You are on page 1of 337

Ziauddin Sardar

O ISLAMU, NAUCI I BUDUNOSTI


Izbot tekstova

Prijevod izbora tekstova na bosanski jezik. Copyright 2015 Centar za napredne studije
Sva izdavaka i autorska prava zadrana! Nijedan dio ove knjige ne moe biti iznova objavljen, u bilo
kojem obliku i na bilo koji nain, ukljuujui fotokopiranje, bez prethodnog pismenog odobrenja vlasnika prava, osim u svrhe kritikih lanaka i strunih prikaza u kojima je dozvoljeno navoditi krae
odlomke. Takoer nije dozvoljeno pohranjivanje u elektronske baze podataka i objavljivanje djela na
internetu od strane treih lica.

Izdava:
Centar za napredne studije
www.cns.ba
Za izdavaa:

Ahmet Alibai

Prijevod:

Azra Mulovi
Mirza Sarajki

Izbor tekstova:

Ahmet Alibai
Mirza Sarajki

Urednik:

Munir Muji

Lektor:

Hurija Imamovi

Dizajn:

Suhejb Djemaili

CIP - Katalogizacija u publikaciji


Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28:001]:008
28:316.722
SARDAR, Ziauddin
O islamu, nauci i budunosti : izbor tekstova /
Ziauddin Sardar ; izbor tekstova Ahmet Alibai,
Mirza Sarajki ; prijevod s engleskog Azra
Mulovi, Mirza Sarajki. - Sarajevo : Centar za
napredne studije, 2015. - 336 str. ; 20 cm
Bibliografija: str. 331-336 i uz tekst.
ISBN 978-9958-022-08-1
1. Alibai, Ahmet
COBISS.BH-ID 22049030

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 2

8.4.2015 16:06:50

ZIAUDDIN SARDAR

O ISLAMU, NAUCI
I BUDUNOSTI
Izbor tekstova

Izbor tekstova: Ahmet Alibai i Mirza Sarajki


Prijevod s engleskog: Azra Mulovi i Mirza Sarajki

Sarajevo, 2015.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 3

8.4.2015 16:06:50

Izdanje ove knjige realizirano je zahvaljujui podrci


Meunarodnog instituta za islamsku misao,
Herndon, Virginia & London.
Miljenja iznesena u tekstu odraavaju stavove
autora i nisu nuno stavovi izdavaa i sponzora.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 4

8.4.2015 16:06:50

SADRAJ

Predgovor................................................................................................ 7
Uvod: Intelektualac kojega se ne moe
jednostavno imenovati (Ehsan Masood)...................................... 9
I

ISLAM

Promiljanje islama...........................................................................27
Brisanje islama....................................................................................39
Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda.....................43
erijat kao metodologija rjeavanja problema...........................61
Reformistike ideje i muslimanski
intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta.......................................85
II

ZNANJE I NAUKA

Izmeu dva uitelja: Kuran ili nauka?...................................... 105


Muslimani i filozofija nauke..........................................................119
Dewey odlazi: Ideje o klasifikaciji znanja................................ 127
Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje................... 135
III

POSTMODERNI SVIJET, TRANSKULTURALIZAM,


IDENTITET I BUDUNOST

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi


i amnezija u postmodernoj misli................................................. 167
Dobro doli u postnormalna vremena...................................... 201
5

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 5

8.4.2015 16:06:50

O islamu, nauci i budunosti

Problem studija budunosti......................................................... 235


ta podrazumijevamo
pod islamskim budunostima?................................................... 253
Upravljanje raznolikou:
Identitet i prava u multikulturnoj Evropi................................ 299
Bosna i postmoderni zagrljaj zla................................................ 325
Izvori iz kojih su tekstovi preuzeti............................................ 333

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 6

8.4.2015 16:06:50

PREDGOVOR

Ziauddin Sardar (1951) osebujan je muslimanski britanski


pisac i intelektualac pakistanskih korijena ije polje interesovanja ukljuujemuslimansko miljenje, studije budunosti, filozofiju znanja i nauke i kulturoloke studije u najirem
smislu. Autor je brojnih knjiga, naunih radova, eseja, kritikih lanaka i rasprava, kao i novinskih kolumni i televizijskih
emisija. Sardarova bibliografija impresivna je u pravom smislu rijei. Dosada je objavio ili priredio, sam ili u koautorstvu,
preko 35 veoma zapaenih knjiga, meu kojima se izdvajaju: The Future of Muslim Civilisation(1979), Islamic Futures:
The Shape of Ideas to Come(1985), Postmodernism and the
Other(1998),Orientalism(1999), Why Do People Hate America?(2002). Tu su i izbori njegovih tekstova: Islam,Postmodernism and Other Futures: A Ziauddin Sardar Reader (2003)
iHow Do You Know? Reading Ziauddin Sardar on Islam, Science and Cultural Relations(2006). Neke su ranije prevedene na
junoslavenske jezike. Britanski asopis Prospect svrstao ga je
u 100 najvanijih javnih intelektualaca Velike Britanije.
Ova knjiga predstavlja izbor Sardarovih tekstova, prilikom ijega sastavljanja se vodilo rauna o tome da odabrani
tekstovi, koliko je to mogue, odslikavaju njegov opus, odnosno njegova glavna interesovanja. U tome smislu opredijelili
smo se za tekstove iz onih oblasti kojima se ovaj autor bavi u
najznaajnijoj mjeri, a to su: islam, znanje i nauka, postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunost.
Sardar za sebe kae da je kritiki i univerzalno orijentiran (critical polymath). Sardarov pristup najbolje bi bilo opisati kao multiperspektivan on, naime, ne robuje odreenom
7

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 7

8.4.2015 16:06:50

O islamu, nauci i budunosti

teoretskom ili metodolokom obrascu, a njegovo itanje skoro


uvijek polazi iz suprotnog smjera. Zahvaljujui svom karakteristinom kontarpunktualnom itanju potkopava nekritiki odnos prema tradiciji, odnosno naslijeenom, zateenom i
konvencionalnom, kao i svaki ideologijski utemeljen binarizam koji povlaujue i nekritiki nudi da se vlastita pozicija
smjesti na onoj strani opreke za koju se dri da predstavlja
normu, te da se sve to se vidi kao nepoznato, neuobiajeno,
novo, drugo i drukije ita kao odstupanje od norme. Sardar
poziva na ponovno itanje vanih pojmova, ideja i koncepata
islama, odnosno uvrijeenih poimanja koja se nude kao islamska/islamska, ali i na ponovna itanja uvrijeenih poimanja,
ideja i koncepata koji dolaze sa Zapada i koji se nude kao univerzalni/univerzalni. Kritikuje aprioristinost i intelektualnu neutemeljenost diskursa o islamu i znanosti. Izuzetno su
privlana njegova razmatranja o budunosti, u okviru ega
se zalae za ozbiljno i utemeljeno predvianje, odnosno anticipiranje moguih budunosti, umjesto impulsivnog i proizvoljnog prognoziranja jedne budunosti. Postmodernizam
vidi kao novu verziju starog narativa: novi oblik kulturalne
eksploatacije; kritikuje monokulturalne modele miljenja i
pogleda na svijet, ali dovodi u pitanje i vjerodostojnost pretjeranog naglaavenja razlika koje pretvaraju multikulturalizam u robu i onemoguavaju istinski multikulturalizam.
Na kraju knjige nalazi se popis originalnih naslova tekstova koji su uvrteni u ovu knjigu zajedno sa izvorima iz
kojih su tekstovi preuzeti. Kao uvod uvrten je tekst Ehsana Masooda The Ambiguous Intellectual koji je prethodno
objavljen kao uvodni tekst za izbor Sardarovih tekstovaHow
Do You Know?: Reading Ziauddin Sardar on Islam, Science
and Cultural Relations (2006).
Sarajevo, april 2015.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 8

Izdava

8.4.2015 16:06:51

UVOD: INTELEKTUALAC KOJEGA SE NE MOE


JEDNOSTAVNO IMENOVATI

Pisac, mislilac, uenjak, teoretiar, radiokomentator, kritiar, novinar i futurist; musliman, Britanac, Pakistanac, Azijat. Ziauddin Sardar ima mnogo zanimanja i vie od jednog
identiteta. Zapravo, mnogi njegovi kritiari prigovaraju mu
da je svjesno nedokuiv i da briljivo i proraunato njeguje
dvosmislenost tako to iznosi nekoliko stvari odjednom, a,
opet, nijednu nezavisno jednu od druge. On hoe da ga smatraju i modernistom i tradicionalistom a istovremeno otro
kritizira i jedne i druge.
Sardarov razvoj u polihistora poinje sa mnogo odreenijim intelektualnim podrujem, a to je modernizacija
tradicionalnih drutava, posebno onih sa preteno muslimanskim stanovnitvom. Ta tema u velikoj mjeri ini jezgru njegova djela Kako znate: Pogledi Ziauddina Sardara na
islam, nauku i kulturne odnose (How Do You Know: Reading
Ziauddin Sardar on Islam, Science and Cultural Relations).
Knjiga je zamiljena kao dopunski svezak knjizi Islam, postmodernizam i druge budunosti: Tekstovi Ziauddina Sardara
(Islam, Postmodernism and Other Futures: a Ziauddin Sardar Reader), koja obuhvata mahom ona Sardarova djela koja
govore o postmodernizmu i futurologiji.
Neki ogledi u ovoj novoj knjizi preneseni su iz Sardarovih ranijih knjiga, koje je napisao krajem 1970ih i 1980ih,
kao to je Istraivanje u islamskim studijama i islamskim
budunostima: Nadolazee ideje (Exploration in Islamic Studies and Islamic Futures: The Shape of Ideas to Come). To
9

