Slaveni u juznoj Italiji. Od ¥. Makuiera. Precod + ruakoga. Uz hrvatske naselbine u Ugarskoj, Austriji i Moravskoj, koje sn vecim dielom postale feéajem XVI. stoljeta, zasluduju oajvece zani- manjo one u dolnjoj ili juino) Italiji. & toga demo jamagno ugoditi Gitateljem ovoga lista, &to jim priobéujemo izvjedtaj o tih naselbinah uéenoga Rusa, koji je glavom posietio one nage gem jake. ko icle pazljivo prodita jezitoe odlomke talijanskih Slovena, koje Makudev i prije njega sam urodjenik Ivan de Rubertis navode, te jib sravna ¢ jeziénimi osebinami, koje su se do danas saguvala u onom diela natega naroda, koj od pradavnih vremena obitava na iztoénih ebalah jadranskoga mora i na blignjih jim otocih: taj. ne¢e posumnjati ni najmanje, da odavle polaze one naselbine u judooj Italiji. Uprave na ovo nije se Makudev osvrnuo; s toga miu i jest porjetlo njezinih stanovaika nerazum- ljivo. Rieti: pines, rab, tég, kut, dom, beéva, postole, Zupe, grob, loza, trs, éudo (mijesto mnogo) yre, onda gredem, vidju, vrie se itd., za tim ikavitine, kojom ja sav jezik prepleten (lip, divojka, vitar), oblici: homo (mj. hodmo, idemo), ader (kéer) itd.: ave je ovo ogebina hrvatskoga jezika, koja se nalazi iu Zivu jeziku hrvatskoga naroda u brvatskom i dalmatinskom tees ie kojigah i rukopisih specifigno brvatskih. Makugev utuviv si u glavo, da su juino-talijanske naselbine erbske, a nenalazedi onih osebina wu specifi¢no srbskom jeziku, pa nesyrouy svoje pozornosti na ¢akavation i pri- morsku hrvatétiou, drfi, ,da su predji sadaanjib talijanskih Slovena bili smjesa Srba i Bugara*; a za &to? jer pojedine onib riedi, koje nenalazi u ,Srba", oalazi takodjer kod Bugara. Ali oroj smjesi neima traga u jeziku talijanskih Slovena, motrié li mu riedi ili oblike, a& Heima 8 Hjem nijednea osebine, koje nebi bilo wu primorskoj hrvatatini. Prema tomu neima aumnje, da ja jezik onih naselbina jezik hrvatski, ofteten ili okrnjen pod uplivom talijandtine; Pe fe aio stanovnici jesu potomei Hrvata, koji su s¢ u juiou Italiju 5 iztoénih obala Jadranskoga mora prije vide vjekova doselili, | oe OE aPriznajemo, da je Sitenje turskoga gospod- stva prama jadranskim obalam koncem XV. i prve poloving XVI. vieka moglo dati poveda ivseljivanju prieko Adrije; ali mogli sa ga i drugi uzroci potadi i prije toga vremena. Iz- vjestnih za tu slutnju dokaza neimamo do dude; medjo tim Gini nam se, da se starije juino- italeke nagelbine mogu u neko evezo staviti s doselenjem jedne grane hrvatskih Frankopana. Poznato je, da eu i ag Frankopani ved pogetkom XV. vieka imali dobra u moliskoj | knediji; da su oni bili viastela i na otoku | Ishiji: pa uprave ovdje i ondje bilo je sla- | venskih naselbina, od kojih su se moliske saéu- vale do danas, Izpravivdi ovako moienje uéenoga Rusa 6 | domovini jnino-italskih naselbinah slavenskib, | navodino umah njegev zanimiv izvjedta). Po pozitivnih viestih, Slaveni sa poteli do- laziti a odnogaje 9 juduom Itelijom u 9. vieku. U 11. stoljeéu nalazimo gdja se spominje, da su Slaveni o slodbi Napuljan’. Po zapiscih arkiva napuljskoga, bio je u 12. vieku uo judnoj [aliji yet znatan broj Slaven — ljodi sludbujodib i uvrétenih u manastire, Od konea 13. pado prve po- lovine 15. vieka spominju anzuvinski tegistri osla- venskib naselbinah u Terra di Lavoro, Molize, 0 Abruzzah i Apuliji, u Gaoti, Napulju ina otoku Iskiji. Novije se naseljenje Slavema u jezou Italiju dogodi kod Aragonacd, u drngoj polovini 15. stoljeca. Prama kencu 16, vieka dogodide se posljednia. slavenska naseljenja. Od naselbint spomenutih u anguvinskih registrih nije nijedue saduvala svoje narodnosti; od kadnjih pako na- aelbina samo su tri — Voda Ziva ili Krué (Acqua viva colle croci), San Felice Slavo i Montemitro, s naselbinom uo detvero s polo- vinom tisuée duda (iz obéega broja 20.000), — saduvale dosele jezik svoj i obitaja; a sve su se oatale malo po malo potalijanéile. Tako su u Montelonu (1,147 duSa), osnovanu U polovini 15. vieka, jo u pro’lom steljeéu starci govorili slavenski. Palata, u koju su se do- selili Slaveni u isto vrieme i koja je god. 1846. brojila 75 ognjidta (sada 3991 duda) potali- jancila se ima tomu 30 godina. U Taveooi | (2.135 dua), koja je jo8 podetkom nalegs¥. Ms Slaveni stoljeca bila sasvim slavenska, govore sada arbski samo starico i udeoici g. De-Ruber- tis. $. Giacomo (918 d.), sada sasvim pota- lijanéoo, ejeca