DUKLJANSKA AKADEMYJA NAUKA I UMJETNOSTI 4 Nauka Kultura Umjetnost REDAKCIJA: Slobodan Backovié, Jevrem Brkovié (glavni i odgovorni urednik), Zuvdija Hodzié, Mladen Lompar (operativni urednik), Momir Markovié, Bozidar Nikolié, Pavle Pejovi¢, Miodrag Perovié, Vukié Pulevié, Branko Radojitié (zamjenik glavnog urednika), Serbo Rastoder, Bozidar Sekularac Mile Grozdanié (dizajn) ISSN = 1450 -8923 Kompjuterska obrada DIGNITAS Cetinje Stampa RORO SLOG - Podgorica Tira% 500 primjeraka Izlazi tromjeseénoAkademik Radoslav Rotkovié LJUBISA I ITALIJANSKA KNJIZEVNOST Na prvi pogled LjubiSin stav prema italijanskoj kulturi je protivurjeéan, On se bori samo za narodni jezik, protiv talijan8tine nego i protiv autonomaske stranke u Dalmaciji i Boki, koja insistira upravo na talijansko—mletaékoj tradiciji u pogledu jezika. Austrija je shvatila da sa novim jezikom ne moZe da se bori protiv narodnoga jezika, pa zbog toga njemacki jezik nije ni bio zastupljen u u programu u osnovnoj Skoli nego italijanski. I tako je bilo ne samo onda kada je Skolu pohadao LjubiSa, mada on pie da je nije pohadao, nego i pred prvi svjetski rat. 1 u Dalmaciji ina Crnogorskome primorju Austriji je bilo vazno da Sto vi8e razdvoji primorje i zalede, a to se nije moglo izvesti uvodenjem potpuno novoga, njematkoga jezika, kojine zna niko niu gradovima. Zato je ista ona Austrija, koja je okupirala Sever Italije i potukla njenu flotu kod Visa 1866. prote—Zirala u Dalmatinskome saboru talijanaSe. I zato je LjubiSa pisao da je “god. 1848. medu Barom i Zadrom bivalo u izobrazenoj vrsti’samo sedam ljudih koji nijesu bili izgubili svijest svog imena i porijekla” a 1878. kada je to pisao mogao je da ka%e da “ogromna strana tog pucanstva tazvija slobodno narodni duh u javnom Zivotu, i teSko bi ju bilo povratiti na staru nesvijest”. A na bokeSkoj skupStini 1848. Ljubisa je zborio da je Austrija viSe poitalijanila na§ narod u 30 godina nego li Venecija u Getiri vijeka. Tek poslije bokeSkoga ustanka 1869. i kneZlatkog mira od januara 1870, kada je baron Rodié u ime Carevine pristao da Bokeljii dalje ne sluZe vojsku izvan Boke, Ljubisa je iskoristio priliku da istupi iz Carevinskoga vijeca, zajedno sa ostalim Slovenima, pa je Vijeée ostalo bez kvoruma za rad. Raspisani su izbori na kojima su narodnjaci prvi put i definitivno pobijedili. Za pitanje narodnoga jezika u javnoj upotrebi ilustrativan je primjer lista koji su pokrenuli narodnjaci 1862. godine. List se zvao *Tl Nazionale”, i Glanci su u njemu bili na italijanskome jeziku, a imao je tek "Dodatak Narodnome listu” na narodnome jeziku. Ovo je ucinjeno iz dva razloga. Prvo zato Sto nije bilo Citalaca koji bi razumjeli Sto narodnjaci pi8u, jer su oni koji su zborili maternjim jezikom bili nepismeni. Drugo, ni sami narodnjaci nijesu svi znali narodni jezik, nego su emotivno bili vezani za nj, jer im je svo skolovanje proteklo u uenju italijanskoga jezika. Jedan od narodnjackih prvaka Miho Klaic, ucio je narodni jezik iz Vukovih zbirki narodnih pjesama, a poslije je bio osnivaé pa i predsednik Matice dalmatinske (1875). pestU Ljubisino vrijeme bilo je moderno prikazivati se samo—ukom, Sto bliZim narodu, pa je pisao da nije redovno pohadao Skolu, iako je bio odlitan dak, i da ga je Zena, svojim prijekorima, skrenula ka narodnome jeziku, iako se Sest godina prije vjentanja “prenumerisao” za Vukovu knjigu Crna Gora i Boka Kotorska, koja je na njematkome jeziku imala naslov Crna Gora i Crnogorci. Uostalom, Ljubi§a je upoznao Vuka 1836. godine kada je Karadzié bio u Budvi, a njegov ortac Mitar Sedio s Vukom na terasi Celoviéa. Dakle, i kada je LjubiSa pisao o sebi negativno, on se u stvari hvalio da je jezik nau¢io od naroda a ne iz knjiga. A italijanski jezik i kultura? Vidi se iz spiska predmeta koje je Ljubi8a ucio da je iz italijanske gramatike imao ocjenu odlican; da je italijanski pisao po diktatu takode