biblioteka campus Driava, izbor tekstova i komentari Arta Ozer U pripremi Pravo, izbor tekstova i komentari FrEpERIC Rouvi.tois Liberalizam, idbor tekstova i komentari Muxaét. GaRaNDEAU Drustvo, izbor tekstova i komentari BENJAMIN SPECTOR. Povijest, izbor tekstova i komentari Nicotas Piqué Gradanin, izbor tekstova i komentari Marre GareLLE Tipeljivost, izbor tekstova i komentati JULIE SAaDA-GENDRON Zakon, izbor tekstova i komentari GABRIELLE RADICA Pravda, izbor tekstova i komentati MaGati BESSONE Moz, izbor tekstova i komentari Cétine Spector ‘Sloboda, izbor tekstova i komentari ANTOINE HaTZENBERGER DEMOKRATIJA UvOD IZBOR TEKSTOVA KOMENTARi PODSJETNIK sastavio BRUNO BERNARDINaslov originala LA DEMOCRATIE. Textes choisis & présentés par BRUNO BERNARDI © Flammarion, Pariz, 1999. preveo i priredio "Tarik Haverié RABIC Sarajevo, 2003 SADRZAJ Uvop _ 1 ZASNIVACKA PITANJA 1. HERODOT 41 IV.PLATON Najbolji poredak Demokcatsko uredenj porijelo i znaéajke I. TUKIDID 44 Ime demokratije V.PLATON Kaleva esta dovjeka je MIL PLATON 4B demokraski éovjel? Jesu li svi judi obdareni politizkom velinom? VL ARISTOTEL Naéelo demokratje M Narop, KojI NAROD? VIL. ARISTOTEL 65 XI. HEGEL (O kojem to narodu Narod, neorganska govori demokatija? cjelokupnost VIII. HOBBES 68 XL. MARX ‘Narod ili mnoitvo? Da demokratski element bude bili IX. ROUSSEAU 62 Cin kojim narod jest narod XIIL. KELSEN [Narod subjekt i narod X ROUSSEAU 76 — objekevadavine Narod treba da bude podvrgnut zakonima WV 50 56 59 73 83 86MM JEDNAKOST | ZAJEDNICA XIV. ARISTOTEL, 93 Aritmetitka i geometrijska jednakost XV, ISOKRAT 97 Demokeatska jednakost je priznavanje zashuge XVI. ROUSSEAU 98 Ko ée suditi o zashuzi? XVII, ROUSSEAU 100 Jednakost gradana i suverenost XVII. KANT 103 Pravna ili demokratska jednakost? XIX. TOCQUEVILLE 106 Demokeratski dub: injednagenje uyjeta XX. TOCQUEVILLE, 109 Demokratska strast cegaltaristigki individualizam XXI, MARX, 112 Jednakostraspodiele i rajednigko vasnistve? XXIL RAWLS 16 Pravignost izvornog polozaja i pravignost raspodiele WV. SLOBODA | SUVERENOST XXIII, CICERON 123 Sloboda: temelj driave ili wero bervlaséa? XXIV. SPINOZA 126 Demokratija je sloboda w dr2avi XXV, SPINOZA 131 Ono ito vete suverena XXVI, ROUSSEAU 133 Suverenost je vienje opste volje XXVIL. KANT. 136 [Niko me ne moe prinudici dda budem sretan na njegov naéin XXVIIL CONSTANT 138 Dvije slobode: zajednitka ‘suverenost, individualna nezavisnost XXIX. TOCQUEVILLE 142 Koja vista potlagenosti prijeti demokratskim nacijama XXX, CASTORIADIS 145 Samoustanovljenje drustva deo autonomnih pojedinaca Vv. REPUBLIKA | DEMOKRATUA XXXL ARISTOTEL, 151 XXXV. KANT. ‘Demokratija bez Ne brkati republiku zakona je desporizam idemokrariju XXXII. MONTESQUIEU 153 Viast naroda beka XXXVI SCHMITT sca slobodom narod Masorna, homogena, dliktatorska demokratije? XXXII ROUSSEAU 156 ‘Svaka legitimna viadavina je tepublikansk XXXVI. HABERMAS Zajednidko odluéivanje XXXIV. ROUSSEAU 159 proizvodi pravo Demokracija: vladavina za narod bogova Vi. GRABANSK! ODNOS XXXVI. ARISTOTEL 177 /—-XLL MARK ‘Gradanin u punom smista Policfki obi: ddeultvene emancipacije XOOXUX. ROUSSEAU 178 LIL ARENDT Gradanski odnos je iravno Jedan drugi oblik i zajedniko veienje suverenosti_ _—_vladavine: narodni savjeci XL. KANT 182 XLII. LEFORT ‘Akivni gradanin! Nesvodiva simbolizka dimenzija, pasivni gradanin prava za demokratiu PopsjeTnik BiBLIOGRAFUA 162 165 172 185 188 191 197 231UVODini, ona je moida u stanju da to éini na plodan natin. Prvi od ovih iskaza utveduje jednu zadaéu, i poziva se sam na sebe; drugi zahtijeva da ga se pojasni. Popisu izlika trebalo bi dodati jo jednu (daleki odjek posljednje zapovijedi): ako zeli$ da upropasti8 neku ideju, spomini je svakim povodom. U savremenom diskursu, demokratija upravo postaje prazan izraz, koji ne oznaguje niita odredeno, i éija je jedina funk- cija da dade pohvalnu nijansu onome ito treba da imenuje. Ta vred- rnosna pomast natapa bladenim samozadovoljstvom izraze koji su postali obredni: « naiim demokratskim druitvima... A motemo se pitati o zadnjim mislima Sto ih krije prisvojna zamjenica. Narotito cada se, u surovom budenju iz pasivne obamelosti otkrije da »nage« nije neupitno naée. To bi bio sasvim dovoljan razlog da se okrenemo filozofiji, i zahtjevu za strogo8éu i pojmovnom odredeno’éu koji joj je svojstven. Ovaj svezak sasvim bi ispunio svoju svthu ako bi samo ukazao na valjanost tog zahtjeva: on je izuzetno vaian. Jasnost na- ravno ne jeSava probleme, ali mode pomoéi da ih sagledamo na pravi nagin. No nije dovoljno da neka zadaéa bude nuiina pa da je samim time bude moguée obaviti. Trebalo bi na prvom mjestu da bude filozofski uumjesno govoriti o demokratji. Trebalo bi takoder da je filozofski diskurs demokratski umjestan, Nijedan od ovih stavova nije jasan po sebi. a brinuti o demokratji. Buduei da filozofiji nije lako da to FILOZOFYA | DEMOKRATUA deja antologije filozofskih tekstova o demokratiji odmah nailazi na teSkoée, "DEMOKRATUA, Susteéemo se, u prvi mah, s dva bitna pitanja: 1) Koji status dodijeliti demokratiji u filozofiji? Status predmeta? “Tada bi trebalo sabrati rekstove posveéene demokratiji kao to su drugi posveceni zvijezdama, gajevu ili romanu, Status pojma sto pripada jednoj pozitivnoj disciplini koju Gemo, da olakSamo, na- zvati politika znanoste? Taéke poredenja mogle bi u tom sluéaju biti pojam sile u fizici, klase u sociologiji ili mutacije u biologiji Radi li se 0 pojmu politizke filozofije, koji je slican pojmu suvere- nosti ili autoriteta? Tada ce biti potrebno da demokratiju prizivamo u kontekstu jednog odredenog filozofskog misljenja, suiavajuéi od- veé uopiten okvir filozofije u najsirem smislu. U filozofskim tekstovima koji ée se ovdje naéi, demokratija o¢ito codgovara tim trima statusima: sam Aristotel mote uzeti za predmet atensku demokeatiju u doba Kleistena ili Perikla, odrediti demo- kratiju unutar jedne opste tipologije kao oblik uredenja i ispitivati kao natelo i vrijednost. Sve tri perspektive ovdje su risutne; pokusali smo da ih rasporedimo prema onome to im mo- Ye dati smisao i jedinstvo, a to je pristup demokratiji kao problemu politigke filozofije 2) Shvatiti neki pojam znati shvatiti ga u njegovoj povijesti, pro- mjenama njegovog opsega i sadréaja — drugim rijecima, shvatiti rad koji je na njemu izvrila filozofija u vlastitoj povijesti. No pojam demokratije obiljeden je izrazitim prekidom, kao da je podijeljen iamedu prvog pojavjivanja u Grékoj koje je krajnje omedeno (po- tveden s Platonom, zabaéen poslije Aristotela) zatim jednog drugog, ivota: u nekakvom neodredenom stanju u doba klasicizma, pobje- donosna (i senilna?) pred natim ogima. Uzeti taj povijesni prekid kao okvir za tazmisljanje vodilo bi do odustajanja od svakog je- dinstva predmeta, i izazvalo brkanje filozofije i »povijesti idejac. Umanjiti njegov znaéaj dovelo bi na kraju do toga da od pojma demokratije napravimo praznu apstrakciju i zapregimo pristup pro- blematikama filozofijé koje razmatramo. Ta dva zahtjeva pokusali smo da zadovoljimo ustrojavajuci izbor tekstova oko glavnih pro- blema, i povezujuci izabrane tekstove u suvisao dijalog koji poklanja painju odsudnim prekretnicama u povijesti politieke filozofije. 12 uvop Prihvatimo i se toga da sakupimo filozofske tekstove o demokrati- ji, suogavamo se s jednom stvarnos¢u koja zbunjuje. Sta kaiu filozofi co demokratiji? Onaj ko bi htio da odgovori na to pitanje ne bi se naiao u prilici da sakuplja elemente odbrambenog govora. Stvar bo- de of: antologija filozofskih tekstova 0 demokratiji je prije svega antologija mogueih kritika demokratije, to pokazuje i letimigan pregled sekstova, Za Platona, rasprava je zavréena: demokratija je onai pore koji, izgovarajuci se slobodom, oduswje od svake norme koja ur duje Zivot ljudi i drZave; uime jednakosti, demokratija podjeljuje taduienja ne vodeci brigu o sposobnostima, i tako se dakle na naj- potpuniji natin udaljuje od hijerarhijske driave neophodne za os- tvarenje pravde, kako je opisana u Drdavi. Aristotel (barem na prvi pogled) svistava uredenja u dva niza, is- i i njihova izopatenja (Politika, wv, pogl. 2, § 1): »Mi tri ispravna uredenja — kraljevina, aristokratija, us- tavna viadavina — i tri druga koja su njihova izopatenja: tiranija za kealjevinu, oligarhija za aristokratiju, demokratija za ustavnu viada- vinuc, Demokratija je dakle izopageaje koje odgovara poliveia-i, uredenju u najboljem smislu (taj izrzz prevodi Pierre Pellegrin u francuski kao wustavna vladavinae). Aristotel joj prigovara da nije vladavina zamiiljena u interesu svih, veé samo u interesu naroda, i da ne podvrgava viast autoritetu zakora, Bodin, tijih Sest knjiga 0 republici obiljetavaju ulazak ideje suve- renosti u modernu politigku misao, smatra demokratiju, koju zove »narodnom vladavinome, pravim odbojnim primjerom koji sludi kao polaziste u promiiljanju aristokratije i monarhije. Kako to vrlo dobro pokazuje Gérard Mairet, narodna suverenost je za njega ne- moguénost, jer nema suverenosti bez pokoravanja, au demokratiji niko se ne pokorava. Montesquieu, koji na najbolji natin izrazava pojavijivanje drugog bitnog nagela moderne politiéke misli— najvaznije jamstvo slobode pojedinca edi u pravilnosti i ustavnosti politiékoga poretka, — po- tvrduje krajnju nespojivost demokratije s jednim takvim naéelom. WeDEMOKRATUA Viast naroda nije sloboda naroda; vlast naroda po naravi je tiran- ska. ‘Nasuprot Bodinu i Hobbesu, Rousseau promislja potpuno druk- ji pojam suverenosti — suverenost naroda, — i politigku slobodu odreduje kao pokoravanje opstoj volji. Da li je on zbog toga branilac demokratije? Ne samo da je predstavlja kao ideal koji je Ijudima nedostupan (napravijena je za »narod bogovas), ve¢ je to ideal oblika vladavine (buduei da je bridljivo provedena razika izmedu vladavine i suverenosti). Kada s drugom moderno8éu (tije je obiljezje revolucija iz 1848) narod upada na pozornicu povijest, i kada ideja jednakosti formu- lirana kao zahtjev opsjeda, pod pokroviteljsevom socijalizma, pro- blematiku politidkog, ckonomskog, idrustva u clini, prisustvujemo {i obrazovanju filozofije demokratije? Ni8ta nije manje izyjesno. Ta- ko, kada Marx odreduje svoj postupak kao sastavni dio (uz kritiku polititke ekonomije) jedne kritike politike, on se najprije posvecuje ktitici demokratije. A znamo kako se sve ta kritika mogla isko- ristii. (Ova skica u geometrijskoj perspektivi napravljena je s velikog od- stojanja, ali ipak ne omoguéuje da se razaznaju obrisi. Sasvim su- ptotno, stalno emo isticati: Hobbes objedinjuje i preuzima Bo- dinovu i Montesquieovu kritiku; Kant iz korijena suprotstavija republiku i demokratiju; za Hegela, uvodenje demokratskog naéela u dréavu sim je primjer ne-umskog. Cijelo liberalno misljenje pot- kazuje demokratski despotizam... Podrobnije navodenje optuiaba ne bi dakle nuino znaéilo i ublazavanje. ‘Ako bismo htjeli da potrazimo svjedoke odbrane, koga bismo na- 3li da iznosi argumente u prilog demokratiji? Modda Protagoru, koji nije filozof nego sofist, i koji tvrdi da se polititka zajednica mote misliti samo pod uslovom da se svakom Eoyjeku prizna »politizka velinas, I Spinozu, éija »anomalijac, kako kaze Antonio Negri, za- haljeva bridljivo ispiti preokrenuti jedno tako masivno stremljenje. Sta znaéi jedan tako »globalno negativans odnos filozofskog mi- Sljenja prema ideji demokratije, i Sta ga objainjava? Izgleda da je 4 anje. U svakonr sludaju, nista Sto bi moglo uvop odgovor na to pitanje potrebno traditi i na jednoj i na drugoj strani te dvodlane veze: koji je to tako poseban odnos sto ga filozofsko misljenje uspostavlja s idejom demokratije? Ali isto tako: Sta u de- mokratiji opravdava jedan takav kritigki odnos? Moj ée se odgovor sastojati u izno8enju dviju medusobno povezanih postavki: 1) filo- zofija se u velikoj mjeti oblikuje kao Aritika demokratije; 2) pojam demokratije je bitno problematiéan. Platon je, kako smo veé vie puta istakli, kritiéan prema demo- kratiji. Tu dinjenicu mozemo sagledati i iz jednog drugog ugla, dija je vrijednost ponajprije u njegovo} naivnosti. On pretpostavija da Platon ima posla s demokratijom. Ima s njome posta kao s politi- tkim okvitom u kojem Zivi, ima s njome posta kao s »ideologijom« koja, éak i u oporbama koje izaziva, ustrojava kulturu u kojoj se filozofija razraduje, ima s njome posla kroz. navike i norme miiljenja i raspravljanja koje ona ustanovljava. Jean-Pierre Vernant je umno- gome pridonio da se sagleda znatenje te éinjenice (usp. Lzvori gréke misli, i njegovo djelo u cjelini). Kultumi pokret kojim su grtki gra- dovi-dréave zahvaéeni u svome »klasiénom« dobu, i éiji je jedan od oblika polititkog izraza »izumijevanje demokratijex, dodjeljuje /o- gos jedno od najvatnijih mjesta. Mozemo zapamtiti u najkrup- nijim crtama: ustanovijenje pravosuda zasnovanog na sasluganju stranaka, koje ukljuéuje da suprotstavijene strane pred sudom iz- ‘mjenjuju argumente pozivajuéi se na tekstove zakona; ustrojavanje grada-dréave oko agore, mjesta na kojem se izmjenjuju roba i rijeci, prije negoli oko gradske tvrdave, sjedisca sile; organizacija politi¢kog Fivota oko skupitine (ekklesia), koja je prostor predlaganja, vijecanja i donosenja zakona. U tom kontekstu razvija se sofistika, kao raz- miiljanje 0 govoru i tehnikama tive rijedi. U tom se kontekstu rada i filozofija. Koliko god bi bilo neprihvativo smatrati filozofiju po- sljedicom »demokratske revolucijee, toliko je nesporno da su okol- nosti koje su utjecale na inumijevanje demoleratije kao polititkog oblika i obrazovanje te neobiéne upotrebe /ogos-a, filozofije, bile u velikoj mjeri zajednigke, Tako, kada Platon ima posla s demokra- tijom, on s njome ima posla dva puta: s jedne strane, kao s poli-DEMOKRATUA titkom zbiljom i poimanjem driavne zajednice (na taj nagin govori © njoj u Dréavi), s druge strane, kao sa samim elementom filozof- skog postupka, makar i kroz opreku (zbog toga je 0 tome rijeé naro- Eto u Gorgijé ili Protagori). Razmisljanje 0 onome sto jesu filozofski dijalog i argumentacija koju on iziskuje, Platon izrijekom vodi kao keeitiku uvjeta u kojima se odvijaju odlugivanje i rasprava na sudu i skupStini, Razrada obrasca srazmjerne jednakosti u misljenju driav- nog poretka (na posljednjim stranicama Gorgije ili u Dréavi) odgo- vor je na obrazac demokratske isonomije. Jean-Pierre Vernant je ukazao na vainost te éinjenice: filozofija nastaje u jednom kulturnom poretku kojim vlada problematika politikog, i éije je ustrojstvo odredeno pitanjem vrednovanja de- mokratije, Reéi za Platona, koji je u tome potpuno vjeran Sokratu, da ktitikuje demokratiju moze imati dvostruk smisao: s jedne stra- ne, to znadi da on razvija poimanje politike zajednice koje se su- protstavlja demokeatiji, a s druge, to ukazuje da Platonov mislilacki titigko razmisljanje o demokratji, U prom slu- postupak sadrZi ju, tadi se 0 »Platonovom politizkom uéenju« koje se ostanja na analizu Dréave. U drugom sluéaju, razmotrit éemo teskoée koje Platon susreée u misljenju demokratije. Ili jo8 bolje: probleme s ko- jima se suozava, a koje je Sokrat postavio u svom ispitivanju demo- kratije. Od dva znagenja koja ima pojam kritike, samo je drugo uistinu filozofsko, i sasvim sigurno plodnije. No zar se ovo ito smo rekli o Platonu ne mote ustvrditi u za fi- lozofsku tradiciju u cjelini? Zar se tu ne nalazi objainjenje ne samo Platonovog stava spram demokratije, veé mnogo uopitenije i stava filozofije spram politickog? Filozofija je krtika politi¢kog, Jo’ lite i taenije, kritika demokeatije, To ima za posljedicu da potvrdi valja- nost sljedeée ideje, otrcane koliko i znaéajne: demokratija je uvjet moguénost filozofije; i da joj doda kao izvedeni stav da filozofija ne bi mogla imati s demokratijom drukéiji odnos osim kriti¢koga. Urimati u razmatranje, kao sto smo mi nakratko uéinili i kao Sto se pretesto ini, razne filozofije da bismo se upitali jesu li naklonjene demokratiji ili nisu, pretpostavlja ustvari jedan potpuno pogresan 16 uvoo odnos filozofije prema demokratiji. Filozof demokrat, mote li taj na- ziv imati ikakvoga smisla? Nita nije manje sigurno, osim ako se pitanje empirijski odnosi na Zivotopis ili uvjerenja nekog pojedinca koji se bavio filozofijom. Ne radi se ipak o tome da se obnovi vjero- vanje u nekakvu »neutralnost« filozofskog misljenja, veé da se odrede uyjeti umjesnog Gitanja i razumijevanja nekog filozofskog teksta, na- roéito u politizkojfilozofiji. ideja koju avdje nabacujemo ne ograni- Euje se da podsjeti na sijedeée pravilo, moéno ali dosta clementarno: odnositi se prema nekom misljenju kao prema uéenju znaéi onemogu- iti sebi razumijevanje tog misljenja. Od Sokrata i Platona, filozofija odriava s demokratijom stalni odnos pretpostavljanja: demokratija bi bila ono sto je veé tu kada filozofija podinje, kao neko »veé tue uspostavljeno ubuduée kao predmet prapitivanja, o éijem se osnovu treba pitati, problematiéan predmet. Viden iz tog ugla, postupak mnogih filozofa ukazuje se kao plod- niji. Ovdje ée biti dovoljan samo jedan primjer. Pozivajuci se na razvrstavanje uredenja Sto ga je Atistotel proveo u Politici neéemo mnogo saznati o njegovom misaonom postupku, a jo’ manje 0 de- mokratiji; bez sumnje je mnogo zanimijivije otkriti da Aristotel manje misli demokratiju kao izopaéene ili iskrenuto tumagenje po- liteia-e, negoli politeia-u kao ispravno tumaéenje demokratije. Dru- gim rijedima, aristotelovsko poimanje dobrog uredenja razradeno je kao odgovor na probleme koje je Aristotel susreo razmisljajudi 0 demokratiji kao povijesnoj zbilji i modelu politickoga. Postoji u tome jedno metodolosko nagelo koje éemo slijediti u izboru predlotenih tekstova i kratkim ditalagkim komentarima ko- jima su popraceni. No taj krititki i refleksivni stav, bitno obiljezje filozofije, korijeni se, na jedan jo$ bitniji i osobitiji natin, u samo} ideji demokratije. Vratimo se Platonu, Sta on predbacuje demokratiji? Da se zasniva na pretpostavci jednakosti, da sebi postavija za cilj slobodu svakog Eovjeka. Ostavimo po strani injeniénu argumentaciju (Platon je, kao i Aristofan, zajedijiv prema Ijudima i prilikama svoga i polemitke efekte (na tom polju, filof nema na komediografu); ita tu u Platonovinr ogima predstavija tefkogu? dyDEMOKRATUA Demokratska jednakost predmnijeva, kaie Platon, da nikakva po- sebna upucenost nije nuzna za sudjelovanje u donosenju politiékih odluka, Zaito bi za umijeée viadanja vaiilo ono sto niko ne bi pri hvatio za kuhanje ili grnéarsko umijeée? Povrh svega, znanje koje politika zahtijeva tide se vie svthe Zivota pojedinca i zajednice ne- goli neophodnih sredstava, ono je mudrost vige negoli tehnika: ho¢e li neko ustvrditi da su svi judi od prirode i podjednako mudri? De- mokratska sloboda je odbijanje pokoravanja. ‘To u Platonovim oti- ma ukljuéuje odsustvo nagela pa dakle i hijerarhije: svako Gini sta hoée a da nijedna norma ne upravija zajedni¢kim Zivotom, a ono sto svako hoée proizvoljnost je i hir. Primjeéujemo usput da ta kritika, prije nego Sto ée poprimiti po- litidku naray, iznosi na vidjelo jednu vrstu nespojivosti izmedu od- redenja nageli demokratije i svojevrsnih zahtjeva filozofije. Zar filozofija, u biti, ne sadréi zahtjev za istinom, znanjem, dakle za uéenjem i upuéeno’éu? Zar Sokrat nije prije svega onaj koji je, kako kate Aristotel, iznio u pogledu moralnih vrlina zahtjev za uni- verzalnim? Protiv proizvoljnosti tudnje koja ini da svako ide 2a conim Sto mu u tom trenutku izgleda dobro, zar pitanje postavljeno «a Gorgiji (488a): kakva vista Covjeka treba biti? emu nai tivot treba bist posveden? ne zahtijeva nuédan odgovor, raspoznavanje naéela kojima se treba pokoravati? Mozemo ici jo’ dalje i upitati se nije li ova ktitika demokratije bitno povezana sa Sokratovom i Platonovom kritikom sofista. Platon to daje naslutiti kada »najdemokratskije« argumente u svome djelu stavija u Protagorina usta; uostalom, po- stoje misljenja da su sofisti bili na neki natin filozofi demokratje. To tesko pitanje ovdje Gemo ostaviti po strani (u tom pogledu, so- fistika niukoliko nije jedna i jedinstvena), ali ta srodnost treba ba- rem da nas uzbuni: Sokrat i Platon neumorno se vraéaju na raaliku sofistike i filozofije upravo 2bog njihove bliskosti (one sliée, kaze Plawun, kao pas i vuk). Vratimo se sada pojmovima jednakosti i slobode. Oni izgledaju neodvojivi od prakse dijaloga koju je Sokrat uveo kao stalno poriva- je na sagovornikovu sposobnost i autonomnost u rasudivanju. 