nas jod oa svoje slaveasko porieklo: a njem se svake godine, a posijedoji petak travoja, slavi ospomena naseljooja slavenskoga. U S. Biaso divi jos predanjo o slavenskom mu porieklo, i uzéuvale su se nekoje slavenske rieti, Slavenski nazivi razoib m, saturate se ia lijanéenih kotarib: Selioa, Puz, Mali, Brdo visoko, Jezerioa, Ravoica, Grecia Poplavica, Kridina, Dolac L ls Prve viesti o slavenskib naselbinah a molisko} grofiji saobéio je god. 1856, ditelj Kraga & De-Rabertis, u listovib, ito ih je uprav pornatoma dubrovackome pjesoike Medu Paciéy, bare¢emu so ato vrieme o Napuljo. Saobéujoé ma podatke istoritke i etaograficke o svojih wemljacib, g. De-Rubertis nije svojih listova namienio 73 Stampu, zato ib nije ni izradio kako bi trebalo. Uza seo to, njegovi listovi «Delle colonie Slave nel regno di Napoli (Zara 1856.)" naitampani u ,Osser- vatore Dalmato*, podaju nam za sada liepu abirku podataka o moliskih Slaveoih; Zalimo samo, ito sa pjosme pogriodno zapisane. God. 1863. nadtampa Domenico Com- rettiu Rivista [taliaoa (25. Maggio, . 140.) kratkacrtica .IntorooagliSlavi del Napolotano. Notizie comunicate dal prof. Ascoli. U njoj sa pricbceai posljedci g. Ascoli od g. De-Rubertisa, kratki statisti¢ki podatei o moliskih Slavenihi slavenska imena mjesta. Bivdi zastupoik oaroda u talijanskom s1- bora Giovenale Vegerzi-Roseala indade pe 1864. u Torinw brogura: ,Le colovie etbo-Dalmate del circondario di Larino, provincia di Molise.* G. Ruscala - prvi je obratio pozornost na osobitosti jezika tmoliskib Slavend; al ojegovi izvodi, osnovani na iedno shvacenom a joi lodije izdanom preveda g. De-Robortisa prido o izgubljenu 3in¥, pokazuju se lainimi. Po rodu Taliyan, slabo priprarljen za takovo djelo, g. Ruskala nam je svoje pogriedno ditanje podao za tobok praro forme jezika, kao o. p, obaca miesto oteu, scudo mj. éudo, vosato mj. veselo, big mj. bio, ubie mj. abio, zsivac mj. Zivaé itd.; gdjekoja je slova izpustio (‘oi grad mj. na oni grad) i seumijué razlikovati obliks progloga prostoga vromena, uvjerava, da je on propao i da postoji sada samo prodlo sastavljeno vriemo. Tako dakle nepisan dio brogure g. Raskalo nije zgodan zs nauku, a Priobéoni njim podatci istoricki i statistichi bijahu nam poznati vod i prije. Ged. 1867. naitampa prof. Askoli u Milan- skom Politecnico (Marzo 1867.) nekoliko kitica pjesni o Mariji i Ivanu Karloviéu, jedou poslovicu, pjesma pastirska i naricaljku; 20u juinoj Ttaliji. 627 on nije znao razlikovati glubih glasnika od jasnih i nije obratio kako bi trebalo pozornosti na iggovor nj, stoga su a njegovo izdanje dogli oblici ne samo koji nedivu, nego pace koji su nemoguci, kaon, p. ja gredabhu samu mj, ja gredab eam, strabo mj. strah, dokie inj. dod itd. _ Napokon priobéi te godine g. De-Rubertis po- vjestno-statisti¢ke zanimive podatke o moliskih Slavenih u Gazette della provincia di Molise (5. listopada 1967., br. 2).* Skoro sve, Sto so dogele o dtampi zna o moliskih Slavenib, pripada peru g. De-Raber- tisa, ili je on priobéio. Samo ja g. Askoli po- sjetio slavenske naselbine larinskoga kotara i tapisao kojedta iz riedi kéeri g. De-Rubertisa i jednoga starca. Od slavista nije nitko bio u tih naselbinah, Nema dvojbe, da je gos. De- Rubertis dobar pomnavalac svojih zemljaka; no prvo, on je pjesnik a ne jezikoslovac i ne sna drugih slavenskih nariegja; a drago, on ponedto pozna nova srbsku kojigevoost, pa je s narayno mogao u sroje proizvode unesti srbske forme, kojih u moliskom govoru nema. Tako je dakle trebalo moni osobno posjetiti naselbine slavenske u kotarn Larinu, sludati narodni govor, razabirati njegove osobitosti gramatitke i leksikalne, izpitati nadtampane tekste, zapisati proizvode narodne slovesnosti i eabrati podatke o obiéajih i navadah. Ova smo si tedku zadaco preduzeli ja i kandidat aoahereee svendilista poznati bogarski spisatelj M. 8. Drinov, pa odabrav zgodno za nas obojicu vrieme, zapotimo u molisku grofoviju. No dugo do odlazka upo- zoamo se u Napulja 8 urodjenikom Kruéa, syecenikom Pavlom Vettom, koji je po- lazio kuéi na praznik 1. svibnja. Kako nije moglo biti 2godnijega vremena 2a putovanje, to mi neokliovajué dulje, podjemo za g. Vettom. 