za ocjenu odli¢an; da je u Gitanju italijanskih tekstova bio — odlican. A on je sve to prikrio u Zivotopisu (1878), da bi se prikazao Sto blizi narodu. Nije tatno ni ono &to je napisao, da mu je glava bila “punana italijanskijeh i francuskijeh pisama”, jer francuski nije ucio u Skoli. Od francuskijeh pisaca on pominje Tijera, njegove knjige o francuskoj revoluciji i vremenu Konzulata i Carstva,' i mi mislimo da je on francuski uCio kasnije, jer je kao poslanik Zelio da zna neke stvari o parlamentarizmu i istoriji druStva. Od Tijera je naucio neSto i o klasnim odnosima, pa je to primjenjivao na odnos dubrovaéke gospode i njihovijeh seljaka u Konavlima i Zupi. U lanku o srpskome ustavu krajem 1868. on piSe da su se francuski revolucionari pozivali na anti¢ku demokratiju, iako je na svakoga gradanina u Atini bivalo devet robova.’ Iz istoga razloga on je Citao, odnosno &e8ée i8titavao i citirao DZona Stjuarta Mila, Cija je knjiga O slobodi bila u nas prevedena 1868.° LjubiSa piSe da Englezi “nijesu nikada ¢eznuli za krasnorje¢jem Plutarha i Kornelija Nepota, onoliko koliko éeznu za one rijeci Sto su im bile domacée, kao na pr. Magna Charta, Habeas corpus, Jury i t.d.’* LjubiSa ne bi pominjao ‘Histoire de la révolution francaise, \-10,1823-27. i Histoire du Consulat et del’ Empire, 1-21,1845-74. 2 Za LjubiSine prijevode, flanke i govore vidi na’u knjigu u krititkome izdanju Ljubige u CANU, knj. 3, 1988. Pomenuti Clanak je na str. 158-163. 3 On Liberty,1854. Prijevod je Stampan u Be&u. * Magna Charta Libertatum, velika povelja sloboda koju je kralj Jovan Bez Zemlje dao 1215S. god. na¢eran pobunom barona. Habeas Corpus — Act je donesen u Engleskoj 1679, au SAD 1787 pravo da gradanin ne moZe biti dugo u pritvoru, a ako nije optuzen za zlovin koji povlaéi smrinu kaznu, da moze da bude puSten na slobodu, uz kauciju. To je znatilo da se brani sa slobode, odnosno da raspolaze svojim tijelom (habeas corpus) Sto se na talijanskom zborilo da se brani ‘‘a piede libero” 2 na nai jezik prevodilo “na prostu nogu”. Jury je porotni sud. lis2Plutarha i Nepota da ih nije Gitao.° A Gitao ih je zato Sto su pisali biografije velikih ljudi, Sto se i on spremao da bude, pa je i bio, u nasim relacijama. Ljubi§a je imao govorniékoga talenta, i toga je, svakako, bio svjestan. I njegov rodak Visarion, kad je bio arhimandrit cetinjski, drZao je govor na zboru crnogorske i hercegovatke vojske na Crnome kuku 1876, a ne mitropolit Harion. Svjestan, dakle, toga dara i moguénosti da bude zastupnik seoskijeh opStina Boke u Saboru u Zadru i Carevinskome vijecu u Beéu, LjubiSa je nastojao da usavrsi taj svoj talenat, bilo samom tehnikom govornitke vje-Stine, za koju moze da posluzZi njegov nekrolog BoZidaru Petranovi¢u,° bilo poznavanjem odredenih bitnih elemenata parlamen—tarizma kroz, istoriju, kojima se dokazuje i uéenost i temeljitost u razlaganju. Mislimo da je iz istog razloga LjubiSa prevodio i Salustija, iju smo Zayjeru Katiline, rukopis iz decembra 1857, naSli u arhivu SANU, sa doslovnim prijevodom naslova Sazakletva Katiline, de je jasno da je sazakletva ane zavjera od: conjuratione, congiura, zavisno od toga da li je prevodio sa italijanskoga ili latinskoga.” Ljubi8a citira Salustija u €lanku o ustavu Srbnije, kada kaZe da moé¢ni neprijatelji nijesu uspjeli da skrSe Rim ali jesu srebroljublje i slabvoljublje. I dalje:”Ko hoée da sluZi slobodnoj domovini treba da se diti teSkim bremenom a ne teSkom Gasti”. Medutim, to nije doslovno uzeto iz njegovoga prvoga prijevoda, Sto znaéi da ga je docerivao. Salustije je, inaée, poznat kao stilista. Ljubi8a citira i Tacita,* i to ba8 iz njegovoga opisa tasta Agrikole. A iz Bogisi¢eve Spomenice saznajemo da je Ljubi§a, oko 1856, preveo Citavo to Tacitovo djelo za konkurs koji je raspisao Luka Guéetié. Iz istoga razloga LjubiSa je Citao i Makolija, izvrsnoga engleskoga stilistu. Glavna karakteri— stika Makolijeve vje8tine bio je kontrast, koji je Ljubisa posebno njegovao i u prozi i u govorima i Glancima.