Poboljsanje Tla I Stijena-Skripta

POBOLJANJE SVOJSTAVA TLA I STIJENA
Interna skripta
Prof.dr. Biljana Kovaevi Zeli
Zagreb, 2006.
Rudarsko-geoloko-naftni fakultet
Podjela poglavlja
1. UVOD
2. ISTRANI RADOVI
3. PODJELA METODA POBOLJANJA SVOJSTAVA
4. MEHANIKO POBOLJANJE
5. HIDRAULIKO POBOLJANJE
6. POBOLJANJE PRETHODNIM OPTEREENJEM
Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta
1. UVOD
Pod pojmom poboljanje svojstava tla i stijena (eng. ground improvement,
engineering treatment, ground modifications) obuhvaene su razne tehnike
koje se provode radi poboljanja geotehnikih osobina kako bi se omoguila
izgradnja razliitih objekata. Obzirom da su tzv. 'dobre' lokacije za izgradnju
ve iskoritene, javila se potreba za koritenjem lokacija koje nisu povoljne a
to je potaknulo i razvoj metoda poboljanja svojstava tla i stijena. Pri izgradnji
objekata na nepovoljnim lokacijama najee nailazimo na probleme
vezane uz nedovoljnu vrstou, te kao posljedicu toga nedoputeno velike
deformacije ili lom materijala, te probleme koji nastaju zbog prisutnosti vode u
tlu (hidrauliki slom, bujajua i kolapsibilna tla). Tipian i ope poznat primjer
izgradnje na nepovoljnoj lokaciji je kosi toranj u Pisi (slika 1.1a). Na slici 1.1. b)
pokazan je razvoj slijeganja s vremenom. Tehnikama poboljanja tla i stijena
upravo se nastoji poveati njihovu vrstou ili umanjiti tj. eliminirati nepovoljan
utjecaj vode.
Tehnike poboljanja mogu biti privremene ili trajne. U prvom sluaju efekti
poboljanja svojstava traju relativno kratko (obino samo u fazi izgradnje
objekata, npr. zamrzavanje tla, snienje RPV) dok se u drugom sluaju efekti
zadravaju kroz dulji vremenski period (npr. injektiranje, armiranje, dinamiko
zbijanje).
Osnovni koncepti poboljanja svojstava tla su: dreniranje, zbijanje (poveanje
gustoe), cementiranje (povezivanje estica npr. kod injektiranja), armiranje
(geosintetici, sidra), suenje, promjene temperature.
Metode i tehnike poboljanja naglaenije su se razvile u prolom stoljeu, ne
samo zbog potrebe gradnje na 'loim tlima', nego i zbog pojave ureaja i
strojeva koji su omoguili postizanje boljih efekata (npr. vibro-zbijanje) ili zbog
pojave sasvim novih tehnika (npr. mlazno injektiranje, avlano tlo). Tehnike
poboljanja stalno se razvijaju, a meu najnovije ubrajaju se: armirano i
avlano tlo, te upotreba geosintetikih materijala.
Namjera je ove skripte dati pregled i osnovne znaajke odabranih tehnika
poboljanja, te odgovoriti na pitanje u kojim uvjetima i vrstama materijala se
pojedine tehnike poboljanja mogu uspjeno primjenjivati, te kako se raznim
mjernim metodama moe provjeriti efikasnost pojedine metode (monitoring
promatranje).
jug
sjever
Kosi toranj
nivo podzemne
vode
ispuna
pijesak
glina
glina
pijesak
a) Geotehniki profil terena
Optereenje
Izgradnja u tri faze
Slijeganje
Sjeverna
strana
Sredite
Slijeganje
juna strana
w2
b) Porast optereenja i slijeganje u tlu kao posljedica izgradnje u fazama
Slika 1.1. Kosi toranj u Pisi

2. ISTRANI RADOVI
Primjeni bilo koje tehnike poboljanja svojstava tla i stijena moraju prethoditi
istrani radovi kako bi se utvrdile vrste i poloaj razliitih materijala, kao i
njihova svojstva.
Istranim radovima u konanici se dobiva odgovarajui geoloki profil i
geotehniki model, u kojem su materijali razvrstani prema nekom
klasifikacijskom sustavu (npr. jedinstvena ili USCS klasifikacija) te su istaknute
njihova bitna svojstva. Najee se rezultati terenskih i laboratorijskih ispitivanja
dokumentiraju u geomehanikom elaboratu. Za svaku se sondu, osim opisa i
tablica izvodi tzv. sondani profil (slika 2.1) gdje su rezultati pregledno
prikazani. Na temelju sondanih profila izrauje se geotehniki profil (slika 2.2)
gdje se dvodimenzionalno prikazuje raspodjela slojeva, razina podzemne
vode, odabrana svojstva materijala relevantna za odreenu vrstu problema
itd.
Opseg istranih radova ovisi o geolokim uvjetima te namjeni i znaaju
objekta u izgradnji. Npr. istrani radovi veeg su opsega u sluaju izgradnje
brane nego temelja, ne samo zbog veliine objekta nego i moguih
posljedica u sluaju ruenja objekta. Kako bi se mogla procijeniti uspjenost
primjene odreene tehnike poboljanja, neka istraivanja koja su prethodila
primjeni tehnike moraju se ponoviti i nakon zavretka.
Osim in-situ ispitivanja, esto je potrebno provesti i laboratorijske pokuse na
uzorcima. Rezultati takvih pokusa koriste se prilikom odabira tehnike
poboljanja, kao i za potrebe projektiranja pojedinih rjeenja. Npr. rezultati
edometarskog pokusa koriste se za planiranje i projektiranje tehnike
prethodnog optereenja tla.
Pored toga, esto se u tijeku izgradnje koriste tehnike opaanja, kako bi se
pratila uspjenost pojedine metode ili omoguile eventualno potrebne
izmjene. Npr. kod metode predoptereenja prati se slijeganje.
Nakon zavretka moe se pratiti uspjenost pojedine metode, kao npr.:
terensko ispitivanje vodopropusnosti kao kriterij za ocjenu
uspjenosti injektiranja,
ispitivanje tlanim jastukom kod dinamikog zbijanja,
SPT ili CPT kod vibroflotacije,
seizmika ispitivanja.
Slika 2.1. Sondani profil.

Slika 2.2. Geotehniki profil.
3. PODJELA METODA POBOLJANJA SVOJSTAVA

Metode i tehnike poboljanja svojstava tla i stijena mogu se openito svrstati u
etiri skupine:
Mehaniko poboljanje
Tehnike plitkog zbijanja
Tehnike dubokog zbijanja
Hidromehaniko zbijanje
Hidrauliko poboljanje
Povrinsko odvodnjavanje
Drenaa
Fiziko i kemijsko poboljanje
Stabilizacija uz upotrebu smjesa
Injektiranje
Tehnike smrzavanja
Poboljanje upotrebom dodataka
Armirano tlo
Upotreba geosintetika
4. MEHANIKO POBOLJANJE
Mehanikog poboljanja odnosi se na poveanje gustoe djelovanjem neke
vanjske sile. Najee govorimo o metodama zbijanja pri emu osim metoda
povrinskog zbijanja postoje i metode dubokog zbijanja.
Mehanikim zbijanjem postie se sljedee:
poveanje posmine vrstoe,
poveanje nosivosti,
poboljanje stabilnosti kosina,
smanjenje stiljivosti i slijeganja,
smanjenje propusnosti,
smanjenje potencijala likvefakcije,
kontrola bujanja.
Metode zbijanja primjenjuju se pri izgradnji cesta, zranih luka, marina, brana,
nasipa, te za pripremu temeljnog tla, zasipa iza potpornih konstrukcija i sl.
Pri planiranju zbijanja potrebno je sljedee:
Definirati uvjete ugradnje: vlanost i gustou tla, debljinu slojeva i sl.,
Odabrati odgovarajuu mehanizaciju: jeevi, vibracijski jeevi, valjci,
Definirati postupak zbijanja: broj prijelaza, raspored zbijanja,
Definirati postupke kontrole kvalitete: vrsta i broj pokusa.
4.1. Laboratorijski pokusi zbijanja

Laboratorijskim pokusima zbijanja simuliraju se uvjeti terenskog zbijanja, a
rezultati koriste za optimizaciju i kontrolu terenske ugradnje. Najee se
provode standardni i modificirani pokus zbijanja (tzv. Proctorov pokus).
Iskustvo je pokazalo da se materijal razliito zbija za razne vlanosti i energije
zbijanja. Energija zbijanja trebala bi odgovarati energiji ugradnje kod
primjene raznih vrsta valjaka (jeeva) na terenu. R. R. Proctor je standardizirao
postupak ugradnje uzoraka u laboratoriju koji je priblino odgovarao (prema
iskustvu) tadanjim strojevima (krajem tridesetih godina prolog stoljea).
Strojevi su se kasnije poveali pa je standardizirana i jedna vea energija
zbijanja (slika 4.1).
Uspjenost zbijanja zavisna je o:
1. gustoi suhog tla,
2. vlanosti,
3. energiji zbijanja, i
4. vrsti tla (granulometrijski sastav, postotak glinovitih estica).
Energija zbijanja je mjera mehanike energije prenesene na tlo.
Pokus se provodi tako da se pripremi po 5 uzoraka od istog materijala, ali

razliite vlanosti (priblino 2% razlike). Uzorci se zbijaju u standardiziranom
kalupu sa zadanom energijom zbijanja; materijal mora potpuno ispuniti kalup,
a viak se ukloni pomou noa; mjerenjem mase materijala prije i nakon
suenja mogu se tako odrediti gustoe vlanog i suhog tla (d) koje
odgovaraju razliitim vlanostima.
d =
1+ w
STANDARDNI
PROCTOR
BAT
visina
pada
5cm
11cm
SLOJ
TLA
TEINA
BATA
(N)
VISINA
PADA
(cm)
BROJ
UDARACA
ENERGIJA
ZBIJANJA
(kNm/m3)
3
10cm
MODIFICIRANI
PROCTOR
25
45
30,4
42,5
broj
slojeva
5*25
3*25
610
2750
Slika 4.1-1. Skica Proctorovog ureaja.