18 uvoo Jedini pristanak koji Sokrat zahtijeva jest pristanak onoga kojem se obraéa i s kojim, vodeti zajednitko treganje, argumentira i protiv- argumentira: to pretpostavlja da w njemu raspoznaje sposobnost i autonomiju rasudivanja, Kada pred sudom koji ée njemu suditi upuéuje na svoga daimon-a da bi opravdao svoje ponasanje, zar se ne poziva na isto naéelo? Zar oblik moralnog propitivanja 2a koji nam Aristotel kale da je bitni Sokratoy doprinos — pitati se kakva vista Govjeka treba da budemo — ne ukljuéuje slobodu da se pitanje postavi i da se na nj odgovori? Kao da tu postoji neéto sligno efektu bumeranga: te’koée na koje Platon ukazuje u vezi s demokratijom ustvari odgovaraju te3koéama na koje sim nailazi razradujuci vlastiti filozofski postupak. To pokazuje dijalog s Protagorom: demokratija pretpostavija u svakom od gradana neku vrstu prethodnoga znanja koje samo mit moie objasniti, predstavljajudi ga kao bodji dar. Zar platonska teorija prisjeéanja radi iSta drugo kada u svakome pret- postavlja prethodno znanje koje samo treba prizivati? I na koji nagin se ono mote uvesti osim putem mita? Demokratija za Platona nije dakle predmet poput svih ostalih, to nije neka ideja koja je filozofiji strana, vee je to ono Sto ga temeljno zaokuplja — u tolikoj mjeri pitanja koja se povodom demokratije postavljaju upucuju na ona koja filozofija sebi postavlja o uvjetima vlastite moguénosti. Ovdje ne mozemo dalje produbljivati Platonov odnos prema de- mokratiji, nesumnijivo sloteniji od onoga na koji se esto svodi. To nije naé cil. No motemo iznijeti jednu globainiju pretpostavku: zar ono Sto vrijedi za Platona ne moje voditi ka jednom drukéijem pri- stupu znaéenju demokratije za filozofiju? Tada bi nam éinjenica da demokratija predstavija problem za filozofiju bila vainija od suda je ova ili ona filozofija donijela o demokratiji. Ona predstavlja problem u dvostrukom smislu: problematigan je sam pojam demo- katie, 2bog pretpostavki na kojima potiva i unutrainith napetosti koje sadriava; no u jednom drugom smislu, vjerna slika tih teiko¢a jesu one na koje nailazi filozofija u svome nastojanju da sama sebe misli. Bilo bi dakle uzaludno oekivatiod filozofije da opravda ideju 19DEMOKRATUA demokratije, ili da sama iznese neko poimanje demokratije (nijedna filozofija nikada nije imala sligan projekt), ali bi takvo ofekivanje sigurno vodilo ka zaboravijanju same naravifilozofskog postupka, a to je da je on kritigan i problematiéan. Znatilo bi to, isto tako, i prevariti se 0 onom najvrednijem ito filozofija moze donijeti de- mokratiji, to nisu ni argumenti ni rjeSenja, vee problemi. Ni medutim dovoljno samo odrediti metodu, koliko god ona bila neophodna. Da bi se uspostavila neka problematika, treba jo8 i objelodaniti cilj istrativanja koje se preduzima. To je ono Sto po- uSava da udini ovaj uvod, ukazujuci na dvije tedkoge 2a koje se int da su u stediStu svakog savremenog razmisljanja 0 demokratiji Tznijet Gemo ih najprije na vidjelo ispitujuci ideju gradanskog svoj- stva. REPUBLIKA | DEMOKRATUA: KAKAV GRABANSKI STATUS? gradanskom svojstvu! svi govore; najéedée ga upotrebljavaju OS ptidjev. Radi li se ipak o jasnoj ideji, ijesmo li iSta uzna~ predovali od veemena kada je Rousseau (O drustuenom ugovori, 1 pogl. 6, bilj. 4) zajedljivo primjecivao da Francuzi »o tome nemaju. nikakve prave ideje, kako se to moze vidjeti u njihovim rjeénicimac? Gradanin je Elan grada. Reci ée se da se svako mode saglasiti s ovim minimalnim iskazom, koji vrijedi samo kao nominalna odrednica. Zaista? A 3ta znadi biti dlan grada? Takvo pitanje vodit ée do toga da damo sadriaj ideji demokratije. U tom pogledu, suéeljenje Aristorela i Kanta predstavija dobro polaziste. ' Francusko citoyenneté, uprave kao ni cité (gr poli), ne mote se jednoznaéno pre- vesti na zadovoljavajudi nagin, U natem jezik, imenica gnaden:too ne oznaéava seojatve sbivanja gradaninom, vet skup osoba koje to svojstvo posjeduj (usp. pu- Zansio, radniioo). Scoga sm citeyenneté previ, prema kontekst, najéekée kao (gradancki satus (kada je rjeé 0 pojedineu kao élanu zajednice), gradans dnos ii “gradansko stanje (da se oanati wzajamni, »politickie odnos pojedinaca) ili gradansko Ssogstv. Cité (poli) prevodi se kao grad, dréawa ili polska zajednica. — Prt. 20 uvop Aristorel pristupa tom pitanju u 111. knjizi Politike. On pristaje na to da ograd saginjava neko mnoitvo gradanze (1274b40). No treba pojasniti da je taj iskaz, kada ga on izsiée, dvostruko uvjetovan 1) dokazivanjem izvedenim ut. knjizi i 2} prvim redovima mt. kajige. Jo¥ od 1. knjige znamo da je éovjek zoor politikon, to jest da je on on sam na porpun i odjelovljen nagin samo kad pripada nekom gradu, Gradansko svojstvo treba dakle misliti kao injenicu bivanja »po- litidkim« Gan grada) utoliko Sto je grad politeia, to jest ustanovljen. Na neki nagin, gradanski status je pripadanje gradu dignuto na kvadrat. Od tih prvih redova nt. kxnjige treba da zapamtimo da je pitanje o gradanskom svojstvu uvedeno kroz jedan drugi upit, koji se tie nagina da se ispravno pripi’u Einjenja koja se pridaju gradu. “Treba li rei da je grad njihov autor? Ili pak oni koj ime upravijaju, ili oni koji ga sainjavaju? Te pretpostarke jasno usmjeravajui smisao pitanja (1275 |: ko je gradanin? Jer biti gradanin ne znadi samo iivjeti u gradu (Zive tu i doseljenici i robovi, jer polites je élan po- liteia-e, a ne samo polis-a), ni biti podvignut istim zakonima, ubivati ista gradanska prava (127525). Gradanski status odreduje se kao moguénost i kao djelatnost: sudjelovanje u vrsenju Zinjenja grada. ‘Ta Ginjenja u bitnome su pitanja neke odluke (politike i sudske). Prvo poglavije nr. knjige zavrlava se dakle dvostrukom odrednicom ‘gradanina i grada: v2a onoga ko ima moé da sudjeluje u savjetodavnoj 1 sudskoj viasti katemo da je gradanix. dotidnoga grada, 2 gradom najkraée nazivamo skup takvih Ijudi kada ih je toliko da mogu ivjeti u samodovoljnostis (1275b20). Biti gradanin u punom smi- slu znadi sudjelovati u polititkoj vlasti, i smatrati se tako autorom Einjenja cijeloga grada. Otud potjete i dokazivanje (u 4. pogiavlju, 1277b10) da gradanin mora podjednako znati i da se pokorava i da zapovijeda. Kantove glavne postavke 0 gradanskom odnosu iznesene su u dvama tekstovima: 1. odjeljak teksta o Teoriji i praksi (1793), § 43 i sljedeei »Uéenja 0 pravus, u Metafizici obiéajnosti (1796). Uputno je pojasniti ih pomogu 1. dana Drugog odjeljka njegovog Trajnog ‘mira (1795). »Dréava (civitas) jest ujedinjenje mnostva ljudi pod aDEMOKRATUA, pravnim zakonima« (»Uéenje o pravus, § 45). Kantova formulacija uveliko se raglikuje od Aristotelove. Ovdje postoji samo jedna razina: pravna (prije nego institucionalna) veza je ono sto ujedinjuje ili objedinjuje (zavisno od prevoda) Ijude w politigku zajednicu. “Terminologija je jasna: radi se 0 tome da se odredi ko je élan »gradanskog stanjas (Teorija i praksa, s. 64*). Malo nedostaje pa da, bog automatskog pojavijivanja te sintagme u kantovskoj stilistici, previdimo veru: »pod« zakonima. Ona medutim zaista kaze ono Sto kate: zakoni nisu proizvod drustvene veze, oni je zasnivaju. Ne radi se tu, naravno, 0 pozitivnim zakonima. Ali nutnost tih »zakona nuinih a prioric jest doista nuznost norme: Kant izrigito donosi na latinskom, u zagradama, norma. Ponudena odrednica gradanina (Uéenje o pravus, § 46) izravno iz toga proistjete. Tekst Teorije i prakse (raniji,razvijeniji i strogo uporedan) moze nas voditi w ¢i- tanju. Clan gradanskog stanja misljen je prema tri naéela, sloboda, jed- nakost, samostalnost (autonomija), koja ga odreduju redom kao Eovjeka, podanika i gradanina, Sloboda se sastoji u tome da se moze tragati za steCom po vlastitoj Zelji, ukoliko se ne Steti slobodi dru- goga. Jednakose je jednakost u pravu: niko ne moze biti prinuden nigim osim zakonom, a zakon jednako postupa prema svim podani- cima, Samostalnost (autonomija) je »pravo glasa u zakonodavstvus, ona je u pravom smislu znaéajka gradanskog statusa. Isporedivanje dvaju cekstova pokazuje da izraz gradanin treba razumijevati na dva nagina: u Sirem smislu, civis je élan gradanskog drustva;_u uiem smislu, dlan dréave (ogradanin driaves naspram bourgesis-u, kate Kant koristeéi francuski izraz) jest onaj ko utiva pravo glasa (»samo sposobnost glasanja saéinjava kvalifikaciju za gradaninas, »Ugenje 0 pravus, 6, § 46, Primjedba). U tom je prostoru postala moguéa razlika izmedu dva tipa gradanskog statusa: pasivni gradanski status (koji ima onaj Sto uziva samo slobodu éovjeka i jednakost podanika) i gradanski status, status onoga koji jedini mode glasati. Sto * Oanake straniea odnose se na francuske prevode odgovarajutih djela. Za podatke 6 iavornicima usp. bibliografiju. — Prt 22 uvoo je Kane preuzeo to razlikovanje od Sieyésa i sto mu je unekoliko nezgodno da ga uvede ne spreéava da ono bude u sredistu njegovog politizkog promiiljanja. On se na njemu dugo zadréava u tekstu iz 1796, kao i u tekstu iz. 1793. Rjeénik koji upotrebljava nije nimalo dvosmislen: Kantov aktivni gradanin nije ni na koji nadin Aristote- lov gradanin-duinosnik. Njegova djelataost sastoji se u izrazavanju volje, a ne u donogenju akata viasti, koji gripadaju iskljucivo vladaru koji pridriava za sebe upraznjavanje izvrine vlasti. Bitna uloga diobe vlasti kod Kanta, s obzirom na ideju gradanskog statusa, jest da razdrui ono sto je Aristotel udrutivao u svome gradaninu-duznos- niku: volju i viast. Vratimo se na odrednicu gradanina-duinosnika kod Aristotela. Ta éemo kao polaziite uzeti analize Francisa Wolfa (Aristotel i po- litika). Dut cijele 1. knjige Politike, Eek i nakon Sto je ukazao na razlike izmedu raznih poredaka i figura gradanskog odnosa koje im odgovaraju, Aristotel ostaje kod opite odrednice gradanina koju je donio u 1. poglaviju. No komentirajuéi tu odrednicu, on pide (275bs): »Gradanin kako smo ga maloéas odredili postoji prven- stveno u demokratijie. Ostavimo zaéas postrani Wolfove uyjerljive analize 0 »Aristotelu demokratus, i zadrdimo se na onome ito ovaj iskaz ukljucuje: svoju zbiljnost u najrazvijenijem obliku gradanski codnos nalazi u demokratiji, jer ova pofiva na sudjelovanju svih u -vdenju polititke vlasti Ideja gradanskog odnosa uzajamno je pove- zana s idejom zajednice jednakih, to jest takve zajednice &iji lanovi ‘mogu biti i viadari i podvlaSéeni, arhontesi arhoumenoi. Ta jednakost nije jednakost podanika, vet jednakos¢ gradanina; ne ona koja se svodi na pokoravanje istim zakonima, veé koja se sastoji u jednakoj moi visenja zajednitke vlasti. Ko nije gradanin nije uistinu covjek, ali i obratno, nepojmljivo je da se mote biti Eovjek a da se ne bude gradanin. U 2. poglaviju knjige 1 govorilo se (125325) da je wonaj ko je bez gradac ili loi Covjek ili nadljudsko biée. Knjiga 1, zato Sto sa ppolisa prelazi na polteia-u, sa zoon poiitikon-a na politea, navodi na pomisao kako odbiti nekom ovjeku jednak pristup javnim dui- nostima znadi staviti ga invan politiéke zajednice. Tu nema mjesta za 3DEMOKRATUA, gradane drugoga reda: gradansko svojstvo je karakter dovrienog éo- vjeka, djelanog u punom smislu. Otud slobodu i jednakost nije moguée odijeliti ni jednu od druge niti od sudjelovanja u suvere- nosti. No i ovdje jedan iskaz nuzino povlati drugi. Ako se gradanski status odreduje kao moé, to je stoga Sto je politizka zajednica us- mjerena ka jednoj svrsi, zajednitkoj sredi, koja je uvjet srece svakog, pojedinagno, dok je u isto vrijeme steéa svakog pojedinagno nuina dimenzija zajednicke sreée. Nije li upravo steéa ono Sto Aristotel, veé od Nikomahove etike (1094225), postavlja kao svrhu politike? Ideja koja stoji na podetku Politike 1252a5 (i koja je prava vera, 7a ‘Aristotela, izmedu etike i politike), ideja koju ponovno iznosi na poderku 6. poglavija mt. knjige (127820). Obratno, kantovski model gradanskog statusa treba povezati s oprekom izmedu republike i demokratije, oprekom koja ustrojava Kantovu politizku misao. Kant upuéuje demokratij jedan temeljan prigovor (Traini mir, ss. 86-87): demokratija nije predstavnigka (jednako i »Uéenje o pravue, § 52, s. 165), ona ne odjeljuje vlastt (npr. Teorija i praksa, s. 147). Ove dvije zamjerke ustvari su jedna ista: gradanski status u demokratiji je istovremeno volja i moé, on je bitno izravna demokratija. No to nije sve. Vidjeli smo da tekst iz Teorije i prakse potinje s naéelom »slobode kao covje- kaw, No ono je najprije negativno odredeno: odrednica koju svako daje sreci za kojom traga njegova je vlastita, privatna stvar, i ne mode biti sevar drlave. Ako ova Zeli da utvedi nagin na koji ljudi treba da budu sretni, to je »najveéi despotizam« (s. 65). Kant odbacuje na- vodno pravo driavne sile, politizke moti u pravom smislu rijedi, da ureduje vodenje pojedinaénog Zivota: »Niko me ne mote prinuditi da budem sretan na njegov natin« (Ibid.). No ne treba se prevariti o smislu ovoga iskaza. Zadriati treba samo njegovu negativau funk- iju; ona ni na koji nagin ne uldjuéuje ideju prema kojoj bi drustvo trebalo da se ogtaniéi na to da stomoguéi individualne i individua- listitke strategije traganja za sreéom. »Ovdje se jasno vidi koje zlo naGelo sreée (Koja ustvari nije sposobna ni za kakvo odredeno nate- Jo) izaziva u drdavnom pravu, kao Sto ga izaziva i u moralue (Ibid., 24 uvoo s. 79). Jedno presudno Kantovo razmiiljanje (R. n° 7543, ibid. s 128) kaze da »ako je druitvo ustanovijeno samo iz ljubavi prema pravu, tada ga se ne tige privatno dobrox. To medutim ne znagi dz »najviia viast (ne] donosi zakone radi steées, veé, ako i ide za sre- om, onda je to kao 2a sredstvom a ne kao za ciljem. Kao stedstvom 2a postizanje cilja koji je »pravno stanjec, to jest podvrgnutost svih zajednitkim zakonima (Ibid, s. 75). U tom smislu, sporna su libe- ralna Gitanja Kanta. “Tako bi trebalo shvatiti tvrdnju prema kojoj »pravno stanje« (je li to ita drugo nego naa »pravna driavae) jest po sebi svrha driave, iideju da svtha dobre viadavine nije da narod uéini stetnim, veé »da uudini samo to da on postoji kao politika zajednica« (Ibid, s. 75). Ta je ideja neodvojiva od onih koje su s njome povezane: odrediti gra- dansku jednakost kao pravnu jednakost, to ne znaéi samo ostaviti pitanje faktitke jednakostiiavan polja politiékoga, vet jos znati pri- znati kao saobraznu pravu nejednakost imetaka, moti i sposobnosti koje iz toga proistjeéu (Jbid., s. 66). Jo’ i vite: ta odrednica jedna- kosti/nejednakosti podanika nuZno se preplice s teorijom gradan- skog statusa. Jer ova pogiva na jednom fakti¢kom naéelu: gradanin moie biti samo onaj ko je nezavisan. A ta nezavisnost je nedvosmi sleno odredena kao ona koju mogu priskrbiti samo poloaj u druitvenom poretku, imetak i stegene sposobnosti. Obiéni radnik (operarins) iz nje je iskljuéen. U pozadini ovih dviju ideja o gradznskom statusu ocrtavaju se dva modela drustvene veze: sudjelovanje ili predstavljanje, zajednica ili udrudenje, zajednitka svcha ili prevna dréava. Sugerirali smo jednu opreku, a evo cijelog snopa: #elimo li da ih razvijemo, morali bismo donijeti pregled dviju predodzaba politike, njezine svthe, s2- me ideje svthe (jer je jasno da je etitka narav sree kod Aristotela dic istog sustava kao i njegova politi¢ka misao, dok Kantovu treba povezati s njegovim modelom moraine viline), naravi druitvene vveze: cijeli skup suvislih znaéajki koje dva poimanja gradanskoga stanja, jedno povezano s idejom republike a drugo s idejom demo- katie, stavljaju jedno naspram drugoga. No izaganje jedne opreke 3DEMOKRATHA nije dovoljno da se ona objasni, jo3 manje da se uéini plodnom. Sa s njom da se radi? Plodnost Kantovog postupka, vise nego u nabacivanju obrisa jed- nog »tepublikanskoge politickog uéenja (to je usluga koju su mu hijeli utiniei posljednjih godina), le2i bez sumnje u njegovoj proble- matskoj dimenziji. Upravo nas ona obavezuje da njegovu misao ne smatramo gotovim uéenjem. To bi znatilo promagiti ono Sto je bitno, a to je ukazati na ogranitenje koje Kanta sputava u njegovorn politizkom postupku. Aristotel ne zna za to ograniéenje, a to je dr- Java. Osobnu slobodu Kant ne potvrduje naspram ideje zajednitkih ciljeva, veé naspram dréavnog despotizma. On ne uzdite naéelo predstavljanja nasuprot zajednigko) vlasti gradana, vee nasuprot sabiranju neogranigene vlasti u driavi. Razdvajanje vlasti, osobne slobode, ta dva naéela nastala su u modernom dobu i rasla u isto vrijeme dok se potvrdivala ta nova i starateljska sila driave, Le- vijatan; iz te perspektive, Hobbes i Locke predstavijaju ne dva genja, veé