° * Plutrarh (46 — 120), za LjubiSu Plutarh jer ga je Citao na italijanskom, napisao je 46 biografija znatajnih ljudi. Kornelije Nepot (100-32 n.e.) pisao je takode biografije velikih Ijudi, od kojih su saéuvane 23. © Govor je objavljen kao nekrolog u listu “Zemljak” 16. IX 1874. U pomenutoj naSoj knjizi str. 179/180. Karakteristika toga govora jeste nabrajanje: odakle da se potne da se pokojnik dostojno oplate? Da li da se govori 0 njegovoj pobo%nosti, vjernosti, postenju, mimoéi, trudoljublju, njegovome narodnjatkome zarui sl, jer je sve to krasilo pokoj-nika... MoZe se uzeti za primjer i napitnmica snivanju JAZU u Zagrebu 1867. U nasoj knjizi, 255/256. an naslov originala je De coniuratione Catilinae. Gaj Salustije Krisp (86-34. pr. n.e.) pisao je i O Jugurtinom ratu i Istorije. Iz nadnaslova Ljubisinoga prijevoda vidi se da je on namjeravao da prevede joS neka djela, jer nadnaslov glasi:” Klasi¢na djela G. K. Salustija povjesnika rimskog, 1’. % Zivotopis, 1878, w na&oj knjizi str. 206. ° Vidi u nagoj knjizi Tragajuct za Ljubisom (1982,233/234) odjeljak o kontrastu kao stilskoj figuri. Inaée, Marko Car biljeZi da su, po pritanju Save Bjelanoviéa Ljubisina omiljena lektira bili Makolijevi Ogledr i Istorija Engleske .Letopis Matice srpske”, 1905, str. 74. [153Dakle, Citay niz pisaca Ljubi8a je ili prevodio ili Cesto i8titavao, za potrebe svoje javne, poslanitke i publicisti¢ke djelatnosti. Ne zaboravimo da je bio zastupnik vanjskih op&tina Boke, to jest onijeh izvan gradova, i da je upravo zbog toga Zelio da pokaze i nadmoé nad gradskim talijanaSima u uenosti i jeziku. Da dokaZe da je narodni jezik razuden, bogat, da je u narodu matica i kovnica jezika, on je prevodio i Dantea, i to Smart Ugolinovu, Pjevanje XXXII (124-139) i XXXII (1-90) Pakia. Iz rukopisa njegovoga sina Mitra vidi se da je to LjubiSa radio u Becu 1862,. godine. Prijevod je, medutim, objavljen u zabayniku “Dubrovnik”, Split, 1866, 374-378. A prije toga, veé u novo— pokrenutome listu narodnjaka “Il Nazionale, prilog Narodnome listu” (1862), potinje da objavljuje tri Ariostove satire, kao “podruguse”, da bi se jednom, ne prekidajuci Ariosta, javio sa Horacijevom Odom, prevedenom kao Hvale seljackog Zivota."' Ako krenemo hronologki, prema pjesnicima, onda je prvi Horacije Flak." Ljubi8a je preveo jednu odu pod gornjim naslovom. Hyaleéi mimi Zivot u zavitaju, sa plugom, bez jagme za bogatstvom, daleko od “gnus-nijeh odajah” i gospodskih “Sarenih dvorovah”, medu voékama i oveama, u vinogradima, on je dodao i bozi¢ne badnjake kojijeh u originalu nema, i to mu je jako zamjerio Marko Car,'* ne shvatajuci Sto je Ljubisi bio cilj: da Siri svoje ideje uz pomoé Horacija a ne da vjerno prevodi Horacija. Otuda ono “posrbljeno iz Oracija” treba shvatiti kao preradu koja je samo u tome detalju odvojena od izvornika. Tako je i A. Veber primijetio dau Ljubisinoj Skocidevojci Stevan Kalodurdevié (ane Kaloderovié kako pige Skerli¢'*) govori protiv plemiéske oligarhije, i tvrdi da jedan dio naroda snosi (pod-nosi) vlast zato Sto mu ona daje mir i bezbjednost, dok je drugi dio podnosi iz straha i pod moranje, ali da je ta misao uzeta iz jednoga Makolijevoga ogleda, kao da je to neki prekrSaj.'° No da zakljucimo sa Horacijem. Citav idiliéni opis Zivota na selu odgovarao je i tome vremenu i Ljubisi, jer je grad bio za njih simbol srebroljublja, kamata, udvorniSstva, povlatenja po sudovima, i tu se mjeSala klasiéna bukolika sa Zan Zak Rusoom. Kada poslije Horacija po¢nemo da éitamo Podrugusu Ariosta, Cini nam se da je to nastavak one iste poezije: '© “Narodni list”, 1862, br. 17, 85-86; br. 19,96; br. 33, 165; br. 37, 190; br. 39, 200. Zatijem u Narodnom kalendaru za 1867, X1, str. 154-158. Nastavak u “Vili”, IL, 4/1868, 245-249, " “Narodni list” br. 29, 7. VI 1862, 145/146; Zmajev “Javor”, br. 27, 1862,210/211. © Quintus Horatius Flaccus (65-8. st. ere), napisao je 17 epoda, 18 satira, 103 lirske pjesme, 24 pjesnitke poslanic ' “Letopis Matice srpske”, 1905, knj " Sabrana dela, Il, 1964, 250. 