16, (28.) travoja podjemo iz Napulja u Termona, kamo smo prispjeli u dotiri sata poslje polnoci. Odpoéinuy zakljucimo odvesti a0 diligansom sliedeée jutro .u Larino (jer dragaga puta u Krué nismo znali); no doznali smo, da dilifans odlazi a 7 sati u veéer, pa da nam u zalud neprodje dan, uzmemo traditi ma kakvu kodiju do Larina. Naéli smo samo odkritu teljegu s dva kotada. Lievala je kiga silovito. Valjalo je ¢ekati, Oko podne prestans daid. Sjednemo u teljegu i pustimo se putu, | Stono vodi u Kampobasso (glavni grad Molise) kroz Larino, Dovezav se k tomu gradi¢u, vi- djesmo razvaline velikoga amfiteatra, koje su nam svjedodile, da je oekad ovdje bio bogat i naseljeni grad, Sada je Larino kukavan gradié, brez svake vadnosti, premda ima svoga biskupa, koji se sada bavi u Rimu, da pomnoa broj otaca erkvenoga sabora. Taj biskup je Talijan; upotrebljuje nesmiljena sredstva, da anisti stare obidaje u nagelbinah glavenskih, koje sa mu podvriene. Odsjednemo u maloj gostioni —628 V. M.: Slareni na kraju grada; no ova je iona enatno gora od nagib erratifta, U et imate samo aie sobice, jedna sa éetiri, druga s tri kreveta; mi odabrasmo ovu posijednju, Stakla su na prozoru razbita, i vjetar slobodno duva u sobu, Kreveti propali, puni zareznika, Osim starih, kao drvo tyrdih kokogi, noteéne ribe i dalate, zaéinjene uljem za lampu, nisi mogao nidega dobiti. Sviede ni za lick. Nam su dali svie- tiljku, koja je moj supatnik imao nesreéu pre- baciti, i ostasmo u tmini s politimi uljem papiri i knjigom. Bijase veé prekasno, da bi nastavili putovanje (dosli smo u Larino u 5 sati poalje dne), valjalo nam je dakle noéiti u toj ruénoj bem no dum i buka nedadoge nam svu noc spavati. Ustavéi rano, opazimo, da silni daid pada ida nije nikako mogaée dalje poci po nasnosna putu. Osobito nas plagilo prelaziti preko rieke Biforno, koja gesto a more odnese i Ijude i konje. U o€ajanju pomislimo veé i vrnuti se nazad, nevidiv ni nedoguv niéega; al na nadu sreéu oko podne prestane daid i mi brezod- viagno sjednemo na konje, pa se dademo na put u Vodu Zivu Samo na poéetku bijate put uzak, zametan kamenjem, a za tim nam je valjalo samim praviti ga preko polja, gora i potoka. Dad je razmoéio glinasta zemlju, konji se sklizali i nije nam samo jedan put prictila pogibelj, da éemo se s gore srugiti u ponor. Za 1'/, sata pridjemo k Bifornu, Bijade u njoj vode malo, i mi amo zadovoljni predli vrhom na koujih na druga obalu, uz pomoé provodnika, koji su odtiskivali ladju; samo nam s@ noge smodide. Za Bifornom bijade opat onakay put do same Vode Zive, kamo smo dodli u voter, nakon umorna putovanja od dest sati. Vidik je posvuda zivahan. Zemlja plodna, ta rastlinami. Prilazedi k Vodi Zivi, susre- tali smo pastire i pastirice. Nazovemo im dobru veder; mijesto odgovora oni nam se smijali. Uzrok tomu smjeho saznasmo istom u Vodi Zivoj; a tamoanjih ditelja nema drugoga po- zdrava do li: hvala bog! Po aputi odvjetnika Vetto, s kojim smo se upoznali u Larinu (i on je Slaven iz Vode Live), rovodnik uas dovede ravno u dom g. De-Rubertisa, gdje sn nas radostno dodekali. Nai napuljski znanac, svecenik Vetta, ved je unapried javio g. De-Rabertisu o nagera do- | lazku, a on je cielo salo obaviestio o deljenih gostovih — bradi Slavenih: mi amo bili prvi slavenski gosti u Vodi Zivoj, s toga nije éudo, da smo bili predmetom obéenite anali¢nosti i Zanimanja: djeca, starci, mladed, Jonske — sve se sgroulo okolo nas i lovilo svaku nam ried, Tadujué ge, Sto mi govorimo njihovim jezikom. Nada krv*, oad jezik", ,nada éeljad*, sbraéa naga” éulo se sa svib strana. Oni su duli, da mi govorimo njihovim jezikom, da | ih razumijemo; © toga im nismo tudji, mi da | smo im jednokryna brada i istoga jeaika s |a judnoj Ttaliji. njimi, mi da smo njibovi ljudi. Na taj nadin kod moliskih Slaveni, kao i u starih nadib predja, pojam o jeziku i narodnosti u jedno so sliava. Rieé narod, koja je kadnje mastala, nedivi u ojih. No tko su ta njihova braéa? — Skiavuni (talijanski Schiavoni), pripoviedaju im susjedi njihovi Talijani. Ima li mnogo tih Skiavuna, gdje oni divu i kako se zovu? Nadi talijanski suplemenici znaju samo za jedine Dalmatince, koji su dolazili o blizu Termona po trgovaskom poslu (sada je ove trgovine nestalo), i sa sado- voljstvom se sjecaju bratinskih razgovord s njimi, Culi su oni, da je austrijski car — Skiavun. To je ave, Sto oni o Slavenih znadu, | Zanimajué se, radujué i dude slufabu oni nas kad smo im pripoviedali, kako mnogo ima Slaven, gdje oni zivu i kako se zovu, da ima silno slavensko carstvo, gdje nad Slaveni ne- vlada tudjinac... Bila je ua nje novost, da eu Rusi takodjer Slaveni, kao i oni. O Crnogorcih io turskih Slavenih nisu nikada nista duli. Tek po pripoviedanju anaju, da je Turska Jaka. Pojam o inostraneu stopio se u njih s pojmom o Talijanu: i ovoga i oor govu Viahom. 