje tijelo, usisavajui pijesak.
Sad osjeam kako mi svlai gaice niz bedra; moj goli taban treperi od
dodira pamuka, a onda dodir prestaje i njegove su dragocjene, voljene usne
na mojoj enskosti, mojoj udnji, mojoj piki, mojoj stidnici.
Moja se vlanost mijea s njegovim vlanim usnama, ruke su mu na
mojim golim bedrima, ljubi me i gricka, jezik me naglo dodiruje, a onda, da.
Svojim tvrdim i mekanim jezikom vjeto otkriva moj klitoris i lie me poput
bombona, hitro, kao plamen koji podrhtava, kao njeni dodir pera. Srce mi
lupa, cijelo mi tijelo treperi, od glave do pete podrhtavam od senzualnih

52

A J Molloy

Pria o X

trnaca tog uitka dok on licka i njeno gricka moj klit. A onda sve bljesne
kao ruiasta munja i iz mene provali: O, Boe, Marc, o, Boe!
Carissima.
On podigne svoju lijepu glavu.
Marc, molim te, NEMOJ PRESTATI.
Tko to govori? Jesam li to ja? Netko drugi? Ja, to ja govorim. Marc
ponovno jezikom dodiruje moj klitoris, pohlepno i estoko, a ipak njeno.
Tada okrene glavu i licka njenu, uzdrhtalu kou unutarnje strane mog
bedra, miluje ga obrazom dok ja stenjem, samo malo, a glava mi se okree
nalijevo i nadesno u tami i uzbuenje mi ubrzava disanje. Bespomona sam,
uzdrhtala i oboavana.
Jer on me ponovno lie ondje. Tono izmeu bedara, gdje se moj uitak
susree s njegovom eljom. Mrmljam njegovo ime u tami i provlaim prste
kroz njegovu mekanu i kovravu, tamnu, svilenkastu, zamrenu kosu; onda
poudno pritisnem njegovu glavu blie prema svojoj enskosti, svom vrhuncu
koji je sve blii - zar u uistinu doivjeti vrhunac?
Mili Boe, o daaa, ovo je jebeno boanstveno! Sad se dogaa, dok on licka
i miluje moj pulsirajui klitoris i ponekad puhne na njega, konano
poputam, spotiem se, padam. Blaeno padam preko ruba nekamo odakle
nema povratka.
Drhtaj prelazi u podrhtavanje, a onda u bespomono trzanje, neku vrstu
gra, senzualnu i bez imalo kajanja. Moram gurnuti aku u usta da
prestanem vritati od radosti dok u meni, negdje duboko izmeu mojih
bedara, kao grimizni vatromet eksplodira duboko, sirovo, nezaustavljivo
zadovoljstvo, koje se iri cijelim mojim tijelom.
OmojBoe, dobri moj Boe, Isuse dragi. Valovi srebra jo se prelijevaju
gore i dolje, mojim bedrima i mojim ilama. A onda se javljaju odjeci,
bespomono podrhtavanje, slatki drhtaji koe. Srce mi estoko udara u
razrjeenju.
Bilo je... to je... Jedva izgovaram rijei. Spustim pogled prema njemu,
prema njegovom prekrasnom tamnom licu obraslom jednodnevnom bradom,
licu koje je jo izmeu mojih drhtavih bedara. Prvi... prvi... o, Isuse...
Marc se osmjehne ili neto slino, ne znam tono, ali ujem ga kako tiho
govori dok sputa glavu da poljubi moj trbuh, dok njegove ruke jo vie ire
moja bedra.
Sei un cervo - un cervo bianco.

53

A J Molloy

Pria o X

Raskopava traperice.
Alexandra.
Leim na krevetu, bespomona, ponuena, samo to se ne smijem od
zanosa. Gorim od udnje, vlana i razuzdana; sad u mu dopustiti da ini sa
mnom bilo to. to god mu se svidi. Moe me razoriti, opustoiti i rasplesti.
Ali elim ga u sebi.
I on to zna.
Alex. Da?
Jesi li sigurna? Jesi li sigurna, cara mia?
Sigurna sam, Marc. Tvoja sam, cijela sam tvoja.
I jesam sigurna, itekako. udim za njim.
U polumraku ga gledam kako izuva cipele i nestrpljivo odbacuje arape,
kako postaje bosonogi ratnik, uspravan i visok, elegantan, nalik na grkog
junaka, nekako plemenit i smion; tada svlai traperice i, o, Gospodine,
uprizoruje se njegova erekcija, njegov debeo, tvrd i spreman kurac. Ne
stignem ni trepnuti, a on je ve duboko u mojoj vlanoj pici, prodire u mene,
krupan i moan. Gotovo okrutan.
Taj je osjeaj neobjanjiv. Gotovo previe dobro odgovaramo jedno
drugome, kao da je predodreen da bude u meni, kao da je predodreen biti
na meni cijelog mog ivota, predodreen da me jebe. Moja bedra poputaju
pred njegovima, moja slabost podlijee pred njegovom snagom, kao daje ovo
borba ili najuzvieniji ples. Ali nije ples, nego jebanje; on me jebe. Snano i
njeno. elim ga poljubiti dok se jebemo. Zato pruam svoje bijele ruke
prema njemu da ga povuem k sebi, da poljubim njegovo lice tako lijepo i
ozbiljno na mjeseini; on se naginje i ljubimo se i njeno se borimo jezicima,
kao njegova mukost u meni.
Volim kad si u meni.
Ja te volim jebati.
Ponovno se ljubimo i ja njeno grickam njegove usne, a on onda malo
jae grize moj vrat i ja se uzdiem u visine dok on prodire u mene, opet i jo
jednom.
Ne, ekaj, moram te pojebati straga.
Spretno me podie, kao baletan koji svojim dominantnim rukama podie
nagu balerinu, a onda me okrene jednim jedinim vjetim pokretom. Ne znam

54

A J Molloy

Pria o X

kako to radi - kako je to uope uinio? - ali sad leim ispruena potrbuke
na krevetu: obraz mi je pritisnut na jastuk i osjeam kako gladno razdvaja
moja bedra, vrstim stiskom otvara ih svojoj elji i ponovno uranja u mene,
jae, vjeto, prodirui... Osjeam njegovu teinu i njegova prsa na svojim
leima i svia mi se taj poloaj.
Svia mi se osjeaj njegovog vrstog tijela na meni, kako me pritie dok
prodire u mene, dok me ubada opet i opet. O, Boe. O, moj Boe. Stenjui i
uzdiui, okrenem glavu na jastuku da bih ga mogla pogledati. Ozbiljan je i
mraan, smjeka se, ali je srdit.
Prekrasna moja djevojko.
Jae.
Duboko diui, uzima me do kraja, ponovno duboko i sporo prodire u
mene, a ja ga promatram dok me uzima. Desnu ruku gura ispod mene i
shvaam da pokuava doi do mog klitorisa dok me jebe straga.
O, Boe, ne, o, Boe, da. Bespomona i uzdrhtala, gurnem lice u jastuk i
naglo udahnem kad njegovi prsti pronau moj klitoris. Njeno ga pritie
prstima, miluje, trlja ga dok me jebe. Uitak se uzdie do drugog crescenda,
do druge kadence, do potpuno novog orgazma; njegovi su prsti i njegov
prodoran kurac istodobno previe za mene.
O, da.
Da, da, da.
Ovaj je orgazam otriji i jai, posve drukiji, sasvim animalan i
nesuzdran. Sljedeeg trenutka u ekstazi vritim u jastuk, priguujui rijei,
grizui pamuk, guei se u vlastitu zadovoljstvu.
Nikad prije, nikada...
vrsto steem plahte, osjeajui kako mi se gre prsti na nogama i
poputam. Predajem se. Dok moj orgazam buja i podrhtava, a onda se
ublaava u pulsirajue odjeke, osjeam kako se pribliava njegov.
Svri u meni, Marc, molim te, svri u meni.
Nisam ni morala to traiti; ne moram mu ni rei. Marc mi pritie lice u
jastuk, prsti mu estoko steu moj vrat, gotovo me gue. A onda mu tijelo
zatreperi i zadrhti, pretapajui se u moje. Marc se utapa, trese se kao no
zabijen u tvrdo drvo, a dok on drhti i dae, govorei neto na mranom
talijanskom, osjeam odjeke svog orgazma.

55

A J Molloy

Pria o X

Naposljetku ujem kako je bolno uzdahnuo svravajui; padne na mene i

onda se spusti pokraj mene, intenzitet poputa, njegovi se napeti miii
oputaju. A ja cvilim u jastuk. Zapravo plaem, zapravo jecam. Plaem: zato
to sam cijeli ivot morala ekati da bude ovako dobro.

56

A J Molloy

Pria o X

PROBUDIM SE, a Marc je jo ovdje. Spava u mom krevetu i njegova

mrana, muevna ljepota doima se nemarnom, kao da je jo manje svjestan
sebe nego inae. Njegove lijepe usne kao stvorene za poljupce sasvim su
malo rastvorene, bijeli zubi blistaju na mjeseini, a gotovo crna kosa
kovrava je i raupana. Ali privlae me njegove ruke, prave muke, ali
njene, dok mirno lee u polutami. Nekako su savrene i nevine. Ali koliko
uope moe biti nevin? Nakon prethodne noi?
Usta su mi isuena.
Uzmem kunu haljinu i odem u kuhinju te ispijem au hladne
mineralne vode. Nemam pojma to mi se dogaa; vjerojatno, sigurno, Jessica
je u pravu i zaljubljujem se u njega.
Nekoliko trenutaka stojim osamljena u kuhinji ispunjenoj sjenama,
zurei kroz prozor u mjesec zagledan u svoj odraz u Tirenskom moru.
Onda se uvuem u krevet, vraajui se njegovu disanju i tihoj toplini.

Kad sam se ponovno probudila, jutro je bilo vedro, a sunce Campanije

ve je upiralo kroz daice na tronim kapcima, stvarajui barkodove
svjetlosti na golim zidovima. Otiao je? Panika mi obuzima duu. Srce mi
posre. Ne. Ne ovako, ne ovako, ovo nije avantura samo za jednu no, ne
nakon onoga. Molim te.
Smiri se, X, smiri se.
Na jastuku je ostavio poruku na istom bijelom papiru. Elegantan papir
za pisanje, paljivo presavijen napola, a na njemu je perom napisano X. Gdje
je samo pronaao papir za pisanje? A pero? Kako mu uspijevaju takve
stvari? Znatieljno zgrabim poruku i proitam. Izgledala si sretna to spava.
Otiao sam po doruak. Imat emo sfogliatu u sedam. R. x
Moja se aa prelijeva. Uzmem mobitel i provjerim vrijeme: 6,40. Vratit e
se za dvadeset minuta. Na brzinu se istuiram, a onda odjenem sivu
pamunu haljinu i upravo dok suim kosu zauje se zvono dolje s ulaza.
Buongiorno, kae Marc preko interfona. La colazione e servita.

57

A J Molloy

Pria o X

Trenutak poslije stoji na vratima stana sa svojim neodoljivim osmijehom i

vreicom peciva, a na kartonskom pladnju nosi due cappuccini.
Odjeven je u novu tamnoplavu koulju i traperice, a na nogama ima one
prekrasne runo izraene cipele. Kako? Zar iste koulje dri u Mercedesu?
Izvrsna kava ublaava pomalo uznemirujua pitanja. Onda jedemo peciva
koja pomalo podsjeaju na kroasane, ali su ipak drukija.
Hej, ovo je ukusno.
Sfogliata frolla. Iz pekarnice Scaturchio u Spaccanapoliju. Pripremaju ih
ve sto godina.
Fantastina su! to je uope u njima?
Mekana ricotta s ueerenim voem i zainima. Samo je teko ne pojesti
ih previe.
Osmjehne se. Ja se osmjehnem. Sunce se osmjehuje na nas. Zaudo,
meu nama ne vlada nelagoda niti se stidimo zbog prvog zajednikog
doruka. Sjedimo na plastinim stolcima na balko-nu. Mekane bijele zastave
oblaka njeno okruuju vrh Vezuva na drugoj strani zaljeva; Capri sanjari u
morskoj izmaglici.
Dakle, kae Marc, sputajui svoj prazan tanjur pokraj sebe. O proloj
noi.
Osmijeh mi vie nije onako blistav. Nisam sigurna elim li o tome
razgovarati. Prola je no bila udesna. Ali neka ostane ono to je bila; ne
priajmo o tome, nemojmo je nikad preispitivati ni analizirati. To je bila
samo jedna savrena no. Savrena no vrelog, praiskonskog i velianstveno
bezbrinog seksa. Nikad je nemojmo ispitivati i nikad propitivati. Neka
ostane to to jest.
Prola je no bila perfetto, kae. Ali je moda bila i previe savrena.
Molim?
Marc nagne svoju lijepu glavu i upita: Je li ti poznata fraza coup de
foudre?
U meni trepere osjeaji.
Da. Coup de foudre, svjetlosna munja.
On kima. Zurim u njega.

58

A J Molloy

Pria o X

Misli li on da je prola no bila takvo to? Samo bljesak ludila i

seksualne strasti? Je li to ono to nam se dogaa? Neto sasvim prolazno?
Neto to e do idueg tjedna nestati?
Izgleda da Marc osjea moju nelagodu.
X, samo bih elio znati jedno prije nego to se upustimo dublje.
to bi htio znati?
Jesi li... On skrene pogled na stranu. Pripremljena. Jer ako eli da se
ovo nastavi, ima nekih stvari... Ponovno u mene upire pogled svojih plavih
oiju. Neke bi stvari morala znati.
to bih morala znati? Dosta.
Spustim svoj tanjur.
Marc, reci mi u emu je taj veliki misterij? Samo mi reci. Mogu se nositi
s tim. Imam vozaku dozvolu. Potpuno sam odrasla.
On se osmjehne.
Primijetio sam.
Zamahnem kao da u mu u glavu baciti vreicu s pecivom. Ispriavajui
se osmjehne i podigne ruku.
Dobro, dobro. Oprosti. Samo to je to sve jako teko. Ne elim te uplaiti
da pobjegne im sam te upoznao. X, ti si moja velika dobra vijest, kao to je
rekao pjesnik. Malo zastane, a onda doda: Ali postoji nekoliko aspekata
mog ivota koji su mi osobito vani, a ako eli da se nastavimo viati,
trebala bi znati neto o njima. Ako ne moe prihvatiti taj dio mog ivota,
onda je najbolje da ne nastavljamo. Onda zapravo i ne moemo nastaviti. Ni
zbog tebe ni zbog mene.
To je pomalo obeshrabrujue. Zapravo prilino loe. Bez rijei ekam da
objasni. Ali u srcu mi nije tiina: ono udara tjeskobno i uznemireno.
Marc ispije posljednji gutljaj kave, a onda kae: Jesi li ikad ula za
misterijske religije?
Ne, zapravo nisam. Prekapam po sjeanjima na srednjokolsku
povijest. To je neto pretkransko? Na sveuilitu sam studirala uglavnom
modernu povijest.
Misterijske religije su drevni vjerski kultovi sa zagonetnim inicijacijskim
ritualima. Bile su neizostavan dio klasinog mediteranskog drutva u Grkoj

59

A J Molloy

Pria o X

i Rimu. Neke su postale vrlo popularne, kao misteriji Mitre, a neke su ostale
kontroverzne i orgijastine, kao Dionizovi misteriji.
Zurim u Marca. Dioniz. Orgije. O emu je tu rije?
Ne razumijem.
Marc spusti pogled prema ulici koja je u ovo rano jutro sasvim tiha.
Onda upita: Ima li sad sat-dva slobodnog vremena?
Imam. Sama radim svoj raspored.
Bi li htjela da odemo do Pompeja? On baci pogled na svoj sat. Mogli
bismo stii onamo prije nego to se otvori za turiste; poznajem voditelja
lokaliteta. U Pompejima postoji neto to bi ti moglo pruiti objanjenje i to
znatno bolje nego bilo koje moje rijei.
Odluka je nepromiljena i nagla, ali se navikavam na to, jer se Marc tako
ponaa. Odluan je i spontan. To mi se svia, zapravo, volim to je takav.
Matematiar u mokasinkama nikad me nije odvukao u drevne Pompeje. Ali s
druge strane, matematiar u mokasinkama nikad nije imao nikakve veze s
kultovima i orgijama.
Dvadeset minuta poslije jurimo kroz turobna pokrajnja predgraa
Napulja. Pokraj nas promiu sive betonske stambene zgrade obiljeene
grafitima, ali su smjetene medu utavim maslinicima i mirisnim nasadima
limuna koji se sputaju do blistavog mora. Lijepe su unato zaputenosti.
Moda je zaputenost dio ljepote. Ljubav i nasilje, rue i lisne ui.
Marc brzo neto govori u mobitel dok ubrzavamo pokraj malih kamioneta
na tri kotaa iji su vozai naborani starci koji prodaju lubenice.
Fabio! Buongiorno...
Koliko razumijem, razgovara s voditeljem lokaliteta u Pompejima.
Nedugo poslije zaustavimo se ispred velikih eljeznih vratnica. Ondje nas
eka nizak, dobro odjeven mukarac u bijelim trapericama i s vrlo skupim
Armanijevim sunanim naoalama. Marca pozdravlja pretjeranom
uslunou, moda ak i s naznakom straha, a onda se okrene prema meni i
teatralno mi poljubi ruku.
Nakon te male predstave voditelj lokaliteta otvara vratnice i mi ulazimo u
Pompeje.
U Pompeje!

60

A J Molloy

Pria o X

Jo od kolskih dana eznula sam da doem ovamo, da vidim uveni

rimski grad, ouvan i zatrpan ispod pepela nakon erupcije Vezuva. A sad
sam doivjela nevjerojatnu povlasticu: gledam ga dok u njemu nema
nijednog turista.
Kao znanstvenica elim sve polako pregledati i upijati ozraje, ali Marc
grabi naprijed, vodei me pokraj ruevina, pokraj rimskih bordela i kupelji,
pokraj trgovina i taberni.
Naposljetku zastanemo. Vrue je i znojim se.
Marc pokae rukom.
Vila misterija.
Ulazimo, ostavljajui voditelja iza sebe. Nazirem dvorite, pokrajnje
prostorije i svijetle podove s mozaicima. Zaokrenuvi iza ugla naemo se u
mranijoj prostoriji, paljivo ukraenoj dvije tisue godina starim freskama, a
sve su obrubljene pranjavom i drevnom grimiznom bojom.
Razvueno ue koje, pretpostavljam, slui tome da dri podalje grupe
turista, ne doputa nam da izbliza vidimo freske. Marc jednostavno
prekorai ue, a onda uzme moju vlanu ruku i pomogne mi da ga i ja
prekoraim.
Sad sam u sredini prostorije. Uoavam pjesniku i sjetnu ljepotu tih
slika: djevojke koje pleu, dojmljivi satiri, tune, draesne ene; ovdje je
netko od zaborava spasio profinjenog, vedrog i ivahnog umjetnika.
Te freske prikazuju inicijacijski obred, objasni Marc. Djevojku iniciraju
u misterije.
Sa sve veom znatieljom pregledavam velike, drevne slike. S lijeve strane
elegantnu djevojku pripremaju za neki komplicirani obred. Sviraju frule.
Senzualno je kupaju. Neto piju - je li to vino, droga ili neto drugo? Kad to
ispije, poinje plesati. Plesom se dovodi u trans.
Usta mi se sue. Okrenem se nadesno. Na posljednjoj freski djevojka je
prola inicijaciju, a sad je ropkinja odijeva i ureuje joj kosu. Dok je eljaju,
djevojka zuri u mene; izraz lica joj je zamiljen, ak i ispunjen kajanjem, ali
kao da je zadovoljena. to ju je zadovoljilo? Koraknem naprijed.
U najvanijem, predzadnjem prizoru, paradoksalno skrivenom u
udaljenom, zasjenjenom uglu prostorije, djevojka se konano gotovo potpuno
razodjenula. Okrenuta nam je leima. Puteno joj je tijelo bijelo i prekrasno;
doima se boanstveno i potpuno uzbuena, kao da reagira na neki
intenzivan erotski podraaj.

61

A J Molloy

Pria o X

Srce mi udara. Uviam to se dogaa. Djevojku biuju.

62

A J Molloy

Pria o X

10

TO TO ZNAI? Ne razumijem.
Povuem se od freski.
Marcus me prouava na polusvjetlu vile kao da gleda kroza me ili u
mene, daleko u moju prolost.
X, oito je da je to inicijacija. Glas mu je posve smiren, gotovo
neprirodno miran. Moj je znatno razdraeniji.
S ime je to povezano?
On nita ne odgovori.
Marc, reci mi. Objasni mi te freske. Zato si me doveo ovamo?
Vlada gotovo potpuna tiina. Izvana dopire ptiji cvrkut i udaljeni zvuci
jutarnjeg prometa. Vila misterija doima se prigueno, kao da ju je na
razgovor sablaznio i oskvrnuo. Ali kako se moe oskvrnuti ovo? Ponovno
zurim u djevojku na najudaljenijoj, najznaajnijoj fresci. Tada prouavam
druge slike.
Tko je nacereni bog zavaljen kao da je pijan? to na svom srebrnom
pladnju nosi ena ovjenana lovorom? I zato, do vraga, biuju djevojku?
Zato ona to prihvaa?
Freske postavljaju previe pitanja. Ne elim ostati ovdje i analizirati ih.
tovie, uskoro e navaliti turisti. A i sama naa prisutnost ovdje izgleda mi
kao prekraj. Jednostavno pogreno.
Marc, moemo li otii odavde?
Naravno. On pokae prema osunanom etverokutu otvorenih vrata.
Moemo ii ovuda, a onda...
Ne ekam da dovri. Hitro prekoraivi prag, naem se na otvorenom, ali
nisam vani, nego u nekoj vrsti unutranjeg dvorita, s profinjenim, zelenim,
bakrenim kipom Merkura na postolju, s vitkim i prekrasnim nagim djeakom
s krilima na skonim zglobovima. Ne sjeam se tog kipa.
Ali odavde nema izlaza!

63

A J Molloy

Pria o X

ekaj, X. Samo skreni lijevo. Lijevo? Pourim, spotiui se preko

neravnog kamenja. Misli su mi kaotine. Jesu li mlade rimske nevjeste
koraale ovim istim hodnikom? Nage i gipke ispod svojih tunika, u grimiznim
kunim sandalama isprepletenim zlatom, jesu li ulazile u zamraenu odaju
gdje ih je ekao bi?
I kakve to veze ima s Marcom ili sa mnom ili s nama?
Izgubljena sam. Hodnici se proteu s obje strane. Marc je iza mene i
sputa njenu i umirujuu ruku na moje rame, vodei me, ali ja ustuknem
od njega i koraam nekim drugim mranim prolazom. Ne elim osjetiti njegov
dodir. Stisak njegove ruke previe me zbunjujue podsjea na prethodnu
no.
Na to kako me nemilosrdno razodjenuo. Kako je njenom, ali
dominantnom snagom, jedva osjetno proetom ljutnjom, pritisnuo moje lice
u jastuk.
A ipak mi se to svidjelo. Uistinu. Razgolitio me, otvorio me, progutao me.
I to mi se svidjelo. Kao i to to sam se predala njegovoj udnji, to to me
progutao kao da sam tek uhvaen ricci, morski jeinac kojeg posluuju u
boljim restoranima Posillipa. Ako nastavim razmiljati o tome, o
boanstvenosti seksa, ponovno u se predati. Ali u ovom trenutku moji su
titovi podignuti.
Kojim putem?
Glas mi je ispunjen napetou; Marcus me ponovno umiruje: Ovamo, X,
samo proi ovuda.
Sad ve trim. Oajniki mi je potreban svje zrak na licu, a ne ova
drevna praina. Zato urim mranim hodnikom, pokraj freski i mozaika. A
onda vidim uto livadsko cvijee kako se njie na kampanijskom suncu izlaz iz labirinta. Naposljetku istrim na sunevu svjetlost i ljetni povjetarac
te duboko udahnem od olakanja.
Zadihana sam. I samo malo uspaniena.
Dotjeran niski mukarac u bijelim trapericama je otiao. Drevna rimska
cesta protee se u daljinu, okruena rimskim grobovima i rimskim kuama.
Vlada potpuna tiina. Osvrem se oko sebe jer me to na neto podsjea. Ali
ne znam na to.
Tada se prisjetim. Sablasno nalikuje na Los Angeles. Na suncem
obasjanim ulicama nema ni ive due. Ovuda nitko ne hoda. Ponekad me
kalifornijski gradovi bez pjeaka podsjeaju na gradove pogoene epidemijom

64

A J Molloy

Pria o X

ili prirodnom katastrofom. I ponovno sam na takvom mjestu. U gradu

mrtvih.
Marcus je izaao za mnom na dnevnu svjetlost.
X, oprosti. Nisam te elio uznemiriti.
Nisi me uznemirio. Glas mi je ispunjen zlovoljom. Nisi me uznemirio.
Hou rei... O, Boe.
Hoe li sjesti?
Da. Zaista trebam sjesti. Osvrui se oko sebe, ugledam komad rimskog
stupa od bijelog mramora oblikovan kao sjedalo. Odem do njega i sjednem. I
zurim u svoje lakirane nokte na nogama.
U nokte koje sam lakirala s Jess. Kako bih sad voljela biti s Jessicom u
svom stanu, da se smijemo, ogovaramo i pijemo jeftini chianti iz
samoposluivanja, da razgovaramo o smijenim zgodama iz Dartmoutha.
Sad se sve promijenilo. Moj bezbrini izlet u Napulj pretvorio se u neto
mrano i drukije. U neto bolje i loije. Doivjela sam velianstveni seks,
seks koji moda mijenja i sam moj ivot, ali sad je sve postalo ozbiljno,
misteriozno i uznemirujue. I udno.
Udiui mirise suncem obasjanih biljaka i cvijea, koji uivaju u
zaputenom dijelu arheolokog nalazita, okrenem se na svom mramornom
prijestolju i kaem: Dobro, Marc. Reci mi.
Pitaj me to god eli.
Rekao si mi da su ljudi prije radili takve stvari, ono to je prikazano na
freskama?
Da. Radili su to. Promatra me ne trepui. Jo uvijek to rade.
Zagonetka se razotkriva.
I ne svia mi se to sam otkrila. Uope mi se ne svia.
Misteriji jo postoje?
On se osmjehne. Suzdrano.
Da.
Gdje? Kako? Kada?
U cijeloj Italiji, ponekad u Francuskoj i Britaniji i drugdje. Ali uglavnom
u Italiji.

65

A J Molloy

Pria o X

Tko to radi?
Marc odmahne glavom.
Ne mogu ti rei.
Marc, rekao si da te mogu pitati to god elim.
Moe pitati to god eli o meni. Ali ne mogu razotkriti privatnost
drugih ljudi.
Je li to poteno? Ne znam. Uope ne znam to bih mislila. Prijetea istina
previe me uznemiruje. Trudim se postaviti idue pitanje.
Dobro, kakvi se ljudi time bave?
Uglavnom su bogati i kulturni. Inteligentni i obrazovani.
Zato?
On slegne ramenima, kao da je pitanje nedostojno njega, a moda i mene.
Nije mi stalo. Nastavim.
Kad se obavljaju misteriji?
Misteriji se odravaju svakog ljeta. Poinju u lipnju i zavravaju u
kolovozu ili rujnu.
Znai da poinju uskoro?
Da.
Moram postaviti to pitanje. Ne elim ga postaviti. Ne elim to pitati. Ali
nemam izbora. Marc je u pravu: ne moemo nastaviti hodati ako ne znam
istinu, a ako je saznam, moda vie neu htjeti ostati s Marcom. ivot mi se
moda ponovno mijenja, drugi put u jednom danu.
Polagano izgovaram rijei.
I ti si dio toga, zar ne?
On kimne glavom.
I eli da i ja budem dio toga, je li tako?
Strana pauza.
Da.
Otresem se na njega.

66

A J Molloy

Pria o X

A to e se dogoditi sa mnom, Marcuse? Hou li i ja biti poput one

Rimljanke na fresci? Hoe li me bievati?
On ne odgovara. Vjerojatno mi je drago to ne odgovara.
Iznad svijetlocrvenog cvijeta s moje lijeve strane lepra pela,
ispunjavajui tiinu svojim uurbanim zujanjem. Marc se udalji od mene,
promatrajui staru rimsku trgovinu. U njoj je mramor-ni pult s brino
urezanim krugovima.
Ova mjesta, ove trgovine, kae on. Od svih prizora u Pompejima
najvie su me ganule ove male trgovine.'' Promatra pult i suosjeajnom
rukom miluje umorni mramor. Te su udubine upotrebljavali za zdjele iz
kojih su posluivali vruu hranu. To su bile trgovine s kuhinjom. Restorani
brze hrane.
iroko zamahne rukom.
X, zar je ne vidi? Vidi li ovu uurbanu Rimljanku, domaicu, kako
posluuje za pultom, tjerajui muhe s govedine, otirui ruke u pregau,
pitajui se kako je njezin suprug u legiji? Zastane. To me uvijek gane. Ta
iva povijest. Oivljena ljudskost. Plemenita tragedija obinog ivota.
Marc se okrene. Zakorakne prema meni i na trenutak u njegovu dranju
i izrazu njegova lica osjetim prijetnju. To je mukarac koji je navikao dobiti
to eli. Moda je spreman i na nasilje ako neto ne dobije. Tada zastane i
progovori:
Flagelacija je dio misterija.
Samo to ne opsujem.
Ti to ak i ne pokuava porei, Marc? Priznaje? Priznaje da tuku
ene?
To je pogrena rije. Potpuno pogrena.
Oh. Dobro. Ba sam glupa. A koja je onda prava rije? Tresnuti?
Udariti? Koja je prava rije, Marc?
Bievanje. S pristankom. Cijeli je smisao u tome da iskuenik pristane
pristupiti inicijaciji. Taj mukarac ili ena moraju se dobrovoljno prijaviti i
pokoriti; nitko ih ne prisiljava. Ako iskuenik ne pristane svojevoljno,
misteriji su oskvrnuti i besmisleni. Iskuenik ne moe primiti veliku tajnu.
Ne moe dosei konani misterij koji sve preobraava, peti misterij,
katabazu.
Znai, ljudi ele sudjelovati. Kao nastrani masoni.

67

A J Molloy

Pria o X

Marc tuno odmahne glavom, uputivi mi privlaan osmijeh ispunjen

opratanjem. Iznenada, sasvim naglo, najradije bih ga tresnula, ali
istovremeno i poljubila. Zapravo, moda ga jo vie elim poljubiti, sad kad
ga pomalo i mrzim. Rado bih ga razbjesnila; rado bih ga naljutila, tako da
krene za mnom kao to je uinio prethodne noi, dok me lovio uz stube, a
bijeli su mu zubi udjeli da me proguta.
Progutao me je kao morskog jeinca kakve prodaju u Posillipou.
Proklet bio. Proklet bio.
Alexandra?
Nemoj ga pogledati, X, nemoj ga ni pogledati.
Marc sjedne na drugi komad rimskog stupa i nagne se naprijed, tiho
govorei.
Alex, misteriji su stari moda i tri tisue godina. Proteu se sve do
drevne Grke, do gajeva i mirti Atike. To nije vic, kao ni bezvezni kult koji
vode budale u smijenim kostimima. Njegov glas dopire do mene, dodiruje
me njegov elegantni engleski naglasak; moe li glas izazvati uzbuenje? Kako
to moe biti? to da napravim? Da zatvorim ui?
Zasad moram sluati.
Misteriji utjelovljuju seksualne, emocionalne i duhovne istine koje te
vode blie vlastitoj dui. Ja sam iniciran kad sam bio vrlo mlad; ono to sam
nauio sad je dio mene, utkano je u mene. Misteriji su mi pruili uitak i
otkrivenje koje ne mogu ni opisati, ali eznem za tim da ih podijelim. eznem
za tim da taj intenzitet podijelim s tobom, X.
I zato bi htio gledati kako me svlae i tuku?
elim da iskusi radost i istinu koje sam i sam doivio. Da moemo biti
istinski zajedno.
A bievanje izaziva radost?
Marc zatrese glavom.
Dobro. Uzdahne. Dobro. Oprosti mi. Prolazi prstima kroz svoju crnu
kosu. Moda ti to nisam trebao rei odmah sada, moda sam se zanio.
Ustanem.
Znate, lorde Roscarricku, nisam sigurna da postoji pravi trenutak u
kojem biste mogli rei: 'O, usput, jako mi se svia mlatiti ene dok se
pretvaram da sam rimski senator...'

68

A J Molloy

Pria o X

X, ekaj.
Ali drago mi je da si mi rekao. Sad se mogu vlakom vratiti u Santa
Luciju.
X!
Glas mu je strog. Na trenutak se osjeam kao neposluno dijete. Zbog
toga sam jo bjesnija. Ali ne kaem ni rijei dok on govori.
X, ovo sam ti pokazao zato to mukarcu koji je iniciran u peti misterij
nije doputeno imati ozbiljan odnos s osobom koja nije inicirana. To su
pravila.
Molim? Kakva pravila?
Drevna, ozbiljna pravila. On slegne ramenima. Ta se pravila strogo
provode.
Hoe rei da ne moe biti sa mnom ako ne pristanem na ovo? Na sve
te rituale?
Da. Bojim se da je upravo tako. Zapravo uope nisam smio provesti no
s tobom ali, kao to sam rekao, oslabila si mi volju, X. Nisam se mogao
oduprijeti. Ali sad moram, osim ako ne pristane. I zbog tvoje i zbog moje
sigurnosti.
Prezirno otpuhnem.
To je nekakva prijetnja?
Ne! Nita ti se nee dogoditi ako ne pristane, naravno. Ali nikad se vie
ne smijemo sastati. Jer je elja, barem s moje strane, jednostavno prejaka.
Oi mu tuno blistaju. Ali misteriji nisu pria strave i uasa, Alex, oni su
boanski, oni su dar. Obeajem ti da e shvatiti ako pristane. Ali to je tvoj
izbor, to mora biti tvoja, samo tvoja odluka.
Na neki mu nain elim pruiti posljednju priliku. Doima se tuno,
hladnokrvno i savreno dok sjedi ondje, na toplom suncu, bez i kapi znoja.
Samo je jedan uvojak neposlune tamne kose pao preko fatalno privlanih
plavih oiju, kao da se s neba spustio aneo muke ljepote, primijetivi: O,
previe je savren, neka mu ovaj pramen padne preko ela. A zato je,
dakako, jo vie perfetto. vrste eljusti, samo s dvodnevnom bradom; vrsta
i od sunca potamnjela prsa; oblik njegovih jagodica, ukoenih, agresivnih i
prekrasnih.
Dosta. K vragu i njegova savrenost. Moe biti zgodan, ali ni zbog koga
neu pristati na bievanje.

69

A J Molloy

Pria o X

Ciao!
Ustajem i vrlo brzo hodam, unato sve veoj vruini. ujem njegov glas
kako me doziva:
X. Per favore, ricordati di me.
Ne obraam panju na njega i grabim naprijed. Ispred sebe, na samom
kraju rimske ceste, vidim prve turiste koji svi nose potpuno iste bejzbolske
kape i fotografiraju isti dio rimskog kazalita.
Pompeji. Uh. Najradije bih pljunula. Bila sam uzbuena kad smo stigli
ovamo. Sad je sve nekako pogreno. Sve je upropateno.
Uskoro sam duboko u gomili turista, a onda izlazim kroz prometna
okretna vrataca dok svi prolaze u drugom smjeru, i svjesna sam da sam
donijela pravilnu odluku.
Ali u mislima ipak ujem njegov glas.
Per favore, ricordati di me.
Zato bi to rekao?
Alexandra, zaboravi. Zaboravi njega, freske i misterije. Zaboravi sve.
Tamnokosi mukarci u kafiima osmjehuju mi se preskupim bljetavim
osmijehom dok trim nizbrdo prema stanici za Villa dei Misteri i vlaku
Circumvesuviana koji vozi u Napulj.
Molim te, ne zaboravi me.

70

A J Molloy

Pria o X

11

T o JE OD NJEGA zapravo bilo vrlo mudro.

Zato?
Jessica se namrti prema suncu, legne na lea i podigne Ray-Ban
naoale na svom elegantnom nosu.
Razmisli o tome, mala.
Leimo na plai u Posillipu, na gradskoj plai za koju je dnevna ulaznica
pet eura i na kojoj previe djece vriti, prska se i udara loptu dok ih
nadgledaju njihove krupne, debele napuljske mami-ce puei Mild Seven na
kojima ostavljaju mrlje od arkocrvenog rua. Talijanke imaju vie minke na
plai nego ja na ulici. Nisam sigurna to mislim o tome.
Ali ovo je prva uistinu vrua nedjelja ovog ljeta i svi su sretni i nasmijani
i raduju se dugakom napuljskom ruku s bijelim vinm i velikim porcijama
kasate. Svi osim mene. Ja sam sumorna i zamiljena.
Ne zaboravi me?
Zato su te rijei mudre?
Dobro, predajem se, zato je to mudro?
Zato to te tjera na razmiljanje, X. Ako eli da mu se vrati, a sigurna
sam da je tako, najbolje je da te navede da se pita, da bude nesigurna i
zbunjena.
Molim?
To to je rekao moe se protumaiti na vie naina. Je li htio rei: 'Ne
zaboravi me, jer me nikad vie nee vidjeti'? Ili moda: 'Nemoj me zaboraviti
jer sam najprivlaniji mukarac kojeg e ikada vidjeti stoga me mora
zapamtiti'?
Ba ti hvala.
Ili je to moda mislio onako enjivo, tragino, svjestan da e ga
'ndrangheta ubiti sljedeeg tjedna na cesti prema La Saniti pa e lorda R.
vidjeti samo kao jo jednu rtvu na naslovnici Il Mattina.

71

A J Molloy

Pria o X

Jessica se nasmije, podigne sunane naoale i namigne mi. Onda popravi

vrpcu bikinija. Sunce pri. Njezin je bikini nov, moderan i smaragdno zelen,
moda od Ferragama? Ili barem vrlo dobra imitacija Ferragama, proizvedena
u nekoj tvornici u Casal di Principeu kojom upravlja camorra.
Moj bikini nije ni slian njezinom, nije nov, nije moderan i nije
smaragdnozelene boje koja izgleda neoekivano dobro na koi potamnjeloj od
kampanijskog sunca. Moj je njeno ruiast i izgledao je zgodan u Kaliforniji.
Ali ne i ovdje. Boe. Duboko eznem za novom odjeom. Ali nemam novca.
Dojadilo mi je natezati kraj s krajem.
A onda se, naravno, dubok, seksi glas javlja u mojoj glavi. On. U krevetu.
Sa mnom. Uzima me kao kralj i kae: Kupit u ti stotinu prokletih haljina.
Ne! Naglo sjednem na svom runiku, kao da me neto ubolo. to to nije u
redu sa mnom? Kako uope mogu razmiljati na taj nain? Ako za Marcom
udim djelomino, makar i samo malo, zato to je bogat, kakva sam ja to
osoba? Nekakva sponzorua? Drolja? To nisam ja!
Jesi li dobro?
Jessica se protegne i spusti ruku na moju.
Jesam. Nisam, otresem se na nju. Sve je u redu.
Ha?
Dobro, upravo sam shvatila da sam dala nogu milijarderu.
Jessica se smijucka.
Da, to je nezgodno.
Ona pusti moju ruku i uzme svoj Marlboro Lights i upalja sa slikom
Balotellija. Nekakav nogometa. Crn, zgodan Talijan.
Hajde mi ponovi, Beckmannova: zato si mu dala nogu?
Otpijem malo hladne mineralne vode, mrtim se i durim, a onda joj
odgovorim: Zato to je u nekakvom nastranom kultu. Misterijske religije.
A to je to zapravo?
Nekakav sablastan drevni religijski grko-rimski kult. U kojem biuju
ene.
Jess podigne glavu sa svog runika i kimne.
Da? I u emu je problem? To je jo uvijek bolje od mokasinki.

72

A J Molloy

Pria o X

Jess.
Poprskam hladnom vodom njezin vru, osunan i nauljen trbuh, a ona
zavriti i nasmije se.
Gaduro.
Smijemo se zajedno, kao stare prijateljice i to je sjajno. Na trenutak se
oblaci razilaze, moje se sumorne i turobne misli povlae i glava mi je ista
kao jutronje nebo iznad napuljskog zaljeva, kao more koje se protee do
svjetlucavih, nazubljenih vrhunaca Caprija. Jednog u dana otii na Capri.
Ne, ozbiljno, kae Jess. Zato i kako ti misterijski tipovi, ti frajeri u
togama, vole tui ene?
Ne, ne tuku ih. To je flagelacija. Ritualno bievanje. To je erotski ritual
podlonosti.
Znai, slino je BDSM-u. Je li tako?
Pretpostavljam. Ispijem i posljednji gutljaj San Pellegrina i zavrnem ep.
Marc je naglasio da je to dobrovoljno i s pristankom.
Lice joj se iznenada uozbilji. Ona sjedne.
Zna, X, na svijetu ima gorih stvari nego to je malo grube predigre.
Imala sam deka koji se bavio skejtanjem. Do vraga, imao je trideset godina,
a ja sam ga morala gledati kako preskae preko deset centimetara visokih
prepreka i pretvarati se da sam zadivljena. E, to je bilo gadno.
Ali ipak, bievanje? To je nastrano.
Moda i jest. to znai da je Marc malo nastran, i to onda? X, svi su oni
duboko u dui pomalo nastrani. A ako pita mene, i sve su ene takve, samo
to smo to morale potisnuti zbog patrijarhalnog drutva. Jessica ugasi
cigaretu u pijesku nemarnim pokretom, koji nekako izgleda napuljski.
Nastojim ne pokazati negodovanje. Ona nastavlja.
Zna to kau: nijednu enu nikad nije privukao mukarac odjeven kao
liberal. Smijem se tim rijeima, ali Jess se ne zaustavlja: Zar te to barem
malo ne privlai, X? Zato ne bi barem pokuala, dobra curice? Vrijeme je da
istrai vlastiti libido. Ima ga, zar ne?
Rekla sam ti.
A, da, najbolja eva tvog ivota. Da. Rekla si mi sve o tome, mala.
Strgnuo ti je odjeu i to ti se svidjelo, je li?
Da, pomalo. Dobro, jako mi se svidjelo.

73

A J Molloy

Pria o X

Moda e ti se onda svidjeti i druge stvari. Seks utroje. U etvero.

Lezbijske igre u kostimima. Vonja u Ferrariju s neodoljivo privlanim
milijarderom dok ste oboje goli. Ba te alim.
Vratim praznu bocu od vode u svoju torbu kao uredna i razumna
djevojka. Jess je moda u pravu. Ali malograanka X jo se vrlo jako
odupire. Kod Marca ima previe stvari koje se ne uklapaju, ak i kad
zanemarim misterije. Jedva prisutna, ali stvarna prijetnja. Dojam
suzdranog nasilja. Zanimanje policije za njegovu palau. Zagonetna smrt
njegove supruge.
Jess se podupre na lakat puei drugu cigaretu i otvoreno mjerka
nekakvog Talijana u kupaim gaama. Pokraj njezinog lijepog profila
zagledala sam se u neobinu zgradu na kraju plae. To je golema vila,
velianstvena i povijesna palaa.
Izgleda kao da je sagraena u petnaestom stoljeu i prilino je ruevna.
Prozori su mrani i zlokobni, iz krova rastu palme. Zato? Zato je prazna?
Na fantastinom je mjestu iznad plae Posillipo, s pogledom preko
napuljskog zaljeva na Vezuv i more. Kad bi je netko obnovio, mogla bi
vrijediti i deset milijuna dolara.
A ipak propada?
Zove se vila Donn' Anna, odsutno kae Jess, slijedei moj pogled. Kau
da je ukleta. Svih tristo prostorija. U njoj su se odravale orgije.
Promatram zgradu. Grad me jo uvijek prilino zbunjuje. Moram vie
saznati. Vie nauiti. Bolje shvatiti. Nikad se neu vratiti Marcu Roscarricku,
ali elim znati zato je takav kakav jest i zato je Napulj tako slomljen. A
ujedno i tako neodoljiv.
Tome se posveujem. im sam se vratila u stan, pomalo opijena
prevelikom koliinom rozea na snienju, otvaram laptop. Ali prije nego to
uspijem u trailicu upisati misterijske religije, ugledam obavijest. Dobila
sam mail. Od mame. Predmet je: Dolazim te posjetiti!
Molim?
Pomalo zateena otvaram poruku.
Bok, Alex!
Poruka je tipina za moju mamu, napisana bez daha, s puno ljubavi i
tokama i zarezima na pogrenim mjestima. Ali smisao je jasan: mamina
najbolja prijateljica Margo, koja je mnogo bogatija od nas, putuje s
prijateljima na odmor u Amalfi i mama e joj se pridruiti. Dio svoje

74

A J Molloy

Pria o X

dragocjene uteevine potroit e na zrakoplovnu kartu do Italije kako bi

posjetila svoju milu ker i provela ugodan odmor. Stii e za tri dana.
Znam da ne bi, htjela da ti majka, pokvari izglede stoga ne brini,
neu dugo ostati, mila! Ali.moemo provesti nekoliko dana u Napulju.
Jako elim kuati delizioso sladoled!
Zatvorim mail. Moja draga, zatiena, malograanska amerika majka.
to e ona pomisliti o Napulju? Imam osjeaj da taj grad nee biti u skladu s
njezinim uljepanim i romantinim snom o Italiji. Ali drago mi je to dolazi.
Nedostaje mi, nedostaje mi cijela obitelj. Mama i ja smo bile vrlo bliske; bila
je sjajna mama dok sam bila malena i nije ona kriva to mi je dojadio San
Jose i brza hrana.
to u joj, zaboga, rei o Marcu? O bilo emu?
Odluim da u taj problem rjeavati drugi put. Umjesto toga potraim
termin misterijske religije i itam.
Misterijske su religije cvjetale u cijelom grko-rimskom svijetu od
petog stoljea prije Krista do kraja Rimskog Carstva, oko 400.
godine nove ere. Glavna i prevladavajua znaajka misterijske
religije jest tajnovitost povezana s ritualima inicijacije koji iskuenika
dovode do duhovnog otkrivenja. Najei misteriji grko-rimske
antike bili su eleuzinski, ali su uveni bili i orfiki, dionizijski i Mitrini
misteriji.
U kojem misteriju Marc sudjeluje? Dvije minute istraivanja dovoljne su
da zakljuim kako je vjerojatno rije o Dionizovim misterijima, nekoj njihovoj
varijanti ili kombinaciji.
Dionizijski misteriji bili su uspostavljeni diljem cijelog grkog
svijeta. Dioniz je bio grki bog vina, ali i bog plodnosti i vegetacije.
Iskuenici i iskuenice ili su razliitim putovima. Sljedbenice su
bile poznate kao Menade, podivljale ene ili Bahatnice, Bakhove
ene. Inicijacija za ene uobiajeno je ukljuivala opijanje i pjesmu,
a ponekad i razuzdan ples (pa ak i zavijanje poput divljih ivotinja).
Openito se vjeruje da je dio inicijacije u kult obuhvaao intenzivnu
seksualnu aktivnost, od flagelacije do orgija, a moda i vie od toga.

Moda i vie?
Idua tri sata zaokupljena sam bizarnim svijetom Orfeja i boga ekstaze.
No moje istraivanje zavrava kad se moje umorne, glupe i rastresene misli

75

A J Molloy

Pria o X

razotkrivaju ispisujui rijei Marc Roscarrick. Zato? Zato muim sama

sebe? Samo elim znati. Iako nisam potpuno sigurna to elim znati.
Na vrhu stranice pojavi se najnovija vijest. Zijevajui zbog
poslijepodnevnog alkohola, kliknem na prozori i naem se na stranici koja
se bavi slavnima. Na talijanskome. Tekst je podjednako uzbuen kao i
majin mail.
itam s mukom prevodei.
Saznajem da je molto bello e scapolo (vrlo zgodan i neoenjen) lord
Roscarrick vien u Londonu na nekom festivalu talijanskog filma.
Uz vijest je i mala fotografija koju klikom poveavam. Prikazuje Marca
kako izlazi iz pomodnog restorana u zapadnom Londonu, osmjehujui se
paparazzu onim suzdranim, tunim, blistavim osmijehom. Kamera je
uhvatila i nekoliko djevojaka koje su s njim u drutvu, a sve su, dakako,
lijepe. Dugonoge poput drebadi, poput milijarderovih ponija za polo.
Prekrasne, skupe ene. Pomodne Engleskinje i Talijanke. Jesu li i one
iskuenice?
Znam samo jedno: mogla sam biti ondje. Na toj fotografiji. Da sam eljela.
Ali nisam.
Zatvaram stranicu sa estokim ubodom ljubomore i melankolije, ali i s
dubokim osjeajem olakanja to je gotovo.
Ciao, bello.

Tri dana poslije moja majka doputovala je iz San Francisca.

Sretna je, uzbuena, oamuena od vremenske razlike i samo to ne tri
dok se iza nje Jessica i ja muimo s njezinim torbama, smijui se i pravei
grimase. U taksiju koji nas vozi u Santa Luciju majka avrlja o svemu i
niemu. Rezervirala je sobu u prilino jeftinom hotelu u blizini mog stana;
ostavljamo je u pranjavom predvorju, pretpostavljajui da e joj trebati
nekoliko sati da se odmori i opusti, ali deset minuta poslije, sijede kose jo
vlane od tuiranja, zvoni na ulazu, ulazi u moj stan, zgrabi me za ruku i
kae: Mila! Odvedi me u Gran Caffe Gambrinus! ula sam da je to
elegantan lokal - spominju ga u svim vodiima!
Inae bih oklijevala, u strahu da u naletjeti na Marca. Ali znam da je u
inozemstvu. Mama i ja moemo otii kud god elimo.

76

A J Molloy

Pria o X

Dopustivi mami da me uzme pod ruku, izlazimo na Via Santa Lucia i na

kasno poslijepodnevno sunce. Mama jo brblja o tatinom golfu, njegovoj
mirovini i mojoj brai.
Hodamo. Ona pria. Hodamo i ona pria, a ja se odjednom zagledam
preda se. Srce mi je u grlu. Prelazimo irok, prazan poploan trg Piazza del
Plebiscite, dok sunce u ruiastim nijansama zapada iznad Anacaprija.
A Marc Roscarrick hoda ravno prema nama.
Nije me vidio. Zaokupljen je telefonskim pozivom, pogleda usmjerenog
nekamo nalijevo.
Mama, brzo, idemo ovamo.
to je? Zbunjena je. Ali, eno Gambrinusa, mila. Ondje je.
Povuem je.
Mama, ovuda!
to se dogaa?
Majka mi je malo uznemirena. O, Boe. Prekasno je.
Udaljeni smo tri metra. Marc hoda ravno prema nama. Podigne pogled i
ugleda me.
Ne moemo izbjei jedno drugo.

77

A J Molloy

Pria o X

12

OSMJEHNE MI SE, osmjehne se i mojoj majci, kao da se izmeu nas

nikad nije dogodilo nita neprimjereno. To je onaj isti samopouzdan, zgodan
i tuan, muevni osmijeh. On isprui njegovanu ruku. Odijelo mu je
besprijekorno, tamnosive boje, gotovo crne. Koulja je zasljepljujue bijela,
sa svilenom kravatom u boji akvamarina i jaglaca. Bila sam zaboravila koliko
je visok.
Buona sera, X.
Ovaj... Zbunjena sam i mucam kao budala, pogledavajui i mamu i
Marcusa. Ovaj... ah... mislim...
Moja mama. O, Boe. Zagledala se u Marca kao da je Isus koji se upravo
spustio s nebesa da joj pokloni novu Bulgarijevu torbicu. Izraz njezina lica
odaje skoro oboavanje nedvojbeno proeto eljom. Moja mama osjea poriv.

to je jo gore, osjeam primjesu stida zbog nje: sad je promatram

Marcovim oima: debela Amerikanka u odjei iz trgovakog centra, u
Gapovim trapericama, razbaruene sijede kose. to e Marc pomisliti?
Ali zato bi mi, do vraga, trebalo biti stalo do toga to Marc misli? To je
moja mama koju volim, a on moe ii k vragu sa svojim glupim prekrasnim
odijelima. Kakvo pravo ima praviti se nadmonim?
A zato sam toliko bijesna na sebe ako mi nije stalo do njega?
X?
Moje misli prekida Marcov glas. Smiren, ali vrst.
Naglo se vratim u stvarnost. Stajala sam ondje bjesnei dvadesetak
sekunda. I Marc i mama me gledaju.
Oprostite. Uh... ispriavam se.
Daj, Alexandra, saberi se.

78

A J Molloy

Pria o X

Mama, ovo je Marc. Marc Roscarrick. On je... on je... Progovori ve

jednom. Moj prijatelj.... prijatelj kojeg sam ovdje upoznala. Hou rei, u
Napulju.
Grozno.
urno nastavim.
A ovo je moja mama, Marc. Angela. Iz San Josea. Dola je na odmor.
Idemo u Gambrinus na kavu.
Marc prui preplanulu ruku, uzme ruku moje majke, podigne je do
usana i neprimjetno je, graciozno i uljudno poljubi, onom zabavnom
bezbrinou Starog svijeta.
Veliko mi je zadovoljstvo, kae Marc, zagledajui se duboko u njezine
kalifornijske oi skrivene naoalima.
Mislim da e mi se mama onesvijestiti.
Zar to nije krasno! uzvikne ona nekakvim visokim glasom, kao da je
nedavno udahnula helij, glasom koji od nje doslovno nikad nisam ula.
Jako je lijepo to smo se upoznali! Krasno!
O, Boe.
Mama, ovaj, Marc i ja...
Pokavam joj objasniti nae poznanstvo, ali onda se postidim i glas mi
utihne. to joj mogu rei? Hej, mama, upoznaj Marca, on je milijarder i
aristokrat koji se bavi prapovijesnim sadomazohizmom i nedavno me blaeno
pojebao; hoemo li zajedno na kavu? Pomalo i elim rei neto takvo,
naravno. elim se hvalisati. elim joj rei da sam ja, Alex Beckmann,
marljiva ki, ve dvaput za redom usidjelica godine, uhvatila prekrasnog
milijardera. A onda sam mu dala nogu.
No zapravo nije vano to mislim jer mama radi ono to eli, ne marei ni
za koga drugog: pokuava govoriti talijanski.
Jedini je problem u tome to ne zna talijanski. Koliko znam, nikad dosad
nije govorila nekim stranim jezikom. Pokuavajui suspregnuti crvenilo,
odupirui se potrebi da prekrijem oi od sramote, uporno zurim u borove na
rubu trga pokraj otrcane kraljevske palae, dok mama govori: Aha! Dakle,
ovaj, buon gonna, senor.
Senor? Zar misli da je Marc panjolac? Mama, prestani. Molim te.
Due..., zamuckuje. Senor Rascorr:...Mie amigo.

79

A J Molloy

Pria o X

Molim te, prestani, mama.

Ona naposljetku zauti, shvaajui da radi budalu od sebe i vidim da se
zacrvenila; rumenilo joj izbija na obrazima i oito se stidi. Zato bi je Marc
ponizio na takav nain?
Prije nego to ga uspijem udariti ili izazvati scenu koja e mu skrenuti
panju tako to u napasti jednog od golubova, Marc se osmjehne, blago je
dodirne po ramenu i nasmije se onim toplim, smirenim osmijehom, govorei:
Gospoo Beckmann, per favore, bolna je istina da veina Napuljaca ne zna
talijanski, stoga se uistinu ne trebate truditi zbog mene.
To je samo malena ala, ali upravo takva koja oslobaa moju majku
neugode i sad se ona smijucka kao djevojica, zaboravivi na ponienje. Ali
moja se zbunjenost vraa u stilu. Marc je rekao upravo ono to je trebalo
rei, moja mama je izvan sebe od radosti, a ja bih najradije odletjela u Rim.
Namjeravale ste otii u Gambrinus?
Marc se obraa meni.
Da...
Bi li mi dopustila da tebe i tvoju armantnu majku poastim aperitivom?
Bilo bi mi pravo zadovoljstvo.
Ne mogu odbiti. Zna da idemo u Gambrinus. Moja mama sad podsjea
na psa kojemu su obeali jedan od onih odrezaka od tristo dolara iz Japana.
Popustim oklijevajui. Naravno.
I tako prijeemo Piazzu del Plebiscite i, dakako, kad uemo u
Gambrinus, konobari se uskomeaju oko Marca, pratei ga do njegova
stalnog stola, najboljeg stola u najboljoj kavani u Napulju, sve u stilu
dubokih feudalnih naklona. Tada nas troje sjednemo, pijemo venecijance i
promatramo ivahnu Piazzu Trieste e Trento prepunu ljudi. Dok pia stiu i
nestaju, Marc mojoj mami pria o napuljskom ivotu, a ona se smije, pijucka
blistavo naranaste aperitive, gricka siune rolice s prutom i ponovno se
smije.
Na kraju Marc ustane i plati raun, ostavljajui velikodunu napojnicu.
Jo jednom poljubi ruku moje mame - pretpostavljam da je tjedan dana nee
oprati - i nestane u napuljskom sumraku.
Mama me pogleda. Zapanjeno odmahne glavom.
Pobogu! Kakav zgodan mukarac! Zato mi nisi rekla da ima tako
zgodne prijatelje? Ispriaj mi sve o njemu!