'S Veber, RAD JAZU, 1881, knj. LIX. lisaNejma dara na svijetu boljega Nego Zivjet neodvisno kuéi I nikome pod petom ne stati...'° Od sedam satira Ljubi8a je preveo tri (trecu, éetvrtu i petu). Tu prvoj prevedenoj rijeé je o sjajnim dvorovima u kojijema se, po njemu, Zivi ropski. I tu su oni stihovi koji su citirani iu Pricanjima Vuka Dojéeviéa: Samar, sedlo, uzda i okovi Ne pristoje svakome jednako; Nekome su laki kao perce A nekoga utru i udave.'" Tome se mogu dodati i ovi stihovi: Volim da me pustina pokrijeva Na sirotnom odru domaéemu, Neg’ svileni ili zlatotkani Pokrivaci gospodskih posteljah... U narednoj, Getvrtoj Ariostovoj satiri (podrugusi) rijeé je o boravku u Garfanjanu i Zelji da se Sto prije vrati u Feraru. Nezadovoljan je Zivotom u sredini koja “porok vrlinom naziva”. Ariosto se ispovijeda prijatelju da je tu “Cisto izgubio/ pjenje, igru i svako veselje”. A to se doslovno podudara sa LjubiSinim pismom Raéeti iz 1873. 0 Zivotu u Betu: “Ti mi piSeS da mi je blago Sto sam Amo! a meni kad na um panu tre&nje, bizi, bob, srdele, skuSevi, lice i gofi dao bih davolu sva vijeéa i velika i mala... Veé su mi na nos sko¢ili nirnbrateni, rincbrateni, risbrateni i svi brateni od svijeta.., Kad mi na um pane da je danas troigin dan, da ée se sjutra krsta nositi, kolo voditi, a ja ovde bez nikoga kao kukavac s lokom Tanovicem... dode mi da 718 puknem medu ovijem svijetom koji nema ni duSe ni Cuvstva... On je, dakle, naSao u Ariosta takvo raspoloZenje i iskoristio ga da ga prevede u potvrdu svojijeh shvatanja. Treéa prevedena podruguSa odnosi se na pitanje Zenidbe, jer je Ariostov rodak krenuo ka tome Cinu. Ariosto veli da je ostao samac, ‘6 Lodovico Ariosto (1474-1533), pored epa Bijesni Orlando napisao je i 7 satira, u stvari razgovora sa prijateljima u kojima pjesnik, tzv. nizim, vulgar— nim stilom, razgovara sa prijateljima, konkretnim povodima iz njihovoga Zivota. ° Niti se u dobru ponesi, ni u zlu ponizi. 'S St. M. Ljubi8a,Pisma, knj, 4. kritiékoga izdanja, 1988, 148. [195«ey, ali da je “ka panj izgorjeli’”, jer je “Covjek bez Zene sirotan”, pa su “nezenati |judi/ samoZivi i lakome éudi”. Savjeti o na¢inu izbora Zivotne saputnice i o ponaganju prema njoj podudarali su se i Ariostovo i LjubiSino vrijeme. Dante, kao i klasiéni pjesnici prije njega, i Sekspir poslije njega, Gete, bili su izazov za narodnjake, jer je trebalo na djelu dokazati da se sve to moZe lijepo kazati i narodnim jezikom. I nije samo Ljubisa prevodio, jer Skerlié veli da se “u to doba opSteg prenarodnjavanja prevodio, istim razmerom, Sekspir, Bajron, Gete i Hajne”.'” Marko Car nije grijeSio kad je pisao da Ljubi8a nije pjesnik. LjubiSa je vise paZnje poklanjao rijecima koje precizno a lijepo, narodski prenesu smisao stranih rijeci, nego pjesni¢kome ritmu. Zato Horacije, Ariosto, Dante nijesu u njegovome posrbljivanju satuvali muziku svoga stiha. No to i nijesu prepjevi nego prijevodi. U Dantea su tercine, sa rimama aba,bcb. LjubiSa prevodi bez rima. No ima proze i u Danteovim stihovima. I to baS u prvima koji se prevedeni. Isti je i razgovorni ton: Noi eravam partiti gia da ello, ch’ io vidi due ghiacciati in una buca siche I’ un capo all’ altro era cappello,; e come il pan per fame si manduca, cosé il sopran li denti all’ altro pose la'ye il cervel s’aggiunge con la nuca. U Ljub U sred leda u jednoj rupini Dva grjesnika ugledah smrznuta Jednom glava bjeSe drugom kapa, Kao Sto se kruh od gladi jede, Tako gornji donjemu zasadi OStre zube u zasiljak tvrdi De se mozak tikvi nadodaje... Dantea ipak na tome hrapavome mjestu spasavaju rime. No poezija, naéelno gledano, ne