8 obliinjimi Vlasi susjednih talijanskih seli diva mirno i prijateljski i stupaju s njimi o rodbinake sveze (medjusobni brak uslied rod- binstva opradta biskup, al poSto se prije plati znamenita svota, koja ovisi o volji njegova tajnika); no rado se rogaju gluposti Talijand. Mi smo zapisali iz ustiju mjestnoga svedenika g eee sliedede zanimive u tom pogleda israke: Gledi, korko' bi Gini ovi Viah: Mank? unutra postelju umi leé; Jade? napri bié*, pak ta gad. Kak ga vidim, torko éma hi red: Korko slame saje ni enu vrié itd. 8 Talijani moliski Slaveni nezamjenjuju Arbanasa (Skipetara): zorn ove Grei. To jo po njihovu mnienju narod surov, zao, osvetljiv 1 navjeran. Uza sve blizo susjedstvo, uza sve nepre- stano zamjenito doticanje, Arbanasi ni malo nerazumiju slavenski, i kako nas uvjeravao naé provodnik, dosta se sile i napinju, al | namogu niti riedi slavanaki nauditi: a Slaveni, makar i malo, no ipak govore arbanaski. Po- sreduja medju njimi jezik talijaneki. Za dvodnevni post i stradanje nagradio nas g. De-Rubertis dobrom veéerom, krasnim vinom iz svoga vinograda (nalik madeiri) i pristalimi kreveti, od kojih nam se je tedko bilo rasstatt sliedeée jutro; no valjalo je ustatiu 6 sati, da vidimo svetkovinu svibanjeku. Evo, kako se ona | svetkuje; * ‘kako, * tal. n’anche, niti. ® jati, ovdja isviad. 4 big t. j. dak. becve, bicve, Garape. * gad, gade. * T tom opisu sliedi Makudev djelea g. De- Rubartisa: Delle colonia Slave. p, 19—23.ua ¥. &.? SMToo! Osmero najstariji’ u selu nose po stablo, urefeno cvieéem i wrpeami. Pred njimi ide okretni djetak, odjenut majem: sva mo ae odjecs. od noge do glave sastoji od grandica, | ‘lidda, ovieéa i vrpica. Njega nije viditi, samo mu je ostavijen otvor za ofi, Uz glasbu idu oni u erkvu. Maj se stavi kod erkvonih vrati. Tzadje avedenik, cita pred ojim molitvu i bla- goslovi ga. Tada seljani, sprovadjaju¢i_ maja, | anidja a erkvo, prinesu na dar sveceniku sto- god ima najboljaga u to doba godidta (vidjeli amo a. p. vrlo liepu Spargu, sir itd.), poklekou pred oltarem, za kojim au nasipane dria hrpe rose, i pjevaju molitvu po talijanski (slavenski y mabranjeno u ¢rkvi pjevatij. Zatim ido s glasbom od erkve po kudah, pred njimi maj, i fole dobro ljeto. Glasbenici sjednu na zemlju, | ostali pako stoje kraj njih; glavno mjesto ima maj. Catrorica od pratilaca majevih pjevaju: Ko e reka, ka Majo nimaé doé? Odeka naprid on vidi njega proé? Zatim pjeva zbor: Lip gospodin nai, | Hitit nam étogod, Mi jesmo éeled vad. Cotvorica pjevaju: Ja vidju vai zem] trav pun, Ja vidja vai ove pun yun. A zbor nastavija: Ja vidju sit, Dobro doga vad lit. Ja vidju nace; | Pun vino vad baéy. Zatim se zbor obrne k maja, stojecemu nepomicno : Igraj, Majo; igraj, Majo (maj plege) Catvorica pjevaju: Majo je nam donio lip dan; Ja vidju dub, pun vad gran! ri Lipa moja lozic, Ka buded éud rodit, Juvan put tis ma vodit. vorica: Bog Guva nad grad i oaé stin, Zdray vam i svih va8 sin} Bvi: Lip gospodin nad, Hitit nam Stogod, Mi jesmo Geled vai. Najprije dodju k sindiku, kao nadelniku sela. Zatim su oali k nam. Nad domadin, da nam pruai priliku viditi i ples, pozove ih u dvor (ua ulici je zabranjeno plesati). Na sveob(u Zeljn nasi su dobrodudni su- Plemenici stavili u pjesmu rieéi: ,Doali su k nam nada brada Skiavuni is Lari“, s doliku- juéimi Zeljami, al koji daliboze nismo dospjeli zapisati. DovrSiv pjesmu, i dobiv od nas darak, uzmu plesati. U srediau dodju dva miladiéa i zap pomnati ples tarantelo, koja drée narodoim oapuljskim plesom, al meni go éinilo,ia jotooj Italiji. 629 da je srbsko-dalmatinski, a mojemu suputoika, da je bugarski ples (za rodno mjesto tarantele | dre Iskiju, a na Iskiji bijase mnogo Bugara kod Anzuvina; oje je protjerao kralj Alfonso i pozvaod amo Spanjolske doseljenike). Dragi ples spallatta (od spalle, pledi) vrlo je origi- nalan: plesadi se uviek vrte i udaraju pled. Obagay sve kuée a selu, odu na nedaleko brdo, gdje sadiiu maja, iu kasnu veder vuselo | se vradaju doma ¢ pjesmami i glasbom. Bijade veé oko polak nodi, i mi smo podeli ved drie- mati, kad li se eto pod nagimi prozori razdaje serenada... Voda Ziva, obiéno se zove Krué, ima a postanak sabvaliti dogeljenikom iz Cari- tella, koji su ovo selo zapustili radi Ijute kuge god. 1537. God. 1540. bijade u Kruéu 40 ognjiéta, god. 1595. 