Budui da materijal pri zbijanju uvijek ima odreenu vlanost, zbijanjem se
zapravo istjeruje zrak iz pora. Odnos zapreminske suhe teine tla, vlanosti i
stupnja zasienosti (Sr) moemo dobiti iz poznatih formula:
= (1 n) s + nS r w
d = (1 n) s n = 1
w=
d
s
s
wSr
mw nS r w
=
d =
=
w
d
md
1+ s
w + w Sr
wSr
s
U dijagramu vlanosti i gustoe suhog tla, preko ove formule se dobije familija
hiperbola u kojima se kao parametar pojavljuje stupanj zasienosti uzorka.
Vlanost koja odgovara maksimalnoj gustoi suhog tla naziva se optimalnom
(slika 4.2) i pri toj vlanosti treba ugraivati takav materijal u nasip. Uglavnom
se dozvoljava da vlanost pri ugradnji varira, ali tako da dMAX ne odstupa za

vie od 5%.
d(kN/m
)
Sr=100
%
Sr=90
%
d
max
w(%
)
Slika 4.1-2. Prikaz odnosa vlanosti i gustoe suhog tla u pokusu zbijanja.
(1) i (5) dobro graduirani krupnozrnati materijal sa dosta prainasto-glinovitih estica, (2) i (3)
isti pijesak, (4) i (8) prah, (6) i (9) niskoplastina mrava glina, (7) i 10) visokoplastina
masna glina
Slika 4.1-3. Prikaz odnosa vlanosti i gustoe suhog tla za razne materijale.
Iz gornjeg se dijagrama moe zakljuiti:
najbolje se moe zbiti granulirani materijal s ispunom od sitnih estica;
uope, dobro graduirani materijali mogu postii veu zbijenost od
jednoliko graduiranih (struktura betona),
krupnozrnati materijali bez sitnih estica su dobro propusni, pa kod
veih vlanosti nema promjene gustoe jer viak vode brzo izlazi iz tla,
prainasti materijali su znatno osjetljiviji na promjenu vlanosti od
glinovitih i daju se bolje zbiti,
10
iste su gline jako osjetljive na energiju zbijanja, a relativno neosjetljive

na promjenu vlanosti.
karakteristini oblik Proctorove krivulje pojavljuje se uglavnom samo kod
koherentnih materijala i mjeavina koherentnih i nekoherentnih
materijala.
4.1.1. Probno polje

Kod veih se radova tehnologija pripremanja zemljanih materijala ispituje na
probnom polju. Podloga probnog polja mora biti poravnata i uvaljana.
Primjenjuje se ista tehnologija razastiranja i zbijanja kakva e se kasnije koristiti
kod masovnih radova. Materijal se nanosi u slojevima, razastire dozerom, a
zbija jeevima ili valjcima. Duljina probnog polja mora biti najmanje 15.0 m.
Materijal se ugrauje pri optimalnoj vlanosti. Mjeri se promjena gustoe tla s
promjenom prijelaza stroja za zbijanje.
~6m
h=const.
>15m
>15m
d (t/m)
- debljina sloja h=25m
0-
debljina sloja h=40m
1,8
1,7
x
o
1,6
x
o
x
o
x
o
x
o
x
o
Broj prelaza
stroja
Slika 4.1-4. Prikaz ispitivanja na probnom polju.

Rezultati Proctorovog pokusa i probnih polja slue za odreivanje tehnikih
uvjeta za ugraivanje zemljanih materijala koji trebaju sadravati:
-vrstu materijala,
-granulometrijski sastav (gornja i donja granica),
-donju i gornju granicu vlanosti te najmanju dozvoljenu
zapreminsku teinu ugraenog materijala,
-najveu doputenu debljinu sloja pri zbijanju,
-osnovne osobine sredstava za zbijanje,
-minimalni broj prelazaka stroja za zbijanje.
11
Zbijanjem treba postii 95 do 98% maksimalne gustoe dobivene Proctorovim

pokusom.
Tablica 4.1-1. Preporuke za odabir stroja za zbijanje prema vrsti materijala.

VRSTA STROJA
MASA STROJA (t)
GLATKI VALJCI
1 do 18,0
JEEVI
bodlje 15-20cm
VALJCI S
GUMENIM
KOTAIMA
VIBRACIJSKI
GLATKI VALJCI
VIBRACIJSKI
JEEVI
VRSTA ZEMLJANOG
MATERIJALA
kamena podloga, drobljenac,
zaglaivanje povrina
DEBLJINE SLOJA (cm)

15 do 45
3,0 do 20,0
koherentni materijali
15 do 25
8,0 do 50,0
koherentni i nekoherentni
materijali
20 do 50
1,0 do 15,0
5,0 do 15,0
nekoherentni materijali i nasipi

od krupnog drobljenca
sitnozrni materijali i koherentni
materijali
60 do 2000
do 50
4.2. Plitko (povrinsko) zbijanje

Plitko ili povrinsko zbijanje jedna je od najstarijih metoda poboljanja
svojstava tla. Obzirom na dugu primjenu ove metode postoji veliki raspon
mehanizacije (valjci, jeevi), koja se razlikuje po veliini, obliku i nainu rada.
Ovisno o nainu rada stroja zbijanje moe biti statiko ili dinamiko.
1-vibro-nabija, 2-vibro-ploa, 3-valjak na gumenim kotaima,

4-vibracijski je, 5-vibracijski glatki valjak , 6-udarni valjak
Slika 4.2-1. Strojevi za plitko zbijanje.

12
Na slici 4.2-1 pokazani su strojevi za zbijanje, ije su karakteristike navedene u

tablici 4.2-1. Na slici 4.2-2 pokazani su detaljnije razliiti oblici zuba kod jeeva,
koji se koriste za razne vrste tala. to je tlo meke i vlanije, to kontaktna
povrina zuba mora biti vea za postizanje optimalnih uinaka zbijanja.
Tablica 4.2-1. Karakteristike strojeva za plitko zbijanje.
Oznaka
Masa
(t)
Max. radna
brzina (km/h)
Frekvencija
vibriranja (Hz)
Debljina
sloja (m)
Broj
prijelaza
0,30,1
7-10
0,2-0,15
2-4
0,060,8
10-80
0,15-0,5
2-4
0,6-2
2-4
25-70
0,3-0,5
4-6
6-15
8-10
25-30
0,3-1,5
4-6
6-15
6-13
25-40
0,3-1,5
4-6
10-14
0,5-3
do 30
Slika 4.2-2. Oblici zuba na jeevima za zbijanje.
4.2.1. Postupak zbijanja

Za provoenje terenskog zbijanja potrebno je definirati sljedee:
broj prijelaza,
debljinu slojeva, i
frekvenciju (uestalost) za vibracijsko zbijanje.
Obino se koristi 4-6 prijelaza kod dinamikog zbijanja te 4-8 prijelaza kod
statikog zbijanja. Slika 4.2.1-1 pokazuje odnos gustoe suhog tla i broja
prijelaza za dvije vrste tla pri upotrebi razliitih strojeva za zbijanje. Optimalni
broj prijelaza s ekonomskog i tehnikog stajalita je na dijagramu pokazan
tokom maksimalne zakrivljenosti.
13
Gustoa
suhog tla
(t/m3)
Broj prijelaza
Slika 4.2.1-1. Ovisnost gustoe tla o broju prijelaza stroja za zbijanje.

Debljina slojeva obrnuto je proporcionalna pritisku zbijanja, to je odreeno
vrstom tla. Kod dinamikog zbijanja obino se primjenjuju pritisci od 50 100
kPa za pjeskovita, te 400 700 kPa za glinovita tla. Raspodjela pritiska po
dubini za razne strojeve pokazana je na slici 4.2.1-2.
Pritisak (kPa)
glina
pijesak
Dubina (m)
LEGENDA:
1-vibro-ploa 135 kg, 2 -vibro ploa 400 kg, 3 -vibro nabija 60 kg, 4 -vibracijski valjak 1400 kg, 5 -vibracijski valjak
3300 kg, 6 -vibracijski valjak13000 kg
Slika 4.2.1-2. Raspodjela dinamikih pritiska u tlu za vrijeme zbijanja.
14
Frekvencija vibriranja za teke valjke obino je 25 30 ciklusa u sekundi (Hz).

Stupanj zasienosti tla takoer ima utjecaja na uinke zbijanja. Nekoherentna
tla lake se zbijaju u potpuno zasienom ili potpuno suhom stanju, nego u
djelomino zasienom stanju. Takoer, kod nekoherentnih tala slabiji uinci
postiu se u povrinskom dijelu (slika 4.2.1-3). Gline i prainaste gline jako su
osjetljive na sadraj vode pri ugradnji (Proctorov pokus).
Relativna gustoa
Relativna gustoa
Prije
zbijanja
Nakon
zbijanja
Dubina
a) zbijanje jednog sloja
b) zbijanje vie uzastopnih slojeva
Slika 4.2.1-3. Gustoa pijeska prije i poslije zbijanja.
Naputak za odabir odgovarajue mehanizacije ovisno o vrsti tla i namjeni

pokazan je u tablici 4.2.1-1.
Tablica 4.2.1-1: Izbor opreme za zbijanje.

Oznaka
Vrsta tla
Vrsta stroja
SC
Optimalni sadraj vode [%]

Terenski
Lab. ispitivanja
8 t - vibro
14,6
16,2
SC
1,5 t - statiki
16,5
16,2
CH
10 t jeevi
27
24,3
CH
1,2 t - statiki
31
24,3
15
4.3. Duboko zbijanje

Duboko zbijanje primjenjuje se u sluaju kada postoje naslage nekoherentnog
materijala znatne debljine. Svrha ovog postupka je eliminacija velikih
slijeganja, bilo da se radi o totalnim ili diferencijalnim slijeganjima, kao i
sprjeavanje pojave likvefakcije.
Duboko zbijanje postie se primjenom jedne od sljedeih metoda:
prethodno optereenje (eng. precompresion),
primjena eksploziva,
dinamika konsolidacija (eng. heavy tamping),
vibracijsko zbijanje,
kompakcijsko injektiranje (eng. compacting grouting).
Uspjenost primjene ovih metoda ovisi o:
vrsti tla (granulometrijski sastav, postotak sitnih estica),
stupnju zasienosti i RPV,
poetnoj gustoi tla,
in-situ stanju naprezanja,
strukturi tla.
Mogunosti primjene metoda dubokog zbijanja ovisno o vrsti tla pokazana je
slikom 4.3-1.
1
Glina
Prah
Pijesak
ljunak
1
2
3
4
5
promjer zrna (mm)
1-Vibracijska flotacija, 2-Kameni stupci, 3-Eksploziv, 4-Zbijeni piloti,
5- Dinamiko zbijanje
Slika 4.3-1: Primjenjivost metoda dubokog zbijanja u raznim vrstama tla.
Princip ili mehanizam djelovanja kod nekoherentnih tala je razbijanje poetne

strukture kako bi se tlo naknadno dovelo u zbijenije stanje. Kod koherentnih
materijala to se postie induciranom likvefakcijom, kada se zbog
kratkotrajnog poveanja pornih pritisaka uz pomo dinamikih optereenja,
16
takoer postie smanjenje vrstoe i lom materijala, te naknadno postizanje

stabilnog stanja. Kod djelomino zasienih materijala, zbijanje se postie
kolapsom poetne strukture i izlaskom plina (zraka) iz pora.
Slijeganje uslijed primjene navedenih metoda uglavnom se ostvaruje do kraja
postupka zbijanja, a kontrolira se pokusima: CPT, SPT i presiometar.
Dubinsko zbijanje prethodnim optereenjem pripada dominantno skupini
hidraulikih metoda poboljanja svojstava tla, pa je u ovom poglavlju samo
ukratko opisano. Vibracijsko zbijanje uz uporabu aditiva zapravo pripada u
metode kompakcijskog injektiranja pa e biti opisano u zasebnom poglavlju.
4.3.1. Prethodno optereenje

Prethodnim optereenjem (predoptereenje ili snienje RPV) postie se
konsolidiranje tla prije izgradnje nekog objekta, ime se smanjuje slijeganje
koje e se ostvariti nakon izgradnje (slika 4.3.1-1). Primjenjuje se uglavnom u
koherentnim tlima, obzirom da je njihov proces konsolidacije dugotrajan.
Moe se ubrzati izgradnjom raznih drenanih sustava. Obzirom da je uspjeh
ove metode zavisan najvie o hidraulikim svojstvima tla, ova metoda
pripada vie skupini hidraulikih metoda, pa e detaljnije razmotriti u
Optereenje
Predoptereenja (q+q)
Konano
optereenje q
Objekt
Nakon predoptereenja
Slijeganje od q
Slijeganje od (q+q)
Bez predoptereenja
Slika # . Princip zbijanja predoptereenjem.
Slika 4.3.1-1. Vremenski razvoj slijeganja usljed prethodnog optereenja.
Konsolidacija i slijeganje terena uzrokuje se nanoenjem vanjskog dodatnog

optereenja (izgradnjom nasipa odgovarajue visine) ili sniavanjem RPV.
17
Vanjsko optereenje ostavlja se u periodu od nekoliko mjeseci do nekoliko

godina, ovisno o uincima koji se ele postii. Ono moe biti jednako
optereenju budueg objekta (q) ili ak vee od konanog optereenja
(q+q), kako bi se proces konsolidacije dodatno ubrzao. To optereenje
uklanja se nakon to se ostvari odreeno slijeganje materijala. Nakon to se tlo
rastereti, objekti koji e biti sagraeni na toj lokaciji uzrokovat e manja
slijeganja, jer se dio deformacija ostvario prethodnim optereenjem.
4.3.2. Primjena eksploziva