dvije krajnosti srediinjeg protivrjetja moderne politike. Kant prima te ideje, i daje im jedinstvo i évrstu povezanost; on nadasve pomjera njihov predmet i objedinjuje ih, jer vidi kako se ocrtava smjena kraljevske moéi narodnom, jer vidi kako demokratija inbija kao opasnost. To je ono Sto on otkriva, Zitajuéi Rousseau, u pojmu suverenosti, i to je ono Sto razaznaje u francuskoj revoluciji. Gradanski status kao viSenje vlasti, politika zajednica uredena s obzirom na zajednizku svrhu: ako su to znaéajke demokratske pre- dodibe dnustva, Kant iznosi na vidjelo teskoéu da se one izmire s idejama predstavljanja (dakle podjele vlasti) i osobne autonomije, ‘od kojih je obrazovanje moderne driave napravilo najvise zahtjeve “Tada se pokazuje da je Kant onaj koji nam omoguéuje da iskazemo Idjuéne probleme moderne demokratije u clini: zar susret demo- kratie i drfave ne nosi u sebi samu negaciju zahtjeva za slobodom i vlaiéu gradanina, koji su u temelju demokratije? Je li demokearija ubuduée misliva, moguéa? uvoo LAST NARODA, SLOBODA NARODA: PROTIVRJECJE U DEMOKRATUI? deja narodne suverenosti ili radije suverenog naroda, izgleda w asim ogima kao velo prihvatjiva odrednica demokratije. No ‘ona bez sumnje prikriva vige problema aego ito se Zini; kao rezultat jedne iznenadujuée mutacije ideje suverenosti, ona u velikoj mjeti sadriava ogranigenje onoga sto sama tvrdi. Navelo suverenosti po prvi puta je formulirano na zbilja jasan nadin u djelu Jeana Bodina (Ses knjige o republici, 1583). Ono je prije svega rezultat zaokreta koji je, jedno stoljece ranije, bio izveo Machiavelli: polititki poredak i mo¢ koja ga obrazuje imaju svoj ovostrani izvor u Ijudskim postupeima. Ustvediti za neku silu da je suverena 2nadi ustvediti da ona u sebi ne sadrti ogranienja ni granice osim onih koje sama postavi. Ona je apsolutna. »Suverenost je apsolutna i stalna moé driaves (1. kajiga, pogl. 8). Tako se ideja suverenosti tada na jednom obzoru toliko udaljenom od ideje demokratije da, za Bodina, »narodna driavas, Sto je izraz koji on pretpostavija izrazu demokratija, jest criava gdje je suverenost ne- ‘moguéa; jer suverenost je mo€ da se navede na pokornost, a takva jedna driava ukljueuje da u njoj nema nikakvog pokoravanja, »s obzirom na to da je narod celina, i ne mote sebe prisiljavati« (Ibid., kao i vi. knjiga, pogl. 4). Hobbes ée, isto tako, vidjeti uvjet suve- renosti u napustanju viasti svakoga. No kada je svojom ovostrano8éu. oslobodena svakog vikeg normativnog poretka, suverenost je u isto vrijeme vraéena u Ijudsko Einjenje i liudsku moé kao jedine mo- guée izvore svoje normativnosti. Ako svaka moé dolazi od covjeka, od njega dolazi i svaka legitimnost. Pomak ka ideji suverenog na- roda, bilo izravan i korjenit kao ito je to sluéaj kod Spinoze, ili postupan i strm, nije se mogao iabjedi. Rousseaua ée zapasti da cu ideju proglasi, i da je pretvori u jedini zamisliv izvor legitimnosti. ‘Moglo bi se reéi, u izvjesnom pogledu, da moderna ideja demokra- tije, daleko od toga da predstavija preporod svoga antizkog oblika, 27DEMOKRATUA potiva na jednom drugom, krajnje razligitom temelju: modernom pojmu suverenosti kao apsolutne moéi. No ideja suverenosti, to se namah vidi u Bodinovom djelu, ne javlja se izdvojena kao naéelo predstavljanja politiékog; ona je izravno upotrebljena u jednoj no- vo} pozitivnosti, pozitivnosti driave. Moé é ubuduée sve manje i manje biti odnos Ijudi s drugim Ijudima, osoban odnos, a sve vise ustanovljen odnos koji se ostvaruje kroz mnogostruka posredovanja aparata, tjeld, uprava koje ée se neprestano razvijati. Pojavljvanje univerzalnog ili objektivacija i otudenje druitvenih odnosa: Hegel i nakon njega Marx uéinit ée de¥avu samim predmetom svoga poli- tickog miSljenja; Bodin je onaj koji daje zamah. Ubuduée, pokora- vanje suverenosti je u isto vrijeme potéinjenost driavi. Kao nuino posredovanje vrienja suverene viasti, driava ustanovljuje odstojanje i umnozavanje vlasti izmedu onoga ko je vrli i onoga nad kim se ona vi, Ideja demokratske vlasti je, naravno, ideja istovetnosti onoga ko pridréava vlast i onoga na koga se vlast protete, onoga koji rapovijeda i onoga koji se pokorava. No ta istovetnost ubuduce mote biti samo posredovana, odlozena u vremenu i poretku usta- novljenja koji rastavlja narod na suverena i podanika. Demokratsku pretpostavku (ako Zelimo da tako nazovemo ideju demokratije koja tezi da se ponovno uspostavi na novim osnovama, na rubu politizkog misljenja klasiénog doba) prozima dakle jedno testoko protivejedje: s jedne strane, ideja vlasti suverenog naroda mora biti obiljezena apsolutizmom pripadnim modernoj suvere- nosti, apsolutizmom koji je uveéan svom rastuéom moti driave; s druge strane, posredovanje driave izmedu naroda subjekea i naroda objekta viasti mora dovesti do potéinjavanja pojedinaca, izravno stazmjernog zajednizkoj moéi. Maksimum moéi teti da se nagomila kod suverena, natalodi u dréavi i ispolji na podaniku. Kod Montesquieua, ux. i xit. knjizi Duha zakoné, moiemo naci ujedno i dijagnozu te potetkoée i pokuaj da se ona arkloni. Knjiga Xi razmatra »zakone koji oblikuju politi¢ku slobodu u njenom odnosu prema uredenjus, knjiga x11 »u njenom odnosu prema gradanimae. U prvom sluéaju, radi se o suprotstavijanju apsolutizmu 28 uvoo koji suverena viast nosi u samoj svojoj biti, a kako samo »vlast ustavlja vlasts, mnoitvo (mi kaéemo razdvajanje) viasti predstavlja jedini put koji treba slijediti. U drugom siuéaju, radi se o tome da se sloboda pojedinaca zaititi od javne sile, tako Sto ée se moti por- injavanja postaviti putem zakonodavstva uslovi, granice i rokovi. “Teorija »umjerene viadavine« usmjerena je kod Montesquicua ka odbrani neke vrste ustavne monathije koja tako upadijivo iti na republiku da se na nju gotovo u cijelos:i mogla pozivati cijela jedna tradicija republikanskog politigkog mithjenja. S tog razioga, rjesenje koje smo opisali polazeéi od Kanta naiazi velikim dijelom svoj ob- rarac u tekstu Duha zakond. Montesquieu zapoéinje x1. knjigu raziikovanjem viasti naroda i slobode naroda. Time se on na presudan nagin ukljuéuje w promi- Ajanje demokratije. Ne samo da vlast neroda (koji se tada razumijeva kao skupni subjekt koji odluéuje o svakom od svojih élanova) mode, prema njemu, biti popragena suéavanjem sloboda kojima svako raspolate, veé on postavlja sliedeée korjenito naéelo: Sto je jaéa vias, ogranidenija je sloboda. »Vjecito je iskustvo da je svaki Zoyjek sklon da zloupotrebljava moe koju ima; i nastavlja s time sve dok ne naide na granice« (knjiga x1, pogl. 4). Buduéi da u demokratiji nigta ne ustavlja moé naroda, nista ne preostzje od pojedinaéne slobode. negoli orijentalna despotija ili fak apsolutizam francuske mo- nathije, nije li negativni obzor na kojem misli Montesquieu obzor »demokratskog despotizmac (da se posludimo izrazom koji 6e pre- uzeti Kant)? Zato Sto na porpun nagin ostvaruje pojam suverene vlasti, demokratska vladavina je ona koja korjenito dovodi u opas nost slobodu. Treba dakle zaititiislobodu pojedinca od ugnjetavanja mase, zakonima nepodvrgnutog »mnoitvac o kojem govori Hobbes; treba je zaitititi i od njezine moti, koja je jo8 udasnije djelorvorna kada je drlava ureduje propisima. To duboko nepovjerenje prema narodu, i prema demokratiji, gajit Ge naravno liberaina misao u cjelini; ono ée nagi mjesto u samom sreu demokratske misli. U zna~ ku tog nepovjerenja, i preispitujudi ono to se pokazaio kao zbiljnost narodne viasti tokom cijelog xx. stoljeéa, razvilo se promisljanje »pravne driavec, 28DEMOKRATUA Druttveni ugovor jasno i glasno tvrdi da je legitimna jedino vlast koja proizlazi iz suverenosti, da suverenost moie biti samo suve- renost naroda, koji se obrazuje iz samog ina kojim se postavlja kao suveren (Kknjiga 1, pogl. 7). Rousseau se na taj naéin izrigito suprot- stavlja Montesquiewu, potvedujuéi naéelo suverenosti u njegovoj potpunosti, ustrajavajuci na njezinoj nedjeljivosti i neotudivosti (knjiga 11, pogl x i 2). U isto vrijeme, on suprotstavlja Bodinu, kojeg je padljivo Béitao, izravan odgovor 0 naravi narodne viasti. Daleko ‘od toga da razara ideju pokoravanja, suverenost naroda, & svome podudaranju s idejom slobode, predstavlja njezino ostvarenje: »Po- koravanje zakonu koji smo sami sebi postavil jest slobodas (knjiga 1, pogl. 8). Je li onda Rousseau taj koji najzad ostvaruje spregu ideje demokratije i ideje suverenosti? To u jednom odredenom smislu motemo tvrditi i misliti: temeljni iskazi Drutuenog ugovora uistinu jesu iskazi na kojima se zasnivaju naii ustavni tekstovi, i pomoéu pojma suverenosti naroda koji on nudi mislimo ono Sto smatramo demokratijom. To nije Rousseauova namjera. Suverenost naroda je jedini izvor legitimne viadavine. Rasprava o politickoj ekonomipi tak kaze da pojmove legitimne viadavine i »narodne viadavines treba smatrati istoznatnima, No Rousseau tako ne odreduje demokratiju. Suverenost naroda odreduje republiku, i »svaka legitimna viadavina je republikanskaw (knjiga 1, pogl. 6). Demokratija je nekto drugo. Ona je »oblik vladavine« (knjiga 11, pogl. 4). Sta to znaéi? Rousseau pribjegava dvama nosivim pojmovima moderne politike, pojmu suverenosti i pojmu driave. To se i predesto zaboravija: Rousseau je mislilac driave. On éak podinje tako Sto konstatira korjenitost raz~ like iamedu gradanina i podanika koju driava ukdjuéuje, ustanovijuje i propisima ureduje. Gradanin je lan suverena, podanik je dan driave. Sloboda prvoga jednako je velika kao i potéinjenost drugoga. Koliko god demokratska ideja, koju on odreduje kao republikansku, zauzima prvo mjesto u poimanju suverena, toliko se, u poimanju driave i vlade — ito je izraz koji oznaéava istovremeno viadara (to jest onoga ili one kojima je povjerena duznost da upravijaju dria- vom pomotu zajedniéke moti pod autoritetom opite volje) i oblik 30 uvop uu kojem je viadavina ustanovljena, uredenje, — demokratija smatra samo idealom, dijelom opasnim a dijelom tesko primjenjivim: »Ta- ko savriena vladavina ne odgovara Ijudima« (knjiga 11, pogl. 4) Pogleda li se izbliée, Rousseau pretvara drZavu w instrument ana- lize pojma moéi kako je upotrebljen u dlasiénom pojmu demokratije jednako kao i u modernom pojmu suverenosti: u njemu ubudude treba razlikovati volju, koju bismo jo$ tagnije nazvali moé da se ho- €, koja je (kao volja suverena) opsta i izrabava se u zakonu, is druge strane viast u pravom smislu rijedi, koju bismo mogli odrediti kao moé da se Gini, da se navodi na dinjenje ili jo’ da se navodi na po- kornost. Za prvu od njih, suverenu volju, Rousseau kate da se ne moie predstavijati, otuditi; za vlast, nasuprot tome, kaze da se moze povjeriti, prenijeti. Ono ito je modemo doba odludilo da nazove demokratijom odstupa od Rousseauovog rjetnika, i krSi zabranu predstavljanja. No najbitnije je motda nesto drugo. Analiza vlasti kao volje i moti, kako smo je nazvali, ovdje je odluéujuéa utoliko Sto dovodi u pitanje demokratsku ideju gradanskog statusa kao statusa gradanina-duinosnika. Nadin na koji se Rousseau izritito suprotstavlja Montesquieuu oko ideje razdvajanja vlasti i njegovo potvrdivanje nevidljivosti suverene vlasti bez sumnje su prikrili da Rousseau u velikoj mjeri prihvata Montesquieuove imperative. To se jasno vidi iz njegovog ustrajavanje na razlici izmedu zakona i uredbe (knjiga 1, pogl. 3; knjiga mi, pogl. 4; knjiga 1v, pogl. 1). Zakon, ake opite volje, mote se odnositi samo na neki opiti pred- met; uredba koja se tie pojedinaénog (imenovanja, oporezivanja... ) pripada vladi, to jest dréavnoj viasti. Cini mu se dakle da najveéa ‘opasnost od tiranije prijeti u demokratskoj vladavini, zato Sto je tu narod istovremeno i suveren i viadar, i Sto glediite vladara moze izopaditi opétu volju suverena: »Nije dobro da onaj ko donosi zako- ne bude i njihov izvesilace (knjiga i, pogl. 4). Ako Rousseau, na izvjestan nadin, utjelovijuje spo) izmedu ideje suverenosti i ideje demokratije, mozemo pomisliti da, nasuprot to- me, njegovo uzimanje u obzir dréave, koje ima za posljedicu razli- kovanje suverena i viadara, razorno djeluje na obrazac gradanskog 31DEMOKRATUA odnosa kao sudjelovanja, koji je u osnovu demokratije. Gradanska moé je ubuduée svedena na moé da se hoée, bududi da je moé da se Gini i da se navodi na pokornost u potpunosti prenesena u ruke drlave, U jednom smislu, nasi savremeni obrasci demokratije obi- Ijezeni su tim dvostrukim rusoovskim nasljedem: suvereni narod je iavjesno subjekt i iavor prava, gradanin, lan suverena, izvor je legi- timnosti, no pokazuje se nemoéan da provede u djelo gradanski status kao vlast, kao sudjelovanje, gradanski status kao obnaéanje javne duznosti, Otad nadalje bez sumnje ne¢e biti toliko ianena- dujuéa lakoéa s kojom je povijest konstitucionalizma, svejednako preuzimajuéi osnovno rjesenje Druitvenog ugovora i ne remeteci ipak njegove unutarnju povezanost, mogla u nj ugtaditi jedan dio — sve vedi i veti — Montesquieuovih naéela, Valjanost ove analize mogla bi se dokazati a conmrario &injenicom da su se povijesni pokreti da se iznova zasnuje gradanski odnos- -vlast, i teorijski pokuiaji sto su isi uz njih ili su ih slijedili (Komuna, Republika sovjeta, itd., i njihovi odjeci koje moiemo naéi kod Manaa, Arendtove ili Castoriadisa), sudarilis pitanjem driave ili su ga maobiili, Moze li se demokratski gradanski odnos misliti a da se ne dovedu u pitanje pojmovi suverenosti i driave? To bi tada znaéilo da bi sasvim novo promiiljanje demokratije zavisilo od dovodenja u pitanje same ideje suverenosti kao zajedniéke vol, razligite od za- jednidke vlasti koja je ostvarena kao driava. To je smisao temeljnog, poduhvata Antonija Negrija. Taj poduhvat poziva da se iznova kre- ne od jednog drugog moguéeg izvora moderne politike misli, od Spinoze. Bilo bi prerjerano da pokugamo slijediti taj put u okviru ovog kratkog uvoda, Zadovoljit Gemo se time da ga presijecemo iz jednog drugog ugla, iz ugla zajednice. IDEA ZAJEDNICKOG DOBRA: SNAZAN ILI SLAB POJAM DEMOKRATUE? B lo da produtimo prethodno ispitivanje opite volje, ili da pre- jwzmemo problematiku ondje gdje nas je Kant doveo, nalazimo 32 uvoo se suogeni s pojmom zajednitke svrhe: koji cilj dati politiekoj za- jednici ako je mislimo kao demokratsku, koji sadcéaj dati volji? i, jo8 korjenitije: postoji li neki misiiv status za ideju zajednicke svthe? Ideja demokratije ovdje je iznova ugrodena. Teikoéa se, jos jedanput, moze sagledati ako usporedimo Kanta i Aristotela. Na prvim stranicama Politike, Aristotel ocrtava najbitnije cle- mente svoje odrednice grada, koja se pruéa kroz tri iskaza: »Ono Sto zovemo gradom, to je politicka zajednicas (125225). »Grad nastaje radi tivljenja, a opstaje radi dobrog Zivijenjae (1252630). »Za- jedni8tvo takvih pojmova (dobro izlo, pravedno i nepravedno, isl.) to je ono sto éini obitel i grad« (1253ar5). Ovdje neéemo nastojati da smisao ovih stavova uklopimo u Aristotelovu viastitu logiku (2a neéto tako, trebalo bi poéi od odrednice éovjeka kao zoon politikon- -ai od ideje telos-a, svthe svojstvene svakom biéu)s dovoljno je da pokademo kakva ideja politike iz njih proizlazi. Zajednitki tivot pretpostavlja zajednigku svehu u dvostrukom smislu: to je ajednigki napor da se dobro divi, a taj napor ukljuéuje da se dijele zajednizke vrijednosti. Kant ne bi mogao prihvatiti te postavke. Ta nemoguénost potiva nna onome ito je u samom temelju njegovog misljenja: razdvajanje, unjegovoj moralnojfilozofij, ideje svrhe i tenje ka stedi, odredenje Zoyjeka kao umskog biéa, élana »kraljevstva svzhae, a ne kao élana neke driave. Kakva se predodiba politigke zajednice mote iz. toga iavuéi? Ona ée biti miiljena u kategorijama prava: traganje za sre- om stvat je subjektivne jedinstvenosti; pokoravanje moralnom za- konu stvar je umskog subjekta; élan gradanskog druitva ima posla s pravima: vlastitim pravima kao i pravima drugih, koja treba da sa- omoguci zakon, i dije postivanje treba éa osigura driava. Kant ovdje predstavija vide nego Sto je on sam: onkraj njegovih vlastitih pret- postavki, njegovo odbijanje same ideje. politike zajednice ciljeva logicna je posijedica potvrdivanja pravé pojedinca i subjekta, njego- ve korjenite autonomije. Upravo protiv demokratije, zato ito ona w sebi nosi negaciju tog naéela, Kant mis ideju republike. On dakle smatra da je demokratija nerazdrutiva od aristorelovskog modela polititke zajednice. 