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 9

8.4.2015 16:06:51

10

O islamu, nauci i budunosti

je i formativni period njegovih vlastitih ideja i stajalita. Tokom 1970-ih i 1980-ih putovao je i izuzetno i mnogo pisao o
nauci, tehnologiji, meunarodnom razvoju, islamu i okoliu.
Jedan od ciljeva knjige Kako znate jeste da se sa Sardarovim
idejama, nastalim u tom periodu, upozna generacija itatelja
koji su ga poznavali uglavnom po njegovim kolumnama iz
New Statesmana, po lancima za novine poput Independenta i Observera, nauno-popularnim djelima, te nastupima na
televiziji i radiju.
Pitanje koje je Sardar uvijek postavljao bilo je: Kako znate? Po Sardaru, odgovori koje dobijamo koritenjem odreenih metoda kakve su naune metode u najboljem sluaju
parcijalni su odgovori. On kae da to uveliko zavisi od toga
ko ste vi, od toga kako posmatrate svijet, kako formulirate
svoja pitanja, od perioda i kulture koji oblikuju vae nazore i
od vrijednosti koje odreuju kako razmiljate. U islamu, tvrdi
Sardar, znanje uvijek prati forma: znati svijet znai meudjelovati s njim, oblikovati ga i razumijevati u skladu s principima, vrijednostima i svjetonazorom islama. U svojim djelima o
islamu tei spojiti teoriju sa praksom. Zapravo, Sardar i njegova neformalna mrea intelektualaca, Ijmalis, u upotrebu su
uveli odreene pojmove meu njima su definicije znanja (na
arapskom ilm) i javni interes (istislah) kao analitike alate
koji se mogu koristiti da se iz teorije izvedu praktine mjere.
ZNATI ISLAM I ZAPAD

Za Sardara, islam nije samo religija, kultura ili civilizacija. On


je, iznad svega, svjetonazor. To je nain posmatranja i oblikovanja svijeta. To je nain saznavanja, bivstvovanja i injenja;
to je ljudsko stanje. Kao ni konvencionalni teoretiari, Sardar nigdje ne locira islam; on ustrajava u tvrdnji da je islam

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 10

8.4.2015 16:06:51

Uvod: Intelektualac kojega se ne moe jednostavno imenovati

11

lociran posvuda, pa i na Zapadu, koji ima svoju vlastitu


islamsku historiju i naslijee, a sada i znaajno muslimansko
prisustvo u Evropi i Americi. Slino tome, i Zapad je svugdje:
...sada Zapada ima i u Bombaju i u Kuala Lumpuru koliko
i u Evropi, smatra Sardar. Razlika izmeu islama i Zapada
je u percepciji. Po Sardarovom miljenju, islam ili islamsko
shvatanje svijeta razliito je od zapadnog ili zapadnjakog.
Sardar posmatra i Zapad ne toliko kao kulturu ili mjesto,
ve kao pojam i epistemologiju: kao poseban nain saznavanja. Na veem dijelu Zapada, racionalizam se smatra jedinim
(ili najboljim) putem ka Istini. Kategorije znanja ponikle na
Zapadu poput prirodnih, drutvenih ili humanistikih nauka jesu i proizvod i utjelovljenje ove elje za znanjem; ili
elje za postavljanjem pitanja.
Danas je Zapad taj koji namee dominantni nain razmiljanja i postavljanja pitanja. Ljudi irom svijeta misle,
planiraju, rade, zabavljaju se, istrauju, troe ili rasipaju ba
onako kako to ine ljudi koji ive u zapadnim zemljama. Prema Sardarovom miljenju, islam nudi potragu za znanjem
koja je alternativa zapadnoj. Po njemu, islam je put saznavanja koji dolazi do drugaijih odgovora na pitanja jednakosti
i pravde, prava i dunosti, obaveza i odgovornosti odnosno
do znaenja ljudskosti u nezapadnom smislu.
Veina njegovih djela o islamu jesu istraivaka. Naprimjer, u svih pet poglavlja u onom dijelu knjige gdje govori
o islamu on ispituje ideju znanja i historiografije u muslimanskoj vjeri. U poglavlju Vjera i pisana rije, naprimjer,
Sardar istrauje odnos izmeu muslimanske civilizacije i pisane rijei. U tekstu Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda on poziva na to da se biografija poslanika Muhammeda otvori za kritiku analizu poziva na neto to
veina muslimanskih uenjaka nerado ini. U poglavlju ta

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 11

8.4.2015 16:06:51

12

O islamu, nauci i budunosti

podrazumijevamo pod islamskim budunostima? Sardar se


okree svojoj omiljenoj temi: stvaranju zasebne discipline
usmjerene na formuliranje odrivih budunosti muslimanskih drutava.
Drutvena i fizika stvarnost ne moe se definirati jednim jedinim sistemom znanja. Po Sardaru, ideja da se stvarnost moe pregraivati na fiziku, sociologiju, religiju i
politiku, pravo i etiku ne zasniva se na nekom univerzalnom aksiomu; ona je vie proizvod postavljanja pitanja na
odreeni nain. Ova pitanja, nadalje, zasnovana su na potrebama i zahtjevima odreenog skupa ljudi u nekom datom
vremenu nae historije. Jedan od tih zahtjeva bio je kolonijalni projekt evropskih zemalja.
Sardar je mnogo svoje intelektualne energije usmjerio
na dokazivanje da su mnoge zapadne naune kategorije inherentno eurocentrine zato to podupiru rast i materijalni
prosperitet Zapada na raun nezapadnih naroda. Mnoge od
tih disciplina evoluirale su i mijenjale se s vremenom. Meutim, po Sardaru, one su postajale sve vie eurocentrine,
a ne manje. Ba kao to ideje modernosti predstavljaju sofisticiraniju formu eurocentrizma, a ne kolonijalizma, tako su
i naune kategorije postajale sve vie eurocentrine. U kolonijalno doba, eurocentrizam je bio otvoren i oigledan. U
svojoj modernoj varijanti, eurocentrizam je dublji, ali ga je
tee razaznati, smatra Sardar.
Tokom 1970-ih i 1980-ih, dok je radio za asopise Inquiry, Nature i New Scientist, Sardar je poduzeo nekoliko velikih
putovanja u muslimanske zemlje. Ta su putovanja urodila
nizom radova, a kasnije i knjiga u kojima istrauje odnos izmeu nauke, tehnologije, razvoja, okolia, etike i vrijednosti,
kako u muslimanskim zemljama, tako i ire, u zemljama u
razvoju. Sardar se u lancima esto dotie irih pitanja koja

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 12

8.4.2015 16:06:51

Uvod: Intelektualac kojega se ne moe jednostavno imenovati

13

se odnose na nauku, kao to su njena historija, sociologija i


utjecaj, te njen odnos prema kolonijalizmu. Kolonijalizam je
stalna tema u Sardarovim radovima rani radovi nisu izuzetak. Sardar je otkrio da je irom june hemisfere stoljetna
tradicija nauke i obrazovanja izbrisana i zamijenjena nizom
zapadnih institucija, koje se ondje ne uklapaju. Osim toga,
ove institucije vrlo su slabo utemeljene u historiji ili kulturi
zemalja u kojima se otvaraju, a posljedica je bila da su od momenta kada bi njihov inostrani pokrovitelj otiao vrlo slabo
funkcionirale. Sardar je, k tome, na svojim putovanjima vidio
kako je kolonijalizam utro put tehnolokom kolonijalizmu u
formi transfera tehnologije; predvodili su ga savjetnici meu
kojima je bilo malo onih koji su imali vremena (ili sklonosti)
za transfer bilo ega osim crnih kutija; pri razvoju tih tehnologija nije se vodilo rauna o korisnicima, niti se uzimalo
u obzir da i ti korisnici mogu dati svoj doprinos u znanju.
Autohtoni sistemi znanja druga su nit u Sardarovim ranim radovima. Trea je jadno stanje muslimanskog intelektualnog ivota. S kolikim se tekoama susreu muslimanski
pisci i mislioci Sardar je otkrio kada je radio na svojoj prvoj
knjizi: Nauka, tehnologija i razvoj u muslimanskom svijetu
(Science, Technology and Development in the Muslim World). Sardar uvia da mnogi pisci i istraivai s tekoom misle
i piu kritiki te da su prilini zarobljenici vlastite historije.
Ovakva zatvorenost uma djelimino potjee od vjerovanja
(jo uvijek rairenog u muslimanskom svijetu) da islamska
vjera odvraa od neovisnog istraivanja, te da odreene
teme prelaze granice i zalaze u racionalizam. To je uveliko
posljedica i univerzitetskog obrazovanja u kojem jo uvijek
vlada pedagogija uenja napamet.
U svom ogledu Po emu je neki univerzitet islamski?
Sardar od autoriteta otvoreno trai dozvolu da univerziteti