mozZe da se prevodi. Ona se mora prepjevati. LjubiSin prijevod je vjeran, prati stih po stih, mada je ukupan broj stihova u LjubiSe veéi (106:121), Sto je ozbiljno razvodnjavanje. Za pravi prepjev trebalo je éekati Kombola, mada ni on nije bio poznat kao pjesnik. '© Sabrana dela, II, 225. Geteov Faust preveden je kao: Pijest (jer Faust je pesnica), jarcospjev (tragedija) u pet navlaka (¢inova) od Jovana Vukohoda (Wolf-gang) Geteta. lis6LjubiSi je, svakako, bilo stalo samo do toga da prevede jednu od najéuvenijih epizoda Danteova spjeva, i demonstrira razudenost narodnoga jezika. Nije se vise upustao u takav ekspe—rimenat. Tada&nji Citaoci su, vjerovatno, bili prema ovome manje kriti¢ni nego mi, jer kad u LjubiSe nalazimo: Jaoh Pizo, ljucka otpadnice! to je moglo da zvuti i ljepSe nego Danteovo: Ahi Pisa, vituperio delle genti...° No da se vratimo prozi. LjubiSa je pominjao zaslugu Azelja, Manconija i Balba za razvitak narodne epike u prozi, jer stihovi su prvobitnost s kojom treba da se oprostimo posto ona tezi “da nas ostarjele u povojama drzi”. Balbo (1789-1853) slucajno je upao ovde medu pripo—vjedaée. Bio je istoriGar, na elu liberala od 1847. Dakle, nije mogao uticati na mladoga Ljubi8u. MoZda je Ljubisa preko Balba upoznao Tacita, kojega je Balbo prevodio na italijanski. Azeljo (1798-1866), prvo je bio slikar, a onda se proCuo romanom Ettore Fieramosca (1833) i drugim istorijskim romanima. Nije nadena neka konkretna dodirna taéka izmedu njega i LjubiSe. Ostale Italijane (sem Manconija, ili Manzona kako on piSe): Makjavelija i Bekariju LjubiSa koristi kad se bavi politi¢kim i pravnim temama.”! Nadene su veze izmedu Manconijevoga Cuvenoga romana Vijerenici i Ljubi8ine Skocidevojke. Ova veza dobija na logici ako prihvatimo svjedotenje Mitra Ljubie da su Skocidevojka i Scepan Mali prve Stefanove pripovijesti. No dok je Séepan objavljen u “Dubrovniku” (1868), Skocidevojka je prvi put objavljena tek 1873. u “Kalendaru Matice dalmatinske” a na kraju u nastavcima, sa nekim izmjenama, zapravo doéerivanjima, u be¢koj “Srpskoj zori” 1878, usveskama 2,3,4,6,8,11,12. Ove dvije verzije kritiCki je prvi uporedivao BoZidar Pejovié.** Analizirao je tri nespretne recenice *” Vituperio je sramota, ruglo, prijekor, pa je u prijevodu nadeno dobro je. da je Piza otpadnica od ljudi. Niccolo Macchiavelli (1469-1527), autor Cuvenoga djela II Principe (Vladalac), napisanoga 1513. a objavljenoga u Veneciji 1532); Beccaria Cesare (1738-94), ima glavno djelo koje Ljubi$a pominje: Dei delitti e delle pene (O zloginima i kaznama), objavljeno 1764. 2 Manzoni Alessandro (1785-1873) poznat je najvise po romanu I promessi sposi koji je tek u drugom objavljivanju izmedu 1840. i 1842. dobio svoju definitivnu lingvistitku formu, to jest toskanski jezik Dantea i Petrarke. Prvo je pisao tragedije a onda je prvu, neobjavljenu verziju pomenutoga romana radio od 1820. godine, pod naslovom Fermo e Lucia. Druga verzija koja je objavijena pojavila se 1827. nosila je definitivan naslov a tek tre¢a jezitki je finalizovana. ® Knjizevno djelo Stefana Mitrova Ljubige, Sarajevo, 1977. [157iz prve verzije sa poboljSanjima u drugoj i deseterac iz prve verzije koji je zamijenjen proznom stilizacijom, a Sto se tie gradacije promjene je uotio i u Kanjosu i u Skocidevojci.* Evo primjera deseteratke satilizacije: nece pro¢i bez zla domaéega; da ¢e poslat momka najboljega; koja je zamijenjena proznom, na primjer: Nece proci bez domaéega zla. U prvoj verziji tronoZac je stavljen “na ognjiste”, da bi kasnije to bilo ispravljeno, jer na ognjistu bi izgorjeo. Korigovano je i pri¢anje GaSpara Medina da je “knez PaStrovski otkrito hodio dosta puta kradimice u Zabljak”, pa je izostavijeno ono kradimice, jer otkrito i kradimice ne ide zajedno. Ako je, dakle, taéno da je LjubiSa pisao Skodevojku na poéetku svoje pripovjedatke karijere, a objavio je tek 1873, a