3BDEMOKRATHA, U emu je ideja demokratije povezana s idejom zajednice ciljeva? ‘Zog ega ona porada despotizam? U Kantovim ogima, pojam op- ite volje je bez.sumnje ono Sto razotkriva ta dva odnosa. Mislitivlast naroda kao moé da se hoée, to znati podrazumijevati da ta volja ima nicki predmet koji odreduje ono to je Aristotel razumijevao pod dobrim iivljenjem. ‘To je zaista sluéaj s Rousseauom, koji taj pred- met oznatava na vie nagina, ali istige njegovo bitno jedinstvo: »2a- jednigko dobro«, »opite dobrow, »javno dobros, wzajednitki interes, itd. Misliti tu volju kao suverenu znadi misliti je kao izvor poko- ravanja, koji nuino proistjete iz pojedinagnih volja. ‘To je zaista sluéaj s Rousseauom, za kojeg se dosta Zesto pokazivalo s kojom ne- popustljivoséu potvrduje pravo i moé opite volje da iznudi poko- avanje. U tom pogledu, Rousseau sa svojim pojmom suverenosti predstavija 2a Kanta samu istinu demokratie, i upravo je to razlog koji ga navodi da je odbaci. Zar ovdje ne nalazimo jednu figuru sliénu onoj koju smo gore vee primijetili? Ideja demokratije nametnula se tokom dva posljednja stoljeéa ukljuéujudi u sebe kantovsku kritiku iz koje proistjege sama ideja demokratije. To obracenje ima svoje ime: prava éovjeka. Sta predstavlja ideja prava Zovjeka povezana s idejom demokeatije? Na prvom mjestu, s idejom prava neodvojivih od Ijudske osobe, neotu- divih i univerzalnih, ona predstavlja potvrdu autonomije svakog pojedinca kao volje koja ne mode biti podredena nijednoj drugoj volji, gk ni volji zajednice. Na drugom mjestu, potvrdu da je- dinstvenost svakog pojedinca treba povezati s univerzalnoséu éovje- anstva. Istaknuti prava éoyjeka kao devizu demokratije, to znati potvrditi da prava pojedinca i univerzalnost njegovog pripadanja éovjeganstvu u naéelu prethode svakom obliku drustvene vere, da su oni uvjeti njezine moguénosti i da obrazuju okvir unutar kojeg se misli politigko. S pravima éovjeka, moderno doba je izmislilo, upra- vo u trenutku kada ju je i azhiljlo, protiveehu apsolutizmu neadvo- jivom od modernog pojma suverenosti. No posljedica koju Kant iavlati je samim time neizbjedna: snadan pojam prava Govjeka kao prava Zovjegansiva nuino ukljuéyje slab pojam zajednitkih ciljeva 34 uvoo kao ciljeva odredene politiéke zajednice. Kant je to bio tako dobro naslutio da je u Ideji opite povijesti s kosmopolitshog stanovifta nasto- jao da ostvari podudaranje snaznog, etitkog i slabog, politidkog to jest pravnog obrasca zajednice, u nadi da ée se podudariti respublica noumenon i respublica phenomenon. Kao Sto je usvojila razdvajanje volje i moéi koje je veo Rousseau, slabeti do krajnosti obrazac gradanskog odnosa kao sudjelovanja, moderna ideja demokratije uldjudila je i kantovsku kritiku ideje 22- jednidkog politi¢kog cilja da bi potvrdila prava pojedinca i prava Covjecanstva. Nije li to povratni uéinak one dvostruke promjene koju naa drustva praktiéki otkrivaju kao krizu drustvene veze? Ka- ko biti Elan neke zajednice, kako biti g-adanin a ne visiti ne’to od zajednitke vlasti, tim prije Sto smo liseni snage koju imetak, upu- Eenost, autoritet daju pojedinaénim sluéajevima? Kako neko dru- vo moie toriti zajednicu ako se ne prepoznaje u zajednidkim vrijednostima, takvima da ne samo ograniéavaju svaéiju volju pra- vima drugoga, veé i da normiraju zajednizku moé dinjenja, ostva- rivanja? Ta pitanja su bez sumnje u sredistu svakog danainjeg promisijanja demokratije, i daju mu teorijsku zaoitrenost i praktiénu hitnost. Ovadje emo se ograniiti na upitni oblik. No motda je moguée na- znaéiti na kojim bi mjestima, u kojim povezivanjima mogao naci uporiste filozofski postupak, postupak rada pojma. U tom postupku, Rousseau predstavija odluéujuéu etapu. Pojam opite volje ustrojava Druitveni ugovor do tanéina. No on se u Rous- seauovom misfjenju javlja dosta kasno, nakon Druge rasprave. Ra- log je tome Sto je on ustanovijen kao najzad formuliran odgovor na jedno pitanje koje se nametalo od p:vih nesigurnih koraka tog pokretaéa i norme koju naéelo odréanja ispunjava u prirodnom stanju? Od najveéeg je dakle interesa da spoznamo kojim se putem doilo do tog odgovora. Za to je potrebno da sagledamo sve di- menzije éetiri teksta: élanak »Prirodno pravos, koji je napisao Dide- rot, objavijen wv. svesku Enciklopedije, lanak »Politiéka ekonomijae 3DEMOKRATUA koji je napisao Rousseau za isti svezak, a koji se oslanja na prethodni, Zenevski rukopis, koji je nacrt za Drutveni ugovor, i najzad sam tekst Druitvenog ugovora. Konstatirat Gemo, w najkrupnijim crtama: 1. Da je pojam opite volje formulirao Diderot, a ne Rousseau. No ona je kod njega odredena kao »u svakom pojedincu gist akt razuma koji rasuduje u tiSini strasti«. 2. Da élanak »Politi¢ka ekonomija« nastoji da uvrsti taj pojam polazeéi ovoga puta od pojedinca koji ivi u druitvu da bi doSao, kasnije, do pojedinca u njegovom odnosu s Eovjeéanstvom. 3. Da je Zenevski rukopis posveten kritici Didero- tovog élanka, i da ideju »drudtva Ijudskog roda« odbacuje kao besa- drlajnu, 4. Da Druitveni ugovor odreduje opStu volju kao akt jedne politike zajednice odredene zajednitkim dobrom, pokrerane skup- nim interesom. Drugim rijegima, Rousseau misli skreéuéi s puta koji je zacrtao Diderot, 2a koji éemo ovdje ugrubo reci da pripada istom redu misljenja kao i Kantov, Put koji je on izabrao sastoji se u tome da se pod imenom zajednigkog dobra razradi uistinu politicki cilj, Je li taj put iscrpio svoje moguénosti? Promisljanje ideje politicke zajednice, s jedne druge strane, treba da se osloni na Spinozu. Spinozu, 0 kojem smo ovdje tako malo govorili, upravo zato Sto je neprestano bilo rijegi o njemu kao ono- ‘me nakon koga je bilo moguée misliti. Mog i volja; zajednizka snaga i sloboda pojedinea. Tako su nam se ukazala dva razdvajanja izazva- na prodorom suverenosti i dréave u modernu politiku. Ta dva raz- dvajanja, pokuéali smo to da pokalemo, otezavaju natu zadacu da ideju demokratije uginimo odréivom. Spinozina filozofija je upravo posveéena odbijanju tih razdvajanja koja, prema njemu, istovremeno promasuju ideju slobode i ideju suverene ogi. Odlucujuée je spinozistigko poimanje slobode kao slobodne nui nosti: na njemu, bez ikakve sumnje, podiva demokratsko usmjerenje Spinozine polititke mist. Sloboda driave, njezina suverenost, to je mo¢ koju driava ima da odredi djelanja svih svojih tlanova. Sloboda svakog élana je moé da sam bude uzroénik vlastitih djela. I u jed- nom i drugom sluéaju, mo¢ ili pravo, prirodno pravo, jedna su iista stvar. Ideja politike zajednice pretpostavlja da se misli uskladenost 36 uvop tih sloboda. Ta se uskladenost mote postidi samo pod autoritetom uma, koji ne potvrduje nigta drugo negoli njihovu istovetnost. No ‘um ne moie prevladati po slobodnoj odluci, on previadava samo po slobodnoj nuznosti. To vrijedi za pojedince. To vrijedi i za one koji é obnaiati suverenu vlast: ne treba vise od njih oekivati da hyjednu da se ponaiaju skladu s umom, treba se pobrinuti da oni tako Eine, A to vrijedi i za samu zajednicu, kako je pokazala britljiva analiza Alexandrea Matherona. Motemo dakle dati sljedeéu odred- nicu demokratije: demokratija je organizacija zajednice koja ima za posliedicu da pojedinci, kao i vladaoci, vode svoja djelanja u skladt: s nagelima ispravnog uma. Najveéa mo koju mode ste¢i suverena vlast jest ona koja se oslanja na priznavanje njezinoga autoriteta po onima nad kojima se viii I to je temelj demokratije. Kada Spinoza tvrdi da ée svaki dlan zajednice poitivati obavezu koju je preuzeo samo ukoliko ga na to sili suverena moé, ne treba pod tim razumijevati da se pojedinac, otudivanjem prava, likava svoje snage u korist suverena. To bi bilo hobsovsko titanje. A Spi- noza se upravo tu razilazi s Hobbesom. Ne napustamo tlo prirodno- ga prava. To znati da pojedinac zadrlava prirodno pravo da ini sve 3t0 mote. On prije daje do znanja (i mote se pomisliti da je tu telilte njegove Polititke rasprave, teksta koji je ostao nezavrsen ali predstavija najdovrSeniji izraz njegovoga mi8ljenja) da je mo¢ diela- nja zajednice utoliko veéa ukoliko svaki od pojedinaca koji je obra- ‘uju raspoznaje u njezinom potvrdivanju potvrdivanje viastite mo¢i djelanja. Ne samo da je sloboda pojedinaca, zamiiljena kao moé djelanja pod rukovodenjem uma, spojiva s autoritetom drlave (Téo- Lo3ko-polititka rasprava, pogl. xvi), ne samo da je ona svtha driave (pogl. xvi i xx), veé je ona uvjet njezine moguénosti (Polisicka rasprava, pogl. tv, § 4). Tzuzetno znaéajna postavka do koje se tako dofazi sastoji se u tvrd- nji da je pristupanje pojedinaca zajednici izravno povezano sa sna- gom kojom unutar nje raspolaiu. Spinoza onda mote sebi dopustiti da ne postavlja zajednitke ciljeve. Primjereno vesenje zajednitke via- sti, koje je istovremeno zajednitko vrenje svatije vlasti, jest ono to aDEMOKRATUA stvara i odriava povezanost zajednice. Da to izrazimo rijegima koje su nama blie, i uz opasnost da Spinozino misljenje grubo pojed- nostavimo i iznevjerimo, spinozisticki pristup danainjoj demokratiji i kljugnim pitanjima koja se postavijaju povodom gradanskoga st tusa sastojao bi se u sljededem iskazu: autoritet suverene moti neée- ‘mo ojaéati tako Sto éemo nastojati da utuvimo nekakvu »gradansku velinus glanu politizke zajednice, veé tako to demo uvetavati nje- govt moé djelanja, to jest njegovu moé da sam bude uzrok vlastitog postojanja i, Koliko je do njega, postojanja zajednice, tako da Ijudi ive pod autoritetom ispravnog uma. I moida bi najprije trebalo uti strogo upozorenje koje nam daje Teoloike-politicka rasprava: li- Siti Lovjeka svake nade, to znaéi pretvoriti ga u Zestokog neprijatelja cijele zajednice. Takva bi trebalo da bude naa briga o demokratiji. ZASNIVACKA PITANJA1 HERODOT NAJBOLJI POREDAK Kada je rijeé o demokratji stari vijek se obigno spominje s dubokim postovanjem ili pak s blagonaklo- nom nadmenosu. Cas se Grékoj pripisuje »izumijevanje demokrati- jee, kao da se tu radilo o intelektu- alnom pronalasku a ne o slodenom povijesnom procesu, kao da se de- mokratija kao polititka forma i poimanje politike pojavila najed- nom, kao gotov pojam, obrazac i ideal. Cas se, sasvim suprotno, ist- &e koliko je problematika demokra- tije promjenljiva veé prema tome da [i se radi o malim gradovima zasnovanima na robovlasnistvu, bez pravog dréavnog aparata, ili o veli- kim dréavama-nacijama, s razvije- nom ekonomijom, u kojima je te- ‘ite na vdruitvenim pitanjimas. 1 moderno pitanje demokratije ne bi otud imalo nikakve veze s antitkim misljenjem. Postupak historiéara je mnogo umjesniji, utoliko ito od anticke tuje polazeéi od moderne demo- keatske ideje. Dijela Jean-Pierrea Herodor, Historia, m1, § 80. Vernanta, Pierrea Vidal-Naqueta, Mogensa Hermana Hansena i dt (v. bibliografiju) pokazuju se u to- me kao nezaobilazna, i pomalu nam da starim tekstovima vratimo njihovu razumljivost. No nag pri- stup nije historigarski, veé filo- of ‘Ako stati vijek mote i treba da ima bitno mjesto u svakom pro- mi8janju demokratje, to sigueno nije stoga Sto se tada otkrila njezina vvanvremena bit, koju bi bilo do- volino proueiti na izvoru da se spo- ana njezino naéelo, veé prije zat0 to se ideja demokratie tu odmah pojavijuje w raspravi, u predodibi politike kao vijeéanja i sukoba. Fi- lozofija uzima u raematranje tu problematigku narav demokratje. Kako to taéno kate Cornelius Ca- stotiadis, Gréka je 2a nas zametak, 2 ne wor nti jedan od uzoraka. Problematika demokratije pojav- Ijuje se kroz dva odvojena pitanja. Prvo pitanje, gréko, po naravi je vite okrenuto buduénost, i tige se najboljeg poretka: buduti da treba osnovati grad-de#avu, je li podeljnoZASNIVACKA PITANJA, HERODOT da mu se dade demokratsko urede- tina { vatrenth besjeda. Kako god ‘odbacujudi to glediite, aberu mo- ati u tom natjecanju, jer neéu je? Drugo pitanje, atensko, polazi bilo, u tom cekstu imamo drago- nathiju (koja ée pripasti Dariju), dazapovijedam ni da se pokoravam; ‘od ustanovljene Ginjenice: demo- cjeno svjedotanstvo 0 naginu na ‘Oran se pobuni (Ibid., § 83, sali ako se odrigem vlasti, to je pod teratija postoji, kako je odrediti, ka-_ Koji se u v. stoljecu p. n. e. moglo 257): »Drugovi moji u zavjeri, ja-uslovorn da neéu morati da se po- ko je vrednovati? U tekstovima koji odredivati demokratski poredak, sno je da ée samo jedan od nas mo-_koravam nijednom od vas, ni ja nit slijede, Herodot razmislja unutar _Staje, za Otana, odlika demokra- rati da vlada [...J. Ja neu sudjelo- moji potomei«. prvog a Tukidid unutar drugog od _tije? Primijetit ée se da on ne upo- fib pitanja. trebliava ni iaraz demokratia, ni it~ __Usiome Liraivanj (co jena-_ "42 natod. U gitkome postoe die ‘ada se, nakon pet dana, povratio mir, odriaSe pobunjenici pro- denje rjeti bisoria u grtkom), Hee YES eee ear ee Ks maga sayjetovanje o stanju stvari. I tu su se éuli govori u rodot, prvi historigar (485-425 p. S*drdi ideju snage, i arhe, koja upu- aes cae a i" aaa . me) def pra dugotajpineme, éije ma tapoiedane, Herodot u- koje neki Helen ne bi nikad povjerovali, ali koji su zaistaizgovoreni danskihw ratova u kojima su se Grei Potrebljava iztaze skovane od arhe: Otan je preporutio da se Persijancima prepuste na upravijanje nji- sukobljavalis Persjom. U kanji m, °° Suprotstavja vlast jednog éov- hove stvari (es meson katathenai ta pragmata), i tekao: »Mislim da ne koja donosi povijst Persie, on spo-_ itt (monarhia) vlastivelikoga bro- treba opet dozvoliti da vlast pripadne samo jednome od nas, jer to ‘minje pobunu protiv magi koja ée * (Pollo) ili’ mnodtva (plethos). Ne nije ni prijatno ni dobro. Jer vidjeli ste do kojih je sve ispada dovela na vlast dovesti Daija. Nakon ito "Potreljava a itran natod (demas Kambisova! bolesna oholost, iskusili i magovu' oholost. A ss pobedi,eavjereiei toh jam Honomije, Deslovnc: jedeak kako bi jednovlade i moglo biti uravnotedeno, kada dopusta jedno- obi od- Neel Lohrctin ke epee Jedeg kon, u dvostukom znagenja 2a me da radi ita ho¢e, a da nikome nije odgovoran? Cak i ako najbo- od nil, Otan, govor! u prilog de, 00 koji jednako postupa s onima Ijega popnemo na prestol, on ée promijeniti narav: od novog obilja mokratiji, nna koje s proteze, i zakona éijem Eovjek se uzoholi, a zavist je u njemu od rodenja. A sa ta dva poroka, Usprkos Herodotovim uvjerava- uspostavljanju svako jednako do- stekao je sve uvjete za potpunu iskvarenost. On ée, naime, éas iz prinosi (v. Podsjetnik). Ta jednakost nije jednakost podjele, diobe, veé jednakost zajednice (j2raz koines, zajednitki, javlja se vige puta). Tako oholosti a éas iz zavisti, potinjati mnoga nevaljalstva. Jedan tiranin ne bi trebalo da bude zavidljv, jer mu sva dobra stoje na raspola- ganjus no on prema svojim sunarodnicima postupa sasvim suprotno. nijima, takva rasprava kod Persijana- «2 Gini se dosta nevjerovatna. Ipak, taj nadin da se razmotti pitanje naj- boljeg poretka nije samo plod knji- , Herodora isonomija ukljucuje: Najboljima zavidi zato sto dive i pretivljavaju, svidaju mu se samo deve ina: wo jer eek ge — najedniko odludivanjes najgori gradani, a istige se u privatanju klevera. Ali je najveéa ne~ politgke mijene (earvane sukobi. du jednakst u pristupu javnim dosljednost ovo: ako mu se samo umjereno divite, povrijeden je Sto mnaoligahijpke i demokratske strane Saynostim (koje iniskuju Sdrijeba- mu ne laskate na najniti natin; a ako mu laskate na najniéi natin, ee eens vrijeda se zbog dodvoravanja. A sada éu iznijeti najgore stvari: on sve veti broj »kolonijae (Marseille dom ccim dutnontimay. ukida obigaje naiih predaka, siluje Zere i ubija Ijude bez sudenja. koji je osnovala Fokeja) u proce ire- — poitivanje ujedno i zakona pre- Nasuprot tome, viadavina naroda (arhon plethos) je, prvo, i po ime- aja izvan Helade. U ovoj raspravio daka i donesenih zakona. nu nesto najljepfe, jednakost pred zakonom (isonamia); i drugo, najboljem poretku ima i neito vise ‘Treba dodati da je to trazenje iso od knjizevnog Zanra: Cujemo kako nomije u osnovi nadahnuto zahtje- *Kambisa, Kirovog sina, svrgnuo je mag Smerdis, kojeg su i samog upravo svegnuli \ njoj odzvanja odjek burnih skup- yom za slobodom. Kada zavjerenici, tayjerenici. — Prir. a2ZASNIVACKA PITANJA, pod njom se ne dogada) Slutbe se dodjeljuju td stvari kakve se dogadaju pod jednovladem. jebom, dudnosnici odgovaraju 2a svoje po- stupke, a sve odluke donose se zajednitki (bulewmata panta es 10 soinon anapherein). Moje je misljenje, dakle, da ne prihvatimo je- dnovlade veé da dovedemo narod na vlast, jer sve je u velikom broju. a ‘TUKIDID, IME DEMOKRATUJE U_ Peloponeikom natu, ‘Tukidid (oko 465-396 p. ne.) opriéava go- dine rata (431-404 p. n. c2) u koji- ‘masse koalicija predvodena Spartom borila protiv modi Atene, tada na svome vehuncu, da bi je na kraju savladala, Ovaj odlomak odnosi se na sam poéetak neprijateljstava. A- tena, pod vodstvom Perikla (koji, prema kazivanju Herodota, vt, § 13% potjege od Kleistena, osnivata demokratije), suvereno viada mori- ma, gomila bogatstva, visi dubok kulturni utjecaj na cijela Gréku i znatno fire, Prilikom posmrine be- sjede (inlo svefane gradanske cere- monije, &jt obllk Platon ironiéno usvaja u Meneksenu) izgovorene 7a prve Zrtve neprijatelstava, Perikle veliéa grad-driavu i, &o je od njega ‘Tukidid, Peloponeiki ras, 1, $8 37-41. neodvojivo, njegovo politizko ure- denje: demokratiju. (Ova) izuzetan is razlogom slavan tekst nije nam ovdje vazan u povi- jesnoj ravni. U kojem su odnost slika koju daje Perikle i atenska zbi- Jja w 430. godini p. n. 2 U kojem je stupnju Perikle bio demokrat (Tukidid kade malo dale: teorijski, narod je imao najviSu vlast, ali ustvari drlavom je upravijao prvi sgradanin gradae)? Je li Perikle izgo- vorio tu ili barem neku sliénu besje- du? Ta su pitanja, inage odsudna, ovdje od drugorazredne vainosti Tukidid nam, ber ikakve sumnje, ovdje daje detnukratski ideal, kakav je mogao biti zamisljen u Ateni u posljednjim godinama v. stoljeca p. 1. €, ili sdemokratsku_pol 44 TUKIDID ideologiju, prema izrazu M. H. Hansena. Demokratija koju brani Perikle u mnogim je elementima veoma bliza ono} koju je branio Otan u pret- hodnom tekstu, ostavimo li po stra- ni pripjevke u slavu »atenskog, imperijalizmas, i poneito vatreno domoljubiv ton govora. Vaino je, medutim, da istaknemo izvjestan broj raalika, koje pokretu isto to- liko pitanja. Na prvom mjestu, édrijeb je, go- vorio je Otan, naéin pristupa dr- javnim sludbama koji odgovara isonomiji. Za Perikla, jednakost u pristupu javnim dutnostima naj- bolje se ostvaruje ako se uzima u obzir samo zasluga. Ne radi se tu samo o nijansi. Kakva je bila aten- ska zbilja? Pomijedana: kombinacija inbors i invlagenja Zdrijebom, koja se mijenjala veé prema duznostima i epobi u pitanju (v. Hansen, Aten- ska demokratija, narodito ss. 233- 235° i 274-275). No ne radi se 0 to- me. Radi se 0 nagelu. Ako ideja jednakosti koja prevladuje u demo- keratiji ukljuéuje adrijeb, nije li to stoga to se smatra da nikakvo od- redeno svojstvo, nikakvo znanje je nuino za vodenje zajedni poslova? Lako je zamisliti kakvu korist iz takvoga naéela mote izvuci leritika demokratije. obilato koristio. Obratno, ako se vlast poyjeri onima koji su sposobni da je vee, je li biranje najbolja pro- cedura, i ne skreée li demokratija nuino u demagogiju? Jesu li upuce- nost i vrlina koje se zahtijevaju od. duinosnika spojive s jednakokéu koju zahtijeva demokratija? Na drugom mijestu, Perikle na iavjestan natin naginje odgovor da- juéi bitno mjesto jednoj cemi koju je Oran saieto naznatio. Ovaj je trdio da je zajednitko vijeéanje (donositi zajedno sve odluke, buleu- ‘mata panta es to koinon anapherein) bitro za demokratiju. Perikle ovdje razvija ideju vijeganja (bulewma). Rijet, logos, ratloina rasprava jest dakle bitna dimenzija odluéivanja u demmokratiji. Odluka ne proialazi iz volje jednoga, veé iz suteljavanja nekolicine. U tome moiemo vidjeti jednu bitnu tezu: postoji_nuzna vera izmedu demokratije, rasprave i racionalnosti (usp. tekstove br. 36 i 37). No ta je teza i sama proble- ‘gna: jesu li rijeé i rasprava koje taltijevaju. procedure demokratje —raspravijanje u skupitini, svadije pravo da uzme rijeé (isegoria), od- luéivanje glasanjem — spojive s upo- trebom Jogos-a koji ide za istinom, podvrgavajudi se zalrjevima racio- rralnosti? Ili, naprotiv, nema Ii upo- treba tako invedenog lagor-a za cil * Oznake stranica odnose se na francuske prevode odgovarajucih dela. Za podatke « izvornicima usp. bibliograiju. — Prin 45ZASNIVACKA PITANJA uyjeravanje, i nije li prije svega re- Zivot, ili je pak najbolji kontem- toridka, demagoska? Platon je, na- _plativni Zivot, okrenut spoznaji? rayno, onaj koji éeizraziti ta pitanja Najead, ideja slobode predstav- i ispitivati vezu izmedu sofistike i Ijena je na nov nadin. Uvodeei raz- demokratij. likovanje javnog i privatnog (to se Na srecem mjestu, Perikle daje tie lignih stvari, svako treba da svakako najjasniji oblik demokrat- mote divjeti kako deli, ne bivajudi skoj ideji gradanskog statusa. »Mi_podvrgnut prtisku skupine ni pre- jedini smatramo Zovjeka koji ne su- tjeranom uplitanju zakona), Perikle djeluje u dréavnim poslovima bes- navodi na zakljuéak da demokratija korisnim, a ne dokonim.s Politiko treba zadovoljavati zahtjev 2a ne- postojanje ukazuje se kao najvigi zavisno’éu pojedinca. No zar time oblik Zovjeénosti. To, naravno, pos- ne slabi ideju zajednice? U svakom tavlja problem ciljeva: jesu li oni sluéaju, to je moment zbog kojeg ée ‘ajednitki, ili proialaze iz volje sva-Platon, i mnogi drugi, pockazivati kog pojedinca? To ulljuéuje, na isti_demokratsko stremljenje ka slobodi rain, da se pitamo o vrsti tivora: kao razuzdanost. dallise ovdje daje kao uzor praktighi aée uredenje ne oponasa zakone susjed4; prije smo mi zor drugima nego da se u njih ugledamo. Zbog toga sto je vlast u rukama mnoitva a ne nekolicine, nazvano je demokratijom. U privatnim sporovima, svi su jednaki pred zakonom; Sto se pak ti sudjelovanja u javnom Jivotu, svako se uvadava prema glasu koji diva, ne po pripadnosti nekom stalezu nego po osobnoj vrijednos nikome opet ni siroma’tvo ni neznatan druitveni poloiaj ne stoje na putu, ako samo moie dobro sluiiti dréavi. Sloboda je pravilo po kojem se ravnamo u driavnoj zajednici, a i u svakodnevnim po- slovima: tu sumnjigenju nema mjesta, i ne jutimo se na susjeda ako radi Sra mu je drago, niti pokazujemo one uvredljive znakove koji su moida nekodljivi ali ipak nisu prijatni za vidjeti. Premda u nasim privatnim poslovima nema prisile, strahopoétovanje nas spregava da lasSimo driavne zakone. Pokoravamo se driavnim duénosnicima i zakonima, prije svega onima koji su doneseni da se zaitite potlaéeni i Gije krSenje, premda su nepisani, donosi opsti prezir. 