60, a 1648—53. {bro} Zitelja se umanjio usljed kuge) g. 1669 — . Ovo ge velo ove Voda Ziva po tamos- ojem vrielu, odlikujuéem se izvrstoimi svojstvi. Stanovnici su ponosni s te vode ivele, da jeu | drugib selib voda mrtva, Zrak je zdrav. Zomlja plodna. Svad su po selu bogate njive, plandiéta i vinogradi. Odarle se u Termone | vozi pros. Bielo vino, Sto se proizvodi u Kraéa, nije u nigem lodije od heresai madeire, abolje je od sicilijanske mareals. Crijeno vino nije tako | jako ni darko. Prave takodjer vidnjevku i drago pice. Vanjskim likom nerazlikuje se selo od talijanskih. Odjeda ditelja ista je sto i a Tali- jana. Sastoji seod kodalje, grabeda (blaéa), kamigola (praluka), bjeéava (farapa ue do koljena), Zupe (Gohe), kratkoga pladca, éto ga gdjekada ramienjuju dugom kabanicom. Na nogu imada postole, na glavi nizki okrugli talijanski akrijak. Zene se odievaju po talijaosku. Do nedavno djevojke su hodale golo- glave. Al ovaj staroslavenski obi¢aj nije bio po volji talijanskomu biskupu, te je ovaj zapoviedio, da se neimaju pridestiti one, koje bi u crkvu dolazile nepokrite glave. Al ova odredba nije roigvela ino no da su joj se ljudi smijali; sato je svecenstvo poprimilo drugo djelotvornije sred- stvo: tyrdokornicam je objavijeno, da se o smjeti udati, ako si nepokriju glave; kod vrata erkve bijahu namjedteni fandari, nepubtajuci gologlavih djevojaka u erkva. Uslied toga sta- dode djevojke omatati glava maramom, no da se razlikuju od udatih fen’, vedu one izpod brade vrpcom. Zitelji su liepa uzrasta i kriepka tiela. Zene su krasne. Kruéani su Sutljive éudi, utojereni i vrlo gostoljubivi. [ma priéa, da jo slavenaku naselbinu u Krugu utemeljio Mirko. Pleme Mirka jo vrlo mnogobrojoo, Mirko jo osorne éudi, koristoljubiv, sklon otimati tudju srojinu. Droga plemena ih neljube, a medju njimi najvise mnogobrojno pleme Radi, i zova ih porugljivo Mrijakin (Morlak). Naseljnici nemaja svoga nepokretnoga vlastnidtva: oni so na zemljistu boljari, od kojih dobivaja i stan. Odnogaj zemljodjelaca prema boljarom jest680 F. P.: Ob onaj isti, koji po svoj Italiji. Naseljenici su nam se tudili oa veliku daéu, koja da sve veda biva. Oni da su ubogi, puni briga, neimajuci svoga vlastniétva i divuci od dana na dan trudom svojim, plaéajuéi vladi riccheza mobile! Dtopljenik i za slamku se hvata: u selu au govorili, da mi nismo uzalud doéli k njim, da se mi na licu mjesta hoéemo da uvjerimo o njihovoj biedi i da demo dokinuti ju. U ostalom, uza sve ove tuibe, siromadtva nije vidjeti; narod marljiv i nepokvaren uviek nadje sredstva za svoje uzdriavanje. (Konac sliedi.) Slaveni u juznoj Italiji. Od ¥. Makuiesa, Prevod « ruakoga. (Konac.) Viastelu zovu seljani talijanski: galan- tuomini. Cini se, da u svem Kraéu nema vide no dvie obitelji vlasteoske: (mnogobrojna obitelj De-Rubertisa i Vette.) O sin- diku De-Hubertisa govorahu nam, da on ima éud rob (molta robba). Uviek sjedi doma a samo je radi nas, na éudo svega sela, ifao na zabavu. Njega su susretali pee a on bi jim posmjehom odvraao, kako je umio. Na nesreéu, hoted skotiti preko grabe, pade nice i budud je debeo, nije se mogao didi brez tadje mo¢i. Na povratka, videci fa seljani zaror- jana, nisu ma s9 vise smjeaili. To ja dobri- éina, gostoljubni veseljak, o kom nismo nijedne dalne riedi Guli. Njegov bratuéed, nai domacin Ivan De-Rubertis, slidan mu je po ¢udi samo glede dobrote i gostoljuboosti. Na licu mu sé vidi vjekovita zamidljenost radi mnogo- ~— obitelji; radi njena uzdréavanja mora uo kuci driati dkolu. Covjek destit i naobraien, odan svojoj oarodnosti, on jo uviek trpio ne- daéu i oskudicn. Darno li su mu ved obedali | katedra filozofijo na gimoaziji u Campobasso: | -al svaki put, kad god se koje iapraznilo, mimoisli bi njega i ponamjestili ljade nevriedne i nevjedte. Progle godine bijage on ravnateljem gimoazije a Cazacalendi; no uvidiv, da njegova revoost nevedi k niéemu, da wéitelji neznaju svoje duinosti ili se nezanimaju za ojo (trojica iamedja njih dodli bi w ékolu pijani i zaspali na katedri, pa dok su spavali, udenici bi jim hosore namazali croilom), on se zahvali oa toj éasti i vrati se kudi, Za njim jo podlo sedam gimossijaace (etiri Talijana i