nemamo razloga da u to ne vjerujemo, onda se moramo zapitati, 8to smo veé uradili u na8oj knjizi Tragajuci za Ljubigom (1982, 187/188): za&to nije cijelu pripovijest objavio ranije i za8to one neophodne ispravke nije ucinio prije 1873. godine? Naveli smo da je i Gorde objavljena na navaljivanje urednika “Orla” 1877. godine a da je Skodidevojka svoju definitivnu formu dobila tek u “Srpskoj zori” 1878. godine. Zato smo pretpostavili : ili da je urednik “Narodnog koledara” 1873. navaljivao da mu LjubiSa da prilog, pa je autor popustio i dao mu ono Sto jos nije mislio da Stampa, ili je autoru, u vrijeme politi¢kih kritika, bilo potrebno da_ se pojavljuje kao knjiZevnik, pa je sam ponudio nedovrseni rukopis. U svakome sluéaju smatramo da je Skocidevojka rani Ljubi8in rad, da je on taj rukopis drzao po strani do 1873, a da je tada, obremenjen drugim problemima, propustio da dalje radi na rukopisu, da bi ga i kasnije, 1878, samo stilski retuSirao. nate, samu sudbinu RuZe koja se baca sa stijene da bi sa¢uvala Cast LjubiSa je pomenuo u €lanku Boka 1870. a ne u Opstestvu pastrovskom (1845), de, medutim, pominje Popa Androviéa i njegov podvig, sa istim detaljima zavrSnoga Cina kao i u pripovijesti. No bez obzira na tu hronologiju nije logi¢no pretpostaviti da Ziva legenda koju je Cuvao toponim Skotidevojka iz Ljubisinoga kraja nije mnogo ranije skrenula na sebe paznju pisca i zaéela u njemu Zelju da tu legendu uoblici. Desilo se, medutim, da je ta legenda veoma raSirna jo§ u prastaroj davnini, jer su je stari Sloveni, kako veli Peisker, “prihvatili od zoroastrovaca prihvatajuéi u njoj i uéenje o dobrom i zlom bogu”.’> O istome motivu F. Bazlaj napisao je opSirnu studiju: Problematika imen Vir in Sko&i-djevojka.”° Bezlaj je doSao do zakljuéka da su istoznatni nazivi: Jung—fernsprung, wvedeno djelo, 58-62. Vidi na’u knjigu: Tragajuci za Ljubisom, 185-188 Tvarog, Jungfemsprung...Blitter {tir Heimatskunde”, IV, Graz, 1926, 49-57. > Prva jugoslovenska onomasticka konferencija, Tivat, 1975. zbornik radova, 1976,13~20. lissMédgdersprung, Divéi skok, Devin, Skok, Skocidjevojka, Momin kamen mogu na¢i svuda po Evropi. Pirchegger je ispitivao sve legende te vrste u Stajerskoj i naSao da su sve one bez istorijske podloge, jer su nastale po toponimu a ne obrnuto. No time nije objasnio kako je mogao nastati toponim! Zemljopisne nazive daju stanovnici toga kraja. I ti su toponimi nastali prije nego su se ljudi opismenili, da bi iz knjiga uzimali gotove nazive. Pa ako je ime nekoga grada moglo da nastane po osnivatu (iako vidimo da Cetinje nije postalo Ivangrad), ili nekim legendarnim licima (Uleinj < Olcinium < Colchinium,”a Colchis conditum” kako veli Plinije*’), zasto mi mikrotoponim Sko¢idevojka uSao u narod iz knjige’? Dakle, prvo se desio stvarni ¢in, pa je po njemu nastao naziv, ali to je bilo tako davno da mi nemamo potvrde da je to bilo tako, i zato mislimo da je zemljopisni termin izmiSljen, po obliku terena, jer je to stijena nad morem, ili kakvom drugom provalijom, kao da niz tu stijenu mora obavezno da padne devojka, nikako — Gobanin, ili baba, lovac... A de je oronim Skotibaba? De je Skocivlah (vlah = stoéar)? Ne znamo. A zaSto toga nema? Zato Sto je vjerovatnije da je neki siledZija Gerao devojku nego babu, a ona, da satuva obraz, skoCila niz stijenu. Pa i kad pogledamo raspored takvih zemljopisnih naziva po cijeloj Evropi, njih je mnogo manje nego takvih devojackih skokova. Odgovarajuéi Ivanu MilGeticu koji ga je u “Viencu” (1876, br. 30, str. 5030) okrivio da je koristio Kojoviéev rukopis, Ljubi8a je kazao od koga je Guo koju pritu, pa za Skocidevojku i Prokleti kam navodi kao informatora igumana Mojsij éa aza Popa Androvica ~ Mitra Popo-va Gregoviéa PaStrovi¢a, i to poslije smrti Kojovi¢eve. A Kojovié je umro 1845, 25. januara, tako da OpStestvo pastrovsko, zavr8eno na Durdey—dan iste godine, ne protivurijeti ovome podatku. Istina je da tu ima Popa Androvica a nema pomena 0 Skotidevojci, no slavi se Stevan Stiljanovié, na osnovu paméenja koje je svakome pravoslavnome hri8¢aninu poznato. Zato je Cudno da se Ljubisa okrivljuje za dva suprotna postupka: da samo prenosi ono Sto narod priéa “kao kakav pisar koji Gini sasluSanja” (Skerli¢) ili da je njegova Sko¢idevojka u glavnome izvod iz Manconijevih Vjerenika (S. Kastrapeli)!