80

A J Molloy

Pria o X

Priam joj neke stvari, a onda dodam i poneku la. Kaem joj da smo se
susreli na nekoliko zabava u Marechiaru i Chiaiaji. Kaem joj da smo
prijatelji i ne objanjavam dalje. Mama me promatra dok govorim,
pijuckajui svog venecijanca. Kimne glavom i pojede posljednju slasnu
minijaturnu pizzu. A onda kae: Nije ba ruan, je li?
Mama.
to? Samo kaem.
I?
Alex, znam da imam skoro sto godina, ali nisam slijepa. I jo sam
ena.
Marc je O. K.
Pretpostavljam da je i bogat. Prema tome kako se ponaa i odijeva.
Nekako je samopouzdan.
Promrmljam neto o izvozu i uvozu i da je milijuna. Mama me promatra.
Vrpoljim se na svom stolcu kao dijete koje se duri. To se moglo i oekivati.
Ne znam zato ljudi brinu zbog starenja. Ako se elite pomladiti, samo se
druite sa svojim roditeljima. Za samo nekoliko minuta mogu vas ponovno
svesti na cendravog, neodgojenog tinejdera. Prava arolija.
Ali elim promijeniti temu.
Hoemo li neto veerati? Moemo na pizzu; u blizini mog stana, na Via
Partenope, nalazi se zgodna pizzerija.
Mama kimne i obrie usta ubrusom. Onda upita: Je li oenjen?
Tko?
Mila.
Nije.
Zaruen?
Ne znam. Kako bih znala? Izlazi s manekenkama. S glumicama. Zna
ve. S djevojkama koje se pojavljuju u asopisima. S poznatima.
Bogat, zgodan mukarac u potrazi za enom. Izraz lica joj je lukav.
Proraunat.
Mama, ne pokuavaj mi nai mua. Ne opet. Sjea se kad si u San
Joseu htjela da se udam za Jeffa Myersona.

81

A J Molloy

Pria o X

Ima dionice u Appleu.

Ima metar ezdeset sedam.
Pa, mogao je nositi visoke potpetice na vjenanju.
Zajedno se nasmijemo. Meu nama se ponovno uspostavio
zdravorazumski odnos, ravnotea majke i keri. Ustanemo od stola i ona me
uhvati ispod ruke pa odeemo do morske obale, restorana i pizzerija na Via
Partenope. Dok jedemo pizzu mama mi pria o obitelji, o tome to se dogaa
s mojim mlaim bratom Paulom (sporta u prvoj ligi koji je trebao studirati
medicinu) na Teksakom sveuilitu u Austinu i kako se moj stariji brat
Jonathan (povremeno se drogira i nikad se nee skrasiti) konano sredio,
naao simpatinu djevojku i dobro plaen posao kod Googlea pa bi se moda
sad i mogao smiriti.
Prilino sam sretna dok je sluam, ispijajui montepulciano, doslovce
najjeftinije vino na jelovniku. Mamine brbljarije za mene nisu novost - preko
vikenda sam se ula s oba brata preko Skypea, kao to to radim svakog
tjedna, ali ima neto utjeno u tome to je sluam dok govori, u njezinom
toplom, srdanom, bezbrinom avrljanju. To me vraa u San Jose, u
prostranu obiteljsku kuhinju ispunjenu mirisima limuna i peenja, dok se
sunce ulijeva kroz prozore, a mama se trudi napraviti erbet, smijui se to
se posvuda razlijeva. Jedanaest mi je godina i sretna sam.
Imala sam sretno djetinjstvo; roditelji su mi bili dragi i srdani. Voljela
sam i brau. ak je i na pas bio zgodan. Sve zajedno kao da je nekakva
tajna zbog koje se osjeam kriva, ali istina je. Sve do dvanaeste ili trinaeste
godine bila sam potpuno sretna. U tinejderskim godinama obuzela me
svojevrsna dosada ili je to moda bilo neto vie od dosade, egzistencijalni
zamor, neto duboko. Neka potreba koju nikad nisam uspjela zadovoljiti.
Otputovala sam na Istonu obalu na studij, nastojei utaiti tu e, ali ni to
nije bilo dovoljno. eljela sam neto iskusiti. udjela sam za nekakvim
ispunjenjem. ivot se ne moe sastojati samo od peenja kolaa, erbeta,
djece i zgodnog psa, koliko god je to sjajno.
Mama zavri s ogovaranjem. Odvedem je natrag u njezin hotel i poljubim
je u predvorju; kaem joj koliko mi znai to to me dola posjetiti. I uistinu
mi puno znai. Obeam joj da emo se nai ujutro u deset i otii u obilazak.
Tako i uinimo. I, kao to se moglo oekivati, sve krene nizbrdo.
Mami se Napulj ne svia.
Pretpostavljala sam da joj se nee sviati. To nije mjesto koje bi joj se
svidjelo. Previe je divlje, previe neobuzdano, previe smrdljivo. Kamo god

82

A J Molloy

Pria o X

smo otile, vidjela sam da se mrti na hrpe smea, s neodobravanjem

promatra grafite ili s otvorenim nezadovoljstvom zuri u vijetnamske
prostitutke koje, sasvim neobjanjivo, sjede na kauima na sredini
odvratnih, smrdljivih, uskih poploanih ulica u blizini Glavnog kolodvora.
Dio mene eli je razuvjeriti. elim joj rei da skine svoje malograanske
naoale i ispod prljavtine i bijede pokua uoiti ljepotu Napulja, vidjeti
njegovu autentinost, stvarnost i nevjerojatnu povijest. Da pogleda starice
koje glaaju svete lubanje u piljama groblja Fontanelle, kao to to rade ve
stoljeima; da zaviri kroz uske podrumske prozore u kuama izgraenim nad
rimskim hramovima, gdje postariji mukarci u mreastim potkouljama i
dlakavih ramena jedu brokulu; da izae na moj balkon i pogleda ulice koje
su izgradili stari Grci, a onda se okrene prema zapadu i da joj srce ispuni
ljepota boja sunevog zalaska iznad Sorrenta - cassata u bojama izblijedjele
ruiaste, blijedoljubiastc, crvene poput vina barolo i zelene poput pistacija,
koje se naposljetku pretapaju u crnilo noi i dijamantne zvijezde.
Ali moja mama vidi prljavtinu i narkomane i to joj se ne svia. ak joj se
ne svia ni to to ima malo turista, iako je to jedna od glavnih atrakcija
Napulja.
Sjedimo na terasi ispred kafia u starom dijelu grada, pokraj arheolokog
muzeja, a ona izgleda umorno, namrti se i upita: Zato ovdje nikog nema?
Okruene smo Talijanima koji prigovaraju, gestikuliraju, smiju se i
svaaju. Jedva smo uspjele pronai pristojan stol, ali moja se mama pita
zato nikoga nema, ime eli rei: zato nema pristojnih ljudi?, odnosno
turista, njezinih sunarodnjaka, ljudi koji govore engleski, normalnih ljudi.
Mogla bih joj rei da su pobjegli od napuljske prljavtine i zloina, od
ozloglaenih mafijakih organizacija, ali nisam sigurna da bi to popravilo
njezino raspoloenje. A ni moje, uostalom.
Ako su ovi dani donekle razoarali moju mamu, i za mene su bili puni
iskuenja. Nakon susreta s Marcom postala sam uznemirena, razdraljiva i
zbunjena kao i prije; ponovno mi je poeo nedostajati. Jo gore, kamo god
bismo mama i ja otile, sve me nekako podsjealo na njega.
U katedrali smo vidjele velianstvenu relikviju s krvlju svetog Januarija,
to me podsjetilo na onaj boanstveni roze kojim me je ponudio uz ruak,
Moscato Rosa. Svaka palaa koju smo istra-ivale na Via Toledu podsjetila
me na onu jedinstvenu palau, Palazzo Roscarrick.
Obile smo i muzej Capodimonte, strogu burbonsku palau, koja se
ukoeno i osamljeno, bez posjetitelja, uzdie na svom osunanom breuljku
u pranjavom parku. To je jedan od najveih muzeja na svijetu i u njemu je

83

A J Molloy

Pria o X

moja mama uistinu uivala sama sa slikama Rafaela, Ticijana, El Greca i

Bellinija, a moju je panju prikovala jedna Caravaggiova slika.
Ta je slika bila Bievanje Krista.
to mogu? Mogu biti ljubazna prema svojoj lijepoj mami. Posljednjeg
dana poslijepodne taksijem odlazimo na kolodvor; vlakom e otputovati niz
obalu svojoj prijateljici Margo u Amalfi.
etiri su sata poslijepodne. Mama pogleda konobara i ponosno kae
svojim sve boljim talijanskim: Un cappuchino, per favore. Trudim se ne
pokazati negodovanje. Zar sam i ja bila takva kad sam tek doputovala
ovamo? Jesam li kapuino naruivala poslijepodne? Sad znam da je to pravi
gaf. Jesam li pagete jela noem i vilicom, kao mama? Vjerojatno. O, Boe.
Sad mrzim sebe to osuujem vlastitu mamu. Kakav kaos. Marc, to si to
uinio?
Mama sjedi i pijucka svoj kapuino nastojei ne gledati prosjake na
drugoj strani velike ekaonice. Moram biti iskrena.
Mama, ao mi je to ti se Napulj nije svidio.
Mila moja, kae ona. Nije da mi se nije svidio, nego je samo drukiji.
Sigurna sam da e ti se Amalfi vie svidjeti. Prekrasan je. I ist.
Njezina ruka dodirne moju.
Nije mi stalo do Napulja. Ni do Amalfija, kae. Stalo mi je do tebe. Do
moje drage, jedine keri. Jako sam ponosna na tebe.
Zato?
Zato, odgovori ona, sputajui alicu. Duboko mi se zagleda u oi. Zato
to si pametna i prekrasna i zato to radi ono to sam i sama trebala
napraviti.
Promatram je preko stola pitajui se o emu je rije.
Alexandra, ti ivi. iva si. Upoznaje svijet. Kajem se to i sama to
nisam uinila.
Mama? to hoe rei?
X, volim tvog oca i oboavam sve vas troje, ak i Johnnvja. Ali...
Nikad nisam vidjela mamu da se, kao sad, mui s nekom unutarnjom
istinom, s neim to joj oito nanosi bol. Ona zuri u ostatke pjene svog u

84

A J Molloy

Pria o X

pogreno vrijeme naruenog kapuina, a onda ponovno podigne pogled

prema meni.
Zna, Alex, nikad nisam bila mlada. Onako, stvarno mlada. A to je jako
tuno.
Kako...
Nisam shvatila da sam mlada dok nije bilo prekasno. Molim te, nemoj
da se to dogodi i tebi.
I to je sve. Mama ustane jer njezin vlak ve eka. Pomaem joj odnijeti
torbe do odjeljka i ona se naginje kroz prozor vagona da mi mahne na
pozdrav, a u oima su joj suze dok vlak kree; neujno izgovori rijei: Volim
te, a ja joj bespomono maem. Promatram vlak dok kloparajui nestaje u
daljini, a kad ga vie ne mogu vidjeti, ispunjava me neizmjerna potreba da
briznem u pla.
Ta me duboka, uporna tuga prati cijeli dan. Osjeam se kao povenule,
pranjave palme na Partenopeu. Nisam shvatila da sam mlada... Nemoj da se
to i tebi dogodi.
elim neto iskusiti. Mlada sam. To je to. Nikad vie neu biti u Napulju i
imati dvadeset dvije godine.
Kasno sljedeeg poslijepodneva uzmem telefon. Onda ga spustim. Onda
ga sakrijem ispod jastuka. Onda ga ponovno izvuem i okrenem broj i ekam
brojei sekunde.
Si?
Buona sera. Ovaj...
Da?
Mogu li razgovarati s Marcom? Signorom Roscarrickom?
Tko je to, molim vas?
Alexandra. Hou rei X. Recite mu da zove X.
Nakon kratke pauze Marc se javi na telefon.
Halo? X?
O, Boe, taj glas. Taj naglasak. Najradije bih ga poljubila preko telefona.
Htjela bih plakati na njegovu ramenu. A onda ga ponovno poljubiti.
Alex?

85

A J Molloy

Pria o X

Marc, ja... Boe, eljela bih... ao mi je... Pitala sam se to radi?

Hoe da se naemo?
Trenutak odluke. Odgovorim: Da.
Doi u Gambrinus.
Molim?
Nai emo se ondje veeras u sedam. Najprije moramo razgovarati.
Veza se prekinula.

86

A J Molloy

Pria o X

13
GAMBRINUS. Naravno. Ondje je sve poelo, ondje e i prestati - ili se
nastaviti. Nervozno sjedim za stolom, nastojei ne pogledavati na sat. Uranila
sam deset minuta. Moda sam trebala zakasniti? Moda sam se trebala bolje
urediti? Odjenula sam jednostavne traperice i jednostavnu majicu.
Razmiljala sam bih li odjenula minicu, ali onda sam zakljuila da bih u njoj
izgledala kao da namjerno privlaim njegovu panju.
A moda to i inim. Potreban mi je. I njegovi poljupci. Pijuckajui din i
tonik, estoko pie koje mi pomae da budem odlunija, zurim preko trga.
Nervozna sam. ekam. I ponovno bacim pogled na sat.
Marc stie. Tono u sedam.
Znaajno pogledam na sat dok sjeda za moj stol. Napetost moram razbiti
avrljanjem.
Jesi li uvijek tako toan?
Kriva je moja majka, uglaeno kae sjedajui. Ona mi je usadila tu
naviku. Tonost je uljudnost prineva.
Ili vrlina onih koji se dosauju?
Marc pogleda u mene i nasmije se; zajedno se smijemo. A onda se
prisjetim da se slaemo. Slaemo se na sasvim obian i jednostavan nain.
Moram se uhvatiti toga ako namjeravam napraviti ono to sam odluila.
Dakle, kae on. Vie se ne smije. Mogla si me nazvati samo iz jednog
razloga.
Tako je.
Odluila si da eli prihvatiti inicijaciju.
Popijem malo dina i tonika.
Da.
Gleda me netremice. Onda prui ruku i uzme moju. Promatra moje bijele
prste isprepletene sa svojim tamnijima.
Alex, jesi li apsolutno sigurna?

87

A J Molloy

Pria o X

Na trenutak oklijevam. Nisam apsolutno sigurna. Ali dovoljno sam

sigurna.
Da, sigurna sam.
Onda emo se idui put vidjeti u palai Roscarrick.
to?
On naglo ustane i spusti povelik iznos na stol. Nevjesta i mladoenja ne
smiju se sastati prije vjenanja. Zar u Kaliforniji nije isti obiaj?
Ne razumijem.
Doi u palau sutra u pono.
Sutra? Ali, Marc, to trebam napraviti? to da odjenem?
On zastane, podigne mi ruku i poljubi je. Tada se odmakne, mahne mi
na pozdrav i doda: Doi ovakva kakva jesi. Uzmi taksi. Ja u platiti. Sutra u
pono. E ciao.

Taksi se zaustavi ispred sumornih, crvenkasto smeih zidova palae

Roscarrick. Ulice Chiaiaje u tami su drukije, priguene, ispunjene odjecima
i, moda, oekivanjem. Uz to su i prijetei prazne. Drago mi je da je Marc
ponudio platiti taksi; ne bih voljela ni tu kratku udaljenost prijei sama.
Izlazei iz automobila provjerim kako izgledam. Posljednja tri sata sam se
kupala, odijevala i pripremala: nemilosrdno sam poupala obrve, stavila
sjajilo na usne, vrlo paljivo osuila kosu i cijela se brino izbrijala. Stavila
sam svoj najbolji parfem, zapravo jedini uistinu kvalitetan parfem. Marc mi
je rekao da ne brinem o odjei, ali sam ipak osjeala izrazitu potrebu da
ispod traperica i majice izgledam to bolje. Te su mi paljive pripreme ujedno
pomogle da se pripremim za inicijaciju.
Ali to lukavstvo nije urodilo plodom. Misli su mi ipak ispunjene
tjeskobom. to e se dogoditi? Hoe li se dogoditi sada? Hoe li se prvi
misterij odrati noas? Je li mi zato naredio da doem u pono? Ali zar se
misteriji uistinu odravaju u Marcovu domu? Nagovijestio je da postoje
posebna mjesta u Italiji, Britaniji i Francuskoj, a to mi nije izgledalo kao da
se odnosi na neiji dom.
Grazie, grazie mille. Pretraivi torbicu u potrazi za eurima platim
vozau koji pogleda najprije novac, onda mene, a onda i velika vrata palae
Roscarrick.

88

A J Molloy

Pria o X

Je li osmijeh na tom sredovjenom licu osmijeh saaljenja ili upuenosti?

Taksi se brzo udaljava, razbacujui nekoliko kutija od pizze dok nestaje
iza ugla.
Vrata se uzdiu ispred mene. Nastojei se osloboditi zabrinutosti,
podignem i spustim veliku eljeznu alku na vratima koja zazvoni
uznemirujue glasno i drevno. Na ovoj se svjetlosti sve doima starije. Drevno
i povijesno, a ujedno i neprijateljsko u svojoj nepoznatosti.
Vrata se otvaraju. Netko izviri. To je jedan od Marcovih slugu: onaj isti
koji mi je otvorio vrata kad sam prvi put dola ovamo.
Buona sera.
Drago mi je to prepoznajem to lice, ali sluga ne pokazuje da me je
prepoznao. Umjesto toga prua mi novanicu od pedeset eura za taksi, to je
poprilino previe. Proturjeim mu, ali on ne eli primiti ostatak. Ne
osmjehuje se i uzmie, pozivajui me da uem. Dri se ukoeno i slubeno.
to se to dogaa?
Prelazim preko niskog drvenog praga u predvorje s svjetlucavim
orijentalnim oklopom. Je li to samurajski ili kineski oklop? Ispred mene
vodoskok se doima osamljen i srebrn na mjeseini. Cijela kua jo
boanstveno odie mirisom ljiljana i rua i tropskog cvijea.
Ovuda, kae sluga.
Hodamo dugakim, tihim hodnicima. Svi su zvukovi prigueni i
preplavljuje me snana potreba da pobjegnem: mrzim ovu tiinu. To je tiina
ume u kojoj vreba grabeljivac.
X, prestani.
Kamo idemo?
Uzalud pitam; zapravo i ne oekujem odgovor. Progovorila sam samo da
naruim tiinu. Sluga mi uistinu ne odgovara. Samo nastavlja koraati.
Ali tada mi panju privue drukiji zvuk i ja zastanem, promatrajui
mirisnu tamu. Da. Mislim da u daljini ujem hihotanje. Iza nekoliko vrata
uje se djevojako hihotanje, a onda tiina.
Zar me netko promatra odozgo? Prolazi i hodnici potpuno su tamni,
elegantno, ali slabo osvijetljeni svijeama u prekrasnim, antiknim
svijenjacima od pozlaenog drveta i kristala.

89

A J Molloy

Pria o X

Povjesniarka u meni je impresionirana: osvjetljenje je posve usklaeno s

razdobljem iz kojeg palaa potjee, a to je prijelaz iz sedamnaestog u
osamnaesto stoljee. Netko obdaren dobrim ukusom zacijelo je restaurirao,
ili sjajno ouvao, te svijenjake, vjerojatno plativi masno za to.
Nimalo ne sumnjam da je to bio Marc. Mukarac koji nosi iznimno
elegantna odijela znao bi kako podjednako elegantno urediti kuu.
Ali iako povjesniarka u meni odobrava Marcov ukus, osamljena djevojka
je uznemirena. Do vraga sa svijenjacima. elim neonsko svjetlo, elim
bljetavo osvjetljenje koje e rastjerati sve sjene, koje e preplaiti tamu tako
da se nitko ne moe hihotati u nekom mranom, slijepom uglu, plaei me.
Naposljetku sluga progovori jednolinim glasom: Evo nas.
Stigli smo do prilino neuglednih vrata obojenih u sivo. Sluga stisne
kvaku od slonovae koja zakripi i pokazuje mi da uem.
O, Boe, i nehotice izustim.
Koliko je ulaz nezanimljiv, toliko je prostorija lijepa. Osvijetljena je
njenim svjetlom svijea u kavezima od stakla i kovanog eljeza, a zidovi su
joj ukraeni u pompejskom stilu, s freskama koje prikazuju lica nagih,
rasplesanih mladih Rimljanki, senzualnih i stidljivih, s crno iscrtanim oima,
okruena pticama dugog repa i draesnim antilopama u skoku, uokvirene
bogatim grimiznim bordurama od isprepletenih puzavica i groa.
Skinite odjeu i odjenite ovo, kae sluga. Prui mi mekanu, savijenu
svilenu haljinu, toliko laganu u mojim rukama da jedva osjeam njezinu
teinu.
Ali...
Skinite svu odjeu. Kad budete spremni, molim vas izaite kroz ova
vrata.
On pokae na druga vrata urezana u pompejsko crveni dekor:
napravljena su tako da izgledaju kao rimska vrata, lana vrata koja su
zapravo prava vrata - elegantni trompe-l'oeil.
I zapamtite, doda sluga bezlino, ako u bilo kojem trenutku elite bilo
to zaustaviti, morate rei Morfej.
Molim?
Ako se u bilo kojem trenutku budete osjeali nelagodno, morate glasno
rei rije Morfej. Ako ne moete govoriti, triput pljesnite rukama.

90

A J Molloy

Pria o X

I to je sve. Sluga zatvori prva vrata i ostavi me potpuno samu. Odnekud

ujem tihu glazbu. Prekrasna je to glazba: umirujui zbor glasova star
stoljeima, ali ivopisan, spokojan i ivahan, neka vrsta mise.
Savreni trenutak za takvu glazbu. Kako bi se u svijetu moglo bilo to
loe dogoditi uz takvu glazbu?
X, skini se ve jednom. To je sve. Samo se moram skinuti.
Na treperavoj svjetlosti svijea skidam majicu, starke i bijele arape, a
onda otkopavam traperice. Namjerno sam odjenula jednostavnu odjeu,
kako mi je rekao. Udovoljila sam si samo s donjim rubljem: odabrala sam
zgodne gaice. Zato? Moda sam jednostavno znala da u brzo ostati bez
odjee pa to i nije bilo vano.
Ali sad sam naga.
Jednostavna svilena haljina u mojim rukama ne tei ni sto grama. Kao
da su je vagali na mjesecu. Nakratko se divim prekrasnom vezu, a onda je
navuem i ona mi se s aristokratskim uzdahom sputa do koljena.
Boanstveno je svilenkasta, moda najmeki komad odjee koji sam ikada
nosila, a moda i najskuplji.
Na treperavoj i prekrasnoj svjetlosti svijea vidi se da je haljina u nijansi
plameno naranaste boje, gotovo crvene. Ali je i prozirna. Glatko izbrijana
delta mojih stidnih dlaica potpuno je vidljiva.
Ne mogu to uiniti. Jednostavno ne mogu. Popustivi pred vlastitom
stidljivou ponovno navuem svoje crne ipkaste gaice, a onda sklopim oi
i brojim do sedam.
Smiri se, X, smiri se.
Usta su mi pranjavo suha; dlanovi vlani od nervoze. Bijele su mi noge
gole na uglaanom parketu. Otvaram druga, lana vrata na crveno
obojenom zidu.
I prolazim kroz njih.
S druge strane vrata svjetlost je tako razlomljena i bljetava, tako
svjetlucava i udna da ne mogu odmah shvatiti o emu je rije; treba mi
nekoliko sekunda. Onda shvatim: prostorija je od porculana.
Za vrijeme istraivanja povijesti Napulja itala sam o takvim prostorijama
od porculana koje su na vrhuncu napuljske moi i bogatstva gradili
najbogatiji plemii. Do ludila nepraktine prostorije koje gotovo nije mogue
odravati istima, ali zanosno su lijepe. Bijeli porculan zidova i stropa

91

A J Molloy

Pria o X

ukraen je divljim narcisima i vijugavim plavim morskim zmijama, takoer

izraenim od porculana. Odaja je osvijetljena srebrnim i drvenim
svijenjacima koje etiri sluge dre visoko u zraku.
Zaprepastim se. U svakom uglu prostorije stoji zgodan mlad mukarac u
odori - pretpostavljam da je to livreja obitelji Roscarrick. Sluge zure ravno
preda se, a ne u mene; i dre svijenjake, jedini izvor svjetlosti.
U sredini prostorije stoji velik, jednostavan drven stolac koji mi je
okrenut leima. Stolac izgleda srednjovjekovno, poput prijestolja kralja iz
mranog vijeka. Koralna glazba dopire iz nevidljivog zvunika, sveta,
sablasna i senzualna.
X, doi ovamo.
Marcov glas. On sjedi u stolcu.
Drago mi je to sam odjenula gaice. Inae bih bila potpuno gola ispod
ove providne haljine: bosonoga, gola i stidljiva, poput ena na freskama u Vili
misterija. Bradavice me peckaju na svjeem zraku porculanske sobe. Ve
sam uzbuena. eljela bih da nisam. Ali jesam.
Proem oko stolca i pogledam Marca koji sjedi duboko u sjeni; jedva
mogu vidjeti njegovo lice - vidim samo njegov plemeniti profil.
Ne gledaj me.
Ali to hoe da napravim?
Nagni se, X.
Molim?
Nagni se preko mog koljena. Prvi misterij je podlonost u javnosti. Istui
u te pred svojim slugama.
Najradije bih se nasmijala, ali ozraje je potpuno ozbiljno. I pomalo
uvredljivo. Namjerava me istui? Pred svojim slugama?
Ne dolazi u obzir.
Moe otii. Ili se moe pokoriti.
Marc...
I mora me zvati celenza. Za vrijeme misterijskih obreda smije me zvati
samo celenza.'
Marc...

92

A J Molloy

Pria o X

To znai ekselencija. Ali na talijanskom se c izgovara kao u rijei elist.

Zato me zovi celenza ili gospodine - ili moe otii. to ima svoje posljedice.
Cijeli moj odgoj primorava me da odem. Moja feministika dua savjetuje
mi da nestanem. Pa ipak - pa ipak - dio mene eli da me Marc udari po
stranjici. Jesam li to ja? Moda je to uinak glazbe i svjetlosti svijea i
udesne porculanske sobe? Ili moda samo elim njega pa u pristati na sve?
Misli mi se vrtloe. Najradije bih da netko drugi donese odluku umjesto
mene. Osjeam potrebu da se pokorim, samo da to ve jednom skinem s
dnevnog reda.
Celenza, kaem i ne mogu vjerovati da to govorim, udari me.
Cijelo mi je tijelo napeto. Pribliavam mu se i spustim se preko njegova
krila s licem prema podu. Bose su mi noge u zraku, a jednu ruku spustim
na pod da odrim ravnoteu. Osjeam poglede slugu. Ne smetaju mi previe.
Moj me poloaj duboko uzbuuje i istodobno me uznemiruje. Bijesna sam, a
istodobno i vlana.
Marc blago podigne moju novu svilenu haljinu i negoduje: No, no, X.
Celenza?
Gaice?
Samo sam... nisam htjela...
Marc ne eka objanjenje. Poinje skidati moje najbolje gaice iz
Victoria's Secreta. S volanima od tamne ipke. Moja se ruka nagonski prua
da ga zaustavi - ti me mukarci gledaju, jasno da me ne smiju vidjeti - ali
onda osjetim Marcovu vrstu ruku na svom zglobu.
X, mora to dopustiti.
Htjela bih da prestane. Htjela bih da nastavi. elim njega.
Sklapajui oi od stida, ali treperei od uzbuenja - zato? - povlaim
ruku.
Celenza.
Dobio je moje doputenje. Polagano i paljivo mi svlai gaice, preko
mojih potkoljenica i golih skonih zglobova, a onda ih sputa u nekakvu
koaricu koju ne vidim dobro jer sam ispruena preko njegovih nogu.
Osjeam hladan zrak na stranjici. Doao je as. Ispljuskat e me. Pred tim
mukarcima koje nikad nisam vidjela. Pred svojim slugama. Intenzitet moje
zbunjenosti podsjea na barok. Ali u meni je elja. Hajde, uini to. Hajde.

93

A J Molloy

Pria o X

I on poinje. Udarac njegove ruke izaziva jaku, sramotnu bol. Stranjica

mi podrhtava.
Broji.
to? to to znai. Uspijevam progovoriti: Celenza?
Mora brojki dok te udaram. Na talijanskome.
Pauza. On se nagne nalijevo i neto radi. Shvatim da pije crno vino.
Leerna i usputna gesta nedvojbeno je dio mog pokoravanja, moje inicijacije.
I ta me gesta apsurdno uzbuuje. Osjeam slatku, goruu razdraljivost vrlo
ozbiljnog zadovoljstva, kao da ondje dolje osjeam prekrasne trnce. Jo
jednom. Molim te, jo jednom. Utai tu moju prekrasnu potrebu. Prestani,
nemoj prestati. Prestani s time, ali nemoj prestati.
On me ponovno udari, ovaj put jae. Moja je gola stranjica u zraku i on
me udara. A mukarci gledaju. I ja naglas brojim.
Uno.
Udarac.
Due.
Udarac.
Rairi noge.
Tome se odupirem to bolje mogu, ali njegova je vrsta ruka izmeu
mojih nagih bedara i nasilno ih razmie. Moda zapravo i elim da to
napravi. Jer osjeam kako se rastapam ondje gdje mi se noge sastaju.
Udara me.
Tre.
Udara me bez prestanka i ja poinjem dublje disati, a onda naglo
udahnem, ispunjena mjeavinom stida i sramotnog zanosa. Ne znam zato
sam tako naglo udahnula; ne znam odakle izvire ta sramotna udnja, ali je
blistava i svjetlucava poput svjetlosti svijea na velianstvenom porculanu,
ruiasta i crvena i predivna. Htjela bih da me jae udari. Ponienje je
slasno.
Celenza?
X?
Jae me udarite. Molim vas, gospodine.

94

A J Molloy

Pria o X

On mi udovolji. Ovaj udarac prekrasno ari. Gotovo sam potpuno

ispunjena, samo to se ne prelijevam. Devet, deset, jedanaest.
Udarac.
Ti su udarci kao da netko pljee mojoj golotinji. Kao da sam podivljala,
elim biti potpuno gola. Drhtei se pribliavam nekakvom razuzdanom i
neoekivanom vrhuncu.
U Pompcjima si pobjegla.
Udarac.
Nisi me posluala.
Udarac.
Poinjem stenjati. I ispunjava me udnja.
ao mi je, celenza, udarite me jae.
Udarac.
O, njegova ruka na mojoj obnaenoj stranjici. Htjela bih da potraje
zauvijek. Ne marim to me mukarci gledaju. elim da me gledaju. Bol je
tako slatka, tako njena, tako erotino zloesta i zanosno sramotna. Kako
mogu istodobno osjeati sve to? Sad osjeam kako njegova ruka lagano
podrhtava na mom klitorisu - a onda me ponovno udari - onda njeno
podrhtava na mom klitiu - a onda me udari jednom, drugi put, trei put.
Taj je udarac bio jedan od najjaih. Ugrizem se za usne. Ali uzalud.
Dahem.
Da. Da. Da.
Udari me.
Dok njegovi prsti slatko i vrsto pritiu moj klitoris, dok njegova ruka
udara moju golu stranjicu, razmiljam kako sluge promatraju mene, Alex
Beckmann, kako me on, Marc Roscarrick, odluno i vrsto udara. Dok me
jako i sve jae udara, tri, etiri ili pet puta, u mojoj se unutranjosti neto
oslobaa, budi se udan, drukiji vrhunac, poput slapa srebrnih rua, poput
vodopada platinastih dolara, velianstvena nagla bujica bljetavog olakanja.
O Boe, o Boe.... ohhh...
X?
Grazie, celenza.., dahem, grazie.

95

A J Molloy

Pria o X

14

LEIM ISPRUENA preko Marcova krila, napola razodjevena i potpuno

ispunjena. On neto otro naredi na talijanskome, ovaj put jakim napuljskim
dijalektom i njegovi sluge spuste svijenjake na pokrajnje stolove i povuku
se. Ostajemo samo on i ja i prostorija ispunjena porculanskim antilopama
koje se zauvijek propinju na priguenom svjetlu.
Nesigurno ustanem, hvatajui se za Marcovo rame - koljena mi se tresu ali me Marc podie i nosi u drugi dio prostorije. ustro odgurne vrata nogom
i prenosi me u slabo osvijetljenu spavau sobu.
Vrti mi se u glavi i slaba sam od neobinog vrhunca. Spustim glavu na
njegovo rame i poljubim ga u vrat, udiui miris njegove pjene za tuiranje,
udiui njega, dok me nosi preko sobe i njeno sputa na velik krevet. Leim
ondje sretna, udno se osjeajui, pospana, napola usnula, ali jo uvijek
prilino uzbuena.
Svlai mi haljinu, skine svoju odjeu i vodi ljubav sa mnom.
Najprije mi polako i vrsto rairi noge. Sve je nekako suprotno od onoga
to je prije radio: miluje me vrlo njeno i blago. Izgubljena sam u lakom i
zbunjenom zanosu, steem plahtu rukama dok se on sputa na mene i
ponovno me jezikom dodiruje ondje, gdje je najvanije. Celenza, celenza.
Ekselencijo.
Nekoliko minuta me zadovoljava, liui mi klit uznemirujuom vjetinom,
njeno grickajui moja bedra, a onda me ponovno lie. Tek to se umorim od
jednog pokreta, napravi drugi, telepatski osjeajui moje raspoloenje; gricka
me, lie, a onda opet gricka i lie. Dok to radi, ja leim na leima napola u
nesvjestici i zurim u tamu, dahem, uzdiem i razmiljam kako me je
ispljuskao.
To je bilo strahovito erotino, ali zato? to mi je to uinio? Kako sam
mogla uivati u tome? Feministica u meni je bijesna, ali moja seksualnost je
nesuzdrana i radosna. Definitivno radosna.
Marc...

96

A J Molloy

Pria o X

Blizu sam, tako sam blizu vrhuncu, ali elim ga poljubiti. Moj zgodni
mukarac, mukarac koji me istukao.
Marc?
Marc podigne glavu, uzdigne se preko mog golog tijela i ljubi me duboko i
ponovno me ljubi. Onda me prestaje ljubiti i gurne mi palac u usta.
Nakratko siem njegov palac, ali onda ga iznenada prilino jako ugrizem,
kanjavajui ga za to to me ispljuskao. Ne znam zato to radim.
Au, kae. I osmjehne se.
Otvorim usta i kaem: Roscarrick, gade jedan.
Ali, draga, bila si tako prekrasna sa svojom prekrasnom bijelom guzom.
Marc.
Iako, moram priznati, sad je malo ruiasta.
Ali svi su me gledali.
On se ponovno osmjehne. Dah mu mirii na vino. Isprepleteni smo u
zagrljaju. On me poljubi u nos i kae: A ti si uivala, zar ne? Njegove su
tamnoplave oi nekoliko centimetara od mojih; zurimo jedno drugome u oi,
moda i u due. Zar ne? Jako si uivala. Zloesta curica.
Ne mogu lagati. Ne mogu ak ni odmahnuti glavom. Jedino elim da
bude u meni. Jedino elim jo jedan slasni orgazam. Slastan poput rolica s
prutom u Gambrinusu. Takvih orgazama samo elim jo vie.
Daj da svrim.
Si, si, bella donna.
On se ponovno sputa niz mene i razdvaja mi bedra; njegov vjet jezik
dodiruje me ondje nekih sedamnaest sekunda i ja naprosto svravam. Tek
tako. Sedamnaest sekunda. Hvatam zrak, noni prsti mi se gre, sjeam se
udaraca i vrhunac je intenzivan. I tako sam lako dola do njega.
to se to dogaa sa mnom? Prije mi je uvijek bilo teko svriti, bilo mi je
teko s mojim dekima, a sad to kao neki najbolji djetinjasti trik, dovoljno je
samo ovo, vidi, tu je kvaka, kao kad vozi bicikl, kao kad onglira, samo
tako, samo to, upravo ovdje, upravo tako, vidi? Ahhhhh.
Ba si bedasta, X. Uvijek je moglo biti tako. Samo si trebala pronai
zgodnog, vjetog milijardera plemia englesko-talijanskog podrijetla; mogla si
ga nai u svakom duanu.

97

A J Molloy

Pria o X

Sad sam nevjerojatno umorna.

Laku no... Laku no.
Marc poljubi vrh mog nosa.
Piccolina.
Klizim u san na Marcovom prostranom bijelom krevetu. Jo se uje ona
ista glazba. Zborna i uzviena. Sad postaje uspavanka. San me brzo i
zahtjevno obuzima. Javljaju mi se posljednje misli. Slatke posljednje misli.
Prvi put u svom ivotu provest u no u krevetu Marca Roscarricka.
Ispunjava me osjeaj beskrajne raskoi; svjee, iste plahte i udaljen, ali
dubok osjeaj zadovoljenosti.

Budim se. Suneva svjetlost je vedra, ali priguena. Marc spava pokraj
mene, preplanuo i zgodan sa svojom zamrenom kosom. Sunev trak
osvjetljava njegovo tamno rame. Ondje ima mali oiljak: neobian, jedva
primjetan, zaobljen oiljak, poput male rane od noa.
Vraaju mi se uspomene, estoke poput bujice. Nastojim umiriti borbu
izmeu krivnje i sree koja se ponovno razbuktava u meni. Zar sam uistinu
dopustila Marcu da me izudara pred svojim slugama? Kako se, za ime
svijeta, to moglo dogoditi?
A ipak je bilo uzbudljivo. Jednostavno je bilo.
Podlonost u javnosti. Je li to uistinu prvi misterij?
Ako jest, misterij je u tome to se osjeam osloboena. Neto se u meni
razvezalo, popustila je duevna napetost, kompleks se razrijeio. Bila sam
gola i vrlo uzbuena i podlona pred drugima? I to onda, koga briga, zar je
vano?
Marc i dalje spava. Protrljam oi, gladno zijevnem i osvrnem se po
spavaoj sobi, prvi je puta promatrajui na svjetlosti dana.
Nije onakva kakvu sam oekivala. Nisam potpuno sigurna to sam
oekivala: krevet s etiri stupa, stolce u stilu Luja XIV., pozlatu, zidne oplate
i lavlje ape? Ali Marcova je spavaa soba definitivno moderna.
Krevet je golem i nizak, taman i od drveta. Zidovi su blijedi, obojani
krem-sivom nijansom, s ogromnim prozorima, djelomino navuenih
kapaka. Marc je zacijelo dao probiti nove prozore. Glavni stol je komad debla
u presjeku, prekrasno ulaten, i ukraen apstraktnim staklenim kipom
rune izrade. Minimalistiki, ali izraajno.

98

A J Molloy

Pria o X

Nekoliko kravata lei odbaeno na parketu: tek potrebna koliina nereda.

Tepisi su moda iz Londona, moderne kocke boje.
udno upijam sve oko sebe. Dva Barcelona stolca zure u mene iz
udaljenog kuta: moda nisam osobito upuena u barok i renesansu, ali
poznajem modernu umjetnost i dizajn. To su originalni stolci Barcelona koje
je dizajnirao Mies van der Rohe.
Uz suprotan zid stoji velika polica za knjige prepuna esto itanih knjiga
s oteenim hrptovima. Dvije povelike i paljivo uokvirene fotografije
ukraavaju zid iznad mene. Jesu li od Gurskog? Andreasa Gurskog? Cijela je
soba ureena prigueno, osobno i moderno, ali iznimno udobno. Tu bi se
moglo spavati cijelu godinu, nakon ega bi vas probudili novinari Vogue
Interiorsa, koji su doli malo baciti pogled.
Jedini trag povijesti, jedini znak da ste u burbonskoj palai, jest portret
iz 18. stoljea na posljednjem zidu koji prikazuje prekrasnu enu u irokoj,
raskonoj plavoj haljini. Podsjea na engleske portrete. Mogao bi biti
Gainsborough; k vragu, vjerojatno i jest Gainsborough.
Pitam se je li to Marcova prapraprabaka. Zacijelo jest. Prekrasna je i
pomalo tuna na pozadini svoje tamne sobe, s ljudskom lubanjom na
oblinjem stolu. Moda lubanja simbolizira smrtnost? Dekolte joj je dubok, a
usne vrlo crvene. Simbol seksa? Na podu je jahai bi. Simbol bievanja? Je
li ona bila prva iz obitelji Roscarrick koja je inicirana u misterije?
U meni se poinju javljati nagovjetaji tjeskobe. Ustanem, stidei se
vlastite golotinje i prijeem na drugi kraj sobe. Traim kupaonicu. Je li
ovdje? Ili ovdje?
Dvije su kupaonice. Jedna je tamnija i prava muka, prepuna losiona
poslije brijanja, britvica i zrcala za brijanje, kao i etkica za brijanje od
jazaveve dlake s oznakom Geo Trumper of Curzon Street, Mayair. Tu su i
maske za maevanje, kao i dva maa u tamnom, drvenom ormaru. Znai,
tako odrava kondiciju. Maevanje. Dvoboji. Igra maevima.
Tada izaem iz prve i uem u drugu kupaonicu, mnogo enstveniju,
gotovo isto tako veliku kao to je moj stan. Uzevi ogrta za kupanje s
vjealice na vratima, istraujem naokolo, praena blagim osjeajem krivnje.
Pitam se tko je osim mene bio ovdje.
Kada je duboka moda i itav metar; u njoj biste mogli okupati i ovcu.
Cijevi i slavine su svijetle i blistave, golema zrcala bljete od svjetla iz
ukrasnih svjetiljki. Otvaram vrata nekoliko ormaria. Sapuni su novi, iz
Firence, a runici kao da su oprani u raju. Kao kupaonica u hotelu sa sedam
zvjezdica, samo jo ljepa.

99

A J Molloy

Pria o X

Moda bi mi Marc mogao dopustiti da ivim ovdje, u kupaonici. To bi bilo

lijepo. Mogla bih naruiti da mi dostavljaju sendvie.
Okupam se ispod tua ija je glava iroka gotovo pola metra, uzmem
jednu od mnotva novih etkica za zube, operem zube, osuim kosu, a onda
ponovno navuem ogrta, jo s osjeajem lagane nelagode, kao da sam u
hotelskoj sobi koju nisam platila. Vraam se u spavau sobu.
Ondje stoji Marc, takoer u kupaem ogrtau. Osmjehne mi se i prilazi
mi, provlaei prste kroz moju kosu vlanu od kupanja; udno me poljubi.
Onda se povue.
Dobro jutro, X.
Oklijevam. Progovorim.
Buongiorno, Marc.
Ljubimo se. Ponovno se ljubimo. Triput. Mirii na sapun, ampon i na
samog sebe. U meni se opet budi uznemirujua elja. Topli erbet iznutra
koji se lijepo rastapa. Kad bi ga netko liznuo!
FJMe
Budi oprezna, X. Budi oprezna.
Tada primjeujem da je stigao doruak koji se nalazi na krevetu na dva
blistava pladnja. Upravo kao to sam zamiljala. Srebrni vrevi sa sokom od
ruiastog grejpa, srebrni bokali tamne, mirisne kave, dva siuna srebrna
vria prekrasnog vrhnja. I pladnjevi s brioima, kruiima sfogliate,
kruhom s groicama i razliitim voem - mangom, bijelim breskvama i
sitnim divljim jagodama.
Boe, kako sam gladna, kaem bez razmiljanja. Oboje sad sjedimo na
krevetu, a pladnjevi su izmeu nas.
Jesi li?
Jesam. Oprosti. Jesam li neto pogreno rekla?
Ali... Marc uzdahne. Ti si morala samo leati preko mojih koljena.
Gleda me bezizraajna lica. Nisi mogla potroiti puno kalorija.
Pogledam ga. to to hoe rei? Sa zakanjenjem shvaam da se ali.
Bacim komadi brioa prema njemu. Marc se nasmije i duri se.
X, ja sam se naradio.
Marc!

100

A J Molloy

Pria o X

Ruka mi se moda nikad nee oporaviti. to misli, bih li trebao otii

lijeniku?
Ponovno se nasmije. Smijeh mu je iskren i zarazan i nekako donosi
veliko olakanje. Napetost u meni odmah poputa. Sad se smijem s njim i
puzim preko kreveta, gurnem ga na jastuke, a onda se popnem na njega i
zajaim ga. Ne doputam mu ni da se pomakne; prsa su mu ispod mojih
bedara i smijem se, naginjui da ga poljubim, a on se smije uzdiui se i
ljubi me. A onda kaem: Lorde Roscarrick, prilino ste to loe napravili.
to?
Ti to naziva udarcima? Jedva sam i primijetila.
Stvarno?
Stvarno, odgovorim. Mislim da sam ak i zaspala u jednom trenutku.
On se osmjehne i podigne na krevetu, ali ja jo sjedim na njegovim
preponama. Dok ga promatram, osjeam njegovo uzbuenje, njegovu tvrdou
ispod sebe. Oi su mu plave, ali i tamne od udnje kad kae:
Gospoice Beckmann, pokaite mi svoje dojke.
Neu.
Per favore, signorina. Smilujte se jadnom milijarderu.
ao mi je, ali moram dorukovati. Onda moram raditi.
Zaista?
Zaista, kaem. Ne moemo svi samo sjediti u svojim stolcima
Barcelona i u svojim odijelima Gieves & Hawkes.
Otroumno me pogleda.
Zadovoljan sam.
Zato?
Nitko nikad nije zamijetio stolce.
Originalni su, zar ne?
Da, odgovara Marc. Kupio sam ih prije etiri godine na aukciji. Nikad
nisam... otkako mi je umrla ena. Nikad nitko nije nita razumio. Ni moj
ivot, ni moje interese, ni bilo to drugo. Osmijeh mu je draestan, gotovo
djeaki. Proet tugom.

101

A J Molloy

Pria o X

Dakle, ja sam gladna, izjavim, iako iznutra cvatem. Spustivi se s

njega, vratim se doruku. Marc pije sok i kavu i provjerava poruke na
mobitelu. Ja zadovoljno jedem i pijem kavu, kuajui divlje jagode i slatki
brio. Uistinu sam gladna kao vuk. Tko bi rekao da udarci po guzi mogu
probuditi takav apetit? I da mogu biti uzbudljivi?
Marc, kaem, progutavi zalogaj brioa s maslacem, reci mi. Je li to
bio prvi misterij?
Da. Marc spusti mobitel na krevet. Prvi i najjednostavniji.
Ali kakva mu je svrha? Ne shvaam. Hou rei... Osjeam kako mi se
lice crveni. To je bilo erotino, Marc, nemoj me pogreno shvatiti.
Iznenaujue, ali i erotino. Vrlo erotino.
Shvatio sam.
Ali ne shvaam kako...
Misteriji su javni i esto seksualne naravi, a da bi ih dovrila, mora
pokazati da si sposobna pokoravati se. Ti si prola.
Jesam?
O, da. S najviim ocjenama. Alfa plus.
Ali, Boe. Gole stranjice!
Koja je boanstvena. Prava si Venera Kalipigija.
mirnem prema njemu.
Molim? Kakva Venera?
Venera Kalipigija. Venera ljepoguza. Venera prekrasne guze.
Grka boginja?
Da. A ti si njezino utjelovljenje.
On prui ruke prema meni. Hihoem i diem se, izbjegavajui njegove
ruke.
Marc, moram se odjenuti. Uistinu moram raditi, moram uiti. Gdje mi je
odjea?
On napola ozbiljno uzdahne. U onom ormaru. Oprana i izglaana.

102

A J Molloy

Pria o X

Naravno. Zato i ne bi bila oprana i izglaana? Marc ima na stotine

slugu, vjerojatno i gomilu sobara spremnih da na stare koulje priiju novo
dugme.
Otvorivi vrata ormara vidim svoje traperice, tenisice i bijele arape, kao i
gaice iz Victoria's Secreta. Sve je umotano u tanki svileni papir. Mislila sam
da su te crne ipkaste gaice daak luksuza, profinjene erotinosti, a sad se
doimaju nekako glupe i prostake. Ali nije mi stalo. Osjeam se dobro,
gotovo sam radosna. Emancipirana.
Alexandra Beckmann, djevica iz New Hampshirea, bila je jako zloesta. I
to mi se svia.
Odjenem traperice i koulju pa se okrenem. Marc je napola odjeven, u
trapericama i novoj besprijekornoj bijeloj koulji, koja isto tako ima
profinjeno otrcani ovratnik. Imam nekoliko pitanja.
Marc, to sad slijedi?
On zakopa svoje bijele dvostruke manete srebrnim dugmadima i
pogleda me ravno u oi.
Drugi misterij odigrava se za dva tjedna.
Samo to ne zacvrkuem. to e se dogoditi? Hoe li me istui na
nogometnom stadionu? Ili emo goli plesati na televiziji?
Marc se ne nasmije.
X, trebala bi znati. Drugi misterij je... Izraz lica mu se zamrai.
Izazovniji je. S njim sve uistinu poinje.
Tada mu se bljesak tuge i bijesa pojavi na lijepom licu, ali samo
nakratko. To je onaj tragian, ali prijetei bijes. Srce mi treperi od tjeskobe i
zbunjenosti. Dua mi je ispunjena bespomonom i glupom eljom. Zato to
sam uplaena, a ujedno se i zaljubljujem.

103

A J Molloy

Pria o X

15

SVE SE PRETVARA u ciklus, sad to uviam. Ili moda u dvorski ples

osamnaestog stoljea, cotillion, velianstveni menuet, u kojemu plesai mukarac i ena - kreu jedno prema drugom, onda se povlae, napreduju,
povlae se, ali svaki put prilaze malo blie jedno drugome, dok se
naposljetku ne sjedine. Zauvijek?
Ovoga trenutka, dok leim u svojoj sobi, odjevena ali bosonoga, dok
zurim u sjene sunca na stropu mog stana, itajui raznovrsne knjige,
prilino sam sigurna da sam u povlaenju. Zato to itam o podrijetlu
camorre i 'ndranghete.
Odluna sam da nastavim itati jer sam odluila ne zaboraviti razlog
zbog kojeg sam dola u Napulj, koliko god je moja veza - avantura, strast,
moja oaranost i ludost, kako god - s Marcom arobna. Kad bih se odrekla
svog poziva i disertacije, nekako bih cijelu sebe potpuno predala njemu.
Osim toga, ta me povijest zanima jer me zanima svaka povijest.
No to vie itam, to vie na negativan nain razmiljam o Marcu.
Otvarajui oznaenu stranicu namrtim se i podvueni odlomak itam trei
put ovog jutra.

Gardua je bilo tajno zloinako drutvo u panjolskoj, nastalo

krajem srednjeg vijeka. U poetku tek neto malo vie od bande
zatvorenika, preraslo je u organiziraniju grupu koja se bavila
pljakanjem, otmicama, podmetanjem poara i naruenim
ubojstvima. Smatra se da su ozloglaeni statuti gardue odobreni u
Toledu 1420. godine; prema nekim povjesniarima, taj se tajni
zloinaki klan poslije razvio u napuljsku camorru za vrijeme
panjolske vladavine nad junom Italijom.

Osobito se usredotoim na ovaj odlomak:

104

A J Molloy

Pria o X

Kalabrijska narodna pjesma donosi dokaze o tom talijanskom

naslijeu. U njoj se govori o tri brata gardue ili tri panjolska
viteza, koji su u sedamnaestom stoljeu pobjegli iz panjolske nakon
to su okrutno ubili zavodnika svoje voljene sestre. Tri mukarca su
doivjela brodolom na otoku Favignana, u blizini Sicilije. Prvi od njih,
Carcagnosso, kojega je titio sveti Mihael, doao je do Calabrije i
osnovao 'ndranghetu. Drugi, Osso, odan svetom Juraju, doao je
Sicilije i osnovao mafiju. Trei vitez, Mastrosso, posveen Djevici
Mariji, stigao je do Napulja i osnovao camorru.

Zastajem i oslukujem vlastito srce koje tiho kuca.

Marcus Roscarrick.
Lord Marcus Roscarrick.
Lord Marcus Roscarrick James Anthony Xavier Mastrosso Di Angelo
Roscarrick.
Zadrhtim iznutra, samo malo. Je li to puka sluajnost? Zato bi Marc
dobio ime koje ga povezuje sa panjolskom garduom, navodnom
prethodnicom camorre? Ako su se pripadnici njegove obitelji vjenavali s
burbonskim plemstvom u osamnaestom i devetnaestom stoljeu, to je
znailo da su se vjenavali sa panjolcima, kao i s Talijanima, jer su
Burbonci potekli iz panjolske. Kao to je i camorra podrijetlom iz
panjolske, ili se tako barem pretpostavlja.
Spustim knjigu i sluam zvukove Napulja koji dopiru izvana. Sirena
trajekta za Ischiju oglaava se na suncu, a taksiji estoko trube na Via
Nazario.
Uzimam drugu knjigu: etimologiju napuljskog ivota. Jedan sam
odlomak ve obiljeila i dvaput podvukla.

Guappo (mnoina: guappi) rije je napuljskog dijalekta koja

oznaava razbojnika, nasilnika ili hvalisavca. Iako se ta rije danas
esto koristi za pripadnika camorre, guapperia (ili guapparia,
odnosno guappo kultura) prethodi camorri i izvorno je bila neto
sasvim drugo.

Grickam nokat i razmiljam.

105

A J Molloy

Pria o X

Narkii koji su me napali u Quartieri Spagnoli Marca su nazvali guappo.

Tada na to nisam obraala panju, mislei da je rije o nekakvoj dijalektalnoj
uvredi. Ni sad na to ne bih obraala panju da nije sljedeeg odlomka:

Rije potjee od panjolske rijei guapo, a oznaava smionog,

elegantnog i razmetljivog mukarca; vjerojatno se temelji na latinskoj
rijei vappa. Postoji mogunost da ta rije potjee od izraza gardua,
panjolske zloinake organizacije. Gardua se sastojala od guapoa,
koji su openito bili dobri maevaoci, smjeli ubojice i odani razbojnici.

Maevaoci. Bili su ratnici i maevaoci. tovie:

Lik guappoa ne mora biti sinonim za pripadnika camorre.

Guappo je isto tako jedinstven povijesni lik napuljskog razdoblja,
kojega karakterizira njegov dendijevski izgled i razmetljivost. Guappi
se mogu dijeliti na obineguappe i guappe vieg sloja, prema
vrsti odjee koju nose: obini guappi vole ekstravagantno odijelo, a
plemenitaki se vole odijevati u odjeu najboljih napuljskih krojaa.

Moe li se to primijeniti na Marca? Da, moda; ne, zacijelo ne. Da?

Marcus Roscarrick nije mukarac koji bi elio biti dendi, nije budalast i
razmetljiv junak u odijelu i izmama iz urbane panjolske etvrti; on je
istinski aristokrat, odijeva se izuzetno ukusno, ali na profinjen, nenametljiv,
diskretan nain i s lakoom, kao nekakav engleski vojvoda, kako ja to
zamiljam. Uistinu, odijeva se kao englesko-talijanski lord, to i jest.
Pa ipak, oni su mladii o njemu govorili kao o guappou.
Previe mi je to odjednom.
Ispustim knjige i uzdahnem. Ima toga jo - mafija, 'ndrangheta, zakletve,
tajni sastanci, inicijacije - i sve me prilino zbunjuje.
No te e stvari morati malo priekati jer Jessica lupa na vrata.
X! Jesi li ustala?
Aha...
Ima posjetitelja.

106

A J Molloy

Pria o X

Otvaram vrata ustro navlaei sandale. Jessica uzbueno pokazuje na

balkon i obje izlazimo u topao, sunan dan.
Pogledaj.
Pogledam prema ulici. Tono ispred nae stambene zgrade parkiran je
mali srebrni sportski Mercedes. Na njega je naslonjen mlad i zgodan
mukarac s cigaretom, u uskom crnom odijelu koje mu dobro pristaje, sa
sunanim naoalama. Crne cipele. Njegovo odijelo izgleda kao odora, ali ipak
ne sasvim.
Zabunom je stisnuo moje zvono, kae Jess, odjevena u bijelu minicu
koja istodobno uspijeva ostavljati dojam stidljivosti i izazovnosti. Zgodan je,
zar ne? Izgleda kao da bi trebao glumiti u Kumu. S De Nirom. Smije se.
Kae da se zove Giuseppe i da radi za gospodina Savrenog. Ne skidam
pogleda s automobila dok Jessica i dalje brblja. Moda sam se malo malo
sasvim malo zaljubila u njega.
Giuseppe? Mislim da sam ga ve srela...
To je lijepo. Kako god, kae da bi te htio vidjeti.
Ali...
Pretpostavljam daje on tvoj slubeni voza, mila.
Ali...
Prestani s time. eka te seksi komad. S Mercedesom.
Promatram automobil i vozaa. Zovnem ga po imenu, Giuseppe?, a on
podigne pogled i osmjehne se. Da, prepoznala sam ga. On je bio prvi koji me
je spasio u panjolskoj etvrti.
Giuseppe se ponovno osmjehne, vrlo se privlano i ljupko nakloni kao da
mu je neto zabavno, pokazujui prema automobilu kao da je napudrani
sluga s perikom koji me poziva da uem u koiju s konjima negdje u AustroUgarskom Carstvu 1765. godine.
Hej! Pozdravi Pepeljugu! dovikne Jessica pjevueim glasom, napravivi
poseban plesni pokret kojim pokazuje prema meni, a onda prema gore. Pazi
da se ne pretvori u bundevu.
Izbjegavat u srebrne cipelice.
Jessica se duri. I jo malo pjevui. Upitam je: Jess, zato ne bi sila sa
mnom dolje? Da vidimo o emu se radi.