tri Albanca), ‘oje smo mi nadli u ojegovoj kudi. G. De- Rubertis je o Italiji na dobru glasu: ,Gio- | vaui de Rubertis di Acquaviva colle Croci,* | Yeli profesor Ascoli, — ,,che nacque posta o va ||adorno di molto e vario sapera, il quale agli diffonde, con nobile perseveranca, tra i guoi concittadini.” (,,lvan De-Rubertis iz Vode-Zive ili Kroéa, koj se rodio pjesnikom, pun je velikoga i raznoga tnanja, koje on siplje ple- menitom dosljednosti med svoje sugradjane.") Od njegovih oat djela pozuata su: 1 Martiri di Montefaleone « Cacca vone (Campobasso, 1863), — Casimiro Bogdanovié, Episodio dell ingure- sione Polacca del 1863 (ibid)i Poesia serbe di Medo Pucié (Orsato Pozzo), vol- garizuate da Giovani de Rubertis, Ilalo Slave, Direattora del ginnasio in Casacalenda." U posveti ovoga djela svojim zemijakom veli g. De-Rubertis: ,Vam, mojim postovanim zemljakom, koji ste teéajem tolikih vjekova, u raznih i teakih okolnostib, s divnom uztrajnosti umjeli sa¢uvati jezik nadih praotaca, koji su iza pogubne Tliade kosovake prisiljani bili ostaviti rodni svoj kraj, posve- éujam ja ovaj slobodni prevod srbskih pjesama, gojeci sladku uadu, da ¢e doskora biti u naiem rodnom imjestu osnovana Skola, u kojoj ée udeca se mladed modi uz jezik Danta uditi jezik Vuka |i Gundulida... Zaprieke (uéenju krasota arb- | skoga jexika), moZamo se nadati, biti de svla- dane, ne samo tim, Sto nas ozko more dieli od, nade stare domovine, nego i s toga, Sto nova epoha, prijazna slobodnoj izjavi misli, odkriva nove staze za brodarstvo i trgovinu i pribliiuje nas kao nekom éarobijom k onim narodom, koji nalazeéi se ua nepobjedivih yrhovibh Cros gore i Srbija, i na obalah Dunava i jadranskoga mora, imaju zajedniéki s nami jezik, sajadnidku avrbu i cilj* itd. : Zaliboie, nade g. De-Rubertisa, da se osnuje slavenska skola ao Kruéu, nisu se izpanile, premda se je on muogo za to brinuo i nastojao. | . Svrha izdavanju talij ijanskoga prevoda erbskib | djela (ue samo Puciéa, nego i Sundedi¢a i oa- rodnih pjesama) bijade Zelja ,probuditi u de-. . tya ee, 2 ee er movini Danta ljubav prema slavenskoj knji- Zevnosti.“ Prevod ja todan i vjeran, stil lahak. (Ta Makudev priobéuje odlomak prevoda iz Pjesine ,,Karadjordjica” pa nastavija): Mjesto i evrba ovoga Glanka nodopudta mi upoznati éita- telje poblite s izvratnim radom g. De-Rubertisa. On je pisao i srbske pjesme mjestoim narjedjem, no nijedoe nam nije progitac, Njemu pripada Pjesma naStampaou u Clanku o ,slavenskih nagelbinah u judnoj Italiji§ Dréim, da nece biti suviéno, da priobéim ovdje po meni izprav- ljeni njezin tekst: Di si potla lip sunc? Di si podla avied mojar ‘Ova dus bit tvoja: Ko e to ja sprid men? Svak hip ja ta vidah, Bib veseo kraem teb; Reci men si jes u neb, EK’ onda vazet éu ta dd. Ubog ja! ka tis’ ma uzdala, Eta ima drag dial: Koi bog, koi kral Ma ta prostit na ‘vi svit? Ti ma§ plakat ove suz, Ko ja hitam svaku no¢; Gruba nemila, ove o€ Varda plakat majo ta vit. . Ah! ja oecem tvoje suz, ; E ti hodes suze moje; Ovi arde jos ja tvoje, Nisam nemil kakno ti. Kada stojid zdala zewl, Nikkor plakat é ma doé, Di ja stojim nimaé proé, Nima gazit moju jam! Nismo mogli neopaziti, da vrlo obterecujemo nagega dobroga domadina. U njegova nepro- stranu doma, osim mnogobrojne obitelji, smje- Stena je i ékola. Ustupiv nam dvie liepe sobice, ogevidno mu je moralo biti vrlo tegotuo, Osim toga odvide jo trogio kod objeda (uw IL sati) i vedere (u 9 sati) i trogio dobro vino, sprav- ljeno za osobite slucajeve. Kigovito vrieme nije nam dopuatalo otici u San-Felice Slavo, niu podalje leiece Montemitro (gdje je prvi petak a svibuju sajam) $ toga smo jutrom | drugoga dana odludili poci iz Kruta. U0 vecer se sabrage k nam svi galantuomini, veéom stranom svecenici. Od nojih smo uli mnogo xa- nimivih rieéi i izraza, poslovica i riekova. Od ovih posljednjih zapisasmo si sliedede: Jes kak jena kuéak, ka stoji sve o blad (govore 0 Govjeku bazposlici). Kuéak laje, vitar nosi. — Ko danas je lip, sutra je slip (0 pro- imienljivosti sudbine). — Zlo bub palit. — Lajakuéelja u trbuh (o gladoih). Cu ti dinit vré obo dvi nog na jena postol. — Kako Mara preda, nako greda. — Rib velik zieda ribu malu. — Big koko’ bogen (bodji), ka otta (ato) je piljuh gospodin (ili sinjorin). —. Ko ima jena pras, ga resta tust; ko ima jena sin, ga Testa pust. Novih pjesama nismo éuli. Narod pjeva talijancke pjesme. Sacuvala su se samo nar ica- nja oad pokojoikom, jedna pastireka pjesma i odlomak iz poveée pjesme o Mari i Ivanu Karlovicu. Od naricanja dva su naglampana u @anku g. De-Rubertisa i jedno — gosp. Asko- lia, koji je tzdao i pjesme. Driim 2a koristno priobéiti jim tekst, koji sam ja izpravio: Sestra nariée nad grobom malodobna brata: «Brat moj! zaé prid nagu divojk! Pones ju u neb prid bog! Uéin ju put: ti anad, ka nad divojk je mal!" (Brat je umro prije maloljetne sestre) Naricanje matere: ~Rutic moja, di si polla? Bod moj, ubit za vias ova moja déer. Dri’ ju svasdan krajem teb! Zaito nis’ vazeo men? Bod moj, bod moj!