°* Ljubi8a je stavio pricu u jasan istorijski okvir borbe za odbranu Skadra od Turaka 1474. godine, kada je Ivan Crnojevi¢ priskotio u pomoé opkoljenome Loredanu, o éemu pise Malipjero. Tu se jasno, kao iu Ljubi8e, koji se dr2i Koriolana Cipika, navode Ivanovi ratni brodovi koje LjubiSa nije izmislio, jer ih nalazimo u Malipje— ” Naturalis historia, I, 141. * Kriticke primjedbe ” Pripovijestima” Stjepana M. Ljubise, “Slovinac”, Dubrovnik, 1882, br. 21, 322-2326; 22, 338-343. |159rovim Analima.” Malipjero, naime, jasno razlikuje ribarske brodice na Jezeru koje je Ivan rekvirirao za prevoz vojske, njegove naoruzZane brodove (“i legni armadi”)* i mleta¢ku flotu koja dolazi sa Jadrana u Bojanu i ne moZe da stigne do Skadra, jer su Turci potopili lade u rijeku i zakréili plovidbu. MleCiéi su bili zahvalni Ivanu na pomoéi, ali kad su poslije zakljucili ugovor sa Turskom, zaboravili su na Ivana (kao Sto su i Rusi zaboravljali Crnu Goru, kad su poslije ratova sklapali mir sa Turcima). Zbog mletatkih spletaka turéi se Stevan Kalo—durdevié i odlazi iz PaStrovi¢a Stevan Stiljanovié. Njihovim spletkama nadodaje se Katna koja Zeli da uda svoju 8éer iz prvoga braka Ramu, pa zato mrzi RuZu, kojoj ne da ni SeSalj ni sapun, i obe¢a je Radu kovaéu, ne bi li Riimu udala ljepSe, i to na krajui dovodi do toga da Rade sa druzinom ¢era Ruzu koja se baca sa stijene, Stiljanovié postaje svetac u Vojvodini a Stevan i iguman Serafin Popovi¢, koji je pokuSavao sa saCuva Ruzu, odlaze u Hilandar da molitvom otkupe svoje due. To je, dakle, skica za jedan veliki istorijski, avanturistifki roman koja je, vise nego ostale LjubiSine proze, optereéena istoriografskom faktografijom. A oni detalji koji nijesu poznati iz istoriografije, kao sahrana Stefanice Crnojeviéa, koji zaista pociva na Komu, djeluju sasvim uvjerljivo. Pai kupljenje dobrovoljaca za borbe oko Skadra. Jer to potvrduju strani izvori 0 broju Ivanovih vojnika kojijeh je, po Malipjeru, bilo 8.000. LjubiSa pominje: zlatnu mletatku knjigu u kojoj je 28. rujna 1791, pod br. 584. upisana porodica Medin; BalSinu povelju, danu u Baru, 10. oZujka 1361 (naSli smo sli¢nu povelju sa istim svjedocima od 14. juna 1389); povelju cara Maksa od 25. oZujka 1576; paStrovski prijepis Zakonika “ma¢edonskoga cara DuSana”, iz kojega citira jedan stav o grabeZi Celjadeta; DuSanovu prizrensku povelju od 17. prosinca 1355; povelju Durda Brankoviéa iz 1412. godine u tvrdavi Svete Gospode u Budvi; navodi da je sestri¢ Stevana Stiljanoviéa namamljen na galiju “Bastardu”, Sto, takode, upucuje na stvarni podatak. Zatijem: Ivan Crnojevié se Zali na Mletke s kojijema je njegov otac potpisao ugovor (na Vranjini) 6. rujna 1456, ane 1455. kako mi raéunamo, Sto moZe da bude razlika u potinjanju godine (mletatka je pocinjala 1. marta). Navodi da je Skadar predat Turcima 15. lipnja 1478; i svi su ti podaci, sem godine Stiljanoviceve smrti (poslije 1540. a ne 1515) su—tatni. Ljubi8a je iSao za tim da slika sujevjerje (gatanje) inarodne obiéaje (proSnja devojke, krsna slava), navodi i vrlo svjezu tuZbalicu, pai sukob starih i novih shvatanja oko sklapanja brakova uokviru plemena, narodnu etiku, mletatke spletke, a kroz sve to je » Citirani u naSem zborniku Sazdanje Cetinja, 1984,40-43. Annali veneti, I, 92-98. *° Brodovi su bili drveni pa otuda i staroslovensko drévo = lada. | 160progivena tragedija Stevana i Ruze, sadrzana u toponimu Skoti- devojka. Ali Kastrapeli veli da je to uzeto iz