107

A J Molloy

Pria o X

Dvije minute poslije smo na ploniku i Giusseppe se ponovno nakloni i

kae, osmjehujui se, neoekivano dobro govorei engleski: Dobar dan,
gospoice Beckmann.
Bok.
Jo jedan lukav i pobjedonosan osmijeh. ujem kako Jess tiho mrmlja:
Prekrasnosaur Rex!, a Giuseppe izjavi: Na raspolaganju sam vam da vas
vozim kamo god elite. Prema zapovijedi lorda Roscarricka.
Ponovno sam zbunjena.
Ali zato?
Takvu sam dobio zapovijed. Ali moda elite sami voziti, gospoice
Beckmann.
Giuseppe mahne kljuevima automobila.
Ali... Zurim u prekrasan Marcov automobil; oito mi ga namjerava
posuditi. Ovaj automobil kao da je brat njegova tamnog, srebrnoplavog
sportskog Mercedesa, iako je moda malo manji. Ne mogu, Giuseppe. Mogla
bih ga otetiti negdje, zna kakav je promet u Napulju.
Giuseppe mi se priblii i spusti mi kljueve u ruku.
Gospoice Beckmann, niste shvatili. Ovo je va automobil.
Molim?
Va je. Samo va. Poklon lorda Roscarricka. On napravi korak
unatrag, ponovno se uljudno nakloni i kae: Moete ga zadrati. Moete se
odvesti u Rim ili moda Moskvu, a i ne morate. Kako god elite. Tada se
elegantno okrene na peti i uputi se niz ulicu Santa Lucia prema obali.
Otvaram i zatvaram usta kao riba koja se gui. Zurim u taj prekrasan
automobil.
Moj automobil?
Jessica isto tako zuri u prekrasan mali automobil. Naposljetku izusti:
Sportski Mercedes? Poklonio ti je sportski Mercedes?
Znam. Znam.
Ona se namrti.
To je prokleta uvreda, eto to je. Samo Mercedes?
Jess se zahihoe. I ja se hihoem s njom.

108

A J Molloy

Pria o X

Navlaei svoj najbolji zamiljeni izraz, kaem: Moda bih morala biti
malo stroija s njim. Rei u mu da ne prihvaam nita manje od Bentleya.
Ili Lamborghinija. S presvlakama od leopardove koe.
Smijemo se. Onda ja primijetim: Jasno da to ne mogu prihvatiti.
Jessica se duri. Ponovno.
to? Zato ne?
Pogledaj ga, Jess. To je Mercedes. To bi jednostavno bilo pogreno.
Ali, X, ekaj. Nemoj biti brzopleta. Daj da dobro razmislimo o tome.
Jess zastane na djeli sekunde, a onda kae: Dobro, razmislila sam: zadri
automobil i idemo se provozati.
Na trenutak razmiljam o tome. Sasvim sam sigurna da u odbiti taj dar:
to je previe, pretjerano. Ali moda bismo mogle otii samo na jednu vonju.
Moda bismo mogle provesti jedan jedini zabavan dan. A onda u ga vratiti.
Neu ga zadrati.
Zaista?
Da. Zaista.
Dobro. Jess kimne glavom. Ok, da, tako je vjerojatno najbolje. Zna
to? Ja bih mogla pripaziti na njega. Poklonit u ga samostanu. asna rije.
Ali moemo se otii provozati. Samo danas.
Jess udari akom po zraku.
To! Ali kamo? Izraz lica joj je mrzovoljan i zamiljen. Kamo bismo
mogle otii? U Amalfi? U Positano?
Ne moe. Mogla bih naletjeti na mamu. Kako bih joj objasnila sportski
Mercedes?
Jessica kimne glavom.
Znam, kae. Hajdemo u Casertu, u onu veliku palau.
Najvei vrt na svijetu, zar ne?
Oduvijek sam eljela otii onamo. Hajde, Pepeljugo. Vozi kao na
utrkama.

109

A J Molloy

Pria o X

Ulazimo u automobil. Oklijevajui gurnem klju u bravicu. Jessica se

igra sa satelitskom navigacijom, ustro unosei nae odredite. Ja samo
sjedim, zapanjeno i pomalo ustraeno zurei u upravljaku plou.
Nikad prije nisam vozila sportski automobil. Nikad prije nisam vozila
Mercedes. I ni u kom sluaju nikad nisam vozila potpuno novi sportski
Mercedes kaotinim ulicama Napulja predvienim za utrke koija, s njihovim
oteenim Fiatima i gotovo isto toliko oteenim Alfama, gurajui se sa
smetlarskim kamionima koji nikad ne skupljaju smee i zlokobnim
limuzinama sa sasvim zatamnjenim stranjim prozorima.
Ali svejedno okrenem klju, izvezem automobil s parkiralita i vozim.
Unato tome to sam u blizini Scampije gotovo pregazila jednu staru
gospou, unato tome to sam se nedaleko Marcianisea gotovo zaletjela u
stakleni izlog Supero Supermercatija, nakon ruka ispunjenog hihotanjem
naposljetku stiemo do palae Caserta.
Ali udno je to nas je taj uveni dvorac iz osamnaestog stoljea nekako
razoarao.
Smatraju ga Versaillesom burbonske Italije, ali je, moda upravo kao
Versailles, jednostavno prevelik. Velianstvena mramorna stubita izranjaju
poput beskonanih stuba u snu i vode u goleme sobe ispunjene odjecima,
melankolijom i nitavilom, s divovskim prozorima okrenutim prilino
siromanim ulicama grada Caserta. Vrtovi su zbunjujue ogromni i na vreloj
se izmaglici proteu kilometrima. Vie su zastraujui nego inspirativni.
Osjeajui se poput patuljaka i nekako nepokretne, stojimo ondje dok
Jessica ita iz vodia: Palaa ima otprilike tisuu dvjesto prostorija,
ukljuujui dvadeset dvije kraljevske prostorije, veliku knjinicu i kazalite
napravljeno po uzoru na Teatro di San Carlo u Napulju.
Tisuu dvjesto soba?
Tisuu dvjesto soba, ponavlja Jessica. Stanovnitvo Caserte Vecchije
preseljeno je deset kilometara kako bi radna snaga bila blie palai. San
Leucio, tvornica svile, preruena je u paviljon u ovom golemom parku.
U ovom vrtu mogao bi se smjestiti cijeli New York.
Jessica kimne glavom i uzdahne; obje promatramo dugaku stazu koja
vodi do udaljenih vodoskoka. Vodoskoci su moda visoki poput piramida - s
ove udaljenosti ne mogu procijeniti njihovu visinu. Ona nastavi: Palaa
Caserta koritena je za snimanje brojnih filmova. Pojavila se u prvoj epizodi
Ratova zvijezda: Fantomska prijetnja, kao kraljevska palaa kraljice Amidale
na planetu Naboo 1999. godine.

110

A J Molloy

Pria o X

Naboo? Tko bi rekao? Mi smo na Naboou! Smijem se, ali sam i umorna.
Hajde, Jess. Idemo kui.
I tako krenemo. Ali moje se raspoloenje brzo smrauje zajedno s danom
koji se gasi. Na pola puta do Napulja nebo je zasjenjeno, s prijeteim kinim
oblacima koji prelaze preko mlaaka, a promet je spor i muan. Zato imam
vremena gledati kroz prozor i zapanjena sam prizorom brojnih lomaa
ratrkanih preko veeg dijela urbanog pejzaa: lomae u predgraima
otrcanih gradia, u blizini razruenih starih tvornica.
Koji je to vrag? to se dogaa?
Pokaem prema lomaama koje pucketaju na prohladnom nonom
vjetriu. Jessica kimne glavom, zijevajui.
Nikad to dosad nisi vidjela?
Nisam.
Ona protrlja umorno lice rukama i kae: To je camorra. Oni ilegalno
spaljuju smee. Toksini otpad, tvorniko smee, sve zajedno. Spaljuju ga
nou. Svuda u polukrugu oko prokletih napuljskih predgraa. Neki ljudi to
zovu trokutom smrti.
Sjajno. Zato?
Iz ilegalnih odlagalita i od spaljivanja smea otrovni otpad ulazi u vodni
sustav; ovdje je uestalost raka jedna od najveih u Italiji - to je trokutasto
podruje u kojemu je camorra osobito aktivna.
Promet ubrzava i prolazimo pokraj lomaa. Promatram paklene prizore
ognja, vjetra i tame.
Ono to je najparadoksalnije i to najvie uznemiruje jest to da je prizor
na neki nain prekrasan - svjetlucavi noni pejza vatri, mjeseinom
obasjanih palmi i pustih betonskih predgraa bijelih poput kosti. Spoj
ljepote i zla. Poput lijepog mukarca sklonog nasilju.
Sljedeeg tjedna Marc Roscarrick vodi me na Capri.

111

A J Molloy

Pria o X

16

MARC,

NE MOGU to prihvatiti.

A zato ne?
Jer je previe. Osjeam se kao da me uzdrava. Kao kuni ljubimac.
Bi li radije da ti poklonim avion?
Promatram ga preko mjenjaa. ali se. Meni to nije smijeno. Sjedimo u
mom automobilu koji je sad njegov automobil; parkirani smo u Vomeru,
najednom od breuljaka Napulja sa zelenim etverokutom vrta i visokim
zidovima na kojima su nadzorne kamere; ovdje se smee uistinu skuplja.
Marc, ionako sam ve tvoja, to zna. Samo to ne elim ovo. Napravim
grimasu i pokaem na upravljaku plou automobila kao da je neto
odbojno, iako Droljasta Alex odnekud iznutra govori: Zadri ga, zadri ga,
zadri prokleti automobil!
A stan? Mogu li ti kupiti stan? pita Marc. Mogao bih ti kupiti stan
Diega Maradone; on je privremeno ivio ovdje. Zar to ne bi bilo lijepo? Santa
Lucia je prenisko, gotovo na samoj morskoj razini.
On se nasmije. I ali se. Barem mislim.
Ne elim stan!
Dobro, onda dijamante. Rubine. Sve smaragde Kagara?
Marc, prestani me zadirkivati.
Ali volim te zadirkivati, piccolina. Kad te zadirkujem, nos ti se nabora
kao kod zloeste curice i izgleda...
Kao da zasluujem batine?
No, no, dolcezza, ne dovodi me u napast.
On mi stisne koljeno.
Marc...

112

A J Molloy

Pria o X

Marc se istodobno namrti i osmjehne. Promatra moje gole noge ispod

skromne plave haljine. Ponovno me potape po lijevom koljenu. Tiho se
nasmije, pokazujui bijele zube.
Odjeven je u blijedo-sivo odijelo s blijedo-plavom kouljom i blijedoutom kravatom; sve na njemu je izuzetno blijedo osim njegova preplanulog
lica i jednodnevne brade, a njegova kovrava kosa me ba uznemiruje.
Subota je. Pokuavam mu vratiti auto, ali on zahtijeva da prije nego to
donesem konanu odluku odemo na posljednju vonju.
Jo sam potpuno odluna da ne zadrim auto. Moja nelagoda zbog
Marcovog poklona pojaala se tijekom one turobne vonje do Caserte s
njezinim siromanim predgraima kojima upravlja camorra, a onda i za
vrijeme povratka pokraj lomaa koje okruuju grad, kroz trokut smrti, kroz
pustu zemlju koju je opustoila mafija, kroz mafijake krugove pakla.
Pretpostavljam da Marcu moram ispriati neto od toga, inae bi mogao
pomisliti da se inatim.
Tako i napravim. Dok sjedi pokraj mene na suvozaevom sjedalu priam
mu o izletu u Casertu s Jess. Marc se sve vie mrti tako da mu nevjerojatno
zgodno lice ponovno postane izoblieno od bijesa. Kae cornuti kao da
psuje, to se odnosi na mafijae. Kaem mu je da je taj prizor izgledao poput
Danteova pakla. Kao da smo vozile kroz krugove pakla.
... u paklu hladnoa i oganj.
On kimne i okrene glavu na drugu stranu, zurei kroz prednje staklo dok
besprijekorno recitira: Non isperate mai veder lo cielo: i'vegno per menarvi a
l'altra riva, ne le tenebre etterne, in caldo e 'n gelo. Onda slegne ramenima.
Svia mi se to pjevanje: zaboravite nadu da ete ikada vidjeti raj: doao sam
te povesti na drugu obalu, u vjenu tamu, u oganj i led. Ponovno slegne
ramenima. Ledeno hladno. Dobar opis Campanije pod vlau camorre.
Marc spusti glavu. Stidi li se? Ali onda se okrene prema meni i uputi mi
stopostotno ledenohladan pogled svojih plavih oiju, govorei: Ti uistinu
misli da sam pripadnik camorre, zar ne?
Nervozna sam.
Ne, naravno da ne, ali...
to ali, X? to? To je jedan od razloga zbog kojih eli vratiti automobil,
zar ne? Misli da je plaen krvlju, nasiljem, smru svih mrtvih narkia u
Scampiji.
Ne, Marc. Samo sam...

113

A J Molloy

Pria o X

eli li vidjeti kako zaraujem? eli li?

Pa...
eli li?
Zagledam mu se duboko u oi i kaem, ne trepnuvi: Da.
Daj mi kljueve. Mog automobila. Glas mu je ukoen i napet. Ispunjen
bijesom.
Podignem se s vozakog sjedala i zamijenimo se. Marc pokrene motor i
automobil zaurla nizbrdo brzinom od 150 na sat. Bilo da je pripadnik
camorre ili ne, uope mu ne smeta kad prekri neko od prometnih pravila.
Otprilike est sekunda poslije zaustavimo se pokraj stranjih vrata
palae Roscarrick. Marc zgrabi kljueve i prui ih slugi. Dok sluga parkira
Mercedes, Marc bahato ulazi u svoju palau, dok ja trkaram za njim.
Dosad ga nisam vidjela na tom stupnju dominacije. Lice mu je tmurno,
korak brz i odluan te prolazimo kroz nekoliko hodnika lijepe, ozbiljne i
prekrasne palae kao da to bre moemo koraamo kroz depresivni
trgovaki centar, a onda se naglo naemo pred jednim vratima koja Marc
odgurne i uvede me u prostoriju.
Soba je djelomino u tami; mirii na cedrovinu i kou. Na golemom
metalnom radnom stolu stoje raunala. Zidovi su sivi i gotovo bez ikakvih
ukrasa osim dviju fotografija, za koje mislim da su od Guya Bourdina,
suptilno erotine, nadrealne, uznemirujue, apstraktne. Upravo su toliko
uznemirujue da odvuku misli na drugu stranu prije nego to se ponovno
vratite poslu.
Evo, kae Marc vrlo odluno. To je moj posao.
On pokae na dva luksuzna tanka laptopa na radnom stolu. Priem
blie. Svijitli ekrani pokazuju nizove brojeva u redcima i stupcima, koji
trepere i mijenjaju se, bljeskaju crvenom, crnom i sivom bojom, kao kiica
cijelih brojeva. Simboli trepere s obje strane stupaca.
Ne razumijem.
I Marc prie blie, pokazujui na jedan od laptopa.
Bavim se meetarenjem. Tonije reeno, ovog sam jutra iskoristio sitno
odstupanje u terminskom ugovoru kanadskog dolara u odnosu na kamatnu
stopu koja se dobiva na desetogodinje trezorske obveznice.
to je to?

114

A J Molloy

Pria o X

Kanada izjednaava proizvode. U nestabilnim razdobljima ljudi se u

emocionalnom smislu okreu razliitim robama, nafti, ugljenu, eljezu,
kriljcu i zlatu; ako se situacija pogora, vratit e se trezorskim
obveznicama.
Bavi se dnevnim trgovanjem?
Upravo tako. Hoe vidjeti kako to radim? Nije to nita posebno. Kao
sviranje na klaviembalu.
Marc izvue vrlo moderan uredski stolac od koe, sjedne, a onda klikne
na laptop. Poinje tipkati brojke, onda prouava redove cijelih brojeva, od
kojih neki sad bljeskaju crveno i crno, kao da su se uznemirili, kao siuna
stvorenja koja je uplaio grabeljivac pa alju znakove da su u opasnosti.
Prsti mu vjeto lete preko tipaka. Uistinu je slino sviranju na klaviembalu,
a jo vie podsjea na J. S. Bacha dok na crkvenim orguljama izvodi vlastitu
kantatu, rabei istodobno nekoliko klavijatura.
Ujedno je i erotino. Uvijek me uzbuuje dok promatram mukarca kako
struno i uspjeno obavlja svoj posao, bilo da se bavi poljoprivredom,
arheologijom ili rui stabla. Dovoljno je da dobro radi svoj posao.
Pretpostavljam da je to neka evolucijska osobina. Matematiara u
mokasinkama eljela sam uistinu samo u trenutcima dok je hitro i
inteligentno radio na svojim jednadbama. Sam za sebe. Tada bih ga
poeljela poljubiti. Ovoga trenutka htjela bih da me Marc pojebe.
Odupirem se potrebi da mu to i priznam.
Dakle, izustim, zurei u vrtloge brojki koji bljeskaju crveno i ruiasto.
to se ovdje dogodilo?
Marc odgurne stolac od stola i slegne ramenima.
Mislim da sam upravo zaradio oko ezdeset tisua dolara. A neki
londonski trgovac veeras bi se mogao neraspoloen vratiti kui.
Ispunjava li te to?
Da, odgovori on. Ali ne vie kao prije. To je kapitalizam. Tako je u
svijetu. Tako se stvari odvijaju. to mi tu moemo? A ovaj je posao malo
sigurniji od onoga kojim sam se prije bavio.
U tome je kvaka.
Stojim ondje u svojoj bijednoj plavoj haljini, zurei u milijardera koji mi
eli pokloniti automobil.
Marc, ime si se prije bavio?

115

A J Molloy

Pria o X

Uvozio sam kinesku robu u Campaniju i Calabriju. Domaim sam

ljudima pristojno plaao i pazio sam da nitko ne ubire dio prihoda, da ne
bude mita ili bilo kakve korupcije. Unajmio sam vrlo opasne tipove da zatite
moj posao. Tako sam unitio sve jeftine camorrine tvornice sjeverno i juno
od Napulja. Zaradio sam golem novac i time prilino razljutio mnoge
pripadnike camorre i 'ndranghete. Htjeli su me maknuti s puta. Ali nije mi
bilo stalo. I ja sam bio bijesan.
Marc zastane i pogleda me, ruku prekrienih na prsima - izazovno, ali ne
i superiorno. U svom stilu.
Zato? upitam.
X, dok sam rastao bili smo plemii, ali vrlo siromani; aristokrati, ali
spali na niske grane; sve je propadalo kao to je propadalo ve desetljeima,
moda ak i stoljeima, a ova se kua raspadala, postala je gotovo ruevina.
Isto je bilo i s imanjem u Tirolu i u Engleskoj. Roscarrickovi su bili osueni
na propast. Namjeravali smo prodati sve, ak i palau i izgledalo je da e
moja povijest nestati na drabi. To me razgnjevilo kao to samo
osamnaestogodinjak moe biti gnjevan - bio sam izvan sebe od bijesa.
Zapravo sam elio biti slikar, umjetnik, arhitekt, ali nisam si to mogao
priutiti. Zato sam im prije uao u biznis jer sam bio odluio pod svaku
cijenu vratiti nae bogatstvo, kako bih sauvao nae slavno staro ime,
Roscarrick. To sam i uinio. Upravo sam to uinio. Stekao sam i nekoliko
neprijatelja, ali sam zaradio milijune.
Glas mu se malo pojaa. im sam mogao, prije nego to me camorra i
'ndrangheta ubiju, prestao sam se baviti uvozom i sve uloio u raunala. On
pokae prema laptopima i na licu mu vidim ravnodunost, pa ak i prezir.
Sad je lako. Kao da sam napravio savreni stroj - samo ga moram podesiti,
podmazati motor i svakog dana stroj stvara novac.
Tiina u sobi je potpuna. Na ekranima laptopa brojevi svjetlucaju
grimiznom i crnom bojom.
Marc, ipak neu uzeti automobil. Moe ga pokloniti siromasima.
On se neoekivano nasmije.
Moda e ga jednog dana primiti.
Moda, ali vjerojatno ne. elim tebe. Ne tvoj novac.
On mi se priblii, stavi ruku oko mog struka i poljubi me u vrat. Trnci
uitka slijevaju se niz mene poput brojeva na njegovom ekranu, bljeskajui
crveno i ruiasto. O, Marc, jo me jednom poljubi.

116

A J Molloy

Pria o X

Ali on se odmakne i kae: Poteno. Ali uistinu ti moramo kupiti novu

odjeu. Sa Zarom je gotovo. Ovaj put ti neu dopustiti da odbije.
Pokuam sprijeiti crvenilo koje me oblijeva. Nisam ak ni shvatila da je
primijetio kakve haljine nosim.
Pa ipak, moja je enja za novom odjeom iskrena i nestrpljiva. Mogu
preivjeti bez elegantnog automobila, ali ako me Marc eli odvesti na skupa
mjesta, kao to je Capri, tada mi je odjea uistinu potrebna. To znai da e
mi je Marc morati kupiti. Jer ja si jednostavno ne mogu priutiti dizajnersku
odjeu.
I Marc me ve idueg trenutka vodi u kupnju takve odjee.
est sati traje obilazak najmirisnijih, najljepih i najbljetavijih
minimalistikih butika u Campaniji, trgovina s golemim prozorima i
malobrojnim komadima prekrasne svile i kamira, trgovina s golemim
neiskoritenim prostorom i prodavaicama koje izgledaju poput manekenki
koje se dosauju, trgovina u koje se jedva usuujem zakoraiti, trgovina u
kojima sa strepnjom provjeravam etiketu kako bih vidjela cijenu, mislei da
je zarez na pogrenom mjestu.
A tek imena! Ta imena: vrtloe se oko mene kao med tijekom tog slatkog
poslijepodneva. Prada, Blahnik, Ferragamo, Bur-berrv, Armani, Chanel,
Galliano, Versace, Dior, YSL, McQueen, Balenciaga, Dolce e Gabbana.
Imena, imena, imena.
Sto posto prirodna svila, nabrana i tanka poput pauine; profinjena,
ukoso krojena bunda od nerca na jelenjoj koi; najnovije mini jaknice runo
ukraene perlicama; bezbrojne ljubiaste, tamnocrvene i krem haljine, kao i
u boji plave napuljske ponoi; suknje i hlae i minice i cijele gomile prozirnog
svilenog rublja; peplum bluza od baruna s visokim ovratnikom; haljine sa
sicilijanskim naranastim dezenom; Mary Jane tikle njeno ruiaste boje;
Jimmy Choo, Jimmy Choo, Jimmy Choo.
Na stranjem su sjedalu kutije, a vreice sprijeda; Marc u
trenutku zamijeni kreditne kartice i narui drugi auto; toliko je nove
cipela koje treba prevesti da se stidim. A sad me ohole djevojke u
duanima gledaju ispunjene zavidnim divljenjem, kao da sam
engleska kraljica; i ja sam strano, mrsko, blaeno sretna.

jednom
odjee i
skupim
budua

elim da bude vjerna sebi, kae Marc. Ali i da bude onakva kakva bi
trebala biti. Onako kako zasluuje izgledati.
Dok izlazimo iz posljednjeg duana i uskaemo u Mercedes Marc me
uzme za ruku i poljubi mi prste. Stavim svoje nove sunane naoale od

117

A J Molloy

Pria o X

etiristo dolara i osjeam se kao mlada i sretnija Jackie Kennedy, dok se

obasjani suncem vozimo u moj stan.
Oboje znamo to e se dogoditi im Marc parkira. Elektricitet izmeu nas
podsjea na oluju koja se sprema; Marc me cijeli dan gledao odjevenu i
razodjevenu, vidio me golu u garderobama, golu do struka pred zrcalima,
divio se mojoj stranjici i grudima i mom tijelu dok sam isprobavala rublje La
Perla, i udio je za mnom, udio je, ali se uspijevao drati podalje od mene.
Jedva.
Znam da se vie ne moe suzdravati.
Otvorimo vrata mog stana i on se baci na mene. Odbaci sako i zgrabi me,
grli me, zarobi me u svom naruju. Usta nam se susretnu - sudaraju se.
Ljubimo se kao da se nismo poljubili od osamnaestog stoljea. Njegov se
jezik bori s mojim; a ja ga prilino jako ugrizem za usnu. I dalje me ljubi i
jezik mu je u mojim ustima. Ali htjela bih da je cijeli u meni.
Dio odjee ponijela sam sa sobom, pa su posvuda vreice, haljine i papiri,
ali nam to ne smeta. Marc mi podigne haljinu, razotkrivajui me. Strgnuo mi
je grudnjak i sad jako stie moje bradavice, a onda njeno i jo njenije, sve
dok ne poelim da mu stisak bude jai.
Jae.
Marc sie moju lijevu bradavicu, a ruka mu se spusti i klizne u moje
gaice. Pronalazi moju piku i klitoris koji ga eka, milujui ga vjeto
prstima, triput, ne, etiri puta, pet puta, prekrasno, tako umjeno, njeno i
utjeno, zadirkujui i uzbudljivo. Zanosno mi bruji u glavi. udim za njim.
Trebam ga. Moram vidjeti njegove miie i njegovo tijelo, moram ga vidjeti
bosonogog i miiavog. Zato mu strgnem koulju tako da se gumbi razlete po
sobi, a on se nasmije i ja se smijem s njim.
Ali ovo je ipak ozbiljno. Kao i uvijek. Seks izmeu Marca i mene je
zaigran, ali i smrtno ozbiljan, ponekad sliniji religiji. Oboavanje i
potovanje: oboavam te svojim tijelom.
Naginjui se prema njemu jezikom dodirujem njegove tvrde, dobro
oblikovane miie, sjajne i preplanule nabore na njegovim rebrima, kuajui
ist, tvrdi miris njegove koe. Tada se spustim na koljena i otkopavam mu
hlae. Njegov je kurac vrst, teak, dugaak. Uzmem ga u usta i siem.
Puim mu. Siem njegovu krasnu debljinu i obuhvaam ga rukom,
obuhvaam i siem, elei da svri i ne elei da svri. Podne daske tvrde su
pod mojim koljenima ali volim tu bol pomijeanu sa zadovoljstvom. Osjeam
se kao da inim pokajanje, osjeam se dobro kleei gola na podu kao

118

A J Molloy

Pria o X

iskuenica: puim mu i gledam prema gore u njega, dok njegove tople ruke
miluju moju kosu, glade me, a onda steu, a onda gotovo vuku kad ga
predobro, preotro siem. Podiui mi glavu, on njeno apne: Ne, X, ne
elim jo svriti.
Podigavi me na noge poljubi me u usta. Grlim ga oko miiavog struka i
uzvraam poljupce. Tada postrance padnemo na krevet i on me odgurne, a
onda razdvaja moje gole noge. Vlana sam, jako vlana. I gledam. I ekam.
On se svlai i taj je prizor ponovno velianstven i junaki. Nisam ak ni
sigurna zna li on to, ali uistinu izgleda poput ratnika, gracioznog i sranog
Zulua, mladog Ahileja. Ujedno je i utjelovljenje uzbuenog mukarca. Naglo
se popne na mene i njegova ruka mi se sputa na usta dok izgovaram
njegovo ime, dok on ponovno ulazi u mene. I opet. I opet.
Marcus Roscarrick me jebe. Jebe me kao kralj. Kao lord. Moj se lord
danas vratio iz bitke i u svojim je visokim izmama dvaput utaio moju elju.
Tijela nam se divlje, strastveno ljuljaju zajedno, kao ulina tunjava
proeta ljubavlju. On prodire, blago, onda snanije, onda blago, onda vrlo
snano. Sad tiho dae. Znam da je vjerojatno blizu. Osjeam to po krutoj
radosti njegova tijela, ali previe sam sebina. elim prva svriti. Zato ga
uhvatim za vitke, tamne, miiave bokove i uvlaim ga dublje u sebe, dublje i
snanije izmeu svojih golih i uzdrhtalih bedara, dok mi trnci prolaze golom
koom.
Osjeam njegovu veliinu u sebi kako me ispunjava. Prsti su mu u mojim
usta pa ih cuclam, osjeajui sol i njega i nas. Vie puta snanije prodire u
mene. Palcem mi estoko pritie mjesto u blizini vrata, a njegova prsa
pritiu moje grudi i napola se guim.
Onda izvue svoj kurac i ponovno ga gurne i eka. Trenutak agonije.
Tada protrlja svoj kurac preko mog klitorisa i ponovno ulazi u mene. Tako je
dobro, jako dobro. Ponovno radi to isto sa svojim kurcem i mojim klitorisom.
Krv mi se slijeva u srce. Oblivena sam slasnim znojem; sklapam oi dok se
uitak vrtloi na onom mjestu gdje me jebe.
Carissima, carissima...
Ne mogu govoriti. Ne moram govoriti. Grizem ga za rame. eljno ga
grizem. I ponovno izvlai svoj kurac iz moje pike i onda ga ponovno gurne
unutra i svaki put kad to napravi, protrlja moj uzdrhtali i pulsirajui klit; a
onda se sagne, ispuni mi usta svojim jezikom i vrsto me obuhvati svojim
miiavim rukama, zarobi moja uska ramena i ovaj put prodire duboko,
gotovo preduboko, tako duboko; a onda to ponovno napravi, triput strasno i
velianstveno prodire i ja hvatam zrak dok me on grli. Ostala sam gotovo bez

119

A J Molloy

Pria o X

daha, gotovo zdrobljena, gotovo onesvijetena, gotovo nasmijana

naposljetku vrisnem u bolnom orgazmu, orgazmu tako snanom
strastvenom i dominantnom da je doslovce bolan.

i
i

120

A J Molloy

Pria o X

17
MARC ROSCARRICK ima gliser. Naravno. Duboke je, talijanski
tamnoplave boje i glamurozno eka usidren u luci Pozzuoli, oko osam
kilometara sjeverno od Napulja.
Pozzuoli je prekrasan. Ondje ive mnogi napuljski bogatai u bijelim
kuama koje se tiskaju oko crkve boje okera s kupolom, smjetene na
kamenitom rtu. Veeras je ovdje osobito ugodno i lijepo: mjesec je srebrni
luk na nebu, milijuni zvijezda vise s nebeske crne i nevidljive boine jelke,
lijepo odjevene obitelji eu obalom, liui sladoled, smijui se, ogovarajui i
pozdravljajui se s prijateljima.
Marc se osmjehne, prui mi ruku i ja se pomalo nesigurno popnem na
gliser.
Jesi li spremna, X?
Spremna. Valjda.
Sjednem u stranji dio, a Marc je za upravljaem. Stojei na pristanitu,
Giuseppe odvee uad i gurne nas od obale. Motor zakalje i zabruji, Marc
vjeto upravlja provlaei se izmeu barki i lakih amaca, putnikih brodova
i ribarica, a onda se naposljetku oprostimo s Pozzuolijem i na otvorenom
smo Sredozemnom moru koje je veeras tamno i mirno poput astekog
zrcala od opsidijana.
Zatije prije tihe oluje onih velianstvenih zvijezda.
Sladak je morski zrak poput melema. Sjedim u stranjem dijelu u
Armanijevoj haljini, tonije govorei u svojoj barunastoj colour-blocked
Armanijevoj haljini s rozetom, i divim se svojim cipelama Jimmy Choo, prije
nego to obratim panju na krajolik. More, mjesec, zvijezde i Marc
Roscarrick. I ja.
Tako je mirno! izusti Marc. Nevjerojatno mirno. Savrena no za
misterije. On uspori gliser dok se ne zaustavi, ljuljajui se na tamnoplavoj
povrini ispod mnotva svjetlucavih zvijezda. Marc ponovno promrmlja:
More je noas mirno. Plima je i mjesec je daleko iznad tjesnaca.
Prepoznajem tu pjesmu. Osmjehnem se bez rijei. Tihi vjetar topao je i
ugodan. Plutamo u Napuljskom zaljevu. Samo on i ja. Samo dvoje ljudi,
mukarac i ena. Dva instrumenta u savrenom duetu. Bachov adagio za
dvije violine.

121

A J Molloy

Pria o X

Marc ponovno pokrene gliser. Promatram ga s oboavanjem. Veeras

sjajno izgleda: odjeven je u boanstveni smoking, paljivo saiven, izuzetno
pravilan, crn i bijel; visok je i vitak, podsjea na holivudskog idola s dodjele
Oscara iz etrdesetih, suzdran, zgodan i monokroman kontrast eni u ijoj
je pratnji.
Na trenutak se pitam tko je dizajnirao prvi smoking, prvi veernji sako?
Je li netko uistinu naporno razmiljao i dosjetio se te vrhunske kombinacije
crnog i bijelog? Ili se to odijelo jednostavno s vremenom razvilo u svoj
sadanji savreni oblik, neto kao darvinistika selekcija. Jer, mukarac
rijetko kad izgleda bolje nego u crno-bijelom smokingu. A Marc u smokingu
osobito je muevan, apsolutno muevan, molto bello e scapolo.
Tko su bile one ene s njim na slici u il WestEnd di Londra?
On pogleda u mene, a ja mu uzvratim pogled.
Kaem: Osjeam se kao opatica prije zareenja. Je li to ono to radim,
Marc?
On se tuno osmjehne. Ali ne kae nita, samo usmjerava gliser kroz
aputavu vodu. Misteriji ekaju. Trenutci prolaze. Ustraena sam i radosna.
Galebovi se obruavaju s nonog neba poput duhova u mraku, sretne i tune
utvare, a onda nestaju, odlijeui u tamu. Htjela bih ve biti ondje; htjela bih
da misteriji otponu.
Koliko jo ima do Caprija?
On odgovori ne okreui se: Otprilike pola sata. Mogao bih ii i bre, ali
onda bi se smoila i unitila tu haljinu.
Marc, to e se dogoditi?
Piccolina. Zato bih ti rekao sad, ako ti nisam rekao prije? Misteriji
trebaju biti misteriozni.
Uzdahnem, a onda odmahnem glavom. Prilino odluno. Ali moram
znati neke stvari ako namjeravam nastaviti.
Dobro. Koje?
Marc upravlja gliserom i govori preko ramena. Ne odustajem.
Rekao si da mukarac koji je proao sve inicijacije ne moe imati odnos
sa enom koja nije prola sve.
Tako je.
Zato se to odnosi samo na mukarce? Zar se ne odnosi i na ene?

122

A J Molloy

Pria o X

On se okrene. Lice mu je sumorno.

Kodeks asti stroiji je za mukarce.
Zato?
Jednostavno je tako. Oduvijek je bilo.
Uzvratim mu pogled.
A to ako elim prestati s tim, Marc? Sto ako nakon drugog ili treeg
misterija odluim da mi je dosta?
Onda e prestati. Mnogi ljudi tako postupaju. Nikad ne pristupe petom
misteriju. Osmjehne mi se. Pomalo sa aljenjem. Ali ako prestane, to e
imati utjecaj na nas. Kao to zna. Doputeno mi je biti s tobom ovog ljeta
dok prolazi kroz inicijacije, ali ako prekine prije pete...
Ne moemo se vie viati.
Tako je.
Zavlada tama. Marc mi je ponovno okrenuo lea dok upravlja gliserom
pod zvijezdama, prema Capriju. Ali imam jo nekoliko pitanja.
Zato je ovaj drugi misterij toliko vaan?
Za vrijeme tog misterija polae zavjete. I slubeno postaje dio kruga za
ovo ljeto.
Slubeno? Tko donosi pravila, Marc? Tko svime upravlja?
Bojim se da je to...
Misterij. Da, da. Tiho se nasmijem, ali i dalje sam tjeskobna.
Razmiljam o onome to me eka i u meni se javlja jedva zamjetljiv
zloslutni nagovjetaj. Sve dosad sam bila prilino optimistina u pogledu
drugog misterija, a sad iznenada osjeam prvi ubod pravog straha ili barem
nelagode. Ali tada se prisjetim koliko sam, usprkos samoj sebi, uivala
cijelim svojim biem dok me Marc udarao po stranjici. Moda e biti
uzbudljivo? Moda i ne samo uzbudljivo, nego neto to rui granice, kao
prvi misterij? Neto vano i dalekoseno? Nadam se, ali se i plaim da e biti
previe dalekoseno. I promijenit e me.
A ja ne bih htjela da se bilo to promijeni.
Zapravo, htjela bih da sve ostane ovako kako jest: ovako kako jest upravo
ovdje, upravo sada, ove krasne noi sredinom lipnja, nekih est tjedana

123

A J Molloy

Pria o X

nakon to sam ga prvi put ugledala, dok smo ja i Marc sami na gliseru ispod
blistavih zvijezda Napuljskog zaljeva.
Ovdje. Neka se sve zaustavi ovdje. Zaustavi kameru. Rez.
Jo samo malo, kae Marc pruajui ruku i pokazujui prema obrisu
otoka, prema Capriju, nazubljenom i poprskanom svjetlima kua.
Dok se pribliavamo luci, sa zakanjenjem shvaam da nismo sami.
Capri je s ove strane potpuno okruen: vidim i druga plovila, male i skupe
kruzere, vee jahte, glatke i skupe glisere poput naeg. Svi se pribliavaju,
svi idu prema Capriju. Kao nekakva ratna evakuacija.
Tvoji kolege dionizijci, primijeti Marc isputajui
usporavajui gliser. Okupljaju se zbog drugog misterija.

upravlja

Minutu-dvije poslije na je gliser usidren i privezan, a mi smo na

pristanitu, gdje nas doekuju mladi mukarci u vrlo tamnim odijelima sa
slualicama u uima i sunanim naoalama - u devet naveer. Turisti u
restoranima s morskom hranom na obali zapanjeno zure u sve dotjerane
sudionike misterija dok silaze sa svojih brodica i jahti, u mukarce s
njihovim elegantnim smokinzima i ene u njihovim krasnim haljinama, s
cipelama visokih peta i nakitom koji bljeti poput zvijezda. Penju se u koije
s konjima koje ekaju u redu.

Promatram ostale sudionike dionizijskih misterija, a moda i svoje sestre

iskuenice. Ima mukaraca i ena svih dobi, od dvadeset do sedamdeset. Ne
mogu odrediti tko je ve iniciran, a koga inicijacija tek eka. ujem ulomke
razgovora na nekoliko jezika - mnogi govore engleski, neki francuski i
panjolski, a neki ruski. uje se i kineski. Svi izgledaju kao vrlo, vrlo bogati
ljudi.
Dok koraam pokraj tih turista otvorenih usta, penjui se u malu koiju
s lordom Roscarrickom, prvi put u svom ivotu osjeam se bogata. Zapravo
sam ispunjena nedostojnim, vulgarnim osjeajem razmetljivosti, apsurdne
superiornosti: da, samo me pogledajte, samo pogledajte mog mukarca.
Prezirem samu sebe zbog toga jo i dok tako razmiljam, ali jednostavno
ne mogu ne uivati u svom trenutku slave.
Zacijelo misle da idemo na bal, kaem, pokazujui prema turistima u
njihovim majicama. Marc kimne glavom, ali mi ne odgovori pa se osjeam
prilino glupo.

124

A J Molloy

Pria o X

Dok konj kaska, potaknut laganim udarcima koijaeva bia, nastojim

ne razmiljati kakva me tono vrsta zabave eka. Jedino to mogu jest ivjeti
iz trenutka u trenutak. to bude, bit e. Konj vue koiju uz strmo,
kamenito brdo, preko zaljeva promatram svjetlucavi Napulj, prekrasan i
nevin s udaljenosti. Taj je osjeaj hipnotian; ujem konje iza nas, konje
ispred nas, desetke koija koje nas prevoze onamo gdje e se odrati drugi
misterij.
Koija se zaustavi i Marc mi pomogne da siem, podiui me kao dijete i
sad shvaam gdje se nalazimo. Moje znanje o drevnoj prolosti moda nije
osobito, ali dovoljno sam istraivala da znam kako stojimo na
sjeveroistonom dijelu Caprija, gdje je car Tiberije ivio 30. godine prije
Krista, gdje je odravao svoje ozloglaene pijanke. Car je rado leao gol u
svom bazenu gdje su uvjebani djeaci ronili da bi mogli lizati i grickati
njegovo meunoje. Oboavao je taj vodeni uitak i djeake zvao svojim
ribicama.
Taj mi je djeli povijesti bolan. Hoe li drugi misterij biti svojevrsno
ponavljanje grozne rimske dekadencije? Neto sablasno i nastrano? Ponovno
osjetim slabost od straha pred onim to e se dogoditi. Marc je oito svjestan
mojih osjeaja. Dok prolazimo kroz velika eljezna vrata koja uva barem
deset mukaraca u tamnim naoalama i tamnim odijelima, koji provjeravaju
Marcove dokumente, on mi stegne ruku.
Courage, kae s francuskim naglaskom. Courage, ma chere.
Ali, Marc, ne razumijem kako su dobili dozvolu? To je arheoloko
nalazite. Kao da su iznajmili Panteon.
Slijedimo ostale sudionike u misteriju niz put okruen zrikanjem
zrikavaca prema izvoru svjetlosti i glazbe.
X, ovo je Campania, odgovori Marc. Ako eli, moe kupiti i hramove
u Pestumu.
Ali tko to plaa? Tko su oni mukarci na vratima? Jesu li naoruani?
Marc mi ponovno stegne ruku.
Molim te, nemoj se bojati. Samo pusti da se stvari dogaaju, da sve
proe preko tebe. Tako misteriji djeluju. Ne smije se odupirati. A sad...
Osmjehne mi se, iskreno i moda s nagovjetajem kajanja. Sad se mora
obui. Idi sa slukinjama.
Dvije me Talijanke, mlade i lijepe, jednostavno odjevene u bijelo, uzmu za
ruku. Odvode me od Marca putem koji vodi nizbrdo do cijelog niza vrlo
elegantnih atora: luksuznih, ali antiknih.

125

A J Molloy

Pria o X

Vidim kako ispred najveeg atora, najblieg monim liticama koje se

obruavaju prema mranom Tirenskom moru, ljudi pleu i ujem ih kako
piju i avrljaju; ujem i glazbu. To su prilino uobiajeni zvui pomodne
zabave na otvorenom. Ali mi smo se uputile prema jednom drugom atoru.
Grimizan je, ukraen i carski - nekako podsjea na Rim.
Unutra se nalazi nekoliko djevojaka koje stoje ispred zrcala i stolia. Sve
njih odijevaju i ureuju Talijanke odjevene u jednostavnu bijelu odjeu.
Pretpostavljam da su te druge djevojke, uplaene i ukoene, zacijelo moje
suputnice na inicijaciji. Dobacim im pogled - njihova su lica mlada, lijepa i
prilino zabrinuta. Uzvrate mi pogled i kimnu.
Sve se jednako osjeamo.
Molim vas, kae jedna od slukinja. Govori nepravilnim engleskim, ali
pokreti su joj razumljivi. Skinite odjeu?
U tom velikom svilenom atoru blago obasjanom viseim svjetiljkama
nema nijednog mukarca, ali ja sam ipak prilino stidljiva. Prisjeam se
Marcovih rijei: ako ga elim zadrati, makar i samo ovo ljeto, moram uiniti
to mi se kae. Moram se ohrabriti i pokoriti. Ponovno.
Duboko udahnuvi, kimnem glavom i djevojke mi se priblie. Oito mi
ele pomoi da se razodjenem, ali ih sprijeim pokretom ruke: nitko nee
dodirnuti moju dragocjenu novu Armanijevu haljinu. Sama je skinem i
paljivo sloim, a djevojke izgleda da razumiju i doputaju mi da je vrlo
brino stavim na vjealicu. Skidam i donje rublje dok ne ostanem potpuno
gola. Jednostavno ne mogu pogledati druge iskuenice, previe se stidim da
bih to uinila, stoga se usredotoim na ono to slukinje rade.
One pripremaju moj kostim za zabavu.
Per favore, signorina?
Zainteresirano promatram to rade. Jer, odijevaju me onako kako nikad
prije nisam bila odjevena.
Najprije uzmu prozirne, bijele svilene arape i polagano ih navuku na
moje noge, preko koljena, sve do bedara. Oko oba bijela bedra stave
podvezicu kako bi pridravala arapu. Podvezica je ukraena zlatom i
minijaturnim bjeliastim biserima: prekrasna je, vjerojatno antikna. Daju mi
cipelice s visokom petom koje mi savreno pristaju. Ukraene su siunim,
baroknim svilenim manama i imaju vrlo visoke, vrste pete. Cipele iz
osamnaestog stoljea. Elegantne i seksi.

126

A J Molloy

Pria o X

Odijevaju me kao da sam uzdravana ena iz osamnaestog stoljea. Kao

da sam aristokratska milosnica kralja Sunca.
Ok, kae Talijanka. Ustanite, molim vas.
Paljivo, ali brzo, djevojka mi oko struka privrsti korzet. Nikad nisam
nosila neto slino. Bogate je, tamne grimizne boje i prekrasno izvezen, ali
osjeam bol dok djevojka vrsto stee vrpce na mojim leima. Od tog
stezanja dojke mi se podiu i pribliavaju jedna drugoj, tako da imam dubok
dekolte. Korzet je gotovo slian opremi za seksualno vezanje, ali ne sasvim.
Malo je suptilniji od toga. Bolan, ali suptilan.
Signorina, molim vas, sjednite, mi napravimo frizuru?
Trgnem se iz zaokupljenosti samom sobom i osvrnem oko sebe. Izgleda
da sam ostala sama u atoru: druge su iskuenice, ve odjevene, krenule
doivjeti svoj drugi misterij.
Sjednite?
Posluno sjednem na maleni pozlaeni stolac i u velikom, drvetom
uokvirenom zrcalu promatram kako djevojke podiu i eljaju moju kosu,
ukraavajui je uvojcima, pletenicama, ukosnicama od sedefa i sitnim, ali
preslatkim svilenim manama; dugi uvojci sputaju mi se pokraj uiju. Moja
obina plava kosa izgleda predivno zlatna na laskavoj svjetlosti svjetiljke.
Djevojke su nadarene. Kad zavre, ustanem i zagledam se u zrcalo, divei
se sama sebi. Uistinu sam kao Marija Antoaneta.
Osim u jednoj pojedinosti. Izmeu arapa i podvezica na bedrima te
zlatnog ruba korzeta od kitove kosti nema niega. Moje paljivo ureene
stidne dlaice, moja stranjica i sve seksualno na meni izloeno je pogledu.
Sve je uokvireno. Njean i antikni kostim slui samo kako bi jo potpunije
naglasio moju golotinju.
Ali, to je s ovim? upitam u panici. Gdje mi je suknja ili haljina?
Rublje?
Slukinje slijeu ramenima, nasmijeene, ali nekorisne.
Gotovo je. Sad idete na zabavu.
to?
Jedna se djevojka odmakne i odmahne rukom.
Vrlo lijepo. Vi jako lijepi. Sad je gotovo. Idite.
Da idem?

127

A J Molloy

Pria o X

Ne. Nikako. Ne mogu to napraviti. To ne. ak i ove tople veeri na moru

osjeam povjetarac na svojim golim bedrima. Stranjica mi se odraava u
desecima zrcala, potpuno na vidjelu.
Stidim se i nagonski bih najradije zgrabila neto, bilo to, da se pokrijem.
Vrti mi se od dubokog stida. Djevojke me promatraju prekrienih ruku.
Znai to je uistinu moj kostim, uistinu moram izai meu ljude na zabavi
ovako odjevena. Bolje reeno, gola od pupka do bedara. Tako da svi vide.
Nita ne mogu napraviti. Moram se pokoriti. Pribirui se, opasujui se
snagom, prilazim ulazu u ator, a jedna od djevojaka razmakne zastor od
platna i svile, prua mi au ampanjca i pusti me da izaem.
Omamljena sam. Svi mogu vidjeti moju golu stranjicu i sve ostalo.
Koraam fenjerima osvijetljenim putem do svojevrsne terase ispred veeg
atora, u kojemu deseci prikladno odjevenih ljudi pleu, piju i razgovaraju.
Razgoliena sam izmeu korzeta i podvezica.
Glazba utihne. I svi se okrenu i pogledaju me.

128

A J Molloy

Pria o X

18

U PRVI TRENUTAK toliko mi je nelagodno, toliko se stidim, da bih se

najradije sakrila u grmlju s crvcima.
Nitko mi se ne nasmije, nitko se ne izruguje, nitko me ak poudno ne
promatra ali sve u meni govori mi da je ovo pogreno. No i dalje koraam
kroz gomilu uzvanika, izmeu tih elegantnih ljudi koji dre svoje tanke ae
za ampanjac i, dok prolazim, kao da se razmiu preda mnom u tihom
potovanju.
Kad glazba ponovno zasvira zamjeujem da u gomili ima jo nekoliko
ena odjevenih kao i ja: to su moje sestre koje e takoer pristupiti inicijaciji.
Prepoznajem jedno ili dva lica. To su ene iz atora: i njihove su stidnice
obnaene, arobno uokvirene povijesnim arapama, mekom svilom i
kompliciranim korzetom, ali ipak izloene.
Osjeam arku elju da razgovaram s jednom od njih. Kako se one
osjeaju? to one misle o svemu ovome? To mi ne doputa moja prirodna
stidljivost, ali onda se prisjetim. K vragu, X, u gomili elegantno odjevenih
bogataa ti nema odjeu ondje gdje je to vano. A stidi se zapodjenuti
razgovor?
Primijetim jednu djevojku, pomalo odvojenu od ostalih, samu, koja stoji
ispod svjetiljke objeene na stablu tamarisa. U ruci dri au zlatnog
ampanjca. Glava joj je nagnuta. Izgleda da oslukuje glazbu koja podsjea
na intenzivniju obradu gudakog kvarteta, lirski klasinu, ali s afrikim
ritmom. Ta me glazba mami na ples, ali ovakva ne mogu plesati. Barem ne
trijezna.
Djevojka je vrlo lijepa, dugake i tamne kose ukraene njenim biserima i
srebrnim ukosnicama. Izgleda kao krupnooka i via verzija Jessice; ima isti
inteligentan i otrouman izgled.
Bok, kaem.
Ona se okrene. Tamne joj se oi upitno suavaju.
Bon soir.

129

A J Molloy

Pria o X

O, oprostite. Zacrvenim se. Zato se sad crvenim? Oprostite, nisam

znala...
Ne, ne, u redu je. Ja sam Francuskinja, ali govorim engleski. Osmijeh
joj je zamiljen.
Uzvraam joj osmijehom.
Bok.
Djevojka sasvim otvoreno zuri u moju golotinju; a onda pokazuje rukom
prema vlastitim bijelim bedrima i tamnoj vrpci dlaica.
Dakle. to mislite o naim povijesnim kostimima?
Odmahujem glavom.
Ne znam... Jesu li zbilja povijesni?
Jesu, odgovara djevojka. Zbilja su povijesni. Tako su se ene odijevale
na Napoleonovom dvoru. Zar nikad niste uli za plise?
Zastanem, a onda se prilino nervozno nasmijem. Zgodan vic. Mislim da
je plise nabrani dio haljine, ukrasni volan koji su lijepe djevojke nosile u
osamnaestom ili devetnaestom stoljeu ili moda ipkani ovratnik, ali plise
svakako odgovara mom i njezinom veeranjem izgledu.
Njezinom? Shvatim da je nisam upitala ni kako joj je ime.
Ja sam Alexandra, usput reeno. Ili X.
Bok, X. Ja sam Francoise.
Rukujemo se. Upitam je:
Ako smijem upitati, tko e te inicirati?
Francoise pokazuje prema gomili ljudi koji piju, avrljaju i ogovaraju; to
ampanjac vie tee, gomila svakako postaje sve glasnija i bunija.
Daniel de Kervignac. I on je Francuz kao i ja. Ali on je bankar u Cityju.
ivimo u Londonu.
Va deko?
Da. Iako ima etrdeset dvije godine, pa moda ba nije deko. Bolja rije
je amant.

130

A J Molloy

Pria o X

Ok. Pijuckam ampanjac. Postaje mi jasno da leerno avrljamo.

Odjevene poput najrazvratnijih kurvi u povijesti. Kontrast je neobian. Ali
manje neobian nego to je bio prije desetak minuta.
A tebe?
Marc Roscarrick.
Oi joj se irom otvore.
Lord Roscarrick? Onaj lord Roscarrick?
Da. Jezik mi je bri od pameti. Zato? Poznaje ga? ula si za njega?
Zato?
Ona se uljudno osmjehne.
X? Zvat u te X. Da, X, svi su uli za Marcusa Roscarricka. Svi su uli
za molto bello.
... e scapolo Lord Roscarrick, dodajem uzdahnuvi i odmahujui glavom.
Dobro, dobro, shvaam. I ja se koristim internetom. Pretpostavljam da je za
veinu ljudi on slavna osoba. Pogledam u njezine smee oi. Ali ja sam iz
Kalifornije i europski su aristokrati za mene poput nogometaa. Nikad i ne
ujemo za njih. Kao da su Neptunovi mjeseci.
Ona se osmjehne.
Bravo. Kultura celebrityja openito je pravo smee. Iako je tvoj lord
Roscarrick svakako pravi ulov - ulov sezone. Ona mi se malo primakne i
urotniki apne: Kakav je on zapravo? Je li moda malo... opasan? Kao to
kau? Je li uistinu tako uzbudljiv?
Molim?
Hou rei, usne joj lagano zadrhte, njegova prekrasna ena i sve ostale
glasine... Ali, oprosti mi. To nije u redu. Brbljam gluposti. Ti si sretna ena.
Osim toga, i trebale bismo biti misteriozne i zagonetne, zar ne? Barem dok
stojimo ovdje pokazujui svima pupak svijeta.
Ona spusti pogled prema svojoj golotinji, a onda doda: Bolje da ovo bude
vrijedno truda. Brazilska depilacija bila je neumjereno bolna.
Ponovno se vedro nasmijem. Ali moj je osmijeh ukoen i ispunjen
dodatnim strepnjama. to je htjela rei o Marcu? elim je to pitati, ali
prekida me glasan uzvik na francuskome.
Francoise, J'ai cherchepour toi.

131

A J Molloy

Pria o X

To je oito njezin deko. Utjelovljenje zgodnog starijeg mukarca, s

naznakama sijede kose na sljepoonicama, irokih ramena, koji oko sebe iri
dojam bogatstva i povlastica, odjeven u smoking vrhunskoga kroja. Ali ipak
nije Marc Roscarrick.
Francuz mi kratko i udvorno kimne glavom, samo na trenutak okrznuvi
pogledom moj struk. Rukuje se sa mnom pri upoznavanju, a onda uzima
Francoiseine prste u svoje i odlazi s njom. Ona se okrene prema meni i uputi
mi topao i znaajan pogled.
Zbogom, X, dovikne mi preko ramena. Sigurna sam da emo se opet
vidjeti.
Na trenutak razmiljam o tome. Pretpostavljam da je u pravu. Ako
namjerava pristupiti misterijima tijekom ljeta, vjerojatno emo se jo vidjeti.
Drago mi je zbog toga jer sam osjetila nagovjetaj prijateljske sklonosti
prema Francoise, a saveznica mi je svakako potrebna. Osim toga, htjela bih
saznati to ona to zna o Marcu. A moda i ne bih?
Ispijajui ampanjac, zamiljeno promatram kako Francoise nestaje u
gomili.
Njezina bijela stranjica prekrasna je i seksi dok izmeu odjevenih,
normalnih uzvanika na zabavi koraa na svojim irokim potpeticama iz
osamnaestog stoljea. Oekivala sam da e taj prizor biti donekle smijean,
ali nije tako. Francoise izgleda kraljevski, izgleda pomalo velianstveno,
zapravo izgleda poput onih prekrasnih arapskih konja za utrke, poput
istokrvnog konja kojeg vlasnik ee konjunicom pokraj trkalita, ne da bi
mu se drugi mogli diviti ili da bi ih izazivao, nego zbog istog, iskrenog i
potpuno ozbiljnog divljenja. Pogledi koje ostali upuuju Francoise ispunjeni
su potovanjem, a moda donekle i divljenjem.
To je to. Njezina golotinja, zapravo polugolotinja, daje joj svojevrsnu mo.
Ona je u sreditu panje i uspjeno se nosi s tim. ula sam kako ljudi govore
da napola goli mukarci najee izgledaju smijeno ili barem kao slabii, ali
napola gole ili napola odjevene ene, suprotno tome, posjeduju svojevrsnu
zagonetnu, ali udesnu mo - osobito nad mukarcima. A u ovim uistinu
udnim kostimima ta je mo jo intenzivnija, jaa, kao klasina glazba od
stotinu decibela. Zagluujue. Pupak svijeta.
Prokletstvo. Sa srebrnog pladnja koji se tu naao u pravom trenutku u
rukama jedne od slukinja uzmem jo jednu au ampanjca, a onda se i
sama uputim u gomilu.
I to uistinu funkcionira. I meni upuuju isto potovanje proeto
divljenjem. Starije me ene nakratko pogledaju s kombinacijom zavisti i

132

A J Molloy

Pria o X

empatije izraene kimanjem glave. Mukarci mi se svi jedva primjetno

klanjaju, kao diplomati i dvorjani koji priznaju superiornije od sebe, princezu
ili kraljicu. Da imaju eire, skinuli bi ih.
Pa ipak, dok se provlaim kroz gomilu, osjea se i dekadencija. Jedna
djevojka u prolazu lagano dodiruje moj bok. To se ponavlja i nije sluajnost.
Na stranjici osjetim drugu ruku, muku, a onda se ruka povue. Okrenem
se da vidim tko je to bio, ali nisam uznemirena. Moda sam pomalo pijana,
ali situacija me ne uznemiruje - kao da je rije o igri, suptilnoj i, svakako,
erotinoj.
Pjenuavi ampanjac draka mi nos. Jo malo popijem. Ljudi prolaze
pokraj mene; osjeam vie ruku na svojoj golotinji. Ne smeta mi to. Sve je u
redu; uivam u tome. I tada naposljetku pronaem Marca u drutvu trojice
mukaraca. Okrene se prema meni i predstavi me, ali ja zaboravljam njihova
imena jer sam malo opijena. Mukarci, Englezi svijetle kose, ljube mi ruku i
svaki od njih na nekoliko sekundi promatra moju sasvim oitu i
neuobiajenu golotinju. Vie se uope ne stidim: osjeam mo koju imam
nad njima. Pogledajte me. Hajde, pogledajte. Usuujete li se? Smijem se i
alim s Marcom. Osjeam se dekadentno.
Glazba ubrzava. Sad je to ivahan, brzi valcer, pojaan i naglaen eim,
poganskim ritmom. Valcer je jedini klasini ples koji znam, hvala ti, Dionize.
Pogledam Marca, a on uzme moju ruku u svoju i vodi me na iroku kamenu
terasu nad morem i ondje pleemo izmeu ostalih plesaa. Pleemo brzo;
moja je glava na njegovim prsima, moja ruka stisnuta u njegovoj.
Drago mi je to svi mogu vidjeti sve. Neka svi i vide sve, neka svi naprave
to ele. No je krasna, ampanjac ohlaen; mjesec zadivljen i zadovoljan;
zvijezde oprane i blistavo uglaane. Marc stavlja svoju ruku na donji dio
mojih lea gdje vrste vrpce pritiu korzet u moja rebra, podiui mi grudi.
Kao da sam namirisana parfemom, kao da lebdim.
Izgleda prekrasno, kae Marc.
A ne smijeno?
Nimalo smijeno, carissima. Sasvim suprotno od smijenog. Vrlo sam
ponosan.
Zato?
Ruka mu se sputa ispod mog korzeta i sad je na mojoj stranjici, njeno
je stisnuvi.
Pogledam ga. I stidljivo se osmjehnem. Nita ne govorim. Oboje se
pretvaramo da se nita ne dogaa.