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 13

8.4.2015 16:06:51

14

O islamu, nauci i budunosti

u muslimanskim zemljama istrauju granice znanja. Predmet njegovog posebnog interesovanja bila je tada tek osnovana mrea islamskih univerziteta koji su se tokom 1980ih
osnivali pod pokroviteljstvom pakistanskog vojnog vladara,
generala Ziaul-Haqa. Osnivna svrha ovih univerziteta jeste
stvaranje generacije uenjaka koji bi mogli moderna znanja
uskladiti s uenjima Kurana. Meutim, nije bio cilj da to
budu otvoreni centri znanja naprimjer, nije bilo dozvoljeno
provoditi otvorena istraivanja smog Kurana; nisu se bavili
ni muslimanskom historiografijom. Dijelom je to bilo iz straha da bi se otvaranjem vrata novim istraivanjima temelja
muslimanske historije mogla otvoritii vrata novim tumaenjima historije islama, koja se (u muslimanskim zemljama)
jo uvijek poduavala i izuavala kao hagiografija.
MUSLIMANI I OKOLI

Sardar je nauku u zemljama u razvoju poeo istraivati u vrijeme kada se u zapadnim zemljama ve dugo i pomno izuavao utjecaj nauke na ljude i okoli. Konvencionalna (zapadna) nauka je (tokom prethodne dvije decenije) ve stavljena
pod mikroskop filozofa i sociologa nauke, kao to su Jerome
Ravetz, autor knjige Nauno znanje i njegovi drutveni problemi (Scientific Knowledge and Its Social Problems [Oxford
University Press, 1971]), a prije njega strunjaci za okoli, kao
to je Rachel Carson, autorica knjige koja se smatra prvim
djelom o utjecaju hemikalija na okoli Utihlo proljee (Silent
spring [Houghton Mifflin, 1962]). Carson, Ravetz i mnogi
drugi tvrdili su da je propadanje okolia koje je izazvao ovjek (poput zagaenja hemikalijama) djelimino posljedica
toga to su naunici oklijevali da svoje radove nude kritici
ire javnosti (umjesto to ih daju na recenziju samo vlastitoj

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 14

8.4.2015 16:06:51

Uvod: Intelektualac kojega se ne moe jednostavno imenovati

15

zajednici strunjaka). Drugi razlog je to su politiari i ekonomija naglili s industrijalizacijom zemlje, ne postavljajui
pitanje kolika je cijena koju e za tu industrijalizaciju platiti
drutvo i okoli.
Ne udi to je Sardar bio pod velikim utjecajem ovih autora (Ravetz e mu biti blizak prijatelj i dugogodinji saradnik). Sardar je, naime, uviao vezu izmeu sociologije nauke,
okolia i muslimanske etike i vrijednosti i shvatio da naunici moraju posveivati vie panje tome kakve posljedice
moe imati odreeni pravac djelovanja, prije nego to tim
pravcem krenu. Meutim, Sardar je imao i dodatni motiv:
htio je preteno muslimanskom itateljstvu pokazati da su
ideje poput okoline etike svojstvene i islamu. Napisavi Ka
islamskoj teoriji o okoliu (Towards an Islamic Theory of
the Environment) Sardar postaje prvi muslimanski autor
koji je pokazao kako je islamska praksa u prirodnom skladu
s okolino odrivim razvojem.
Sardar je ukazao i na to da muslimanske zemlje moraju
ciljano razvijati tehnologije primjerene lokalnim potrebama
i uvjetima, umjesto to troe ogromne pare na kupovinu tehnologija izraenih u zapadnim laboratorijama. To je jedna
od poruka u radu Islamska nauka: Put naprijed (Islamic
Science: The Way Ahead). Paralelni cilj bio bi da neke zemlje
sa preteno muslimanskim stanovnitvom, kao to su Iran,
Pakistan i Saudijska Arabija, uklone protivrjeje koje se nalazi u smom srcu politike nauke. To su zemlje gdje se islam
ustavom potiva i ima svoje mjesto u pravnom sistemu, ali
gdje su se, u vrijeme kada je Sardar o tome pisao, pojmovi
adekvatne tehnologije i odrivog razvoja jo uvijek odbacivali kao zapadnjaki hir.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 15

8.4.2015 16:06:51

16

O islamu, nauci i budunosti

OAJNIKI TRAEI NAUKU

Sardarova brojna putovanja po muslimanskom svijetu dovela su ga do zakljuka da postoji potreba za posebnom naunom praksom koju on naziva islamskom naukom. Pakistan je meu onim muslimanskim zemljama koje je Sardar
obiao 1970-ih i 1980-ih, gdje je razgovarao s istraivaima,
politiarima, vjerskim uenjacima, klericima, strunjacima
za profesionalno usavravanje i korisnicima formalnih programa pomoi meunarodnih agencija. Otkrio je da su neke
stvari zajednike veini zemalja koje je posjetio. Naao je,
naprimjer, da je velika meunarodna pomo od malog utjecaja na svakodnevne jade tamonjeg siromatva. Zakljuio je
da istraivanje i nastava na univerzitetima uope nisu relevantni za probleme siromatva i nerazvijenosti; da ne postoji
otvoreno istraivanje, pluralnost stavova i slobodno miljenje, ili da se oni obeshrabruju; i to da naunici u muslimanskim zemljama ne povezuju ono to rade s linom etikom i
vrijednostima.
Danas je veza izmeu znanja, siromatva i razvoja prilino dobro ustanovljena. ak i velike razvojne agencije unutar sistema UNa i Svjetske banke prepoznaju da se razvoj
najbolje podstie ako se uvaavaju potrebe onih kojima je
pomo potrebna. Od vitalnog je znaaja da donatori dobro
upoznaju historiju autohtonih traenja rjeenja u lokalnoj
tradiciji, kao i da podstaknu slobodna istraivanja, inovacije
i kreativnost. Tih godina, 1970-ih i poetkom 1980-ih, Sardarov spoj naunog i novinarskog angamana bio je presedan;
meutim, njegove ideje i intervencije u tom smislu nisu bile
dobrodole. Meunarodni donatori bili su uvjereni da oni
bolje od mnogih razumiju razvoj; njihovi klijenti u zemljama u razvoju nisu bili u poziciji da raspravljaju, niti su imali
mo i mogunost da predlau alternative.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 16

8.4.2015 16:06:51

Uvod: Intelektualac kojega se ne moe jednostavno imenovati

17

Sardar je tvrdio da se nauka u muslimanskim zemljama mora zasnivati na odreenim vrijednostima, ali i da se te
vrijednosti moraju unaprijediti. Za ove pojmove koristio je,
izmeu ostalih, arapske rijei hilafa (namjesnik/povjerenik),
istislah (javni interes) i adl (drutvena pravda). O tim pojmovima detaljnije je diskutirao u svom ogledu Argumenti za
islamsku nauku (Arguments for an Islamic Science).
Sardar na islamsku nauku gleda kao na nauku: rjeavanje zagonetki zasnovano na temeljitim istraivanjima i
eksperimentima, koji se moraju podvrgnuti recenzijama i
iji su rezultati univerzalno primjenljivi u svim kulturama.
Tvrdio je da se sadraj nauke mijenja ukoliko ona odraava
vrijednosti i etiku, potrebe i interese razliitih kultura ukljuujui kulturu i svjetonazor islama. Naprimjer, nauka e,
ako je finansiraju i organiziraju poboni muslimani u Kini,
neminovno postavljati drugaija pitanja, odraavati drugaije prioritete i funkcionirati na drugaijim etikim postavkama od nauke naroda u Rusiji, orijentiranog vie materijalistiki. Sardar smatra da se zapadna nauka u velikoj mjeri
razvijala pod utjecajem monih ljudi, esto u ratna vremena,
ne uvaavajui dugorone posljedice, te je zbog toga bilo neminovno da rezultati ove nauke i tehnologije budu od koristi uglavnom Zapadu, kao i da budu destruktivni. Drugim
rijeima, nauka je imala i svoju politiku ekonomiju i svoju
kulturnu dimenziju.
ARGUMENTI I NESPORAZUMI

Sardarova nastojanja da pomogne razvoj islamske nauke


esto su pogreno tumaili, ak i njegovi najblii saradnici. Neki su komentatori Sardarovu islamsku nauku shvatili
kao neku vrstu nauke i tehnologije koju mogu imati samo