* Diete plade na grobom mlade majke: »Lip moja mat! di 2’ nas ostala (ostavila) usri (usred) put? Vrni se, mat, reci mi Btogod: koji pe mam vazt ja senza nikrog (bes ni- koga).* Pastirska pjesma, koju je pogriedno zapisao g. Askoli, glasi ovako: : Ja grodah sim po put, Zavicah jen lipu divojk. Di gred, lipa divojk moja? Ona smijué, smijuc, E di broila pleda, Ni jeou rié Je mi tila rié. Odlomak pjesme, Sto ju djevojke pjevaju na blagdan: Drug draga, hom u rudic; Drug draga, nemorem do¢: Imam strah po Ivan Karlovic; . Jesu sodam godist, Ke se nenada ni divot ni fivdt... Prve eviéa, ke Mara je nabrala Zgora stine mormorice je vraila: Vako da bi sadusa srdc Ivan Karlovic, Kako sagugn ove cvi¢a zgora stive mormorice. Gula Mara zvonie do konié: Je pitala, sto jesu te konic, To jesu kon Ivan Karlovic... Pjesan ovu pjevaju djevojke na svetke. Sta- rac, iz kojoga ustiju je g- Askoli zapisao ova pjesan, pripoviedade mu o sliede¢em drovoom Obredu, o kojem je on sludao od svoje babice i koj sada vide nepostoji. ,Na novu godinu o podne idle bi seljanke k fontana, i napuniv avaka svoju vedricu i staviv ju oa glavu, idle bi na trg pjevajadi i igrajudi; pred ojimi644 VM: Slaveni idjaho muikarac s gitarom ili mandolinom i Zenska 8 bubnjevi. Okolo trga stajalfu mui- karei; Zenske se smjesti§e u sredinu, plesabu uz zvok glasbe, i prskahu vodom iz vedrice u lice muzkarcem, a vedrice jim bijahu na glavi sve dotle, dok nebi izerpile svu vodu.- Qvoga obreda sada nema; no uzduvao se jo§ obred satiganja badnjaka oa botié (u mjestnom govoru boéa), premda se pri tom neproiznose nikakove #eljo. Badnjak unose u dom uz svjetlo bakalja, a baklju zova smréek. O proljatnoj avetkovini 1. svibnja ved smo govorili, Kod si gee aol naricanja, kojih sino obrazke naveli. O drugih obredih i svetkovioah mi nismo nidta Guli. Vjera u védm (vjestice) vu- kodlake i vile joi se drii kod naroda; no on zna samo za zle vile nevidljive, koje put- -nika do smrti zatuka. Da se obéovaju od zlih duhova, utiéu se.k svetomu.Mibajlu i za taj sluéaj imadu posebnu molitvu. Za obranu prot: vjeiticam stavijaju na prag kuée posudu s zitom: vjeética uzme brojiti zrna, i ta operacija traje do zore; a éim zabieli zora, mora ona odletiti. Rodjenica ili sudic& moliski Slaveni ne- poznaju. Rodbinski odnogaji i imena za nje ista su, koja i kod ostalih Srba; no pobratimstva nema, Nestagicn slavenskil obiéaja i obreda, za- mienjivanje slavenskih pjesama talijanskimi i talijanizme u jeziku pripisati valja uplivu su- gjeduih Talijana, 3 kojimi moliski Slaveni stoje 0 neaprestanom odnodaja i stupaju s njimi u rodbinske sveze; pripisati treba i tomu, Sto talijansko katoli¢ko svecenstvo progoni sve Sto je slavensko, i Sto nema slavenskih akola. Pod uplivom talijanStine promienio se jezik i leksi- kalno i gramatikalno. Vedi dio rieéi za oznaku abstraktuih predmeta jest talijanski; take n. p. kapit (capire, pojmiti), respondat (respon- dere, odgovarati) itd, Doélo je takodjer iz napulj- skoga nariegja mnogo riedi za oznaku samih obicnih predmata, kao n, p. pix (pesiello, grab), faid (fasulo, pasulj), freb (freva, groznica), Kamiid (camigiollo, praluk), nu é (nocee, orah) itd, Montemitro, hvala budi njegovu polo- Zaju, manje se podvrgao talijanskomu uplivu; a njem su se saduvale mnoge slavenske riedi, a u Krogu nema; tako o. p. grab, orih itd. Pod uplivom talijandtine, kako mi go éini, propale su sklonithe, pomieSali se rodovi i unidli u jezik obrati, nepripadajuéi slavenskomu dubu. No uza sav taj silni upliv talijangtine u govoru moliskih Slavena saéuvala su se mm stare slavenske rieéi, koje su izéezle iz jezi stbskoga i saguvale se u bugarskom i raskom ili su pase i iz ovib uariedja izniknule sasvim ; tako n. p. pines, gredem, rab, tég, kut, dom, (uz