46 TUKIOID Povrh toga, da se odagna toliki napor, dajemo duhu odmora kroz brojne igre i svetkovine tokom cijele godine, a nage krasno uredene kuée izvor su svakodnevnog zadovoljscva koje razgoni sjetu. Veligina nageg grada privlaéi proizvode iz cijeloga svijeta, tako da smo obikli da plodove iz drugih zemalja utivamo jednako kao i nave. Aju ratnim pripremama razlikujemo se od protivnika: nas grad je otvoren prema svijetu, i nikada ne pribjegavamo protjerivanju stranaca kako bismo ih spretili da nauée ili vide neito dime bi se mogli okoristiti i na8i neprijatelji kada bi to vidjeli. Jer, vie se po- uzdajemo u svoju hrabrost u boju negoli u pripreme i lukavitine. U stvarima odgoja, dok nati protivnici napornim vjeibanjem jo8 djeéjoj dobi prelaze u mutevnost, mi Z:vimo bez prinude, pa ipak smo jednako spremni da se u borbi suogimo s istim opasnostima. A evo i dokaza: Lakedajmonjani ne upadaju u naiu zemlju sami, nego sa svim svojim saveznicima, dok miu zemlje svojih susjeda sami prodiremo, i najéeSée bez tedkoéa sviadavamo, na tudem tlu, protivnike koji brane viastita ognjista. [...] Ipak, ako volimo da se s ‘opasnoiéu suogimo s bezbriénoséu vie nego s napornom yjedbom, i s hrabroséu koja proizlazi vike iz. nade naravi negoli iz zakonskih obaveza, imamo dvostruku prednost da se ne mugimo zbog buducih, nevolja, a i da smo, kad kucne as, jednako smioni kao i oni koji neprestano pripremaju. No to.nije jedino zbog éega je naa drdava vrijedna udivijenja Mi njegujemo smisao za lijepo bez pretjerivanja, i smisao za zanost bez mekoputnosti. Sluzimo se bogatstvom za djelanje, a ne za isprazno hyalisanje. Kod nas nije sramota priznati sitomastvo, nego je sramota ne boriti se radom protiv njega. Isti Ijudi mogu se baviti i svojim vlastitim poslovima i dréavnima; a i oni, koji su obigni obrtnici, mogu donositi sud u javnim stvatima. Mi je- dini smatramo Zovjeka koji ne sudjeluje u dréavnim poslovima beskorisnim, a ne dokonim. O tim postovima sami odluéujemo, i © njiuma se sanni savjetujemo: ne smatramo da rasprave Stete djelima, nego da je &tetno ne poduéiti se govorom prije nego sto se prede na djelanje. Eto Sta je naia odlika, da se posla prihvatamo odvaino ali da o njemu i razmisljamo, dok su drugi odvaini iz neznanja, a a7ZASNIVACKA PITANJA, razmiiljanje ih éini neodluénima, Najvaljanijima opravdano treba smatrati one koji jasno spoznaju i tegobe i ugodnosti Zivota, ali se zbog toga ipak ne odvraéaju od opasnosti. [..] Jednom rijegju, wrdim da naga driava u clini sluti kao skola Heladi, a 2a pojedince mi se éini da se niko, kada je prepusten sam sebi, ne mote prilagoditi svim okolnostima s onom umjeinoséu i okretno8éu s kojom moje Atenjanin. Da to nije isprazno hvalisanje koje nalaée ova prilika nego éinjenitno stanje, dokazuje driavna moé koju smo stekli takvim odlikama. Jedino se Atena od danainjih dréa- va, kada je stavijena na kuSnju, pokazuje veéa od glasa koji udiva; i jedina ne pobuduje ni kod napadaéa kivnost zbog poraza koje im na- nosi, ni kod podanika prekor da nije dostojna da njima viada. (...) “Takva je, eto, driava za koju su ovi Ijudi s razlogom sudili da im se ne smije oteti, iza koju su se plemenito borili i poginulis ai svaki od onih koji su ih nadzivjeli bit ée spreman da za nju trpi. ML PLATON JESU LI SVI LJUDI OBDARENI POLITICKOM VRLINOM? Platon, Protagora, 322b-323a Je Ii sofistika filozofija demokra- retizaciju temelja demokratije. To je tijet Pod tim nazivom svrstavaju se uloga koju Platon daje Protagori, w medusobno krajnje razligita mislje- dijalogu kojem daje njegovo ime; to nja, tee tvrdnja neodrZiva u cjelinis tumagenje jednoga od najslavnijih no ona ipak ima smisla, kao pro- _sofista moglo se pribvatiti kao vjero- misljanje govora injegove upotrebe, _dostojno (¥. uvod Frédérique Tide i kao tebnika uyjeravanja rijegima. fonse uz njezin francuski. prevods Jet pojava sofistike neodvojivo je ona upucuje narogito na Francisa ‘vezana uz tadanje demokratije i, jos Wolffa i Andréa Motte). cuopitenije, politike kao prostorajav- Tekst koji slijedi zauzima sre- nog vijeéanja. U jo8 bitnijem smi Ju, misao nekih sofista izralava teo- _ pitanje koje se raspravija jest: mode diinje mjesto u Protagori. Glavno PLATON Ii se velina nauéavati? U okviru te kultura dolazi namjesto naravi) i rasprave Protagora prepridava éuve- jedan »sociologijsku« postavku: So- ni mit © Prometeju i Epimeteju, _vjek mote Zivjeti kao ovjek samo u koje je Zeus bio radulio da pra- zajednici. Ono je jo¥ i politigko u viéno rasporede _medu sve viste pravom smislu: divot u gradu mote ivih biéa odlike korisne 2a Zivot. se zamisljati samo pod uslovom da Kako je Epimetej zaboravio ovje- se kod svakog ¢ovjcka pretpostavi ea, Prometej ukrade bogovima va-_jedna sposobnost, politika vrlina, tru i umijeés, kako bi kulturom koja treba da bude kod svih jed- nadoknadio nedostatak prirodnoga naka. U tom smislu, Protagora ne dara, No to nije dovoljno. Ljudi os- brani toliko demokratsko uredenje taju i dalje rasprieni, i nesposobni kolikoiznosi na vidjelo demokratski da five udruieni u gradove. To na- tem svake politike zajednice. vodi Zeusa da im dade politiku Bosanska rijeé std prenosi na sa- velinu, svim nesavrien natin gréko didos, Protagorinog mita je kojejod sadriava ideju éasti i dosto- jsko: ono objedinjuje janstva, kao i suzdrZavanja i bogo- jednu kulturalistigku (kod Eovjeka — bojaznosti. kad bi se okupili, inili bi jedni drugima nepravdu, jer nisu ijeca. Zato su se opet raspriivali i pogibali. Pobojavii se da ée naé rod sasvim propasti, Zeus poialje judima Her- ma sa stidom i pravdom, da budu ures gradova i prisne veze prija- teljstva. No Hermo upita Zeusa na koji natin da dade pravdu i stid Jjudima, »Da li da i ova umijeéa podijelim onako kako su podijeljena ostala? A podijeljena su ovako: jedan ima lijetniko umijete, i do- voljan je za mnoge nestruénjake, a tako je is ostalim znalcima. Da li da tako i pravdu i stid smjestim medu ljude, ili da ih svima po- dijelim?« »Svimas, rege Zeus, »i svi neka imaju dio! Jer ne bi mogli nastati gradovi kad bi toga bilo samo u niekolicine, kao ito je s dru- gim umijecima. I daj postavi od mene: ko ne mote imati stida i pravde, da ga ubiju kao gradsku pofast«, Tako i zbog tih razloga, Sokrate, misle i ostali i Atenjani, kad je rijeé 0 graditeljskoj ili nekoj drugo} obrenigkoj sposobnosti, da 3ZASNIVACKA PITANJA, pravo savjetovanja pripada nekolicini, a ako bi neko osim te neko- licine sayjetovao, to ne podnose, kako ti velis. Is pravom, kako ja mislim, No kad se radi o tome da se tradi savjet u stvarima za koje treba politika sposobnost, ito uvijek iziskuje pravednost i razbo- pravom prihvataju da svako ima svoju rije’, jer u svakoga mora biti te vrline ili nema gradova. To je, Sokrate, uzrok tome. Vv. PLATON, DEMOKRATSKO UREDENJE: PORVEKLO | ZNACAJKE Platon, Dréava, vit, 55 5b-5 58b. U vi. knjizi Dréave Platon is- _ Usvome ispitivanju demokratie, pituje raliite oblike viadavine ko-Platon razmatrajedno 2a drugim tri je dréava mote poprimiti kada nije pitanja: kako se demokratija uspo- saobrazna svome idealu ozbiljene — stavlja (555b-557a)? Sta je demo- pravde (koji je odreden kroz za kratsko uredenje (557b-558¢)? Ko- jednicu, hijerarhiju, zapovijedanje ja vrsta Eovjeka je demokratski nnajboljh, drugim rijetima krajeva- oyjck (558d-s62a)2 Ovdje dono- -filozofa koji posjeduju znanje 22- smo najbitnije dijelove tih stranica. povijedanja). Ti su oblici timo- One sazimaju bitne kritike koje je katja oligashija, demokratija i + Platon upuéivao atenskoj demo- ranija. Prva se od prave aristokra- —kratiji. tije razlikuje po tome sto iznad — Miesto na kojem se ovo ispiti- svega stavija hrabrost i poéast, ane vanje nalaziunutar samog. dela invrsnost; ona otjelovijuje ideal rat- pokazuje njegov status: ne radi se, nika, a ne mudraca, Druga se zasni- 2a Platona, 0 tome da se napravi va na nejednakosti u imetku. Trea razlika izmedu lodih (ili pogresnih) sama proiavodisvoje svrgavanje. i dobrih poimanja viadavine, Zak ni Posiiednja, buduéi da unistava sva- 0 tome da se sastavi poredak po 22- cu vrstu zakona, éak uopite i nije —slugama, Njegov postupak nije toi- oblik viadavine, politeia, u pravom ko traganje 22 odrednicom koliko smislu. utvrdivanje rodnih odlika. Razne PLATON opazive oblike vladavine Platon se~ bi predstavlja kao iskrivijenja ideal- nog uredenja, iskrivjenja u nizu, gdje propadanje — na neki nagin nuino — svakog od njih zasniva sljededi. Svaki od tih politigkih ob- lika sam stvara jednu vistu [judi koja ée uzrokovati njegovo svrga- vanje i prelazak na sjedeti oblik Idealna aristokratija kvari se gubit- kom kuleure, koja je znanje o skla- du (0 skladu dréave ili pravdi, 0 skladu due ili vrlini,o skladu tjela ilizdravlju, i dijeli se na one koji su privuzeni éa8éu i vlaSéu i one koji idu za bogatstvom. Svaka od tih skupina Ce tijumfirati u_svoje vri- jeme, uspostavljajuei najprije timo- keratju a zatim oligarhiju. I tu Pla- ton dolazi do nastanka i odrednice demokratije. Sokrat prepriéava raz- govor koji je 0 tome nekoé vodio s Glaukonom. Primijetitée se da Platon, w kraj- injemu, raspoznaje dva bitna uzroka procesa izrodavanja koji izaziva pre- Jazak na demokratiju: gubitak kul- ture i gubitak gradanske veline, koje su obje nuine za obrazovanje legi- timne elite, sposobne za zapovije~ danje. Za njega, demokratska kri- latica o jednakosti je najprije izraz procesa ujednagavanja, tako da se vrijednost pojedinaca — ona koja bi th udinila dostojnima da zapo- vijedaju — vile ne uzima u obzir. Zhog toga izvlaéenje tdrijebom sa- svim odgovara demokr: minimalno mjerilo izbora onda ka- da se nikakva vrijednost ne iste Ksenofont prenosi (Uspomene o So- serat, 1,2, 9) da se Sokratsljedecim rijedima alojedio 2bog tog postupka: »Potpuna je ludost imenovati dui- nosnike Adrijebom, kad niko ne bi pristao da idrijebom izabere brodo- vodu, tesara ili frulaSa, niti ijednog drugog takvog radnika dije greske warokuju mnogo manju Stetu ne- goli greske dréavnih vodac. Promisljajuéi demokratiju.pola- 2e€i od oligarhije, Placon premjesca problematiku s pitanja 0 viasti na pitanje o bogatstvu: demokratija je kad vsicomasie preuzmu vlast. Od ddva anagenja koja demos ima u gré- kom jeziku, — narod u_ clini i neposjednici, — Platon vezuje de- mokratiju uz ovo drugo (usp. 0 to- ime drugi dio ove antologije). Nesto dalje izabrat ée plethos, izraz koji oanatava mnoitvo, kako bi demo- krawsku koliginu suprotstavio aris- tokratskoj kakvodi. Tionija kojom se sufi Platon (ko- ji po tonu i postavkama nikada nije bio tako sli€an Aristofanu) nije ne- hhajna: izrazi i argumenti su bridhjivo izabrani, i daju na neki natin saie- tak cijelih aspekata _njegove filo- zofiie: Gréke nazive navodimo u zagradama; oni su ovdje odludu- jue 1) Demokratija je odredena kao jedna politeia. Taj naziv nije lako prevesti: republika (kako se tradicio-ZASNIVACKA PITANJA, nalno prevodi naslov Platonovog ima vrijednost pojmovne analize: dela, Peri tes politeia:) postala je uw elewsheria je, 1a Grke, sloboda poj- modetnoj terminologiji dvoznagna, _mljena kao nezavisnost (to je za dr tustav dni se da se odnosi na auto- _Zavu suverenost, a pojedinca status nomno ustanovijenje, dok korijen —slobodnog éovjeka nasuprot robu), polis upuéuje na konksetnu stvar- a Platon u tome vidi nerazumi- nnost neke drlaves dréava je, povth —jevanje éinjenice da svaka stvar ima svega, anahrona, vlada odveé teh- svoje mjesto u poretku svijeta, svaki nigka itd. Politeia je driava utoliko Zovjek svoje u poretku dréave So se sama ustanovijava, daje sebi Gorgija, 4920). Ciceron, patafrazira- zakone, ureduje podjelu ovlaitenja. juéi taj tekst (Dréava, 1, 43), jo8 vide ‘Ona odreduje institucionalne od- istige nered do kojeg dovodi nose, ali isto tako i oblike zajed- nje razlika (u stalezu, spolu id.) nigkog Zivienja, odnosno, za Plato- koje proizvodi demokratska slobo- nna, nagin Govjetanskog bivanja. da. Parrhesia je sloboda govora; za Uostalom, Platona ovdje zanima Platona, ona postaje nerazborito demokratski Zovjek jednako koliko govorenje, suprotno razboritom lo- i sama demokratija. © toj temi mo- gosu. Hxusia, sposobnost da se neito te se Gitati kod Comeliusa Casto- Gini, postaje raspuitenost od tre- riadisa (v. bibliografiju). rnutka kada nije ogranigena nika- (Ovaj odlomak omeduju dva izra-kvom zakonskom ni moralnom 1a,sloboda ijednakost;demokratska _normom. Demokratska sloboda je politeia odteduje se i ocjenjuje na po svome naéelu bezakonska, anar- ‘osnovu znaéenja koje daje tim na- hina. éelima. 3) Posljednje rijedi ovog odlomka 2) Sloboda koju je potrativao O- _jednako su bitne. Demokratska jed- tan bila je istovremeno jednaka nakost je 2a Platona niti oblik jed- moé da se sudjeluje u zajedn nakosti (aritmetitka jednakost je odlukama i odbijanje svakog liénog _ kvantitativne naravi: dati svakome sufanjstva. U tom zahtjevu Platon isto), nasuprot geometrijsko jedna- Vidi uzrok rastakanja kako politi- kosti (ili srazmjeru) koja svakome kog poretka tako i unutarnje rav- _daje ono sto mu pripada, to jest sto noteie (usp. sljededi tekst). Niz iz- odgovara slubi koju on vzliu poli- raza koje on upotrebljava nije samo kom poretku (usp. Aristorel, tekst crescendo (ili prije deererende), on bu 14). Joslije ovoga treba, kako se éini, razvidjeti demokratiju, kako na- staje i kakav karakter ima kad nastane, da bismo zatim spoznali 52 PLATON karakter Zovjeka koji joj odgovara, te ga podvrgii poredbenom su- du. Tako éemo slijediti postupak koji smo odredili jc u demokratiju — Pa dobros, rekoh ja, »zar se prelax iz oligar ne vidi na ovaj nagin: ona ne mode da utadi delju za onim dobrom za ojim teti, ato je da postane Sto je moguée bogatijae? — Kako to? — Buduci da su viadari u oligathiji syiesni da svoju vlase duguju svome bogatstvu, oni neée donijeti zakon koji ée mladige spreéavati da budu razuzdani, i da troie i upropaitavaju svoju imovinus jer namjeravaju da njihovu imovinu kupuja, i uzimaju je u zalog za no- vac koji im pozajmljuju, kako bi bili jos bogatij i ugledniji. — Svakako. — Zar onda nije veé to ofito da nije moguée da gradani u jednoj driavi istovremeno cijene bogatstvo i stjeku potrebnu umjerenost, nego da moraju zanemarivat ili jedno ili drugo. — To je priliéno ogitos, rege on. — Tako se u oligathijama, zbog opite nebrige i popustljivosti prema razuzdanosti, Ijudi plemenitog porijekla desto tjeraju u siro- maitvo. — Invjesno. — Eto onda, mislim, u dréavi ljudi oboruéanih Zalcima i orugjem': jedni su zaduzeni, drugi su izgubili gradansko pravo, a treéi i jedno i drugo, mrze one koji su stekli njihovu imovinu, spletkare protiv njih i ostalih gradana, prideljkujuéi prevrac. —Tako jest. {...} — Ali sada vladari, samim svojim pestupcima, dovode podanike 1 takay Zalostan polozaj. A sto se same njihove djece tige, zar ne stvaraju od njih mladiée navikle na raskoi,tjelesno i du’evno neot- porne, odveé mlitave i lijene a da bi odoljeli bilo zadovoljstvu bilo bol " Ranije su ti fudi bili usporedeni s trutovima, koji u koinicinigta ne doprinose i inazivaju nered, buduei da ne ispunjavaju nied funkciju bienu za drdavu. —B. B. 33ZASNIVACKA PITANJA, — Bez sumnje! — A oni sami, zaokupljeni stjecanjem novca i nemarni spram svega ostalog, zar neée za vrlinu mariti jednako malo kao i siro- masi? — Hoée. — Kada se dakle takvi vladari i takvi njihovi podanici nadu zajedno, na putovanjima ili drugim kakvim skupovima, u sveéanim iaslanstvima il pohodima na brodu ili u kopnenoj vojsci, ili kada se gledaju iu samim opasnostima, nisu bogataii ti koji preziru siromaine; naprotiy, éesto kad se suhonjav i suncem opaljen siromah nade u boju do bogataéa, odgojenog u hladu i ugojenog od tudega mesa, i kad ga vidi zasopljenog kako se mudi, zar mislis da nege sebi reti kako takvi Ijudi duguju svoje bogatstvo samo kukavigluku siromaha? I da neée siromasi, kada se nasamo sastaju, jedni drugima govoriti: »Ovi nasi Iudi nisu nizaitae? — Invyjesno znamw, reée, »da ée tako udinitie. — I kao Sto boledljivom tijelu treba samo mali poticaj izvana pa da oboli, a ponekad se u njemu stvara nesklad i bez. vanjskog utjecaja, tako ée se i dréava, koja je u istom stanju kao to tijelo, raz- boljeti i iznutra razdirati najneznatnijim povodom, — kad jedan dio stanovnistva poziva u pomoé neku oligarhijsku, a drugi neku demokratsku dréavu, — a ponekad dolazi do razdora i bez vanjskog utjecaja. —Tako je. — Demokratska viada dakle nastaje, mislim, kada siromasi, na- kon ito su pobijedili protivnike, jedan dio njih ubiju, drugi pro- gnaju, a s ostalima ravnomjerno podijele vlast i javne sluzbe; a najéeSée se u njoj te slubbe izvlate Zdrijebom. —Tako nastaje demokratijac, odgovori on, »bilo da se uspostavlja oruijem, bilo da bogatasi umaknu iz strahac. — Kako onda daldew, nastavih ja, »tive taki judi, i kakvo je, opet, to driavno uredenje (politeia)? Jer otigledno je da ée se takav Eovjek pokazati kao stvoren za demokratijuc. — Ofigledno. 