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 17

8.4.2015 16:06:51

18

O islamu, nauci i budunosti

muslimani bez obzira na to to ta konstrukcija u ijoj je


gradnji pomogao uope nije nauka namijenjena religioznim
ljudima. Na kraju, od svih njegovih ideja one o nauci imale su
najmanje utjecaja na muslimansko itateljstvo.
Zato Sardarova islamska nauka nije jednostavo ula u
glavne tokove? Za to postoji vie razloga, ali jedan od bitnijih
je da je Sardara i njegove kolege smeo javni sukob tih ideja sa
stavovima triju postojeih (i dominantnijih) kola miljenja
o nauci i muslimanskom svijetu. Sukob je sve vie prerastao
u lini i bez sumnje je mnoge itatelje muslimane odvratio
od Sardarovih djela .
U debati o nauci u islamu jedan vaan pravac predstavljao je Seyyed Hossein Nasr, historiar s Univerziteta George
Washington. Za razliku od Sardara, Nasr pripada islamskom
tradicionalistikom (sufijskom) krilu. Nasr smatra da je
islam vjena tradicija u kojoj nauka ima ulogu vrednovanja
sloenosti stvorenoga.
Muslimani tradicionalistikih kola ne vide nauku kao
skup instrumenata za rjeavanje problema, ve kao nain da
se vrednuje veliina Boga, to oni ine veliajui iva bia,
simfoniju nebeskih tijela i harmoniju prirodnog okruenja.
Rjeenja za brojne ivotne probleme tradicionalisti e najvjerovatnije nai na stranicama Kurana i u praksi poslanika
Muhammeda, kao i u ivotima prvih muslimana. Tradicionalisti su nepovjerljivi prema novim znanjima, prema slobodnom istraivanju ili miljenju (ili prema tumaenjima
Kurana koja nisu odobrili njihovi priznati uitelji). Oni tvrde da je sloboda izvan granic koje oni smatraju Boanskim
zapravo i dovela do tolikih smrti, razaranja, ekstremizma i
holokausta u modernom svijetu. Oni Sardaru prigovaraju da,
iako i on poziva na potovanje i razumijevanje autohtonih
tradicija, malo prostora ostavlja duhovnoj, nadracionalnoj

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 18

8.4.2015 16:06:51

Uvod: Intelektualac kojega se ne moe jednostavno imenovati

19

dimenziji znanja i istraivanja; i pitaju se zato se on tako


snano suprotstavlja upotrebi nauke kao metode vrednovanja uda prirode.
Drugom pravcu miljenja u islamu i nauci pripadaju konvencionalni naunici, obrazovani na Zapadu, koji u zemljama u razvoju nastoje kopirati zapadne stilove naune organizacije. Meu poznatijim predstavnicima ovakvog naina
razmiljanja je Abdus Salam, nobelovac porijeklom iz Pakistana, koji je osnovao meunarodni centar za teorijsku fiziku
u Italiji sa eljom da naunicima iz zemalja u razvoju pomogne da dostignu standard svojih kolega iz razvijenih zemalja.
Iako su Sardar i Salam bili dobri prijatelji, Salam je osporavao
povezanost izmeu nauke i vrijednosti, kao i nauku kao kulturu. Smatrao je da je nauka neutralna i objektivna internacionalna kultura i tvrdio da je nauni metod univerzalni
metod saznavanja, primjenljiv za sve narode i sva vremena.
Trei pravac predvodi Maurice Bucaille, hirurg roen
u Francuskoj. Bucaille je napisao niz knjiga u kojima pokuava analiziriati svete tekstove u svjetlu modernog znanja.
Najprodavanija je njegova prva knjiga Biblija, Kuran i nauka
(The Bible, The Quran and the Science [Seghers, 1976]). On
Kuran poredi s Biblijom i Torom i uoava da su kuranski opisi prirodnih pojava blii rezultatima modernih naunih otkria. Zbog toga su se Bucailleove knjige najvie prodavale u
muslimanskim zemljama, uprkos toj kontradiktornoj potrebi muslimana da im nemuslimanski nauni ekspert potvruje vrijednost knjige koju oni inae smatraju rijeju Boijom.
Sardar ovo osjeanje inferiornosti naziva bucailleizam.
Sardar u prvim svojim knjigama otro kritikuje i Nasra i
Bucaillea. U Argumentima za islamsku nauku Sardar je cijelo
poglavlje posvetio seciranju Nasrovog opusa etiketirajui ga
kao ovjeka niotkuda. Neslaganje meu kolama doseglo je

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 19

8.4.2015 16:06:51

20

O islamu, nauci i budunosti

vrhunac na jednoj meunarodnoj konferenciji na visokom


nivou, koju je u aprilu 1995. u Islamabadu organizirala Organizacija islamske konferencije (sada Organizacija islamske
saradnje, OIC), meuvladino tijelo muslimanskih zemalja
koje ima 57 lanica. Ovaj skup sazvan je kako bi se, uz Sardarovu i Nasrovu pomo, mapirala nova strategija za nauku
u muslimanskim zemljama. Organizatori su se nadali da e
pomiriti dvije vrhunske muslimanske dijaspore intelektualaca. Umjesto toga, Sardar je estoko napao i Nasra i bucailleiste (koji su nekada bili veoma utjecajni u Pakistanu).
U retrospektivi, Sardar je vie izgubio nego to je dobio
to je tom estinom napao tradicionaliste i bucailleiste. Takvim napadima odbio je mnoge itatelje, a ako mu je cilj bio
utjecati na smjer muslimanske misli, onda je promaio. Tradicionalizam i bucailleizam su, meu veinom muslimana
i dalje ostali dominantni sistemi miljenja o odnosu nauke
i islama.
OD POSTMODERNOG DO TRANSMODERNOG

U treem dijelu ove knjige istaknuti su kljuni elementi iz


Sardarovih radova o teoriji i praksi kulturnih odnosa. Meu
njima su njegove misli o odnosima izmeu Indije i Pakistana, gdje je on roen, kao i njegove ideje o tome kako bi postkolonijalna Britanija danas trebala gledati na ostali svijet.
Od svih zemalja u koje je Sardar putovao, analizirao ih,
savjetovao i o kojima je pisao, Pakistan, njegova rodna gruda, zadavao mu je najvie muke. Sardaru se inilo kao da je
Radcliffeova linija, koju je vikont Cyril Radcliffe povukao
kao granicu izmeu Indije i Pakistana, pogreno postavljena
i obrnula strane. On se u New Delhiju osjeao kao kod kue,
vie nego u Islamabadu, gradu koji opisuje u prvom tomu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 20

8.4.2015 16:06:51

Uvod: Intelektualac kojega se ne moe jednostavno imenovati

21

svojih memoara Oajniki traei raj (Desperately Seeking


Paradise [Granta, 2004]), kao ogranieno autokratsko ruglo.
Pakistan je i dalje zemlja koja ne uspijeva odlijepiti etiketu
problematine zemlje. On je meu malim brojem (najee
muslimanskih) zemalja u kojima predstavnika vlast tek treba uhvatiti korijena. Vojska se duboko ugradila u politiku i
drutvo, a vjerski ekstremizam je u porastu. Ali, to nisu jedini
razlozi zbog kojih se Sardar i Pakistan nisu mogli razumjeti.
Sardar smatra da je Pakistan zemlja pozajmljenih ideja. Sardar je smatrao da je Pakistan kao islamska drava ne
samo evidentno propao ve i da se zasniva na neemu to on
naziva fantazijama bez znaaja u islamskoj historiji. Osnivai drave, kae Sardar, doivljavaju muslimane Indije kao
zasebnu naciju. U prvom periodu pakistanske historije, za tu
naciju govorilo se da prihvata ideologiju islama. Poslije je,
pak, ideologija islama postala sinonim za ideologiju Pakistana. Ni u jednom sluaju pod ideologijom se nije podrazumijevao sistem ideja i pojmova, ve katalog onog ta treba i ta
ne treba raditi, na to su obavezivale jedino emocije i prisila.
Koncept pakistanskog nacionalizma Sardar smatra
umjetnim identitetom, dijelom zato to je stvoren silom kolonijalne politike jednako koliko i eljom obinog naroda da
ima nezavisnu muslimansku dravu. Pakistanske voe smatraju da je neophodno imati osjeaj nacionalnog identiteta
(s obzirom na to da je Pakistan postao objektivna realnost).
Meutim, po Sardaru, u onom to on smatra zvaninim monohromatskim nacionalizmom, neto nedostaje. On smatra
da se to izgubilo, izmeu ostalog, guenjem zasebnih identiteta brojnih pakistanskih manjinskih zajednica.
Za razliku od Pakistana, u Indiji, s njenim razliitim
kulturama, vjerama i identitetima, Sardar vidi kompleksnu
civilizaciju. U svom eseju Povratak kui: Seks, lai i sva ta