higa i kuéa), grob, loza, tret, iskati (srb, ae). prositi (srb. moliti), nahodi se (srb. nalazi se), vrie se nazad pri vad ge natrag), skinuti se (sjahati). ma i osobitih riedi, koje su vrlo dudne; kao: vino tova gerd, blade — graboid, frank ililin — pub, blato — kaa, skoro — vre tee vre — idi skoro), mnogo (rie, koja lazi i u moliskom govoru) — Gud, moévara — jezerina (jezero — vir srv. Vir Bazar — ernogorsko selo na skadarskom jezero, u kojam je svake ‘nedjelje sajam). Po mojem muienju, ove su rieéne osobitosti u moliskom govoru vrlo yazne. Pri Gisto srbskoj osnovi na- lazimo u tom govorn riedi, kojih u Srba nema ali ih upotriebljuju Bugari i Rusi. Jedno od ovoga dvoga stoji: ili je bilo vrieme, kada su ove rie@i obstojale i u srbskom jeziku, ili eu Slavenski naseljenici u Kruéo smjesa Srba i Bugara. Ja pristajem uz ovo posljednje. Spome- nici napuljskoga arkiva dokazuju, da su velo éesti bili odnogaji sa Srbi i Bugari u drugoj polovini XII. vieka i da je od to doba u juino Italiji givilo mnogo i Srba i Bugara. Krué, kako smo veé kazali, ima ge zahvaliti 2a po- stanak svojim slavenskim doseljenikom iz Gari- tella. © Coritellu nespominje se niéta u anzu- vinskih registrih, a odatle se mole predmnievati, da jo kadnje nastao; a medjutim su slavenske naselbins u moliskoj grofoviji postojale veé w XIIL vieku. Ja mislim, da sn ditelji spomenutih uvrieme Aninvinaca Castrum sclavorag, Casale sclavorum i Sclavi, iz mepo- znatih nam usroka, doselilise u Ceritello. Ako se je naseljenje Slaveni u Ceritello o istinu pogelo u drugoj polovini XV. vieka, kako misli g. De-Rubertis, to ja tetko razjasniti, kako bugarski divalj dolazi u moliskom govoru {jos tee — kako u njem ima osnovnih staro-slavenskih riedi, koje su se izgubile kod SrbA, a dielomice i kod Bugar&. Prvobitna forma tih riesi svje- doi o njihovu poticanju iz starine; osobite riegi, Zivuée u moliskom govoru, divile su bret dvojbe u jeziku Slavena do preseljanja njihova u Italiju; nemoZe se dakle pomisliti, da bi oat u novo) postojbini, posred tudjega divlja, mogli stvarati nove rieéi; vrieme tvorenja morale 96 zavraiti, a nastupilo je vrieme zaboravi, izgl nuda, skvarenja, vrieme zamienjivanja svojeg® s tudjim. Razmotriv sve to, dolasim do 2 Kljuéka, da su predji sadaSnjih stanovnik’ Kroca bili smjesa SrbA i Bugara i da su dodli_ ult liju u velo davno vrieme, po svoj prilici prije XIU. vieka, — u XII. ili paée u XI. viekw (kod Normana bijahu doticaji s juZnimi Slaven! i Slaveni au divili u junoj Italiji) oo nipodte u XV., kako se je dosele mislilo. =e Osobitost je moliskoga govora, da se rect gluhim glasom svriuju: jabuk, cvit, slan, zeal, brd, neb, mlad — veé mlad (mj. mladji), velik, lip, slip, mon, teb, ti mad, Majo nimaé 4 zeml tray pun, ove pun von, hod vre, hom dom (idemo doma). Glasni svrdetei éuju se same gdjegdje u zaimenib (al no osobnih) pridavnih imenih i glagolih: dobro doga vad lit, donto jé reka (mj. rekao), lipa moja lozic, itd. (Makuéev navodi poimence osobitosti jezika moliski Sla- venah, sklonitbe i sprezanja, pa pripovieda daljeFP: 0 Na 2, svibnja u 9 sati jotrom oprostiamo | so 8 nadim gostoljubuim domacinom, sjedosmo na mazge (u tamodnjem govoru muja) i us pratnju od A le podjemo kracim i meogo boljim od prijainjega putem u Termonu, kamo smo doSli iza putovanja od 8 sati. Put ide vedim dielom po ravnici, pokritoj njivami, vinogradi, uljikami i bagreni. Pristaniéta su riedka. Vidik je vrlo slikovan. S druge strane puta vide se palata i Montediljfone (selo albansko), as lieveS. Felice, Montemitro, Tavenna iS. Giacomo. Sva gu sela pona- mjedtena po gorah. Na dva sluaja u vrieme toga putovanja treba upozoriti za karakteristiku moliskih Slavena, Stariji nagih provodnika nije jo8 ni dovrsio pripoviedke o surovosti i koristo- Vjablju roda Mirkova, kad lieto se 3 gore spu- stile dva Mirkoviéa, vra¢ajuci se iz Termoue 3 vinom. Umah iza psovke zapoime cjelivanje, i nakon ugoSéenja vinom, pohvale — crte, koj nisu ui malo oa éast nagim suplemenikom. No nakon dolazka a Termonu sluéilo se uesto i gorega od toga. Kad se imala dieliti placa za mazge, nadi se provodnici zavadili i poéopali. je suputoika sapalo suditi jim i upotriebiti svu govorniéku vjedtinu, da jih oekako izmiri. Ova su dva sluéaja ostavila u nas neprijazni utisak poslje tolikih ugodnih Gasova, éto smo jih prodivili o Kroéo. Preveo 1. &.