133

A J Molloy

Pria o X

Viao sam druge ene kako odustaju u ovom trenutku. Drugi misterij je
teak.
Njegova ruka ponovno stegne moju stranjicu. Jedva primjetna
plaviasta jednodnevna brada na njegovu licu doima se vrlo njeno na ovoj
priguenoj svjetlosti. Usne su mu razdvojene i nasmijane; naziru se njegovi
otri, bijeli zubi. Marc Roscarrick, jo me jednom stegni, stisni me.
to se dogaa s mukarcima? upitam. Kakva je muka inicijacija?
Marc me pogleda u oi; usne su nam udaljene est centimetara. Pleemo
preko terase, i vrtimo se, njegova ruka jo vrsto dri moju stranjicu i on
kae: Drukija je. Mnogo nasilnija. Moe biti zastraujua...
Kako?
Drugi put, odgovara. Ali sada, pogledaj se, kao drezdenska lutkica.
Samo malo ekscentrina.
Marc napravi korak unatrag, ispustivi moju stranjicu iz ruke i vrti me
jednom rukom. Sad to vie gotovo i nije valcer, nego neto slinije
uobiajenom plesu koji znam. Mladenaki i slobodan. Poganski. Sliniji
seksu. U afrikom ritmu. Dionizijski? Ljudi u sveanoj odjei koji tako pleu
esto izgledaju glupo ali ovdje je to izgleda normalno: plesati s milijarderima i
principessama, plesati na ruevinama Tiberijeve vile, plesati iznad sjajne
velianstvene palae Iovis, gdje je stari rimski car ispunio svoje mirisne
vrtove nagim djeacima i djevojicama, skrivenim u niama i udubinama, u
poast bogovima divljatva i rasputenosti, u poast Panu, Erosu i Bakhu.
I tako se no odvija. Previe pijem. Marc mi kae da je to u redu, kae mi
da svi u drugom misteriju previe piju. Ponovno pleemo priljubljeni i on me
privue na svoja prsa, gurne ruku izmeu mojih bedara i samo jednom me
vrlo blago protrlja, samo jednom, ali Boe, i uz to mi kae da piem
iskazujemo poast Dionizu. Onda mi govori neke stvari koje ne razumijem jer
sam opijena. I zato to bih htjela da me i dalje dodiruje, ovako pred svima.
Da me pred svima dovede do vrhunca. Zato ne?
Ali on se zaustavi. Naglo. I ja se okrenem.
Svi su se zaustavili. Glazba je utihnula. to se dogaa? Uhvativi me za
ruku, Marc me vodi preko terase. Sad vidim da mukarci u pratnji mojih
sestara takoer vode tih pet ena koje e pristupiti inicijaciji. Svi koraamo
uz drvene stube do pet pozlaenih, enstvenih stolaca postavljenih na
mramornom podiju iznad terase s plesaima.
Zavlada tiina. Marc mi apne na uho:

134

A J Molloy

Pria o X

Sjedni.
Posluno sjednem na jedan od stolaca. Ponovno se uje zrikanje
zrikavaca. to se dogaa? Pogledavi oko sebe, vidim kako Francoise sjedi
meni slijeva, a Daniel stoji pokraj nje. Ona me pogleda kao da me ne vidi.
Pokuava se osmjehnuti. Ali izgleda prilino uplaeno.
Mladi u tamnom odijelu ita s neke vrste pergamenta. Gomila je
utihnula, samo promatra i oslukuje. Tekst je na latinskom. Tada shvatim:
to je trenutak kad postajem dio ovoga, to je prizor s freski u Pompejima, kad
mukarac ita s pergamenta, objavljujui pristupanje jo pet ena u
Dionizijeve misterije.
Zuaeso, Dionysum, haec accepit muilieres in tibi honesta mysteria...
Mukarac prestaje govoriti. Pripremam se ustati, ali Marc se nagne i
ponovno mi apne na uho: Sjedni, Alexandra, budi mirna.
ekam. Slukinje se vrate. Ovaj put jedna od njih dri nekakav
instrument, kompliciran, srebrnast i metalan, donekle slian pitolju. Je li to
nekakav medicinski instrument? Pokuavam se usredotoiti kroz alkohol i
sve veu paniku. to je to?
Marc se nagne blie k meni.
Budi mirna, X, budi mirna. Dopusti da se dogodi.
Talijanka mi se obrati: Molim vas, rairite noge.
Neu.
Molim vas.
Neu.
Molim vas!
Nevoljko irini noge, brzo se trijeznei. Sad iznenada i sasvim jasno
razumijem to e slukinje napraviti. Vidim da se to ve dogaa Francoise na
stolcu do mene. Slukinje e me tetovirati. Inicijacija u misterije bit e
zauvijek obiljeena na meni. ak i ako prestanem nakon ovoga, uvijek u
nositi taj ig.
Ali moram to napraviti. Zar ne? Pruim ruku i stisnem Marcovu. Vrlo
vrsto.
Svi gledaju. Sklapam oi. Ponovno me obuzima stid. Osjeam otar ubod
bola na svojim bedrima.

135

A J Molloy

Pria o X

O, Boe.
Slukinje rade. Prilino je bolno, ali ono to uistinu boli su stid i sumnja.
Ne volim tetovae - nikad ih nisam voljela toliko da bih makar i pomislila da
se tetoviram. Trajnost tetovaa me uznemiruje. A sad mi neke nepoznate
djevojke utiskuju tetovau na bedro pred tristo nepoznatih ljudi koji su
satima promatrali moju golotinju. Najradije bih zaplakala. To boli. Pogreno
je.
Vie nisam pijana. Marcova ruka vrsto stee moju, ali taj dodir nije
utjean.
Ne..., kaem. Nisam...
Slukinje otiru krv vatom i vodom. Tetovaa je, izgleda, gotova, ali ne
mogu se osloboditi stida.
ampanjac vie ne djeluje. Postiena sam i poniena; sramim se i glupo
se osjeam. To je nekakav sablastan, besraman obred, a ja sam budala i sad
sam zauvijek igosana, poput goveda.
Morfej, viknem. Morfej!
To djeluje. Svi se zaustavljaju. Ali prekasno je, inicijacija je obavljena,
tetovaa dovrena. Mrzim samu sebe zbog svoje gluposti. Istrgnuvi ruku iz
Marcove ustanem sa stolca i bjeim od gomile i glazbe. Trim u maslinike,
prekrivajui lice rukama, osramoena. Zaustavim se na istini na vrhu litice,
obasjana mjesecom i zvijezdama.
Spustim se na topao, mekan kamen i plaem nekoliko sekunda, moda i
dulje. Tada osjetim vlanost. S uasom spustim pogled: kapljice crvene krvi
teku niz unutranjost mog bedra.

136

A J Molloy

Pria o X

19

MJESEC JE KRUPAN i sjetan; odraava se na mirnoj povrini plavog

mora, ostavljajui za sobom srebrnu stazu na sitnim, namrekanim
valovima. Masline apuu na jedva osjetnom vjetriu ali ja ipak drhtim ovdje,
na glatkom kamenu, poput Eve, stidei se svoje golotinje. Potreban mi je
velik list. Potreban mi je jastuk. Ta mi pomisao nije zabavna. Sve mi je
odbojno. Ne mogu podnijeti ni pogled na vlastito bedro. Na svoju tetovau.
Carissima.
Marc.
X, traio sam te. On podigne platnenu torbu. Donio sam ti odjeu i
topli napitak.
Zurim prema njemu, a onda izustim.
Ali Marc, ali Marc... ne mogu...
to?
Ne mogu odjenuti haljinu, Armanijevu haljinu... Glas mi jo podsjea
na jecaje; samo to ne plaem. Upropastit u je. Duboko i suzno udahnem.
Marc, krvarim.
Marc klekne i otvori torbu. U njoj su zavoji, tapii za ienje, melem.
Sputene glave dok prekapa po torbi, Marc kae:
Razgovarao sam sa slukinjama. Dale su mi ovo, draga. Uz to sam ti
donio obinu crnu haljinu. Rekao sam Giuseppeu da je donese.
On podigne pogled i doda: Za svaki sluaj... Prua mi haljinu. Zarina
je.
Njegove ljubazne, nasmijane plave oi, sive na mjeseini, duboko prodiru
u moje. Trepnem nastojei sprijeiti suze, ali ove su drukije, suze olakanja,
suze - iako to mrzim priznati - zahvalnosti. A ipak je on taj koji me je naveo
da to napravim. Ne znam to zapravo osjeam.
Dok otirem krv, Marc se okrene na drugu stranu. Nanosim melem koji je
antiseptian i ublaava bol. Krvarenje je sad gotovo prestalo; ostao je samo

137

A J Molloy

Pria o X

bol, bol i ponienje - iako i to nestaje s valovima. Moda sam se samo

uspaniila. Ne znam. Prije nego to je sve polo po zlu dobro sam se
zabavljala, osjeajui ono misterijsko, dionizijsko osloboenje. Moda sam ja
kriva za to?
Duboko udahni, X.
Vrijeme je da pogledam tetovau. Malo se pomaknuvi, rairim noge.
Promatram svoju bijelu kou na mjeseini.
I ponovno bih se najradije rasplakala.
Jer, mala tetovaa je nevjerojatno lijepa, moda ak i izuzetna. Sastoji se
od tamne, tanke strijele preko koje se po duini prua valovita crta u obliku
slova S. Boje su suptilne, crna i tamnoljubiasta. udesna je i lijepa, unato
tome to je tako malena.
To je alkemijski simbol, kae Marc. On klekne i pogleda me. Gola sam
ondje, naravno, ali svia mi se to me gleda. Oboje promatramo moju
obnaenu stidnicu i moju novu tetovau na unutarnjoj strani bedra.
Simbol ega?
Proienja, odgovori.
Marc poljubi moje koljeno preko arape. Moram ga upitati.
Svia li ti se?
Oboavam ga, X. Potpuno je udesan. Mislim da se simboli mijenjaju
svake godine. Ali ovaj poznajem. Prekrasan je. On ponovno poljubi moje
koljeno i upita: Ali to ti misli, X?
Nisam sigurna... Promatram simbol. Proienje. Ne mogu vjerovati da
u to rei, ali mislim da mi se prilino svia. Ipak, sad sam zauvijek
oznaena? Tetovirana i igosana? Podignem mu glavu tako da sad gleda u
mene, a ne moju tetovau ili moju golotinju. Ti si me tetovirao.
Pretpostavljam da jesam.
Mjesec nas obasjava dok gledamo jedno drugo. Ponovno osjetim hladan
noni zrak.
Marc, moe li mi pomoi? Htjela bih se presvui.
Naravno.
Stanem i naslonim se na Marca i navuem nove crne gaice; onda Marc
klekne pokraj mene i raskopava moju podvezicu; polagano svlai moje

138

A J Molloy

Pria o X

arape i skida ih s mojih bijelih nogu. Zastaje i poljubi mi golo bedro.

Zadrhtim - od povjetarca ili poljupca, ne znam. elim se osloboditi korzeta.
Ne mogu to uiniti sama. To nije mogue.
Marc?
Ljubei me vrlo njeno u vrat, Marc mi stane iza lea i poinje razvezivati
korzet. Kad ga razvee, grudi su mi izloene. Primjeujem da su mi bradavice
otvrdnule. Uzbuena sam ali sad ne elim seks, ne sada, ne noas. Brzo
navlaim haljinu koju mi je Marc donio: obina je, crna i uistinu Zarina.
Uzmem platnenu torbu i traim neto to bih mogla obuti i vidim da se Marc
sjetio uzeti arape i tenisice: nove bijele arape i tenisice. Navuem ih.
Savreno mi pristaju. Dakako.
A sad popij malo, kae Marc vadei termosicu kad smo oboje sjeli.
Natoi mi napitak u plastinu alicu.
Sumnjiavo pomiriem tekuinu.
to je to, za ime Boga?
Stari recept Roscarrickovih, fini Islay single malt kotski viski pomijean
sa eerom od eerne trske s Barbadosa i sasvim malo zainjen. Scaltheen.
To je zaista lijek za sve, carissima. Uz to je i ukusan.
Popijeni scaltheen. Marc je u pravu, pie me grije u grlu, sasvim drukije
od obinog scotcha. Slino je ambroziji, nebeskog je okusa, pravo pie bogova
i pae mi. Iznutra me ispunjava iscjeljujue, toplo brujanje.
Marc na tlu rairi debeli prekriva od tartana da legnemo. Od moje stare
odjee napravio je jastuke. Slui me.
Moemo se vratiti kad god hoe, kae. Ionako su gotovo svi otili. Ali
moglo bi biti lijepo neko vrijeme leati ovdje. Capri je sad samo na. To je
prilina rijetkost.
Viski djeluje. Scaltheen je pravi melem. Nas dvoje legnemo i ja se
priljubim uz Marcovu snagu i toplinu, a on me obuhvati rukama: to nije
seksualno, nego samo druenje, prijateljstvo - duboko, duboko prijateljstvo.
S njim se osjeam sigurna, zatiena i voljena. Isto tako imam osjeaj, kao u
omaglici, da bih s njim satima mogla priati o bilo emu - politici, znanosti,
koarci. tovie, imam osjeaj da bih ovoga trenutka mogla zaspati u
njegovom ugodnom zagrljaju. Umorna sam.
Dok tonem u san, oboje promatramo zvijezde.
Pogledaj, kae on. Ono je moje najdrae sazvijede.

139

A J Molloy

Pria o X

Pokae rukom. Ja pogledam.

Lovac Orion?
Ne, ona skupina ondje, cara mia. Izgleda kao ti kad kie. Sazvijede
Alexandre s peludnom groznicom.
Tiho se nasmijem.
A onda i ono tamo, ono uistinu udno sazvijede tik ispod Lava, to je
sazvijede Neraspoloenog Marca. Jako je poznato. Na Siciliji njime plae
djecu.
Marc se nasmije.
A ondje, tik ispod Plejada, to je ono? Sazvijede Alexandre koja vraa
automobil?
Ne, ne, nije to. Smijem se i poljubim ga u vrat. To je nae sazvijede.
Sazvijede Alex i Marca, zajedno, samih, na Capriju.
Tiina. Marc je zagledan gore, u nemiran i uzvien vrtlog zvijezda i
mjeseca.
Sazvijede Alex i Marca? On uzdahne. To mi se svia. On se okrene
prema meni. Oi su mu ozbiljne i tune, ispunjene ljubavlju i sreom.
Draga...
Molim?
Glasovi su nam gotovo apat. Samo to nismo utonuli u san.
Draga, to god se dogodi, ak i ako odustane od misterija i ako nikad
neemo moi biti zajedno, hoe li mi obeati da e, kad god bude bijesna,
tuna ili osamljena, izai nou na otvoreno i pogledati ovo sazvijede? Hoe
li pogledati sazvijede Alex i Marca na Capriju, nae sazvijede? Molim te.
Marc je ve napola u snu. Molim te napravi to, za mene.
Zijevnem, sklopim oi i kaem: Hou, ali doi blie, zagrli me.
San je nadohvat ruke.
Dok me Marc grli, izustim jedva ujno mrmljajui: Marc, hoe li svi
misteriji biti ovakvi? Noas je bilo pomalo... zastraujue.
Ne, on odgovori; i njegove su oi sklopljene. Bit e drukije, sasvim
drukije, poetinije, tee... carissima.

140

A J Molloy

Pria o X

Usnuo je. Posljednji put podignem pogled na svjetlucavo prostranstvo

zvijezda, na nae sazvijede, a onda i ja sklopim oi.

141

A J Molloy

Pria o X

20

PRVIH NEKOLIKO DANA nakon drugog misterija nekako sam

omamljena. Ali ne muno, nego kao u snu, vrtoglavo i enjivo s naznakom
kajanja. Neto se u meni promijenilo; vidljivo sam se promijenila i iznutra i
izvana. Svoju tetovau vidim svaki put kad se razodijevam, svaki put kad se
tuiram. Kao da me hipnotizira. Poela sam je voljeti, kao skriveni, ali
velianstveni dar. Jedne je veeri pokaem Jessici: podignem haljinu, a ona
zuri u mene.
Jessica odmahne glavom i kae: I ja elim takvu.
Obje se nasmijemo. A onda se odjenem, Marc navrati do mene i odemo
na veeru kao sasvim obian par. Uspostavljamo rutinu. Kao obini
ljubavnici.
Ali to je velianstvena rutina. Ljubav najee vodimo kasno
poslijepodne, kad poputa dnevna vruina. Nou jedemo i pijemo. Ja
ponekad ostanem u palai, a on ponekad ostane u mom minijaturnom
stanu, dok je Giuseppe najee parkiran pred zgradom. Moda naoruan?
Moda i ne.
Tih dana duboko sam sretna iako se ne dogaa nita spektakularno.
Moda sam sretna upravo zato to se nita spektakularno ne dogaa; jedne
noi, dok leim u Marcovom prostranom krevetu, a on spava pokraj mene,
prisjetim se reenice iz starog filma, Doktora ivaga, u kojem ljubavnici ive
u kolibi u divljini i moraju loviti ribu i uzgajati povre da bi preivjeli. Netko
ih posjeti i kae im: Kad pogledate unatrag, uvidjet ete da su ovi obini
dani bili najljepi u vaem ivotu.
Zurei u stakleni kip u sjenovitoj spavaoj sobi sa zatvorenim kapcima,
pitam se jesu li ovo nai obini dani. Obini dani ljubavi, jednostavnog i
bezazlenog rada i zadovoljstva koji su, paradoksalno, najdragocjeniji od svih,
proeti osjeajem unutarnjeg blagostanja. ivot ispunjen slatkoom. Obian,
jednostavan, svakodnevni ivot izmijenjen ljubavlju. Ali i oplemenjen radom.
ivot je sladak, neobian i neodoljiv. Naginjui se, poljubim oiljak na
Marcovom preplanulom ramenu. Ponovno se pitam gdje ga je zaradio. Ali
proivjela sam dosta straha. Odbaci sve i pusti da se dogodi. Ponovno

142

A J Molloy

Pria o X

poljubim Marca. On promrmlja neto u snu. Ljubim njegova mirisna i

miiava lea. Htjela bih da se probudi. Ne mogu odoljeti.
L'amor che move il sole e l'altre stelle.
Idueg poslijepodneva leim na svom krevetu, u svom malom stanu,
grizui nalivpero. Uobiajeno za mene. Izgleda da najbolje radim u krevetu,
moda zato to me podsjea na njega. I na ono to ondje radimo.
Ili me krevet previe odvlai od posla. Uzimajui svoju biljenicu,
pregledavam kljune injenice koje sam prikupila o misterijima. Tema moje
disertacije nekako je skrenula prema misterijskim religijama ali zasad mi to
ne smeta. Misteriji su fascinantni, osobito sad kad i sama sudjelujem u
njima.
Kao prvo i osobito vano, otkrila sam da je ovo podruje oko Napulja Napulj, Capua, Cumae - oduvijek bilo poznato po svojoj orgijastikoj
prirodi. To je bilo podruje zadovoljstva Rimskog Carstva. U Pompeje su se
ljudi povlaili da bi ugodno ivjeli; ljetnikovac Julija Cezara nalazio se
nekoliko kilometara sjeverno, na obali, iako ga je more progutalo kad se
podigla razina vode. Ljudi su ovamo dolazili na zabave jo od prvog stoljea
prije nove ere.
Stoga ne iznenauje injenica da su odavde potekle misterijske religije sa
svojim naglaavanjem ivahne raskalaenosti i orgijastikog seksa te
duhovne erotinosti.
Moda je tako. Moda i nije. Podvlaim tu injenicu.
A evo jo neeg zanimljivog.
Izgleda da su pie i droge kljune za misterije u svim oblicima. U
eleuzinskim misterijima tijekom ceremonije sudionici su ispijali poseban
napitak nazvan kykeon. Povjesniari znaju da je kykeon izazivao duboku
opijenost: grki uenjak Erasiksen umro je nakon to je zaredom ispio samo
dvije alice kykeona, pie u jednom drevnom pismu.
Kakvo je to pie? Na jednom je mjestu, u homerskoj Himni Demetri,
zapravo naveden recept za kykeon: jemena voda, metvica i Glechoma.
No, dakako, nitko nema pojma to Glechoma znai.
Lupkam nalivperom po biljenici. To me frustrira, ali istodobno i
stimulira.
Kamo god se okrenem nailazim na zid, na veliki upitnik. Neto nedostaje.
Neto to jo ne znamo. Kako glasi toan recept? Kako su ga uspjeli sauvati

143

A J Molloy

Pria o X

tajnim? tovie, kako su ga sauvali tajnim tijekom nevjerojatno dugog

razdoblja?
Prema povijesnim knjigama dvije su obitelji eleuzinskih sveenika, koje
su predavale misterije s oca na sina i s majke na ker, tu tajnu uspjele
ouvati gotovo dva tisuljea. Doslovce dvije tisue godina. Nevjerojatan
pothvat.
Kykeon je bio ili neto to se pripremalo na poseban nain ili neto to
ak ni oni sami nisu razumjeli.
ujem Jessicu kako se vraa s posla. Njezina se vrata s treskom
zatvaraju i ona pjeva na putu do tua. Ne moram ni pogledati na sat; znam
da je skoro pet sati. Za sat-dva Marc e biti ovdje da me odvue sa sobom.
Svia mi se kako me odvlai sa sobom. Samo me odvucite, lorde Roscarrick.
Veeras me vodi na veeru, ponovno, ali mi je rekao da bi mi najprije htio
pokazati dio Napulja, neke stvari to jo nisam vidjela. Vratim pogled na
svoje biljeke, grizui nalivpero, dok se ne sjetim da mi od toga ostaju mrlje
od tinte na ustima.
Zato prestajem gristi nalivpero i umjesto toga napiem odlomak:

Oito je postojala tajna droga ili tekuina, oito je bila vrlo vana,
oito je pruala svojevrsno intenzivno otkrivenje, zahvaljujui kojemu
su mune inicijacije u misterije, istodobno i bolne i ispunjene
uitkom, bile savreno podnoljive i za mukarce i za ene. Ali u
emu se sastojao konani, peti misterij? Kakvo je otkrivenje donosio?
to je bila katabaza?

Zastanem, podignutog nalivpera, i proitam nekoliko posljednjih

nakrabanih biljeki. Odnose se na tajnost kojom su obavijeni misteriji, ije
se krenje kanjavalo.
Prema atenskim i rimskim zakonima odavanje onoga to se
dogaa u eleuzinskim misterijima predstavljalo je teak zloin. 415.
godine prije nove ere mnogi pripadnici atenske elite razotkrili su
tajnu, nakon ega je uslijedila okrutna primjena zakona: oni koji su
otkrili tajnu bili su mueni i ubijeni.

Mueni i ubijeni?

144

A J Molloy

Pria o X

Sve je to tako izazovno, tako uzbudljivo. Osobito je privlano to to su

misteriji, kako izgleda, preivjeli u svojevrsnom izvornom obliku, a ja,
Alexandra Beckmann, skromna studentica Dartmoutha, mogla bih otkriti
tajnu grko-rimskih misterijskih religija.
Prelistavajui posljednje stranice svoje biljenice ne obraam panju na
uporne glasove u vlastitoj glavi koji mi govore da su misteriji opasni.
Ma dajte molim vas. To je bilo onda, a sad je drugo vrijeme. Ja se samo
bavim istraivanjem. Zar nije tako?
Tako je. Podiem noge s kreveta. Uskoro se moram spremiti. Jess je
prestala pjevati, to znai da se istuirala, to znai da bi moglo biti vrijeme
da se ja istuiram. Nauila sam da se vodovod u naem stambenom bloku ne
moe nositi s dva tua istodobno.
Ali tada mi zazvoni telefon. Na ekranu pie Marc.
Buona sera?
X, kako si?
Zastanem. Njegov njean, dubok glas koji zvui kao da mu je neto
zabavno poveava moju sreu za jo nekoliko stupnjeva. Jo ne znam kako
to funkcionira. To je samo glas. Ali njegov glas.
Zavrila sam. Nauila sam sve to se moe nauiti o eleuzinskim
obredima.
Impresivno.
Jesi li znao da sam ja slubeno mystes? Tako su Grci nazivali
iskuenika koji jo nije proao kroz sve obrede. Oni su smatrali da su
misteriji toliko sveti da nisu koristili njihovo ime, nego su ih samo zvali Ta
Hiera, sveti.
Marc me pohvali zbog mojih postignua. Uljudno. Dok razgovaramo, kroz
prozor promatram sunevu svjetlost na hotelu Excelsior.
X, uistinu si bila marljiva.
Jesam. To mi je posao.
Marc oklijeva, a onda kae: Imam jedan prilino lijep citat koji bi ti
mogao biti koristan.
Reci mi.

145

A J Molloy

Pria o X

'Blagoslovljen je onaj koji, upoznavi se s ovim obredima, krene

podzemnom stazom. On poznaje kraj ivota, kao i njegov poetak, kojeg su
nam podarili bogovi.'
Oh, izustim. To je sjajno. Tko je to rekao?
Pindar, grki pjesnik. Govori o posljednjem misteriju.
'Krene podzemnom stazom.' Krasno. Uzimam nalivpero i u biljenicu
upiem rije Pindar.
Carissima...
Zaokupljena sam biljekama.
Hm?
Jesi li dobila moj poklon?
Na te rijei zastanem i spustim nalivpero.
Da, dobila sam tvoj poklon.
Trenutano lei na mom radnom stolu: omanja plosnata kutija omotana
skupim srebrnim papirom. Poklon je stigao jutros.
Jo ga nisam otvorila. to je unutra? Tvoji pokloni znaju biti
zastraujui, Marcus.
Smijeh mu je uljudan. I vrst.
Otvori ga.
Sada?
Per favore.
Dobro, dobro. Uzimajui kutiju, sjednem na krevet i zavalim se na
jastuke. Hitro razveem manu i strgnem lijepi srebrni papir. Kutija je siva,
jednostavna i profinjena. Otvorim poklopac. I zagledam se u predmet
smjeten u njoj, obavijen zatitnom pjenom. Mobitel pridravam bradom.
to...?
Svia ti se?
Da, odgovorim. Sjajan je. Oduvijek sam eljela neto takvo. Zastanem.
to je to?
Marc se nasmije.

146

A J Molloy

Pria o X

Baibure-ta.
Molim?
Vibrator, carissima. Najbolji vibrator na svijetu, proizveden u Japanu.
Crvenim se iako sam sama. Jako se crvenim.
Ali ne izgleda kao vibrator. Izgleda kao... Izvadim blistavi metalni
predmet iz njegove mekane kutije. Iznenaujue je teak i paljivo, s
ljubavlju oblikovan. Izgleda kao sprava za muenje vilenjaka.
Iskuaj ga.
Marc!
Iskuaj ga.
Za to imam tebe.
Samo ga iskuaj. Jednom.
Hmm. Da pokuam? Zahihoem. Ali i dalje se crvenim.
S mobitelom koji pridravam bradom okreem seksualnu igraku u
rukama. Metal je ponegdje srebrnast, gotovo proziran; jesu li to biseri u
njemu ili sjajne metalne kuglice? Nikad prije nisam imala posla sa
seksualnim igrakama, barem ne kako treba; znam da Jessica ima jednu i
divila sam joj se i hihotala se s njom, a onda sam zaboravila na to. Ova ne
izgleda kao njezina; mnogo je manja i tea i sasvim je drukijeg oblika. I
mnogo je skuplja, nema sumnje. Ali ini mi se da shvaam kako radi. Treba
je staviti unutra?
Marc, odjevena sam, gotovo potpuno.
Onda se skini.
Si, celenza!
X, ovo nije misterijski obred.
Znam. Samo mi se svia kad te zovem celenza. Svia mi se kad mi
nareuje. Ali samo u krevetu. Ako to ikada napravi u restoranu, tresnut
u te, Marc Roscarrick.
On se ponovno nasmije. Svia mi se kad ga nasmijavam.
Odloit u mobitel, gospodaru moj. ekaj malo.

147

A J Molloy

Pria o X

Hitro svuem traperice. Ve sam ionako bosonoga. Onda svuem gaice,

vratim se na krevet i uzmem mobitel, pridravajui ga bradom. Igraku
uzmem u ruke.
Ok, celenza. Pucaj.
Stisni dugme na dnu. Crno dugme.
Pronaem malo dugme, sofisticirano i sitno. U vibratoru zasja blaga
crvena svjetlost, ali panju mi znatno vie privue intenzivno vibriranje. Nije
me iznenadilo, ali se uvelike razlikuje od grubog zujanja Jessicine igrake.
O, moj Boe. Kao da je ivo.
Sad ga iskoristi.
Oklijevam. Zar u stvarno to napraviti?
Ali, Marc, ne znam...
Prisloni srebrni vrh na svoj slatki mali klitoris.
Zurim u igraku. Tada prilino polagano rairim gole noge. Moja draga
tetovaa tamno blista u grimiznoj i ljubiastoj boji na bijeloj koi. Naprava mi
djeluje poput ivotinjice, neega ivog, to duboko i divlje zuji. ezne za tim
da obavi svoj posao.
Pritisni ga na svoj klitoris.
Oklijevam, a onda odgovorim.
Si, celenza.
Sklopim oi i njean, zaobljen metal pritisnem uz svoj klitoris. Uz svoju
vlanost.
Osjeaj je intenzivan.
O, Boe!
Nemoj prejako pritisnuti.
Dobro je, dobro je, ali je udno...
Pokuaj jo jednom. Polagano, vrlo polagano.
Ponovno prislonim igraku. Uz svoj klitoris. Ovaj put mnogo njenije.
Oblijeva me zadovoljstvo. Kree iz mojih prepona, ali iri se i buja.
Misli na mene, carissima.

148

A J Molloy

Pria o X

Ionako mislim na tebe, odgovorim. To je istina. Oi su mi sklopljene i

mislim na Marca.
O emu razmilja?
Naprava zuji.
O tebi, kaem. O tebi. Duboko u meni.
to radim?
Cijelo mi je tijelo porumenjelo. Ali ne od stida.
Jebe me.
Jebem te snano?
Jako snano. Tvoj... tvoj kurac je u meni. Volim tvoj kurac. Ali... ah...
Aparat je preintenzivan. Predobar. Htjela bih da to potraje.
Paljivo, ekaj. Razgovaraj sa mnom. Kako te jebem, Alexandra?
Straga. Nisi gol.
Nisam?
Ne, ali ja jesam. Doao si u moj stan, Marc, strgnuo si mi svu odjeu,
baca me na krevet, grubo mi iri noge i nemam drugog izbora, o, Boe...
Aparat zuji. Sad vidim kako radi. Oi su mi vrsto sklopljene; srce mi
jako brzo udara; ali vidim kako to radi. Onaj drugi dio ulazi ondje, u mene.
Ne duboko. Ali upravo dovoljno.
O, moj Boe.
Skinuo sam sve s tebe.
Jesi, jesi i sad me jebe, jebe me muki i kae da sam tvoja mala
djevojica.
Moja mala djevojice.
I ja sam bespomona, ti si u meni...
U tebi?
Da, da. U meni, duboko u meni. Duboko, duboko, duboko.
U tebi sam.

149

A J Molloy

Pria o X

Tako si duboko, duboko u meni. To je jedino to osjeam. Tvoj kurac

duboko u meni. Ali....
ekaj!
Ne mogu.
Carissima...
Jedva mogu govoriti. Aparat je iv i zadovoljava me. Prekrasno.
Jebe me jako i boli me, ali to mi se svia, svia mi se. Svia mi se,
svia mi se.
Ali ne samo to...
Marc...
Pritisni drugi dio ondje dolje.
Gdje? Ne znam... o, da... Sad uviam. Da, sad znam. Mislio je na moju
meicu. I nie. I dok razmiljam o tome, aparat klizne. Klizne u mene.
Analno. Nisam ga ak ni pomaknula.
0h.

Dvadeset minuta poslije trim u kupaonicu, otvorim slavinu i polijevam

se toplom vodom.
Igraka je oprana, oiena i spremljena u kutiju. Najradije bih kutiju
negdje zakljuala. Malo je preuzbudljiva. Ali drago mi je to mi ju je Marc
poklonio. Radije bih imala vibrator nego automobil.
Podiui lice prema mlazu iz tua ne mogu, a da se ne osmjehnem. Ovo
je stvarno dobro. Sapunam se koristei boanstveni sapun, Marcov dar.
Rekao mi je da ti sapuni potjeu iz malog samostana u sredinjem dijelu
Firence, Officina Profumo Farmaceutica di Santa, Novella; redovnici i
redovnice taj sapun, kako izgleda, proizvode jo od etrnaestog stoljea.
Suptilnog cvjetnog mirisa, diskretno senzualan, raen rukom i njean
prema koi. Sapunica je poput mirisnih oblaka. Sapone di Latte! Koristim ga
stalno; vjerojatno ga koristim preesto iako komad zacijelo kota pedesetak
dolara.
Hvala ti, Marc. Hvala ti za sve.

150

A J Molloy

Pria o X

Okupana i osvjeena uem u spavau sobu potpuno gola, s runikom

poput turbana na glavi i na trenutak se kritino odmjeravam u svom
jedinom zrcalu u dobrom stanju koje se sputa do poda. Uzmem izmeu
prstiju oko centimetar tkiva ispred zrcala. Hmmm. Jesam li se udebljala?
Postajem li debela od ove boanstvene kampanijske hrane u ovim
velianstvenim napuljskim restoranima?
Zvono zazvoni. Navlaei haljinu shvatim da mi nije osobito stalo
poinjem li se debljati. To je vjerojatno zato to se nisam udebljala. arolija
ivota na Sredozemlju: mogu jesti sve to elim ali zahvaljujui plivanju u
moru, a osobito seksu, ostajem umjereno vitka.
Zvono ponovno zazvoni. Umjesto da se javim na interfon trim niz stube,
bosonoga u haljini, s jo vlanom kosom i otvaram vrata; doekuje me topao
zrak ljetne veeri i Marc stoji ondje osmjehujui se, u trapericama i bijeloj
koulji; doslovce skoim u njegove snane ruke tako da on zatetura unatrag,
na Via Santa Luciju, drei me dok ga ljubim, vrsto ga steui nogama oko
donjeg dijela lea.
Ljubimo se. Ponaam se kao sedamnaestogodinjakinja. Nije me briga.
Osjeam se kao da imam sedamnaest godina. Zaljubljena sam. Mjesec je
visoko iznad Caprija.
Bok, X, kae on sputajui me na tlo.
Bok, Marc, odgovorim. Uasno mi je drago to te vidim.
On se osmjehne.
Znai da ti se igraka svidjela?
Ti aavi Japanci. Kakvi su oni?
Nabavio sam ti je da se ne osjea usamljenom.
Marc, viamo se svakog dana. Dvaput dnevno spava sa mnom.
Ali ponekad imam posla. Uglavnom... On pokazuje prema parkiranom
Mercedesu. Veeras ti elim pokazati neto posebno.
to? Zamiljam velianstven objed, moda najbolji svjetski recept za
tonno rosso, serviran na samom vrhu Vezuva.
Umjesto toga Marc kae: Crkva Sansevero.
Ali..., zamuckujem zbunjena i uzbuena. Dakako da sam ula za crkvu
Sansevero: svaki je ozbiljniji posjetitelj Napulja uo za zloglasnu i udesnu
crkvu, svaki je ozbiljni povjesniar umjetnosti u itavom svemiru uo za nju.

151

A J Molloy

Pria o X

Ali, Marc, zatvorena je zbog obnove. Zatvorena je ve godinama i nitko ne

zna kad e ponovno biti otvorena; ne moe ui onamo. Ja sam
pokuavala...
Oi mu znaajno svjetlucaju.
U pravu si. Osmjehne se. Ali ja plaam renoviranje.
On mae velikim kljuem na kolutu. Marc me moe uvesti u crkvu
Sansevero!
Vonja traje cijelih tristo sekunda od svakodnevnice moje stambene
zgrade do vrata jednog od najsvetijih mjesta ljudske umjetnosti. Izlazimo iz
automobila i pribliavamo im se.
Crkva je okruena skelama, a isto je tako okruena i zatiena uskim
uliicama starog dijela Napulja, velianstvenim i oteenim srcem Napulja
gdje starci sijede jednodnevne brade igraju scalu pred malim, osvijetljenim
kafiima, pue i kalju, dobacujui jedan drugome prijateljske uvrede. A
circolo sociale.
U svjetlosti sutona stakleni zidni oltarii fluorescentno blistaju od utih
elektrinih svijea, crvenog plastinog cvijea i sablasnih, nacerenih kipia.
Brojni su i kipii nasmijane Majke Boje, zatitnice camorre.
Dok Marc uzima kljueve iza sjenovitog ugla naglo i iznenadno izroni
velika plava vespa, naginjui se u prolazu opasno blizu meni, s dvije
nasmijane tinejderice u kratkim hlaama i japankama, bez kaciga, dok
povjetarac nosi njihovu raskonu tamnu kosu.
Gledam za njima dok se udaljavaju: gledam njihovu sreu, smijeh,
prolaznu ljepotu. Sad kad su nestale, stare su uliice gotovo potpuno
utihnule. Rublje mlitavo visi iznad nas. Bassi su tihi. Mukarac u sobici s
druge strane ulice, uokviren otvorenim prozorom, sjedi i gleda nogometnu
utakmicu na glupo glomaznom TV-u ispod portreta padra Pija. Njegova
umjetna noga lei na stolu ispred njega, a on vae sir provola zajedno s
korom. vae svojim bezubim ustima.
Dobro, kae Marc, prenuvi me iz sanjarenja o napuljskom ulinom
ivotu. Dobro, piccolina, moemo ui.
On otvara vrata u crkvu Sansevero.
Najprije ugledam prekrasnu, malenu kasnobaroknu kapelicu,
osvijetljenu jednom golom aruljom. Posvuda su razbacane krpe za pranje i
kistovi, a pod je prekriven crvenkastom ciglenom prainom, ali taj nered ne

152

A J Molloy

Pria o X

moe umanjiti blistavu ljepotu ukraene mramorne kapelice sline kutijici za

nakit.
Marc mi iznosi povijest te graevine, ali ja je ve znam.
Sedmi knez Sansevera, Raimondo, roen je 1710. godine u
plemenitakoj napuljskoj obitelji koja vodi podrijetlo iz doba Karla Velikog.
Pria se da je bio najinteligentnija osoba u povijesti Napulja, upoznat s
alkemijom, astronomijom, arobnjatvom i mehanikom.
Dok Marc govori divim se oslikanom stropu.
Knez je govorio est europskih jezika, a uz to arapski i hebrejski. Bio je
poglavar napuljske masonske loe dok ga Crkva nije ekskomunicirala. Poslije
je Crkva povukla optube za krivovjerje.
Pod je monokromni labirint mozaika; znam da predstavlja masonsku
inicijaciju. Zato me Marc doveo ovamo? Zar je ova crkva povezana s
misterijima?
Marc zavrava priu irokim, obuhvatnim pokretom ruke, kojim pokazuje
crkvu iju restauraciju financira: Posljednje godine svog ivota Raimondo je
posvetio izgradnji ove crkve, ukrasivi je kipovima i slikama najveih
umjetnika toga vremena. elio je da crkva bude ivo srce napuljskog baroka,
proeto zagonetnim i alegorijskim istinama.
Vrlo je dojmljiva.
Doi, kae Marc.
Nekako sam nervozna. Zato to znam da ova prostorija, koliko god bila
raskona, ni u kom sluaju nije najuvenije blago crkve Sansevero. Ono je
skriveno ispod uskih stuba s desne strane.
Predvorje je mrano. Marc ukljuuje svjetlo na mobitelu i sputamo se
uskom spiralom hladnog bijelog mramora. Stube se zavojito sputaju, to me
zbunjuje. urim za Marcovim svjetlom. Naposljetku se naemo u mranoj,
sumornoj tiini kosturnice. Marcov mobitel osvjetljava grozno i nevjerojatno
blago Sansevera.
Prekriveni Krist, Cristo Velato, kipara Sammartina.
Nevjerojatan je. Zastraujui. Neopisiv. Ali u sebi, u svojoj dui, moram
pronai rijei kojima bih ga opisala. Inae u doivjeti neuspjeh; inae u
imati osjeaj da me netko razotkrio i odbacio i bit u nevrijedna.
Kip prikazuje Isusa u grobnici. Ali Sammartino, kipar, mrtvog je Isusa
koji je umro ali se budi, prekrio blagim, njenim, svilenkastim velom,

153

A J Molloy

Pria o X

samrtnikim pokrovom od lana, koji prianja uz svaki djeli tijela, ali je

isklesan od istog komada mramora kao i samo tijelo.
Kako je kipar uspio u tome? Kako je to mogue? Napraviti kip savrenog
tijela i istodobno napraviti svilenkasti pokrov koji ga prekriva, tako da te
dvije stvari postaju jedan kip. Do dananjih se dana povjesniari umjetnosti
sukobljavaju oko tehnike kojom je kip izraen; neki poklonici vjeruju da je
jednostavno djelo magije.
to misli? pita me Marc.
Velianstven je, odgovaram, malo zamuckujui. Zapravo, nije samo
velianstven. udesan je.
I jest. Kip je uistinu udesan. Moda najudesnije umjetniko djelo koje
sam ikada vidjela. Ali taj kip ujedno i uznemiruje, ostavljajui dojam
onostranosti, neega s onu stranu ljudskosti. Sablasno je savren.
Preintenzivan.
Marc, zato mi to sad pokazuje?
Marc mi se priblii i uzme me za ruku.
Zato to elim da osjeti nadahnue, carissima, da uoi potencijale koji
prebivaju u svakome od nas. A velika umjetnost prua nam veu hrabrost od nje postajemo snaniji.
Hrabrost?
Za nekoliko dana odrat e se trei misterij.
Ne odgovorim mu. U kosturnici vlada tiina. Krist prekriven velom spava
kao da e se svaki as probuditi. Ovo je definitivno previe: htjela bih izai.
Klaustrofobina sam. Pokuavala sam ne razmiljati o treem misteriju,
pokuavala sam ivjeti iz dana u dan, iz sata u sat, iz trenutka u trenutak,
ali sad je trei misterij ve blizu i neizbjean je.
Penjemo se stubama, izlazimo iz crkve, Marc zakljua vrata i ja s
olakanjem udiem topao, sparan zrak starog dijela Napulja, ispunjen
mirisom smea i limuna. Crkva Sansevero bila je udesna, ali moda i
previe udesna. Upitam moemo li proetati prije nego to se vratimo do
automobila i Marc zadovoljno pristane.
Drei se za ruke, Marc i ja hodamo poploanim i kosim napuljskim
ulicama pokraj trgovina s hranom koje rade do kasno u no s golim
aruljama pod ijim se svjetlom vide hrpe tamnih, blistavih patlidana,
pokraj ribljih restorana u kojima bune none jedu sjedei za nestabilnim

154

A J Molloy

Pria o X

stolovima na ulici, gutajui kampe i zalijevajui ih vinom falanghina, kao

to su i Rimljani inili na ovom istom mjestu prije dvije tisue godina.
Dok se pribliavamo obali, okrenem se Marcu.
Gdje je trei misterij? Gdje se odrava?
Marc odgovara ne gledajui me: U Aspromonteu. U Calabriji.
Zadrhtim kao da me dohvatio prljav zimski vjetar. U Aspromonteu?
Zahvaljujui prouavanju okrutne kalabreke
itekako dobro poznajem znaenje naziva aspromonte.

mafije,

'ndranghete,

Put nas vodi u Gorke planine.

155

A J Molloy

Pria o X

21

ASPROMONTE je udaljen barem pet sati vonje planinama, kae Marc,

naginjui se da mi stisne koljeno. Ali taj dodir nije seksualan, nego vie kao
da me ohrabruje. Iako to ne bi mogla zakljuiti gledajui kartu.
Molim?
Nalazimo se pokraj zrane luke Reggio Calabria u oteenom terencu
starom pet godina. Starom iznajmljenom Land Roveru. Marc je malo snizio
standarde.
Za ove ceste potreban nam je ovakav auto, objasni on mijenjajui
brzinu, mrtei se zbog zvukova. Ovdanje su ceste strane; moe nam se
dogoditi da za sat vremena prijeemo samo nekoliko kilometara.
ekajui da se ubaci u promet krunog toka Marc glavom pokazuje
prema zamagljenim, udaljenim planinama koje nisu osobito visoke ni
dramatine, ali su svakako tmurne i turobne. Mrane, poumljene,
nepristupane i odbojne. To su Aspromonte, Gorke planine.
Kao usput dodaje pokazujui prema oteenoj upravljakoj ploi: Osim
toga, u Calabriji je dobro biti neprimjetan. Ovo nije mjesto za Ferrari.
Marc se naposljetku ubaci izmeu mnotva Fiata i seoskih kamioneta te
kreemo na dugako putovanje prema sjeveru, a onda nas put vodi na istok,
prema sreditu planina Aspromonte. Sporo napredujemo, promet je gust, a
ceste uske. Spustim prozorsko staklo i zapanjeno gledam oko sebe. Oito je
da nikad prije nisam bila u Calabriji.
Nalazimo se na prstima talijanske izme gdje velika izma samo to nije
gurnula Siciliju prema panjolskoj, natrag u njezinu panjolsku i burbonsku
prolost. A Calabrija uope ne odgovara mojim oekivanjima.
Ali to sam uope oekivala? Neto slino Napulju, pretpostavljam. Neto
staro i kaotino, ali armantno, talijansko i drevno, s palmama i dobrim
sladoledom, a moda i nekakvog zastraujueg narkomana iz predgraa s
pohlepom u oima, samo da ne zaboravim na prikriveni kriminal.
Ali ovdje se kriminal ne prikriva, nego razmee. Otvoreno se pokazuje.
Cijelo podruje zrai dojmom oajnike, bespomone podmuklosti. Umjesto

156

A J Molloy

Pria o X

tu i tamo ponekog stranog siromanog predgraa ovdje se niu gradovi koji

odaju dojam intenzivne zanemarenosti i potitenosti - lijepe su povijesne
zgrade izuzetak. Moda nema onoliko grafita kao u Napulju, ali to je samo
zato to je polovica kua razruena. Ili tek napola izgraena. Ili su ih
jednostavno ostavili da propadaju.
Sve je nevjerojatno runo. Nikad prije nisam vidjela uistinu ruan dio
Italije.
Kad nas promet prisili da usporimo, Marc pokae prema osobito
razruenoj etvrti s lijeve strane.
Odvratno, zar ne? Teko je povjerovati da si u Europi, vie podsjea na
Tunis. Ili Egipat. Ili neto jo gore...
U pravu je. Zurim u strane zgrade dok milimo pokraj njih: u prizemlju
su napukle ploice; gornji katovi nisu ni obukani, a na ravnom otvorenom
krovu smjeteno je sedam zahralih perilica za rublje. Neobjanjivo.
Idua etvrt ispunjena je samo graevnim materijalom: betonski stupovi i
slomljene cigle. Nakon toga slijedi odlagalite otpada pretrpano smeem.
Zatim prehrambena trgovina koja se doima umorno i jo jedna parcela livade
pretrpane smeem. Zaustavljamo se pred semaforom.
Zato to tako izgleda? Zbog 'ndranghete?
Da, naravno. Ali i zbog potresa. Svakih desetak godina dolazi do
stranih potresa, koji unitavaju cijele gradove. To je najsiromaniji dio
Italije, a vjerojatno i najsiromaniji dio zapadne Europe.
Marc je jednu ruku spustio kroz prozor auta, u tu prozranu vrelinu, a
drugu je prebacio preko upravljaa, pomiui ga donjim dijelom zgloba na
ruci. Odjeven je u tamne traperice i tamnoplavu koulju, a dvostruka
dugmad za manete mu je otkopana pa su mu izloene miiave i
preplanule podlaktice.
Elegantna je to i muevna poza, moda ak i klasina; mogu zamisliti
renesansnu sliku Lord Roscarrick u svom unajmljenom Land Roveru, koja se
pripisuje Rafaelovoj koli, a potjee negdje iz 1615. godine. Marc bi sjajno
izgledao na portretu iz sedamnaestog stoljea. Ali i sad sjajno izgleda.
Promatram ga prilino sretno. Zadovoljno. Prisjeajui se.
Sino je seks bio izuzetan. Marc je razradio majstoriju predanog i
raskonog oralnog seksa, pruajui mi na taj nain zadovoljstvo otprilike
dvadeset minuta, sporo me uzbuujui, a onda, na trenutak, dok se
pribliavam maksimumu, vrhuncu, litici, nenadanom padu u nesvjesno
blaenstvo, on uspijeva naslutiti moje uzbuenje trenutak prije toke bez

157

A J Molloy

Pria o X

povratka i onda protrlja tamnu, seksi jednodnevnu bradu ondje gdje me je

upravo bio lizao i iznenadan, zaprepaujui kontrast izmeu duboke
mekoe i kakljavog peckanja u meni izaziva apsolutni paroksizam orgazma.
Prole noi morala sam zgrabiti jastuk i stisnuti ga preko usta dok sam
vritala od radosti i istog veselja.
Ali Jessica me ipak ula. Jutros, kad smo rano ustali da uhvatimo avion
za Reggio, rekla je: Isuse, X. Zato si, dovraga, nabavila vukodlaka za
kunog ljubimca? Netko e se sigurno aliti.
Ponovno promatram Marca dok vozi, razmiljajui kako me prekrasno
zbunjuje. Jer, nije uvijek onaj isti nesebian i paljiv ljubavnik. Ponekad me
samo zgrabi i prilino grubo poevi. To je napravio nakon to smo izali iz
crkve Sansevero. Vratili smo se do automobila i odvezli u njegovu palau
gdje je parkirao uz stranji ulaz, u mraku; izali smo iz automobila i
iznenada me podigao, okrenuo i bacio preko haube, zadigao mi haljinu i strgnuo mi gaice pokidavi elastinu vrpcu i pojebao me straga na svom
prekrasnom sportskom Mercedesu. Trajalo je sve u svemu tri minute. Tri
iznenadne i omamljujue minute.
Bilo je pomalo okantno i zastraujue, i osobito pikantno. Moda mi to
ne bi trebalo biti seksi, ali je ipak bilo i jo tako osjeam. Poslije je
jednostavno zakopao hlae, zvidei neku napuljsku melodiju i otpratio me
u palau Roscarrick kao da se nita nije dogodilo, kao da smo samo izali na
aicu prosecca. Dopustio mi je da odem uzeti isto rublje iz ladice u
njegovoj spavaoj sobi. Iskoristila sam trenutak da svratim do one raskone
kupaonice i masturbiram do orgazma, gdje sam u mislima oivjela onu
kratku i krvoednu jebainu na haubi. Svrila sam za nekoliko sekunda.
Koliko orgazama mogu doivjeti? Moe li ih biti previe?
Marc zna biti okrutan i zna biti njean; svia mi se to to ne znam kakav
e biti idueg trenutka.
Ali ne svia mi se to to nita ne znam o treem misteriju. Zato se
odrava u Calabriji? Zato ovdje, u tom mranom kraju?
Otresavi se svojih sanjarija ponovno pogledam kroz prozor. Sa svoje
suvozake strane sad vidim Sredozemno more. ak se i ono doima kao da se
raspada, depresivno, unato vruem jutarnjem suncu ovog lijepog dana
poetkom srpnja. Deset je tjedana prolo otkako sam upoznala Marca. Deset
tjedana za vrijeme kojih se sve promijenilo.
Dakle... Skrenem pogled prema Marcu. Reci mi to zna o 'ndrangheti.
Za moju disertaciju. Mogla bih neto i nauiti ako emo se ovako voziti bez
kraja i konca.

158

A J Molloy

Pria o X

Lice mu se malo iskrivi.

Znam ono to znaju i svi ostali, cara mia. To je najiskvarenija od svih
zloinakih organizacija, a danas je najbogatija i najmonija. Procjenjuje se
da kontrolira tri posto bruto domaeg proizvoda Italije, to je znatno vie
nego to Italija troi na vojsku.
Isuse.
Da. 'Ndrangheta posve vlada Calabrijom. On pokae rukom na jo jedno
u nizu unitenih naselja i na betonski restoran neobjanjivo podignut usred
zaraslog polja. Neki kau da bi Calabriju, kad bi bila neovisna, to donekle i
sad ve jest, UN svrstao u kategoriju propalih drava. Kao to je Somalija.
Kako 'ndrangheti to uspijeva? Kako mafija moe upravljati cijelom
pokrajinom?
U 'ndrangheti postoje klanovi koji su drevni i u koje ne moe ui nitko
izvana. Gaje estoko neprijateljstvo prema autsajderima i estoko su odani
jedni drugima, a pripadnost 'ndrangheti prenosi se krvnom vezom. Zato ih
nitko ne moe slomiti onako kako su nedavno oslabljene mafija i camorra
zahvaljujui pentitima, gangsterima pokajnicima, koji pokuavaju postii
dogovor s policijom.
Ali ove kue i gradovi...
Pripadnici 'ndranghete otvaraju hotele i trgovine za pranje novca.
Njihove su cijene tako niske da svi ostali poslovi zavre steajem. Zato
propada lokalna ekonomija, a jedini poslovi koji preivljavaju su poslovi
'ndranghete. Zbog toga se svi u Calabriji oslanjaju na njih, svi su im duni,
svi su zaposleni kod njih i zapravo postaju njihovi robovi. To je gotovo
feudalni odnos. Usto uzimaju sredstva Europske unije kako bi gradili
tvornice i ceste, ali samo ponu s izgradnjom kako bi dobili sredstva, a onda
obustave radove. Ceste su napola izgraene, tvornice su napola izgraene i
zato posvuda vlada dojam anarhije i propadanja. On grubo i otro skrene
ulijevo; sad se udaljujemo od mora; kreemo izravno duboko u brda. U
Calabriji se uz to plaa i porez na kue, ali se to odnosi samo na dovrene
kue. Zbog toga sve kue izgledaju samo napola dovrene, neokreene i
rune, da bi vlasnici izbjegli plaanje poreza.
Imam dojam da bih trebala hvatati biljeke. Njegova je pria fascinantna.
Izvadim pero i biljenicu: stvarno u biljeiti to govori.
Marc se nasmije.
Alexandra Beckmann, divim se tvojoj marljivosti.

159

A J Molloy

Pria o X

Lorde Roscarrick, neki od nas moraju neto raditi; ne moemo svi samo
povremeno pritisnuti neku tipku na laptopu i za tren oka zaraditi ezdeset
tisua dolara.
Prije nije bilo ba tako jednostavno, odvrati Marc, a lice mu se smrai.
Ali i sve ostalo se smrauje: skupljaju se oblaci, a teren postaje tei. Uska
ali pristojna vrpca asfalta pretvara se u neto najslinije poljskoj stazi. Land
Rover grmi preko neravnog puta. Prolazimo pokraj velikih, sivih, neokreenih
betonskih vila s parkiranim velikim autima i psima koji laju na vruini.
Mislim da e ti ovo biti zanimljivo. Marc se nakalje da bi se oslobodio
praine u ustima. Svakog se rujna capoi 'ndranghetinih bandi, odnosno
poglavari klanova, okupljaju u udaljenom samostanu nedaleko odavde,
duboko u ovim planinama. U Utoitu Nae Gospe od Polsija.
Zapisujem to bolje mogu. Posao mi oteava podrhtavanje automobila.
Nastavi.
To je okupljanje u Polsiju zanimljivo zato to se odvija ve stotinama
godina. U prolosti je, do prije samo nekoliko desetaka godina bilo prilino
bizarno i raskalaeno. Glave zloinakih obitelji bile su poznate kao glavni
batinai. Batinai bi poveli veliku gomilu od najblieg sela prema udaljenom
Utoitu. Ljudi u procesiji hodali su barem dva dana, prelazei tridesetak
kilometara. Gangstere su slijedile djevojke i stare babe, koje su zavijale i
jaukale, a ponekad su nosile krune od trnja, tako da im je krv kapala niz
lice; mnoge su bile bosonoge. Pili su jako vino i gostili se peenom kozom,
pjevajui drevne himne i pleui raspojasanu tarantelu cijelu no uz glazbu
gajdi i udaraljki. Cijele su noi pili i pretrpavali se, i bludniili meu
oleandrima i origanom. Pijani i izlueni.
U Dionisovu ast? upitam.
Moda, odgovara on. Bilo bi logino da je rije o grkom bogu Dionisu.
Calabrija je, dakako, u drevno doba bila Magna Graecia, gdje su Grci podigli
svoju najveu koloniju. Negdje u blizini ivio je Platon, a i Pitagora. Marc se
okrene prema meni i osmjehne se nekako s distance, privlano i otroumno.
Kao da zna neto to ja ne znam. Ali on uvijek izgleda kao da zna neto to ja
nemam pojma.
Je li ti to dovoljno za tvoju disertaciju? Zasad?
krabam kao manijak.
Da, Marc. Fascinantno je. udesno.