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 21

8.4.2015 16:06:51

22

O islamu, nauci i budunosti

ja u Indiji (Coming Home: Sex, Lies and All the Is in India), Sardar tvrdi da Indija pripada ne samo Hindusima ve
i Pakistancima a uzevi ire i Bangladeanima i narodima
ri Lanke, zato to je svaka ova nacionalnost sutinska komponenta civilizacije koja ini Indiju. Sardara vjerovatno vie
poznaju i itaju u Indiji nego u Pakistanu. S indijskim intelektualcem Ashisom Nandyjem imao je dugu i plodnu saradnju, a esej u kojemu predstavlja Nandyjevu misao A, B, C, D
(i E) Ashisa Nandyja napisao je kao priznanje nauniku kog
je smatrao i ravnopravnim saradnikom i mentorom.
Za posljednja dva poglavlja ove knjige upeatljive su Sardarove ideje o raznolikosti i njegov interes da se formuliraju alternativni naini znanja, bivstvovanja i djelovanja. U
lanku Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi (Managing Diversity: Identity and Rights in
Multicultural Europe) zalae se za takvo tumaenje historije evropskih drutava u kojem e se islam tretirati kao integralni dio evropske prolosti, sadanjosti i budunosti. U
uvodnom predavanju na obiljeavanju 70. godinjice British
Councila, Prevazilazei razlike: Kulturni odnosi u novom
stoljeu (Beyond Difference: Cultural Relations in a New
Century), razradio je svoju najnoviju ideju, neto to on naziva transmodernou i uzajamno osiguranom raznolikou. Transmodernost, tvrdi Sardar, odvee nas iza i iznad
modernosti; smatra da se tradicija moe popravljati, da ona
ima potencijal i elju za promjenom, kao i da nas vodi izvan
geografske i intelektualne matrice prosvjetiteljstva. Uzajamno osigurana raznolikost neto je to on naziva nekonkurentskim razgovorom, pri emu se uvaava da identiteti
nisu fiksirani u vremenu i da se mogu mijenjati, sve dok ljudi
prihvataju da identitet podrazumijeva i mogunost upoznavanja drugih ljudi i saznavanja drugih stvari.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 22

8.4.2015 16:06:51

Uvod: Intelektualac kojega se ne moe jednostavno imenovati

23

POVRATAK U BUDUNOST

Cijelog svog ivota Sardar je sebe smatrao vie javnim intelektualcem nego akademskim. Zapravo, njegov odnos prema
univerzitetima i itavom tom svijetu visokog obrazovanja
nije jednoznaan. Opirno je pisao o prolosti, sadanjosti i
budunosti centara obrazovanja. Pokuao je pomoi reformu
meuvladinog sistema islamskih univerziteta u muslimanskim zemljama, savjetovao neke ministre obrazovanja i na
hodnicima, u uionicama i uredima raznih univerziteta proveo moda i vie vremena od redovnih profesora. Pa ipak je
odbijao prihvatiti stalni posao na univerzitetu i odupirao se
angamanu u samo jednoj instituciji, osim na jednoj: Univerzitetu East-West u Chicagu, Sjedinjene Drave, gdje je radio
kao savjetnik i jedno vrijeme bio na elu tamonjeg Centra
za studije politologije i futurologije.
Sardarov utjecaj jaa, a njegova publika se poveava, ne
samo zbog bestsellera Zato ljudi mrze Ameriku? (Why Do People Hate America?), knjige koju je napisao u koautorstvu sa
Merryl Davies, niti samo zbog rada na filmu i televiziji, ukljuujui 90minutni film za BBC Bitka za islam (Battle for Islam).
Meutim, Sardarove izazovne ideje o promjenama unutar
islama u budunosti nee proi tako lahko. Da bi ule u glavne
tokove, morali bi se pomjeriti centri muslimanske misli. Narednih godina meu najveim izazovima i za muslimane i za
nemuslimane bit e vee povezivanje s modernou, zalaganje za jai pluralizam i za pravo na neslaganje, te zagovaranje
alternativnih vizija muslimanske budunosti. U vremenima
u kojima ivimo, napor kakav su ulagali Sardar, Tariq Ramadan ili AbdolKarim Soroush, kao i drugi glasovi pluralizma
meu muslimanima, vjerovatno e biti vei, ali i neophodniji.
[ ... ]
Ehsan Masood

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 23

8.4.2015 16:06:51

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 24

8.4.2015 16:06:51

ISLAM

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 25

8.4.2015 16:06:51

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 26

8.4.2015 16:06:51

PROMILJANJE ISLAMA

Ve dugo vremena ne postoji ozbiljno promiljanje islama.


Muslimani se udobno oslanjaju, odnosno vraaju na stara
tumaenja islama isuvie dugo. I to je razlog zato se osjeamo tako muno i bolno u savremenom svijetu, te zato toliko
nelagodno doivljavamo moderno doba. Uenjaci i mislioci
ve dulje od stoljea preporuuju da se moramo ozbiljno posvetiti idtihadu, misaonim naporima i promiljanju, a sve s
ciljem da reformiemo poimanje islama. Poetkom XX stoljeaa, Demaludin Afgani i Muhammed Abduhu pokrenuli su
novu vrstu idtihada. Mnogi uvaeni intelektualci pridruili
su se ovoj ideji, kao i akademici i mudri ljudi poput Muhammeda Ikbala, Malika ibn Nebija i Abdul Kadira Avde. Ipak,
idtihad predstavlja jedinstvenu stvar u muslimanskim drutvima koja nije uspjela. Postavlja se pitanje zato je to tako.
Ovo zato postalo je urgentno pitanje nakon jedanaestog septembra 2001. godine. Ono to su otkrili kobni dogaaji ovog dana ukazalo je, vie od svega ostalog, razdaljinu koju smo preli udaljavajui se od duha i sutine islama.
Daleko od toga da bude oslobaajua sila, jedna dinamina
drutvena, kulturalna i intelektualna snaga za jednakost i
pravdu, poimanje islama je u nekim sluajevima poprimilo
patoloke crte. Zbilja, ini mi se da smo prihvatili sve povijesne i savremene zapadne predodbe islama i muslimana
koje su nas demonizirale stoljeima. Moram priznati da mi
sada, ustvari, nosimo odoru onih istih demona koje je Zapad
projicirao na nau kolektivnu osobnost.
27

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 27

8.4.2015 16:06:51

28

Islam

Meutim, bilo bi krajnje nazadno kriviti Zapad, ili pojam


instrumentalne modernosti, da su neprijateljski iskljuivo
prema nama. Istina je da Zapad, a posebno Amerika, moraju
odgovoriti na brojna pitanja. A muslimani su posebno hitri
da ukau na nepravde amerikih i evropskih vanjskih politika, kao i na hegemonistike tendencije. Meutim, to je samo
jedan dio, te prema mom vlastitom miljenju nesavladiv dio
spomenute bolesti. Hegemonija ne bude uvijek nametnuta.
Ponekad se ona sama prizove. Unutarnja situacija u islamu
predstavlja jednu otvorenu pozivnicu za to.
Nismo uspjeli odgovoriti idtihadu zbog nekih temeljnih
razloga. Primarni jeste injenica da je kontekst naih sakralnih tekstova Kurana i primjera iz ivota poslanika Muhammeda, a.s, to je na apsolutni referentni okvir okotao
u povijesti. Prema tekstu se interpretativno moemo odnositi samo ukoliko se taj tekst poima trajnim. Meutim, ukoliko interpretativni kontekst teksta nikada nije na sopstveni
kontekst, nae vrijeme, teko da interpretacija moe imati
neki stvarni znaaj ili smisao za nas koji ivimo ovdje i sada.
Povijesna tumaenja konstantno nas vraaju i vuku nazad
u povijest, ka okotalim i zatvorenim kontekstima prijanjice. Gore od toga jeste da nas ovakva tumaenja vraaju ka
smiljenim i romantiziranim kontekstima koji nikada nisu
postojali u povijesti. Ovo je razlog zato i pored injenice
da su muslimani veoma emotivno privreni islamu, islam
sam po sebi, kao jedan svjetonazor i etiki sistem, ima jako
malo ili tek samo posredno relevantnosti za svakodnevnicu
muslimana, osim jasne panje i fokusa na obrede i molitve.
Idtihad i nova promiljanja nisu bili mogui jer nije postojao kontekst unutar kojeg se oni ustvari mogu realizirati.
Okotalost tumaenja i zatvaranje kapija idtihada
imali su pogubne uinke na muslimansku misao i djelovanje.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 28

8.4.2015 16:06:51

Promiljanje islama

29

Konkretnije, to je dovelo do onoga to opisujemo kao tri metafizike katastrofe: uzdizanja erijata na nivo Boanskog,
konstantno oduzimanje prava na djelovanje samih vjernika, brisanje njihove uloge u drutvu, i izjednaavanje islama
sa dravom. Dopustite da sve ovo sada obrazloimo. Veina
muslimana smatra da je erijat, uobiajeno prevoen kao
islamski zakon, Boanske naravi. Meutim, ne postoji nita Boansko u erijatu. Jedina stvar koja se legitimno moe
oznaiti kao Boanska u islamu jeste Kuran. erijat predstavlja ljudski konstrukt, jedan pokuaj da se Boija volja razumije u odreenom kontekstu. Zbog toga se veina erijata
sastoji od fikha ili prava, a sve to jesu samo zakonita miljenja klasinih pravika. Sam pojam fikh nije upotrebljavan sve
do abasijskog doba, kada je ustvari formuliran i kodificiran.
Meutim, kada je fikh poprimio sistemsku pravnu formu, on
je inkorporirao tri znaajna aspekta muslimanskog drutva u abasijskom periodu. Na toj vododjelnici, muslimanska
povijest bila je u svojoj ekspanzionistikoj fazi, tako da je
i fikh inkorporirao logiku muslimanskog imperijalizma tog
razdoblja. Fikhski propisi o otpadnitvu ili apostaziji, naprimjer, nisu izvedeni iz Kurana, nego iz spomenute logike.
tavie, svijet je u to doba bio jednostavan i stoga se mogao
prosto podijeliti na bijele i crne. Otuda i podjela svijeta na
kuu islama (darul islam) i kuu ratovanja (darul harb).
Nadalje, kako donosioci zakona nisu u ovom razdoblju bili
i osobe koje su upravljale drutvom, zakon je postao puka
teorija koja nije mogla biti mijenjana. Donosioci propisa
nisu mogli uvidjeti gdje se nalaze propusti, te koji dijelovi
zakona treba da budu osvjeeni i preformulisani. Ovako se
fikh, kakav poznajemo danas, razvio na temelju podjele izmeu onih koji upravljaju i bivaju odvojeni od drutva i onih
koji donose zakon. Tako je i nastala zlatna pretpostavka
o zlatnoj fazi muslimanske povijesti. Stoga, kada erijatu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 29