Eksplozivi se mogu primijeniti na povrini terena ili ee u buotinama, ime
se postie slom u rahlim materijalima te njihovo preslagivanje u gue
(zbijenije) strukture. Zbijanje tla upotrebom eksploziva esto predstavlja brzo i
isplativo rjeenje.
Openito, procedura zbijanja sastoji se od sljedeih faza:
buenje,
punjenje buotina eksplozivom,
zapunjavanje buotina,
detoniranje po odreenom rasporedu paljenja.
Ova metoda daje dobre rezultate u saturiranim, istim pijescima. Uspjenost
metode zavisi o sposobnosti dinamikih valova da slome poetnu strukturu
tla, te izazovu likvefakciju i preraspodjelu u guu strukturu. Iz toga slijedi, da su
vea punjenja potrebna ukoliko se postupak provodi u boljim pijescima (vee
poetne relativne gustoe, Dr) ili je potrebno postii zbijanje do veih
dubina.
Obino je potrebno metodu ispitati na probnim poljima prije primjene, jer
nema openito prihvaenog teorijskog modela. Neka ranija istraivanja daju
openite naputke:
1. potrebno punjenje: 1 12 kg,
2. dubina paljenja: > dubine do dna sloja koji se zbija; uobiajeno je
- dubine,
3. razmak buotina: 5 15 m,
4. broj uzastopnih postupaka: 1 5, uobiajeno 2 3, u razmaku od
nekoliko sati ili dana,
5. ukupne koliine eksploziva: 8 150 g/m3, uobiajeno 10 30 g/m3,
6. slijeganje na povrini terena: 2 10 % debljine sloja.
Maksimalna dubina do koje se ova metoda moe primijeniti nije poznata, no
zadovoljavajui rezultati postizani su i na dubinama veim od 30 m. Slijeganje
na povrini terena dobiva se praktino odmah nakon miniranja, no zapaeno
je da se promjene svojstava (mjerene penetracijskim pokusima, npr. Dr)
zapaaju tek nakon odreenog vremena (nekoliko tjedana), to se
objanjava ovravanjem materijala (aging, healing) i postizanjem stabilnog
18
stanja u novom sloaju estica (strukturi). ukoliko se postupak ponavlja

nekoliko puta, u svakom narednom koraku slijeganja su sve manja nego u
prethodnom koraku.
Bitno je napomenuti, da se bitno loiji rezultati postiu ukoliko je dio pora tla
ispunjen zrakom, jer dolazi do priguenja pritisaka od P-valova. Osim toga,
metoda nije primjenjiva za prvih nekoliko metara pri povrini terena. esto se
takoer deava da nakon poetnog zgunjavanja medija slijedi razrahljenje.
U nehomogenim medijima, zone materijala dobrih osobina mogu izgubiti
poeljna svojstva koja su prethodno imala, no ukoliko se na veem podruju
postie prosjeno poboljanje svojstava, onda je i to prihvatljivo.
Postojali su pokuaji primjene ove metode s povrine terena, no rezultati nisu
bili zadovoljavajui zbog gubitka energije i nedostatka ukljetenja.
Tehnika hidro-miniranja uspjeno se primjenjuje za zbijanje lesnih naslaga.
Postupak je pokazan na slici 4.3.2-1, a provodi se tako da se po obodu
najprije napravi jarak irine 0,2 0,4 m i dubine od nekoliko metara. Zatim se
kroz buotine razmaknute nekoliko metara utiskuje voda nekoliko dana tj. dok
vlanost tla ne postane vea od granice teenja. nakon toga se izvodi
miniranje.
Obalni jarak
Drenani bunari
Buotine za miniranje
Intaktno tlo
Zbijeno tlo
Intaktno tlo
Slika 4.3.2-1. Zbijanje tla uz primjenu eksploziva- hidrominiranje.

19
4.3.3. Dinamika konsolidacija

Ovo je metoda kod koje se teki maljevi sputaju s velike visine uzrokujui
zbijanje tla. Uobiajene su sljedee veliine:

masa malja
visina pada
efekt zbijanja
razmak
do 170 t,
do 22 m,
dubine do 40 m,
do 14 m.
Dinamika konsolidacija je proces u kojem se poveava gustoa materijala

koji je potpuno saturiran a uzrokovana je trenutnim optereenjem koje
uzrokuje posmine deformacije, kratkotrajno visoke porne pritiske (koji mogu
uzrokovati i likvefakciju), te konsolidaciju.
Ova se metoda moe koristiti izmeu ostalog i na starim odlagalitima,
ukoliko se namjerava nainiti prenamjena koritenja prostora.
Dubina do koje se ostvaruju efekti zbijanja procjenjuje se prema izrazu:
D = 0,5 W H
gdje je:
D dubina, [m],
W masa malja, [t],
H visina pada, [m],
Dinamika konsolidacija moe biti potpomognuta dodatnim statikim
optereenjem i vertikalnom drenaom. Slijeganje dobiveno kombinacijom
statikog optereenja i dinamikog zbijanja (vertikalni skokovi na krivulji)
pokazano je na slici 4.3.3-1.
Vrijeme (dani)
Slijeganje (mm)
Slika 4.3.3-1 Vremenski razvoj slijeganja kod dinamike konsolidacije.

20
Kontrola uspjenosti ove metode provodi se uglavnom pomou SPT, CPT,

dilatometrima, presiometrima. Primjer poboljanje nekih parametara
dinamikim zbijanjem pokazan je na slici 4.3.3-2.
Dubina (m)
Povrina
terena
RPV
2
Prije zbijanja
Energija zbijanja 1,2 MJ/m
Energija zbijanja 2,4 MJ/m
1 SM s 10-20 % sitnih estica, 2 SM s 30-50 % sitnih estica
Slika 4.3.3-2 Uinci dinamike konsolidacije na neka svojstva tla.
4.3.4. Vibracijsko zbijanje

Ureaji za vibracijsko zbijanje koriste se od 30-tih godina prolog stoljea.
Vibracije se odvijaju uglavnom u vertikalnom smjeru, ali mogu i u
horizontalnom smjeru (tzv. vibro-flotacija). Dubina do koje se primjenjuje je do
35 m.
Brzina penetriranja ovisi o vrsti tla, teini vibracijskog ureaja i parametrima
vibriranja. Penetracija moe biti potpomognuta vodom ili zrakom pod
pritiskom. Uobiajeno dubinski vibrator ima duinu od 3 5 m te masu od 2 t.
Najbolji rezultati postiu se u rahlim pijescima (SPT = 5 10). Metoda nije
primjenjiva u glinama. Krater koji nastaje na povrini terena kao posljedica
dubinskog zbijanja ispunjava se pijeskom ili mjeavinom pijeska i ljunka (slika
4.3.4-1). Ovisno o razmaku buotina mogu se postii relativne gustoe do 85%
(slika 4.3.4-2).
21
Pijesak za ispunu
Vibrator
Stup poboljanog tla
Mlaznice za vodu
Rahlo tlo
ljunak i
pijesak
Koherentno tlo
Nosivi sloj
Stupac ljunka
a) Vibracijsko zbijanje
b) Vibracijsko zbijanje sa zamjenom materijal
Slika 4.3.4-1. Metode dubokog zbijanja.
22
Relativna
gustoa (%)
Obuhvaena povrina (m2)
Slika 4.3.4-2. Ovisnost postignute relativne gustoe o rasporedu buotina.

Vibracijsko zbijanje sa zamjenom materijala (eng. vibro-replacement)
primjenjuje se u koherentnim tlima, gdje se vibratorom stvori najprije
cilindrina rupa koja se naknadno ispunjava krupno-zrnatim materijalom (npr.
ljunak ili drobljeni kamen). Zbijanje se moe poboljati upotrebom vode ili
zraka pod pritiskom koji se kroz cijev utiskuje, uzrokujui lom i istiskivanje
prirodnog materijala koji se nadomjeta materijalom koji se utiskuje kroz cijev.
Ova metoda najbolje rezultate daje u koherentnim tlima ija je nedrenirana
posmina vrstoa Su = 20 60 kPa. Za ostale vrste tla uspjenost ovih dviju
metoda pokazana je tablicom 4.3.4-1.
Tablica 4.3.4-1. Primjenjivost metoda dubokg zbijanja u nekim materijalima.
Vrsta tla
Vibro-zbijanje
Vibro-zbijanje sa zamjenom materijala
pijesak
vrlo dobro
ne primjenjuje se
prainasti pijesak
dobro
vrlo dobro
prah
slabo
dobro
glina
ne primjenjuje se
dobro
rudniki mulj
dobro
vrlo dobro
otpad
ne primjenjuje se
ne primjenjuje se
Vibroflotacija se uglavnom primjenjuje u nekoherentnim tlima. Osnovna

oprema potrebna za vibroflotaciju pokazana je na slici 4.3.4-3. Utiskivanje
probe potpomognuto je horizontalnim vibracijama i vodom pod pritiskom.
Nakon to se dosegne eljena dubina, proba se podie prema gore uz
istovremeno ispunjavanje buotine materijalom s povrine (npr. ljunak) koji se
takoer zbija horizontalnim vibracijama probe. U konanici dobiva se pilot od
krupnozrnog materijala te zona zbijenog prirodnog tla oko njega (slika 4.3.44).
23
Najbolji rezultati postiu se u rahlim pijescima, naroito ispod RPV. U

granulometrijskom dijagramu (slika 4.3.4-5) zona A predstavlja materijale u
kojima se postiu najbolji rezultati, dok su materijali u zonama A i C manje
poeljni. U zoni C tee se postiu dobri efekti zbijanja, a u zoni A su materijali
kod kojih je brzina prodiranja mala a mogu se oekivati i problemi u
provoenju radova zbog velikih estica.
Slika 4.3.4-3. Oprema za vibro-flotaciju.
Slika 4.3.4-4. Proces zbijanja kod vibro-flotacije.

24
N (%)
N [%]
D [mm]
D (mm)
Slika 4.3.4-5. Primjenjivost vibro-flotacije prema granulometrijskom sastavu tla.
Uspjenost zbijanja ovisna je o sadraju finih estica (promjer < 0,074 mm) a
pokazana je na slici 4.3.4-6.
Broj
udaraca
Poslije poboljanja
Prije poboljanja
Sadraj finih estica <0,74mm
Slika 4.3.4-6 Utjecaj sadraja finih estica na rezultate SPP-a.