Manconija: Ruza odgovara Luciji; iguman Serafin fra Hristiforu; sudbina Rudina ispritana je gotovo Manconijevim rijecima; razgovor izmedu kotorskog providura i igumana Serafima jako je slican razgovoru izmedu grofa i provincijala kapucinskoga reda; scena kada mletacki oficir dolazi da raspita za RuZu mnogo podseéa na razgovor izmedu don-Rodriga i fra—Hristifora... Naravno, niti je Kastrapeli sve ugonetao niti je sve promaSio. Kako se moZe ozbiljno tretirati Ruza kao kopija Lucije, kad su obje veé opisane u Pepeljugi? Ako vojnik ili policajac dode da se raspituje o nekoj liZnosti, postupak je uvijek sliéan. Duhovnici u istim ili slitnim situacijama, kada Zele da zaStite neku litnost, ponaSaju se sli¢no. Zato mi mislimo da su ove moguce zamjerke i plasile Ljubi8u da ne razraduje skicu za roman, iako se on drzao narodne priée 0 Skodidevojci, koja je sazeta u toponimu. Jedan stvarni dogadaj lii na drugi stvarni dogadaj. A ako je neka misao iz Makoleja, preko Ljubie, uSla u govor njegovoga Stiljanoviéa, to je postupak neizbjeZan, jer svaki pisac, svakome licu, doSaptava svoje misli. Plaseéi se, dakle, unaprijed onoga Sto je kasnije napisao Kastrapeli, Ljubisa nikad nije dovrsio pripovijest, pa je ostavio da se veliki prelomi u ponaSanju njegovijeh lica sazmu u jednu ili nekoliko reéenica. Dogadaji teku prebrzo. Nemamo vremena ni da doZivimo jednu scenu, kad evo ide druga. I zavréne sudbine sporednih lica date su na kraju, sve u jednome pasusu. Ali, krivci su kaznjeni: Marija Vukova je umrla u mukama, Rade kovat se utopio, Marka Bubiéa ubio grom dok je trgao grozde, Medina slomio konj, providur je pred smrt poludio... Citav duh kazivanja u potpunosti se slaZe sa ostalim Ljubisinim eti¢kim i etnitkim pripovijestima. Manconijevi/ promessi sposi bili su previSe poznati, da bi ih Ljubiga kopirao, nadajuéi se da se to ne¢e primijetiti. A upravo u takvu greSku upao je Marko Car, prepisujuci stranice italijanskoga eseja! Ljubii je zamjereno i to Sto je od De Amicisa pozajmio opis . Mi smo u knjizi Tragajuci za Ljubisom (1982, 161/ 162) iznijeli o tome svoj sud. Citirali smo najupeCatljiviji dio toga opisa, kojega nema u De Amictisa. Prije svega, LjubiSa nije sakrio podatak da je opis dat po De Amiéisu, u XXXI pri¢anju Vuka Dojéeviéa; drugo, Ljubi8a je taj opis dao kao doZivljaj tri lica, dok je De Amitisov opis tehniéke vrste, kao da je uzet iz bedekera. I Skerlié se na ovome zadrzao, da kritikuje Ljubisu, a nije vidio da je Constantinopoli (1877) peto izdanje De Amizisovoga putopisa!*! | Edmondo De Amicis (1846-1908) pisac je Cuvenoga djecjega romana Cuore (Srce), 1886. Bio je specijalni izvjes stova “Nazione” i “IIlustrazione italiana”, iz Spanije, Holandije, Engleske. Bio je i vojni guverner Krita. Otuda i putopis Constantinopoli, i njegov novinski, bedekerski karakter [161Ljubi8a je lukavo u posetu Aja Sofiji uveo vodiéa (drago—mana), uz kaludera Svetogorca i Vuka Dojéeviéa. A vodié priga ono Sto i8e u voditu, to jest u De Amicisa! I umjesto da se to istakne kao istonoljubivost pisca, prigovoreno mu je da je sakrio ono Sto je sam istakao! Ne moZemo, naravno, presko€iti ni Bokaéa i njegov Dekameron. Reéeno je da je LjubiSa najmeravao da napise 100 pri¢anja Vuka Dojéevica, da se na taj nagin takmizi sa Bokaéom.* A poznate je samo 37 pri¢anja, od kojijeh su tri objavljena poslije Ljubisine smrti, jer ga je smrt onemoguéila da ostvari svoju zamisao. I tu smo i na kraju ove priée i kod zakljuéaka: LjubiSa je htio: a) da medu stranim piscima, pai medu latinskim i italijanskiim, nade istomiSljenika za svoje ideje (Horacio, Ariosto); b) da pokaZe svjeZinu i bogatstvo narodnoga jezika, na koji se mogu pretoéiti velika djela italijanske literature (Dante) ic) da se takmiti sa velikim italijanskim piscima, ane da ih podraZava! Amin. * Giovanni Boccaccio (1313-75) pisao je Dekameron od sto novela izmedu 1348. i 1353. l162