160

A J Molloy

Pria o X

Dobro, odvrati on, jer moramo razmisliti. Nisam siguran gdje smo.
Odredite bi trebalo biti negdje ovdje, na zabaenoj cesti za Plati.
On uspori automobil i zakilji prema cestovnom znaku. I ja ga pogledam.
I slegnem ramenima. Nije mi jasno zato se uope trudi: znak je toliko
izreetan mecima da je potpuno beskoristan, jer su sva slova unitena.
Meci?
Marc ponovno pogleda znak, a onda kartu na svom iPadu. Uzdahne
odmahuje glavom.
Zbunjeno ga upitam: Ali ti sigurno zna put? I prije si bio na
misterijima.
On odgovori i ne pogledavi me.
Calabriju poznajem samo zato to sam ovdje radio, sjea se, uvozio sam
robu u Reggio i Crotone.
To znai?
ustro mi odgovori. Ve sam ti rekao - misteriji se odvijaju diljem Italije,
a esto u Engleskoj, Francuskoj i panjolskoj. Svakog ljeta odvija ih se
nekoliko istodobno. Na drugom misteriju susrest e osobu koja je inicirana,
primjerice, u Londonu; a onda e je ponovno sresti na etvrtom misteriju,
ne znajui gdje je inicirana u trei. To samo pridonosi misterioznosti.
Sjedim u zaustavljenom automobilu otvorenih usta. Prvi put dobivam
dojam o obuhvatnosti misterija. Tko to sve organizira?
Okrenem se Marcu.
Odluio si doi ovamo za trei misterij. U ovu stranu Calabriju? Zato?
Bio sam znatieljan. I imam nekakvog posla ovdje.
Kakvog posla?
Nita ozbiljno. On spusti pogled na iPad. Mislim da je nae odredite
dvadesetak kilometara iza sljedeeg sela. Moemo ondje upitati za put da
bismo bili sigurni. Ne bih elio da se u Aspromonteu izgubimo.
Automobil tropoe nekoliko minuta po ljunkovitoj cesti, a onda se
vozimo uskim i zavojitim serpentinama, uspinjui se uz strmu planinu. Na
vrhu planine je selo koje je prema kalabrijskim mjerilima prekrasno.
Dostojanstvena kamena crkva uzdie se iznad zbijenih starih kua. Ulice su
poploane, a starci sjede na klupama pod suncem koje se probija iza oblaka.
To je Italija kakva bi trebala biti.

161

A J Molloy

Pria o X

Ali kad izaemo iz automobila obuzima me vrlo udan osjeaj. Djeca viu
igrajui se s nogometnom loptom na ulici, a mlade majke ih dozivaju s
prozora uokvirenih bugenvilijama; prodava voa naginje se iznad svoje robe
i uljudno raspravlja s nekom staricom.
Ali ti ljudi govore grki, a ne talijanski.
Marc se osmjehne mom zaprepatenju. Da, to je drevni grki, Grico, iz
vremena helenistikih naseljenika. U ovim zabaenim dolinama taj jezik
nikad nije potpuno izumro.
Stojim ovdje na maglovitom suncu: Amerikanka koja se pred drevnou
Europe osjea poput patuljka. Sluam jezik Platona i Pitagore kojim govore
njihovi potomci.
Marc gestikulira i na talijanskom avrlja s nekoliko domaih ljudi. To
znai da govore dva jezika, to je sasvim logino.
Povukavi se u pozadinu, ostavljajui Marca da obavi posao, prilazim
klupi i sjedam na nju, zijevajui. Vonja je bila vrlo naporna. Umorna sam i
sve me boli. Ovaj je dan bio dugaak. Starac pokraj mene okrene se k meni i
osmjehne se. Obraa mi se drevnim grkim.
Kimnem glavom. I s nadom se osmjehnem. Osmjehujem se tom
Sokratovom sinu i njegovim nerazumljivim rijeima.
O, Italijo. O, Europo.
Dobro, kae Marc vrativi se sa svog zadatka. Otvari vrata automobila i
uskoi, pokazujui mi da uem. Doima se ispunjen novom energijom. Bio
sam u pravu, kae pokrenuvi motor. Jo samo dvadeset kilometara. Na
cesti za Plati. Pokazuje u najmraniju dolinu urezanu u zlokobnim
planinama. Dakako da idemo onamo: prema najzloslutnijem mjestu.
Zavalim se u sjedalo, nastojei suzbiti strah.
Ali to nije jednostavno. Moda jesmo udaljeni samo dvadesetak
kilometara, ali nam za taj posljednji dio puta treba, jo dva sata vonje,
pokraj klizita, cestom koju je isprala bujica, uspinjui se stranim,
neasfaltiranim brdskim cestama. Naposljetku iza idueg vrtoglavog zavoja
ugledam gradi kroz stabla bora i vitke bukve.
Dok ulazimo u grad, u meni raste strana svjesnost. Sve su drevne i
moderne kue razruene. Sve su samo odbojne koljke s tamnim, napuklim
prozorima, a vrata su okrutno iskrivljena na okovima ili jednostavno
provaljena.

162

A J Molloy

Pria o X

Moj Boe, izustim. Grad duhova.

Marc kimne glavom.
Rhoguda. Naputen je pedesetih godina dvadesetog stoljea. Previe
potresa. I previe vjetica.
Ali...
Misterij e se odrati u burbonskom zamku, ondje na uzvisini.
Zaklonim oi rukom da bolje vidim: oko pola kilometra iza grada uzdie
se golema, stroga graevina, koja donekle podsjea na samostan.
Okrenem se prema Marcu i pogledam ga. Iznenada sam shvatila.
Ovdje e se odrati flagelacija, zar ne? Ovdje e me bievati?
On nita ne odgovori, samo nastavlja prema zamku na uzvisini.

163

A J Molloy

Pria o X

22

ZAMAK RHOGUDA nikad nije mogao biti lijep, ali je neko zacijelo
izazivao strahopotovanje: jo je golem i sumoran; doima se kao vojna
zgrada, a uz to je nekako isposniki na panjolsko-talijanski nain. Kao i
palaa u Caserti.
Kao i prije, i sad na vratnicama stoje desetci mladih mukaraca u
tamnim odijelima; i sad su, kao i prije, potpuno ozbiljni, sa slualicama u
uima i s crnim sunanim naoalama unato oblanom nebu. Zloslutni
nabori na njihovim elegantnim sakoima ukazuju gdje dre pitolje, u to sam
sad gotovo potpuno sigurna.
Marc pokazuje svoje papire - osobnu iskaznicu i neku vrstu ploice od
slonovae na kojoj je prikazan Dioniz, Bog, kako u ruci dri palicu od
komoraa, odnosno tirs. Pretpostavljala sam da je to simbol posljednje
inicijacije. ekam strpljivo, iako pomalo uplaeno, dok straari obavljaju svoj
posao, a onda nas otprate kroz iroke vratnice, kroz koje bi mogla proi i
koija, i uz jednostavne, izblijedjele stube do dvije velike i gotovo prazne
spavae sobe. Dio ruevnog zamka je preureen, vjerojatno zbog misterija.
Tko ga je preuredio? Tko to financira? Moda sam Marc? Marc i nekoliko
drugih milijardera? Kakvim se on to poslom bavi?
Puno bih toga htjela pitati, ali jo je vie pitanja na koja vjerojatno ne bih
eljela saznati odgovor. Pomalo se zbunjeno osvrem oko sebe; Marc kae da
imam vremena odmoriti se prije poetka obreda. To mi odgovara jer sam
umorna. Zbacivi cipele spustim se na krevet i zapadnem u dubok, iscrpljen
san.
Ali san mi je isprekidan. Sanjam da smo Marc i ja na kruzeru koji tone;
posue pada posvuda i putnici su u panici. Utapam se u vjenanoj haljini,
nastojei se uhvatiti za brodski prozor dok se voda uzdie, voda zagaena
nekakvim crvenim uljem, a Marc mi stavlja ruku preko usta da ne mogu
progovoriti i vue me pod povrinu...
S trzajem se budim. Bosonoga u trapericama na krevetu. Uplaena i
sama. Usta su mi strano suha i trim u kupaonicu, koja je isposnika kao i

164

A J Molloy

Pria o X

dvorac, ali ista i svjee obojana. Otvorim slavinu i napunim au vodom iz

Aspromontea, Gorkih planina. Pijui vodu, ispirem njome okus sna.
Kad sam zaspala bila je sredina poslijepodneva. A sad je prilino mrano.
Kroz otvoren prozor kupaonice ulazi topao noni zrak i komarci koji zuje.
Iza ruevnih vanjskih zidina zamka planine uzmiu u svojoj divljini,
umovite i potpuno mrane osim to tu i tamo nazirem bljesak
automobilskih svjetala koja se kreu prema nama. Sudionici misterija?
Na drugoj strani Rhoguda, naputeni grad duhova, lei u gomili ispod
palae, kao silueta mranih oblika koji pipaju posvuda oko sebe.
mirkajui gledam prema svim tim razruenim kuama, razruenim
trgovinama i kafiima. Tko je ivio ondje dolje? Tko je ondje odrastao? Neko
je to moralo biti udesno mjesto, kao u snu, izgubljeno u svojoj predivnoj
maloj dolini. Selo s namrtenim sveenikom i mrzovoljnim potarom na
biciklu koji tropoe poploanom ulicom, a djevojke peru rublje na vedrom
planinskom suncu i pjevaju kalabreke pjesme.
Sad je sve to nestalo, sve je uniteno, ostali su samo duhovi. Sve su
unitili potresi, vjetice i 'ndrangheta.
Zauje se nekakav zvuk.
Marc?
Nema odgovora. Moda je to bio netko na katu; ujem kako kripe podne
daske. Nedvojbeno stiu i drugi uzvanici, drugi sudionici misterija, drugi
dionizijci, mitraisti i eleuzinci. I neke druge ene, moda, koje e biti
inicirane u trei misterij.
Ponovno pogledam kroz prozor. Mjesec je blistav i mudar i zuri na
zemlju. Kao da je navikao na ovakve stvari.
Glasovi.
Sad jasno ujem glasove. Ispred moje sobe. Doimaju se prigueno, kao
da se ti ljudi povjeravaju jedni drugima, gotovo apatom; moda kuju urotu.
Odbacivi strahove, tiho priem vratima i oslukujem. Vrata su malo
odkrinuta i vidim kako ispred njih Marc i Giuseppe razgovaraju s nekim
drugim mukarcima.
Tko su ti mukarci? I zato je Giuseppe ovdje? Pretpostavljam da Marc
ne bi riskirao dolazei ovamo potpuno sam; htio bi da njegov najbolji
pomonik bude uz njega radi zatite u zemlji 'ndranghete, mafije iji je bijes

165

A J Molloy

Pria o X

izazvao. Ali zato razgovaraju tako prikriveno i urotniki? Marc se namrti i

kimne glavom.
Silno bih htjela vidjeti lica njegovih sugovornika. Njihovi glasovi zvue
starije, a govore hitrim, ali krhkim talijanskim. Ne mogu dokuiti to govore,
iako sam ula rije 'ndrangheta.
Dvaput.
Podna daska zakripi. Razgovor se prekine. Uspijem na trenutak ugledati
tree lice. Pripada vrlo starom mukarcu; mogao bi imati osamdesetak
godina. Prepoznajem ga. Nisam sigurna odakle, ali znam da ga poznajem. Taj
je mukarac poznat. Po emu?
Marc se pribliava vratima. Hitro se odmaknem i nastojim izgledati
normalno, ali me on zatekne na sredini sobe gdje stojim bez ikakva razloga,
poput idiota.
X?
Molim?
Jesi li dobro?
Naravno. Upravo sam se, ovaj, probudila. Boe. Nisi me smio ostaviti da
tako dugo spavam. Oprosti. Oprosti. Sva sam zbunjena.
Izgleda da ga je umirila bujica mojih rijei. Namrteno mu se lice
ublauje.
Dobro, trebala bi se odmah pripremiti. Pripreme za misterij poinju vrlo
brzo.
Tek sad zamijetim da je Marc u smokingu. Crno i bijelo. Istuirao se i
dotjerao.
Ali to u obui?
Nita.
to?
Samo se istuiraj, carissima. To je sve. Djevojke e ti doi pomoi.
Okrene se i odlazi. Priguujem strahove i odlazim pod tu. Dobar je i
vru. Tek to sam se obrisala, ulaze slukinje odjevene u one jednostavne
bijele tunike-haljine. Gdje li samo pronalaze te djevojke? U kom ih svojstvu
zapoljavaju?

166

A J Molloy

Pria o X

X, samo pusti da sve to proe pokraj tebe.

Tjeskobna sam, ali u tome negdje tinja i istinsko uzbuenje. Sad se
prisjeam koliko sam, barem u poetku, uivala u senzualnosti drugog
misterija, u osjeaju unutarnjeg otkrivenja, pa ak i osnaenja.
Hajdemo onda. Spremna sam.
Spremna za bilo to.
Djevojke se osmjehuju ali ne govore engleski, a njihov je kalabreki
naglasak tako izraen da jedva razumijem poneku rije. Ali to nije vano:
jasno je to ele od mene.
Jedna od njih pokazuje da sjednem na krevet; sjedam pomalo stidljivo jer
sam gola ispod runika za kupanje kojima sam se ogrnula. Ne obaziru se na
moju stidljivost: skidaju runike s mene i ostajem jednostavno gola. Trea
djevojka klekne i rairi mi bedra. kiljei pregledava tetovau, a onda se
okrene ostalima i kimne glavom.
Pokazuje neto rukama. Htjela bi da ustanem. Ustajem. Jedna od druge
dvije djevojke mi prilazi, drei u ruci malu, bijelu porculansku posudu.
Otvara je; u njoj je blistava boja tekueg zlata. Tada mi je jasno to se
dogaa: obojit e me. Dvije djevojke imaju kistove, a ostale dre boju. Ukrasit
e moju golu kou.
Za to im je potrebno gotovo sat vremena. Ali taj sat brzo prolazi. Djevojke
klee i preplavljuju me bojama: zlatnom, magentom i lapis lazulijem. Vrtlozi
boja su apstraktni, ali vrlo senzualni; okruuju mi grudi, ukraavaju oblinu
mog trbuha, blago prate liniju mojih golih bedara, njeno se pribliavaju
mojim stidnim dlaicama; ali na mojim tabanima i licu, kao ni na mojoj
stranjici nema boje. Zato?
Boja na mojoj koi pomalo je seksualan osjeaj. Tihi apat kistova, blagi
glasovi djevojaka koje ogovaraju. Promatrajui svoje prekrasno ukraeno
golo tijelo osjeam se raskono. Boje su priguene, ali blistave. Pozlaena
sam i velianstvena; koa mi je uta poput narcise, arko crvena i bizantski
grimizna.
Ja sam umjetniko djelo.
Djevojke su zavrile. Stojim ondje poput slike. One apuu meu sobom
ekajui da se boja osui. Onda mi se pribliava najsitnija od njih. Neto dri
u ruci: barunasti ovratnik, slian pseem.
Privruje ga oko mog obojenog vrata. Druga djevojka na ovratnik
privruje dugaak srebrni lanac.

167

A J Molloy

Pria o X

ekam ondje, gola. S lancem oko vrata. I ovratnikom. I obojena.

U sobu ulazi Marc. Elegantno mi se nakloni, a onda uzme u ruku drugi
dio srebrnog lanca i pokazuje mi prema vratima.
Moj gospodar Roscarrick oito e me izvesti iz sobe golu, drei lanac
privren za moj ovratnik. Jedino to mi je doputeno imati na sebi su
cipele s visokim potpeticama: djevojke su mi donijele elegantne, crne kone
tikle. Seksi. Dok ih nazuvam uspijem zamijetiti etiketu. Blahnik.
Dizajnirane za misterijske religije. U talijanskom stilu. Ali vlada turobno, a
ne zabavno raspoloenje.
Marc mi ponovno pokae prema vratima. Duboko udahnem.
Si, celenza.
Kimanjem glave pokazujem svoju pokornost. Marc podie lanac i vodi me
iz sobe, niz stube i hodnikom iz kojeg u mranim sobama, koje osvjetljavaju
samo svijee, nazirem ljude. Moda se ljube? Moda se eve? Ne znam.
Vidljivi su samo likovi koji se gibaju. Tihi smijeh. Ponovno se uje ona
glazba, njena koralna glazba, ispunjena tihom, dubokom snagom i zvukom
crkvenog zvonca koje postaje sve glasnije, zloslutno, ali prekrasno.
Naposljetku prepoznajem koja je to glazba: Arvo Part, Cantus. Posveeno
Benjaminu Brittenu. Jedna je djevojka u Dartmouthu voljela tu melodiju.
Izuzetno je tuna, ali ipak senzualna. Ispunjava cijeli prostor; crkvena je, ali
i poganska.
Marc, moj robovlasnik, vodi me na lancu kao da sam pas ili rob. Ali to mi
nekako ne smeta: ako sam pas, onda sam vrhunski pas, kraljevski lovaki,
pas koji lovi lavove za asirskog kralja, nagraivan i voljen borzoj.
Marc me uvodi u poveliku prostoriju, kapelicu. Nazirem oblik apside,
sredinje lae i oltara. Glazba se pojaava. U kapelici se okupilo mnotvo
ljudi, dvadesetak ili tridesetak, a gotovo svi su odjeveni u crno. I maskirani
su.
Svi su maskirani osim Marca i mene, gole ene u sreditu, mene, koja se
osjeam poput velianstvenog psa, poput ivotinje u svom divnom krznu,
odjevena u zlato i grimiz.
Osvrem se po prostranoj dvorani osvijetljenoj svijeama. Ispunjena je
sjenama s naznakama grimiza u tami. Topla je, mirisna i lijepa. Zrak je
proet mirisom. Plamen svijea treperi, odraavajui se na mojoj obojenoj,
goloj koi. Sva svjetlucam. Doslovce blistam. Miris tamjana je snaan.
Alexandra, kae Marc.

168

A J Molloy

Pria o X

Povue moj lanac i ja zakoraim naprijed, u samo sredite, u sredinju

toku oko koje se sve vrti.
Celenza.
Istupaju dva maskirana mukarca i skidaju mi ovratnik. Tada mi
mekanim uetom zajedno sputavaju zglobove na rukama. vor je vrst i
malo se trgnem. Ali ne boli previe. Neoekivano smireno, s neobinim
nedostatkom tjeskobe, promatram kako mi podiu svezane ruke i
privruju ih uz eljezni kolut koji na crnom, eljeznom lancu visi sa stropa.
Okovali su me - ruke su mi sputane visoko iznad glave. A meni to ne
smeta. to se to dogodilo sa mnom? Detaljne pripreme djelovale su poput
droge, izvukle su me iz stvarnosti i prenijele u neki drugi svijet. Spokojna
sam, senzualna, nimalo slina sebi.
Marc stoji tono ispred mene. Promatra me okovanu. Pogledam ga. On
gleda mene. Zurimo duboko jedno drugome u oi.
Ispij, kae slukinja pruajui mi alicu, kao da nudi ocat Isusu.
alica je metalna, a tekuina izgleda gusta. Krv mi se slijeva iz svezanih i
podignutih ruku tako da osjeam laganu vrtoglavicu, ali svejedno ispijem
tekuinu. Izgleda da to ipak nije ocat, nego slatko vino, izuzetno jako,
zainjeno neim to ne mogu odrediti.
Alexandra od treeg, kae Marc.
Neto se dogaa. Sklapam oi. Osjeam to se sprema. Bievat e me.
Krajnje napeta ekam. Glazba se uzdie i pada. ekam jo neko vrijeme,
a onda...
Fijuk bia.
Osjeam prvi dodir pruta na svojim leima i jako me zapee, ali je bol
proeta zadovoljstvom. Zurim u Marca. On zuri u mene. Promatra dok me
biuju. Kao da utjelovljujemo freske iz Vile misterija.
Ispij.
Slukinja mi prie i ja nagnem glavu i otpijem; nekoliko kapi vina kliznu
mi niz bradu. Osjeam se kao sputana divlja ivotinja. Jasno mi je zato su
me okovali i svezali mi ruke. U sebi nasluujem divlju estinu.
Fijuk bia.
Ne znam koliko dugo traje bievanje. Od alkohola sam jo omamljenija,
ako je to uistinu alkohol. Samo bih htjela promatrati Marca dok on gleda

169

A J Molloy

Pria o X

kako me udaraju. A on uistinu to promatra. Bez osmijeha. Ali nekako

intenzivno. Pogledi nam se rijetko kad razdvajaju.
Izmeu svakog estokog i zaprepaujueg udarca slukinje mi nude to
sjajno vino i ja ga edno gutam. Uivam: neka me svi gledaju. Neka vide kako
netko udara i biuje moju ljepotu. Kako biuje moju golu, obojanu kou
ovdje, u ovom mranom, svetom mjestu. Maskirana lica posvuda oko mene
sagnuta su i ispunjena divljenjem. Potovanjem.
Glazba se promijenila, iako je i ova melodija slina koralu i nekako
prikladna. Bievanje je raskono erotino: dodir ratana na mom tijelu; osjet
boli i vina na mom jeziku. Svjetlost svijea je prekrasna i njena na mojoj
blistavoj koi; nije mi hladno i nije mi prevrue. Prekrasna sam, osjeam se
ljepom nego ikada. Marc, pogledaj me.
On me pogleda.
Onda progovorim. Ponovno me udari, kaem. Ne obraam se nikome
posebno, obraam se svima, obraam se Dionizu. Marcu. Ponovno me
udari, celenza.
Marc daje znak glavom nekome iza mene.
Tko god to bio, tko god me udara, posluao je Marcov znak.
Udarac pruta tako je otar da osjeam kako sam se stresla. Drhtim od
boli i uitka. Jo visim na rukama, ljuljam se od udarca, jedva uspijevajui
dodirnuti pod u visokim potpeticama. Nakon sljedeeg sjajnog udarca
zadrhtim i zastenjem, osjeajui kako se pribliavam neemu - ali to nije
orgazam, nego drukija vrsta vrhunca. Jo jedno drhtavo oslobaanje
duevne boli. to je to?
Marc me promatra.
Progovorim: Ponovno me udari.
Fijuk. Sad sam ve skoro posve gotova, na korak do okonanja. Zurim u
pod i onda shvatim: slukinja klei na podu drei zrcalo. Naginje ga zbog
mene, da mogu vidjeti sebe, golu i okovanu, dok me biuju. Uistinu izgledam
prekrasno. Ali zato? Kako to da bievanje moe biti lijepo? Je li se
Caravaggio to pitao? Prut me ponovno udari i ja vrlo tiho zastenjem, a onda
pogledam Marca i on kimne glavom.
Dosta je, kae on.
I udarci prestaju.

170

A J Molloy

Pria o X

Slukinje mi priu i odvezuju mi ruke. Trljam oguljene i bolne zglobove, a

onda mi djevojke vjeto stavljaju ovratnik i Marc me na srebrnom lancu
odvodi u pokrajnju prostoriju, raskonu, orijentalno ureenu sobu.
Skine mi ovratnik. Tiho mi se obrati, ljubei mi ruku: X, odmori se ovdje
nekoliko minuta.
Tada nestane. Osvrnem se oko sebe. Prostorija je slina haremskoj odaji,
s runicima, svilenim jastucima, bakrenim posudama za vodu i zrcalima
obasjanim svjetlou svijea. edno pijem vodu i vino koje mi nude
slukinje. Ogrnule su me svilenim ogrtaem i tako leim ondje, napola u
snu, ispijajui vino, a glava mi je udnovato prazna. Marc se pojavi na
vratima i pozove me pokretom ruke.
Slijedim ga. Ogrnuta sam svilenim neglieom, ali on se rastvara,
razotkrivajui mi dojke i mali trokut obrijanih stidnih dlaica, a meni to ne
smeta. U meni buja elja. Hou Marca. elim ga. elim da me uzme.
Ali Marc ima neto drugo na umu: otprati me u sredite kapelice, u kojoj
sad ima jo vie maskiranih ljudi, svijea i glazbe, koja je ovaj put dublja i
intenzivnija; ondje ugledam drugu obojenu, pozlaenu, golu enu okovanih
ruku, kao to sam i sama bila okovana. Okrenuta mi je leima, a njezino
golo tijelo je podignuto i spremna je. Marc mi prui prut od ratana i vrlo tiho
kae: Udari je.
Na trenutak zastanem. Ovo je neto novo. Ja moram nekoga bievati?
Tiina je intenzivna. Ponovno pogledam enu. Prepoznajem to tijelo, oblik
mlade, zrele stranjice. Neobojene, bijele stranjice.
Francoise. Ona se okrene i pogleda me. Ruke su joj podignute u zrak,
okovana je za onaj isti visei eljezni prsten. Njeno se osmjehujui, zagleda
mi se u oi i tuno kae: U redu je, X. Ja sam bievala tebe.
Francoise mi ponovno okrene lea, a njezina prekrasna glava je sagnuta.
eka.
Pogledam Marca. On mi kimne glavom. Zato podignem ruku. I udarim.

171

A J Molloy

Pria o X

23

Au.
Ah, mi dispiace.
Marc, ti bi trebao imati njean dodir. Budui da si aristokrat.
Ispruena sam preko Marcova krila, kao i onda dok me u svojoj palai
udarao po stranjici. Ali sad mi je haljina podignuta i moja je gola stranjica
izloena njegovim rukama, ne da bi me udario, nego da moju osjetljivu i
upaljenu kou moe namazati antiseptinom kremom. Prilino hladnom
kremom.
On nanese jo malo te mirisne kreme i utrljava mi je u kou ondje gdje se
usjekao prut od ratana. Koa mi nije rasjeena, ali bol u crvenim masnicama
potpuno je stvarna.
Uistinu ima prilino raskonu guzu, kae on. Meditativno. Kao da se
divi Rubensovu portretu koji mu je ostavio neki predak. To sjedite Venere,
to prijestolje velianstvenosti... Masira me prstima, ublaavajui bolove
medicinskom kremom, a ja zurim u uglaani drveni pod, jo pomalo opijena i
omamljena; zbunjena sam i stidim se. I uzbuena sam. I gladna.
Preko ramena pogledam sedamnaestog lorda Roscarricka koji utrljava
losion u moju stranjicu.
Jesmo li gotovi, celenza?
Da, odgovori on. Gotovi smo. Blago i s odobravanjem dvaput me
potape po stranjici, kao da sam pouzdan mali sportski automobil; onda
vrati poklopac na kremu. Ustanem i priem zrcalu da se pogledam, okreui
glavu da vidim svoja lea obasjana blagom svjetlou svjetiljke.
Ruiaste masnice se povlae, ali bolne uspomene nee tako lako nestati.
Sjeanja na to kako sam uivala udarajui bijelu i zaobljenu Francoise;
krasan okus opijajueg, zanimljivog vina, ali ponajvie na to kako se moje
bievanje odraavalo u zrcalu Marcovih oiju. Kako me je promatrao dok su
me udarali, nagu i izbievanu. U meni se ove noi probudilo neto dublje od
seksualnosti. Ali i seksualnost. O, seks. Moj libido se raspojasao. Teko se

172

A J Molloy

Pria o X

suzdravam da ne skoim na Marca. Ali ujedno se i stidim onoga to sam

uinila. Sam je stid dio uitka.
Kako to uope funkcionira? Je li klju svega upravo to prelaenje
granica? Je li to klju misterija?
Pustim haljinu da padne i okrenem se prema Marcu koji sad leerno
sjedi na stolcu i promatra me. Jo je odjeven u svoj sjajni smoking, ali
kravata mu je nemarno razvezana, a nekoliko gumbi je otkopano na
njegovoj bijeloj koulji, razotkrivajui djeli njegovih tamnih, seksi, miiavih
prsa; izgledom me podsjea na privlanog mladog kockara koji je na
parobrodu na Mississippiju izgubio sve i sad je posljednji ostatak svog
nasljedstva potratio na ampanjac. U njegovu se osmijehu skriva nihilizam,
u razbaruenim uvojcima njegove crne kose anarhija, a u njegovom dranju
nehajnost. Jedna mu je noga ispruena, lakat mu lei na naslonu stolca,
nagnut na jednu stranu, kao da me procjenjuje.
Marc, koliko je sati?
On pogleda na svoj srebrni sat.
Tri ujutro.
Zaista?
Potpuno sam izgubila osjeaj za vrijeme. Vino, bievanje, glazba. Misterij
je zavrio svojevrsnom kadencom dok su u svijeama osvijetljenoj kapelici svi
pili zainjeno i zaeereno vino. Glazba je postajala sve glasnija i glasnija, a
onda i suvremenija i ispunjena udaraljkama.
Plesala sam s Marcom. Bio je to razuzdani ples, razuzdan i romantian
istodobno. Otplesali smo kroz francuske prozore na osamljenu terasu
obavijenu viticama, visoko iznad grada duhova, ispod sablasnog mjeseca, u
praznoj dolini ispunjenoj ljetnom izmaglicom i obasjanom mjeseinom.
Plesali smo vrsto drei jedno drugo dok se glazba uzdizala sve vie i vie, a
onda smo nekako zavrili ovdje. U tri ujutro. Istuirala sam se i sprala boju
sa sebe te odjenula haljinu. Bez donjeg rublja.
Gladna sam, kaem.
Marc se nagne naprijed, okrene prema vratima i uzvikne: Giuseppe?
Vrata se otvore kao na zapovijed.
Signor?
Sad emo imati piknik.

173

A J Molloy

Pria o X

Si, signor.
to je to?
Znatieljno promatram dok Giuseppe i dvije slukinje unose tri velike
pletene koare i prekriva od tartana. Zar te djevojke nikad ne spavaju?
Moda nitko ne spava tijekom misterija. Prepoznajem pokriva - to je onaj
isti s Caprija. Djevojke postavljaju tanjure, pribor i boce s vinom, a onda fino
jelo: kruh ciabatta, debele salame i tek razmotan sir - kockice najboljeg
Taleggija, kremastu gorgonzolu koja kao da se topi te krupne, debele napuljske rajice sa sitnim zelenim kaparima i sonim ruiasto-grimiznim
trenjama, a uz to mekane crvene kobasice soppressata i na kraju moju
novu omiljenu vrstu sredozemnog preraenog mesa, mekanu i slatku, neku
vrstu transseksualne kobasice.
Giuseppe i djevojke se povuku. Hrana nas eka na sagu, poput slike roga
obilja s mrtve prirode iz sedamnaestog stoljea. Prikaz zemlje cockaigne.
Zemlje meda i mlijeka.
Na sve si mislio, kaem kleknuvi i prilino se gladno bacim na hranu.
To je moj posao, odgovara Marc gledajui me prodorno u oi. Da
mislim na sve.
Marc me i dalje promatra dok uzimam no i reem dugaku, sonu
salamu, a onda, prilino neenstveno, gurnem ukusno i slano meso u usta.
Nije mi stalo. Bestidno sam stvorenje, zloesta i strana djevojka, ali sam
isto tako i gladna bakatnica, izgladnjela menada. Marc se spusti sa stolca i
uzima malo ciabatte, otkinuvi velik, neravan, seljaki komad, koji prekriva
gorgonzolom.
Jedemo i pijemo vino i osmjehujemo se, a onda se smijemo. Opet pijemo.
Dajem mu kriku saucissona. Marc mi u usta stavlja dvije trenje, pustivi
me da odgriem slatko, mekano voe, a onda otrgne peteljku. Zahihoem. On
poljubi donji dio mog bijelog zgloba na ruci. Dijelimo soppressatu. Spustim
ruku na njegovu koulju samo da se uvjerim kuca li mu srce. On pojede
kriku ukusne pite od limuna, a onda me poljubi slatkim, limunastim
usnama.
Prava ponona gozba, poput djejeg sna o pikniku, pomalo
nedoputenom i time jo zanosnijem zbog kasnog sata. Mjesec se osmjehuje
iznad Aspromontea. Marc mi svue haljinu i izlije malo Taittinger Comtes de
Champagne na moja prsa, siui ampanjac s mojih otvrdnulih bradavica;
od hladnih mjehuria trgnem se od uitka. Duboko diem u polusvjetlu.
Marc me ponovno ljubi, siui i liui ampanjac. Na mojoj bijeloj koi kapi
soka od treanja. ampanjac u mojoj kosi, ampanjac posvuda. Prolo je

174

A J Molloy

Pria o X

dovoljno vremena. Pribor za jelo rasut je naokolo. Trenje su zdrobljene. Sag

je naboran. Neka mjesec opere tanjure.
Ujutro zijevnem i ustanem, osmjehujui se stropu i okrenem se da se
privijem uz Marca, ali njega nema. Otiao je? Otisak na jastuku je slab, to
znai da je ustao prije dosta vremena. Umjesto njega tu je jedna od njegovih
elegantnih biljeki napisanih perom. Savijena na krevetu pokraj mene.
Otiao sam u Plati na sastanak. Dorukuj u prizemlju. Vidimo se
u tri. La. Serenissima nas eka! Rx

Plati? Sastanak?
Naginjem se na drugu stranu da vidim koliko je sati: Boe, ve je podne.
Skoivi iz kreveta otrim u kupaonicu i opeem se vodom: prevrua je,
osobito na mojoj jo osjetljivoj stranjici. Tada se obriem runikom i
prilazim velikom, tekom ormaru u burbonskom stilu te ga otvorim.
Giuseppe ili netko drugi paljivo je ovdje objesio svu moju odjeu: lako bih se
mogla naviknuti na takav aristokratski nain ivota.
Odaberem jednostavnu Pradinu ljetnu haljinu, svijetlo morskoplave boje i
bijele teniske bez vezica. eznem za jednostavnou. Kad sam to tono stigla
u fazu kad Pradinu haljinu od tisuu dolara smatram jednostavnom?
Malo sam uznemirena. Plati? Sastanak? S kime se sastaje?
Pourim prema vratima. Giuseppea nema na vidiku, ali ujem glasove iz
prizemlja. Glasovi ljudi koji avrljaju uz objed? Podsjeaju me na glasove za
dorukom u velikom hotelu, a uz to osjeam i miris svjee kave. Strim niz
stube i skrenem nadesno, ali naem se pred stranjim dvoritem.
Promatram parkirane automobile - neki su skupi, neki samo praktini.
Marcov Land Rover je ovdje. To znai da je otiao s nekim drugim. S kim? S
Giuseppeom?
Uputivi se natrag u zamak skrenem lijevo, pa desno, slijedei miris
svjeeg peciva i avrljanje ljudi te se naem na velikoj, irokoj terasi s
velikim stolovima i suncobranima. Ljudi sjede za kasnim dorukom. U bijelo
odjevene djevojke gostima nose kavu, sok, kroasane i pekmez.
To je zacijelo ona ista otvorena terasa s pogledom na dolinu, ume i
naputenu Rhogudu, na kojoj smo Marc i ja prethodne noi plesali. Na
dnevnom svjetlu znatno je drukija. Nekako me vie zastrauje sa svim tim
sofisticiranim ljudima, s tim nasmijanim, bogatim licima, mukim i enskim,
mladim, sredovjenim i elegantno starim, s ljudima koje neodreeno

175

A J Molloy

Pria o X

prepoznajem. Ali odakle ih poznajem? Od sino? Moda, ali moda i ne.

Internetske stranice koje govore o slavnim osobama. Novine. uti tisak.
Naglo me ispuni nelagoda. Marc nije sa mnom da me vodi kroz taj
zastraujui svijet europskog bogatstva i dekadencije vie klase. Marc nije sa
mnom da me udvorno otprati do mog stola, s rukom vrsto prislonjenom na
donji dio mojih lea, njeno me pritiui, vodei me i pouavajui me, a da
toga nisam ni svjesna.
Osvrnem se oko sebe.
Alexandra?
Netko mi je dobacio pojas za spaavanje. Podignem se na prste da bolje
vidim i za najudaljenijim stolom ugledam Francoise. Domahuje mi da joj
priem.
Kimnem jednoj od djevojaka odjevenih u bijelo: Kapuino, per favore.
Prilazim stolu s bijelim metalnim stolcima za kojim Francoise upravo
dovrava svoj kroasan.
Podmuklo mi se osmjehuje i kae: Dobro jutro.
Bon jour.
Osmijeh joj postane iri.
Kladim se da dobro igra tenis. Sjajan forhend.
Poznata sam po dramatinim servama.
Ona se uljudno nasmije.
Jesi li uivala?
Bila sam prepuna energije, odgovorim. Dakle, pretpostavljam da
jesam. Uistinu jesam. Promatram je ravno u oi, drsko, pruajui ruku u
koaricu da uzmem kroasan, koji namaem demom od marelica. Sladak,
tamnouti dem, tamna, gorka kava s mlijenom pjenom. Prekrasno.
Oi joj svjetlucaju. Odjevena je u traperice i jednostavnu bijelu majicu.
Jednostavnije je odjevena od mene. Ali sjeam se kako je izgledala potpuno
razodjevena: obojana i naga, dok visi na rukama, preputena meni na milost
i nemilost. Sjeam se svoje podignute ruke koja udara njezinu prekrasnu
bijelu stranjicu. Uzbudljivo. Zato? Nisam valjda biseksualna, zar ne? Ne,
uistinu mislim da nisam. Previe elim mukarce; znatno previe elim
Marca Roscarricka. Ali ipak je bilo energino, a uz to i uzbudljivo na neki
poseban nain.

176

A J Molloy

Pria o X

A to je s tobom? upitam ispijajui kavu. to ti misli o svemu ovome?

O misterijima u cjelini.
Mijenjaju me, odgovori ona jednostavno. Doima se zamiljenom dok
pogledom prelazi preko stare djelomino razmrvljene burbonske ograde na
terasi. Iza nje se pruaju sumorne ume Gorkih planina. Daniel mi je rekao
da e mi se to dogoditi, da e me misteriji promijeniti. Nisam mu uistinu
vjerovala, ali je istina. Privukli su me. Sve mi se to svia, oboavam misterije,
ak mi se svia i drama, intriga, to to ne znam kamo idemo idui put. Tko
e biti ondje? to e mi se dogoditi? Ali, ona oklijevajui zastane, okrenuvi
se prema meni, misteriji su uz to i prilino zastraujui. Un peu dangereux.
U bijelo odjevena djevojka strpljivo eka pokraj stola; zamolim je da mi
donese jo jednu kavu. Onda se ponovno okrenem Francoise; pitam je za
Daniela. Kae mi da je toga jutra imao za obaviti nekakav posao i da naveer
odlaze. Posao, ba kao i Marc.
Ona me zauzvrat pita za Marca, gdje smo se upoznali i gdje je on. Sretno
joj priam. Ali se onda prisjetim to je rekla na Capriju i vie nisam toliko
sretna.
Uistinu bih htjela da to razjasnimo. Mui me Marcov nestanak.
Francoise, na Capriju si rekla neto o Marcu.
Njean, topao povjetarac koji se die iz duboke doline ispod nas nabire
tkaninu suncobrana. Izraz lica joj je iskren i otvoren. Ali i malo tjeskoban.
Nisam smjela nita rei.
Francoise?
Zaista, ne znam nita vie od toga.
Mislim da ipak neto zna.
Ali...
Reci mi. Molim te. Kao prijateljici.
Ali...
Francoise!
Ona me pogleda, duboko udahne i kae: Dobro. To su glasine. O onome
to je napravio. Ali nisam smjela rei ono to sam rekla. To su samo puka
nagaanja.
Ono to je napravio? Misli na camorru?. Da je i on lan?

177

A J Molloy

Pria o X

Ona me promatra mrtei se.

Ne.
A to onda? to? O njegovoj mrtvoj eni? O njegovom novcu? to?
Iznad nas krui grabljivica. Terasa je sad gotovo naputena, na stolovima
zguvani ubrusi, a stolci odmaknuti od stolova. Gotovo smo potpuno same.
Gdje je Marc? Kako se usudio jednostavno me ostaviti ovdje? Zbog sastanka
u Platiju? Iznenada me ispuni opravdani bijes.
Francoise, elim znati sve. Sve, bilo to. Reci mi. Ve mi je preko glave
tog zagonetnog sranja.
Francoise se trgne, ali i kimne glavom.
Dobro. Najnevjerojatnija glasina koju sam ula. Ona udahne i izdahne.
To sam saznala prije samo nekoliko dana jer sam o tebi razgovarala s
jednom prijateljicom, Talijankom koja je sa mnom bila na drugom misteriju.
Spomenula sam Roscarricka i ta moja prijateljica, Clea, zna, ima veza u
Rimu...
Francoise!
Dobro, dobro. Kau da je Marc kao sasvim mlad bio povezan s
'ndranghetom, ovdje u Calabriji...
Kako? to je radio?
Francoise zastane. Naposljetku odgovori.
Navodno je nekoga ubio. Hladnokrvno ga ustrijelio. Na danjem svjetlu. U
Platiju.
Orao jo krui iznad nas, glasajui se dok lovi. Usamljen, ali zlokoban
zvuk. Od zaprepatenja ne mogu progovoriti.
Francoise prui ruke preko stola i uzima obje moje ruke u svoje.
X, molim te, ne zaboravi. Marc Roscarrick je mlad i zgodan, bogat i
pametan, i to ovdje, u ovom drutvu ispunjenom zaviu. Ovo nije Amerika,
gdje ljudi cijene uspjeh, nego stara Europa. Najmranija, najtamnija stara
Europa. Ljudi esto jedni drugima zamjeraju na uspjehu i estoko su
zavidni. Zato pretpostavljam da su to uistinu samo glasine. Smiri se.
Da se smirim? Izbezumljena sam. Marc ubojica?
A onda se neto promijeni. Okrenem se od Francoise i zurim u orla koji
krui.

178

A J Molloy

Pria o X

Plati.
Prisjeam se lica starca koji je prethodne veeri bio na hodniku i
urotniki razgovarao s Marcom. Mislila sam da sam ga zapamtila, a sad
shvaam zato. esto sam ga viala u novinama, u Corriere della Sera. Ali ne
zato to je on neki poznati politiar, glumac ili industrijalac, nego zato to je
ozloglaeni kriminalac, jedan od najozloglaenijih i najmonijih kriminalaca
u 'ndrangheti. ak se prisjeam i njegovog imena.
Enzo Paselli.
Zato mi je i Plati bilo poznato ime. To je dom 'ndranghete, srce njihove
grozne tame. Sjedite klana Paselli.
Naglo ustanem.
Francoise problijedi.
X, kamo e?
U Plati. To je ovdje, u blizini, zar ne? Zacijelo jest. Marc je rekao daje
dolje, niz cestu.
Vidljivo je zaprepatena.
Ne moe. To je glupo. Oni... oni ubijaju ljude, a ceste su zastraujue!
Potrim unutra. Trim kroz dvorac. Ulazim u Land Rover. Kao to sam i
pretpostavila, kljuevi su u bravici. Tko bi se usudio ukrasti automobil sa
zabave na kojoj sudjeluju najokrutniji zloinci Italije?
Okrenem klju i dodam gas.
Ali ujem neiji glas. Francoise. Ona tri kroz vrata i po ljunku.
X, nemoj to raditi. Ne smije. Plati je strano mjesto, jako opasno.
Alexandra!
Okrenem automobil i skrenem nadesno. Neasfaltiranom cestom prema
Platiju.

179

A J Molloy

Pria o X

24

U POETKU je cesta za Plati sasvim dobra, ali onda se suava i postaje

uska traka zbijene zemlje koja vijuga uz strmu padinu planine. S moje lijeve
strane zjapi provalija, ispunjena kamenjem i sitnim kameniima tmurne,
sive boje, a rijeka praine kao da tee sve do sivo-tirkizne zaravni Jonskog
mora; ponekad iza plaa uspijevam uoiti more.
Tmurno je. Zamiljam kako u ovom kraju raste u proljee divlje cvijee,
bljesak ruiastog oleandra i brnistre, sjaj vode, bujice otopljenog snijega, ali
sada, na vrhuncu vrelog ljeta, posvuda je samo kamenje, praina i nita
drugo. I cesta koja nestaje.
Zaokrenuvi na jo jednom zavoju prekrivenom prainom vidim da je
cijeli ovaj dio ceste kliznuo u dubinu. Morat u se provui preko stotinjak
metara nestabilnog nanosa. Nekih etiristo metara ispod mene nalazi se
izgorjela karoserija Fiata, zarobljena izmeu stabala; posljednji zahrali
ostatci nekoga tko nije uspio proi.
Pa ipak se pribliavam; smanjim brzinu, prebacim u drugu i motor
prigovara. Polako automobilom prelazim preko kamenja, zemlje i kra;
zavijanje i rezanje Land Rovera simbol je moje odlunosti koja granii s
oajanjem.
Moram stii u Plati. Moram saznati istinu o Marcu. A Enzo Paselli e mi
rei istinu ako ga uspijem pronai, u to sam sigurna.
Ne znam zato sam tako sigurna u to.
Automobil cvili. Snano pritiem nogom papuicu i on pojuri naprijed,
razbacujui kamenje; stranji kotai poinju opasno kliziti nalijevo i zapravo
gube tlo pod nogama, ali prednji se vrsto uhvate tla, Land Rover juri i
ponovno smo na cesti. Automobil i ja. ivi.
Ali ak i dok me ispunjava osjeaj olakanja, salijeu me sumnje. Moda
e Marc biti ondje, razgovarati i smijati se s ostalima za bijelim stolom u
kafiu, pijuckajui amareto, prisjeajui se ljudi koje su ubili.
Zadrhtim.

180

A J Molloy

Pria o X

Ubojica?
Molim te, Boe, daj da Marc nije ubojica.
Vozim. Samo vozim. Samo da stignem onamo. Automobil guta kilometre.
Cesta je pranjava, puna kamenja, zavojita i beskonana. Primjeujem
ponekog divljeg konja koji uplaeno zuri u mene, pitajui se to automobil
radi usred suncem spaljene ume. Tada se naposljetku cesta poboljava, a
moj strah raste.
A to ako je Marc otiao u Plati da se s nekim sukobi? Marc. Nemoj mi to
raditi. Nemoj biti ubojica. Nemoj biti jedan od njih.
Plati.
Evo ga. Sputam se s uskog, ogoljelog prijevoja u drukiju dolinu i sad
vidim grad, ne onako malen kao to sam oekivala, podignut na donjim
obroncima planine. Izgleda kao da je netko istresao vreu smea i ostataka,
grubo ih razbacavi, a onda otiao odande. Posvuda su napola izgraene
kue, napola izgraene ceste, napola izgraeni duani.
Eh! Eh!
Dvoje djece vie i pokazuje prema automobilu. Prolazim pokraj zidom
ograenog groblja u predgrau Platija, a djeca igraju nekakvu besmislenu
igru meu grobovima, ali kad me ugledaju ponu uzbueno vikati i skakati.
Signorina! Signorina! Jedan djeak prostaki im pokae srednji prst i
oba se djeaka smiju i viu. Ne mogu dokuiti jesu li zapanjeni to je netko
uspio stii tom apsurdno opasnom pokrajnjom cestom ili su izvidnica ostalih
stanovnika grada.
Tada shvatim da su jednostavno zapanjeni time to je bilo koji stranac
doao u Plati. Jer svi me ljudi gledaju irom otvorenih oiju i otvorenih usta.
Ispred prljavog bara sjede starci dijelei bocu grappe i svi se kao jedan
okrenu i zure u udno vozilo koje prolazi pokraj njih. Jedan od njih
odmahuje glavom, sumorno i ozbiljno, kao da je toliko iznenaen da to ve
prelazi u uvrijeenost.
Sad sam ve uistinu uplaena. Plati je runo mjesto, a dojam
neprijateljstva intenzivan. Na trenutak osjetim silnu elju da samo nastavim,
pritisnem papuicu gasa i provezem se kroz taj sablasni grad, vratim se na
pravu cestu, a onda prema obali, u Reggio, u zranu luku.
Ali ne mogu. Moram saznati istinu o Marcu. Parkiram se na mjestu koja
je u runom Platiju najslinije glavnom trgu, piazzi, iako je to zapravo samo

181

A J Molloy

Pria o X

skupina malo viih, nedovrenih betonskih zgrada okrenutih prema ravnom

i praznom parkiralitu. Sve se doima muslimanski strogo.
Tada uoim veliki bar, napola skriven betonskim zidom. Ispred bara
postavljeno je nekoliko plastinih stolaca, a nekolicina gostiju sumorno mi
uzvraa pogled. To je to. Kafii su sredite talijanske drutvenosti, a ovaj je
najvei u gradu. Ako elim pronai Enza Pasellija i razotkriti istinu o Marcu,
to e biti ovdje.
Sjednem za jedan od plastinih stolova ignorirajui izraze lica svih u
kafiu; jedan tip lupka se prstom po nosu, pokazujui da je nanjuio neto
sumnjivo, a drugi povlai gornji kapak na oku, dajui svima do znanja da
otvore etvore oi.
Mom stolu prilazi konobar tunog izgleda. Oito je da oklijeva - odaje ga
govor tijela. Ne eli govoriti sa mnom, nego bi htio da odem. Ali ja sam
prestala crvenjeti; ve sam otila predaleko.
Signorina?
Espreso, per favore.
On se razvedri i doima se da mu je itekako laknulo - djevojka samo eli
popiti kavu, a onda e otii.
Ali to nije sve. Dodajem na talijanskom: Traim Enza Pasellija.
Sto cercando Enzo Pasellli.
Konobarevo se lice ukoi. Zacijelo sam prekrila nekakvo strano strogo
pravilo ve i samim tim to sam spomenula to ime.
Ne odgovara mi. Okrene se, bez rijei, blijed, i nestane u kafiu. Svi u
kafiu zure u mene. Dvije mlade majke, svaka s djetetom u naruju,
neprikriveno se mrte. Tri sredovjena mukarca u urednim jaknama i
izglaanim hlaama, koji dijele zgodnu bocu Nero d'Avola, zaprepateni zure
u glupu plavokosu Amerikanku.
Konobar se vrati.
Espreso, njegove su jedine rijei, koje izgovara izuzetno bezobrazno,
isputajui siunu bijelu alicu i tanjuri na stol koji nije obrisao. Oito je
koliko udi za tim da nestanem. Odlazite odavde, signorina, odlazite.
Pogledam ga i ponovim. Sto cercando Enzo Paselli.

182

A J Molloy

Pria o X

Konobar napravi korak unatrag, osvre se po okolnim stolovima, traei

moralnu podrku, traei da mu netko pomogne s tom poludjelom
Amerikankom koja kao da trai da je netko ustrijeli.
Otkucaji mog srca brzi su i konstantni; nije da se ne bojim, ali sam ipak
odluna. Glupa procedura ponavlja se triput u sat vremena. Svaki put kad
konobar izae iz kafia naruim kavu ili vodu i kaem da trebam Enza
Pasellija; konobar me svaki put pogleda, a lice mu je blijedo i tuno, nita mi
ne odgovori, nego samo donese kavu. ujem kako ostali gosti kafia apuu.
Jedan od sredovjenih mukaraca ustane i naputa svoje prijatelje. Je li
otiao po pitolj? Po razbijae?
Odnekud se zauje zvuk ispunog ventila na automobilu i na trenutak
pomislim, gotovo s olakanjem, da je doao kraj. Netko puca u nekoga.
Najradije bih zaplakala. Najradije bih pobjegla iz groznog Platija. Ali moram
saznati istinu o Marcu. Zato ustanem i odem ravno konobaru koji doslovno
uzmie preda mnom, i izjavim: Sto cercando Enzo Paselli.
Ovaj put konobar odgovara jo jednim uobiajenim talijanskim pokretom,
prislonivi dlanove jedan uz drugi, maui njima gore-dolje, koji govori:
Molim te, molim te, molim te, ne budi nerazumna.
Signorina,per favore, non si capisce...
Sto cercando Enzo Paselli!
Samo to ne viem. Skoro sam potpuno poludjela. Bili bi potpuno u
pravu kad bi me odveli na policiju, samo to, naravno, nijedan policajac
nikad nije uao u Plati.
A onda osjetim ruku na svojoj. Nizak mladi dodiruje mi lakat. Kae
jakim kalabrijskim naglaskom: Venga con me.
Doi sa mnom.
Moda me namjerava odvesti do mog auta, moda me namjerava odvesti i
ubiti. Na vratu ima veliku tetovau. Nosi motociklistike izme s povienom,
irokom petom. Vodi me iza ugla zatrpanog smeem i odmah ugledam drugi
kafi, profinjeniji, s tendom i stolnjacima na stolovima.
I tu je Enzo Paselli. Sam jede kasni nedjeljni ruak. I promatra me. Pred
njim je pola boce vina. Jede pueve. Babalucci. Zajedno sa zelenkastim
ticalima.
Kad priem stolu on ustane. Odjeven je u blijedoplave hlae i koulju sa
irokim ovratnikom iz koje izviruje njegov naboran, staraki vrat. Dlaice na
prsima preteno su mu srebrnaste. Lice mu je jako naborano i potpuno je

183

A J Molloy

Pria o X

elav. Pa ipak odaje dojam zlokobnosti, ak i svojevrsne smrtonosne

muevnosti. Ubojica s lanim zubima.
Prui mi pjegastu ruku. Prodrmam je. Stisak mu je mlitav, slab, jedva
osjetan. Ubojstva zacijelo preputa nekome drugome.
On sjede i pojede siunog pua. Sluz mu curi niz bradu i blista na
sunevoj svjetlosti dok Enzo govori. Obraa mi se savrenim engleskim
jezikom s amerikim naglaskom.
uo sam da me traite.
Da.
Osmjehne se. Pueva sluz jo uvijek blista.
Znate daje to vrlo glupo.
Znam.
Pa zato onda? On pojede i drugog pua, meljui ga lanim zubima.
Zato ste doli u Plati?
Zavlada tiina. to da kaem? Enzo me prekine u razmiljanju.
Mlada damo, vjerojatno ste svjesni da ovdje otimaju ljude. Ispod svake
kue nalaze se tuneli. Tijela se zakapaju u okolnim umama. Mnogo ih je.
Ja sam djevojka Marca Roscarricka i elim saznati istinu. Ponovno
tiina, ali puno krae traje. On kimne prema meni. Znai, vi ste Alexandra
Beckmann. Tako sam i mislio. Zapanjena zurim u njega. On ne reagira,
samo uzme ubrus kao da e obrisati odvratnu sluz s brade, ali umjesto toga
njime otjera muhu. Tada se nagne naprijed i srkne gutljaj vina Greco di
Bianco. Muha zuji. Zamuckujui upitam: Kako znate tko sam?
On se osmjehne i proguta vino.
Moj je posao sve znati. Inae... On pojede jo jednog pua ubacivi ga u
usta. Inae bih i ja bio samo jedno od tijela u umama iznad Gioia Taura.
Dugo vlada tiina dok on vae, pije i zuri u mene svojim vodenastim
oima, s tragom pua na bradi. Pitam se ostavlja li taj trag ondje namjerno,
da me izludi, da u meni izazove gaenje. Moda je to dio mafijake predstave.
Ako jest, ide mu od ruke, jer samo to ne izgubim kontrolu, samo to ne
pobjegnem. Doao je taj trenutak. Progovorim.
Molim vas. Moete li mi rei istinu o Marcu Roscarricku? Znam da ga
poznajete. Vidjela sam vas u zamku Rhoguda prole noi. elim saznati
istinu o njemu i o onome to se dogodilo u Platiju.

184

A J Molloy

Pria o X

Enzo Paselli zamiljeno vae svoje pueve, paljivo ih razdvajajui od

ljigavih zelenih ticala, a onda ih nabada na malu vilicu i ubacuje u svoja
vlana, stara usta. Progutavi, odgovori mi.
Gospoice Beckmann, vi ste hrabra ena kad ste doli u Plati
pokrajnjom cestom iz Rhogude. Doli ste u najopasniji grad u Italiji. Znate li
da je ovo ujedno i najbogatiji talijanski grad? Ali novac je zakopan, kao i
leevi koji trunu. On se zavali u stolcu. To znai da ste veoma hrabri. A ja
se divim hrabrosti. To je najvea ljudska vrlina, Isusova vrlina. Zato u vam
rei istinu o Marcu Roscarricku, kae osmjehujui se.
Podigne svoju au s vinom i lagano je nagne, divei se vinu utom poput
slame. Tada nastavi. Roscarrick je ubojica. To je istina. Ubio je ovjeka
ovdje u Platiju usred bijela dana. U blizini kafia u kojemu ste popili
nekoliko espresa.
Sunce je vrelo i ledeno na mom vratu. Kao da u se onesvijestiti. Gotovo
je. Zavreno. Moja ljubav, moj lord, moja osamljenost. Sve je okonano.
Enzo Paselli se osmjehne. Proteza mu je zamrljana sokom od pueva. Kao
da izvodi grotesknu komediju ali ja se ne smijem, uope mi nije smijeno.
Ali imao je razlog. Trebali biste znati kontekst.
to? Nastojim zadrati kontrolu nad sobom. Recite mi, molim vas.
Lord Roscarrick je ovdje otvorio posao, uvozei robu preko Reggia...
Da, to znam.
Enzo Paselli kimne glavom i pojede jednog od posljednjih malih pueva.
Tada nastavi. Razbjesnio je mnoge ovdje u Platiju. Naljutio je nekoliko
prilino vanih ljudi. Nije stavio ni mrvicu eera u nau kavu. Razumijete li
me?
Da.
Neki od tih ljudi htjeli su da nestane. Posao su povjerili Salvatoreu
Palmiju. Niste mogli uti za njega. Ali svi u Calabriji znaju za njega ili barem
znaju njegov nadimak, Norcino. On zastane. Kolja svinja.
Enzo otpije velik gutljaj vina, otpuhne i nastavi: Norcino nije mogao doi
do samog Roscarricka jer su ga previe dobro uvali, pa se okrenuo njegovim
zaposlenicima, Roscarrickovim radnicima. Dao se na posao i ubio nekoliko
od njih. Masakrirao ih je. Pobio je trojicu u tjedan dana. Doslovno ih je
isjekao na komade dok su jo bili ivi. Imao je posebne noeve.

185

A J Molloy

Pria o X

Zurim u starca; sluz od pua na njegovoj bradi sasuila se u prah.