25
Tipini rasporedi buotina pokazani su na slici 4.3.4-7.
do
Za kvadratine temelje od
1,3-1,7 m
do
1,8-2,1 m
do
do
2,2-2,9 m
3,0-3,5 m
Slika 4.3.4-7. Raspored zbijanja kod vibro-flotacije.
4.3.5. Kompakcijsko zbijanje

Kompakcijsko injektiranje je jedna od metoda mehanikog poboljanja tla
dubokim zbijanjem. Koristi se kao metoda za poboljanje svojstva tla, odnosno
poveanje gustoe i nosivosti tla zbijanjem. Ideja metode zasniva se na
utiskivanju injekcijske smjese pod velikim pritiskom u tlo, kako bi se ojaale
oslabljene formacije rahlog tla, te je za takav proces povezivanja estica tla
namijenjen termin ''Compaction grouting'', odnosno u prijevodu
''Kompakcijsko injektiranje''. Ameriko drutvo graevinskih inenjera je 1980.
godine dalo definiciju za kompakcijsko injektiranje:
''Kompakcijsko injektiranje injektiranje cementnom smjesom za slijeganja
manja od 25 mm. Za dobro cementirano tlo potrebna je odreena koliina
praha radi plastifikacije materijala, odnosno odgovarajue koliine pijeska
radi razvijanja unutranjeg trenja. Cementna smjesa ne ulazi u pore tla, ve se
formira kao homogena masa, kojom moemo kontrolirano zbijati rahla tla,
koristiti je za kontrolirano izdizanje objekata ili koristiti je za oboje''.
Istraivanje i primjena kompakcijskog injektiranja poela je ranih 50-ih godina
prolog stoljea u SAD-u, te se na poetku obino koristila kao pomona
tehnika ve postojeim metodama za poboljanje svojstava tla. Kasnijih
godina, metoda se pokazala vrlo dobrom i kod primjene u urbanim
sredinama prilikom tunelogradnje u mekim tlima. Poetkom 80-ih
kompakcijsko injektiranje se koristilo kao tehnika za poboljanje terena prije
26
izgradnje novih objekata, te je koritena zajedno s dinamikim dubokim

zbijanjem prilikom poboljanja tla ispod jedne elektrane.
Openito gledajui, metodu kompakcijskog injektiranja koristimo u uvjetima
kod kojih je dolo do slabljenja tla bilo zbog djelovanja ovjeka ili zbog
prirodnih procesa u zemlji, odnosno pojava uruavanja u tlu. Takoer se moe
primijeniti kao ojaanje postojeih temelja nekog objekta, za izravnanvanje i
izdizanje slegnutih terena pod optereenjem, pripremu terena za gradnju
buduih objekata i sl.
Primarni cilj kompakcijskog injektiranja jest zbijanje, odnosno poveanje
gustoe i vrstoe oslabljenih formacija tla. Takav efekt se postie cilindrinim
utiskivanjem injekcijske smjese kroz injekcijske cijevi, uslijed ega dolazi do
irenja injekcijske smjese i zbijanja okolnog tla. Tijelo koje se formira
kompakcijskim injektiranjem je uglavnom kuglastog oblika promjera oko 1 m ili
vie ovisno o uvjetima u tlu (Slika 4.3.5-1). Prilikom utiskivanja injekcijske smjese
u tlo, formirano tijelo se radijalno iri to izaziva i plastine deformacije u
zonama kontakta injekcijske smjese i okolnog tla, dok se u zonama udaljenijim
od tog kontakta estice tla zbijaju, tj. poveava im se gustoa, te su u tom
podruju deformacije vie elastine nego plastine.
Injekcijska cijev
Radijalno
zbijanje
estica tla
Tijelo
rastue
injekcijske
smjese
Slika 4.3.5-1. Tijelo formirano kompakcijskim injektiranjem.
Ovisno o redoslijedu injektiranja, utiskivanje injekcijske smjese se moe vriti na
dva naina. Jedan nain je injektiranje od vrha prema dnu, a drugi od dna
prema vrhu injekcijske cijevi. Injektiranje od dna prema vrhu, odnosno
izvlaenjem cijevi prema povrini je najee koriteni nain injektiranja, jer se
pokazao kao jeftiniji i efikasniji od suprotnog naina injektiranja, utiskivanjem
injekcijske smjese od vrha prema dnu. Proces injektiranja jedne buotine izvodi
se u etiri koraka:
27
1.
2.
3.
4.
Izrada buotine namijenjene za kompakcijsko injektiranje

Umetanje injekcijske cijevi u buotinu
Utiskivanje injekcijske smjese u fazama
Izvlaenje injekcijske cijevi nakon injektiranja
Prije samog injektiranja, izbui se buotina odreene duine u koju se

naknadno umee injekcijska cijev. Zatim slijedi utiskivanje injekcijske smjese u
fazama npr. poevi od dna buotine prema vrhu. Nakon zavretka
prethodne faze injektiranja, cijev se izvlai prema gore za odreenu duinu te
slijedi sljedea faza utiskivanja injekcijske smjese. Zadnja faza injektiranja je pri
samoj povrini terena, nakon ega slijedi izvlaenje injekcijske cijevi iz buotine
ime zavrava proces injektiranja jedne buotine (Slika 4.3.5-2).
BUENJE
PRVI KORAK:
IZRADA BUOTINE
CILINDAR
INJEKCIJSKE
CIJEVI
INJEKCIJSKA
CIJEV
DRUGI KORAK:
UMETANJE
INJEKCIJSKE CIJEVI
TREI KORAK:
UTISKIVANJE
INJEKCIJSKE SMJESE U
FAZAMA IZVLAENJEM
INJEKCIJSKE CIJEVI
INJEKCIJSKA
CIJEV
ETVRTI KORAK:
IZVLAENJE
INJEKCIJSKE CIJEVI PO
ZAVRETKU
INJEKTIRANJA
Slika 4.3.5-2. Proces injektiranja jedne buotine izvlaenjem injekcijske cijevi od

dna prema povrini.
Injekcijska smjesa se utiskuje cilindrino kroz injekcijske cijevi unutarnjeg
promjera minimalno 5 cm, dok debljina cijevi moe biti po elji. Kako je
redoslijed injektiranja bitan za pojedinu buotinu, tako je raspored buotina i
razmak izmeu injekcijskih cijevi od iznimne vanosti za itav projekt
kompakcijskog injektiranja. Raspored i razmak izmeu injekcijskih cijevi
odreen je projektnim rjeenjem, prema kojem odreivanje tih parametara
uvjetuju karakteristike tla, potrebna uinkovitost i ekonomska isplativost.
Takoer je bitna i instalacija injekcijskih cijevi u buotinu, kako ne bi dolo do
neeljenih problema unutar buotine tokom injektiranja. Iz tog razloga se cijevi
28
pojedine buotine spojene elinim navojima te moraju biti dobro prilijepljene

uz tlo, kako bi se uslijed jakog pritiska tokom injektiranja, izbjegli problemi
poput curenja i odbacivanja injekcijske smjese.
4.3.5.1. Primjena kompakcijskog injektiranja

Primjena metode kompakcijskog injektiranja je raznolika, iako je svrha u svakoj
primjeni jednaka, koristi se u raznim situacijama. Openito gledajui
kompakcijsko injektiranje se koristi radi poboljanja svojstva tla kod kojih je
dolo do slabljenja bilo zbog ovjekovog djelovanja (geotehniki, graevinski,
rudarski zahvati i sl.) ili zbog prirodnih procesa u tlu. Tako primjenu ove metode
moemo podijeliti na primarnu i sekundarnu primjenu. Pod primarnom
primjenom kompakcijskog injektiranja podrazumijevaju se situacije kod:
- oslabljenja i propadanja (organsko raspadanje) prirodnih uvjeta u
tlu
- oslabljenje tla i pojave pukotina radi loe ugradnje
- oslabljenja tla nastala iskapanjem u blizini
- oslabljenja tla nastalo i uzrokovano pojavom uruavanja
- oslabljenja tla nastalo odvodnjavanjem
- oslabljenje tla nastalo i uzrokovano kvarovima na infrastrukturi
(npr. vodovi).
Pjeskovito
tlo
Oslabljeno
tlo
Oslabljeno
tlo
Vapnenac
Vapnenac
Pjeskovito
tlo
Pjeskovito
tlo
Oslabljeno
tlo
Vapnenac
Pjeskovito
tlo
Oslabljeno
tlo
Vapnenac
Slika 4.3.5.1-1. Prikaz izdizanja i poravnavanja povrine nadsloja iznad

uruenog tla kompakcijskim injektiranjem.
29
Na slici 4.3.5.1-1. se moe vidjeti primjena kompakcijskog injektiranja u situaciji

kojoj je dolo do uruavanja tla. Utiskivanjem injekcijske smjese u tlo, postie se
izdizanje terena i izravnavanje povrine. Opis slike:
a. prikaz uruenog tla
b. utiskivanje injekcijske smjese u tlo
c. zbijanje nadsloja kompacijksim injektiranjem
d. izdizanje i poravnanje povrine nadsloja
Kompakcijsko injektiranje, kao oblik sekundarne primjene, moe se koristiti i
kod izravnjavanja slegnutih terena ispod graevina, kao priprema budueg
gradilita, odnosno poboljanje svojstava tla prije gradnje novih objekata (kao
konstrukcijski element), kao potpora ve postojeim temeljima (Slika 4.3.5.1-2)
i sl. Primjena kompakcijskog injektiranja u svrhu pripreme terena gradilita
koristi se isklljuivo u uvijetima u kojima je svaka druga metoda ekonomski
neisplativa.
Okolnosti kod kojih se kompakcijsko injektiranje moe upotrijebiti kao priprema
gradilita za gradnju novih objekata su:
- prisutnost tankih i dubokih ''problematinih zona'' koje bi mogle
izazvati velika slijeganja tijekom novih optereenja ili buduih
seizmikih aktivnosti
- prisutnost oslabljenog nadsloja u jako promjenjivim vapnenakim
naslagama, gdje duboko temljenje u zdavoj stijeni nije ekonomski
isplativo
Oslabljene naslage
Srednje vrste
naslage
Oslabljene naslage
Oslabljene naslage
Srednje vrste
naslage
Srednje vrste
naslage
Slika 4.3.5.1-2. Ojaanje tla ispod postojeih temelja objekta i faze injektiranja.
Vrste i svojstva tla pogodna za primjenu kompakcijskog injektiranja:

Vrste tla u kojima se postiu dobri efekti primjenom kompakcijskog injektiranja
dijele se na 5 kategorija:
30
Rahla krupnozrnata tla iznad i ispod razine podzemne vode

Tla okarakterizirana ovom kategorijom su najpogodnija za uporabu
kompakcijskog injektiranja. U ovakvim tlima se obino javljaju pijesci ili ljunci
sa sadrajem praha i nekih glina. Broj udaraca, dobvieni SPT pokusima,
obino se kreu izmeu 0 do 15 ili 20. Kompakcijsko injektiranje se u ovim tlima
izvodi bez obzira na postojeu gustou i postajanje ili ne postojanje
optereenja.
Meka nesaturirana sitnozrnata tla
U ovim tlima se najveim djelom javljaju mulj i/ili prah, te se kompakcijsko
injektiranje moe primijeniti samo u sluaju da su tla nesaturirana. Zahvati u
debelim saturiranim slojevima gline i praha mogu biti i dodatni problem,
odnosno dodatno ubrzati slijeganje, te se u takvim tlima ne bi smijelo izvoditi
kompakcijsko injektiranje. Vrijednosti N broja udaraca za meka nesaturirana
sitnozrnata tla, dobivene SPT pokusima, obino se kreu izmeu 0 i 10.
Kolapsibilna tla
Kompakcijsko injektiranje se uspjeno primjenjuje i u naslagama prapora i lesa
nastalim nanosima vjetra u suhim podrujima. Problem kod ove kategorije
moe biti saturacija tla izazvana loe izvedenim drenenim sustavom na
nekom odreenom podruju.
Porozna tla
Popunjavanje pora unutar tla ili stijena kompakcijskim injektiranjem je
efikasnije od zapunjavanja pora itkim smjesama. Injekcijske smjese utisnute
kompakcijskim injektiranjem lake je kontrolirati, te se smjese nee dodatno
proirivati. Iz tih razloga se kompakcijsko injektiranje koristi i kod sanacije
terena kod kojih je dolo do uruavanja pojavom unutranjih erozija u
podzemlju.
Tanki nepopravljivi slojevi praeni odreenim optereenjem
Tla mogu biti suhi ili saturirani prah, glina ili organsko tlo (treset), no debljine
naslaga ne bi smjele manje od 2 m te se slojevi trebaju nalaziti 2 m ispod
optereenja izazvanog objektima na povrini.
4.3.5.2. Projektiranje i kontrola kvalitete