54 PLATON — Zar nije istina i to da su najpriie slobodni, da je driava is- punjena slobodom (eleutheria) i slobodom govora (parrhesia), i da svako ima moguénost (exusia) da radi ita hoée. —Tako se kale. — A jasno je da bi tamo gdje je sve dozvoljeno svako uredivao svoj #ivot onako kako mu se svida —Jasno. slim, dakle, da bi se u tom drlavnom uredenju nailo sva- akvih Ijudi vige nego u bilo kojem drugom. —Ta kako ne bil i sex, rekoh, nda je to dréavno uredenje najljepse od svih: kao kakvo Sareno odijelo, svakakvim cvijeem protkano, tako bi se i to drfavno uredenje, iSarano svakojakim karakterima, éinilo najljepe. A moda bi ga mnogi i ocijenili kao takvo, kao Sto rade dijeca iene kad se dive Sarenilus. — Sigurno — Iu njemu motes, sternite, traiti driavno uredenje koje ho- & —A naito? — Zato ito tu, zbog slobode koja vlada, ima uredenja svake vrste; i ko hoée da osnuje dréavu, kao Sto smo mi to upravo sada nil, izgleda da samo treba da dode u demokratsku dréavu, kao u trgovinu gdje se prodaju driavna uredenja, pa da izabere ono koje mu se svida, A kad je izabrao, mode pristupiti osnivanju. — Urora mu svakako ne bi nedostajalo!s, rege. — Au toj drfavie, nastavih ja, »niko te ne primorava da viada ak i ako si sposoban za vladanje, ni da se pokoravaé ako ne deli, ni da ratuje’ kada drugi ratuju, ni da ostene’ u miru dok drugi ostaju, ako ti mira ne Zeli8, S druge strane, ako ti koji zakon brani da viadas ili sudis, ti ipak moie¥ i jedno i drugo, samo ako te je volja. Dakle, ‘ar nije na prvi pogled rakva Fivkjenje botansko i divnod — Moida, na prvi pogled«, odgovori on. — Pa onda, zar nije divno to blago postupanje s nekim osude- nicima? Ili jo8 nisi vidio u takvom driavnom uredenju da Kjudi sZASNIVACKA PITANJA, ‘osudeni na sme ili ignanstvo svejedno ostaju i kreéu se u javnosti? Takav éovjek, kao da niko za to ne mari i kao da ga niko ne vidi, hoda okolo kao kakav junak. — Vidio sam mnoge takve. — Pa onda duh prattanja tog driavnog uredenja, koje nimalo nije sitnigavo, nego prezire ono Sto smo mi, kada smo osnivali dr- avu, svetano proglasili: naime, da niko ne postaje dobar dovjek ako nema izvanrednu prirodu, ako se veé kao dijete nije kroz igeu uupoznao s lijepim stvarima i njegovao sve Sto je lijepo. Kako li ono sve to nadmeno gaz, i ne mari iz kakvih ko zanimanja dolazi da se bavi dréavnim poslovima, nego ga slavi ako samo kate da je sklon mnoitvu (plethos)! — Da, to je sasvim plemenito uredenje! — Demokratija bi, dakle, imala te i druge srodne znaéajke, i bila bi, kako vidi8, ugodno (hedus) dréavno uredenje, bez viade (anarhos), Sareno, koje bi dijelilo nekakvu jednakost ber razlike i jednakima i nejednakima. — Zaista govori8 stvari koje su svima poznate! v. PLATON KAKVA VRSTA COVJEKA JE DEMOKRATSK! COVJEK? Platon, Dréava, vin, 5594-5616. ‘Ovaj tekst dovrSava ispitivanje svome djelu kao cjelini. Dok je u demokratske politeiae jednom vrs- prethodnim knjigama, da bi pro- tom antropologije (»prijatelj jedna- miijao idealno uredenje, uzimao kostl« prevodi aner isonomikos, do- pojedinca kao paradigmu drtave, slovno: éovjek isonomije). Platon, ovdje polititka paradigma omogu- sco je dosta neobigno, obrée naéelo uje dase promislja pojedinac. Ber- modeli je kojim se koristiuovom viaiée se javlja kao odsustvo i- PLATON vornog naéela, neraalikovanje funk- nakoxe su dakle jednako exzorne po cija kao jednakovrijednost svih po- politigki poredak i po sklad duse. auda. Sloboda i demokratska jed- Ags kojeg smo maloéas nazvali trutom jest éovjek pun naslada strasti, kojim gospodare suviine pozude, dok smo za onoga kojim gospodare neophodne poiude rekli da je stediéa i oligar- higan? —Tako je. — A sad opete, rekoh ja, »hajde da razvidimo kako od oligar- hijskog Zovjeka postaje demokratski. Meni se dini da to veinom ovako bivas. — Kako? — Kada mladié odgojen, kako upravo rekosmo, bez obrazovanja i Stedljivo, okusi med trutova i nade se u drustvu tih estokih isilnih, kukaca koji znaju da mu prude svakovrsna utivanja, beskrajno raz- ligita, moe’ misliti da je u njemu oligathijsko nagelo rukovodenja potelo da prelazi u demokratsko. —Tako nuino mora bitie, reée. — I kao to je dr¥ava, dakle, promijenila oblik kada je jedan nje- 2in dio dobio izvana pomoé od saveznika koji su mu sligni, zar neée tako biti is mladiéem, kada njegovim pozudama priteknu iavana u pomoé pobude iste vrste i naravi? — Bez sumnje. — I ako, mislim, onome njegovor dijelu koji je oligarhigan priteknu u pomoé neki saveznici, u vidu savjeta i grdnji bilo oca bilo drugih srodnika, tada se u njemu pobune dvije suprotstavijene stra- ne, i on se bori sam sa sobom. — Nego kako! —I ponekad, mistim, demokratska strana uzmakne pred oligar- hijskom pa neke od pozuda budu unigtene, a neke prognane; & mladiéevoj dui javi se neki stid, pa se red ponovno uspostavi. — Ito se ponekad dogadae, reée. 37ZASNIVACKA PITANJA, —Aoonda opet, mislim, druge pozude, srodne onima koje su pro- ‘ghane, tajno pothranjivane mnoie se i jaéaju, jer otac ne zna kako da odgaja sina — Da, tako obiéno biva. [...] — Na kraju one, mislim, zauzmu tvrdavu u mladigevoj dusi, 2a koju su osjtile da je prazna, bez znanja i plemenitih navika i istini- tih naéela, najboljih strazara i €uvara u dusama bogu milih Idi. {...] Takav mladié poslije toga divi, mislim, tako Sto tro’i i novac i trud i vrijeme na nepotrebne poiude jednako kao i na potrebne. I ako je sretan da se ne zanese preko mjere, kad bude stariji i kad ga pomama prode, ako primi natrag neke od prognanih poduda a ne preda se sasvim onima koje su ih istisnule, onda on izjednaéi svoje pokude i Zivi u nekakvoj visti ravnotete; upravu nad svojom dusom predaje, kao idrijebom, onoj nasladi koja prva naide, sve dok se ne zasiti, zatim je predaje nekoj drugoj, ne preziruéi nijednu nego sa svakom postupajuéi ravnopravno. —To je taénoe, reve. — Ane puita da ude u tvrdavu istinit govor onoga koji mu kazuje da su neke naslade od lijepih i dobrih poduda, a druge od lovih, da pve poiude treba zadovoljavati i cijeniti, a druge suzbijati i obuz- davati; na sve to on odreéno vrti glavom i kate da su sve naslade jednake i da ih treba jednako cijeniti. —U stanju u kojem se nalazi i ne mote drukeije da dini. — Dakle i ivi takow, nastavih ja, »od danas do sutra, zadovo- Ijavajuéi podudu koja mu je toga éasa naiila: éas se opija uz 2vuke frule, éas opet pije vodu i mriavi; sad opet radi tjeloyjezbu, pa onda besposligi i ni za Sta ga nije briga; a sad opet kao da se bavi filozo- fijom. Cesto vodi driavne poslove, uspinje se na govornicu te govori i radi Sta mu u tom éasu padne na pamet; ako mu dode da zavidi ratnicima, na njih se ugleda; ako mu se dopadnu novéati, leti od- mah za trgovinom, Njegov Zivot ne zna ni za kakav red ni nuznost; on ga zove slatkim, slobodnim i blaienim, i udiva ga sve vrijemec. — Ievrsno si opisaos, reée on, »divot prijatelja jednakostic, 58 ARISTOTEL Vi. ARISTOTEL NACELO DEMOKRATHE Dok se Platonovi tekstovi koji prethode ukazujuuvidu istrativanja koje napreduje kroz pitanja i odgo- vore, u tekstu koji slijedi Aristotel usvaja objektivni ton opisa i poj- movne analize. No pogleda li se poizblide, ne treba li svaki od ta dva postupka shvatiti kao upravo su- protne? Platon je priredio sudenje po svim pravilima, &ji je pravorijek. bea priziva: demokratija je najgori oblik uredenja, buduéi da tiranija, koja je jo8 gora, uopite nije ure- denje. Pitanja su bila natin da se istaku jasno iznesene tvrdnje. Na- suprot tome, zar konstatacije, pre- noSenja misljenja i analitigke rezul- tate koji dine Aristotelov tekst ne treba tumaéiti kao esto isto toliko pitanja, koja postavijuju isto toliko problema? Aristotelov stav prema demokra- tiji nije tako jednostavan kao ito se dugo vjerovalo. Neke njegove anali- 2, istina, ukazuju na veliki razmak izmedu demokratije i politeia-, do- tle da se prva mote ukazati kao is- kerivijenje druge; no, kao Sto poka- cauju istrativanja Francisa Wolfa (usp. bibliografju), mote se poj- Axistotel, Politika, vi, 1317a-1318a, da se njih dvije podudaraju, dotle da se mode govoriti o Aristo- telu demokratu. S tim éemo se pita- njem sresti u petom dijelu ove an- rologije. Tekst koji slijedi, izuzetno na- bijen, iznosi cjelinu problema koje u Aristotelovim ogima ukljuduje simo naéelo demokratije. Ako je demokratija traganje za slobodom, kako bi onda mogla predstavijati vladavinu, to jest pokoravanje? Ka- ko od mnoitva sloboda mote nasta- ti jedinstvo dréave? Ako je demo- kata zahtjev za jednakoiéu, kako ona mode izbjeéi teinje ka homo- gencsti i izjednaéavanju prema najniéem? Ako demokratija potvr- duje jednaku sposobnost svih da ike drdavne slufbe, kako iz toga ne zakljutiti da se za te slutbe ne 22- haijeva nikakva sposobnost? Kako da se gradanski status ne ispoljava nna Secu nugnog jedinstva dréavne vole Ako je pravda odredena kao voljz svih, koja ée zakonitost biti priznata? Aristotel ne postavija ta pitanja kao pitanja o demokratiji, veé kao pitanja koja ine bit ideje demokratije.ZASNIVACKA PITANJA snovno naéelo demokratskog uredenja je sloboda (tako se o- bigno govori, jer jedino u tom driavnom uredenju gradani mogu sudjelovati u slobodis kade se, naime, kako slobodi smjera svaka demokratija). A jedna je od znaéajki slobode naizmjeniéno vladati i pokoravati se. Jer u demokratiji pravedno je ono ito je jednako prema broju, a ne prema zasluzi. Buduéi je pravedno tako shvaéeno, mnostvu nuzno pripada najvifa vast, i Sto god veéina od- ludi, to postaje neopozivo i predstavlja ono sto je pravedno. Kaze se, naime, da svaki od gradana mora imati jednak udio, Stoga se u demokratijama dogada da vise vlasti imaju siromasni negoli bogati. Jer njih je vike, a odluka veéine je najvi8i zakon. To je dakle jedno obiljeije slobode koje svi zagovornici demokratije postavljaju kao odrednicu tog uredenja. Drugi je znak da svako divi kako hoée. Jer to je, kadu, posljedica slobode, buduéi da se ropstvo sastoji u tome da Zovjek ne tivi kako bi htio. Takva je, dakle, druga znaéajka demokratije: otud proizlazi zahtjev da Ijudima po moguénosti niko ne viada, a ako je to nemo- guée, onda naizmjeniéno da vladaju i da se pokoravaju; i na taj naéin se pridonosi slobodi zasnovanoj na jednakosti. “Takvi osnovi i poéclo demokratije buduci postavljeni, ovo su zna- &jke demokratskog uredenja: svi driavni duznosnici biraju se i2- medu svih gradana; svi vladaju nad svakim pojedincem, i svaki pojedinac naizmjeniéno nad svima; idrijebom se izvlage driavne slutbe, ili sve ili one za koje nije potrebno ni iskustvo ni umijece; za pristup driavnim sluzbama ne tradi se posjedovanje imovine, ili ako se tradi, ona mote biti neznatna; niko ne moze dvapue obnasatiistu sluibu, ili u malo sluéajeva i za mali broj sluébi, izuzimajuei vojne duinosti; driavne sludbe su kratkotrajne, ako ne sve onda one koje mogu biti takve; sudacke duénosti vise svi gradani, birani izmedu svih io svim pitanjima, ili barem o najveéem broju najanaéajnijih i najvainijih pitanja, kao Sto su podnoéenje sluibenih raéuna, dr- iayno uredenje, i privatni ugovoris skupstina ima najvigu vlast u svim stvarima ili u najvegima, a same dréavne sluibe nikakvu, ili samo u stvarima manje vainosti. ...] I zatim, dok se oligathija ARISTOTEL, odreduje plemenitim porijeklom, bogatstvom i obrazovanjem, de- mokratija, Zini se, ima suprotne znaéajke: nisko porijeklo, sitoma- «vo, neobrazovanost. {...} To su, dakle, znaéajke zajednitke svim demokratijama.Il. NAROD, KOJI NAROD?Vu. ARISTOTEL © KOJEM TO NARODU GOVORI DEMOKRATUA? Aristotel, Politika, vt, 1318b-13 19a. © keojem to dakle demasu govore sudjeluju u demokratskom urede- demokrati? M. H. Hansen primje- njux éaje da su se u Grékoj pristalice i Nasuprot tome, Platon u Dréavi protivnici demokratije odredivali (5652) odreduje narod kao druitve- prema tome kako su razumijevali nu skupinu, staleé, koji se odlikuje izraz demos. Demokratija je vlast _prije svega onim ito mu nedostaje naroda u cjelini to jest svih grada-- —imetak, obrazovanje, sposobnost na, kau demokrati. Demokratija je _ za bavijenje politikom: »Treéi stale vlast drustvenog taloga, uzvraéaju bio bi narod: svi oni koji rade ruka- njihovi protivni ma, ne bave se javnim poslovima i Citamo kod Tukidida u Pelopo- nemaju mnogo imetka. U demokra- neikom ratu (kenjiga V1, § 39) zanim- _ tijitaj je stale najbrojniji i najmoé- Jjivodbrambeni govor tim povodom, _niji,a kada se skupi on i odluéujec. stavljen u usta izyjesnog Atenagore, Kod Tukidida éemo prozitati (v1, vode demokratske stanke u Siraku- § 89) i Alkibijadov govor. Ovajatis- zis »Reéi ée mi se da demokratija tokratski sin, pristalica oligarhijske nije ni razumna ni pravigna, veé da strenke, u Zelji da se pred svojim su oni koji imaju vlasnigtvo ujedno spartanskim prijateljima odbrani i najsposobniji da viadaju. Odgo- od optuaba da su se on i njegova vorit €u najprije da rijeé narod (de-_potodica osramotili saradujuéi s de- ‘mos) oxnaéava cjelinu gradana, ari-mokratima, poziva se na dvostruko je€ oligathija samo dio njih; zatim, znaéenje rijeti demas: »8t0 se nas ako imaoci vlasni8tva moda i jesu tie, mi smo bili vodi svih gradanae, najsposobniji u novéarskim poslo- _nasuprot piku. Dvosmislenost poj- vima, a najbolje sayjete daju umni, ma demosa uzrok je i Atistotelovog da ipak mnoitvo, nakon Sto sasluéa, dvoznaénog stava prema demokra- najbolje odluéuje; ida te tri katego- tj No za njega, u traganju za naj- rije gradana, svaka u ulozi koja joj bolim uredenjem, prethodno pita- pripada ili pak sve zajedno, jednako _nje nije toliko da se sazna ko visiNAROD, KOJI NAROD? vlast, veé u éijem je interesu vii Tiranin i kralj su suprotstavljeni po tome Sto prvi vlada u vlastitom in- teresu, a drugi w interes dréave. Tako u Politci (mt, 6, 11) &itamo: »Oiighedno je dakle da su sva ure- denja koja idu za zajednizkom ko- riSéu ispravna saobrazno onome Sto je naprosto pravedno; ona pak koja idu samo za koriiéu viadalaca po- greina su, i predstavljaju izopagenja ispravnih poredakax. To rasudivanje dovodi Aristotela do toga da suprotstavi politeia-u i demokratiju: ne zato Sto bi tu na vlasti bio demos u dem smislu, vee zato ito on ne bi ao 2a ajednidkom ori8éu, kori8éu demasa u Sirem smislu Aristotel ipak ne odluéuje da ne ispituje Sta narod konkretno jest. Naprotiy, teorija demokratije, w Se- sto} knjizi Politike, nudi tipologiju raligiih oblika demokratije dje je mjerilo organizacije upravo sadria} koji se daje pojmu naroda (ona se nadovezuje na jednu drugu tipo- logiju, razvijenu u 6. poglavlju rv. lenjige i zasnovanu na organizaciji vlasti (usp. tekst br. 31)). U tekstu koji slijedi, adi se 0 to- ime da se razluge razltiti oblici de- mokratije u funkciji naravi demasa © kojem je rijeé, u tom sluéaju drukweno odredenog. Aristotel tu vilo vjesto razraduje dvostruku pro- blematiku demosa: druitvenu i po- litigku. Njegovu raielambu mogli bismo ovako sadetis ako je demokratija ‘naj oblik organizacije u kojem svi sudjeluju u vias smislu), i ako su u toj sveukupnosti ruino najbrojniji neposjednici (de- mos u odredenom smislu), tada ée kkarakter neposjednika utvediti ka- rakter demokratije. Ako narav de- mokratije zavisi od veline naroda, i ako je velina naroda odredena nje- govim naginom Zivota, bit ée ono- liko demokratija koliko i nagina drustvenog Zivota. Aristotel dakle nudi razvrstavanje demokratija koje je odredeno stup- njem polititke vrline Sto ga jedan odreden naéin drudtvenog Zivora moie dopustiti. Primijetit éemo naéin, u pravom smislu politiéki, na koji on pristupa Klasignom pitanju mjesta voline u demokratijama. Vrlina javnih dui- nosnika je ustinu nuinost na kojoj podiva odrdivost demokratske vla- davine; no radi se o tome da ona ne bude zavisna od osobe onoga koji obavija javne duiinosti, veé od dru- Stvenog nadzora nagina na koji ih on viii. (Slignu ideju nagi éemo kod Spinoze, usp. tekst br. 24.) (demos ws Sirem ARISTOTEL, d éetiri vrste postojeih demokratija najbolja je ona prva po redu. {...] Kazem da je »prva« po istom poretku kojim bi se jello stanovnistvo. Naime, najbolje stanovnitvo je ratarsko, te se demokratija moze uspostaviti tamo gdie vetina stanovniktva Zivi od ratarstva ili stoarstva. Jer zbog svoga skromnoga imetka ti ljudi nisu dokoni, pa se ni ne okupljaju pretesto u skupstini, A kako im ne- dostaje Zivornih porrepitina, rade svoj posao i ne priteljkuju tuda dobra; ugodnije im je da rade nego da se bave dréavnim sluzbama ili da driavom upravijaju, ondje gdje dréavne slutbe ne donose veliku Korist. jer vecina |judi vise hlepi za debitkom nego za éascu. [...] ‘Usto, potrebu za éaiéu, kod onih koji je imaju, zadovoljava pravo da biraju dréavne dutnosnike i da od njih trate da im polazu ragune. Stoga je, u slutaju demokratije ¢ kojoj sam upravo govorio, izuzetno korisno, a obiéno tako i biva, da svi biraju dréavne dui- nosnike, provjeravaju njihove raéune i sudjeluju u sudstvu, ali da najvi8i polodaji budu izborni, i to ili na osnovu procjene imovine, pri Gemu za vi8i polotaj i procjena treba da bude veéa, ili — bez ikakve procjene imovine — na osnovu ligne sposobnosti. U tom sluéaju, ijudima kojima se upravlja nuéno se dobro upravija, jer ée dréavne slutbe uvijek biti u rukama nejboljih, uz pristanak naroda koji ne zavidi éestitima; a takav poredak mora zadovoljitiéestite i uvagene Ijude, jer nege biti potéinjeni gorima od sebe, a ovi ée vladati pravedno jer ée drugi imati prava da od njih zahtijevaju polaganje raéuna. Jer korisno je kad éovjek zavisi od drugih i ne mote sve da radi po svojoj volji, Naime, pretjerana sloboda da radi ta ushtjedne ne mote ga zaitititi od tla koje je u svatijoj naravi. Otuda nuno proizlazi stanje koje je 2a dréavu najkorisnije: da vlast bude u rukama éestitih koji nisu skloni da grijee, a da mnosevo ne trpi tetu. Otigledno je, dakle, da je to najbolja od svih demokratija, a jasno je i zaSto: zato Sto tu narod ima odredene odlike. Kako bi se dobio ratarski narod, izvjesni zakoni nekoé na snazi u mnogim driavama bili su veoma korisnis