Poslijepodne se zaustavilo. Potpuno smo sami ovdje, ispred restorana, iako
kroz prozor vidim tamna, zabrinuta lica kako zure u nas.
Enzo odgurne svoj tanjur i zavri priu.
Salvatore Palmi uistinu je bio odvratan psihopat. Svima se gadio, svi su
ga se bojali; ak su i ljudi iz Platija smatrali da je preao sve granice. Ali
policija je bila previe uplaena da bi neto poduzela. Salvatore je radio za
klanove, za efove. Bio je nedodirljiv i nitko ga nije mogao zaustaviti. Ali
Norcino je malo previe volio svoj posao; jednostavno je volio raditi kobasice
od ljudi. Idueg tjedna ubio je Roscarrickovog predradnika; ubio ga je u
njegovom domu, pred oima njegove djece odsjekao mu je glavu, a onda mu
je ubio i suprugu. Samo zato to je uivao u ubijanju.
Osjeam muninu. Enzo odmahne svojom starom, elavom glavom.
Svi su bili paralizirani od straha. Salvatore se ponaao kao obiteljski
pas, rotvajler, koji je poeo ugroavati samu obitelj. Oteo se kontroli.
Nedjeljom ujutro sjedio bi u kafiu u kojem ste pili espreso, okruen svojim
sljedbenicima. Salvatore, kolja svinja, nikad nije ni pomislio da bi itko
mogao imati muda da se jednostavno doveze u Plati.
Zurim u Enza. On kimne glavom.
Ali Marc Roscarrick imao je muda. Idue nedjelje, nakon to je krvnik
masakrirao tu obitelj, va se deko jednostavno dovezao u Plati, na trg i
priao Salvatoreu s pitoljem u ruci. Salvatore je pio proek. Nije bio
spreman za takvo to, bio je oputen i strano se zaprepastio. Roscarrick je
podigao Salvatorea na noge, odvukao ga nasred trga, natjerao da klekne, a
onda ga ustrijelio u glavu. Nakon toga je Roscarrick uao u svoj automobil i
odvezao se.
Enzo popije gutljaj vina i lagano se, mudro osmjehne. To je bilo
najhrabriji in koji sam ikada vidio, a ja se, kao to sam rekao, divim
hrabrosti. Ujedno je bio i vrlo pametan; njegov je in bio toliko impresivan da
je prerastao u legendu, a Roscarricku je priskrbio ugled koji je zadrao do
danas. Mnogi su ljudi poeli vjerovati da ima mo i utjecaj; zacijelo je na
visokom poloaju u camorri jer kako bi inae uspio skupiti toliko hrabrosti
da to uini?
To znai da nije u camorri?'
Enzo ne obrati panju na mene.
Ljudi u Platiju inae bi se osvetili za takvu uvredu, ali ovaj put smo
odluili da emo postupiti diplomatski. Na kraju krajeva, Roscarrick nas je

186

A J Molloy

Pria o X

oslobodio problema, psa koji je prerastao svoju kuicu. Enzo se ukoi kao
da e ustati. Sastali smo se s vaim lordom Roscarrickom. Proglasili smo
primirje. Rekli smo mu da se izgubi iz Calabrije i suglasili smo se da se
'ndrangheta u ovom sluaju nee osveivati. I to je sve. Zato sam se sino
sastao s vaim dekom, a onda ponovno i jutros. Da bismo potvrdili
primirje. Enzo se osmjehne svojim zamrljanim i sasuenim osmijehom.
Roscarrick mi se svia, ali me i zbunjuje. Ne znam je li svetac ili grenik.
Kako je doao do novca za pokretanje posla? Njegova je obitelj bila
osiromaena. Onda mu je iznenada umrla bogata mlada supruga. Zaista nije
imao sree.
Enzo ponovno zamahne na muhu ubrusom. A sada, Alexandra
Beckmann, moramo se oprostiti. Ako ikada ponovno posjetite Plati, pronai
ete me u ovom restoranu. Obino za veeru pripremaju izvrsni osso bucco.
Ali sad morate otii jer ne mogu cijelog dana drati pse u psetarnici. Idite
prije nego to vas odvedu u ume iznad Gioia Tauroa. Idite.
Spotiui se, napola u snu, ustanem i odem do ugla, preko prljavog trga i
uem u svoj auto. Ovaj put vozim glavnom cestom, uz kalabrijsku obalu.
Potrebno mi je neto to e mi pruiti sigurnost. Htjela bih to prije odavde,
molim te, Boe, izvedi me odavde. Molim te, molim te, molim te, Boe.
Automobil grmi izlazei iz grada. U glavi mi se vrtloe misli: bjeim.
Naputam Plati. Jedina dobra cesta sputa se u dolinu i ja jurim kroz
maslinike, prebrzo vozim, jurim kao i moje misli, a onda skrenem na zavoju i
vidim automobil koji mi se pribliava.
Dva mukarca. Dva lica. Cesta ima samo jednu traku. Moramo usporiti.
Promatram mukarce u autu. Jedan od njih izlazi i ja stanem.
To je Marc. Stoji ondje, napetog, tunog i oajnog izraza na licu.
Izvlaim se iz auta, a koljena mi podrhtavaju. On me promatra svojim
tunim, blijedim, prekrasnim oima. Udaljen est metara.
X, izusti. X, mislio sam...
Plaem tako grevito da imam osjeaj da u se onesvijestiti. I trim u
njegove rairene ruke.
Marc. Marc. Marc.

187

A J Molloy

Pria o X

25

MARC ME VRSTO privija na prsa dok plaem, hvatajui zrak. Tada

podigne moje lice i poljubi me, dvaput u elo, a onda u usta. Moja usta koja
plau, slana od suza. On progovori.
Vratio sam se u Rhogudu, u zamak.
Ali, Marc...
Ona djevojka, Francoise, rekla mi je da si otila u Plati, onom stranom
cestom, potpuno sama.
Nisam imala izbora...
Plaio sam se najgoreg. On me ponovno poljubi. Bojao sam se da si
kliznula s ceste i stradala. A onda... Opet me hitro, estoko, dvaput poljubi.
Onda sam pomislio, to e se dogoditi ako uope i stigne u Plati? to e
napraviti? to e rei? Moglo ti se bilo to dogoditi. Poslao sam nekoga na
pokrajnju cestu da provjeri, a Giuseppe i ja smo pojurili u Plati.
Podigne mi lice prema sebi. I upita me: to se dogodilo?
Jecaji se smiruju. Obriem lice zapeem, razmazujui sol i vlagu.
Giuseppe prilazi s rupiem i prua mi ga. Promrmljam: Grazie.
Onda obriem suze rupiem. Giuseppe dri otvorena vrata auta. Diui
duboko i sporo, smirujui se najbolje to mogu, sjednem na prednje sjedalo,
a Marc ue u automobil za mnom, za upravlja. Giuseppe ode prema Land
Roveru. Bjeimo, prema jugu, prema Jonskom moru.
Kaem: Marc, vidjela sam Enza Pasellija. Ispriao mi je o... krvniku. to
si uinio.
Marc vozi bez rijei. Profil mu odaje napetost; zamiljen je. Ni ne pogleda
me u oi kad upita: I?
Dodirnem mu ruku.

188

A J Molloy

Pria o X

Marc, odvedi me odavde. Bilo kamo. to dalje. On se okrene prema

meni. Ruka mu se sputa na moje bedro, ali je dodir pasivan, blag,
umirujui. Potiskujem iznenadnu navalu suza. Preplavljuju me emocije.
Promet se smanjuje i pojaava na uskim kalabrijskim cestama dok
pokraj nas prolijeu runi gradovi. Naposljetku se trgnem iz svog udnog,
snovitog stanja.
Kamo idemo?
U zranu luku, a onda u juni Tirol.
Tirol?
Giuseppe se moe vratiti u Napulj. Mi emo uhvatiti izravni let za
Veronu i odande nastaviti autom. elim se barem nakratko maknuti s juga.
Dobro. Tirol. Ondje ima kuu, schloss.
Prisjeam se: juni Tirol. Naravno. Nikad nisam zaboravila ono vino kao
iz bajke. Moscato Rosa.
Mirno je i prekrasno, kae Marc, promatrajui razruenu zgradu kojoj
nedostaje pola fasade. Sigurno je i udaljeno od svega. A onda, on se okrene
prema meni, onda idemo u Veneciju.

189

A J Molloy

Pria o X

26

KAD SMO SE SPUSTILI u zranu luku u Veroni osjeam se smirenije.

Donekle. Ispred malog terminala Marca doekuje prijatelj, moda poznanik
ili sluga, i daje mu kljueve auta, malog i brzog BMW-a. Padne mi na pamet
kako je svaki potez u ivotu znatno jednostavniji zahvaljujui Marcovom
neizmjernom bogatstvu; a taj je novac zaradio borei se protiv razliitih vrsta
mafije. I na kraju je morao ubiti nekoga.
Najradije bih zauvijek nastavila bjeati. Pa ipak, ujedno ga silno elim
poljubiti. No bez rijei sjednem u automobil i kreemo prema Tirolu.
U poetku je krajolik neujednaen dok prolazimo kroz sjeverna talijanska
predgraa. Supermarketi Carrefoura i betonski kanali; mnotvo ljudi koji se
vraaju s posla, a izgledaju kao da im je vrue i razdraljivi su pod suncem
koje zapada. Ovdje je trideset stupnjeva ak i u osam naveer. Pranjave,
suncem spaljene ravnice Veneta. Sasuene i smee. Poput mene. Osjeam se
sasuenom i spaljenom. elim seks. Napetost u glavi elim razrijeiti
seksom. Jedino na taj nain mogu prijei preko svega. To je jedini nain na
koji se uistinu mogu vratiti Marcu.
Seks.
Pitam se bih li se jednostavno trebala nagnuti prema njemu i poljubiti ga.
Ali ne mogu. Zbog neega. Ne znam zato. Zato samo sjedim pokraj njega,
ispunjena eljom za njim, promatrajui emprese koji promiu pokraj nas.
Promatram salone Alfa Romea i niska brdaca.
Ali onda ispred nas primjeujem planine. Oi mi se raire. Neki su
vrhunci prekriveni snijegom, golemi i moni, kristalni i svjetlucavi. Putokazi
za Trento i Bolzano govore mi da smo zacijelo blizu; uz riku motora jurimo
autocestom, prolazei pokraj neizmjerne rijene doline dok nam se s obje
strane pribliavaju planine.
Nevjerojatno je, kaem, gledajui kroz prozor auta. To su prve rijei koje
sam izgovorila za dva sata. Gotovo su nagonske, instinktivna reakcija na
iznenadni sjaj. I dalje elim Marca.

190

A J Molloy

Pria o X

Samo priekaj, cara mia; bit e jo ljepe, odgovara Marc. On stisne

papuicu gasa i pretjeemo dugaak eki kamion s kojim se utrkujemo
prema sjeveru. Dok ubrzavamo, postaje mi jasno to je htio rei.
Krajolik je sad savren, kao iz bajke. ivopisne zelene terase s
vinogradima i jabunjacima uspinju se prema liticama gdje dvorci iz snova
blistaju u sjenama i na suncu; iznad dvoraca i drevnih sela na vrhovima
brda prostiru se planine.
Dolomiti.
Nikad nisam vidjela takve planine; izgledaju nestvarno. Podsjeaju na
ideju kakvu bi nadareno dijete smislilo o planinama: golemi vrhovi sivih,
ledenjakih stijena koji se uzdiu tri do etiri tisue metara u visine. Potpuno
okomito. Poput kamenih, ledenih tornjeva. Poput katedrala koje ekaju na
suncu. to ekaju?
Kao djeak sam esto boravio ovdje, kae Marc. Moja majka i sestra jo
ive ovdje.
Skrenemo s autoceste; vozimo uskom, seoskom cestom kroz vinograde u
kojima sagnuti starci pregledavaju groe; kroz bogata smaragdnozelena
imanja na kojima konji trkaraju livadama, pokraj raznobojnih starih sela sa
srednjevjekovnim crkvama. Nastojim ne razmiljati o Marcu i o sebi, golima.
Moda sam opsjednuta. Moe li ovjek imati seksualnu psihozu? Jesam li
zbog misterija postala pretjerano seksualna?
Naglo mi postaje jasno.
Svi su putokazi na njemakome.
Preli smo jezinu granicu, odgovori on. Nastojim ne obraati panju na
to kako njegove miiave ruke usmjeravaju upravlja, kako jednodnevna
brada naglaava vrstou njegove eljusti ili kako su mu line kosti ukoene
prilino opasno i agresivno, kao u grabeljivca. Mogu zamisliti to lice
iskrivljeno od bijesa. Mogu zamisliti kako Marc nekoga ubija. Mogu. A ipak
ga elim poljubiti. To je zacijelo pogreno.
Petnaestak kilometara iza nas ljudi uglavnom govore talijanski, a ovdje
govore njemaki, iako su po narodnosti Talijani. Talijani koji se znaju
parkirati.
Nakon jo jednog iznenadnog zavoja naemo se na dugakom
poljunanom prilazu. Zinem od uda. Prilaz vodi do vrlo velike i lijepe stare
kue prekrivene viticama i bugenvilijama, s velikom kulom u uglu, koja je
ograena grudobranom.

191

A J Molloy

Pria o X

Schloss Roscarrick. Moja majka i sestra nisu ovdje, ali vratit e se

sutra.
Marc elegantno okrene automobil na poljunanoj stazi i parkira ispred
velikih ulaznih vrata. Iz kue urno izae sredovjeni mukarac u kratkim
hlaama, sandalama i majici, ali prema njegovu dranju zakljuujem da je
sluga.
Guten tag, Klaus, kae Marc izlazei iz auta. Sluga se osmjehne, uzme
kljueve i vrlo mi uljudno kimne glavom. Tada, ispriavajui se, objanjava
da je radio u vrtu. Barem tako zakljuujem prema rijei garten, jer slabo
govorim njemaki. Marc kimne glavom i prihvaa ispriku. Pokae prema
prtljagu u prtljaniku. Ein uhr? Im Ziueiten Schalfzimmer. Danke, Klaus.
Marc me uzme za ruku. Vodi me prema velikim vratima. Ne mogu to vie
podnijeti. im su se vrata zatvorila za nama obuhvatim mu lice rukama i
poljubim ga.
Ne moram ga nagovarati. On me podigne u naruje i ljubimo se. I opet se
ljubimo.
Marc, izustim napola u suzama, napola smijui se, mislim da me
mora poeviti. Inae u pobjei.
On me spusti na pod i trga odjeu s mene. Ali i ja trgam odjeu s njega.
Njegovu koulju. Htjela bih ugristi njegova gola i miiava prsa. Raskrvariti
ga. Htjela bih vidjeti kako ga uzbuujem. elim imati takvu mo nad njim.
Ovamo, kae on, povukavi me grubo i prekrasno za ruku. Spavaa
soba je na katu.
Stube su ogromne, iroke i velianstvene. Marc me pokuava razodjenuti
dok se penjemo. Odgurnuvi ga, skidam jednu, pa drugu cipelu. Sad sam
bosonoga. I trim. On tri za mnom. Strgne koulju sa sebe i baci je preko
ograde. Ona zalepra na toplom, mekom zraku, zastava njegove poude.
Gdje je spavaa soba?
Ovdje, odgovori on. Okrenem se prema njemu. On otvara vrata spavae
sobe. Ulazimo unutra i vrata se s treskom zatvaraju za nama. Marc je bez
koulje. Ja sam ostala bez haljine. Na sebi imam samo donje rublje - gaice i
grudnjak. elim biti gola za njega, elim biti gola s njim. Ali vrue mi je,
znojna sam i vrua nakon dugotrajne vonje i leta. Htjela bih biti ista.
Moram se istuirati.
Onda mi dopusti da te ja okupam.

192

A J Molloy

Pria o X

Marc me podigne i nosi me preko ramena u veliku, svijetlu i predivno

modernu kupaonicu. Posvuda blista elik. Osvrem se oko sebe. Marc je
platio za to. Platio je sve ovo.
Sad me moj lord Roscarrick sputa na pod kupaonice. Raskopava mi
grudnjak i svlai mi gaice; gola sam, nestrpljiva i znojim se.
Okupaj me.
Marc me ponovno podigne, kao kliza koji podie partnericu, uzima me i
sputa pod tu. Okrene elinu slavinu i potee bujica tople vode. Marc, bez
koulje, uzima glavu tua s njezinim savitljivim elinim crijevom i poinje
me kupati. Ruke su mu nasapunane i tople. To je onaj isti sapun koji koristi
u Napulju. Sapun iz Firence. Miris je boanstven. Marc me kupa.
Polijeva mi vodom stopala i sapuna prste na mojim nogama paljivo,
njeno, leerno. Podie moju nogu i pere jedan prst za drugim. Kad ih je
oprao, poljubi ih. Uzme u usta jedan, a onda dva. Sputa moju nogu pa mi
sapuna i ispire glenjeve, koljena, bedra. Detaljan je i posvetio se poslu.
Marljivo masira moju stranjicu sapunicom i vruom toplom vodom, a negdje
u meni pulsira uitak, ali ekam i promatram dok me Marc okree i
usmjerava toplu, ugodnu vodu na moje stidne dlaice i moju vaginu, a ruke
mu klize izmeu mojih mokrih, sapunastih bedara. To je previe.
Doi pod tu sa mnom.
Za trenutak, cara mia, samo jo malo.
Sad mi sapuna prsa. Mrti se, masira, prekriva me tom mirisnom,
aneoskom pjenom; ruke su mu mekane, ruke su mu vrste. Podiui glavu
tua iznad moje glave usmjerava vodu na moju kosu i lice; sklapam oi dok
voda ispire posljednje tragove znoja s mog lica. Oi su mi vrsto sklopljene. A
onda osjetim njegova meka usta na svojim usnama. vrsto me ljube.
Marc je ispod tua sa mnom. Skinuo je traperice. Gol je ispod tua sa
mnom, a tu je i njegova erekcija. Osjeam je kako se prislanja uz mene.
Otvaram oi. Pruim ruku i uzmem njegov kurac, njegovu zanosnu debljinu.
Uzimam pjenu i sapunicu i perem njegovu elju, perem je sapunom. S
potovanjem i paljivo. Volim njegov tvrdi kurac. Volim njega. Volim njegovu
elju za mnom. Kako bih mogla sumnjati u njega?
Tek to se okupao Marc zatvori slavinu i izlazimo iz kade, stanemo na
runike i briemo jedno drugo. Tada se pogledamo i doslovce trimo u
spavau sobu, goli, isti, mladi i zaljubljeni. Spremni za seks. Poput
normalnih ljubavnika. Ali bolje. Ali gore. Ali ekaj.

193

A J Molloy

Pria o X

Na krevetu smo. Marc me eli uzeti. Zaustavim ga i odmahnem glavom.

Onda ga uzmem u ruku. Gledam ga u oi. Kaem: Ubio si ovjeka.
On kimne glavom, a plave mu oi svjetlucaju.
Ubio sam ovjeka.
Morao si to napraviti?
Morao sam to napraviti.
Mogu ti oprostiti...
Moe li?
vre stegnem njegov kurac. Oi mu se suavaju. Lica su nam tik jedno
do drugog.
Da. Mogu. Jer te volim. Prokletstvo, Roscarrick, volim te. Voljela bih da
te ne volim. Ali te ipak volim.
Prvi put sam to rekla. Niz lice mi se kotrljaju suza ili dvije. Pustim Marca.
Legnem na krevet.
A sad to uini, uzmi me, molim te, prije nego to promijenim miljenje,
prije nego to se sve raspadne, prije nego to odustanem i pobjegnem.
On kimne glavom. Tada se sagne da me lizne. Ali ne elim to. Ponovno
pruivi ruke, obuhvaam njima njegovo lice i podiem ga prema sebi;
poljubim ga u usta, u njegove crvene, njene usne i jo ga jednom poljubim.
Marc, spremna sam.
On me bez rijei gurne na lea i razdvoji mi bedra. Tada se nagne
naprijed i pogleda me vrsto i zapovjedno u oi, jedva se primjetno
osmjehnuvi. I estoko ulazi u mene.
Osjeaj olakanja je intenzivan. kripim zubima. To boli. Sjajno je.
Ponovno gurne svoj kurac u mene. I ponovno. Jako sam vlana. I ne od
tuiranja. On prodire i ja naglo izdahnem. Glasno. Ponovno skoro plaem. To
je snano, upravo ono to elim: ne elim njenost, ne sad, ne nakon
dananjih dogaaja. Ne elim mlitavu predigru. Samo njega. Samo njega.
Snano. elim da me posjeduje. Cijelu mene.
Jebemo jedno drugo. Jedino tako to mogu nazvati. Jebemo jedno drugo.
Uzimamo jedno od drugog ono to elimo. Prodiremo se i udimo jedno za
drugim. Poljubim njegovo rame, njegove velianstvene, tvrde miie. Onda ga
ugrizem. Jako. I ponovno ga poljubim.

194

A J Molloy

Pria o X

On udahne.
Ti.
Grebem ga noktima po leima dok ponovno ulazi u mene, duboko i jo
dublje. On uvue zrak. Znam da je bolno. I elim da bude bolno. Za njega
kao i za mene. Gledam ga u oi dok se uzdie i pribliava, stalno iznova
ulazei u mene. I kaem: Volim te, gade jedan.
Ponovno ga ogrebem. On ponovno prodre u mene. Milujem okrutnu i
njenu ljepotu njegove eljusti.
Mrzim te ali te volim.
X, X...
Dok me jebe Marc mi podie noge i prislanja mi tabane na svoja prsa.
Moje male i bose bijele noge. Prislonjene uz njegova tvrda, preplanula prsa
obrasla tamnim dlaicama. Jebe me. Tada mi razmakne stopala, a ruke su
mu vrste oko mojih zglobova na nogama i podie mi noge jo vie, tako da
se savijaju, gotovo bolno, kao da eli ui jo dublje u mene. Dublje, da bi me
zdrobio pod sobom.
Podinjavam se. On je dominantan. Gurnuo mi je noge tako daleko iza
sebe da nonim prstima dodirujem zid. To mi se svia, svia mi se lagana
bol; doputam mu da me jai, prodire, kontrolira. Doputam mu da sa
mnom napravi to eli. Blizu je vrhuncu, vidim to po bijesnoj ljepoti u
njegovim oima. On naglo pusti moje noge da padnu. I oputa se na
trenutak, zastavi, ekajui.
Sad se ja nagnem prema njemu.
Ugrizem ga za rame dok ponovno ulazi u mene. To teko, muevno rame
tvrdih miia. To sportsko rame. Te ubilake ruke. Te smrtonosne ake. Taj
maevalac. Marc Roscarrick.
Straga.
Tko sam ja? Sad i nareujem?
Marc poslua. Okrene me. Onako, kao baletan, vrti me u rukama i
okree. Kao da sam igraka ili najdrai komad alata. Tada mi ponovno rairi
bedra. O, da. Sad smo skoro gotovi. Gurnem lice u jastuk. Znam to slijedi.
Oduevljena sam onim to slijedi.
Ali ono to slijedi je drukije. Marc prodre u mene osam ili devet puta,
dominantno i vrsto i prekrasno duboko, ali onda se povue. Uhvati me
ispod trbuha i podigne me, nosei me preko sobe.

195

A J Molloy

Pria o X

Do prozora. A velik prozor irom je otvoren. Vidim planine i ume, kao i

plavo, sve mranije veernje nebo. Planine su crvene; obasjane suncem na
zalasku blistaju predivnim crvenim sjajem. Marc me spusti preko ruba
prozora, podstavljenog koom. Gledam prema planinama. On je iza mene.
Onda ponovno ue u mene. Jebe me preko ruba prozora. Straga.
Osjeam sve svjeiji, slatki veernji zrak na svojim prsima. Osjeam miris
borovih uma i planina. Vidim ledenjake na Dolomitima. Osjeam Marcove
prste na svom klitorisu. Osjeam njegovu elju u sebi. Osjeam suze na
svom licu. Osjeam drhtaj od orgazma koji se pribliava. Pribliava se poput
konja iz daljine. Negdje zagrmi.

196

A J Molloy

Pria o X

27

DAKLE, JUNI TIROL je lijep?

Prekrasan, uistinu nevjerojatan. Dolomiti su udesni. Le Corusier je
rekao da izgledaju kao da ih je netko naslikao i bio je u pravu.
Le Creuset? ovjek koji radi tave? Koga briga to on misli o
Dolomitima?
Pretpostavljam da se Jess ali.
Ne Le Creuset, nego Le Corbusier. vicarski arhitekt.
A tako.
Jess, Dolomiti su boanstveni. Na visini od tisuu dvjesto metara
prekriveni su zelenim livadama s divljim cvijeem i krasnim, toplim jezerima,
a iznad toga su ogromni, ruiasto-sivi vrhunci, poput katedrala, poput
cijelog niza gotskih katedrala.
Zbilja?
Da, zbilja.
Tko bi rekao. Planine. Koga briga za planine. Precijenjene su.
Nasmijem se. I Jess se nasmije na ekranu mog mobitela. Komuniciramo
preko Skypea. Ona je u svojoj sobi u Napulju u kojoj, koje li ironije, visi
kalendar s Mussolinijevom slikom. Ja sam u velikoj sobi na drugom katu
iznajmljene palae na kanalu Grand. U Veneciji. Jutros smo se dovezli
ovamo iz Marcovog tirolskog obiteljskog doma. Parkirali smo automobil na
Mestre i barkom preli lagunu.
Venecija!
Dakle, otili ste u njegov uveni schloss i odsjeli ondje, jeli ste
kartoffelsalat?
Ja. Es schmeckt gut.

197

A J Molloy

Pria o X

Jesi li se potpuno oporavila od svojih ozljeda?

Sjajno se osjeam, hvala ti to brine.
Ma daj. X, samo mi je stalo do tvog dupeta. Pretpostavljam da je izloeno
estom kanjavanju?
Jess donekle smeta to joj malo priam o misterijima. Htjela bi saznati
detalje, to razbludnije, to bolje. Ali, dakako, ne mogu joj puno toga rei.
Vjeruj mi, dobro sam. Svi smo dobro.
Ona zakoluta oima i smijucka se. Onda upita: I, kakav je schloss?
Velik i impozantan. Upoznala sam njegovu majku i sestru.
Zbilja? Savreno prikladno. I?
Oi joj se ire od iekivanja.
Zapravo, nisu onakve kakve sam ih oekivala. Sestra je vrlo draga,
podsjea na Engleskinju, pomalo suzdrana, prilino duhovita. Majka je vie
teutonske rase.
Da?
Plavokosa, nordijski tip. Poput nordijske kraljice. Elenora od Akvitanije.
Je li Akvitanija u Normandiji?
Vjerojatno jest. Ali mislila sam da je mama iz Napulja. Zar oni nisu
napuljsko plemstvo?
Pa jesu. Barem mislim. Nisam je tako zamiljala. Doima se pomalo
tunom. Osvrnem se preko ramena. Negdje s Kanala dopire zvuk sirene
venecijanske parne brodice. Mislim da ujem turiste koji su krenuli prema
Rialtu. Ili prema Trgu svetog Marka.
arka mi je elja izai u grad i sve vidjeti jer, dakako, jo nikad nisam
bila ovdje; stigli smo upravo na vrijeme za etvrti misterij, koji e se odrati
ove veeri.
Venecija!
Ponovno se okrenem svom laptopu i Jessinu sretnom, nasmijanom,
lijepom, zabavnom britanskom licu s kratkim nosom. Svojoj prijateljici.
Nedostaje mi. Iz Napulja sam otputovala prije tri tjedna. Tri je tjedna prolo
otkako me Marc odveo u Calabriju, a onda u Tirol.

198

A J Molloy

Pria o X

Emocije povezane s tim razdobljem jo u meni izazivaju drhtavicu. Marc

Roscarrick uistinu je uao u moju duu. Sad ga se vie nikako neu moi
rijeiti.
Trgnem se iz uspomena i pogledam Jess koja provjerava poruku na
mobitelu. I smije se. Upitam je: Kako je u Santa Luciji?
Ona podigne pogled i slegne ramenima.
Prilino dobro.
Posao?
Jess iskrivi lice, ali nekako zadovoljno. Napola se osmjehujui. Hmm.
Nasluujem da se tu negdje skriva nekakva tajna, da bi mi neto mogla
otkriti. Ali Jess ima svoja pitanja.
Zna, X, htjela sam te neto upitati. Kako je s onim?
Molim?
Glas joj se spusti za oktavu i poprilian broj decibela.
Hou rei, zna, s onim, onim dogaajem u Platiju. Jesi li se pomirila s
tim? Jess mirne, pribliivi lice ekranu. Moe li se nositi s tim?
Tu sam joj priu ispriala u e-mailu koji sam joj poslala prije dva tjedna.
Sve sam joj rekla, sve to sam saznala o tome kako je Marc hladnokrvno
ubio ovjeka. Moda joj nisam smjela rei, ali ona jest moja najbolja
prijateljica i morala sam to nekome ispriati: bilo je preteko uvati tu tajnu
za sebe. Morala sam je s nekim podijeliti i prenijeti dio tereta na nju.
Sudei prema njezinom uzvratnom e-mailu, bila je okirana i
zaprepatena. Bez i naznake svoje uobiajene podrugljivosti ili cinine
duhovitosti. to je samo dodatno naglasilo ozbiljnost injenica koje sam
iznijela.
Ali je isto tako izrazila zabrinutost za mene, kao to je i sad pokazuje.
Mislim da sam dobro, nastojim je uvjeriti. Jer, kad uje kontekst, ono
to je uinio bilo je... Koja bi bila prava rije? Prihvatljivo? Ne. Razumljivo?
Ne sasvim. Opravdano. Da. Bilo je opravdano - okrutna i osobna pravda,
provedena u zemlji bezakonja.
Smatram da Marc nije imao izbora. Inae bi Norcino, psihotini ubojica,
nastavio ubijati, doslovce masakrirati mukarce i ene. Barem sam si ja to
tako objasnila i tako se mogu nositi s injenicama.
Ponovno to kaem svojoj prijateljici. Ona ozbiljno kimne glavom.

199

A J Molloy

Pria o X

Mogla bi tvrditi da je Marc uinio junako djelo, razmilja ona. Isto bi

tako mogla rei da je Marc ipak ubojica.
Jess.
Hej, nemoj me krivo shvatiti. Nije da ga ja osuujem.
Ne?
X, ja se uistinu slaem s tobom. Jer to je drukiji svijet. Ovaj svijet na
jugu, Mezzogiorno. To nisu smirena predgraa New Hampshirea, zar ne? To
je njihov svijet, njihovi zakoni. Ona se namrti. Zapravo, neki sam dan
razmiljala o tome. I zakljuila sam: tko smo mi da osuujemo Marca? Ja
sam se mogla udati za pilota RAF-a koji u nekakvom besmislenom ratu na
Bliskom istoku baca bombe na djecu. Zar bi to bilo neto drukije? Zar bi to
bilo imalo bolje? Pa ipak, u tom sluaju nitko me ne bi osuivao, zar ne?
Nitko me ne bi pitao kako mogu podnijeti spoznaju o tome to je uinio.
Ona kimne glavom bez rijei. To je zanimljiv argument, moda i izvrstan
argument, a od njega se bolje osjeam. Ali o tom argumentu ne elim sad
raspravljati jer ujem Marca u prizemlju kako razgovara sa slukinjom koju
smo unajmili zajedno s palaom. Vrlo skoro moramo biti spremni. Izgleda da
e doi slukinje koje e me odjenuti i pripremiti me za etvrti misterij. Zbog
toga pretpostavljam da e kostimi biti vrlo zahtjevni.
FJMe
Ali prije nego to prekinemo vezu elim saznati Jessinu vijest. Znam da
ima neto.
Dobro, Jessica, moram se oprostiti.
Ona kimne glavom i pogleda svoj mobitel, provjeravajui vrijeme. Da,
est je. Gibaj. Ja veeras idem u Vomero...
Vomero?
Aha.
Evo ga opet. Onaj isti bljesak tajnovitog osmijeha. Mislim da mogu
pogoditi. Pojavio se mukarac. I prije sam viala taj prolazni osmijeh koji
inae govori da je u Jessicinom krevetu novi mukarac.
S kim ide u Vomer?
Ona slegne ramenima.
Nije bitno.
S novim dekom?

200

A J Molloy

Pria o X

Jess odmahne glavom. Onda se samozadovoljno osmjehne. Onda kimne.

Da. S novim dekom.
Zaciim.
O, moj Boe. Hajde, reci mi! Mora mi rei!
Pa... Prilino je... Ona skrene pogled s kamere. Prilino je kakljivo.
Nisam...
udno. Nije uobiajeno za Jessicu Rushton da bude stidljiva ili
suzdrana kad je rije o njezinom ljubavnom ivotu. Najee mi pria sve, i
najsitnije detalje. Svaki i najsitniji djeli detalja. S uitkom. Onda zahtijeva
isto od mene. Voli brbljati o mukarcima i seksu. Ni meni to nije strano. Ta
zajednika oaranost kompliciranou ljubavi jedan je od razloga zbog kojeg
se tako dobro slaemo.
Zato je onda tako srameljiva?
Jessica?
Ona pogleda izravno u kameru. Uzdahne i kae: Sastajem se s
Giuseppeom.
to?
Sastaje se s Giuseppeom? S Marcovim Giuseppeom?
Da.
Pljesnem rukama. Iskreno sam oduevljena. Znala sam da joj se
Giuseppe svia. Prekrasnosaur Rex. On je vrlo zgodan i armantan. Sjajno!
Pa to je super! kaem.
Ona me pogleda, a onda se osmjehne.
Jesi li sigurna? Potpuno si sigurna? Sigurna si da ti to ne smeta? Ne
misli da se guram u vae drutvo?
Jessica Rushton, ne budi glupa. Naravno da ne. To znai da emo se
ee viati.
Ona kimne glavom. Da, tako je! Giuseppe sutra leti u Veneciju, po
Marcovoj zapovijedi. elio bi da i ja idem s njim, ali dok nisam razgovarala s
tobom nisam znala to da mu kaem.
Hajde onda! Doi ovamo. Jasno da mora ii s njim. Moemo piti
bellinije u Harrvjevu baru. To je sjajno!

201

A J Molloy

Pria o X

Dobro. Ona mi uzvrati osmijeh. Super! Ne brini, neu se baviti udnim

misterijima i takvim stvarima. A ionako nisam pozvana. Ali vidjet emo se u
Veneciji. Sutra.
Dobro. Bok!
Mahnem joj, ona mi uzvraa mahanjem i kae: Nemoj upasti u kanal.
Ekran se zatamni. Zavalim se u stolcu. Sretna sam. Uistinu sam sretna.
Svijet je ponovno savren.
Ili je barem skoro savren. Jo postoji ona posljednja, muna sumnja,
najsitnija zmija u inae nedirnutom raju: sumnja o Marcovoj eni. Ne mogu
zaboraviti to je Enzo Paselli rekao za stolom u restoranu u groznom Platiju.
Njegove rijei o iznenadnoj smrti lady Roscarrick, o tome kako je Marc
naslijedio njezin novac...
Ba nije imao sree.
Ali ne elim razmiljati o tome. elim biti sretna. Zato i jesam sretna. A
noas u biti Alexandra od etvrtog.

202

A J Molloy

Pria o X

28

TRI SATA POSLIJE izaem na vlano, mahovinom obraslo pristanite

nae privatne, unajmljene palae, Palazzo Dario. Sama sam. Marc je jo
unutra, dovrava neke poslove, bavi se svojim brojkama koje klize niz ekran
njegovog laptopa, bljeskajui grimizno i crno.
Promatram svoj odraz u zvijezdama obasjanoj vodi kanala Grand. I ne
mogu, a da se ne osmjehnem.
Slukinje su obavile svoj posao: odjevena sam u plesnu haljinu u ampir
stilu, povienog struka i uskih rukava, od najieg muslina, vrlo njene
krem boje. Predivna je. Izgledam kao debitantica iz romana Jane Austen: s
dugakim, svilenim rukavicama, plesnim cipelama od satena, s narukvicom
visoko na nadlaktici i nizom finih bisera. Muslin je izuzetno njean, a ujedno
i prilino proziran; nosim arape u krem boji, ali, dakako, ne i rublje.
Meutim, mrano je. Zato nitko to ne moe vidjeti. Barem se tako nadam.
Koraknuvi naprijed, gledam uz i niz Kanal. Gondola je rezervirana za devet;
znam da sam uranila, ali eljela sam uivati u pogledu.
Srce mi treperi dok promatram palau u kojoj smo odsjeli. Stigli smo tek
jutros i jedva da sam je i pogledala.
Ali ve mi se svia.
Na temelju onoga to sam uspjela vidjeti palaa je po danu izuzetno
lijepa, ali nou, njeno obasjana svjetiljkama s Kanala, venecijanskim
zvijezdama i gotskim svjetiljkama pretvara se u viziju, u prikazu sablasne
ljepote s tamnoljubiastim niama, tmurnim mranim prozorima i kamenom
bogate, melankolino sive boje, a cijela je jo nestvarnija i privlanija zbog
zaljuljanog svjetla koje se odraava s vode posvuda oko nje. Od tog sam
prizora nestabilna, osjeam se neuravnoteeno, kao da u dubini due pleem
uz vjenu glazbu Venecije koju nitko ne uje.
Preko Kanala dopire avrljanje i smijeh. Mirisi vina i benzina, parfema i
dima i udaljenog mora.
Most uzdaha. Trg svetog Marka. Santa Maria della Salute! Velik je dio
ovog grada ve u meni; bezbroj sam puta bila ovdje u svojoj mati, u svojim

203

A J Molloy

Pria o X

enjivim sanjarenjima, u svojim matarijama kolarke i studentice. Ne

znam ni to bih mislila o stvarnosti toga grada jer me toliko opija da nisam
sigurna je li to uistinu stvarnost: Venecija izgleda kao prekrasna kopija same
sebe, kao nevjerojatno dobro napravljena pozadina u filmu, a ja sam dio te
drame. Alexandra od misterija.
Je li ono hotel Gritti Palae? Ako se uzdignem na prste u svojim
satenskim cipelicama, vidim armantne mukarce i ene kako jedu na terasi
osvijetljenoj fenjerima, ondje preko irokih, mranih voda kanala Grand. Do
mene dopire njihov smijeh, kao i senzualno zveckanje pribora za jelo i aa.
Tada se nametljivo zauje glasnija buka: venecijanska polizia u plavoj brodici
obasjanoj mjeseinom uri niz Kanal prema tornju katedrale Svetog Marka,
koji blista crveno i sablasno na horizontu.
Tono ispred nae palae etiri motke, s plavim i bijelim prugama i
zlatnim kapicama osvijetljene su tekim gotskim staklenim fenjerima koji
vise s kukica. Okrenem se i ponovno pogledam zgradu iza sebe. Palaa Dario
ima udne dimnjake, zovu se carpaccio, sa irim gornjim dijelom i
arhainim, udnim oblicima uokvirenim bistrim, zvjezdanim nonim nebom.
uveni su mreasti gotiki ukrasi na fasadi palae. Balkoni su udesni.
Legende vezane uz tu palau prilino su romantine i tragine. Malo sam
istraivala. U palai Dario na udne su naine umirali uveni ljudi.
Armenijski trgovac dijamantima zagonetno je umro ovdje poetkom 19.
stoljea. Tada je kuu kupio Rawdon Brown, velika faca iz Britanije, koji je
poinio samoubojstvo kad je sve svoje bogatstvo potroio na restauriranje
palae, ime je bio opsjednut. Poslije je njezin vlasnik bio irski satnik, ali on
je 1860. godine tajanstveno umro; nakon njega je uslijedio arolik niz
kontesa i grofova, a posljednjeg je noem ubila njegova ljubavnica. Jedan od
vlasnika bio je i menader rock grupe, a i on je ubijen. Zatim financijer:
utopio se. U palai su pokuali obaviti egzorcizam, ali pokuaj nije uspio.
A sada sam ovdje ja. I ni za to se ne bih mijenjala.
A, gospodarice Beckmann. Ima li kakvih novosti na Rialtu?
Marc. U odijelu u ampir stilu. Izgleda velianstveno: tamniji i vii Darcy.
Odjeven je u uske crne hlae iji su krajevi uvueni u dugake kone izme,
bijelu koulju s visokim ovratnikom i nenabranom prednjicom te raskoan
grimizni prsluk i dugaak, irok, vrlo taman frak. Kostim nadopunjuje
prilino elegantan eir. Ja ne nosim eir, ali mi je kosa predivno ureena:
sa skupljenim uvojcima koji bi trebali izgledati prirodno, pa ak i
razbarueno, ali to nisu. Vrlo domiljato.
Izlazei na nae privatno, mramorno pristanite, Marc u jednoj ruci dri
svoje bijele svilene rukavice i nakloni mi se.

204

A J Molloy

Pria o X

Pogledaj ti to. On pokazuje na moju haljinu, a onda mi prie i uzme

moju lijevu ruku u bijeloj rukavici i udvorno je poljubi.
Gle, ide lijepa kao no kraja zvjezdanog neba, vedrih klima, promrmlja
on, sve najljepe od mraka i sjaja u liku svom i oku ima.2
Marc obuhvati rukama moj struk i poljubi me u usta.
Celenza, izustim, prislonivi dlan uz njegova prsa, kao da se donekle
odupirem. Ali ne odupirem se.
Marc se ohrabrujue osmjehne.
Jesi li spremna za etvrti?
Jesam li spremna? Nisam sigurna. Iznutra sva treperim od nervoze. Ali
ispunjena sam i odlunou. Rekla sam Marcu da ga volim zato to ga volim;
ne mogu to sada povui.
U ali se naklonim, ali ispadne kao pravi naklon.
Si, celenza. Mislim da jesam.
Uistinu si vrlo uvjerljiva. Amerika princeza u Veneciji. Neobjanjivo
odjevena kao Elizabeth Bennet. Pogled mu odluta preko mog ramena. A
evo stie i gondola.
Okrenem se na svojoj satenskoj potpetici. Iz svjetlucave polutame izranja
dugaak, taman oblik sjajne crne gondole; zauje se tihi zvuk kad je
dodirnula nae pristanite. Gondolijer je, dakako, zgodan.
Signor Roscarrick?
Si.
Uska crna gondola presvuena je grimiznim svilenim jastucima. Marc mi
pomogne da uem, a onda se ispruim na raskone jastuke, s Marcom
pokraj mene, zagledana u toplo, vedro nebo.
Osjeam miris njegovog gela za tuiranje; istuirao se i zgodan je u svojoj
odjei u ampir stilu. elim ga. elim Veneciju. Zapravo elim seks ovdje i
sad. elim se poseksati u gondoli.

She walks in beauty, like the night, pjesma G. G. Byrona, prijevod Ivan Goran Kovai (nap. prev.)

205

A J Molloy

Pria o X

Gondolijer se otiskuje i mi polagano plovimo uz Veliki kanal. Gondolijer

vrlo tiho pjeva. Kliej, ali ipak nije. Zato ne biste pjevali dok vozite gondolu
u Veneciji? Zar na cijelom svijetu ima ljepeg mjesta za pjevanje na poslu?
Ove tople, mirne ljetne veeri ispunjene savrenstvom cijeli grad tiho
pjeva. Prolazimo ispod Akademijina mosta, gdje lica zure na nas s visine,
gledajui film o Veneciji, i nas, filmske zvijezde. Film o X i Marcu.
Sanjam. Ne, ne sanjam. Uistinu sam ovdje, uistinu prolazimo pokraj
palae Fortuny i Ca' Rezzonico, prolazimo ispod bijelih lukova Rialta,
promatramo kuu u kojoj je umro Wagner i drugu u kojoj je ivio Marco
Polo, kuu gdje je pisao Stravinski i drugu u kojoj je uzdisao Henry James,
kue Browninga, Tiziana i Casanove, palae pjesnika, dudeva, kneeva i
kurtizana. Leim na leima drei Marca za ruku, kao zaarana. Jo sanjam;
samo da se nikad ne probudim. Tiho za sebe mrmljam: Gle, ide lijepa kao
no kraja zvjezdanog neba, vedrih klima.
Sad kad sam ovdje, shvaam daje Byron pisao o Veneciji, a ne o eni.
Grud jest mrana, zavodljiva, hirovita ena, nepostojana, blistavih oiju,
kompleksna, uvijek senzualna; vode je poplavljuju svakog mjeseca, ali ona
ipak nekako izdrava. Venecija je mrana, prekrasna, samoubojstvu sklona
pjesnikinja koja se uvijek pokuava utopiti u jezeru.
Marc je diskretno gurnuo ruku ispod moje haljine.
Nita ne govorim. Pokazujem na jednu palau, prilino ozbiljnu i sivu.
Zar nije to Byronova kua?
Jest. Palaa Mocenigo.
Ruka mu je jo izmeu mojih bedara. Stalno neto trai.
Byron je ivio ovdje, nastavi Marc, s lisicom, vukom, barem dva
majmuna i boleljivom vranom.
Njegovi me prsti miluju, ondje, otkrivajui izvor moga uitka.
Boleljivom vranom? nevino upitam, nastojei ne dahtati.
Vjerujem da je vrana uginula. A ondje je njegova ljubavnica prijetila da
e se utopiti u kanalu Grand. Preivjela je.
Gondola se okrene; gondolijer njeno upravlja njome. Marc izvue ruku
ispod moje haljine i ja osjetim lagani ubod aljenja. elim ga. Ispunjava me
neodoljivi, zloesti poriv da se nagnem, otkopam njegove lijepe crne hlae i
uzmem ga u usta.

206

A J Molloy

Pria o X

Kako to misteriji utjeu na mene?

to god bilo, svia mi se. I svia mi se ivjeti u Veneciji. Vozimo se prema
sjeveru uim kanalom i panju mi privlae mali prizori, prolazni i izazovni
prizori iz pokrajnjih kanala, dvoje koji se ljube podalje u mranoj, uskoj calli
kao da ih nitko ne moe vidjeti, malena crkva koja se ogleda u crnoj, masnoj
vodi. Netko pjeva u uto osvijetljenoj sobi; druga gondola vozi uplakanu
enu; treperava svjetla u stranjim uliicama, zid sa slijepim gotikim
prozorima.
Marc?
vre mu stegnem ruku. Pribliava se trenutak etvrtog misterija.
Poljubi me.
Marc se nagne i poljubi me, prilino divlje, u usta, a onda odmakne svoje
lijepo lice.
Vidi li nas? upita me. Jasno mi je da misli na nae sazvijee, ondje
na nebu, pokraj Oriona.
Kimnem, ispunjena neobjanjivom potrebom da briznem u pla.
Vidim nas, Marc. Vidim.
Tiina je moda neto najnevjerojatnije. Venecija nou. Nema
automobila. Nema motora. Je li to najtii grad na svijetu? Samo tiho
zapljuskivanje vode iz kanala po srednjovjekovnom mramoru i tiho
pjevuenje gondolijera. Osim toga, sve je tiina. Mrtvo i prekrasno nitavilo,
poput grada na rubu nestanka.
Gondola nas vodi do samog ruba Venecije. Uspravim se na jastucima.
Pred nama je otvorena voda, ira laguna. Odnekud, moda s Murana, dopiru
bljetava svjetla, a onda se ukae nizak, mraan, turoban oblik otoka s
grobljem, otoka mrtvih.
Samo to nismo stigli, kae gondolijer na engleskom.
Nije ni trebao rei. Znam da se pribliavamo jer smo iznenada okrueni
drugim barkama, gondolama, barkama-taksijima, mnotvom taksija. Jedan
je vaporetto privezan na obali s prednje strane ireg zaljeva. Sa svih barki i
gondola izlaze ljudi u raskonoj odjei, u prelijepim kostimima u ampir stilu,
odjeveni poput mene i Marca. Ponovno. Ima haljina od tankog muslina i
gaze, od prekrasnog svilenog satena; ima i steznika, kouljica i haljina i u
stilu directoire. Mukarci su u frakovima, s bijelim visokim ovratnicima i
krutim svilenim kravatama.

207

A J Molloy

Pria o X

To su moji ljudi. Koliko god mi je to teko povjerovati.

Okrenem se i podignem pogled iznad njih. Upitam: Je li to ta zgrada?
Promatram skromnu, etvrtastu palau, oito staru, osamljenu na
samom kraju kanala. Okrenuta laguni, zgrada je nekako izdvojena i okrutno
izloena, poput djeteta koje su poslali u kut uionice.
To je Casino degli piriti, kae Marc. Prolost joj je prilino osebujna:
duhovi i umjetnici, pjesnici i orgije. On uzme moju ruku i pomogne mi da
izaem iz gondole. X, molim te, ne brini. etvrti misterij jedan je od
najljepih.
Naravno da sam zabrinuta. Ali uz to sam ivahna i uzbuena dok gledam
sad ve poznate djevojke u bijelom kako nam prilaze da bi nas pozdravile i
pruile nam ae s vinom dok ekamo na ulazak.
Gondolijer se otiskuje svojom motkom, a i druge barke odlaze. Jedna od
slukinja nam pristupa i une ispred mene. Tada prilino ustro zadigne
moju prozirnu muslinsku haljinu, razotkrivajui moju golotinju cijelome
svijetu i svim ljudima oko mene.
Reeno mi je da ne odjenem gaice. Sad svi vide da sam posluala tu
strogu zapovijed. Djevojka pregleda moju tetovau, iznad podvezice, a onda
mi spusti haljinu i nakloni se.
Taj se prizor odvija na ploniku uz venecijanski kanal, gdje me gledaju
deseci ljudi, deseci bogatih, sofisticiranih ljudi; neke od njih prepoznajem:
slavne osobe i politiare, a ipak potiskujem svoj stid i nelagodu. Dok djevojka
obavlja svoj posao ja pijem vino i razgovaram s Marcom. Ljudi oko mene
razgovaraju, kimaju i piju. Onda nas jedna od slukinja uvodi u Casino degli
Spiriti.
Kua je vea nego to izgleda izvana. Prizemlje je u sjenama i doista
velianstveno. Ujedno je i pomalo zlokobno u svojoj tami. ak podsjea na
grobnicu. Unutra se osjea slab miris vlage koja dolazi iz lagune. Pozivaju
nas da se popnemo uz stube. Piano nobile, glavni kat, svjetliji je i znatno
dojmljiviji. Bijeli kameni gotiki lukovi i bijeli mramorni stupovi podupiru
visok i detaljno obraen strop; prostorija je iroka i zrana, slina balskoj
dvorani. Pomalo erotine freske ukraavaju zidove, ruiaste i bijele, s nagim
enskim likovima i kerubinima. Moda su Tiepolove.
Slukinje posluno dijele velike metalne alice.
To je kykeon, kae Marc. Sve popij.

208

A J Molloy

Pria o X

Kykeon? Dakako, ula sam za to. To je droga iz eleuzinskih misterija.

udesan, tajan narkotik.
Prvi put veeras ozbiljno zastanem. Droge? Ne uzimam droge; moje jedino
iskustvo s njima bio je tu i tamo poneki dim marihuane, od koje mi je bilo
slabo i od koje mi se vrtjelo. Marc osjeti da oklijevam.
To nije protuzakonito; napitak je pripremljen od ljekovitih biljaka i
divljeg cvijea.
Ali kojih biljaka?
Nemam pojma, X. To je misterij.''
On se osmjehne. Saaljivo.
Slukinja zuri u mene. Prekoravam se zbog svoje plaljivosti. Dola sam
dovde. elim saznati u emu je etvrti misterij i ne mogu izgubiti Marca.
Jednostavno ne mogu.
Nagnuvi se naprijed, uzmem alicu i pijem. Dublje i duboko. Okus je
mraan i pomalo gorak, moda i malo zainjen. Poput hladnog kuhanog
vina. Nije neugodno. Ponovno podignem alicu i ispijem i posljednju kap.
Marc postupa na isti nain sa svojom alicom, gledajui me u oi.
Svi uzimaju kykeon
Poinje glazba. Ritmina, pulsirajua afrika melodija. Prepoznajem je,
ali ne znam joj ime.
Missa Luba, kae Marc.
Dakako. Missa Luba, misa snimljena u belgijskoj Africi prije nekoliko
desetljea.
To je savrena glazba za ovaj trenutak jer kykeon djeluje udesnom
brzinom. Privia mi se. Drim se za Marcovu ruku. Ljuljam se, zaista se ovaj
put ljuljam. Znojim se. Uplaena sam.
Nemoj se odupirati kykeonu, apne Marc, njeno me poljubivi u bijeli
vrat. Malena, razmiljaj o njemu kao o gondoli koja te vodi kanalom u tamu.
U toplu i senzualnu tamu.
Na trenutak zurim u njegovo privlano i udaljeno lice, a trenutak poslije
okrenem se i gledam jedno drugo privlano lice koje mi je isto tako poznato.
Tko je to? Neki glumac? Sanjam li? Nisam sigurna jer vidim dosta poznatih
osoba. Vrlo poznatog politiara. Pokraj njega internetskog milijardera.

209

A J Molloy

Pria o X

Manekenku. Jo jednog politiara, iz Amerike, sa suprugom. Tajkuni i supermodeli iz cijelog svijeta.

Gubim se. Marc vrlo vrsto stee moju ruku u svilenoj rukavici. Ovaj
skup podsjea na pozlaenu seksualnu zabavu za bogate i poznate, ali
najvie od svega, za vrlo mone. Osim ako ne sanjam. Osim ako to nisu
lucidne halucinacije. Droga je ekstremno snana. Ne znam. Slabo mi je.
Moemo li malo izai na zrak?
Marc kimne glavom. Naravno.
Prilazei prozoru udahnem svje, topao zrak iz lagune. Kad se okrenem
shvatim da Marc stoji pokraj prekrasne djevojke od osamnaestak godina,
odjevene u svijetlocrvenu plesnu haljinu u ampir stilu. to to ona radi?
Okrenem se da vidim. Djevojka klei iza mene i polako klizi rukom ispod
moje haljine. Poinje mi milovati klitoris.
Vlana si, kae.
Spustim pogled na nju, a onda se okrenem i pogledam Marca.
Da, odgovorim.
Ona me i dalje miluje. Stojimo pokraj skupine ljudi koja plee. Ali mi
stojimo dok me ona miluje, njeno lupka i dodiruje moj klit. A Marc i ja
zurimo jedno u drugo.
Topim se. Preputam se uitku i vizijama. Oh. Oh, da. Djevojka je vrlo
lijepa; nemam pojma tko je. Tiho zastenjem; ne mogu si pomoi. Ona me
nastavlja milovati. Ne elim da prestane. Dobro je, tako je dobro. Ali ona se
osmjehne i iznenada makne ruku. ujem kako odlazi, nestaje u gomili ljudi
koji mile naokolo i ostavlja me zadahtanu. Blizu sam. Tako blizu. Gdje sam?
Marc, tko je to bio?
On odmahne glavom.
apnem: Misterij. Da, znam. Misterij. Marc, udno se osjeam.
Marc me ponovno uzme za ruku. Naslonim se na njegovo rame i ponovno
osjetim bujicu seksualnosti. Stvarne i mone nesuzdranosti. elim seks s
Marcom ovdje, pred svim ovim ljudima, elim mu strgnuti kravatu i tu bijelu
utirkanu koulju, raskopati mu njegove bajronovske hlae. Teko mi je
suzdrati se. Visoke kone izme uasno me pale.
Glazba je toliko glasna da gotovo izaziva bol. Nemam pojma koliko je sati
ili koliko je vremena prolo.

210

A J Molloy

Pria o X

Marc mrmlja, a njegove su vinom namirisane rijei tople u mom uhu.

eli li prilei? Kykeon je jo djelotvorniji ako legne.
Nisam sigurna da bih mogla podnijeti ako kykeon postane imalo
djelotvorniji. Ali Marc je u pravu: moram prilei. Boje mi razuzdano bjesne u
glavi; freske kao da se pokreu. Kerubini se strmoglavljuju s oblaka.
Teturam izmeu ljudi dok me Marc vodi za ruku. Vidim mukarce u
vojnim odorama i ene u bijelim haljinama od gaze te u kratkim kaputiima
u ampir stilu (jesu li to Spencer jaknice?) uokvirene irom otvorenim
prozorima. Grobni otok je taman i vidljiv na crnom obzorju Venecije. Slijeva
su mi velike drvene stube koje mi se ljuljaju pred oima. Marc pokae da
krenem prema njima, ali ja sam ve krenula drei ga za ruku.
Moram se popeti tim stubama.
Marc na vrhu zastane: pred nama se prua pozlaen i ruiast hodnik. U
prostranoj, zlatnoj i grimiznoj prostoriji uoim irok krevet. Ispustivi
Marcovu ruku uem u prostoriju i legnem, odbacivi svoje satenske plesne
cipelice. Je li to trei kat? Sad vidim da u ovoj sobi ima i drugih ljudi,
zbunjena, ustajem kako bih otila, ali Marc je ve pokraj mene. ape mi:
Samo lezi...
Posluam ga. Jer uistinu elim lei. Htjela bih da Marc legne na mene.
No umjesto toga krevetu prilazi neka djevojka i njeno zadigne moju
muslinsku haljinu iznad struka, razotkrivajui me, a onda mi potpuno skine
haljinu, svukavi mi je s ruku zajedno s narukvicom. Djevojka ima
devetnaest ili dvadeset godina, odjevena je u svilu i muslin, a kosa joj je
prekrasno podignuta visoko na glavi.
Leim na krevetu na leima, sasvim izloena i gola osim bijelih svilenih
arapa i rukavica, a pokraj mene na krevetu je druga djevojka. Odjevena je
za snimanje Ponosa i predrasuda, ali u ruci dri dugaak, stakleni dildo.
Marc je jo ovdje. Stoji pokraj kreveta.
Marc?
Prihvati, Alexandra, samo se prepusti.
Prihvaam, prihvaam, prihvaam. Pretpostavljam da e druga djevojka
staviti dildo u mene, ali umjesto toga ona se pomakne prema meni i svue mi
rukavice; tada uhvati moj lijevi zglob na ruci i naglo mi stavi lisiine. Zatim
lisiine privrsti za metalni okvir kreveta iza mene.