Parametri projektiranja
Prije same izvedbe kompakcijskog injektiranja, potrebno je izvesti istrane
radove na terenu kojima ispitujemo i utvrujemo znaajke tla i stijena, vrstu
31
materijala, njihov poloaj i fiziko - mehanika svojstva. Istrani radovi

provedeni na terenu i u laboratariju, prikazuju se geolokim i geotehnikim
profilom, koji je nuno potreban za odreivanje optimalnih parametra
buduih zahvata, kao to je kompakcijsko injektiranje. Kao i u svim slinim
projetktnim rijeenjima, odreivanje parametara uvjetuju, osim karakteristika
podzemlja, i ekonomska isplativost zahvata.
Parametri koji se uzimaju u obzir pri projektiranju zahvata kompakcijskim
injektiranjem:
a) Razmak izmeu injekcijskih cijevi
- razmak meu cijevima se kree obino izmeu 1 i 5 m ovisno o
uvjetima u tlu
- manji razmak slui sa postizanje vee kompaktnosti blizu povrine
terena, te gdje je debljina nadsloja manjih dimenzija, razmaci su
obino izmeu 1,5 do 2.10 m
- vei razmak se koristi kod veih debljina nadsloja (10 m), te gdje
su uvjeti tla dobri to ne zahtjeva veliko poboljanje tla, razmaci
su obino izmeu 2,40 do 3,0 m
b) Redosljed injektiranja
- prvi i najee koriten nain injektiranja jest od dna prema vrhu
izvlaenjem injekcijske cijevi
- drugi nain je utiskivanje injekcijske smjese poevi od vrha
prema dnu buotine
c) Pritisak tokom injektiranja
- pumpe koje se koriste za kompakcijsko injektiranje trebaju
omoguiti pritiske injektiranja i do 110 kN/cm2
d) Brzina injektiranja
- manje bilance injektiranja u iznosu od 0,15 do 0,3 m3/min koriste
se za injektiranje oslabljenih dreniranih tala blizu povrine
- srednje vrijednosti u razmaku od 0,3 do 1,2 m3/min koriste se u
uvjetima slobodnog dreniranja i u suhim tlima
- vee se vrijednosti od 1,2 do 4,0 m3/min koriste se mekim
raspucalim formacijama sa vrstom krovinom
e) Volumen injekcijske smjese
- volumen smjese mora biti odreen s obzirom na postizanje
eljenog efekta, ne smije se dogoditi pretjerano izdizanje terena
- poveanje volumena je mogue ukoliko se ne prmijete eljeni
rezultati, tj. nedovoljno izdizanje terena
32
smanjenje volumena primjenjuje se ukoliko je uoeno izdizanje

ve u ranim fazama injektiranja
volumen se odreuje prema razmaku izmeu injekcijskih cijevi
unutar mree buotina i prema duini faza injektiranja unutar
buotine
f) Izdizanje
- prije injektiranja treba postaviti granice izdizanja povrine terena
odnosno objekata na povrini
- izdizanja se prate geodetski na povrini, te je potrebno pratiti i
najmanja izdizanja u viestrukim fazama injektiranja
- kao dobar kriterij izdizanja smatraju se vrijednosti od 1,77 cm za
ukupno izdizanje, te 0,25 cm za izdizanje pojedine faze
injektiranja
g) Injekcijska smjesa
- materijal kompakcijske smjese bi trebao sadrati dovoljno finih
estica radi plastifikacije smjese, te dovoljno zrnatih materijala
radi poboljanja unutarnjeg trenja
- komponente injekcijske smjese su obino pijesak/pjeskovito tlo, te
razne primjesama, kao to su cement, lebdei pepeo, bentonit,
krupni agregat
- glavna komponenta injekcijske smjese je pijesak odnosno
pjeskovito tlo koji se koristi sam ili u kombinaciji s cementom kao
primjesom
- ukoliko je prirodni i dobro graduiran pijesak teko dostupan, moe
se koristiti i umjetno proizveden materijal u kombinaciji s lako
dostupnim materijalima
- cement se koristi kao primjesa radi poveanja vrstoe injekcijske
smjese
- lebdei pepeo se koristi takoer kao primjesa kako bi se dobila
odgovarajua finoa smjese ili kao zamjena za cement
- udio bentonita u smjesi je svedena na minumum, pretjerana
uporaba bentonita uzrokuje ponaanje smjese kao konzistente
masti
- ljunak i ostali krupni agregat sa malim zrnima valutiastog oblika
(veliine ispod 1,7 cm) se takoer mogu koristiti kao primjesa u
injekcijskim smjesama
33
4.4. Kontrola zbijanja

Postoji niz raznih metoda pogodnih za provjeravanje efekata zbijanja tla, no
openito se one dijele na dvije skupine:
metode koje se provode s povrine terena, i
metode koje se provode na veim dubinama.
Obino se mjere samo neke osobine tla, kao npr. vlanost i gustoa, ili neki
indeksni pokazatelji (CPT, SPT) te se na temelju njih procjenjuje vrstoa ili
deformabilnost pomou raznih korelacija ili empirijskih izraza.
4.4.1. Metode za kontrolu uspjenosti plitkog zbijanja

Obino se gustoa i vlanost zbijenog tla mjeri terenskim ispitivanjima.
Gustoa se moe mjeriti primjenom cilindra s kalibriranim pijeskom (eng. sand
cone test), ili balonom s vodom ili pomou vode i nepropusne membrane u
tlu (slika 4.4.1-1 a, b, c).
Staklena posuda s
kalibriranim pijeskom
Ventil
Ploa
Lijevak
(a)
Tlak zraka
Kontrolni
Pumpa
Voda
Ventil za zrak
Balon
(b)
Voda
PE
(c)
Slika 4.4.1-1. Terensko mjerenje gustoe tla.
34
Nuklearnim denzimetrom moe se mjeriti gustoa i prirodna vlanost tla (slika

4.4.1-2). Metoda je pouzdana i brza, no samo adekvatno obueno osoblje
moee provoditi ovo ispitivanje, zbog izlaganja radioaktivnom zraenju. Osim
toga koriste se osobni dozimetri kako bi se kontrolirala izloenost zraenju
svakog pojedinca.
Kuite
Detektor
Izvor
Putanja fotona
Kuite
Detektor
Izvor
Putanja fotona
Kuite
Detektor
Izvor
Putanja fotona
Slika 4.4.1-2. Mjerenje nuklearnim denzimetrom.
Unutar ureaja nalazi se radioaktivni izvor (npr. Cs137) koji emitira gamazrake. Zrake se emitiraju ili s povrine terena (slika 4.4.1-2 b) ili s male dubine
(slika 4.4.1-2 a), te se mjeri broj protona koji se vraaju u ureaj. Absorpcija
gama-zraenja zavisi uglavnom o gustoi medija i njegovom sastavu, pa se
stoga mora kalibrirati ureaj odgovarajuim materijalom.
35
Za mjerenje vlanosti koristi se izvor neutrona (npr. Am 241: Be). Neutroni

bivaju usporeni pri nailasku na vodik, pa se na temelju broja usporenih
neutrona procjenjuje vlanost medija.
Pokus krunom ploom daje podatke o krutosti i vrstoi tla, a najvie se
koristi u cestogradnji. Prednosti ovog pokusa su da se rezultati dobivaju vrlo
brzo, te da je pogodan za razne vrste materijala. Princip i rezultat mjerenja
pokazani su na slici 4.4.1-3.
(a) Shematski prikaz ureaja
2
1
3
4
5
Tlak
(b) Rezultati mjerenja
Slijeganje
LEGENDA: 1 - manometar, 2 - oslonac, 3 - klip, 4 - mjerenje deformacije, 5 - ploa
Slika 4.4.1-3. Pokus krunom ploom.
Nagib krivulje zove se koeficijent reakcije podloge:

ks =
p
s
kN
m 3
Uz koritenje teorije elastinosti, modul elastinosti E moe se dobiti iz poznate

relacije:
I p D 1 2 c
s=
E
36
gdje je:
p primijenjeno naprezanje (pritisak),
D promjer krune ploe,
Poissonov koeficijent,
I faktor oblika,
c faktor korekcije.
Faktor I ovisi o obliku temelja i njegovoj krutosti (npr. za kruni temelj iznosi
I=0,79(/4). Koeficijent c ovisi o dubini ukapanja, pa je tako za D=0, c=1.
4.4.2. Metode za kontrolu uspjenosti dubokog zbijanja

Uspjenost dubokog zbijanja relativno lako se odreuje ve tijekom rada
mjerenjem slijeganja ili utroka materijala za ispunu. Najee se uspjenost
kontrolira pomou: CPT, SPT, presiometrom i dilatometrom. Brzina seizmikih
valova prije i poslije zbijanja takoer se moe koristiti, kako za odreivanje
poboljanja svojstava tako i za odreivanje volumena poboljanog tla.
Dinamiki standardni penetracijski pokus SPT (mjerenje broja udaraca) i
statiki CPT pokus (mjerenje otpora prodiranju iljka) koriste se najee.
Danas se preferira CPR pokus jer daje kontinuirani zapis po dubini, a moe se
mjeriti ne samo otpor prodiranju iljka, nego i otpor po platu kao i porni
pritisci. Na temelju SPT i CPT mogu se procijeniti druga svojstva: relativna
gustoa, vrstoa i deformabilnost iz korelacijskih veza.
SPP - pokus
Obzirom da se pokazalo da o relativnoj gustoi ovisi kut trenja pijeska,
Terzaghi i Peck su dali ovisnost relativne gustoe o broju udaraca kako je
pokazano u tablici 4.4.2-1.
Rasklopni cilindar
No
elina kuglica
Ventili
Slika 4.4.2-1. Cilindar za SPP.

37
Tablica 4.4.2-1.
N broj udaraca
04
4 10
10 30
30 50
> 50
Relativna gustoa
vrlo rahlo
rahlo
srednje zbijeno
zbijeno
vrlo zbijeno
Gibbs i Holtz (1957) su pokazali da rezultati penetracijskog pokusa ovise i o

veliini in-situ naprezanja (slika 4.4.2-2) za pijeske. Bazaraa je 1967. dao neto
drugaiju ovisnost navedenih veliina (slika 4.4.2-3) tj. manje vrijednosti
relativne gustoe za iste uvjete, a kao posljedicu toga manju vrstou i veu
deformabilnost. Miljenje je da se ovisnost koju su dali Gibbs i Holtz moe
primijeniti za normalno konsolidirana tla dok su rezultati Bazaraa primjenjivi za
prekonsolidirana tla.
Geoloko naprezanje
Krivulja Terzaghi-Peck
Dr (%)
4.4.2-2. Ovisnost broja udaraca N o relativnoj gustoi i geolokom naprezanju.
38
N
Dr (%)
(kPa)
4.4.2-3. Ovisnost broja udaraca N o relativnoj gustoi i geolokom naprezanju.
CPT pokus
Za procjenu uspjenosti zbijanja koristi se otpor na vrhu, a takoer i sljedei
omjer:
FR =
otpor na platu
otpor na vrhu
Mjerenje
otpora plata
Mjerenje otpora
iljka
O - brtva
iljak
Mjerenje pornih
pritisaka
Slika 4.4.2-4. Cilindar za CPT.