naprimjer, zakon koji nije dopustao posjedovanje zemlje iznad odredene mjere, ili unutar kru- {ga opisanog na izyjesnoj udaljenosti oko gradske evrdave. Au 67NAROD, KOJI NAROD? mnogim driavama postojao je nekoé zakon koji je zabranjivao pro- davanje prvobitnih okuénica. (...] Nakon ratarskog mnoitva, najbolje je stanovnistvo tamo gdje ima pasiéta, to jest ono koje divi od svojih stada. Oni su umnogome sligni ratarima, a zbog svojih tivotnih navika u najveéoj su mje vjedbani 2a ratovanje, njihove tjelesne osobine tome pogoduju i u stanju su da dive pod vedrim nebom, Gotovo sva druga stanovnistva, od kojih su sastavljene ostale veste demokratije, mnogo su gora od ratara j stodara: njihov Zivot je gori, jer nijedna djelatnost kojom se bave obrtnici, trgovei i nadnifari nema nikakve vere s vrlinom. Povth toga, sav taj soj neprestano se mota trgom i po gradu, te im nije teiko da se sastanu u skupitini. Ratari, naprotiy, bududi rasuti po poljima, nemaju prilike da se sastaju niti im uopite treba takvih susteta, Tamo, medutim, gdje je zemljte tako rasporedeno da se polja nalaze daleko od grada, nije teko zasnovati dobru demokratiju i dobru ustavnu vladavinu, Jer mnoitvo je prinudeno da podite nastambe u poljima, tako da ak i ako postoji syjetina koja dolazi na tg, narodna se skupstina ne mode dréati bez mnoitva koje prebiva na selu. VIL HOBBES NAROD ILI MNOSTVO? Hobbes, De Cive. Philosophical Rudiments Concerning Government and Society, Vt, § 1, biljedka + (A), i xt, § 8 (8) Na videznaénost rijedi narod, — _ poloZajue tu je toliko snaina da je cjelina élanova nekog drustva ili svje- _svaka moguénost zabune iskljuéena, tina, — ponovno nailazimo u uni- i niko ne bi ni pomislio da od toga verzumu Klasiéne politiéke filozo- napravimierilo odrednice demokra- fije. No »predrasuda o druitvenom je: svi prihvataju opreku izmedu 68 HOBBES naroda i »prostog plikae koju je utvrdio Montesquieu (Duh zakond, 1, 2, 2), Gak i oni 2a koje je pie pozitivan model (Pascal, Rousseau). Jedna druga opreka postaje temelj- na: opreka brojnosti i jedinstva, na- roda i mnoitva. Ona upuéuje na vostruku problematiku, problema- tiku mira i ustanovljenja. Kako iz- bjei da druitvo bude izlozeno opitem razdiranju moét i interes’, kako uspjetno zasnovati jedinstvo politigkog tijela polazedi od mnos- ta pojedinaénih posebnosti? Hork- heimer (y. bibliografju) je pokazao kkako je ta nova problematika uka- tivala istovremeno na silovite raz- dore u druitvu klasitnoga doba, na scupanje na scenu pojedinca, kao i na modele nove fizike. U vrijeme kada se gradanski rat ukazuje kao pozadina na kojoj treba mislti po- litiku, kod Hobbesa sasvim jasno vidimo potrebu da se razlikuje mul- titudo, »skup osoba kojih je mnogo ber jedinstvax (O polititkom tijelu, 11, 8, 9) i populus, ustanovijeno je dinstvo politickoga tijela. Vesta preobrazbe koja od mno- ftva stvara narod je za Hobbesa, a vidjet demo da u tome i Rousseau polazi od iste teikoée, sm misterij politike. Odgovor koji on nalazi za- sniva se na ideji predstavijanja (me- toditki razradenoj u xvt. poglaviju Levijatana). Odnos.predstavijanja ukijuduje raaliku izmedu onoga ko- ji je predstavijen, i koji se smatra aauzorom, i onoga koji predstavija, ima svoju. Otud mu ne treba pri- pisivati ni bilo kakvo djelanje: mnostvo ne moie obeéavati, ugova- rati, stjecati prava, prenositi prava, djelati, imati, posjedovati itd. ukoliko nije svako zasebno, po svakom éovjeku posebno, tako da bude onoliko obeéanja, ugovora, prava i djelanja koliko je Ijudi. Otud mnoitvo nije prirodna osoba. Ali ako oni koji ga gine ugovore uzajamno da se volja jednoga Zovjcka, ili sporazumne volje veéega dijela njih imaju smatrati voljom svih, mnoitvo tada postaje soba; obdareno je voljom, i stoga moie preduzimati volina djela- nja, kao 8to su zapovijedanje, dono¥enje zakona, stjecanje i preno- Senje prava, i ako dal. I GeSée nosi ime narod nego mnostvo. Oud moramo razlikovati ovako: kada kalemo da narod neito hoe, 2a- povijeda ili ini, podrazumijeva se da to driava zapovijeda, hoée Gini kroz volju jednog éovjeka, ili sporazumne volje mnogih, ito se mole postiéi samo u skupstini; no kada se kae da je mnoitvo, bilo lo bez volje toga éovjcka ili skupitine, treba shvatiti da je to udinio upokoren narod, to jest mnogi pojedi- nagni stanovnici zajedno, i da taj €in ne proistjeée iz jedne volje, vee iz raznih volja raznih judi, koji su stanovnici, i podanici, ali ne dréava. Iz toga se moze vidjeti kakvu razliku pravim izmedu tog mnostva koje nazivam narodom, koje se vlada pokoravajuéi se politizkom autoritetu, koje ini jednu gradansku osobu, koje predstavlja cijelo ono veliko ili malo, neito uti 70 HOBBES javno tijelo, grad ili dréavu, i kome dajem samo jednu volju, i onog drugog mnoitva koje ne zna za red, koje je kao hidra sa stotinu glava, i koje u dréavi mote raéunati samo na to da ée se proslaviti pokorno%u. B. Najead, velika je smetnja 2a gradansku vladavinu, narozivo monarhijsku, to ljudi ne razlikuju dovoljno narod i mnoétvo. Narod je neito Sto je jedno, to ima jednu volju i éemu se mode pripisati neko djelanje; nica od coga ne mode se reti za mnostvo. Narod viada u svim vrstama viadavine, jer dak i u monarhijama narod zapovijeda, htijuéi voljom jednog éovjeka. Ali mnoitvo su stanovnici to jest podanici. U demokratij i aristokratji, stanovnici su mnostvo ali sud je narod. A u monathiji, podanici su mnostvo a kalj (koliko god to izgledalo paradoksalno) je narod. Obigan sviiet, i ostali kojima do toga nije mnogo stalo, uvijek govore o velikom broju Ijudi kao 0 narodu, to jest dréavi. Pa kai da se dréava po- bunila proviv kralja (Sto je nemoguée), ikazu da narod hoée ili neée, za ono &to bi hejela ili to ne bi htjela nekolicina gundavih i ne- zadovoljnih podanika koji, pod izgovorom da su oni narod, potitu drizvljane protiv driave, to jest mnoftvo protiv naroda. I skoro sve su to mnijenja zbog kojih su podanici, kada su njima dkuZeni, skloni buni. A kako u svim vrstama vladavine ongj ili oni koji imaju vlast treba da saduvaju svoje velianstvo, ca mnijenja pri- rodno predstavijaju zlogin uvrede veliéanseva.NAROD, KOJI NAROD? IX. ROUSSEAU CIN KOJIM NAROD JEST NAROD Rousseau, Du conmat socal, 1, pogl. 5 i 6. Opreku mnoitva i naroda Rous- seau preuzima na natin istovremeno blizak Hobbesovom i vrlo raat ood njega. Politigko jedinstvo tu se misli_ uz pomoé pojmova udru- ‘ivanja i spajanja. Hemijski model je na djelu: spajanje, prosto objedi- njavanje usljed fizigke sile, suprot- stavja se udrudivanjy, ili mijedanju, wsnainijem sjedinjenjuw koje u ele- mente ito ga tvore uvodi nova svojstva Peto poglavije 1. knjige 2auzima odsudno mjesto u Druituenom ugo- vorw. U prvom poglavlju Rousseau je sebi postavio cilj: pokazati pod kojim uslovom druitveno poveri- vanje mode biti legitimno. Dokazi- vanje je najprije negativno: opo- vrgnuti one koji vjeruju da ga mogu zasnovati na privodi, sli ili dobro- voljnom suéanjstvu (pogl. 2, 3, 4) Postat ée pozitivno: izvuci rjedenje problema iz same njegove formu- lacije (pogl. 6) i razviti njegove ne- posteduc posljedice, swaranje suve- rena, promjene u Zovjekovoj naravi, prelazak s posjedovanja na vlas- nidtvo (pogl. 7, 8 i 9). Nalazcéi se iumedu to dvoje, poglavije 5 manje se ukazuje kao polazite 2a dokazi- vanje nego kao njegov istinski te- ‘melj: ono ito sim pojam druitva zahtijeva jest ideja ugovora. Time se ‘misli in kojim neki narod jest na- rod«. Upotrebljeni glagol je odsu- dan: narod ne postaje narod, on to poteneijalno jest. No da bi toi bio, potreban je gin. 1 dok je, za Hobbesa(¢. prethodni tekst), mnoitvo zadobivalo.svoje jedinstvo od onoga koga je uzimalo ‘a predstavnika, 2a Rousseaua na- rod daje sam sebi vlastto jedinstvo sklapanjem »druitvenog sporazu- mae, U jednom smislu, ako pazimo na (0 da ne odvojimo poglavle 6. ‘od onoga koje mu prethodi, kao Sto sei pregesto éini, znaéenje ugovora je prije svega da istakne da narod treba misliti kao samoustanovija- vanje. U knjigama koje slijede, po- jam suverena razvija sve posljedice koje iz toga proizlaze. Ako hoéemo da odredimo demokratiju kao moé samoustanovijavanja druita (Ca- storiadis), Rousseau na ovim stra- rnicama bez ikakve sumje promislja 72 ROUSSEAU sam pojam demokrati. No nju ta- _naroda, a ne kao oblik vladavine (v. da treba razumjeti kao suverenost peti dio ove antologije). POGLAVLJE V: O POFREBI DA SE UVIJEK VRATIMO NA NEKI PRVOTNI UGOVOR Ke bih i prihvatio sve sto sam dosad_pobijao, pobornici lespotizma ne bi time nista dobili. Uvijek ée postojati velika sazlika izmedu potéinjavanja mnoitva i upravijanja drustvom. Kada su neki raétrkani ljudi, koliko god da ih ima, pottinjeni jednom Eovjeku, ja u tome vidim samo gospodara i robove, a ne narod i njegovog poglavaras to je, ako hoéete, spajanje, ali ne i udruzivanjes nema tu ni javnog dobra ni polititkog tijela. Taj Eoyjek, éak i kada i ijek ostaje sarno pojedinac; njegov interes, odvojen od interesa ostalih, i dalje je samo privatni interes. Ako taj isti Eovjek strada, njegovo carstvo ostaje poslije njega ratrkano i nepovezano, kao to se hrast raspada i pretvara u gomilu pepela nakon sto ga vatra sagori. Jedan narod, kale Grotius, mote sebe dati kralju, Prema Grotiusu, narod je dakle narod prije nego Sto se cade kralju. Samo to davanje jest gradanski din, ono pretpostavija javno odiuéivanje. Dakle, prije nego &to ispitamo gin kojim narod bira kralja, bilo bi dobro da ispitamo Zin po kojem neki narod jest narod: kako je taj éin nuzno raniji od ovog drugoga, on je pravi temelj drustva. jer kad ne bi bilo prethodnog ugovora, u éemu bi — osim ako je iabor bio jednoglasan — bila obaveza za mali broj da se potéini odlukama velikog broja? I zaito bi nith stotinu koji Zele jednog gospodara imali pravo da glasaju uime desetorice drugih koji ga ne ele? Sim zakon vetinskog glasanja jest ugovorna ustanova i pret- postavija barem jedanput jednoglasnost.NAROD, KOJI NAROD? Poctavie vi: O DRUSTVENOM UGOvORU Pretpostavljam da su Ijudi dotli do one taéke u kojoj zapreke koje smetaju njihovom ofuvanju u prirodnom stanju nadviadavaju svo- jim orporom one snage koje svaki pojedinac mote upotrebiti da se odrii u tom stanju. Tada to prvotno stanje ne moze dule trajati, i ljudski bi rod propao kada ne bi promijenio svoj nagin bivstvo- vanja. No kako Ijudi ne mogu stvarati nove snage, nego samo ujediniti one koje veé postoje i njima upravijati, nemaju oni vise drugog, nagina da se ouvaju nego da nagomilaju pojedinagne snage koje, sabrane, mogu nadvladati otpor, da ih potaknu jedinstvenom pobudom i da ih navedu na zajednigko djelanje. Ovaj zbir snaga moze nastati jedino sudjelovanjem vike Ijudi: no buduéi da su snaga i sloboda svakog éoyjeka glavno orude njegovog oguvanja, kako da ih on upotrebi a da sebi ne naékodi, i da ne zanemari painju koju sam sebi duguje? Primijenjena na predmet moje rasprave, ova potesko¢a moie se izraziti ovim rijecima: »Naéi takav oblik udruzenja koje svom zajednizkom snagom brani i Stici osobu i imovinu svakog élana, i kroz koje se svako, premda udruien sa svima, ipak pokorava samo sebi te ostaje jednako slobodan kao i prije2«’To je temeljno pitanje, na koje odgovor daje drustveni ugovor. Uslovi ovog ugovora toliko su odredeni pritodom samoga di bi ih i najmanja preinaka udinila ni8tavima i bez ikakvog uéinkas tako da su oni, iako moida nikad formalno izraieni, ipak posvuda jednaki, posvuda preSutno prihvaéeni i priznati, sve dotle dok se druitveni ugovor ne preksSi te se svako vrati na svoja prvobitna prava i povrati prirodnu slobodu, gube¢i ugovornu slobodu radi koje se bio odrekao prirodne. Svi se ovi uslovi, ako se dobro shvate, svode na jedan jedini, naime da svaki udruieni Glan potpuno ustupi sva svoja prava cijeloj zee jednici. Prvo, buduéi da se svako predaje u clini, svi su w istom polotaju, a kako su svi u istom poloiaju, niko nema interesa da ga drugima oteia, 74 ROUSSEAU Povth toga, kako se ustupanje visi bez ograda, saver je onoliko savrien koliko mote biti, i nijedan udrugeni élan nema nista vie da zahtijeva: jer ako bi pojedinci pridréali jo3 neka prava, kako tada ne bi bilo nikakvog zajednigkog starjeSine da presudi izmedu njih i javnosti, svako bi kao svoj vlastiti sudac u nekoj stvari uskoro htio da to bude i u svim ostalima, produiilo bi se prirodno stanje i udruzenje bi nuino postalo tiransko ili besadréajno. Konatno, kada se svako daje svima ne daje se nikome, i kako nema nijednog udrudenog alana nad xojim drugi nema isto pravo koje mu prepusta nad sobom, dobiva se vrijednost jednaka ono} koja se gubi, i vige snage da se saéuva ono ito se ima. Ako se dakle iz druitvenog ugovora odstrani sve Sto u njemu nije bitno, vidjet ée se da se on svodi na sljededtiskaz: Soaki od nas stavlia svoju osobu i svu svoju moé pod urbovru upravu opite volje, i mi kao zajednica primamo suakog élana kao nendvojivi dio celine. U tom trenucku, taj in udrufivanja stvara umjesto pojedi osoba svakog ugovornika jedno moralno i skupno tijelo, koje se sa- stoji od onoliko udova koliko skupStina ima glasova, i kojemu upra- vo taj din podaruje njegovo jedinstvo, njegovo zajednicko ja, njegov Hivot i njegovu volju. Javna osoba koja tako nastaje sjedinjenjem svih drugih osoba wala se nekad grad*, a sada se zove republika ili *Smisao ove rijei skoro se sasvim ingubio kod modernih pisaca; vecina smatra var0$ (vill) gradom (cid), a varoSanina (bourgeois) gradaninom (citayen). Oni ne ‘anaju da varos dine kuse, ali da grad dine gridani. Isa zabluda nckad je skupo stajala Kartaiane. Nisam éitao da se naslov cverikada davao podanicima ma kojeg vladara, Zak ni u staro doba Makedoncima niti u nage doba Englezima, iako su bide slobodi nego svi ostali. jedino Francuai prsvajaju u obiénom govoru naslov _gradanin cityen), jet © njernu nemaju pravoga pojma, kako se to mote vid nino etnias kada bi ga upotrebljavali u pravom znaéenj, potni li bi zo uuvrede veliganstva: ovaj naziv kod 2 1, @ ne pravo. Kada je Bodin Iitio da govori o naim gradanima i varolanima, potinio je krupnu pogresku borkajui jeine s drugima, G. d'Alembert se nije u tome prevario, on je u svome Gianku 0 Zenevi (u Enciklapediji. ii obraclotonom riekniku snanost, umjetnosti i brid, prim. prit) dobro razlikovao éetiri razredaljudi u nagem gradu (Ek i pet, so se ubroje obigni stranci), od kojih samo dva razzeda satinjavaju republiku Koliko ja znam, nijedan drugi francuski autor nije shvatio pravi smisao rj sradanin (citoyen) 75NAROD, KOJI NAROD? politisko tijelo, koje njegovi lanovi nazivaju dréava kada je pasivno, suveren kada je aktivno, a sla w usporedbi s drugim sliénima. Udru- eni @anovi zovu se skupno narod, kao uéesnici u suverenoj viasti zovu se posebno gradani, i podanici kao podloini driavnim zako- rnima. No ovi izrazi éesto se brkaju i mijeSaju; dovoljno je da se zna- ju raalikovati kad se upottebljavaju u pravom svom znagenju. ROUSSEAU NAROD TREBA DA BUDE PODVRGNUT ZAKONIMA Rousseau, Du contrat social, 1, pogl. 7-10. Narod je polititka zbilja, zasno- demokratske viadavine (usp. tekst vana na ugovoru. To medutim ne br. 34). nati da je on éista i nigim optere- _Poglavija 8-10 11. knjige podrob- Gena ljudska tvorevina. Sasvim su- no ispituju koji su_najpovoljniji protno, u Druivenom ugovoru Rous- uvjeti za podvrgavanje nekog na- seau, kridajuéi pojmove naroda i roda zakonima; prikladna veligina nacije éima koje anticipiraju _ teritorija, broj i sastav stanovnistva, wanje francuske revolu- 2godan trenutak uw njegovoj po- cije), smjesta ideju naroda u povije- _vijesti. Rousseau na kraju istige ko- snu perspektivu. Mnogo vie nego liko su ti uvjeti izuzctni, i iznosi problematika porijekla, ideja pod- ideju da bi korzikanski narod (od- ‘vigavanja zakonima je ta koja za vaian narod koji nastava neveliko Rousseaua veruje povijest (s geo- _ostrvo, sposoban za autonomiju za- grafijom i cijelom druftvenom sfe- hvaljujuei uzgajanju.kestena) bio rom) za politiku. Iztog ée ugla Rous-_podesan za takvo podvrgavanje 72- seau, win. kajizi, pristupiti pitanja konima. ROUSSEAU PocLaviye vit: O NARODU Kz Sto graditelj, prije nego Sto ée podici veliko zdanje, osmatra ispituje lo kako bi vidio mode li izdréati tetinu, i mudar 2a- konodavac ne sastavija prvo zakone koji su dobri po sebi, veé naj- prijeispicuje je li narod kome ih namjenjuje u stanju da ih podnese. Zato je Platon odbio da dade zakone Arkadanima i Kirencima, znajuéi da su ta dva naroda bogata i da ne mogu trpjeti jednakost; zato su se i mogli vidjeti na Kreti dobri zakoni i loti judi, jer je Minoj bio podvrgnuo zakonima narod pun poroka. Hiljade su se naroda istakdle na zemlji koji nikada ne bi mogli podnijeti dobrih zakona, a oni koji bi mogli imali su za to, u cijelom svome trajanju, samo jedno velo kratko razdoblje, Narodi su, kao i Ijudi, posluéni samo u mladosti, a staredi postaju nepopravljivis ka- da se jednom obi¢aji utvrde a predrasuide ukorijene, opasan je i za- Judan posao hrjeti ih reformirati; narod ne mote da otrpi da se dira &k ni u ono Sto ga muti kako bi se to otklonilo, i sliéan je onim glupim i strailjivim bolesnicima koji zadrhte kada se pojavi li- jetnik. “To ne znati da, kao ito neke bolesti poremete ljudski dub i izbriéu Eovjekovo paméenje, nema ponekad i u Zivoru dréava razdoblja na- silja kada prevratiizazivaju kod narodi posljedice koje neki napadi bolestiizazivaju kod pojedinaca, kada strah od proilosti igra ulogu zaborava, i kada driava, u plamenu gradanskih ratova, uskrisuje ta- koreti iz svoga pepela i povraéa mladalaéku snagu otimajuéi se iz zagaljaja smrti. (...] ‘No takvi su dogadaji rijetki; to su iauzeci, &iji se uzrok uvijek na- Jazi u posebnom uredenju dréave koja predstavija izuzetak. Oni se éak ne mogu dvaput dogoditi istom narodu, jer on mote ste¢i slobodu dok je jo barbarski, ai to vie ne mode kada je gradanska energija potroiena. Tada ga neredi mogu uniititi, a da ga prevrati vie ne mogu oporaviti, i Zim spadnu njegovi okovi, on se raspréuje i vige ne postoji. Otad nadalje treba ma gospodar, a ne oslobodilac. Slobodni narodi, sjtite se izreke: Sloboda se mote steti, ali nikada i povratiti«. 