8.4.2015 16:06:52

30

Islam

pridodajemo znaenje Boanskog, mi, ustvari, taj kvalitet


pridodajemo pravilima zastarjelog fikha.
Kada sve ovo sagledamo u stvarnosti, to znai da kada
muslimanske zemlje primijene ili nametnu erijat, a to je
ono to zahtijevaju Indonezija i Nigerija, na povrinu isplivaju kontradikcije vezane za formulaciju i razvoj fikha.
Upravo zbog toga gdje god da se nametne erijat, odnosno
gdje da se primijeni fikhska legislativa, izvan konteksta vremena u kojem je ustanovljena, odnosno u neskladu s naim
vremenom ivljenja, tu muslimanska drutva poprimaju
srednjovjekovni arm. To moemo primijetiti u Saudijskoj
Arabiji, Sudanu i talibanskom Afganistanu. Kada norma postane plitka privrenost fikhu, diktatima ove ili one kole
miljenja, deava se umalost i okotalost. Tu vlada osjeaj
da e erijat rijeiti sve nae probleme, te stoga one grupacije koje imaju koristi od ovakvog shvatanja erijata nuno
i po svaku cijenu moraju ouvati svoju teritoriju, izvor svoje
moi i prestia. Jedno prevazieno zakonsko tijelo na ovakav nain izjednaava se sa erijatom, izbjegava se svaki vid
kritike, odnosno proglaava nezakonitim, jer se smatra protivnim Boanskoj prirodi.
Uzdizanje erijata na nivo Boanskog takoer znai da
sami vjernici nemaju nikakvu ulogu ili djelatnost, jer, kako
zakon ima apriornu vanost, ljudi ne mogu uiniti nita,
osim da ga slijede i pokoravaju mu se. Vjernici tako postaju pasivni primatelji, umjesto aktivnih tragalaca za istinom.
U stvarnosti, erijat nije nita osim niza principa, ili jednog
vrijednosnog okvira koji muslimanskim drutvima prua
smjernice i putokaze. Meutim, ovaj niz principa i vrijednosti nije statian i jednom zasvagda dat, nego dinamino deriviran unutar promjenljivih konteksta i ivotnih uslova. Kao
takav, erijat predstavlja metodologiju rjeavanja problema

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 30

8.4.2015 16:06:52

Promiljanje islama

31

prije nego zakon.1 On zahtijeva od vjernika da uloe maksimalan napor, konstantno tumae Kuran te konstantno i
na nov nain gledaju i prouavaju ivot poslanika Muhammeda, a.s. Zbilja, Kuran mora biti tumaen u svakoj epohi,
to znai da erijat, a nadalje i sam islam, moraju biti preformulirani unutar promjenljivih konteksta.2 Jedina stvar koja
ostaje konstantna u islamu jeste tekst samoga Kurana, te
kuranski koncepti koji nude vrsto tlo za stalno promjenljiva tumaenja i interpretacije.
Islam nije toliko religija koliko je integrativni svjetonazor. To znai da islam integrira sve aspekte stvarnosti pruajui jednu moralnu perspektivu svakom aspektu ljudskoga
ivota. Islam ne prua ve spremna rjeenja za svaki problem
ovjeanstva. On nudi moralnu i pravednu perspektivu unutar koje muslimani moraju nastojati i poduzeti sve da iznau odgovore na sve ljudske probleme. Ali, ukoliko je sve dato
apriori, u formi Boanskog erijata, islam biva reduciran na
jednu totalitarnu ideologiju. Islam su upravo na ovo reducirali islamski pokreti, posebno Demaatul islam (kako pakistanska, tako i indijska varijanta) i Muslimanska braa. To me
dovodi do tree metafizike katastrofe. Smjestite ovakvu ideologiju unutar neke nacionalne drave, s Boanski okarakterisanim erijatom u samom centru, i dobit ete islamsku dravu. Sve savremene islamske drave, od Irana, Saudijske
Arabije, Sudana do ambicioznog Pakistana, utemeljene su na
ovoj smijenoj pretpostavci. Kada islam, kao jedna ideologija,
postane program djelovanja odreenih interesnih grupa, on
gubi humanost i postaje bojno polje na kojem se moral, razum i pravda rtvuju na oltaru emocija. tavie, mali je korak
od totalitarne ideologije do totalitarnog poretka u kojem je
svaka ljudska situacija otvorena za dravnu arbitrau. Transformacija islama u politiku ideologiju utemeljenu u dravi

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 31

8.4.2015 16:06:52

32

Islam

ne samo da ga liava svakog moralnog i etikog sadraja nego


taj in veinu muslimanske povijesti pretvara u neislamsku.
Isto tako, kada islamisti ponovno otkrivaju zlatnu prolost,
oni to ine s ciljem da omalovae sadanjost i narugaju se
budunosti. Sve to nam preostaje jeste mesijanski haos, kao
to smo ga zorno vidjeli za vrijeme talibanskog reima, gdje
su sve politike kao polja djelovanja bile paralizirane, a beznaajne pobonosti postale su temeljnom istinom drave. Totalitarna vizija islama kao drave tako preobraava muslimansku politiku u metafiziku. U takvoj situaciji, svako djelovanje
moe biti oznaeno islamskim pomou diktata politikih
krugova, kao to smo vidjeli u revolucionarnom Iranu.
Ove tri metafizike katastrofe potaknute su cjelokupnim
procesom redukcije, koji je postao normom u muslimanskim
drutvima. Ovaj reduktivni proces takoer nije nita novo,
ali je sada dosegao tako apsurdan nivo na kojem one ideje za
koje se pretpostavljalo da muslimanska drutva vode vrlinama ovjeanstva, sada ih ustvari vode u suprotnom pravcu.
Od prefinjene ljepote perenijalnog izazova da se uspostavi
pravda pomou saosjeajnosti i milosti, dobili smo mehanicistiku formulu fiksiranu u njenim krajnostima i opetovanu
od strane ljudi koji smatraju da im nije dunost da misle o
sebi i za sebe, jer je klasina ulema odgovorila na sva pitanja,
a to su mnogo bolji ljudi koji su davno umrli. I poto sve ima
odliku islama, propitivanje toga, ili, pak, osporavanje smatra
se istinskim grijehom.
Proces redukcije poeo je sa samim pojmom alima (uenjaka). Samo, postavlja se pitanje: ko je alim? Ko ga proglaava autoritetom? Za vrijeme ranog islama, alim je bio svako ko
je stekao ilm, ili znanje, koje je opisano u veoma irokom smislu. To moemo primijetiti u ranim klasifikacijama znanja
koje su sainili El-Kindi, El-Farabi, Ibn Sina, El-Gazali i Ibn

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 32

8.4.2015 16:06:52

Promiljanje islama

33

Haldun. Neke od temeljnih intelektualnih aktivnosti u razdoblju klasinog islama bile su definicija i klasifikacija znanja.3 Tako su ulemu sainjavali svi ueni ljudi, naunici kao i
filozofi, uenjaci i teolozi. Meutim kada su u abasijskom periodu kapije idtihada zatvorene, ilm je znaajno reduciran
na vjersko znanje, pa su ulemu inili samo vjerski uenjaci.
Slino tome, ideja idmaa, temeljnog pojma drutvenog ivota u islamu, reducirana je na konsenzus nekoliko
odabranih pojedinaca. Idma doslovno znai konsenzus
ljudi. Ovaj koncept vue korijene iz prakse poslanika Muhammeda, a.s., kao predvodnika originalnog dravnog ureenja muslimana. Kada je poslanik Muhammed, a.s., elio
donijeti neku odluku, on bi pozvao u damiju cjelokupnu
muslimansku zajednicu, koja, treba priznati, tada nije bila
mnogobrojna. Potom bi se razmatralo pitanje i diskutovalo,
te bi bili predoeni argumenti za i protiv odreenog rjeenja. Konano bi cjelokupni skup doao do konsenzusa. Tako
je demokratski duh imao centralnu poziciju u drutvenom
i politikom ivotu za vrijeme ranog islama. Meutim, vremenom su klerici i vjerski uenjaci izbacili obine ljude iz
definicije i idma sveli na konsenzus vjerskih uenjaka.
Stoga ne iznenauje da autoritativnost, teokracija i despotizam suvereno vladaju muslimanskim svijetom. Politiki
oblici djelovanja nali su svoj model u onome to je postala
prihvatljiva praksa i struka autoritativnih vjerskih znalaca, a to su oni koji tvrde da imaju monopol u predstavljanju
islama. Opskurne mule, pod krinkama uleme, dominiraju
muslimanskim drutvima i ograniavaju ih svojim fanatizmom i apsurdno reduktivnom logikom.
Brojni drugi koncepti proli su kroz slian proces redukcije. Koncept ummeta, globalne duhovne zajednice muslimana, reduciran je na ideale nacionalne drave. Slogan, moja