39
Koritenjem CPT-a dobiva se kontinuirani zapis (slika 4.4.2-4) te se lako moe

odrediti dubina do koje su postignuti efekti zbijanja.
Otpor iljka (MPa)
Prije zbijanja
Poslije zbijanja
Dubina (m)
Dubina do koje je
tlo zbijeno
Slika 4.4.2-5. Utjecaj zbijanja postignut valjkom u finom pijesku.
qc (MPa)
Za normalno
konsolidirani, potpuno
saturirani, fini pijesak
Dr
v (kPa)
Slika 4.4.2-6. Odnos otpora iljka i zbijenosti pijeska.
Na slici 4.4.2-6 pokazana je ovisnost relativne gustoe o otporu na vrhu, qc, u

zavisnosti od in-situ naprezanja.
40
Procjena kompresibilnosti na temelju penetracijskih pokusa

D'Appolonia (1970) daje korelaciju izmeu modula elastinosti, E i broja
udaraca iz SPT-a (slika 4.4.2-7), na temelju opaanih slijeganja temelja.
E (MPa)
Prekonsolidirani ili
zbijeni pijesak
NC pijesak
N
Slika 4.4.2-7. Odnos modula elastinosti i SPP-broja udaraca.
Ako se slijeganje procjenjuje (Parry, 1977) iz relacije:

s=
0,3 q B
N
gdje je:
s slijeganje (mm),
B irina temelja (m),
q optereenja (kPa),
N broj udaraca,
onda se odgovarajui modul elastinosti dobiva:
E = 2,8 N , (MPa).
Schmertmann (1978) daje ovisnost modula elastinosti NC pijeska o otporu na

vrhu CPT-a:
E = 2,5 qc
za L/B = 1 - 2
E = 3,5 qc
za L/B > 10
41
gdje je:
L duljina temelja,
B irina temelja.
Presiometar
Pokus se provodi u buotini tako da se nanosi tlano optereenje a mjere se
deformacije. Analizom rezultata mogu se dobiti podaci o vrstoi i
deformabilnosti tla te o in-situ stanju naprezanja.
Danas se uglavnom koristi Menard-ov presiometar (slika 4.4.2-8).
kontrolna ploa
mjerenje elijskog pritiska
pritisak u vodilicama
regulator pritiska
mjerenje promjene volumena
kompresijski zrak
diferencijalni regulator pritiska
vodilica
mjerna elija
vodilica
buotina
Slika 4.4.2-8. Menard-ov presiometar
Tipini izgled dobivenih rezultata pokazan je na slici 4.4.2-9.
42
p tlak na tlo, V volumen vode u sustavu za mjerenje, Vc volumen mjerne elije, AB - elastino
podruje, V0 poetni volumen u buotini, p0 tlak na poetku elastinog podruja, jednak je in-situ
naprezanju, Vf volumen na kraju elastinog podruja, pf tlak puzanja, Vm volumen na sredini
elastinog podruja, C slom tla, pl granini tlak pri slomu tla.
Slika 4.4.2-9. Presiometarska krivulja
Modul elastinosti dobiva se iz relacije:

E = (1 + ) 2 Vm
p f p0
V f V0
= Ke
p f p0
V f V0
gdje je:
- Poissonov koeficijent (1/3 preporuka Mennard),
Ke konstanta opreme.
Dilatometar
Ovaj ureaj razvijen je u Italiji te je poznat pod nazivom Marchetti-jev
dilatometar (slika 4.4.2-9). Sastoji se od elinog noa debljine 14 mm, koji s
jedne strane u sredini ima ekspanzivnu membranu promjera D=60 mm. Ureaj
se utiskuje u tlo na dnu buotine brzinom 20 40 mm/s. Nakon toga namee
se tlak u membranu, te se biljei poetni tlak p0 i tlak p1 pri pomaku sredita
membrane za s0=1 mm.
43
Modul elastinosti dobiva se iz izraza:

ED =
E
2 D
=
p
1
s0
tj. uz D=60 mm i s0=1 mm dobiva se:
E D = 32,2 p
Buai pribor
Upravljaki sklop
Elektrini kabel
Ulaz el. kabla u cijev
Dilatometar
Slika 4.4.2-9. Marchetti-jev dilatometar.
Seizmika ispitivanja
Brzina irenja seizmikih valova moe takoer ukazati na uspjenost zbijanja
tla. Koristi se mjerenje u buotinama (slika 4.4.2-10).
Modul smicanja u zavisnosti od brzine S-vala Cs i gustoe materijala definiran

je relacijom:
Gmax = C s2
44
Uz pretpostavljenu vrijednost Poissonovog koeficijenta od 0,3, ostale konstante

elastinosti dobivaju se iz izraza:
M = 3,5 G = 1,34 E
Osciloskop
Pobuda
Cijev
PVC cijev
Klin
Geofon
Brzina S-vala (m/s)

Dubina (m)
Prije
Poslije zbijanja
Slika 4.4.2-10. Seizmiko ispitivanja.
Tipini rezultati prije i poslije zbijanja pijeska pokazani su takoer na slici 4.4.210.
45
5. HIDRAULIKO POBOLJANJE
Poznato je da voda ima znaajan utjecaj na stabilnost raznih graevina
nainjenih u tlu ili od tla. Promjene pornih pritisaka uzrokuju promjenu
efektivnih naprezanja u tlu, te kao posljedicu toga promjenu vrstoe i
stabilnosti. Metodama hidraulikog poboljanja obuhvaa se sniavanje RPV,
preusmjeravanje toka vode ili smanjenje vlanosti materijala. U krupnozrnatim
materijalima sniavanje RPV postie se gravitacijskom drenaom uz koritenje
drenanih jama, kanala i bunara. U sitnozrnatim tlima gravitacijska drenaa je
prespora i neefikasna, pa se kombinira sniavanje RPV s prethodnom
konsolidacijom uzrokovanom optereenjem ili elektroosmozom. U novije
vrijeme dreniranje se provodi i upotrebom geotekstila i drugih geosintetika.
Osim tradicionalno prihvaenih metoda dreniranja, za kontrolu utjecaja vode
koriste se i drugi inenjerski zahvati kao npr. dijafragme, zagatne stijene,
geomembrane.
Dreniranje se provodi radi:
omoguavanja izrade objekata (temelj, brana, tunel) u suhom prostoru,
stabilizaciju prirodnih i umjetnih kosina,
smanjenje pritisaka na potporne konstrukcije,
smanjenja stiljivosti tala,
poveanja nosivosti temelja,
spreavanja likvefakcije,
spreavanja erozije (piping),
spreavanja ili umanjenja utjecaja smrzavanja tla.
Treba voditi rauna da li e snienje RPV uzrokovati slijeganja koja su moda
nepoeljna za okolne objekte.
Primjenjivost nekih metoda hidraulikog poboljanja ovisi o vrsti tla tj.
njegovom granulometrijskom sastavu (slika 5.1).
Gravitacijska
drenaa
prespora
Elektroosmoza
Bunari ili
vakumski
bunari
Gravitacijska
drenaa
Potrebni
podvodni
radovi
Raspon se moze
poveati
upotrebom
velikih pumpi
Glina
Prah
Pijesak
ljunak
Oblutci
Slika 5.1. Primjenjivost metoda hidraulikog poboljanja.

46
5.1. Drenani jame i kanali

Sniavanje RPV pomou kanala i drenanih jama pokazano je na slici 5.1-1. To
je najjednostavniji i najjeftiniji nain dreniranja. Primjenjiv je u pliim iskopima
nainjenim u dobro graduiranim tlima i stijenama, te u sluaju da se ispod
propusnog tla nalazi sloj nepropusnog materijala. Kod poduprtih iskopa treba
paziti da ne doe do pojave hidraulikog sloma tla.
RPV
Pumpa
Drenana jama
RPV
Drenani jarak
Pijesak
Stijena
Strujanje
Slika 5.1-1. Drenane jame i kanali.
Sniavanje RPV u kosinama koje su nainjene u glinama moe se ostvariti

izgradnjom drena u noici i vertikalnih drenanih usjeka (slika 5.1-2).
Nestabilan
Nestabilan
pokos
pokos
Glinovito tlo
ljunak ili
pijesak
Dren
Slika 5.1-2. Dreniranje kosine.
47
5.2. Gravitacijski i vakuum bunari

Upotreba gravitacijskih bunara pokazana je na slici 5.2-1. Pumpanjem vode iz
drenane buotine postie se sniavanje RPV u njenoj okolini. Obino se linija
slobodnog vodnog lica sputa najmanje 0,5 m ispod kote iskopa u ljuncima i
krupnim pijescima odnosno vie od 0,7 m u sitnim pijescima. Sputanje linije
slobodnog vodnog lica moe se obaviti i u nekoliko faza kako je pokazano na
slici 5.2-2.
Vertikalni bunar
Orig. RPV
Horizontalni bunar
Bunar
Potopljena pumpa
Dren
Slika 5.2-1. Vrste bunara.

Cijev za
odvodnjavanje
Prva faza
Orig. RPV
Druga faza
Iskop
Linija slobodnog
vodnog lica
Slika 5.2-2. Sputanje RPV u nekoliko faza.

48
U finim pijescima i prahovima (k = 10-4 10-6 m/s) crpljenje vode moe biti
oteano zbog kapilarnih sila. U tom se sluaju gravitacijski tok vode
poboljava koritenjem vakuum-bunara (slika 5.2-3). Vakuum-bunari moraju se
postaviti vrlo blizu udaljeni jedan od drugoga 1 2,5 m, s razmakom izmeu
redova od 15 20 m. Bunari mogu biti vertikalno ili koso poloeni.
Vakuum
Pumpa
Brtva
Vakuum
Slika 5.2-3. Vakuum-bunari.
5.3. Geostatska naprezanja i porni pritisci

Treba se podsjetiti na princip efektivnih naprezanja, kako bi se izveli zakljuci o
uinku dreniranja tla:
' = u
(5.1)
Efektivna naprezanja naroito su vana za proraune stabilnosti. Posmina

vrstoa materijala ovisi o efektivnim naprezanjima, pa ukoliko dolazi do
poveanja pornih pritisaka bez poveanja totalnih naprezanja, zbog
dodatnih optereenja ili toka vode u tlu, vrstoa e se smanjiti, barem neko
vrijeme. U tom sluaju dreniranje e imati pozitivni utjecaj. No, uslijed
dreniranja tla, moe doi do slijeganja tla, pa to moe imati negativan utjecaj
na susjedne objekte.
49
5.4. Koliina vode koja se moe izdrenirati

Omjer izmeu koliine vode koja se moe gravitacijski izdrenirati iz elementa
tla prema njegovom ukupnom volumenu zove se koeficijent skladitenja ili
specifino otputanje. Raspon tipinih vrijednosti koeficijenta skladitenja za
pijesak i ljunak su 0,2 0,3.
Koliina vode koja se zadri u elementu tla naziva se specifina retencija.
5.5. Odreivanje koeficijenta propusnosti

Koliina vode koja se moe izdrenirati iz elementa tla ovisi o koeficijentu
propusnosti. U tlima s koeficijentom propusnosti 0,0001 0,01 m/s (ljunci,
pijesci) postiu se najbolji uinci dreniranja. Pouzdano poznavanje koeficijenta
propusnosti bitno je za projektiranje drenanih bunara i odabir pumpi za
crpljenje vode.
Svojstva tla koja znaajno utjeu na njegovu propusnost su:
veliina zrne,
koeficijent pora,
mineraloki sastav,
struktura, i
stupanj zasienosti.
Za krupnozrnata tla propusnost je bitno odreena koeficijentom pora, dok je
kod sitnozrnatih tala znaaj mineralokog sastava i strukture naglaeniji.
Obzirom da nije jednostavno dobiti reprezentativne uzorke nekoherentnih
tala, preporuuje se terensko odreivanje njihove propusnosti. U nedostatku
takvih podataka, mogu se koristiti empirijske formule, temeljene na analizi
granulometrijskog sastava tla.
Tako je poznat izraz kojeg je dao Hazen (1892):

2
k = 100 D10
[cm/s]
(5.2)
Openitije, navedeni izraz koristi se u sljedeem obliku:

2
k = C D10
[cm/s]
(5.3)
gdje konstanta C ovisi o koeficijentu jednolinosti, Cu, kako je pokazano u

Tablici 5.5-1 (Beyer).
50
Tablica 5.5-1.
Cu = D60/D10
1-1,9
2-2,9
3-4,9
5-9,9
10-19,9
>20
C
110
100
90
80
70
60
U laboratoriju se propusnost odreuje pokusima s konstantnom (slika 5.5-1) ili

promjenjivom razlikom potencijala (slika 5.5.2) tj. koritenjem izraza 5.4 i 5.5.
k=
Q dx
A dh
(5.4)
Slika 5.5-1. Mjerenje propusnosti s konstantnom razlikom potencijala.
k=
a dx
h
ln 1
A(t 2 t1 )
h2
(5.5)
Slika 5.5-2 Mjerenje propusnosti s promjenjivom razlikom potencijala.