7NAROD, KOJI NAROD? Postoji i kod nacija, kao i kod Ijudi, doba sazrijevanja koje valja satekati prije nego ih se podvegne zakonima; no nije uvijek lako prepoznati zrelost naroda, i ako se preurani, stvar je promasena, Je- dan se narod mote podvrgnuti stezi éim se rodi, a drugi ne moze ni poslije deset stoljeéa. [...] PoGLAvLje 1x: O NARODU, NASTAVAK Kao ito je i sama priroda utvrdila prosjeéan stas dobro gradenog, Zovjeka, mimo kojeg ona samo stvara ili divove ili patulje, isto tako postoje, u vezi s najboljim uredenjem dréave, granice u pogledu njezine prostranosti, kako ne bi bila ni prevelika da bi se njome moglo dobro upravijati a ni premala da bi se sama mogla odriati. U svakom politi¢kom tijelu postoji jedan maksimum snage koji ono ne bi smjelo preci, a od kojeg se desto udaljuje kako se uvetava. Sto se druitvena vera Siti, to se i opuita, i opiteuzev mala je dréava sraz- mijerno jaéa od velike. POGLAVLJE x: O NARODU, NASTAVAK Koji je, dakle, narod prikladan za zakonodavstvo? Onaj koji je vee vezan nekim jedinstvom porijekla, interesa ili ugovora, a jo’ nikad nije nosio pravi jaram zakona; onaj koji nema ni obicaja ni praz- novjerja snazno ukorijenjenih, onaj koji ne strepi da ée pretrpjeti iznenadnu najezdu, i koji, ne mijeSajuci se u raspre svojih susjeda, moée sam da se odupre svakome od njih, ili da se posluti jednim da bi odbio drugoga; onaj dijeg svakog élana mogu svi drugi poznavati, i gdje nije potrebno opteretiti Zovjeka vecim bremenom nego sto ga jedan dovjek mote ponijeti; onaj koji moze bez drugih naroda, i bez kojeg mogu svi drugi narodi; onaj koji nije ni bogat ni siromaéan, i mote sam sebi biti dovoljan; onaj, najzad, koji spaja évrstinu starog naroda 5 posluinoiéu mladoga. Ono ito zakonodavstvo éini tegobnim poduhvatom nije toliko ono Sto treba uspostaviti koliko ono sto treba razoriti; a uspjeh i jest tako rijedak zato ito je nemo- 78 HEGEL guée naéi jednostavnost prirode spojenu s potrebama drustva. Isti- na, te’ko je naéi sve te uyjete objedinjene. Stoga dobro ustanovijene driave ijesu tako malobrojne. Jo5 postoji u Evropi jedna zemlja spasobna za zakonodavstvo: to je ostrvo Korzika. Valjanost i postojanost s kojom je taj éestiti narod umio da povrati i brani svoju slobodu zaslutivale bi da ga kakav mudar Zoyjek poduéi kako da je i saéuva. Imam neki predosjeéaj da ée jednoga dana to malo ostrvo iznenaditi Evropu. x. HEGEL NAROD, NEORGANSKA CJELOKUPNOST Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts, § 303 i Primjedba; Primjedba uz § 308. Upravo smo vidjeli kako Rous- tanovljenje jedne velike 2biljske dr- seau,, u ideji podvrgavanja naroda ave zapogne sasvim ispoéetka i od zakonima, pokuSava da poveie po- _misli, prevratom svega postojecega i lici&ki pojam naroda kao subjekta danoga, i da hace da mu dade 2a os- samouspostavljanja, i povijesno-dru- nov samo ono toboge umsko, ali s ftveni obrazac naroda nacije koji je drugs strane, buduéi da su te ap- uyjet zbiljnosti tog samouspostav- _strakcije bezidejne, one su taj poku- Ijanja. Francuska revolucija, u odi- aj utinile najstranijim i najokrut- ‘ma savremenika, nudi na neki na- nijim dogadajeme, kade Hegel u § in dramatski prizor provodenja te 258 Osnovnih crta filozofije prava, predodibe u djelo, i izaziva u jed- napisanth 1821. I taj sud eilja iz- nom istom kretanju korjenito do- ravno s jedne strane Rousseaua, as vodenje u pitanje svakog od ta dva drugs Robespierrea. stozera. »Doiavii jednom na vlast, _U tekstovima koji slijede, Marx i te suapstrakeijezbog toga proizvele, Hegel se nalaze oko dvije sredisnje s jedne strane, prvi Gudesan prizor, _taéke: dovodenja u pitanje, kao pra- otkad znamo za Ijudski rod, da us- zne apstrakcije, ideje naroda kao 79NNAROD, KOJI NAROD? uuniverzalnog subjekta politike, i z2- hjeva 2a druétveno-ekonomskim (gradansko druStvo, klase) odre- denjem onarodnoge. Cak se mote primijetiti da je Hegel ovdje mnogo vie nekonomiste nego sam Marx, i da se zametak nekih vainih Marx- ovih postavki (esta u Tezama 0 suerbachu) nalazi u Hegelovom spi- su, No onkraj te zajednike taéke, pouke koje se izvlage su dijamet- ralno suprotstavijene. Za Hegela, «a ddvostruka kritika ima vrijednost korjenite osude demokratske ideje. Za Mara, ona prije treba da dove- de do njezine korjenite preradbe. Znaéajka je tekstova koji slijede da je drugi napisan u funkciji prvo- ga. Jer temelje viastitog poimanja stvari Marx djelomiéno udara s2- stavijudi, 1843, komentar Hege- lovih Osnovnih crta filozopije prava. Ta Hegelovog teksta slijedi jedan dio Marxovog komentara toga teksta. Postavka koju Hegel podriava ve- auje ideju demokratije uz predod bu naroda kao apstrakene cjeline koju obrazuju izdvojeni pojedinci, emu on suprotstavja konkretne, gradanskom druitvu izatkane dru- tveno-ckonomske odnose, éijim je- dinim posredstvom pojedinac mote pristupiti opitemu. Demokratskoj dapaji Hegel suprotstavlja.zbilju korporacija i monarhijske viadavi- ne. »Opiti stale, stale sludbenika 80 driavne uprave, imenuje se tako jer on kao sa sebi svojstvenim pred- metom ima posla s optim, éija je rbiljnost driava; dok pojedinci na- laze postednistvo koje ih dovodi u ‘odnos s opitim kao dlanovi gradan- skog drustva, putem odredenog dru- Atvenog staleéa kojem pripadaju. U francuskim prevodima Hegela java se sje Frat u ti raalitita 2na- Genja: 1) dréaua u modernom zna- Eenju rijedi, 2) druitveni status pojedinca, njegov ekonomski i dru- Stveni polotaj po kojem je on wélan gradanskoga drudtvas, i 3) staled, u smislu Ancien Régime-a, strukeura &ja je namjena da razligie dijelove druitva predstavlja kod monarha (sveitenstvo, plemstvo, tredi stale?) Njemaéki za prvo znagenje ima Stat, 2a drugo i rete Stand. U Hegelovom mifljenju, kao iu pruskoj zbilji njegovoga vremena, radi se o tome da se polititkim ob- rascima francuske revolucije suprot- rugi obrazac, koji bi omogucio pojedincu da sudjeluje u driavi, ne iaravno i kao pojedinac-gradanin cuopite, veé posredstvom staled ko- jima pripada kao odreden svojim druitvenim statusom. O tome v. § 544 Enciklopedije flozofijski 2na- nosté i Primjedbu uz taj paragraf. Primijetie €emo usput s kakvim estokim izrazima Hegel govori 0 ‘gomil: u com pogledu, on je sasvim dostojan nastavijaé Platona i Hob- besa. HEGEL 303. Opiti stale, onaj koji se blide posvetuje stuzbi upravijanja, Sree je odreden 2a to da ima opite kao cilj svoje bitne jelatnosti; u sealeskom elementu zakonodavne vlasti privatni sealed dolazi do politickog znaéenja i djelotvomosti, On se stoga ne moe pojavitini kao puka nera8élanjena masa, niti kao mnostvo rasprieno na svoje atome, veé kao ono sto on ved est, naime kao ra8élanjen na dvoje: staled koji se zasniva na supstancijalnom odnosu, i stale koji se zasniva na posebnim potrebama i radu kojim se one namiruju (§ 201 i dalje). Samo tako se ono ito je zbiljski posebno u driavi po- veruje s opitim u tom pogiedu. Primjedba. — Ovo se ne slaie s jednom drugom uobitajenom predodibom, prema kojoj bi privatni stale, buduéi da se u zakono- daynoj viasti uzdide do sudjelovanja u opstoj stvari, morao u tome da se pojavi u obliku pajedinaca, bilo da oni biraju predstavniike za tu funkeiju, bilo da svaki sam treba da glasa. Ovo atomisticko, apstraktno videnje isezava veé u potodici, kao iu gradanskom druitvu, gdje se pojedinac pojavljuje samo kao élan neseg opsteg. Ali dréava je u bitnome organizacija takvih élanova koji su Arugovi za sebe, i w njoj nijedan moment ne treba da se pokazuje kao neorgansko mnostvo. Mnogi kao pojedinci — ito se rado razumijeva pod narodom — jesu, doduie, neito io je zajedno, ali samo kao mnoitvo, bezobliéna masa, tije bi kretanje i djelanje upravo stoga bilo samo clementarno, becumno, divije i straino. Cim se u pogledu ustava jo8 Euje kako on govori o narodu, toj neorganskoj cjelo- kupnosti, mofe se veé unapred znati da se mogu oéckivati samo uuopétenosti i krive deklinacije. — Predodiba koja u mnostvo poje- dinaca ponovo rastvara zajednice koje vee postoje u onim krugo- vima, — fj. kad one stupaju u politiéko, to jest na stanoviste najuite konkretne opitosti, — ta predodiba samim time odvaja gradanski 4ivor od politigkog Zivota i ostavlja ovaj potonji da, tako reei, visi u zraku, jer bi njegova osnova bila samo apstraktna pojedinaénost proizvoljnosti i mnijenja, dakle neito duéajno, a ne jedna po sebi i za sebe évrsta i opravdana osnova. — Premda su u predstavama ta- kozvanih teorija staleéi gradanshog druswva uopite i staledi « po-NAROD, KOJI NAROD? itigkom smisa sasvim udaljeni jedni od drugih, jezik je ipak jos zadriao ovo sjedinjenje, koje je i tako ranije postojalo. § 308. Primjedba. — Predodiba da svi pojedinci treba da sudjeluju po zamisli njegovog vlastitog iavodenja, to najviba, najkonkretnija socijalna odredba pra- vyne osobe, élana drlave. Zadirtati se kod »odredbe ‘biti lan driave'« i uhvatiti pojedinca u toj odredbi, to jo ne znadi »povrsno misljenje icoje se drdi apstrakcijae. Medtutim, to co je »odredba ‘biti lan dr- iave’« napstrakmmae odredba, nije krivica ovog misljenja, nego Hege- lovog izvodenja i zbiljskih modernih odnosa koji pretpostavljaju odvajanje zbiljskog Zivota od driavnog fivota, a od driavnog kvali- teta dine napstraktnu odredbu zbiljskog élana driave. Neposredno uéesée svi u vijeéanju i odluéivanju u optim driav- nim poslovima prihvata, prema Hegelu, »demokratski element bez ikakve umske forme w dréavni organizam, koji postoji samo kroz ta- kkvu formu to anati da demokratski element mode biti prihvagen u driavni organizam samo kao formalni element, da je on samo for- malizam driave. Naprotiv, demokratski clement mora biti zbiljski clement koji sebi u cijelom dréavnom organizmu daje svoju smsku formu. (oo) Hegel je bie staleskog clementa smjestio u to da vempirijska op- Stoste postaje subjekt opiteg koje bivstvuje po sebi i za sebe. No, “5NAROD, KOJI NAROD? ‘nati li co sada iita drugo nego da su dréavni posiovi »postovi svih i da svi imaju pravo da u njima sudjeluju sa svojim znanjem i voljoms, i zar staledi ne treba da budu upravo to svoje ozbiljeno pravo? I zar je dakle iznenadujuée Sto svi sada hoée »zbiljue tog svoga prava? XL. KELSEN NAROD SUBJEKT I NAROD OBJEKT VLADAVINE Kelsen, Vorm Wesen und Wert der Demokratie, u, »Das Volks. Hans Kelsen je danas éuven kao née »burtoaske politikes u fasizam filozof prava: esto se navodi nje- s druge strane dovode korjeni gova Cinta teorija prava, kao i post- pitanje demokratiju kao oti humno djelo Opita teorija normi. nost. Nju dakle treba promisliti. Djelce koje je posvetio demokratiji Toj zadaéi se posvetuje ovo djelo, (prvo ied. 1926, drugo izd. 1929, koje u demokratiji vidi politigki franc. prevod 1932) mnogo je ma- vstvaranja druftvenog poret- nije poznato, bez valjanog razloga. ka« 2a koji ne postoji »apsolut koji Kelsen svoje razmifljanje smjeita u transcendirae iskustvo. Na uopéten tatno odreden povijesni i politigki natin, Kelsenov postupak sastoji se kontekst. »Kao posljedica burio- u tome da pokade koje tedkoce neod- askih revolucija 1789. i 1848, de- vojivo prate ideju demokratije, i da ‘mokratski ideal bio je postao skoro istovremeno dokate kako je demo- odigledna istina polititke mish. [...] _kratija ipak forma unutar koje je Demokratija kao parola nameée se moguée na najbolji naéin suéeliti se intelektualcima x1x. et xx. stoljeéas tim teSkoGama i razrijediti th. Na gotovo bez izuzetka« No kao dvo- taj nagin pristupa on znagajnom struka posljedica, u njegovim oti- nesporazumu kojim je, u njegovim ma, prvog yjetskog rata, boljievitka ogima, obiljeéena ideja naroda u ‘mutacija socijalizma s jedne i skliz-samom pojmu demokratije. KELSEN Devs ‘znaki istovetnost vode i vodenih, subjekra i objekra vladavine, znadi vladavinu naroda nad narodom. Ali, Sa je taj »narode? Cini se da je osnovna pretpostavka demokratije da se u narodu mnoitvo Giudi oblikuje u jedinstvo. Za nju je »narod« kao jedinstvo utoliko bitniji Sto on u njoj nije samo, odnosno nije to- liko objekt koliko subjekt vladavine, ili bibar prema ideji demokratije tako trebalo da bude. I zaista, za posmatranje usmjereno ka stvarnim. zbivanjima, nista nije problematignije od onog jedinstva koje se pojavjuje pod imenom naroda. Podijel en nacionalnim, religijskim ickonomskim suprotnostima, narod se —barem u ogima sociologa — pojavljuje prije kao mnoStvo razlititih skupina nego kao suvisla masa u jednom istom agregatnom stanju, Ovdje samo u norma- tivnom smislu mote biti rijegi o nekom jedinstvu. Jer kao zajednigtvo misljenja, osje€anja i volja, kao solidarnost interesa, jedinstvo na- toda je obigan etitko-polititki postular, koji nacionalna ili driavna ideologija smatra stvarnoiéu zahvaljujuéi jednoj fikciji koja je toliko opiterasirena da je se vise i ne kritikuje. U osnovi, kao jedinstvo na- roda moie se donekle precizno opisati samo jedno pravno injeniéno stanje: jedinstvo dréavnopravnog poretka koji ravna ponaganje ljudi pottinjenih normama. On je taj koji - kroz sadréaj pravnih normi koje obrazuju poredak — pretvara mnoivo Ijudskih postupaka u je- dinstvo koje predstavlja »narode kao element dréave i danog dru- Stvenog poretka. Kao takvo jedinstvo »narod« dakle nije —suprotno naivnoj predodtbi koju imamo — skupina ili gomila pojedinaca, veé samo sustay pojedinaénih |judskih postupaka koji su odredeni pravnim poretkom driave. Jer, fovjek nikada ne pripada u gelini, to jest sa svim svojim funkeijama i svojim dusevnim i tjelesnim tivo- tom, nekoj druitvenoj zajednici, tak ai onoj koja ga najsnaznije obuhvata, dréavi. Narotito ne dréavi dij je organizacioni oblik od- reden idealom slobode. Uvijek su to samo sasvim odredena ispo- Ijavanja Zivota pojedinca; uvijek jedan njegov manji ili veéi dio mora ostati izvan ovog poretka; uvijek se mora odriati jedna sfera u kojoj je éovjek slobodan od drive. Otad je obiéna fikcija kada se jedinstvo mnoitva pojedinaénih Ijudskih postupaka, uspostavljeno 87,NAROD, KOJI NAROD? kroz pravni poredak driave, oznaéava kao »narods, kada se iedaje 2a cjelinu Ijudie i time sevara obmana da svi Ijudi cjelinom svoga biéa obrazuju taj driavni element, dok oni pripadaju dravnom narodu samo po pojedinaénim postupcima koje dréavni poredak zabranjuje ili malate. Tu iluziju razara Nietzsche u svome Zaratustri, kada kate © »novom idolue: »Driava je najhladnije od svih éudovista. Ono i hhladno late; i ova laz krigi iz njegovih usta: Ja, dréava, jesam na- rode’, No ako je jedinstvo naroda tek puko jedinstvo ljudskih postupaka normiranih dréavnopravnim poretkom, tada — u toj normativnoj sferi, u kojoj se »vladavinax predstavlja kao normativno vezivanje, kao potéinjenost normama — narod predstavlja traieno jedinstvo opet samo kao objeke vladavine. S tog stanovista, Ijudi se uzimaju u obzir kao subjekevladavine samo utoliko Sto sudjeluju u proizoodenju driavnog poretka. Ali, upravo u toj funkciji, presudnoj za ideju de- mokratije, u kojoj se »narode pojavljuje u postupku stvaranja nor- mi, pokazuje se neizbjezna razlika izmedu ovog »naroda« i onoga koji je odreden kao cjelina onih koji su potéinjeni normama. Jer, nije moguée da svi pojedinci koji pripadaju narodu na osnovu potéinjenosti normama ili vlasti sudjeluju u stvaranju normi — Sto je nuidan oblik venja vladavine; po sebi je razumljivo da demo- katskim ideolozima uopite ne dopire do svijesti koji ponor pri- krivaju kada poistoveéuju ta dva »naroda«. Sudjelovanje u obrazo- vanju vole zajednice je sadriaj takozvanih politckih prava, Narod kao celina nosilaca politigkih prava predstavija éak iu jednoj ra- dikalnoj demokratiji samo mali isjetak iz kruga osoba obavezanih " Pod naslovom Vor neuen Géizen (Novi idol) ovaj slavni tekst ix prvog dijela djela Abo sprach Zarathustra predstavja driava kao figue i invefioca wsmeti naro- dic, Kelsenov stav i pristup se, ofigledno, veoma raaikuju od Nietscheovog Ali opreka izmedu driave, hladne, taloga fivota, i naroda Zivog i stvaralackog, predstavijala je, u dvadesetim godinama xx. stojeéa, temu koja se mogla nati istovremeno kod tako razigitih mislilaca kao Sto su Kelsen i Schmit. Jasnerazlike pokazatée se u narednom destleéu. Nietsche pripada, bez ikakvog spora, jednoj koja svakoga nagraduje i kaénjava prema zasluzis prema tom naéelu upravljali su dréavom, ne povjeravajudi duznosti tako Sto bi izvlaéili 4drijebom izmedu svih gradana, nego birajuci najbolje i najsposobnije za svaku sludbu. Jer, nadali su se da ée se tako ostali gradani i sami ponaéati poput onih. koji vode poslove. Dalje, smatrali su da je taj nagin imenovanja dr- Javnih duznosnika demokratskiji nego biranje idrijebom; jer, kod biranja Zdrijebom odlucuje sluéaj, i esto ée duinosti zapasti pristake oligarhije. Nasuprot rome, kod biranja najvrednijih narod ima moé da izabere one koji su najprivrieniji postojecem uredenju, XVI. ROUSSEAU KO CE SUDITI O ZASLUZI? Rousseau, Discours sur Vorigine et les fondements de linégaité parmi les hommes, u,biljeSka xX. Da bi se izbjeglo pogretino shva- —stavkanna, Kav io to testo rad, Rowse tanje ovoga teksta, treba ga padljivo seau i ovdje najprije iznosi svoje Giati i isporedivati tazku po tadkus —slaganje s mienjem prema kojem Rousseativim bitnim politizkim po- ée se potom kritiki odredit ROUSSEAU 1. Cijeli prvi dio teksta izraiava postije neizbjedna medu pojedin- slaganje s Isokratovim odbijanjem cimee. Ta je smjeitena biljedka xix. brojéane jednakosti, no samo zato Nemoguée je dakle vidjeti u tome da bi odmah osudio rjedenje koje Rouiseauovo odobravanje nejedna- ovaj preporuéuje. Odbacuje se sud ost! med geadanima (Areopag) koji ocjenjuje éudored- 3, Sasvim suprotno: problem je nost gradana: on bespravno prisvaja iskSjutive pravo naroda, i brka po- .0 i pravosudno. To je element koji treba uzeti u razmatranje pri- Jikom svakog razmisljanja 0 »vladi sudacae, 2. Ova biljedka, posiednja u drae gom dijelu Rasprave, satavljena je da bi se ialodio neunieni shijed koji je uspostavio nejednakost- medu ijudima, Rousseau je upravo tekao: vuspostavljanje akona i prava vlasnigtva bilo je njezin prvi stu- ° panjs ustanovijenje upravne viasti Sbtwovanje moderne dréave wvelo UTugis tel | poaljedai,preobraj #6) je dusnost (usp. O dru- legitimne viasti u proizvoljnus, | ram ugovors, pogl. 6),

Вам также может понравиться

• Logika

  

  Документ204 страницы

  Logika

  Nomen Est Omen

  100% (3)
• Antonjina Klosovska Sociologija Kulture PDF

  

  Документ193 страницы

  Antonjina Klosovska Sociologija Kulture PDF

  Derpina Troll

  100% (1)
• Muzička Kultura U Srednjem Vijeku

  

  Документ16 страниц

  Muzička Kultura U Srednjem Vijeku

  Nomen Est Omen

  100% (1)
• • Журналы
  • Подкасты
  • Нотное издание
• Uvod U Estetiku - Ivan Focht

  

  Документ128 страниц

  Uvod U Estetiku - Ivan Focht

  Nomen Est Omen

  86% (7)
• Demokratija I Ljudska Prava - Zbornik Radova

  

  Документ148 страниц

  Demokratija I Ljudska Prava - Zbornik Radova

  Nomen Est Omen

  Оценок пока нет