211

A J Molloy

Pria o X

Zurim u muka i enska lica koja me gledaju dok mi djevojka stavlja

lisiine na zglob druge ruke. Tada se isto dogaa i s mojim glenjevima. Oko
glenjeva mi stavlja podstavljene lisice, privrstivi ih uz stup od kreveta.
Sad sam potpuno ranjiva. I sama pomisao da sam okovana za krevet, da na
sebi imam jedino bijele svilene arape, da me svi mogu vidjeti, da me svi ovi
ljudi gledaju, divei mi se, nevjerojatno je uzbudljiva, a ujedno i
uznemirujua.
Pogledam Marca da me ohrabri.
On kimne glavom.
Ponovno legnem.
Djevojka se nagne i nekoliko trenutaka lie me izmeu nogu, a onda mi
razmakne bedra i gurne dildo duboko u mene; gura ga i izvlai iz moje
vagine.
Uspravim se.
Marc, ne...
Djevojka kae: X, per favore.
Kako uope zna moje ime? Kako? Ne znam. Ali vrlo je lijepa, a njezin me
glas umiruje. Marc stoji s nekim drugim mukarcima svoje dobi i smireno
me promatra. to je to? Na krevetu sam s ljudima koje ne poznajem, a ova
djevojka gura debeli kristalni dildo u moju stidnicu, duboko unutra.
Okovanim nogama udaram po svilenim plahtama na kojima leim; zateena
sam uitkom koji osjeam, uznemirujuim, dubokim, estokim uitkom.
Imam osjeaj da je kristalni dildo topao: kako im je to uspjelo?
Alexandra...
Ta lijepa djevojka ponovno izgovara moje ime, a onda izvue dildo i
svojim malim jezikom lie moj klitoris; vjeta je. Misli mi se vrtloe dok
gledam Marca u oi, njegove udaljene plave oi ispunjene ljubavlju. Glazba.
Glazba. Jesu li to dva jezika? Poput malih majih jezika, tvrdi i mekani,
lickaju mi klit. Sad su oko mene tri djevojke. Trea se sagne i zaigrano,
makasto gricka moje bradavice.
Tri djevojke, sve gole. I Marc. Stoji u svojim visokim konim izmama i
visokom bijelom ovratniku; skinuo je elegantni eir i kosa mu je
razbaruena; htjela bih provui prste kroz nepoeljane uvojke crne kose. Ali
on me samo promatra. Moda je to pogled ispunjen ljubavlju, ali prisutna je i

212

A J Molloy

Pria o X

pouda. Svjetlucava i mona pouda. Uiva gledajui me; uiva promatrajui

me u tom poloaju.
Zato i ja jo vie uivam. Poinjem stenjati dok me djevojka ispunjava
toplim, prodornim milovanjem dilda, dok lie moj klit, apui mu slatke
talijanske rijei. Druga djevojka vrlo tiho gricka moje bradavice i tipka ih;
parfem joj je prekrasan. Istegnem se i poljubim njezina mlada, mekana prsa.
Trea stavlja neto u mene straga; na jo me jedan nain, analno, ispunjava
neim to je toplo i vibrira. Predivno. Nisam imala pojma, nisam znala. A
glazba jo uvijek pulsira i odjekuje, glasnije i uznemirujue.
Prekrasno izgleda, kae Marc promatrajui me. Tako prekrasno.
Prozori su otvoreni. Vidim zvijezde na nebu i ovdje dolje. Zvijezde i
zvijezde. Glazba tutnji. Djevojka gura i izvlai topao kristalni dildo.
Rastegnuta sam, otvorena i gola na ovom krevetu, s ljudima svuda oko
mene. Htjela bih biti jo vie gola. Jo ispunjenija. Jo. Jo.
Sanctus.
Unutra i van, unutra i van. Klitoris. Dildo. U mojoj guzi. Poljupci. Netko
lie i golica moju vaginu i sad drhtim, drhtim od uitka, podrhtavam,
utapam se, palaa se utapa, natopljena krzna i cimet.
Hosana.
Duboko u meni. Duboko u meni. Vidim zvijezde. Tako mnogo zvijezda.
Marc je mnotvo zvijezda. Poinjem svravati.
Dominus.
Pribliava se orgazam. Dildo prodire. Djevojka mi lie klit. Djevojka mi
grize bradavice. Orgazam se pribliava, pribliava.
Marc!
Osjeam njegovu ruku u svojoj. Jo sam svezana lisicama.
Tesorina.
Orgazam se podrhtavajui pribliava.
Tri djevojke prodiru i grizu, liu i lickaju, a onda naposljetku svravam u
gru cijelog tijela, s nesputanom energijom, stenjem i viem, trzam se, a
djevojke me sputavaju. Zato to drhtim, tresem se, kao opsjednuta, tekuina
istjee iz mene u velianstvenom luku i ja se zavalim u nekakvoj bunovnoj,
udesnoj agoniji, razapeta tim zanosnim, grabeljivim vrhuncem. Tada, jo

213

A J Molloy

Pria o X

dok se vrtloe boje, znam da elim samo Marca. elim Marca. Marca na sebi.
Marc, Marc, Marc, Marc.
Marc.
Alexandra, cara mia.
Otvaram oi vlane od suza.
Tu je. Djevojke otkopavaju lisice i on me podigne s kreveta. Gola sam u
njegovim rukama, napola onesvijetena, kao da me spasio iz poara; Marc
me podie i iznosi iz spavae sobe.
Suze zbunjenosti i dragosti apatom povjeravam njegovim prsima, a on
me golu nosi niz stube, ravno kroz gomilu, ravno kroz ulazna vrata, na topao
noni zrak. Nosi me golu putem prema malom pristanitu. I golu me podie
u barku.
Sad sam gola u gondoli. Leim na leima, nogu pospanih i rairenih, dok
mi bedra u bijelim arapama jo sasvim malo podrhtavaju. Umirem od stida,
a ipak dio mene ne mari tko me vidi. Tko gleda. Tko vidi moje krzno i moju
kou. Ja sam gola ena odjevena samo u bijele svilene arape, u crnoj
gondoli na crnim vodama kanala Cannaregio, u barunasto crnom gradu
snova i propadanja. Crvenim se i osjeam hladan povjetarac na svojoj goloj
koi, ali neto u meni opire se odjei.
Gondola se ljulja, krivuda i plovi, a onda se zaustavlja. U malom
pokrajnjem kanalu. Nad nama se na mjeseini uzdie mala, drevna crkvica.
Gondolijer nestane. Marc je sagnut u gondoli iznad mene. Raskopava se.
Rairim drhtave noge. Gladno posegnem za njim. Nevjerojatno je tvrd.
Nagnem se da ga uzmem u usta, ali on me gurne dolje. vrsto me
odgurne i prisiljava me da ponovno legnem. Tada mi rukama rairi bedra i
onda je u meni, ispunjavajui me.
Prekrasna si. Poljubi me. Tako si prokleto lijepa.
Marc me jebe, a gondola se ljulja na valovima drevne Venecije. Moje su
noge u arapama u zraku. Netko nas moe vidjeti. Sigurna sam da nas mogu
vidjeti. Svi mogu vidjeti Marca dok me jebe. Stalno. Bez prestanka. I opet.
Ah.

214

A J Molloy

Pria o X

29

NEMAM VREMENA da shvatim to mi se dogodilo na etvrtom misteriju.

Jer idueg jutra, tek to sam se pomakla u velikoj spavaoj sobi s pogledom
na kanal Grand, jave mi da su Jessica i Giuseppe ovdje. Zato Marc i ja
odemo dorukovati s njima, a Marc me onda odvede na vrtoglavi jednotjedni
obilazak Venecije: slasna kombinacija umjetnosti, glazbe, venecijanskogotike arhitekture i izvrsnih koktela u Harryjevom baru.
Jessica i Giuseppe pridruuju nam se na nekima od tih izleta ali najee
istraujemo sami. Marc dobro poznaje Veneciju. Pria mi da je obiava
boraviti ovdje dok je bio vrlo mlad, da je za vrijeme dugih ljetnih praznika
dok je pohaao Cambridge dolazio na jednotjedne izlete iz junog Tirola.
Ali ja sam, dakako, i oekivala od Marca da dobro poznaje Veneciju jer on
dobro poznaje svako mjesto. Vjerojatno bi mogao organizirati pristojan
obilazak mjeseca. I na kraju turiste odvesti u diskretnu, ali sjajnu
gostionicu.
Najprije odlazimo u Frari, Santa Maria Gloriosa dei Frari, u dijelu grada
po imenu San Polo, posve blizu Rialta. Nemam pojma gdje je San Polo ili to
to znai, ali Marc me uvjerava da je to vano.
Ne izgleda bogzna kako, kaem zurei u neuglednu, etvrtastu zgradu
od crvenkaste cigle.
Ali unutranjost!
Unutra je divljenja vrijedno Ticijanovo Marijino uskrsnue, slika koja je,
kako mi pria Marc, navela Richarda Wagnera da napie Majstore pjevae.
Tu je i uznemirujui kip starog svetog Jeronima koji je napravio Alessandro
Vittoria, za koji Marc kae da mu je kao uzor posluio ostarjeli Ticijan.
Promatram starca na pragu smrti. Znam da je smrt nekako povezana s
misterijima: svaki od njih je mala smrt, kako Francuzi nazivaju orgazam. La
petite mort.
Zato sam toliko uivala u etvrtom misteriju? to je bilo u kykeonu?.
Zato mi se svialo dok me Marc gledao kako me zadovoljavaju ene? Znam
da nisam lezbijka, ali moja je seksualnost znatno kompleksnija i zamrenija,
i bogatija, raznolikija, nego to sam ikada mogla i sanjati.

215

A J Molloy

Pria o X

Misteriji me pouavaju o seksu i vlastitoj seksualnosti; ali sad me ue

neemu drugome. To je neto povezano s ljubavlju ili Bogom ili smru.
Prisutno je. U mojoj glavi. U mojim osjetilima. Poput zamamnog i
nezaboravnog mirisa kojeg se prisjeam, ali ga ne mogu imenovati. Jo zasad
ne.
Sjeam se onog Pindarovog citata: Blagoslovljen je onaj koji, upoznavi
se s ovim obredima, krene podzemnom stazom. On poznaje kraj ivota, kao i
njegov poetak kojeg su nam podarili Bogovi.
Marc prekine moje misli njeno me usmjeravajui u drugi dio crkve.
A ovo je oltarna slika Madona Pesaro. On me poljubi u vrat jednom, a
onda i drugi put. Henry James je rekao: 'U Veneciji nema niega to bi bilo
savrenije od ovoga.' Dakako, on nije vidio tebe kako, kao ovoga trenutka,
stoji u sjenama Frarija.
Marc podigne moju ruku i poljubi mi savinute prste. Nakratko se
zagledam u njega. U njegovu tamnu kosu i moje bijele prste. Onda pruim
ruku i privuem njegovo privlano lice k sebi. Ljubimo se. Prilino
intenzivno.
I tako se nastavlja na obilazak. Idue mjesto koje smo posjetili bila je
Scuola Grande di San Rocco s Tintorettovim slikama, nakon ega je
uslijedila hitra vonja gondolom do Ca' D'Oroa, Zlatne palae, gdje se divimo
uvenom pogledu na kanal Grand, a poslije i Mantenginom Svetom
Sebastijanu; Marc mi ukazuje na nezaboravan citat: Ne ostaje nita osim
Boga, sve ostalo je dim.
Ali najvie me se dojmio maleni, anonimni kip Kentaur i Ahilej u
prizemlju, iako izgleda da ga ignoriraju svi koji ure vidjeti kanal Grand.
Dugo ga promatram. Podsjea me na Marca i mene, dok me on nosi iz
Casino degli Spiriti. Golu i ranjivu, Alex od etvrtog. Ja sam djeak, Marc je
kentaur.
Dani prolaze kao u snu. Dudeva palaa. Ticijanova i Tintorettova djela u
Santa Maria della Salute. Giorgioneova Oluja. Zidovi koje je oslikao
Veronese.
Pogledali smo i prekrasne Brancusijeve kipove i Pollockove slike u
muzeju Guggenheim, bijeloj mramornoj vili na samom kanalu, koja je toliko
blizu nae palae da prije ruka moemo navratiti u palau Dario gladni
seksa, pa upravo tako i napravimo.
Pretravi preko malih mostova Dorsodura proemo kroz privatni vrt
nae palae sa stablima citronele i pourimo uz stube iz esnaestog stoljea.

216

A J Molloy

Pria o X

Tada potpuno razodjenemo jedno drugo i nasmijani, nesuzdrano se bacimo

na na veliki, napoleonski krevet, s prozorima otvorenim prema kanalu
Grand. Uzdiui se iznad mene Marc me baci na lea; velianstven je iznad
mene, a onda me uzme. Posjeduje me; pripadam mu; okruuje me odasvud,
a onda me bahato okrene i tvrd je, a onda je jo tvri u meni, dok me uzima
s lea, grubo, vukui me za kosu, povlaei je tako divlje da boli. Ali bol je
tako slasna da uzviknem; od nje vrisnem i zadrhtim, a onda svravam, vie
puta, ponovno, grevito, daui, potpuno potroena, i srozam se na jastuke,
prekrivena postkoitalnim znojem, zaslijepljena orgazmom, oslukujui
beskonano bubnjanje vlastitog srca, oslukujui vaporette koji plove
Kanalom.
Posljednjeg vrelog venecijanskog dana Marc usmjeri nau glatku, drvenu
taksi-barku prema izlazu iz Venecije, tono preko puta letargine sive
lagune, prema otoku Torcello. Na tom su se zelenom i osamljenom otoku,
kae Marc, prvi Venecijanci naselili poetkom mranog doba.
Nema se bogzna to vidjeti: mnotvo nezanimljivog kra, osamljen
potporanj crkve i jedan ili dva skupa restorana. Zato me je doveo ovamo?
Prilino mi je vrue i malko sam razdraljiva jer me ubadaju ogromni
komarci. Ali onda ulazimo u prohladnu i posveenu unutranjost drevne
katedrale na Torcellu, gdje mi pokazuje udesne mozaike, osobito Madonnu
Teotoca, Djevicu koja nosi Boga, na suprotnom zidu.
Jedna krupna srebrnasta suza zauvijek klizi niz Djeviino neizmjerno
tuno lice. To je nepodnoljivo dirljivo. Uplakana ena. Podsjea me na
misterije. Sve me podsjea na misterije. Dolazi trenutak istine, mrane,
zastraujue istine. Osjeam to. Katabaza. Konano otkrivenje. Bojim se i
osjeam se prisiljenom. Ne mogu nastaviti ali moram. I hou.
Na tom otoiu nemamo to drugo vidjeti. Lutamo izmeu ratrkanih
ruevina naputenog grada; pogledam stari kameni stolac, Atilino prijestolje,
smjeteno na trgu. Popijemo slab i preskup martini u jednom od malih
kafia-restorana. Poslije toga sjednemo na travu i pijemo rashlaeni proek
koji smo kupili u baru. Pijuckajui iz aa na stalku promatramo
velianstvene bijele jahte kako plove tisuu godina starim kanalom i zaspimo
u poslijepodnevnoj sjeni limunovih stabala, u zagrljaju. Perfetto.

Te veeri Marc i ja pijemo za stolom ispred Floriana. Kao pravi turisti, ali
Marc me uvjerava da su u Veneciji svi turisti, ak i sami Venecijanci. Kae
da su svi koji ive u Veneciji ili je posjete stalno svjesni da su ovdje. Zato je
to u redu.

217

A J Molloy

Pria o X

Tako se ponaamo kao bogati turisti u Veneciji: sjedimo u Florianu dok

se topla veer sputa na najljepi salon u Europi; na prostrani Trg svetog
Marka s njegovim golubovima i zvonikom, na slavnu Dudevu palau i na
konje koji se propinju iznad katedrale.
Marc ispije svoje pie i promatra me. Razgovaramo o petom misteriju.
Nije siguran bi li htio da mu pristupim.
X, nikad nisam vidio peti misterij za ene. Ali uo sam neke stvari...
Osmiljen je tako da bude prilino muan i teak. Jesi li uvjerena da bi
htjela to proi?
Ako ne odem na peti, to znai da u te izgubiti. Na kraju ljeta. Za
otprilike mjesec dana.
On kimne glavom. Ozbiljno. Ja odmahnem glavom. Skoro bijesno.
Marc, to je apsurdno. Ne elim te izgubiti.
Jesi li sigurna? Nema zakona koji bi rekao da mora nastaviti.
Moda ne postoji takav zakon, ali... Pogledam ga. Njegovo privlano lice
uokvireno uvenim prizorom venecijanskog trga. Bih li mu trebala rei
istinu? Da sam i ja sad, kao Francoise, ovisna o misterijima? Da oni
mijenjaju neto u meni, oslobaaju me, oslobaaju i u duhovnom i u
seksualnom smislu, iako to ne mogu objasniti, ali im se ipak ne mogu
oduprijeti? Trebam li mu rei da bih vjerojatno otila na peti ak i kad ne bi
postojala opasnost da ga izgubim?
Marc, kaem, otii u na peti. To je kraj.
On se nagne u stolcu i vrlo se tiho nasmije. Zna, kad bih bio prost,
rekao bih da si tvrdoglava kao krava.
Pogledam ga.
Tua vacca, celenza.
Tvoja krava, ekselendjo.
On se ponovno nasmije i odmahne glavom. Tada se nagne naprijed, uzme
moju ruku i poljubi je.
Alexandra, shvatio sam poruku. I duboko sam poaen.
Jo malo pijemo; prilino smo pijani; razgovaramo o umjetnosti, seksu i
venecijanskom ivotu. A onda, dok ispijam svoj trei bellini, pogledam Marca
i kaem jer moram to rei, jer je dolo vrijeme da kaem: Marc... Oklijevam.
Onda nastavim. Moe li mi rei neto o svojoj eni?

218

A J Molloy

Pria o X

Pauza. I evo je. Naznaka boli. Naznaka prikrivene patnje, prolazni

simptom Marcove unutarnje tuge. Ali ja sam ve utvrdila te simptome, sad
moram saznati njihov uzrok.
X...
Marc, htjela bih znati. esto aludira na nju. Znam da je umrla. Reci mi
istinu.
On popije povelik gutljaj bellinija. Uzdahne, ali i kimne glavom. A onda
mi ispria priu.
Zvala se Serena. Bila je vrlo mlada, vrlo pametna, vrlo bolesna i vrlo
lijepa. On me pogleda u oi. Bila je druga najljepa ena koju sam ikada
vidio.
Golubovi uzlijeu i lepraju pokraj naeg stola, uplaeni kad je neko
dijete potralo za njima. Zvonik blista na suncu koje zalazi.
Moda sam trebao biti oprezan, dodaje Marc, mukajui svoj bellini
umjesto da ga popije.
Zato?
Znao sam da je iz jedne od camorrinih obitelji. Njezini su bili teki
camorristi iz Forcelle. Jako su se obogatili, ali su i dalje zadrali sve
neophodne veze. Njezin je otac tvrdio da se bavi izvozom mramora. Marc se
nasmije neveselo i gorko. Izvozom mramora ne moe zaraditi stotine
milijuna.
Bio je pravi gangster?
Oito.
I?
Ali nije samo njezin otac bio takav. Serenina majka takoer je bila iz
jedne camorrine obitelji. Umrla je mlada, moda zbog vendette, ostavivi
Sereni veliko bogatstvo, vlastito nasljedstvo. On me ponovno pogleda, a
onda spusti pogled na svoje pie. Eto, to je bilo Serenino nasljedstvo: zloin,
smrt i novac, previe novca i previe krivnje. Sve zajedno, njezino podrijetlo,
smrt majke, oevi zloini, sve to zajedno ili neto od toga, ne znam, sve je to
pridonijelo njezinom poremeaju.
Ali kako, Marc? to zapravo nije valjalo s njom? to je napravila?
Njegovo slijeganje ramenima ispunjeno je istodobno i prezirom i
potitenou. Nita posebno, carissima, nita posebno. Seks i droge.

219

A J Molloy

Pria o X

Prilino je esto uzimala heroin, kokain, krek kokain; voljela je opasan seks.
U misterije je inicirana prije mene, u sedamnaestoj godini.
Premlada.
Itekako premlada. Tada shvatim. Pogledam Marca.
Ona te je uvela u misterije, zar ne?
Da.
Koliko si imao godina?
On slegne ramenima.
Najvie dvadeset. Tek neto stariji od djeaka. Ona je imala osamnaest,
jo je bila djevojica. Upoznao sam je na zabavi u Posillipu i zaljubili smo se
na prvi pogled; bila je vrlo draga, krhka, profinjena i slomljena. elio sam je
zatititi i spasiti je. Bila je lijepa, tako lijepa. Da, zbog nje sam se posvetio
misterijima i bili su udesni, ba kao to je rekla. Promijenili su mi ivot.
On se okrene na drugu stranu, zurei u kupole i lukove Dudeve palae,
u ruiasto nebo, ljepotu suicidalne Venecije osuene na propast. Odluili
smo se vjenati ali su se gotovo svi usprotivili, nikome se nije svidjela ta
ideja. Serenina obitelj estoko se protivila. eljeli su da im se ki uda u drugi
camorrin klan, a ne u englesko-talijansku dinastiju iz Chiaije. Budui da
Roscarrickovi nisu imali novca, mislili su da se zato elim oeniti njome.
Pogled njegovih plavih oiju ponovno se susretne s mojim. Netremice me
promatra. Nije mi bilo stalo do toga. Nisam elio njezin novac, samo sam
elio nju. Ali droga i alkohol...
A tvoja obitelj?
Moja se majka takoer estoko protivila, zato to je Serena bila iz
Forcelle. Iz pogrenog dijela grada. eljela je da njezin jedini sin, sin i
nasljednik Roscarrickovih, oeni plemkinju. Po mogunosti neku elegantnu
djevojku iz Engleske ili Francuske, pa ak i iz Amerike, djevojku iji novac ne
potjee od ubojstava i od krijumarenja kineskog bijelog heroina.
A tvoj otac?
udno, ali on se slagao s mojom odlukom. Bio je Englez i, paradoksalno,
malo oputeniji. U Sereni je vidio ono isto to sam vidio i ja, unutranju
ljupkost, poremeenost, arm. Ali bio je slab, majka je bila znatno snanija.
No, kako god...
Vjenali ste se.

220

A J Molloy

Pria o X

Da, vjenali smo se. Bio je to tajan i otuan obred, ali mi smo jo bili
jako zaljubljeni. No nekoliko mjeseci poslije... Glas mu se gubi i on otpije
gutljaj bellinija, a onda spusti au.
to se dogodilo?
Serena se jo vie izgubila, mislila je da je varam, povremeno bi se
opijala, uzimala je heroin i druge droge. Vraala bi se kui u est ujutro
neuredna, pijana, drogirana, u stranom stanju, buncajui o svom ocu
zloincu, stranom mukarcu; svima je govorila to je njezin otac radio, da je
bio ubojica i koga je sve ubio. Dola je na lo glas, bila je u novinama, nije
htjela zautjeti, a onda su me jednog dana nazvali...
Automobilska nesrea.
Marc me pogleda. Oi mu se suavaju. Plave i suene, estoke i
sumnjiave.
Automobilska nesrea u brdima iznad Capue. Bila je otila do nekog
dilera. Bog zna zato.
Kako to misli?
U Scampiji ima heroina dovoljno za cijeli svijet, a vie nego dovoljno u
Napulju, ali ona je svejedno otila sve do Capue, ne znam zato, i nabavila je
drogu. Na jednom od tih brda iznad Capue, u pono, otkazale su joj konice.
Jednostavno su otkazale, ali nitko nije mogao dokuiti zato. Serena se
sputala nizbrdo i tada je... sletjela preko ruba.
Mali orkestar poeo je svirati izvan kafia na drugoj strani Trga svetog
Marka. Glazba je vedra i vesela, opereta, potpuno pogrena za ovaj turoban
trenutak.
Ve vidim kamo sve to vodi. Otpijem gutljaj bellinija, razmislim, a onda
postavim najvanije pitanje.
Misli da to nije bila nesrea?
Marc ne reagira, barem ne vidljivo. Ali u dubinama njegovih plavih oiju
nazirem bljesak boli.
Prilino sam siguran da je bilo ubojstvo. Olupinu automobila dao sam
analizirati vie puta, i to najboljim ljudima u Torinu i svi su rekli isto: da ne
mogu otkriti nijedan razlog zbog kojeg bi konice iznenadno otkazale. Bile su
ispravne. Automobil je bio nov, Alfa, a poklonili su joj ga njezini. ak nije ni
brzo vozila, tridesetak kilometara na sat. Nije bila drogirana; droga je bila
nedirnuta. Barem je tada bila trijezna. To se pokazalo na autopsiji.

221

A J Molloy

Pria o X

Pa tko ju je onda ubio?

Vjerojatno njezin otac, zbog ega napuljska policija nije htjela provesti
pravu istragu. Bio je previe moan. Nedodirljiv.
Glazba utihne. Strano je.
Rijei su mi nesigurne.
Ali, zato? Zato bi njezin vlastiti otac to uinio?
Zato to je priala na sva usta. Razotkrivala ga je u javnosti. Drogirana i
pijana, cijelom je svijetu govorila to je uinio.
Ali, vlastitu ker!
Imao je estero djece. Mogao si je priutiti gubitak jedne keri. Marc
uzdahne i provue ruku kroz svoju tamnu kosu. Iskapi ostatak pia. X,
gledaj, ne mogu biti siguran. Moda sam posve u krivu, moda je to bio neki
drugi camorrista, moda je uistinu bila nesrea, ali ipak sumnjam. To je
uinio netko iz njezine obitelji. Njezin je otac svakako imao zlokoban utjecaj.
On je serijski ubojica. On jest camorra.
I zato ih mrzi?
To je jedan od razloga. Kad sam naslijedio Serenino bogatstvo odluio
sam ga dobro iskoristiti i zapoeti posao u Campaniji i Calabriji, poten, ali i
unosan posao, da pokaem da se to moe napraviti; htio sam posao kojim
bih porazio mafiju, kojim bih pobijedio i camorru i 'ndranghetu
Poinjem uviati. Poinjem shvaati. Spustim ruku na Marcovu.
Marc...
Serenina smrt unitila je i mog oca, doda Marc gotovo usputno. Volio
je Serenu jer je bila duhovita i bilo ju je lako voljeti, iako je bila
problematina. Nekoliko mjeseci nakon njezine smrti imao je srani udar.
Marc naglo povue svoju ruku iz moje. I eto, to je to. Sad sve zna.
Zato mi to prije nisi rekao?
X, to nije neto o emu volim razmiljati. A osim toga nemam dokaza.
Nemam dokaza da ju je ubila camorra, a kamoli da je to uinio njezin otac
camorrista. Sve su to nagaanja, sve su to igre s maskama. A i mi smo ovdje,
u gradu maski.
On se nagne unatrag u stolcu s ozbiljnim izrazom lica. Htjela bih ga
poljubiti. A konji se uzdiu na svom podiju iznad katedrale svetog Marka,
dok kopitima vjeno gaze nevidljivog neprijatelja.

222

A J Molloy

Pria o X

Smirena sam. Sad znam sve, koliko god bilo strano. Posljednja rana je
zacijelila.
Idueg dana odletimo u Napulj jer Marc ima posla kod kue. Svi su
redovni letovi rezervirani stoga je unajmio privatni avion. Jessica i ja hodamo
preko asfalta do aviona koji nas eka. Uzbuena sam kao dijete: nikad prije
nisam bila u privatnom avionu. Jess je, meutim, neuobiajeno potitena.
Cijelo vrijeme koje smo proveli u Veneciji bila je nasmijana i sretna, oito
zanesena Giuseppeom. A sad ne progovara ni rijei.
Zato?
Kad smo se ukrcali, kad su se Giuseppe i Marc smjestili u prednjem
dijelu aviona razgovarajui o poslu, Jessica me naposljetku dodirne po ruci i
znaajno kimne, bez rijei, kao da eli da razgovaramo nasamo. Sjednemo u
stranji dio i avion poleti.
Motori su buni. Nitko nas ne moe uti. Giuseppe i Marc razgovaraju u
prednjem dijelu.
to je? upitam.
Giuseppe se sino napio. I neto je rekao.
to?
X, bio je potpuno nesvjestan, pijan kao zemlja. Inae ne pije puno mislim da loe djelujem na njega.
Dobro...
A onda mu je jednostavno pobjeglo, jedva da je bio pri svijesti. Kladim se
da je zaboravio to je rekao.
Lice joj je neuobiajeno turobno; zacijelo je rije o neemu ozbiljnom.
I? to je rekao?
Ona se okrene prema meni.
Zna li da postoji i esti misterij?
Molim?
Jessica kimne i pogleda prema prednjem dijelu aviona gdje se Giuseppe i
Marc smiju i ale.
Postoji i esti misterij. To je neto zastraujue, jezivo i vrlo opasno, i
velika tajna. To je sve to znam. Barem je Giuseppe tako dao do znanja.

223

A J Molloy

Pria o X

Zbunjena sam. Nakon onog trenutka kad mi je sve ispriao i konane

sigurnosti, dok smo bili kod Floriana, sad sam opet izgubila tlo pod nogama.
Zato mi Marc nije rekao neto o tome? Zar mi jo lae? Zato lae?
Zato?

224

A J Molloy

Pria o X

30

ON

ZAISTA

PORIE

da postoji esti misterij? Jo uvijek?

Da.
Hmm.
Jess stoji ispred mene u mom stanu u ulici Santa Lucia u Napulju,
procjenjujui moju novu McQueen mini-haljinu. Kratka je, ruiasta i crna i
vrlo skupa. Ne nosim gaice. Po zapovijedi. Navikavam se na pomodnu
odjeu i nenoenje rublja; ne navikavam se na sve misterije o misterijima.
Veeras je peti. Mislila sam da je peti ujedno i posljednji, ali Jessica mi je
usadila zrno sumnje.
Dvaput sam se suoila s Marcom postavljajui mu to pitanje: prvi put
sam ga upitala kad smo sletjeli u Napulj, prije dva tjedna. Marc je istoga
trenutka odluno porekao: Ne postoji esti misterij. Ponovno sam ga
upitala dva dana poslije i bio je jo odluniji. Pa ipak, od tada sam zamijetila
odreeno zahlaenje izmeu njega i Giuseppea, svojevrsnu ukoenost i
distanciranost. Prije su bili kao braa, prijateljski su se zezali, a sad
primjeujem jedva primjetnu naznaku neodobravanja kad god se spomene
Giuseppe ili kad je prisutan.
Jess i ja raspravljamo o tome dok mi ona pokazuje da se jo jednom
okrenem da vidi moju haljinu.
X, to moemo napraviti? upita ona naposljetku. Uskoro e ionako
saznati. Ali, draga, budi oprezna, budi prokleto oprezna. Ona napravi korak
unazad, kimajui glavom kao majka koja je zadovoljna nevjestom u njezinoj
vjenanoj haljini.
Izgleda sjajno. Oborit e ih s nogu. Onaj stari jarac Dioniz doivjet e
srani napad.
Nasmijem se. Nesigurno. Onda se prestanem smijati i osjeam kako me
ispunjava strastvena tjeskoba. Peti misterij. Katabaza. Smrzla sam se od
straha.

225

A J Molloy

Pria o X

Jessica me uzme za ruku i dri je, pitajui: X, jesi li sigurna da to eli

napraviti? Moe prestati. Moe prestati ovoga trenutka. Njezine
prijateljske smee oi susretnu moj pogled. A moje su vlane od suza koje
samo to ne poteku. Moemo otii kod Benita, piti peroni i svaati se zbog
pizze i pretvarati se da se nita od ovoga nikad nije dogodilo.
Ta mi je ideja na trenutak privlana. Mogla bih sve izbrisati. Pretvarati se
da je cijelo ljeto bio samo san, sve od onog trenutka prije skoro etiri mjeseca
kad sam prvi put ugledala Marca u Gran Caffeu Gambrinus. Ali ako to
uinim, izbrisat u i Marca iz svog ivota, a ta je pomisao grozna. Uasna.
On je dio mene, utkan je u moju duu, usprkos Platiju i svemu ostalome.
Ako izbriem ovo ljeto izbrisat u i misterije, a silno mi se svia kako su me
promijenili. Draa mi je ova osoba u koju se mijenjam: otvorenija je i
samopouzdanija, pustolovnija i zaigranija. Stegnem Jessicinu ruku i
odmahnem glavom.
Tako sam i mislila, kae ona.
Izvana zaujem automobilsku trubu. To je Giuseppe sa srebrnim
Mercedesom koji je skoro postao moj; kad izaem na plonik on bez rijei
otvori vrata i kratko se vozimo do uske ulice u srcu starog Napulja, Via dei
Tribunali.
Giuseppe parkira ispred crkve. Chiesa de Santa Maria delle Anime del
Purgatorio ad Arco. Sveta Marija od dua u istilitu. ula sam za tu
ozloglaenu baroknu crkvu; puno sam je puta promatrala prolazei uskim
plonicima ulice Tribunali. Ali zbog njezine zastraujue reputacije nikad
nisam skupila dovoljno hrabrosti da uem.
Izvana je odbojna. Kad Giuseppe otvori vrata auta, izaem, pokliznuvi
se na grubim kockama ulice na svojim visokim petama i pogledam tri
uglaane bronane lubanje na kamenim stupovima. Potiskujui drhtaj
kaem: Grazie, Giuseppe.
On mi ljubazno kimne ali u njegovom dranju osjea se naznaka
skruenosti. Moda se stidi to je odao tajnu?
To jo neu saznati. Giuseppe se okrene i vrati u automobil i Mercedes
odtutnji, a lokalni klinci koji mlitavo sjede na svojim vespama te mukarac u
kiosku koji prodaje Oggi i Gente gledaju za njim.
Moram ui u crkvu dua u istilitu. Suspreui strahove uspnem se
plitkim stubama i gurnem vrata. Unutra eka omanja gomila; i Marc je tu,
dotjeran kao i obino, u svom sveanom sakou. Namrten je. ak i on
izgleda pomalo tmurno i napeto. To mi nimalo ne pomae.

226

A J Molloy

Pria o X

Buona sera, X.
Poljubi me u elo. Okrenem se i vidim da je i Francoise, u pratnji svog
deka, svog amanta, Daniela, isto tako prisutna. Znai, petom e misteriju
pristupiti u Napulju. To me malo ohrabri. Francoise i ja kimnemo jedna
drugoj i ohrabrujue se osmjehnemo. U njezinim se oima vide tragovi
straha.
Ali nema vremena za razgovor; ve nas vode do stuba s jedne strane
crkve. Iz svog istraivanja znam kamo te stube vode. Sad moram potisnuti
jo dublje strahove.
U podrumu je hipogeum, grozna i zastraujua grobnica Santa Marije
delle Anime del Purgatorio, grobnica u kojoj se jo moe vidjeti drevni
napuljski kult oboavanja lubanje u svoj svojoj zlokobnoj i trajnoj slavi.
Stube su strme i ja uzdahnem od olakanja kad se naemo na kamenom
podu podruma. Onda se osvrnem oko sebe. I zadrhtim.
Cijela je odaja pretrpana krinjama, staklenim kutijama i otvorenim
sanducima u kojima su ljudske lubanje i kosti. S nekih lubanja vise ogrlice,
a pred nekima su svijee ija svjetlost treperi ispred njihovih upljih oiju.
Kult oboavanja lubanje lokalna je katolika hijerarhija napustila
ezdesetih godina, ali ovdje se on nastavlja isto onako silovito i poganski kao
i prije: mnogi lokalni ljudi, uglavnom djevojke i starije ene, dolaze ovamo
moliti se svojim posebnim i omiljenim lubanjama, zapaliti svijee ispred
mrtvih bez oiju, zatraiti sreu, plodnost ili lijek od raka; neki dolaze tek
tako, zato to je to mjesto tako grozno privlano i intenzivno.
X, jesi li dobro?
Marc mi njeno spusti ruku na rame. Slaem: Da.
Odavde se jo sputamo.
Slijedim njegov pogled i vidim da na vodi, nizak, postariji mukarac s
naoalama, podie vrata na podu.
Oito se iz grobnice svete Marije od dua sputamo dublje u Napulj,
prema velikom i uvenom labirintu u napuljskom podzemlju, Napoli
Sotterraneo.
Grad je podignut na vulkanskom kamenu koji se lako iskapa. Zato su
ljudi ovdje tisuama godina kopali rupe, bunare, tunele i podrume; ako tome
dodate niz tisuljea gustih naslaga koje su se jednostavno gomilale jedna na
drugu, to znai da pod zemljom ima vjerojatno isto onoliko Napulja koliko ga

227

A J Molloy

Pria o X

ima i na povrini: grad lei na vlastitoj zrcalnoj slici, istovjetan i suprotan

podzemnom gradu, kao crkva postavljena iznad vlastitog odraza u nekom
venecijanskom kanalu.
Dok vodi otvara podna vrata, okrene se prema nama i kae: E 'piuttosto
un lungo cammino. Potrebbe essere necessario eseguire la scansione...
Put je dug. Moda emo morati puzati. Duboko udahnem neist zrak i
dopustim Marcu da mi pomogne dok se sputam niz stube u tamu.
Grazie.
Hodamo, puzimo i provlaimo se, slijedei vodievu baklju, probijajui se
kroz Napoli Sotterraneo, s njegovim stotinama kilometara vlanih cisterni,
tajnih kapelica, starih kosturnica, potonulih rimskih kazalita i pljesnivih
burbonskih tamnica. Prolazimo pokraj hramova misterijskih religija koje su
pretvorene u skladita kojima se koriste krijumari camorre za skladitenje
droga, alkohola, duhana i oruja. Mnoge misterijske religije svoje su obrede
obavljale na tajnim podzemnim lokacijama, kao to mafija svoj posao danas
obavlja na tim istim osamljenim lokacijama.
Slinost je neosporna.
Dok zrak postaje sve pljesniviji i vlaniji, stariji i neugodniji, poinjem
razmiljati. Poinjem sve povezivati. Uoavam povezanosti, kao kad kod
suvremenog potomka uoite slinost s davnim i uvenim pretkom.
Ci siamo quasi...
Izgleda da vie nismo daleko. Jo jedan uski tunel krivuda prema
golemoj cisterni ispunjenoj odjecima koju su, kako mi kae Marc, izgradili
drevni Grci. Marc na mobitelu ima svjetiljku te osvjetljava prostor oko sebe,
a ja promatram. Cisterna, u kojoj sad nema vode, izgleda golemo. Nervozno i
s divljenjem promatram mone lukove, visok kameni strop, velianstvene i
prekrasno uklesane zidove visoke nekoliko stotina metara. Kao da gledam
graevinu odavno izumrle rase s naprednijeg planeta.
Avanti.
Nastavljamo hodati. Zrak je topao i nekako rijedak. Osjeam vrtoglavicu,
a jo nisam ni popila kykeon. Hoemo li dobiti taj napitak? Nadam se da
hoemo. Nadam se da neemo.
Putovanje se nastavlja niz jo ui hodnik sagraen grkim ciglama i golim
stijenama. Vlaan je, zaguljiv, turoban i sumnjiv.
Samo jo malo, carissima.

228

A J Molloy

Pria o X

Marcova ruka utjeno lei na mojim ramenima, ali nije osobito utjeila.
Sad sam uistinu uplaena. Duboko smo u podzemlju, duboko u
zaboravljenim tunelima Napoli Sotterraneo, na podzemnoj stazi.
Evo, na engleskom kae vodi odnekud ispred nas. Vidim svjetla, iako
su priguena. Tunel se otvara u niz velikih stropnih lukova osvijetljenih
bakljama i plavim svjetiljkama. Ovdje je okupljeno ve mnotvo ljudi; piju
vino i razgovaraju. Ali raspoloenje je posve drukije u odnosu na prethodne
misterije. Glazba je vrlo jednostavna i crkvena, jednoglasna pjesma bez
pratnje, kao gregorijanski koral ili neto jo starije, grko. Tuna je. I
neumoljiva.
Marc izgleda zabrinuto. Duboko je namrten. Stegnem mu ruku da ja
utjeim njega. On se prisilno osmjehne.
Vode nas ispod jednog niskog luka. Strop je zaobljen, kao unutranjost
velikog aviona, ali sagraen od vlanog kamena. Uske kamene police pruaju
se na jednoj strani gdje ljudi stoje sputenih pogleda.
Blistave baklje osvjetljavaju polucilindrini oblik zaobljenog stropa.
Plamen nestalno treperi, osvjetljavajui sablasne reljefe na zaobljenim
zidovima, koji vjerojatno potjeu iz vremena najranijih misterija u junoj
Italiji, moda iz treeg ili etvrtog stoljea prije nove ere. Kameni frizovi su
njeni, ali ipak primitivni i prikazuju muenje mukaraca. Jednom je
mukarcu prerezan vrat. Drugi je podvrgnut sodomiji. Treeg grubo ubadaju
noem u leda. Lice mu je iskrivljeno, a iz rane iklja krv.
Sjetim se udnog oiljka na Marcovu ramenu. Dakle, vjerojatno je to
rjeenje jedne tajne. Zaobljeni oiljak, rana od noa, zacijelo je njegov simbol
inicijacije u misterije, poput tetovae na unutranjoj strani mog bedra.
Ponovno stegnem Marcovu ruku. Vlana je od znoja. Oito je zabrinut;
nikad ga prije nisam vidjela takvog. Moji strahovi jaaju. to e se dogoditi
sa mnom?
Glazba se uzdie u jednoglasnom intenzitetu, zbor jednostavnih i obinih
glasova, plaljivih i jadikujuih, pa ak i neskladnih. Ali vrlo su izraziti i
pitam se nije li negdje u oblinjoj grobnici smjeten zbor - mnogo je podruma
i tamnica, mnogo grobnica, mnogo dionizijskih hramova koje je pokopalo
vrijeme.
Pij, kae djevojka gurnuvi mi alicu u ruke. Nije odjevena u bijelu
tuniku; ovaj put je haljina jednostavna i neopozivo crna. Ali ova djevojka
izgleda da ima istu ulogu kao i djevojke u dosadanjim obredima: slukinja
je misterija.

229

A J Molloy

Pria o X

Pogledom od Marca potraim podrku ili savjet, ali on je ve uzeo svoju

metalnu alicu i iskapio tekuinu. Obrie usta nadlanicom i s prezirom je
vraa djevojci. Ponovno se neto udno krije u njegovom dranju - to nije
uljudni, pametni, aristokratski Marc kojeg poznajem i volim. Nekako je
drukiji. Skriveni bijes je oitiji.
Marc, jesi li dobro?
On odmahne rukom.
Samo promatraj, cara mia. Mislim da samo mora promatrati. Zasad.
Okrenem se i promatram. Iz gomile su odabrali enu. Francoise.
Prepoznajem jo tri ili etiri djevojke: moje sestre na petom misteriju, moje
sestre iskuenice. Ali Francoise su odabrali prvu.
Svi stojimo na povienim kamenim terasama s obje strane prostrane
odaje s polukrunim stropom. Francoise kimne te polagano i posluno, u
crnoj haljini, silazi niz nekoliko kamenih stuba, a onda koraa niim,
centralnim dijelom odaje, slinom sredinjoj lai crkve, do kraja prostorije.
Sad vidim da je ondje, na stranjem zidu, velika, primitivna zidna slika
grkog ili rimskog vojnika koji ubija bika. Ali nije to jednostavno ubijanje,
nego vojnik okrutno potee no tako da krv iklja iz grla prestravljene
ivotinje. Pobjeda ovjeka nad zvijeri? Ili pobjeda okrutnosti nad
ljubaznou?
Ispod te strane slike stoji sredovjeni mukarac. U ruci dri srebrno
zvonce kojim zazvoni, a onda upita na engleskom: Pristaje li pristupiti
petom misteriju?
Francoise oklijevajui odgovara: Pristajem.
Onda prvi ritual moe zapoeti. Klekni.
Ona klekne.
Moli se Mitri, zapovijedi mukarac.
Francoise nesigurno sklapa ruke. Saginje glavu prema slici mukarca
koji ubija bika. Metar misterija ponovno zazvoni zvoncem. Francoise se
okrene prema njemu, a on je uputi.
Sad se okreni i lezi na lea.
Tekuina iz metalne alice poinje djelovati. Ali to nije ni slino
djelovanju vina na Capriju ili u Rhogudi, kao ni djelovanju kykeona na
etvrtom misteriju, nego u usporedbi s njima ovaj napitak djeluje poput
omamljenosti od udarca u glavu. Osjeam se pijana na neki teak, ali i

230

A J Molloy

Pria o X

agresivan nain, kao da bih se najradije s nekim potukla. Nije to ugodan

osjeaj.
Okrenem se Marcu. ak i u plamenom obasjanim sjenama mitraistike
grobnice vidim da se i on slino osjea: kripi zubima kao ovjek koji se
suzdrava od nasilja.
Mora se predati Mitri i Dionizu, kae mukarac sa srebrnim zvoncem.
Podigni haljinu.
Francoise lei na otomanskom sagu prekrasnog uzorka. Ona sklopi oi i
na njezinom licu vidim zbunjenost i napetost, ali ipak posluno podigne
haljinu, otkrivajui bedra i meunoje; priblie joj se djevojke, u crno
odjevene slukinje. Kleknu pokraj nje i poinju je uzbuivati onim toplim
kristalnim dildom. Vidim da Francoise reagira, iako se nastoji oduprijeti. Oi
su joj vrsto sklopljene. Daniel stoji na kamenoj terasi iznad nje. Ne mogu
protumaiti njegov izraz lica.
Glazba poprima turoban intenzitet. Ovaj je misterij dosad najreligiozniji.
ujem latinske i grke rijei kako se vrtloe u zadimljenom zraku
ispunjenom mirisom tamjana.
Dionysian, Bakkheia, Skiereia, Apaturia.
Drim Marca za ruku da mi bude lake. Imam osjeaj da u se
onesvijestiti. Da u pasti s ove kamene terase. Ovo je previe.
Astydromia, Theoinia, Lenaia, Dionysian.
Bubnjanje je intenzivno. Neka vrsta lire ili nekog drugog ianog glazbala
uzdie se prema vrhuncu. Glasovi se udruuju. Zrak u odaji gust je od
tamjana i dima zapaljenih baklji. Sad istupi mukarac. Tridesetak godina
star. Visok. S jednodnevnom bradom. Na oima nosi masku. Camorrista?
On raskapa hlae. Ima erekciju. Jedna od slukinja stavlja mu kondom
i on prie Francoise, a onda klekne i ulazi u nju. Pari se s njom. To je jedini
izraz. Parenje. Ako su misteriji dosad bili seksualni, pa ak i sublimirajui u
svojoj erotinosti, a uistinu su bili, onda je ovo neto posve drukije.
Ozbiljno, zastraujue, okrutno, ali i prokleto simbolino. ena se podaje
bogu. Njezin se partner tome mora pokoriti. Svi se moraju pokoriti.
Prestravljena sam.
Maskirani mukarac je gotov. Izvlai se iz nje, a slukinje poure da
podignu Francoise na noge. Ali na njezinom licu vidim zbunjenost, ona
okrene glavu na drugu stranu, a ake su joj stegnute u pesnice; izgubila je
svu hrabrost. A to je tek prvi ritual katabaze?

231

A J Molloy

Pria o X

Francoise je crvena i drhti. Daniel silazi s kamene terase i ogrli je

utjeno, vodei je u sjene.
Ti.
Mukarac sa srebrnim zvoncem pokazuje na mene.
Neu to uiniti. Ali moram, da mogu ostati s Marcom. Ne mogu to uiniti.
Pogledam prema Marcu i on obori pogled, odmahujui glavom, a onda me
nakratko pogleda u oi i kae: Jo moe prestati. Ovo je posljednji trenutak
u kojem moe prestati.
Tada skrene pogled.
Ne mogu prestati, odgovorim mu. Ne mogu te izgubiti. Volim te.
Oamuena, zbunjena i odluna, posluam metra misterija. Spustim se
niz kamene stube i prijeem cijelu odaju. Zvonce zazvoni. Metar me pita
pristajem li se pokoriti. Odgovaram: Da, pristajem.
Klekni, kae mukarac i ja kleknem ispred zidne slike. Zurim u drevnog
vojnika koji ubija drevnog bika. ikljanje drevne crvene krvi izblijedjelo je u
tunu i pranjavu crveno-ruiastu boju. Zvonce zazvoni.
Okreni se i legni.
Stegnem ake. Svaki djeli moje due vriti: Ne, ne. Ne. Nemoj posluati.
Nemoj to napraviti. Bjei. Ovo je pogreno.
Ali misterije imaju mo nada mnom, zato se okrenem i legnem. Zvonce
zazvoni.
Podigni haljinu.
Leim. Podignem haljinu. Naravno, ne nosim gaice. Slukinje se
okupljaju oko mene i uzbuuju me. to bolje mogu. Podignem pogled prema
dimu i tami, traei Marca, ali on se okrenuo na drugu stranu. Okrenuo je
glavu na drugu stranu.
Neki se mlai mukarac pribliava iz plamenom obasjanih tamnih sjena.
Ima dvadesetak godina. Na bradi ima malen oiljak, ali to je sve to vidim od
njega. I on je maskiran.
Taj mladi ima erekciju. Ui e u mene. Sklapam oi i ekam da me
uzme. To je jedini ispravan termin: uzet e me, porobiti, zlostaviti. Protiv
moje volje, iako se pokoravam.
Cornuti!

232

A J Molloy

Pria o X

Otvaram oi.
Marc.
To je Marc.
to?
Marc stoji na podu grobnice i mae noem - otkud mu no? - malim,
svjetlucavim, opasnim elinim noem. On uhvati za vrat mukarca s
oiljkom i pritisne otricu na pulsirajuu venu.
Estopa! Voditelj obreda, mukarac sa srebrnim zvoncem, protivi se na
brbljavom talijanskom. Ne! Ne moe prekinuti misterij. Sad mora prepustiti
tu enu. Zna pravila i zna koja je cijena neposlunosti.
Jebi se, kae Marc na engleskom. Tada mi dovikne: X, ustani! Doi
ovamo.
Skoim na noge i silom sputam haljinu da se pokrijem, a onda potrim
prema Marcu. On jo dri mukarca za vrat; mladi s oiljkom preputen mu
je na milost i nemilost i doima se prestravljen. Kao da istinski vjeruje da e
ga Marc tek tako hladnokrvno ubiti, onako kako je u Platiju ubio koljaa
svinja.
Metar obreda jo se protivi na talijanskom. Ali sad govori vrlo polako i
prijetei i ja razumijem svaku rije.
Roscarrick. Capoi e doi za tobom. To je ono to se dogaa u petom
misteriju. To to si doveo vlastitu enu ne moe nita promijeniti. Ako to
uini, kao da si poinio samoubojstvo.
Onda neka tako bude, odvrati Marc. Tada pusti mukarca i mladi s
oiljkom odtetura podalje, drei se za vrat iz kojeg ne curi krv.
Marc me uhvati za ruku i kae: Tri.

233

A J Molloy

Pria o X

31

TRIMO. Marc me vodi iz mitraistikih odaja u uske hodnike i ovaj put

skrenemo nalijevo, drugim putem. Nakratko se osvrnem. Iza nas se uje
vika, vidim likove uokvirene plavim, tunim svjetlima, a bolna glazba koja se
utiava savren je prikaz njihovog ponaanja.
Ovamo!
Hodnik vijuga, a zatim se suava i postaje tako uzak da osjeam kako me
stijene pritiu, kako me gue i plae, ali se uspijemo provui, a onda se
hodnik od cigle i kamenja ponovno proiruje. Sad trimo; tunel se otvara u
jednu od golemih grkih cisterni.
Marc se okrene i baterijom na mobitelu osvijetli kameni zid. Za zid su
privrene eline ljestve.
Vjerojatno su postavljene za vrijeme rata - ovo su bila sklonita. To znai
da ljestve nekamo vode. Zacijelo vode na povrinu.
Popet emo se Ijestvama?
Da.
Pogledam zahrale metalne ljestve. Na sebi imam kratku haljinu i visoke
pete.
Daj mi svoje cipele, kae Marc.
Skinuvi cipele pruam ih njemu, a on ih zavitla na dno cisterne. Onda
trimo prema ljestvama i on se prvi vjeto uspinje, a ja idem za njim,
hvatajui se za preke; uspinjemo se polagano. Krhotine crne hre na
metanim prekama bolno mi se zabadaju u bose noge; ljestve se raspadaju i
kripe dok se penjemo, kao da nekako sablasno prigovaraju. Jednostavno se
ne usuujem pogledati u podnoje - dvadeset, trideset, pedeset metara u
dubinu.
Ako ljestve popuste past emo i ubiti se, razbit emo se na komade na
drevnom grkom kamenju.
Daj mi ruku.

234

A J Molloy

Pria o X

Marc prui ruku prema meni da mi pomogne.

Odmahnem glavom.
Dobro sam.
Marc se nastavi penjati. Nakon nekoliko munih trenutaka stigne na vrh,
na svojevrsnu zaravan. On spusti na tlo mobitel s baterijom i u tami prui
ruku prema meni. Ovaj put prihvatim pomo, uhvativi se za njegovu ruku,
a on me izvue na zaravan. Hvatam zrak, prilino iscrpljena.
Podigavi mobitel Marc hitro osvjetli prostor zrakom svjetlosti. Tunel
nestaje u tami, vodei od cisterne u druge tunele, ali naziru se i traci
svjetlosti. Blizu smo povrini, blizu smo ulicama gornjeg grada. Prodorna
svjetla zacijelo potjeu od odvoda i kanalizacijskih rupa.
ujem buku koja odjekuje negdje ispod nas.
Jesu li to oni?
Pouri, carissima.
Marc se udalji nekoliko metara i pokae prema stropu. Svjetlost blista
kroz otvore u drvenim vratima u podu. Prema tim vratima vode stube
usjeene u kamen; Marc se uspne i gurne ih ramenom. Vrata se ni ne
pomaknu. Glasovi iz dubine sve su glasniji. Marc ponovno pokua.
Brzo.
U dubini odjekuju bijesni glasovi na talijanskom. Marc une, duboko
diui. Ponovno gurne vrata u stropu i ona se s treskom otvore. Zaslijepi nas
blistava svjetlost. Marc se uspravi.
Marc!
On prui ruku prema meni i, napregnuvi se, povue me na svjetlost.
Osvrnem se naokolo dok Marc hitro zatvara vrata u podu. Preko njih poinje
slagati sanduke vina.
Sanduci s vinom?
Nalazimo se u skladitu trgovine. Salumeria, trgovina delikatesa u
starom Napulju. Dakako. Zato ne? Mnotvo ovih tunela i grobnica izranja
na povrinu na najnevjerojatnijim mjestima: ispod perilica za rublje u
podrumu, u perionicama rublja i pekarnicama. Nalazimo se u trgovini, a
trgovina je otvorena i prepuna ljudi koji avrljaju obavljajui veernju
kupovinu; nitko nije uo na ulazak. Vidimo ljude za pultom; skriveni smo
iza polica i okrueni salamama, unkama i kolutima sira.

235

A J Molloy

Pria o X

Jednostavno emo izai, kae Marc.

Oboje smo prljavi i pranjavi; Marcov je smoking prekriven prljavtinom i
pauinom. Moja je odjea iskidana, bosa sam, haljina mi je poderana i
vidljivo je da krvarim ondje gdje sam gleanj ogrebla na hrave ljestve, ali
nemamo drugog izbora. Moramo izai iz trgovine poput obinih kupaca koji
su pogledali salsicciju.
Stara gospoa kupuje volovske tripice u papirnatom tuljcu; okrene se i
pogleda nas, ali ak ni ne trepne; samo ispusti zvuk negodovanja i slegne
ramenima, kao da stalno via takve ljude, a onda nastavi prigovarati zbog
cijene tripica.
Uspjeli smo izai. Marc zarei u mobitel.
Giuseppe!
Stojimo u uskoj uliici pokraj Duoma, barem mislim. Jo sam bosonoga.
Dok Marc razgovara na mobitel, mahnito dajui upute svom slugi, potrimo
nalijevo pa nadesno, dok ne stignemo na prometniji ulini ugao. I ondje
ekamo, dok nam srca udaraju, bez rijei i u strahu. Minutu i pol poslije
toga Giuseppeov se automobil pojavi tutnjei. Uskoimo unutra i automobil
pojuri iz starog dijela Napulja prema irim avenijama. estoko skrenemo
nadesno, a onda jo jednom, vozei se ravno prema Chiaiji i naposljetku se
zaustavimo kod stranjih vrata palae Roscarrick.
Marc me izvue iz auta. Nosi me bosonogu unutra i doziva sluge.
Zakljuajte vrata. Zakljuajte sva vrata. Zatvorite i zaprijeite prozore.
Sve se zatvara.
Odlazimo u njegovu spavau sobu i ja pourim u kupaonicu da isperem
krv s ozlijeenih glenjeva i crnu hru s tabana.
Najradije bih zaplakala, ali ipak ne plaem. Ohrabrujem se duboko
diui. Isperem prljavtinu s ruku i lica. Tada u ormaru potraim svoju
odjeu i preodjenem se u traperice, pamunu koulju i tenisice. Kad
ponovno uem u spavau sobu, Marc zakapa manete plave koulje,
istodobno razgovarajui na mobitel, koji pridrava bradom: Si, si, Giuseppe.
Si!
Glas mu je izbezumljen.
Sjednem na krevet. Djelomino oslukujem njegov hitri napuljski govor,
a djelomino mi panju odvlae nevjerojatna veeranja zbivanja.
Marc okona razgovor. I sjedne na krevet pokraj mene.

236

A J Molloy

Pria o X

Mora otii odavde.