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 33

8.4.2015 16:06:52

34

Islam

drava dobra ili loa preinaen je u parolu moj ummet dobar ili lo. Tako se ak i despoti poput Sadama Husseina sada
brane na osnovama svijesti ummeta i jedinstva ummeta.
Dihad je danas reduciran na jedno znaenje i to ono svetog
rata. Ovaj prijevod izopaen je ne samo zato to su iz ovog
pojma odstranjene sve duhovne, intelektualne i drutvene
komponente, nego zato to je on sveden na rat svim sredstvima, ukljuujui terorizam. Tako danas svako svakome moe
obznaniti dihad, bez ikakvog moralnog ili etikog objanjenja. To ne moe biti izopaenije ili patoloki udaljenije od
prvotnog znaenja dihada. Druge konotacije ovog pojma,
ukljuujui lino nastojanje i pregalatvo, intelektualni poduhvat i poboljanje socijalnog stanja u potpunosti su iezle.
Istislah, koji se uobiajeno prevodi kao javni interes i predstavlja jedan od glavnih izvora islama, u potpunosti je nestao
iz muslimanske svijesti. I idtihad, kao to smo ve sugerirali,
sada je reduciran na neto malo vie od pobonog htijenja.
Meutim, nasilje izvreno nad sakralnim muslimanskim konceptima beznaajno je u poreenju s reduktivnim
nainom iitavanja i tumaenja Kurana, te iskaza i djela
poslanika Muhammeda, a.s. Ono to je muslimanski uenjak Fazlur Rahman nazvao atomistikim odnosom prema
Kuranu sada je postalo normom. Skoro sve i svata moe se
opravdati citiranjem pojedinih dijelova ajeta izvan svakog
konteksta.4 Nakon deavanja jedanaestog septembra 2001.
godine, naprimjer, jedan broj talibanskih pristalica, ukljuujui njih nekoliko iz Velike Britanije, pravdali su talibanske
akcije citiranjem sljedeeg ajeta:
Mi emo uliti strah u srca onih koji nee da vjeruju zato to
druge Allahu ravnim smatraju, o kojima On nije objavio
nita; Dehennem e njihovo boravite postati, a grozno e
prebivalite nevjernika biti (Kuran: 3:151).

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 34

8.4.2015 16:06:52

Promiljanje islama

35

Meutim, znaenje koje se pridruuje ovom ajetu ne


moe biti udaljenije od duha Kurana. U navedenom ajetu,
Kuran se izravno obraa poslaniku Muhammedu, a.s. Ajet
je objavljen tokom Bitke na Uhudu, kada se malobrojna i
slabo opremljena vojska poslanika Muhammeda, a.s., suoila sa mnogo veom i bolje opremljenom vojskom. Poslanik
Muhammed, a.s., brinuo se za ishod ove bitke. Kuran smiruje Poslanika, a.s., i obeava mu da e se neprijatelj uplaiti
njegove vojske. Ako se gleda iz ovog konteksta, ajet nikako
ne moe biti shvaen kao opa naredba namijenjena svim
muslimanima. On je vie komentar onoga to se zbivalo u
navedeno vrijeme. Na isti nain koriste se brojni hadisi da se
opravdaju razliiti postupci i ponaanja. Poslanikov izgled,
brada i odjea, pretvoreni su u feti. Tako je sada ne samo
obavezno da dobar musliman nosi bradu nego da oblik i duina brade zadovolje diktiranu formu! Poslanik Muhammed,
a.s., sveden je na znakove i simbole. Logika ove apsurdne logike podredila je sebi jduh Poslanikovog ponaanja, moralne
i etike dimenzije njegovog djelovanja, njegovo saosjeanje i
milost, te principe za koje se on zalagao.
Kumulativni efekat ovih metafizikih katastrofa i beskrajnih redukcija preobrazio je uzviena naela islama u instrumente militantnih politika i moralnog siromatva. Vie
od dvije decenije, dokazivali smo da je muslimanska civilizacija sada toliko fragmentirana i izlomljena da je moramo
ponovno izgraditi kamen po kamen.5 Sada je oito da se o
islamu ponovno treba promiljati, ideju za idejom. Treba da
krenemo s jednostavnom injenicom da muslimani nemaju
monopol nad istinom, nad onim to je dobro, to je ispravno,
nad pravdom, niti nad intelektualnim i etikim odgovorima
kojima se promoviraju ove nune vrijednosti. Poput ostatka
ovjeanstva, moramo se boriti da dosegnemo ove uzviene

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 35

8.4.2015 16:06:52

36

Islam

vrijednosti koristei sopstvene sakralne principe i koncepte


kao sredstva za razumijevanje i ponovno oblikovanje savremene zbilje.
Put do novog i savremenog uvaavanja islama zahtijeva suoavanje s metafizikim katastrofama i odmicanje od
reduktivnosti ka sintezi. Prvenstveno, potrebno je da muslimani, kako pojedinci, tako i zajednice, povrate svoju mo
djelovanja i zastupanja, da insistiraju na svojim pravima i
dunostima, da kao vjernici i ueni ljudi, mogu tumaiti i
reinterpretirati temeljne izvore islama, da mogu propitivati
ono to se danas openito imenuje erijatom, da iskau stav
da je veina fikha danas opasno prevaziena i zastarjela, da
ustanu protiv apsurdnog poimanja islama kao nacionalne
drave skuene u vlastitim granicama. Ukoliko istinski vrednujemo svoju vjeru, ne moemo njeno predstavljanje prepustiti nedovoljno obrazovanim elitama i vjerskim uenjacima iji nedostatak razumijevanja savremenog svijeta esto
saobraava s njihovim gnuanjem i prezirom za sve ideje i
kulturalne produkte tog istog svijeta. Islam je ostavljen da
vehne kao profesionalno polje ljudi koji su upueniji u svijet
jedanaestog stoljea nego u na dananji svijet dvadeset i prvog stoljea. Ne smijemo dopustiti da ova klasa ljudi pokopa
plemenitu ideju idtihada, koja je zapeaena i okotala u
dalekoj povijesti.
Obini muslimani diljem svijeta koji imaju brige, pitanja
i velike moralne dileme oko trenutnog stanja stvari u islamu
moraju se vratiti temeljnim konceptima islama i staviti ih u
jedan novi okvir mnogo ireg konteksta. Idma mora oznaavati konsenzus svih graana, koji e voditi ka odgovornom
i participativnom upravljanju. Dihad se mora razumijevati
u svom potpunom duhovnom znaenju kao nastojanje i borba za mir i pravdu koji bi trebalo da budu iva realnost svih

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 36

8.4.2015 16:06:52

Promiljanje islama

37

ljudi na svijetu. Pojam ummeta mora biti redefiniran tako da


postane neto vie od puke reduktivne apstrakcije. Kao to je
to govorio Anwar Ibrahim, ummet nije puka zajednica svih
onih koji se izjanjavaju kao muslimani, to je prije moralni
koncept o nainu na koji muslimani treba da postanu zajednica te kako muslimani treba da se odnose prema sebi, drugim drutvima i svijetu prirode. To znai da ummet ne ukljuuje samo muslimane, nego i druge narode koji su potlaeni
i bore se za pravdu.6 U tom smislu, korak ka sintezi napredak
je ka primarnim znaenjima i poruci islama kao moralnog
i etikog stava i ureenja svijeta, kao prostora miroljubive
graanske kulture, participacijskog nastojanja, te jednog holistikog naina saznavanja, postojanja i djelovanja.
Ukoliko nemili dogaaji jedanaestog septembra 2001.
godine oslobode najbolje namjere, esencijalne vrijednosti
islama, feniks e se istinski probuditi iz pepela tornjeva Blizanaca.
BILJEKE
Detaljnije objanjenje vidjeti u: The Shariah as Problem-Solving Methodology,
poglavlje 5 u: Ziauddin Sardar, Islamic Futures: The Shape of Ideas to Come, Mansell, London, 1985.
2
Ovo sam prvi put iznio u djelu: The Future of Muslim Civilisation, Croom Helm,
London, 1979; drugo izdanje, Mansell, London, 1987.
3
Vidjeti: Franz Rosenthal, Knowledge Triumphant, Brill, Leiden, 1970.
4
Fazlur Rahman, Major Themes of the Quran, Biblioteca Islamica, Chicago,1980.
5
Ziuaddin Sardar, The Future of Muslim Civilisation.
6
Anwar Ibrahim, The Ummah and Tomorrows World, Futures, 23 (3), pp. 302
310 (April 1991).
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 37