51
Terenski se propusnost odreuje pokusnim crpljenjem iz bunara (slika 5.5.3).

Potrebno je nainiti jedan bunar za crpljenje vode i barem dvije buotine za
odreivanje piezometarskog potencijala. Za otvoreni vodonosnik koeficijent
propusnosti odreuje se iz izraza:
k=
Q ln (r2 / r1 )
(h 22 h12 )
(5.6)
Za zatvoreni (arteki) vodonosnik debljine m, koeficijent propusnosti odreuje

se iz izraza:
k=
Q ln (r2/r1 )
2 m (h 2 h 1 )
(5.7)
Slika 5.5.3. Terensko mjerenje propusnosti.
5.6. Odreivanje kapaciteta bunara

Koliina vode, Qi, koja se moe ispumpati iz bunara radiusa r, rauna se
prema izrazu:
Qi = 2 r hw k ie ,
gdje je:
hw=h0 (slika 5.6-1),
ie prosjeni ulazni gradijent.
52
Prema emprijskom izrazu (Sichardt), ulazni gradijent ne bi smio biti vei od:
ie max =
1
,
15 k
gdje je k koeficijent propusnosti izraen u m/s.
Qimax
RPV
Toka A
Krivulja
snienja
Q
Propusno
Nepropusno
Slika 5.6.1. Kapacitet bunara.
Prema tome, granini kapacitet pojedinanog bunara iznosi:

Qi = 2 r h0
k
,
15
Koliina vode Qi, prema Dupui-Thiem-ovoj metodi, dobiva se iz izraza:

Q=
k ( h 2-hw2 )
ln( L/r )
Ako nacrtamo dijagram ovisnosti Qimax o h0, dobiva se pravac, dok je u istom
dijagramu Q predstavljen parabolom. Na presjecitu pravca i parabole
(toka A) dobivaju se sljedei podaci: poeljni minimalni nivo vode u bunaru,
h0min, i optimalna koliina crpljenja, Qopt, pojedinog bunara.
53
5.7. Odreivanje geometrijskih veliina bunara

Pod geometrijskim veliinama podrazumijevaju se promjer, dubina i razmak
bunara. za njihovo odreivanje postoji niz iskustvenih podataka. Neke od njih
treba uzimati s oprezom obzirom da su nastale zbog drugaijih potreba kao
npr. crpljene pitke ili industrijske vode, a ne za privremeno sniavanje RPV.
Osim toga, tehnologija buenja i crpljenja stalno se usavrava. Iskustvene
relacije vezane su takoer uz odreene geografske i geoloke uvjete.
Openito govorei, koritenjem povrinskih pumpi moe se voda ispumpavati
do maksimalno 8 m dubine. Razmak izmeu bunara ne bi trebao biti manji od
3 4 m za bunare promjera 150 mm, odnosno 5 6 m za bunare promjera 350
mm. Ukoliko treba brzo sniziti RPV razmak izmeu bunara moe se smanjiti na
puno manje vrijednosti (do 0,2 m za ljunke i 1,5 m za fine pijeske).
Ako se koriste potopljene pumpe u dubokim bunarima, promjer i dubina
odabiru se prema karakteristikama pumpe.
5.8 Postupak projektiranja bunara

Ovim postupkom definira se zahtijevana brzina pumpanja i broj bunara
potrebnih da bi se postiglo poeljno snienje RPV ispod kote iskopa. Postupak
se provodi u nekoliko koraka:
Korak 1: Gruba procjena ukupne koliine vode koju treba iscrpiti.
Prava povrina iskopa zamjenjuje se krunom iste veliine, te se koristi relacija:
Qtot =
k ( h 2-y 2 )
ln( L/a )
Veliine h, y i k odreuju se iz dimenzija akvifera, zahtijevanog snienja RPV i

vrste tla. Pri tome je a radius zamjenjujue krune povrine. On se za
pravokutni iskop dimenzija x y odreuje prema:
a=
x y
L = C ( h hw ) k = C s k .
C=3000 za bunare.
Grubo se L za razne vrste tla moe procjeniti prema (Kezdi i Marko, 1969):
krupni ljunak i obluci
L = 500 m,
54
krupni ljunak
srednji ljunak
pijesak
fini pijesak
L = 100 150 m,
L = 50 m,
L = 33 m,
L = 5 10 m.
Da bi se mogao procijeniti L, mora se pretpostaviti h0. On se provjerava u

koraku 3, te se po potrebi postupak ponavlja.
Korak 2: Potrebni broj bunara.
Qtot
Qmax
n=
Korak 3: Provjera pretpostavljenog h0.

Qtot =
k ( h 2-h02 )
ln L (1 / n ) ln( x1 x1 xn )
Iz ove se jednadbe odredi h0, te se ponovno raunaju L i Q. Koraci 1 3

ponavljaju se dok se ne dobije zadovoljavajua podudarnost pretpostavljene
i dobivene vrijednosti za h0.
Korak 4: Povratak na originalni iskop.
Potrebno je rasporediti n bunara po obodu iskopa. Provjeriti RPV na obodu i u
sredini iskopa koritenjem izraza:
Q=
k ( h 2-y 2 )
ln L (1 / n ) ln( x1 x1 xn )
Ukoliko je RPV prevelika, potrebno je poveati koliinu crpljenja. Proraun se

u tom sluaju ponavlja za manji h0 i vei broj bunara.
Kapacitet pumpe procjenjue se iz izraza:
N=
Qh
40
[kW],
ako je Q u [l/s], a h u [m].

Slijeganje susjednih objekata procjenjuje se iz izraza:
s=
' +
H
Cc log v 0 '
,
1+ e
v0
55
= h w ,
gdje je H debljina konsolidirajueg sloja, s poetnim koeficijentom pora e i

indeksom kompresije Cc.
ukoliko je konsolidirajui sloj male propusnosti i velike debljine, njegova
konsolidacija moe biti vrlo spora tako da privremeno snienje RPV ne mora
nuno uzrokovati slijeganje susjednih objekata. Ukoliko procijenjena slijeganja
mogu uzrokovati tetu na susjednim objektima, moe se nametnuti potreba
izgradnje vertikalne zagatne stijene kako se ne bi RPV znaajno mijenjala u
podzemlju tih objekata.
5.9 Dreniranje upotrebom geosintetika

Neke vrste geosintetika (geotekstili, geokompoziti) koriste se za dreniranje. Na
slikama # pokazani su neki primjeri njihove upotrebe.
Drenani sloj
Geotekstil
Drenani sloj
Geotekstil
Kameni nabaaj
Geotekstil
Geotekstil
Slika 5.9.1. Upotreba geosintetika kao filtera.
56
Geotekstil
Slika 5.9.2. Vertikalna drenaa.
Geotekstil
Nasip
Ploni dren
Slika 5.9.3. Horizontalno i vertikalno dreniranje nasipa.
Odplinjavanje
Nepropusna membrana
Tekui otpad
Plin
Geotekstil
Organsko tlo
Kontrolni dren
Slika 5.9.4. Geotekstil za zatitu geomembrane.

57
Zasip
Dren
Dren
Drenana cijev
Slika 5.9.5. Izvedba drenanih jaraka.

Infiltracija
Geotekstil ili geodren
Slika 5.9.6. Drenaa iza potpornog zida.
Geotekstil
Ispuna
Saturirana, zbijena glina
Slika 5.9.7. Drenaa zasipa

58
6. POBOLJANJE PRETHODNIM OPTEREENJEM

Poboljanje tla prethodnim optereenjem je jedna od najstarijih i najee
koritenih metoda poboljanja. Predoptereenjem se poveava nosivost i
smanjuje stiljivost mekih tala. Kod nekoherentnih tala predoptereenje
uzrokuje poveanje gustoe, dok kod koherentnih tala uzrokuje prethodnu
konsolidaciju. Postie se izgradnjom nasipa koje predstavlja privremeno
optereenje na mjestu budue izgradnje. Prethodno optereenje moe biti
jednako ili ak vee od onog kojeg e uzrokovati planirani objekt. Isti uinci
mogu se osim prethodnim optereenjem postii i sniavanjem RPV. Proces se
dodatno moe ubrzati izgradnjom vertikalnih drenova i horizontalnih
drenanih tepiha. Efekti predoptereenja mogui su samo u sluaju kada je
ono vee od naprezanja prethodne konsolidacije. Za ubrzavanje procesa
konsolidacije moe se koristiti i predoptereenje vakuumom, te elektroosmoza.
Iako je metoda primjenjiva u svim vrstama tla, najbolji rezultati postiu se u
mekom, koherentnom tlu, stiljivom prahu, organskim glinama i tresetu.
Ova se metoda koristi prilikom izgradnje zgrada, nasipa, prometnica i drugih
objekata sa svrhom poboljanja temeljnog tla.
Vertikanim drenovima ne postie se samo ubrzanje konsolidacije, nego i
poveanje vrstoe mekih tala. Takoer, ugradnja vertikanih drenova nee
poveati konanu veliinu slijeganja, nego samo ubrzati taj proces.
Stiljivo tlo
Velika slijeganja
Predoptereenje
Slijeganje uzrokovano
predoptereenjem
Slijeganje
Mala slijeganja
S predoptereenjem
Bez predoptereenja
Vrijeme
(a) smanjenje slijeganja

59
Stiljivo tlo
Predoptereenje
Slijeganje
uzrokovano
predoptereenjem
(b) smanjenje trokova temeljenja
S vertikalnim
drenovima
Bez drenae
Slijeganje
S drenaom
Bez drenae
Vrijeme
(c) ubrzavanje konsolidacije
Slika 6.1 Utjecaj predoptereenja.

Vertikalni drenovi mogu biti izgraeni ili kao cilindrini drenovi od
krupnozrnatog materijala (najee pijesak) ili kao geosintetiki drenovi.
Cilindrini drenovi obino imaju promjer od 200 - 450 mm, a postavljaju se na
60
udaljenosti 1,5 - 6 m. Geosintetiki drenovi uglavnom su ploni iako postoje i

plastine cijevi krunog presjeka (slika 6.2).
Filter
Jezgra
PVC ili papir
Presjeci kroz
jezgru
Slika 6.2. Oblici trakastih geosintetikih drenova.