Zato?
Zato to e se camorra sad okomiti na mene.
Camorra?
On odmahne glavom.
Ve odavno trae izgovor da me ubiju. Sad e svi biti na njihovoj strani
pa e me moi nekanjeno maknuti.
Zato?
Zato to sam napravio ono najgore, X, ono to se nikad ne smije
napraviti. Prekrio sam pravila misterija. Prekrio sam svoje zavjete kao
inicirani i umijeao se u sveti peti obred. Zaustavio sam ih u dovrenju
inicijacije.
Ne razumijem.
On provue ruku kroz kosu. I uzdahne. Protrlja lice. Umoran je, ali
napet. Pogleda me.
X, kad jednom zapone misterijski obred, odreenu razinu inicijacije,
tada je mora dovriti, inae bi mogla biti puki voajer, netko tko pokuava
doivjeti jeftino uzbuenje ili, to je jo gore, netko tko iskoritava misterije
da bi pijunirao druge, a zna koliko poznatih ljudi sudjeluje. Predanost i
tajnost su najvanije.
Kimnem glavom. Da, vidjela sam i politiare i milijardere. Vidjela sam ih
u Veneciji...
Rijei mi zamiru u ustima i poinjem logiki razmiljati.
Politiari. Milijarderi.
Enzo Paselli.
Dakako. Dakako! Sad mi se sve razotkriva, sve sjeda na svoje mjesto.
Kao da su se vrata u podu otvorila i vide se podzemni tuneli i tako se
razotkrio tajni labirint.
Rijeila sam misterij misterija.
Marc, kaem, misterijima upravlja mafija, zar ne?
Da, odgovori on. Mislim da je tako.

237

A J Molloy

Pria o X

'Ndrangheta. I camorra. Oni organiziraju misterije i financiraju ih. Je li

tako?
Vrlo vjerojatno.
Doima se pomalo poraenim. Ali ja nisam. Logika cijele prie je
zasljepljujua. Ustanem i koraam Marcovom tihom i elegantnom spavaom
sobom. Pokuavam sve razumjeti i na glas razmiljam.
Marc, shvatila sam. Misteriji nikad nisu izumrli - pretvorili su se u
mafiju.
Molim? Jednom je i Marc nesiguran. On ponovi: Molim? to si rekla?
Zar ne vidi, odatle potjeu mafija, camorra i 'ndrangheta! Priem mu,
obuhvatim njegovo privlano lice rukama i poljubim ga u usta, a onda se
ponovno ushodam prostorijom - slijeva nadesno, hodam, razmiljam,
razotkrivam i objanjavam.
Razmisli o tome. Sve one prie o panjolskoj su glupost. Tajna
zloinaka drutva june Italije potjeu iz tajnih religijskih kultova june
Italije. Mora biti tako! Imaju isti zavjet utnje, iste zakletve i zavjete odanosti,
i jedni i drugi naglaavaju iste stvari, barem za mukarce - krv, ast i nasilje.
Ista pravila ponaanja za mukarce koji ele sve napustiti nakon to su
inicirani.
Ali, ne shvaam zato... jednostavno ne shvaam.
Oito je. Znamo da su misteriji preivjeli, isto onako kao to su drevni
Grci preivjeli u Calabriji, isto onako kao to se recept za kykeon prenosi u
Grkoj ve dva tisuljea. Vaan je nain na koji su preivjeli!
Zagledam sam se u tamu prozora. Ne prestajem govoriti. Povijesna
evolucija je oita. U etvrtom stoljeu nove ere kranska je vjera kultove
misterijskih religija protjerala u sjenu. Ali nije ih potpuno izbrisala.' Oi mi
se raire. Kultovi su preivjeli, postali su jo okultniji, jo tajniji, postali su
velianstveno i pogansko slobodno zidarstvo divljih, nasilnih i prisilnih
seksualnih rituala u kojima se koriste hipnotike droge. Zurim u fotografije
Andreasa Gurskog. Prtim od mentalne energije. S vremenom su te tajne
sekte, koje su svoje sastanke odravale u tajnosti, postale zloinake,
buntovne i organizirane. To bi bio prirodni napredak; ve su bile
neprijateljski raspoloene prema Crkvi i prema autoritetima; trebao im je
novac da bi mogle financirati obrede, stoga su se okrenule zloinu - pljaki,
iznuivanju, otmicama.

238

A J Molloy

Pria o X

X, to je sjajna teorija, kae Marc, odmahujui glavom. Vjerojatno si u

pravu. On ustane i prie mi. Ali ovog trenutka to nije vano. Veeras je
vano ono to camorra i 'ndrangheta rade sada.
Ja znam to sad rade! Samo to ne viem. Navlae bogate i poznate na
svoje seksualne zabave, pozivaju ih da im se pridrue, iniciraju mone i
privilegirane. Vidjela sam ih, Marc, bive predsjednike, velike industrijalce,
slavne osobe. Na taj nain camorra i 'ndrangheta stjeu utjecaj i nadmo nad
elitom. Zato te zloinake organizacije nitko ne moe izbrisati jer ih tite
najmoniji ljudi, ovisni o misterijskim obredima.
Ali mi nismo zatieni, X. Marc stane pokraj mene i vrsto me stegne za
ramena. Tako vrsto da me zaboli. Razumije li to ti govorim? Oni e me
ubiti. Prekrio sam pravila. Samo su traili izgovor. Sad ga imaju i ja tu nita
ne mogu uiniti.
Pogledam ga. Moja euforija naglo nestaje, pretvara se u nitavilo i sad
sam tu u ovoj spavaoj sobi s mukarcem kojeg volim, koji mi govori da e
umrijeti.
Ali moemo pobjei?
Kamo? On uzdahne i podrugljivo se osmjehne toj ideji. Camorra e me
progoniti. Zacijelo si ula za Roberta Saviana?
Novinara koji je napisao Gomorru?
Ta knjiga govori o camorri. A on se jo i sad skriva iako je prolo deset
godina. Camorra ga proganja po cijeloj Europi. X, ne elim tako ivjeti,
prelaziti iz jedne sigurne kue u drugu, ivjeti u staniima u Milanu,
Hamburgu i Madridu. Ne elim bjeati cijelog ivota. Ne elim bjeati od
svega to volim. On me divlje pogleda i doda: Radije u umrijeti. Oni e me
ubiti. I to e biti kraj.
U sobi vlada tiina. Marc napravi nekoliko koraka, a onda ostane stajati
u sredini spavae sobe, zakopavajui posljednju manetu.
Usprotivim mu se. Marc. Marc. Moramo pobjei. Moramo neto
poduzeti. Moramo!
Nemamo to poduzeti.
Jednostavno e im dopustiti da nas ubiju?
Tebe nee ubiti. Samo mene.
Marc!

239

A J Molloy

Pria o X

On uzdahne. Duboko.
Morao sam zaustaviti ritual. Nisam im mogao dopustiti da ti to naprave.
Ti to nisi eljela. Nisi eljela ono to se trebalo dogoditi u grobnici, zar ne?
Ali bila sam spremna da to uinim. Pristala sam. Ne elim da umre
zbog mene!
On ponovno odmahne svojom lijepom glavom i uputi mi tuan, duboko
tuan osmijeh plavih oiju. Ugura koulju u hlae, nagne se i svee vezice na
cipelama. Neto je strano i promiljeno u leernom nainu na koji to radi.
Mukarac koji se rastreseno priprema za vlastito pogubljenje.
Onda mi prie, uzme me u naruje, duboko me poljubi u usta i prvi put
kae: X, injenica je da ni ja nisam mogao podnijeti da te prepustim nekom
drugom. Nisam mogao gledati to to bi se dogodilo, tebe s nekim drugim
mukarcem. Otiao sam predaleko. Otiao sam predaleko s tobom. Ponovno
me poljubi. Volim te, X. Volim te vie nego to sam ikada volio ijednu enu u
svom ovozemaljskom ivotu. Kad bi ti umrla, moj bi ivot bio bezvrijedan. Ali
ako ja umrem, a ti preivi, umrijet u u miru, svjestan da si ti na ivotu. I
zato mora otii.
Neu!
Idi. Nikad se vie neemo vidjeti.
Marc!
Vritim. Ali netko me dri. Giuseppe i drugi sluga i jo netko. Tri
mukarca. Podignu me. A ja vritim, vritim na mukarca kojeg volim, dok
me oni odvlae, dok me nose iako se branim i otimam.
X, oni e ti pomoi da ode. Da bude sigurna. On uzdahne i nastavi:
X. Per favore, ricordati di me.
Oi su mu vlane, iako je izraz njegovog lica samrtniki smiren. Ovo je
posljednji put to ga vidim. Znam to. To je kraj. Mukarci me odnose iz sobe.
Ne, ne, ne, Marc!
Ali vrata spavae sobe su zatvorena. Njega vie nema. ujem samo
njegove posljednje rijei. Ne zaboravi me.

240

A J Molloy

Pria o X

32

AKO JE MOGUE da vas netko vrlo njeno izbaci iz zgrade, to je onda

ono to se meni dogodilo. Giuseppe i njegovi prijatelji me nevjerojatno brino
i njeno iznose na ulazna vrata palae i sputaju me na ulicu, crvenih oiju,
duboko uznemirenu, bijesnu i neutjenu.
Ponude mi da e me odvesti do stana, ali ja odmahnem glavom. I samo
stojim ondje. Nijema. Buntovno. Jednostavno se odbijam pomaknuti. U
suzama.
Vrata mi se zatvaraju u lice ali ja im istog trenutka priem i lupam
velikom, drevnom alkom. Nitko ne odgovara stoga ponovno udarim, ali opet
nitko ne odgovara. etvrti ili peti put kad stisnem veliku bronanu kvaku,
koju su uglaali posjetitelji tijekom stoljea, bogati i siromani, plemeniti i
puani, Giuseppe konano s oklijevanjem otvori vrata. On uzdahne i pogleda
me s istinskim suosjeanjem, ali odmahne glavom.
X, ao mi je. Jako mi je ao. Ali nikad vie ne moe vidjeti signora. On
je tako naredio.
Ali, Giuseppe, ne, Giuseppe, molim te, molim te. Opet me obliju suze.
Pokraj nas prolaze ljudi koji su se uputili u veernju kupnju, prolaznici u
Chiaiaji koji znatieljno zure u plavokosu Amerikanku koja plae i vie na
vratima palae Roscarrick. Neka samo zure. Zar je to sad vano?
Vie nita nije vano.
Giuseppe, mora neto napraviti! Reci Marcu da se predomisli. elim
biti s njim. to god... to god se dogodi. elim biti s njim.
Per favore. Ovo je od signora Roscarricka, da moete otputovati i biti na
sigurnom. Giuseppe mi pokuava predati veliki sveanj novanica. Uzimam
ga i s prezirom ga pogledam, a onda ga bacim na Giuseppea, kroz vrata, tako
da novanice od pedeset eura lepraju posvuda poput naranastih konfeta.
Giuseppe ne ustukne pred mojim bijesom, samo se sagne i uzme jednu
novanicu. Utisne mi je u ruku i sklopi moje uzdrhtale prste oko nje.
Signorina, barem otiite kui taksijem, kae on.

241

A J Molloy

Pria o X

Onda zatvori vrata i ja nekako znam da se vie nee otvoriti. Nikada.

Svakako ne meni. Unato tome nekoliko puta uzaludno udarim po njima.
Nakon pola sata prestala sam plakati i malo se oporavila od oka.
Obuzimaju me dublji i mraniji osjeaji. Domahnem taksiju u prolazu i
uem u njega. Kaem mu da me odveze do Santa Lucije i zagledam se u tek
nastalu mranu prazninu u sebi, prouavam je, analiziram je. Poput kirurga
koji promatra sliku zastraujueg tumora, poput draguljara koji prouava
veliku manu na dragom kamenu.
Svjesna sam da e ta nova, prodorna, duboka tuga dugo prebivati u
meni. Moda e se zadrati zauvijek; uselit e se u moj stan, dijelit e sa
mnom moj dom, moj ivot, moje dane, bit e uz mene kad se probudim, bit
e uz mene kad legnem spavati jer to je strana, trajna tuga zbog toga to
sam izgubila voljenu osobu, nekoga tko mi je bio mnogo vie nego to bi
prijatelj ikada mogao biti.
A onda, jednog dana, kad se probudim, tuga e mi se obratiti i rei e mi:
Kucnuo je as. Ukljuit u TV ili u kupiti Corriere della Sera i saznat u
neminovnu vijest: Marc Roscarrick, molto bello e scapolo lord Roscarrick, je
mrtav.
Netko ga je ubio. Na Via Toledo ga je ustrijelio neki sedamnaestogodinji
narki iz Secondigliana na nebo-plavoj vespi za nagradu od sto dolara. Tada
e tuga postati sveprisutna, uvui e mi se u kosti, urasti u duu.
Grazie.
Platim taksisti ali on pogleda na moje lice podbulo od suza i onako me
blago, njeno, karakteristino talijanski upita: Signorina? S' e persa? Sta
bene? Posso aiutarla?
Htio bi mi pomoi. Zabrinut je. Ja mu samo gurnem cijelu novanicu od
pedeset eura u ruku, okrenem se i otrim u stan. Popevi se stubama, s
treskom zalupim vratima i ponovno briznem u pla. Moda bih mogla
umrijeti od plakanja, potpuno dehidrirati.
Moje su suze i jecaji oito glasni jer uskoro zaujem tiho kucanje na
vratima i Jessica s oklijevanjem upita:
X? to se dogodilo?
Nita.
X? ujem da plae - to se dogodilo? Zvui uasno. Otvori vrata.

242

A J Molloy

Pria o X

Sjedim na podu, gdje sam se srozala, svog glupog stana u glupoj Santa
Luciji u glupom Napulju i otupjela sam od boli. Ne znam to bih napravila,
rekla ili mislila. Pogledam na svoj balkon i na trenutak pomislim koliko bi
bilo jednostavno samo prijei preko sobe, popeti se na ogradu balkona,
pogledati Capri na mjeseini, a onda, bilo bi tako lako, sluajno se
spotaknuti i pasti i onda vie ne bi bilo tuge.
Budim se iz tih misli sa zapanjujuim osjeajem okiranosti. Takve su
misli opasne. Moram se smiriti; moram razgovarati s nekim. Jess je pred
mojim vratima.
Ustanem, obriem suze, otvorim vrata i Jess je ondje, u bijelim
trapericama s plavom majicom i velikim, tunim, strpljivim osmijehom
ispunjenim opratanjem, ali kad ugleda moje lice, ona izusti: Oh,
prokletstvo, X. Jebeno prokletstvo.
Jess...
Bez rijei stojim dok Jess ulazi u sobu. Ona se okrene prema meni i neko
vrijeme stojimo zagrljene, a onda ona napravi britanski aj u mojoj glupoj
kuhinjici gdje me Marc poljubio i razodjenuo one prve noi, one prve
velianstvene noi.
Ne, moram zaustaviti takve misli. To su vojnici koji se nastoje probiti u
dvorac, koji silom ele ui. Ako propustim jednog, preplavit e me i osvojiti.
Onda u biti izgubljena.
Jess mi dodaje alicu aja i sjedne na pod pokraj mene. Na alici je slika
obale Amalfija. Podsjea me na mamu; onamo je prije sto godina otila na
odmor. Moja mama. Moda bih je mogla nazvati. Obuzima me bol. Hou
svoju mamu.
Hajde, kae Jess, pijuckajui vrui aj i gledajui me duboko u oi. X,
vrijeme je da mi sve ispria. Reci mi sve.
Otpijem velik gutljaj aja iako je prevru. Potiskujem suze u grlo, a onda
spustim alicu na pod i pogledam Jess i ispriam joj sve ili barem sve ono
to treba znati. Ispriam joj da je Marc prekrio pravila misterija, da camorra
i 'ndrangheta upravljaju misterijima, kaem joj da camorra sad trai Marca.
A onda, popivi jo malo aja i svim se silama trudei da se opet ne
rasplaem, dosta je suza, dosta je suza, kaem joj da me je otjerao, prognao,
odrekao me se jer vjeruje da je oznaen, predodreen za smrt, na popisu
onih koji e uskoro umrijeti. I stoga je htio da odem, da budem sigurna, da
vie ne budem dio njegovog ivota, nikada.
Prestajem govoriti.

243

A J Molloy

Pria o X

Jessica odmahuje svojom lijepom glavom i u njezinim oima vidim bol.

O, Boe, jadnice moja, izusti ona, a u rijeima joj nema ni traga
uobiajenog sarkazma. Jadni Marc.
Jess utihne i kroz prozor zuri u nono nebo. uje se slabo pucketanje
vatrometa, kao pucnji u daljini: vjerojatno neka camorrina banda u
panjolskoj etvrti slavi neiji izlazak iz zatvora.
Zna, kae ona enjivo i tiho, neki sam dan ula priu o panjolskoj
etvrti. Kako je dobila ime.
Ne odgovorim joj.
Ona nastavi: Sjea se one ulice u sredini etvrti, Vico Lungo del Gelso?
Gelso znai dud...
Nita ne odgovaram.
Ona nastavi: To su joj ime dali panjolski vojnici jer bi zamrljali odore
dok bi s lokalnim curama leali na travi i vodili ljubav. Ona me pogleda.
Trava je bila prekrivena dudovima. To im je zamrljalo odore. Odatle potjee
ime ulice.
Jessica spusti pogled na svoj aj. I na njezinom licu vidim suze.
To znai da je gotovo i izmeu mene i Giuseppea, naravno. Ona
podigne alicu i otpije aj, a onda odmahne glavom i kae: Uh. Dosta, dosta,
dosta. Nagne se i potape me po koljenu. Moramo biti jake.
Jake?
Jae. X, znam da je strano, prokleto strano, ali ako je uistinu tako
opasno kao to Marc kae, ako e on... ako e ga uistinu... ovaj, hou rei.
Zna kako camorra zna biti nemilosrdna.
Kimnem glavom. Neutjena sam.
Ako je uistinu prekrio neki grozan zakon, nastavi ona, onda e ga...
uistinu e ga...
Ustrijeliti.
Bolje ti je da se ne petlja u to. Zaista. On je pravilno postupio,
plemenito je postupio. Jer, X, i ti si u opasnosti, u stranoj opasnosti. Jess
teko uzdahne. Meutim, koliko god je to bolno, koliko god muno, Marc ti
je uinio uslugu, pokuava te spasiti od... od bogzna ega.

244

A J Molloy

Pria o X

Ali, Jess, izustim, zagledavi se duboko u njezine blage smee oi.

Jessica, ja ga volim.'

Idui tjedni ispunjeni su potpunim mrtvilom. Tuga je prisutna svakog

jutra kad se probudim. Tuga je u mom kapucinu, u mom macchiatu, tuga je
u mom espresu, tuga je okus svakog kolaa koji pojedem, peciva, princes
krafni, kolaia s rumom. Tuga je u svakoj jeftinoj koljki koju pojedem za
veeru, u fasolarima, maruziellima, tellinima.
Okus te tuge okus je iste ogorenosti. Sve unitava. Zagoruje mi sve.
To je crno sunce koje obasjava cijelu Campaniju.
Ponekad, unato svemu, pokuam vidjeti Marca: osamljeno se spustim u
Chiaiju i popnem do velikih vrata palae Roscarrick, do vrata na koja sam
pokucala kad sam prije puno mjeseci dola ovamo, kad se on smijao i alio,
kad sam ugledala stepenite za konjanike; ali ovaj put kad pokucam ili nitko
ne odgovara ili sluga kojeg nikad prije nisam vidjela nakratko otvori vrata,
pogleda me, a onda ih bez rijei zatvori.
Ponekad pokuavam nazvati njegov mobitel. Tridesetak puta u dva sata.
Poslije toga taj broj vie ne postoji i ustar, automatizirani enski glas na
talijanskom me obavijesti da broj koji sam zvala vie nije dostupan. aljem emailove na koje ne dobivam odgovor. Na kraju mi se mailovi poinju vraati s
obavijeu da ta adresa vie ne postoji.
Poslije toga piem pisma, dugaka pisma pisana rukom, na papiru
zamrljanom suzama, a ni na ta pisma, kao ni na e-mailove, ne dobivam
nikakav odgovor i ona se naposljetku vraaju, neotvorena. Nee otvoriti ni
pismo? ak ni pismo?
Od tog osjeaja odbaenosti jo je munija napetost koju osjeam svakog
jutra dok odlazim do kioska na Via Partenope i kaem buongiorno
prodavau novina, a on me pogleda i kae mi buongiorno, pruajui mi Il
Mattino.
Ne elim itati te novine, mrzim ih, ali u njima su najbolji izvjetaji o
napuljskim zloinima; te su novine hrabre i neumorno izvjetavaju o
beskonanim rtvama beznaajnih borbi za teritorij u Scampiji, o narkoubojstvima u Forcelli i ako hou saznati je li se bilo to dogodilo Marcu, onda
u u tim novinama najprije vidjeti takvu vijest. Potvrenu. S fotografijama.
Zato se svakog dana vraam do stana, ustro prelistavajui stranice,
zurei u fotografije mukaraca dok isprueni lee ispred prljavih kafia u
Milanu, dok im istjee krv slina crnoj nafti; ili dok sjede u autima u

245

A J Molloy

Pria o X

Mariglianu s neprirodno urednim crnim ranama od metka na elu; ili su

jednostavno pronaeni kao ukoena i beivotna tijela u beskonanim
gomilama napuljskog smea u Centro Storico. Dok pregledavam te fotografije
razmiljam: Je li to on, je li Marc, je li tako zavrio, je li sve gotovo?
Svaki put mi se srce jo malo raspada i svaki put shvatim da to ne moe
biti Marc, ali svaki put isto tako znam da u uskoro jednog dana otii na
svoju pokajniku jutarnju etnju do Via Partenope i rei buongiorno
mukarcu koji prodaje novine, pruiti mu novac i otvoriti strane stranice Il
Matina i ondje vidjeti Marca.
Mrtvog.
Naposljetku, jedne blage veeri poetkom rujna, kad sam na rubu
raspadanja, na rubu da se pretvorim u neto to ne elim biti, kad mi je sve
previe, hodam osunanim i sjenovitim plonicima Chiaije do palae
Roscarrick. Pokuat u samo jo jednom, a onda - a onda to? to onda
mogu uiniti? Ne znam.
Zaokrenem iza posljednjeg ugla i srce mi jo malo napukne. Palaa
Roscarrick je drukija: na vratima je lokot. Prozori su zatvoreni, kapci
navueni. Nema znaka ivota. Na zidu je veliki znak na kojem pie prodaje
se.
Ne znam to to tono znai. Moda je Marc ve mrtav, samo to se sve
zatakalo. To se esto dogaa. Isto je tako mogue da je nekamo pobjegao, u
juni Tirol, London, New York, Brazil i da prodaje palau kako bi se mogao
sakriti. Ali prizor te krasne kue zatvorenih kapaka i s naglaenim natpisom
Prodaje se budi u meni elju da se ponovno rasplaem, ali taj je osjeaj ovaj
put nekako konaan. Oajna sam i neutjena, ali i pomirena sa sudbinom.
Prihvatila sam injenicu da je zauvijek nestao iz mog ivota. Mrtav je ili
otputovao. Je li to vano? Sad pretpostavljam da se moram spasiti. Jessica je
vjerojatno u pravu. I ja sam u opasnosti. Previe sam vidjela.
Odvuem se do svog stana i podignem slualicu da nazovem mamu u
San Joseu. Ve tjednima me zove i alje mi e-mailove, pitajui jesam li dobro.
Svojom je majinskom telepatijom oito osjetila da neto ozbiljno ne valja, ali
ne moe tono dokuiti o emu je rije jer joj ja ne elim rei. Ne mogu joj
rei. Budui da nita ne zna o misterijima bila bi potpuno zbunjena, a ja joj
nikako ne mogu otkriti bilo to od toga, ne zato to se stidim ili mi je
nelagodno - posve suprotno - nego zato to je previe komplicirano i previe
muno, a i zato to ionako ne mogu podnijeti da uope razmiljam o tome.
Telefon zvoni u udaljenoj Kaliforniji. Netko podigne slualicu.

246

A J Molloy

Pria o X

Halo?
Bok, mama.
Mila! U glasu joj se osjeti lana vedrina. Alexandra, draga, ba lijepo!
Kako si? Deki se ovdje stalno raspituju o tebi, a tvoj je otac ba ovog jutra
rekao...
Zaustavljam je usred reenice.
Mama, vraam se kui.
Ona zastane. Uljudno i s ljubavlju. Zna da tu ima puno vie od onoga to
govorim ali je previe ljubazna da me ispituje ako joj ne elim rei.
Dobro, draga, dobro. Jesi li... zavrila svoju disertaciju?
Jesam, zavrila sam je. Sad se elim vratiti kui.
Suspreem suze.
Dobro, draga. Samo mi javi broj leta. Doi emo po tebe na aerodrom!
Tvoj e otac biti jako sretan. Jako nam nedostaje.
Ona jo neko vrijeme avrlja, a ja onda kaem da moram rezervirati
mjesto i da zato moram prekinuti. Zavrivi razgovor preko interneta
rezerviram kartu. Za sutra poslijepodne. Za manje od dvadeset etiri sata
letim kui i neu se vratiti.
Idueg jutra spakiram sve svoje stvari. Ne treba mi puno vremena jer
ostavljam svu onu krasnu odjeu koju mi je kupio. Kad Jessica doe u moj
stan da mi pomogne spakirati se, ponudim tu odjeu njoj, ali ona odmahne
glavom i ja je potpuno razumijem, a onda se osjeam krivom i nekako
bijednom i ispriam joj se.
X, ne budi glupa, kae ona. Daj da idem s tobom u zranu luku.
Dopusti mi da ti pomognem. Nedostajat e mi.
Lice joj je tuno. Sve je proeto tugom. Uemo u taksi koji vijuga kroz
gust napuljski promet. Zaustavimo se kod terminala i ja se prijavim za let;
Jess me vrsto zagrli kod pulta, kao da misli da me nikad vie nee vidjeti, a
onda se pozdravimo mahanjem. Proem kroz kontrolu putovnica i pokaem
svoju kartu. To je to, pomislim. Zbogom, Napulj. Ne arrivederci, Napulj.
Zbogom. Zbogom zauvijek. Adieu. To je jeftina pjesma koja izaziva najdublje
emocije.

247

A J Molloy

Pria o X

Moj avion polijee za dva sata. Sjedim na neudobnoj elinoj klupi,

pijuckajui macchiato iz plastine alice i zurim u nitavilo budunosti,
itajui besmislen oglas za vino Taurasi na zidu.
Razmiljam o svim onim vinima koje sam pila. O hrani koju sam jela.
Gorko razmiljam o ovom ponekad nasilnom, ponekad runom gradu, s
njegovom ljepotom, vinima, povijeu i slavom, njegovim dolce vita. udesna
hrana i grozna okrutnost.
A onda se prisjetim malih pueva koje Talijani takoer jedu. Sjetim se
babaluccija. To nikad nisam jela. Bilo mi je malo previe.
Babalucci. Babalucci!
Ustanem. Prepuna energije.
to ja to radim? Zato sjedim ovdje? Zato zurim u zid?
Ima neto to mogu napraviti.
Trim natrag do kontrole putovnica, gotovo vritei od nestrpljenja, a
straari slegnu ramenima i uzdahnu, putajui me da se vratim u guvu
predvorja; tada pourim do prijavnog pulta i zahtijevam da mi istovare
prtljagu. Ne putujem u Ameriku, ne letim u Kaliforniju.
Ostajem ovdje. Jer, ako je Marc jo iv, ako je jo negdje ovdje, tada
moda ipak postoji nain da ga spasim.
Prsti mi podrhtavaju dok unosim broj u mobitel. Gutajui rijei traim
broj restorana u Platiju.
Mlitav enski glas na drugoj strani linije daje mi broj.
Due, due, sei, cinque...
Nakrabam broj na svoju kartu, onda prekinem poziv i nazovem taj broj.
Vrijeme je objeda. Bit e ondje, mora. biti ondje.
Javlja se oprezan glas. Glas mladia.
Si?
Mucam i govorim to bre mogu. Kaem mu da je moje ime X. Alexandra
Beckmann. Da sam djevojka Marca Roscarricka. Tada ga upitam mogu li
razgovarati s Enzom Pasellijem.

248

A J Molloy

Pria o X

33

NA DRUGOM je kraju linije jako tiho. Jedva razaznajem glasove iz

restorana: razgovor konobara, zveckanje tanjura, skupljanje pribora za jelo.
Tada mi se s udaljenosti od skoro petsto kilometara obrati drhtav,
staraki glas.
Halo, Alexandra.
Enzo Paselli. Pitanje izgovaram zamuckujui ali on me prekine prije nego
to sam i zapoela. Uutkuje me kratko se nasmijavi, a onda kae: Znam
zato me zovete.
Znate?
Da.
Zastanem na nekoliko sekundi. Jer sad moram postaviti ono strano
pitanje.
Enzo, molim vas, recite mi. Je li Marc Roscarrick iv?
Enzo ne odgovori. Samo die. Zato bespomono zurim kroz prozor zrane
luke, prema bunim taksistima. Dvojica se svaaju - ruke su im prekriene,
glave zabaene unatrag, brade podignute i malo pomaknute na stranu poput Mussolinija u filmskom urnalu.
Naposljetku Enzo odgovori: Da, vjerujem da je iv.
Olakanje me preplavi poput adrenalina.
Kako znate?
On ne odgovori. Uporna sam.
Enzo, kako znate da je iv?
Miss Beckmann, molim vas. Kao to sam vam rekao, moj je posao da sve
znam. Glas mu se udaljava i ujem kako se na kalabrijskom narjeju
obraa nekome u pozadini. Moda naruuje neije ubojstvo ili naruuje
ricottu calabrese. Onda upita:

249

A J Molloy

Pria o X

Alexandra, to biste htjeli da napravim? elite da vam spasim deka?

Da! Da, elim. Molim vas, signor Paselli. Znam da vi upravljate
misterijima. Shvatila sam - vi, camorra, 'ndrangheta, vi sve kontrolirate:
inicijacije, kykeon, obrede. Zato ste bili u Rhogudi, ne samo zbog primirja s
Marcom.
Oekujem da e te rijei uznemiriti Enza Pasellija, da e mi dati
svojevrsnu prednost, ali njegov je odgovor jednako priseban i smiren kao i
uvijek.
Ali, Alexandra, svjesni ste to je Roscarrick uinio tijekom petog
misterija - prekrio je pravila. Camorra e ga uskoro ubiti; on to zna, a
znamo i mi. Jer, tako to ide - tako je zapisano i neminovno je. ao mi je.
Ponovno u proi kroz peti misterij! Dopustite mi da to uinim! Sa
mnom mogu napraviti to ele, Enzo, zaista... Pokuavam kontrolirati svoje
rijei; emocije mi divljaju. Napravit u to god camorra eli. Vi to moete
uiniti, vi ste capo di tutti capi u 'ndrangheti. Camorra vas se boji, a vi se ne
bojite nikoga.
To je to. Moj posljednji pokuaj. Moja konana nada. Moj zavrni gambit.
Ponovno zavlada tiina. Taksisti se jo svaaju pod beskonanim rujanskim
suncem, u tom ljetu koje nikad ne zavrava. Enzo Paselli proisti grlo i
smireno izjavi: Prekasno je.
Molim vas!
Alexandra, taj grijeh zapravo nije va. Kako su mi rekli, vi ste bili
spremni proi peti misterij. Roscarrick je prekrio pravilo. Prekasno je.
Ah...
On me prekine.
Ali to, Alexandra?
Napravit u bilo to! Bilo to, bilo to. Molim vas, pomozite mi, pomozite
mi.
uje se kako die. ujem kako se zapovjednim tonom na talijanskom
obraa nekom svom podaniku. Tada uzdahne, nakalje se i obrati se meni.
Uistinu biste uinili bilo to?
Da!Da! Bilo to.
Ali... Oklijeva. Bolno. A onda nastavi.

250

A J Molloy

Pria o X

Dobro, Alexandra. Va bene, va bene... Moda ima neto to biste mogli

uiniti, to bi moglo promijeniti stvari. Postoji neto to bi moglo promijeniti
situaciju, i to moda u vau korist. Ali morate biti vrlo hrabri.
to je to?
esti misterij. Mora pristupiti estom.

Dvadeset devet sati poslije ponovno sjedim u svom stanu. Mami sam
rekla da sam let odgodila za nekoliko dana, zbog raznih poslova.
Prigovarala je i ispitivala me, oito zabrinuta ali ja sam bezobzirno ignorirala
njezina pitanja. Jessica je jednako zbunjena ali je zavaram laima. Zna da su
lai ali mi je dovoljno dobra prijateljica i doputa mi da joj otvoreno laem,
nita me ne pitajui.
Iako sam joj lagala ona mi priredi objed s crnim vinom. Volim Jess. Volim
svoju majku.
Ali koliko volim Marca?
To je pravo pitanje jer se rijei Enza Pasellija, njegovo upozorenje o
estom misteriju, sad stalno vrte u mojoj glavi. esti nije slian nijednom
drugom misteriju. esti nije erotian, nego opasan. esti te moe ubiti. Vrlo
malo iskuenika pristane na esti misterij kad saznaju kakve ih opasnosti
ekaju. Ali samo esti moe pruiti pravu katabazu. Istinsko osloboenje.
to to sve znai? Hou li umrijeti? Jesam li spremna riskirati smrt ako to
znai da mogu spasiti Marca?
Jesam.
Pogledam na sat. Sedam poslijepodne. Ustanem i izaem na balkon u
stanu koji sam ve trebala napustiti. Stanodavac e sutra biti ovdje da se
uvjeri da sam otila, a sutra vie i neu biti tu. Enzovi ljudi veeras dolaze po
mene.
Gledam oko sebe. Rujanski suton brzo se sputa nad Napuljem, tako da
sve postaje magliasto i neprozirno, poput sfumata na renesansnoj slici. Na
blagom i mlijeno plavom obzorju Capri se doima poput sna o otoku.
Prikladno ganutljiv i enjiv prizor.
Zvono zazvoni. Vratim se u stan i pritisnem tipku interfona, a onda u
moju sobu ulaze tri zgodna i zabrinuta mladia. Gotovo nita ne govore.
Najmlai me nekako saaljivo promatra, ili nekako jo gore, i ljubazno me
vodi niz stube. Odjevena sam u jednostavne traperice i majicu i crnu jaknu

251

A J Molloy

Pria o X

od denima; nosim malu toru. Doima se potpuno besmisleno u mojoj ruci.

Toaletne potreptine. etkica za zube. Ru za usne. Na to sam mislila? Ne
idem na vikend u nekakav hotel na obali jezera.
Odlazim na esti, posljednji misterij Dioniza i eleuzinskih misterija.
Prelazim na stvarnu katabazu. to god e se dogoditi u idua dvadeset etiri
sata zauvijek e me promijeniti; moglo bi me i ubiti. Ali moglo bi spasiti
Marca.
Izvan moje etvrti, u Via Santa Lucia, parkiran je velik tamno-plavi
kombi. Mladii mi pomognu da uem u vozilo opremljeno pokrivaima i
jastucima. Jedan od njih ponudi mi tabletu.
to je to?
On slabo govori engleski. S nelagodom odgovori:
Za spavanje. Daje san.
Uzimam tabletu i bocu mineralne vodu koju mi je pruio. Tabletu
progutam s tekuinom i ponovno zatvorim bocu.
A sad, kae mladi podigavi crnu kapuljau koja podsjea na
kapuljau krvnika.
Dakako, stavit e mi je na glavu. Preputam se tami kad mi je navuku.
Ne osjeam se nelagodno; i dalje diem s lakoom. Uistinu, tama koja me
obavija nekako je utjena.
Kombi krene; osjeam da se kree. U tami ispod kapuljae ujem
zvukove prometa, veernji promet u Napulju, trube u pici i konice velikih
kamiona, taksije, radio i struganje skutera, a onda ujem i gui promet
kako tutnji i grmi. Pretpostavljam da smo na autocesti. Onda zvukovi polako
blijede kad tableta pone djelovati i ja se naslonim postrance na velik,
mekan jastuk; spavam i sanjam o Marcu zarobljenom ispod leda, kako udara
odozdo u led i oajniki mi neto pokazuje.
Ja sam na zaleenom jezeru, a Marc je zarobljen u smrtonosnoj vodi i ja
ga histerino pokuavam spasiti. Zamolim panjolca koji onuda prolazi da
mi pomogne ali njemu krvari iz usta. On iskrivi lice i slegne ramenima,
pokazujui na svoja usta, a onda ode. Nita ne mogu uiniti. Zato Marc
umire pod ledom, prevrui se tone u safirne dubine, nestaje u ledenoj vodi
obasjanoj zvijezdama.
Probudim se. Koliko se sati vozimo? Tri? Pet? est? Deset? Mogli bismo
biti bilo gdje u Italiji, od Alpa do Sicilije. Mogli bismo biti u Francuskoj ili

252

A J Molloy

Pria o X

vicarskoj. Kapuljaa mi je jo na glavi. Podignem se u uspravan poloaj i

kaem kroz tkaninu kapuljae: edna sam. Moram u kupaonicu.
Ne znam kome se obraam. Osjeam da u stranjem dijelu kombija ima
jo ljudi osim mene, ali ne znam tko su oni.
Bestjelesni glas odgovori: Deset minuta, morate priekati jo samo deset
minuta.
To nije onaj mladi otprije. Glas je stariji, a engleski kojim govori bolji.
I u pravu je. Deset minuta poslije kombi se zaustavi i ja ujem kako se
otvaraju stranja vrata. Iznose me van, jo u tami kapuljae i ure sa mnom
preko ceste, a onda osjetim da sam u velikoj zgradi ispunjenoj odjecima. Ali
gdje?
Ruke me vode niz nekoliko katova; spotiem se, onako slijepa, ali me
ruke vrsto dre i usmjeravaju nalijevo pa nadesno, a onda opet nalijevo.
Osjeam da smo u starim hodnicima, u kamenoj zgradi; ima miris drevne
zgrade. Moda je dvorac? Ili samostan? to je to?
Onda me gurnu u neku prostoriju i vrata se s treskom zatvaraju; netko
mi skine kapuljau. Enzo Paselli stoji preda mnom, a pokraj njega neka
djevojka.
On me pogleda u oi i odmahne elavom glavom, tako da mu se eljusti
opuste i podrhtavaju. Koa mu je duboko izborana. Doima se neusporedivo
starim, poput same Italije. Onda se okrene eni pokraj sebe i na engleskom
kae: Dajte joj hranu i pie, a onda je pripremite.
I nestane prije nego to sam uspjela bilo to upitati. Ostane samo
djevojka, odjevena u bijelo. Dakako. Prua mi mineralnu vodu u boci i ja
popijem. Njezin je blagi osmijeh suosjeajan i strpljiv dok me promatra kako
gasim e. Ali moda i nije ba toliko suosjeajna: kad je upitam to e se
dogoditi sa mnom, ona nita ne odgovori.
Osvrnem se oko sebe.
Tek sad shvaam koliko je ova prostorija udesna: golema plesna ili
srednjevjekovna dvorana sa svodom, cijela ukraena freskama na svakoj
povrini. Ali nema nijednog prozora.
Freske izgledaju kao da potjeu iz rane renesanse ili su ak iz kasnog
srednjeg vijeka, pretrpane alegorijskim i religijskim prizorima ivahnih,
vrtlonih boja. Isus i njegovi aneli. Sveci i Djevica. Previe sam zbunjena da
bih ih mogla shvatiti. Pod je prekriven hladnim, crno-bijelim mozaicima. U

253

A J Molloy

Pria o X

prostoriji je samo jedan komad namjetaja. Iza mene. Velik drveni krevet s
crvenim svilenim i pamunim prekrivaima.
Si, kae djevojka. Oito ne govori engleski. ustrim mi pokretom bez
rijei dodaje odjeu, vrlo jednostavnu crnu pamunu haljinu bez rukava, ali
ne i donje rublje, a onda pokae prema udaljenijem zidu na kojem
zamjeujem vrataca.
Nemam izbora. Moram posluati; moram proi esti. Zato prijeem preko
goleme dvorane sa svodovima i uem u veliku, istu, modernu kupaonicu te
se preodjenem; skinem traperice i teniske i na brzinu se istuiram. Prije nego
to odjenem haljinu zurim u svoj odraz u zrcalu kupaonice, u svoje dvadeset
dvogodinje lice, sad neto manje okruglo i nevino nego to je bilo prije.
Osjeam se znatno starije nego prije etiri mjeseca. Moda imam ak i
nekoliko sijedih vlasi.
Marc Roscarrick, gdje si? Jesi li iv?
Prikupivi hrabrost odjenem haljinu, operem zube i vratim se u
velianstvenu veliku odaju. Djevojka je jo ondje, eka u tiini usred tog
apsurdno golemog prostora. Sasvim je malena u njegovoj neizmjernosti. U
ruci dri metalnu alicu.
Kykeon? upitam, prilazei joj.
Ona djelomino slegne ramenima, djelomino kimne glavom i gurne mi
hladnu metalnu alicu u ruke.
Uzmem je i iskapim. Okus je gori nego prije, znatno manje ugodan. Ali
je ispijem i pitam se, to sad? to e mi napraviti? Znam da to opojno pie
vrlo brzo djeluje. Zato sjednem na krevet i ekam, a djevojka nestane kroz
jedina druga vrata. I zatvori ih za sobom.
Pretpostavljam da su prola dva ili tri sata: ne mogu tono odrediti
vrijeme. Nema sata na zidu, nema ni sata na mojoj ruci. Nemam mobitel. Je
li ve jutro? Koliko smo se dugo vozili? Misli u mojoj glavi stapaju se sa
snovima, drogom, tugom i uzvitlanim freskama na stropu. Dolazak Duha
Svetoga. Golubica i svetac. Isusovo uskrsnue. Uplakani pokajnici.
I meni pobjegne jedna ili dvije suze. Onda legnem na krevet i zaspim.
Sanjam o mukarcu koji dolazi u moju sobu i seksa se sa mnom, silom mi
irei noge, uzimajui me.
Ali onda shvatim da me neki mukarac uistinu jebe. Mlad i zgodan. Nije
gol, ali ja jesam gola i leimo na velikom drvenom krevetu prekrivenom
mekanim, raskonim prekrivaima. On je na meni i u meni. Siluje me, ali
ipak i ne, jer sam pristala na to. Pristala sam na esti misterij. Mukarac je

254

A J Molloy

Pria o X

gotov. Gola sam. On je zavrio. Zakopa se. Okrene se i izae iz velike

prostorije. Njegovi koraci odjekuju u prostranoj dvorani sa svodom.
I to je to. Kykeon se kovitla u mojoj glavi.
Je li se to uistinu dogodilo?
Uistinu se dogodilo. Moda sam djelomino i bila u deliriju, ali se
dogodilo. U oajanju potraim oko sebe jednostavnu crnu haljinu, no onda
se vrati slukinja, otvori vrata i prie krevetu. Prua mi jo jednu alicu
kykeona.
Ona gurne prste u mene. Provjerava me? Zbog ega? Za njom dolaze dvije
djevojke, prelazei mozaik na podu i polegnu me na krevet, a onda me pune
lubrikantom. Onda ue drugi zgodan mladi i bez rijei me pojebe. Ja samo
leim ondje, zurei u strop, sva u suzama. Plaem zbog svega. Zbog seksa.
Za djevojkom kakva sam bila. Ali ponajvie zbog Marca.
Ne znam to se dogaa i zato. Izgubila sam svaki osjeaj o samoj sebi.
Sati se pretvaraju u cijeli dan ili dva dana ili ak tri. Stalno sam drogirana,
stalno me drogiraju, toliko da sam gotovo obamrla. Granice izmeu mene i
svijeta su nestale. To je kraj. Umirem. Sad uviam zato ljudi umiru na
estom misteriju. Dio mene eli umrijeti. Oteli su me, ali to mi nije vano.
Jedem voe i kruh, a onda utonem u san. Iscrpljena sam.
Ne znam je li jutro, ali satima poslije bude me djevojke i stavljaju mi
vrst povez na oi, a onda mi daju jo jednu alicu kykeona, podiu me s
kreveta, peru me i kupaju; poslije toga vode me natrag do kreveta i ja
legnem, mrmljajui, u suzama. A onda prestanem plakati. Osjeam da me
dodiruju ene?
Osjeam njene ene u prostoriji, osjeam miris njihova parfema. Liu
me. Dodiruju me. Ustrajno me liu. Tada mi ponovno daju kykeon i droga se
mijea sa seksom i ja se predajem. Ne mogu nastaviti, porazili su me.
Milovanja su beskrajna, njena, besmislena.
U jednom trenutku grevito svrim, ali to je nagonski, a ne emocionalno;
svrim samo zato to je mom tijelu reeno da to uini, moje su misli negdje
drugdje, dua mi je pobjegla, dua nije ovdje, to nisam ja koju jebu, masiraju
i ljube, to je netko drugi, neka budalasta Amerikanka. Alexandra Beckmann.
Nejasno je se prisjeam.
Sati. Dugi, dugi sati. Daju mi hranu, a onda moram jesti povezanih oiju.
Druga me djevojka masira i utrljava umirujue ulje u moju kou. Leim
povezanih oiju i naga. Ue mukarac i moram mu popuiti. Pa to i radim.
Poput robota. Nita ne vidim. Puim mu. Poslije mi djevojke pomau da

255

A J Molloy

Pria o X

prijeem dvoranu i uem u kupaonicu gdje me kupaju, zalijevaju toplom

vodom i masiraju njenom sapunicom.
Osjeam miris ugodnog sapuna: podsjea me na sapun koji mi je Marc
poklonio, sapun iz Firence. Ponovno plaem. Gorko plaem, a djevojke me
vode natrag u krevet. Zamotaju me u mekan kupai ogrta i onda, prvi put
nakon tko zna koliko dana, skidaju mi povez s oiju.
Nakon toliko dugo vremena ponovno vidim.
Preda mnom stoji Enzo Paselli. Ali nakon dugog vremena koje sam
provela u tami poveza blaga svjetlost velike dvorane me zasljepljuje. Dok mi
se oi prilagodavaju na svjetlo Enzo je tek neto vie od crne siluete ali ipak
ga prepoznajem. Malen, star i moan. I zlokoban.
On me pogleda.
Marc Roscarrick je mrtav. On odmahne glavom i uzdahne. To ste
morali znati. Morali ste znati da postoji ta mogunost. ao mi je.
Zurim u njega. U meni vie nije ostalo ni traga bijesa, gotova sam,
iscrpljena sam. Odmahnem glavom. Moda uistinu i jesam znala. Moda sam
tijekom posljednja sedamdeset i dva sata nekako shvatila da je sve to samo
igra, teatar prevare i da Marca vie nema.
Enzo suzi pogled.
Znali ste da bi mogao biti mrtav, znali ste da preuzimate straan rizik
zbog najsitnije mogunosti, ali ste zbog te male mogunosti da biste ga mogli
spasiti, zbog te gotovo nepostojee mogunosti bili spremni riskirati vlastiti
ivot?
Kimnem glavom. Obamrla. I nijema. Poraena. Marc je mrtav. Naravno
da je mrtav. Sve je to bila la ali ja sam eljela tu la. Sad osjeam neto
nalik olakanju. Sad ne bih marila ni da umrem. Gotovo je. Osvrnem se oko
sebe. U prostoriji ima i drugih ljudi. Stariji mukarci i starije ene. Svjedoci.
Slini lanovima porote i odjeveni poput porotnika. Osuuju me. Samo neka
me osude. Sve je samo dim.
Gotovo si dovrila esti misterij. Na korak si do katabaze.
On pucne prstima i prie mu slukinja. eka te jo jedan obred. A onda
e biti slobodna. Bit e istinska iskuenica. Vrlo malo ljudi proe kroz
cijeli esti obred i ostane na ivotu. Zato ti Marc nikad nije govorio o estom
jer te htio zatititi. Htio te spasiti od njegove praznine. Od ovog uasa.

256

A J Molloy

Pria o X

Vie ne mogu ni plakati. Promatram ljude dok izlaze iz prostorije, a za

njima odlaze Paselli i slukinja. Ostala sam sama.
Potpuno sama. to su mi to napravili? Napokon su u meni uspjeli
probuditi nemar prema smrti. to je smrt? to? Samo prolazna promjena.
Znam da sam voljela Marca, istinski sam ga voljela i bila sam spremna
riskirati vlastiti ivot zbog njega, zbog mog voljenog, a to mi ne mogu oduzeti,
ne mogu me liiti te posljednje blistave injenice koja je sve to je ostalo od
Alexandre Beckmann: voljela sam i bila sam voljena.
Sve prolazi, sve mora umrijeti, kao to se sve mora i roditi, ali to su samo
simptomi privida, simptomi protjecanja vremena. Sam je trenutak
bezvremen. Ako si volio samo jedan trenutak, ako si uistinu volio, ako si
istinski bio voljen, tada si zaljubljen zauvijek. Tako ljubav pobjeuje smrt.
Prisjetim se crkve Sansevero. I uzalog Isusa. Prisjetim se kako smo Marc
i ja bili sretni u Veneciji u Ca' D'Oro, dok smo promatrali Mantegninu sliku.
Ne ostaje nita osim Boga, sve ostalo je dim.
I prisjetim se Pindarovog citata i razumijem ga. Potpuno ga razumijem.
Blagoslovljen je onaj koji, upoznavi se s ovim obredima, krene
podzemnom stazom. On poznaje kraj ivota, kao i njegov poetak,
koji su nam podarili bogovi.
Ja sam prola podzemnim putem i sad poznajem kraj ivota. Nisam
uplaena. Ne vie.
Vrata se neto poslije otvore i djevojka u bijeloj haljini koraa mozaicima
na podu. Nosi odjeu. Bez rijei mi je prua: moje traperice, majica i tenisice.
Moja stara odjea, oprana. Odjenem se. Djevojka prieka, kimne glavom, a
onda mi ponovno pokae povez za oi.
Povez za oi.
Posluna i pokorna sjednem na rub kreveta i dopustim djevojci da mi
svee povez preko oiju. Podsjea me na povez koji stavljaju osueniku na
smrt prije smaknua. Moda e me jednostavno ustrijeliti. Pa neka bude
tako.
Pustim da me odvue iz prostrane sobe ispunjene odjecima i povede
hodnicima. Prestala sam plakati. Isplakala sam posljednje suze. Marc je
mrtav i malo je to preostalo. Ne ostaje nita osim Boga, sve ostalo je dim.
Penjemo se uz stube. Djevojka me gurne u neku sobu. Iza mene se vrata
zatvore i djevojka je otila. Pa ipak osjeam da nisam sama.

257

A J Molloy

Pria o X

Jo je netko u ovoj sobi.

ujem glas, dubok, mekan, vrst muki glas.
Chi e? Chi e qui dentro? Tko je to?
Dubok mekan vrst muki glas.
Strgnem povez s oiju.
Marc Roscarrick sjedi na metalnom stolcu, ruku lisicama prikovanih uz
eline rukohvate. Na njegovu su licu tragovi sasuene krvi, a oko oiju ima
jedva vidljive modrice. Oi su mu vrsto povezane. Vikne. Sjedi ondje. I iv je.
Pritrim njegovom stolcu. Pruam ruke da mu odveem povez, petljajui
s vrstim svilenim vorovima. On naglo udahne, osjetivi moj miris; na licu
mu se iznenada pojavi izraz zapanjenosti, nevjerice.
X? Jesi li to ti? X? Nije mogue! X? X? X?
Odveem povez i on se zagleda u mene.
Ali, X, rekli su mi da si mrtva
Na rubu je suza, vidim to po tome kako mu drhte usta.

258

A J Molloy

Pria o X

34

JEDVA IMAMO VREMENA za rije-dvije kad u sobu ue Enzo Pasellli. S

njim su dva mlaa mukarca.
Enzo me promatra.
Marc Roscarrick doao je k nama elei biti siguran da emo vas zatititi
od camorre i 'ndranghete. Rekli smo mu da vam neemo nauditi ako on
pristane na esti misterij. Rekli smo mu da esti moe biti smrtonosan. Kao
to svi znamo. Jer, u estom prihvaa smrt u zamjenu za ljubav.
Zurim u Marca, a on odmahuje glavom. Moda je u oku. Ponovno
pogledam Pasellija.
Ne razumijem...
Ne razumijete? Ovo su misteriji. Paselli slegne ramenima. Ali ima neto
to biste trebali znati. Otkako sam doao na vrh hijerarhije u 'ndrangheti
zamrzio sam nain na koji su mafijake organizacije izopaile misterije
koristei ih za ispunjenje vlastite pohlepe, kako bi se obogatile, kako bi
porobile nae politiare i u Italiji i drugdje. Misteriji su velianstven i
plemenit dar drevnih. A mafijai ih iskoritavaju.
On prijee sobu i nagne se nad Marca te okrene klju u lisicama.
Oslobodio ga je. Marc, u trapericama i prljavoj bijeloj koulju, trlja zglobove.
Crveni su i oguljeni.
Paselli nastavi.
Ja sam sad celenza od estog: to mi daje veliku mo. Capoi me se boje,
boje se onoga to znam jer ja znam sve. Sve snimamo. I stoga ponekad
pokuam iskoristiti tu golemu mo estog za dobro, kao to bi je i trebalo
koristiti. Ali esti je zastraujui. Lako moe krenuti po zlu. Marcova je
supruga uporno zahtijevala da dovri esti, unato mojim upozorenjima i
proivjela je ono to ste oboje proivjeli. On uzdahne. Ali ja sam bio u
pravu. Bila je previe krhka, od estog je postala jo neuravnoteenija,
postala je nemarna prema smrti - ili prema ivotu. Na onom brijegu u blizini
Capue poinila je samoubojstvo. Nije ubijena.

259

A J Molloy

Pria o X

Poselli spusti klju u dep. Ode do vrata, a onda se okrene i pogleda me.
I pogleda Marca.
Od toga sam vas dana izdaleka promatrao, Roscarrick, dok ste pomagali
rtvama camorre. Vidio sam dobrotu i istinsku hrabrost. Ali sam vidio i
opasnost u ovom teatru maski. Paselli domahne svom mladom pomoniku
koji se okrene i ode. I Paselli prie vratima. A sad ste spaeni. Oboje.
Camorra vas nee ni dotaknuti; objavit u da ste oboje iskuenici estog. Oni
e to potovati, a to je jo bolje, plait e vas se, tako da imate mo. Nadam
se da ete je iskoristiti za dobro.
On zastane u okviru vrata.
Ovdje ete ostati jo samo nekoliko sati, a onda slobodno moete otii.
Zagleda se ravno u mene. Moda emo se jednog dana ponovno susresti,
Alexandra od estog.
Otiao je. Vrata su zatvorena. Sami smo. Marc me privue k sebi ali se ne
poljubimo, nego se zagrlimo, vrsto, a onda jo vre. Odmaknem tamni
pramen s njegovog lica u modricama.
Marc, to su ti napravili?
Nita, odgovori on. Zar je to vano? to su napravili tebi? Isto to i
meni?
Kimnem glavom. I poljubim ga u elo. On se uspije osmjehnuti. Prvi put
otkako sam ula u sobu vidim njegov blistav, sretan, tuan, drag osmijeh.
On kae: O, Boe, X, zaista sam mislio da si mrtva. Mislio sam da je sve ovo
varka. Nije mi bilo vano to rade sa mnom.
On ustane. Ode u kupaonicu i ja idem s njim. Nagne se iznad
umivaonika. Umoim runik u toplu vodu i isperem sasuenu krv s njegovog
lica. Ozljede nisu duboke, a ni modrice nisu velike. Nije ozlijeen; bili su
grubi s njim, ali je neozlijeen. Jo je jednako zgodan, jo je Marc
Roscarrick, a to je najvanije, iv je.
Jo nekoliko minuta ekamo strpljivo sjedei na krevetu, jedno pokraj
drugoga. Tada on kae: Hajde da vidimo moemo li izai. Nije vano gdje
smo - u Palermu, Londonu, Buenos Airesu, samo elim izai. elim udahnuti
svje zrak. Hajdemo.
Odluno me uzme za ruku i priemo vratima. Nisu zakljuana. Mraan
kameni hodnik protee se u daljinu. Hodamo njime, pronaemo stube, a
onda jo jedne i uemo u iri hodnik jedva osvijetljen zatamnjenim
elektrinim aruljama.

260

A J Molloy

Pria o X

Prazno je, kae Marc. Svi su otili.

Zgrada je uistinu prazna. Vrlo je stara. Zakljuila sam da smo zacijelo
duboko u podrumima, duboko u drevnim spremitima. Ali uspinjemo se uz
stube sve dok naposljetku ne ugledam mali kameni prozor, a kroz njega se
naziru udaljeni valovi obasjani mjeseinom. Jesmo li negdje na obali? Sa sve
veim iekivanjem penjemo se uz jo dva niza stuba. Naposljetku izronimo
na nekakvoj terasi obavijenoj mrakom i tamom, pritrimo rubu i nagnemo se
iznad elegantne kamene ograde.
Napulj, izusti Marc i tiho se nasmije. U Napulju smo.
U pravu je. Zapanjena zurim u iroko obzorje. Najljepi vidik na Zemlji:
plemenit oblik napuljskog zaljeva, od vrhunaca Vomera do Centro Storico, od
litica Sorrenta i Amalfija do nejasne i posveene siluete Caprija koji blista
pod zvijezdama.
Ja poznajem ovu zgradu, kaem. To je Vila Donn' Anna. U Posillipu.
Jednom sam bila ovdje na plai.
Marc uzme moju ruku u svoju. Jo zapanjeni promatramo krajolik pred
sobom. Podignem pogled prema svjetlucanju trilijuna zvijezda, pogledam
Oriona i Plejade, pogledam sazvijee Marca i Alex na Capriju. Nae
sazvijee. Tiho upitam: to emo sada?
On ne odgovori. Umjesto toga se okrene i, pogledavi mi u oi, podigne
moje lice i poljubi me duboko, senzualno, estoko. Ja provuem svoje bijele
ruke kroz njegovu tamnu, kovravu kosu jer sad znam istinu: ne ostaje nita
osim Ljubavi, sve je ostalo dim.

261