Prednosti upotrebe sintetikih drenova su:
jednostavna i brza ugradnja
jednostavno se skladite i transportiraju
strojevi za ugradnju su laki
povoljna cijena.
Pri projektiranju ovakvih zahvata potrebno je odrediti iznos i potrebno vrijeme
trajanja dodatnog optereenja
6.1. Prethodno optereenje bez vertikalnih drenova

Najjednostavnija primjena metode prethodnog optereenja sastoji se od
nekoliko faza. Nakon nanoenja prethodnog optereenja jednakog
optereenju od planiranog objekta, eka se zavretak konsolidacije (tj. oko
90%). Nakon toga, uklanja se navedeno optereenje i zapoinje izgradnja
objekta (slika 6.3). Na dijagramu e - log p uoavaju se promjene koje e u tlu
izazvati prethodno optereenje.
61
Stiljiva
glina
Nepropusna podloga
Zateeno stanje
Predhodno optereenje
Konano stanje
e
cc
cr
Slika 6.1-1. Utjecaj prethodnog optereenja na koeficijent konsolidacije.
Slijeganje uslijed prethodnog optereenja rauna se iz izraza:
s po =
p + p
H
C c log 0
1 + e0
p0
gdje su:
spo - slijeganje uslijed prethodnog optereenja
H - debljina konsolidirajueg sloja
e0 - poetni koeficijent pora
Cc - modul kompresije
p0- poetno vertikalno naprezanje
p - dodatno naprezanje uslijed predoptereenja.
Nakon uklanjanja prethodnog optereenja i izgradnje objekta, slijeganje
uzrokovano objektom znatno je manje i iznosi:
62
so =
H
p + q
Cr log 0
1 + e0
p0
gdje su:
so - slijeganje uslijed optereenja od objekta
Cr - modul rempresije
q - dodatno naprezanje od objekta.
Za uspjeno provoenje ove metode, osim poznavanja naprezanja
prethodne konsolidacije, potrebno je znati i nosivost temeljnog tla, kako ne bi
dodatnim optereenjem izazvali pojavu sloma u tlu.
6.2. Prethodno optereenje potpomognuto vertikalnim drenovima

Proces slijeganja tla uslijed vertikalnog dodatnog optereenja moe se ubrzati
izgradnjom vertikalnih drenova. Pri tome se prorauni provode uz koritenje
tzv. Renduliceve teorije radijalne konsolidacije (Hausmann,1990). Vertikalni
drenovi mogu se rasporediti na razne naine, a na slici 6.4. pokazana su dva
najee koritena rasporeda.
Kvadratni raspored
Trokutasti raspored
Slika 6.2-2. prostorni raspored drenova.
6.3. Odreivanje projektnih parametara

Projektiranje poboljanja prethodnim optereenjem zahtijeva detaljna
terenska ispitivanja buenjem i penetracijskim pokusima, te uzorkovanje tla i
laboratorijska ispitivanja. Posebno treba poznavati sljedee:
slojevitost tj. prisutnost jae propusnih proslojaka
uvjete dreniranja (jednostrano - dvostrano)
propusnost i stiljivost u horizontalnom i vertikalnom smjeru
vrstou i deformabilnost tla.
63
6.4. Kontrola uspjenosti metodom predoptereenja

Kako bismo utvrdili uspjenost ove metode poboljanja tla obino se prate
slijeganje nasipa i temeljnog tla te piezometarski nivo vode (slika 6.5).
Slijeganja se opaaju u odreenim vremenskim intervalima npr. jednom
tjedno ili mjeseno.
Reperi
Mjerenje
Piezometri
Slika 6.4-1. Kontrolna mjerenja.
6.5. Elektro-osmoza
Elektro-osmoza je jo jedna od tehnika kojom se moe uspjeno odvoditi voda
iz tla i uzrokovati prethodno slijeganje. U sitnozrnatim tlima u kojima se stvori
elektrino polje, voda e se pokretati prema katodi. Odvoenje vode iz tla u
blizini katode uzrokuje konsolidaciju tla, te kao posljedicu toga poveanje
vrstoe i smanjenje stiljivosti. Metoda se moe nadopuniti injektiranjem tla
odreenim aditivima. Takoer, kemijske reakcije u blizini elektroda mogu
uzrokovati dodatno poveanje vrstoe. Ova metoda moe se prema tome
svrstati kako u hidraulike tako i u fiziko-kemijske metode poboljanja.
Metodu je patentirao Leo Casagrande jo 1935. godine u Njemakoj. No, jo
ranije Reuss (1809, Rusija) je zamijetio kretanje vode kroz tlo pod utjecajem
elektrinog polja. Njegov pokus pokazan je na slici 6.5-1. Dvije staklene
cjevice utisnute su u glinu. Stvaranjem elektrinog potencijala u glini,
primjeeno je kretanje vode prema katodi, gdje se razina vode podigla u
cjevici. Objanjenjenje ove pojave nalazi se u elektrokemijskoj prirodi
povrine estica tla i porne vode, a teoretske osnove u teoriji dvostrukog sloja
(slika 6.5-2).
64
Katoda
Anoda
Voda
Zatitni sloj
Glina
Slika 6.5-1. Shemartski prikaz Reuss-ovog pokusa.
Metoda se uspjeno primjenjuje ukoliko su zadovoljeni sljedei uvjeti:

1. saturirani prah ili prainasta glina
2. normalno konsolidirano tlo
3. mala koncentracija elektrolita (soli).
a)
Povrina
estice gline
vrsto vezani
kationi
Hidratizirani kationi
Difuzni dvostruki sloj
b)
Dipolne molekule vode
Slika 6.5-2. Elektrini dvostruki sloj (a) i hidratacija kationa (b).
65
Slika 6.5-3 pokazuje poveanje nedrenirane posmine vrstoe uzrokovano

statikom konsolidacijom te elektro-osmozom. Uoava se najvee poveanje
vrstoe uz katodu.
Nedrenirana posmina vrstoa / poetna
Katoda
Statika
Anoda
Slika 6.5-3. Odnos vlanosti i vrstoe kod elektro-osmoze i statike

konsolidacije.
Na slici 6.5-4 pokazani su rezultati edometarskog pokusa na dva uzorka tla od
kojih je prvi u prirodnom stanju, dok je drug bio podvrgnut elektro-osmozi
tijekom 40 sati. Uoava se poveanje krutosti i optereenja prethodne
konsolidacije kao posljedice elektro-osmoze.
v (kPa)
e
Nakon
postupka u
blizini anode
Prije postupka
Slika 6.5-4. utjecaj elektro-osmoze na konsolidacijske karakteristike.

66
Prostorno se katode i anode mogu rasporediti na razne naine (slika 6.5-5).

Elektrode obino imaju duljinu od 2 - 15 m, a ugrauju se s razmakom unutar
redova od oko 1 m, te razmakom izmeu redova anoda i katoda od 2 - 5 m.
Prema nekim istraivanjima najbolji rezultati postiu se uz koritenje
heksagonalnog rasporeda elektroda.
(a) pravokutni
(b) kvadratni
(c) heksagonalni
Slika 6.5-5. Prostorni raspored elektroda.
Uobiajeni parametri u primjeni su sljedei:

napon:
50 - 100 V
jakost struje:
20 - 200 A
potronja energije:
30 kWh/m
Metoda se obino koristi za rjeavaje sljedeih problema:

1. poveanje vrstoe senzitivnih glina prije iskopa
As - Norveka
Ulazni podaci:
volumen tretiranog tla: 2000 m3
duljina tretmana:
120 dana
broj elektroda:
186 ( 19 mm, duljina 10 m)
razmak redova:
2m
napon:
40 V
Postignuti efekti:
poveanje Su:
10 60 kPa
slijeganje:
500 mm
67
2. poboljanje temeljnog tla ispod brane West Branch Dam (H=24 m) 1967
Ulazni podaci:
volumen tretiranog tla: 580.000 m3
debljina sloja:
18 m
duljina tretmana:
10 -12 mjeseci
broj elektroda:
990 katoda i 660 anoda (l = 40 m)
razmak redova:
6m
napon:
100 - 150 V
3. piloti - poboljanje nosivosti plata
Otpor (kN)
Anoda
Bez elektro-
Katoda
Bez elektroosmoze
osmoze
Dubina (m)
Slika 6.5-6. Promjena otpor prodiranja iljka usljed elektro-osmoze.
68

Poboljsanje Tla I Stijena-Skripta

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Poboljsanje Tla I Stijena-Skripta

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

POBOLJANJE SVOJSTAVA TLA I STIJENA

Prof.dr. Biljana Kovaevi Zeli

Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta

Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta

a) Geotehniki profil terena

Izgradnja u tri faze

b) Porast optereenja i slijeganje u tlu kao posljedica izgradnje u fazama

Slika 1.1. Kosi toranj u Pisi

Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta

Slika 2.1. Sondani profil.

Slika 2.2. Geotehniki profil.

3. PODJELA METODA POBOLJANJA SVOJSTAVA

Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta

4.1. Laboratorijski pokusi zbijanja

Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta

Pokus se provodi tako da se pripremi po 5 uzoraka od istog materijala, ali

Slika 4.1-1. Skica Proctorovog ureaja.

Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta

se dozvoljava da vlanost pri ugradnji varira, ali tako da dMAX ne odstupa za

iste su gline jako osjetljive na energiju zbijanja, a relativno neosjetljive

4.1.1. Probno polje

- debljina sloja h=25m

debljina sloja h=40m

Slika 4.1-4. Prikaz ispitivanja na probnom polju.

Zbijanjem treba postii 95 do 98% maksimalne gustoe dobivene Proctorovim

Tablica 4.1-1. Preporuke za odabir stroja za zbijanje prema vrsti materijala.

MASA STROJA (t)

DEBLJINE SLOJA (cm)

nekoherentni materijali i nasipi

4.2. Plitko (povrinsko) zbijanje

1-vibro-nabija, 2-vibro-ploa, 3-valjak na gumenim kotaima,

Slika 4.2-1. Strojevi za plitko zbijanje.

Na slici 4.2-1 pokazani su strojevi za zbijanje, ije su karakteristike navedene u

Slika 4.2-2. Oblici zuba na jeevima za zbijanje.

4.2.1. Postupak zbijanja

Slika 4.2.1-1. Ovisnost gustoe tla o broju prijelaza stroja za zbijanje.

Slika 4.2.1-2. Raspodjela dinamikih pritiska u tlu za vrijeme zbijanja.

Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta

Frekvencija vibriranja za teke valjke obino je 25 30 ciklusa u sekundi (Hz).

a) zbijanje jednog sloja

b) zbijanje vie uzastopnih slojeva

Slika 4.2.1-3. Gustoa pijeska prije i poslije zbijanja.

Naputak za odabir odgovarajue mehanizacije ovisno o vrsti tla i namjeni

Tablica 4.2.1-1: Izbor opreme za zbijanje.

Optimalni sadraj vode [%]

Poboljanje svojstava tla i stijena interna skripta

4.3. Duboko zbijanje

Slika 4.3-1: Primjenjivost metoda dubokog zbijanja u raznim vrstama tla.

Princip ili mehanizam djelovanja kod nekoherentnih tala je razbijanje poetne

takoer postie smanjenje vrstoe i lom materijala, te naknadno postizanje

4.3.1. Prethodno optereenje

Slika # . Princip zbijanja predoptereenjem.

Slika 4.3.1-1. Vremenski razvoj slijeganja usljed prethodnog optereenja.

Konsolidacija i slijeganje terena uzrokuje se nanoenjem vanjskog dodatnog

Vanjsko optereenje ostavlja se u periodu od nekoliko mjeseci do nekoliko

4.3.2. Primjena eksploziva

stanja u novom sloaju estica (strukturi). ukoliko se postupak ponavlja

Slika 4.3.2-1. Zbijanje tla uz primjenu eksploziva- hidrominiranje.

4.3.3. Dinamika konsolidacija

Dinamika konsolidacija je proces u kojem se poveava gustoa materijala

Slika 4.3.3-1 Vremenski razvoj slijeganja kod dinamike konsolidacije.

Kontrola uspjenosti ove metode provodi se uglavnom pomou SPT, CPT,

Energija zbijanja 2,4 MJ/m