8.4.2015 16:06:52

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 38

8.4.2015 16:06:52

BRISANJE ISLAMA

ta je prosvjetiteljstvo? Moda je ono bilo korisno za Evropu,


ali za ostatak svijeta, openito, odnosno za islam, posebno,
prosvjetiteljsvo je znailo katastrofu. Iako su se prosvjetitelji
zalagali za slobodu i ljudska prava, razum i slobodu miljenja,
oni su nezapadnjake smatrali neracionalnim, inferiornim biima koja su moralno zaostala, te su prikladna samo za kolonizaciju. Sve ovo nije tek puko naslijee, nego neto to se
razvija pod krinkama neokonzervativne misli, dogmatskog
sekularizma i scijentizma.
Najuveniji prosvjetitelji, poput Voltairea, Montesquieua, Volneya i Pascala, smatrali su Evropu posebnim prostorom. U njemu je poivala sudbina ovjeanstva oliena u zapadnjaku. Oni su vrijedno radili kako bi ponudili razumno
opravdanje za kolonizaciju. Ovi mislioci nastojali su da racionaliziraju srednjovjekovne predodbe, strepnje i strahove
od islama i poslanika Muhammeda, a.s., koje su predstavljali
kao dokaze o prirodnoj inferiornosti islama. To je posebno
oito u dijelovima posveenim Muhammedu, a.s., u Pascalovom djelu Misli (Penses). Oni su namjerno preuivali
muslimanski doprinos nauci i znanju, te su potirali sve naune veze izmeu islama i Evrope. Njihov evropocentrizam
islam jedodatno predstavio kao ekskluzivnu opreku Evropi,
to traje i danas.
Za kranske filozofe iz trinaestog i etrnaestog stoljea,
poput Rogera Bacona i Johna Wycliffa, islam je znaio jedno pagansko vjerovanje i neprijatelja imperije. Zahvaljujui njima
39

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 39

8.4.2015 16:06:52

40

Islam

prosvjetiteljski mislioci posmatrali su islam kao civilizaciju.


Meutim, za njih je to bila civilizacija sa zaostalim drutvom, te nazadnim politikim institucijama i u osnovi pogrenim religijskim uvjerenjima. S druge strane, Voltaire je u
svom djelu Muhamed i fanatizam veoma otro i neprijateljski
denuncirao islam. Kasnije je u svojim Esejima bio malo uzdraniji, ali njegovi su stavovi ostali nepromijenjeni.
On je islam smatrao olienjem fanatizma, neovjenosti, iracionalnosti i nasilne elje za moi. Ipak, uprkos svemu
ovome, muslimanima su se pripisivale i odreene pozitivne
osobine. Oni su imali potencijal da budu tolerantniji zahvaljujui islamskim labavim propisima o seksu, to ga je pribliavalo prirodnoj religiji. I dok je Isus bio dobar, krani su
postali netolerantni. S druge strane, muslimani su bili tolerantni, uprkos njihovom zlom poslaniku. Pozitivan korak u
jednom smjeru znaio je negativan u drugom. Na ovaj nain
Voltaire je pomirio svoje duboko ukorijenjene predrasude o
islamu i muslimanima s razumom.
Iako su se otro okrenuli protiv religije, filozofi prosvjetiteljstva kranstvo su smatrali modelom civiliziranog ponanja i normom svih religija. Ustvari, oni su dodatno naturalizirali teoriju prirodnog prava srednjovjekovnog kranstva,
koja nikada nije bila tano definirana, ali koja je naglaeno izdvajala kranske norme kao univerzalne, odnosno kao modele ljudskog ponaanja. Islam je tako ostao antiteza kranstvu. Stoga je Volney u svom djelu Les Ruines naglasio da je
Muhammed uspio izgraditi politiku i vjersku imperiju nautrb one koju su uspostavili Mojsijevi i Isusovi sveenici. Na
drugom mjestu, on navodi jednog imama koji je objanjavao
Muhammedov zakon sljedeim rijeima: Bog je postavio
Muhammeda kao svoga namjesnika na zemlji. On mu je predao ovaj svijet da potini one koji ne vjeruju u Njegov zakon.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 40

8.4.2015 16:06:52

Brisanje islama

41

Volney je opisivao Muhammeda kao apostola milostivog Boga koji kazuje samo o ubistvima i pokoljima, odnosno
duhu netolerancije i iskljuivosti koja potire svaki pojam o
pravdi. Iako je i kranstvo moglo biti iracionalno, Volney
tvrdi da je ono po sebi blago i samilosno, dok je islam prezirao nauku, to je u najmanju ruku bizarna tvrdnja jer je sam
Volney, kao i veina njegovih prijatelja, filozofa prosvjetiteljstva, najvie nauio, kako u nauci openito, tako i u filozofiji,
od El-Farabija, Ibn Sinaa i Ibn Ruda.
Iako se prosvjetiteljstvo itekako zalagalo za ratio i slobodno miljenje, prvaci ovog pokreta nisu se suvie brinuli
o istini kada je rije o islamu. Ne samo da su bestidno plagirali filozofiju, nauku i uenje od islama nego i zatitni znak
prosvjetiteljstva, liberalni humanizam, vue svoje korijene
iz islama. Naime, liberalni humanizam utemeljen je na konceptu edeba u klasinom islamu, koji je bio posveen pravilama lijepog ponaanja ljudi. Islam je razvio sofisticiran nain
poduavanja zakonu i humanizmu koji je ukljuivao ne samo
institucije poput univerziteta, zajedno s pravnim fakultetom,
teologijom, medicinom, prirodnim naukama, nego i usavren metod poduavanja poput asova o nainima rada, kurikulum koji je ukljuivao gramatiku, retoriku, povijest, medicinu, filozofiju morala, te mehanizme za obrazovanje ljudske
kulture poput akademskih udruenja, knjievnih kruoka,
klubova i drugih zajednica koje su pomagale intelektualcima i ljudima od nauke. Ustvari, literatura i institucije edeba
predstavljali su svojevrsno islamsko prosvjetiteljstvo.
Niko se ne moe buniti zbog mjesta ratia u islamu, jer
ratio ima sredinje mjesto u islamskom svjetonazoru. Razum
predstavlja drugu stranu objave, te Kuran i razum i objavu
imenuje Boijim znacima ili ajetima. Nijedno muslimansko drutvo ne moe funkcionirati bez razuma i objave. Iako

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 41

8.4.2015 16:06:52

42

Islam

muslimane teko moemo osloboditi krivnje za propast slobode miljenja i nauke u muslimanskoj civilizaciji, treba kazati da je upravo kolonijalizam svojim svjesnim i namjernim
politikama unitio kulturu edeba u muslimanskim drutvima.
Meutim, evropsko prosvjetiteljstvo prisvojilo je sistem
edeba, ukljuujui i knjige, i to u velikom broju. Ipak, kako je
ovaj sistem bio proizvod inferiorne kulture i civilizacije, bilo
je potrebno zamesti njegove tragove i porijeklo. Tako je klasini arapski jezik morao biti zamijenjen drugim klasinim
jezikom, latinskim. Nakon toga slijedilo je sistematsko brisanje svih tragova utjecaja islamske misli na Evropu. Od Volterovih dana do 1980, najvie zahvaljujui upravo prosvjetiteljima, opi aksiom na Zapadu bio je da islam nije ostavio
nita vrijedno u domenima filozofije, nauke i znanja.
Naslijee prosvjetiteljstva prema kojem islam i Evropa
nemaju nita zajedniko, prema kojem je islam tek tamna
sjena Zapada, i konano prema kojem je liberalni humanizam sudbina svih ljudskih kultura, moe se jasno prepoznati
u naim novinama i televiziji, knjievnosti i naunim krugovima, kao i u naoj politici i meunarodnim odnosima.
Ono je kamen temeljac hipoteze o kraju povijesti Francisa
Fukuyame, teze o sukobu civilizacija Semjuela Huntingtona i neokonzervativnog projekta za novo ameriko stoljee.
Voltaireovi nitkovi (Voltaires Bastards), koristim se naslovom
briljantne knjige Dona Ralstona Saula iz 1992. godine, zauzeti su racionaliziranjem muenja, vojnih intervencija,
zapadne nadmoi i demoniziranja islama i muslimana. Prosvjetiteljstvo je uistinu uinilo jako mnogo kada je rije o ratiu i miljenju, ali je isto tako, kao to nam Saul pokazuje na
ubjedljiv nain, bilo lieno kako smisla, tako i moralnosti.
Oprostite mi ukoliko ne ustanem i ne naklonim se prosvjetiteljstvu.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 42

8.4.2015 16:06:52

PONOVNO ITANJE IVOTA


POSLANIKA MUHAMMEDA

Muslimanska drutva neprestano se povlae u suprotne


smjerove. S jedne strane, najezda kulturalno destruktivnih
modernih trendova, primjerice u visokoj tehnologiji i urbanom planiranju, prijete da u potpunosti desetkuju muslimanske kulture. S druge, pak, strane, inertnost okotalog tradicionalizma takoer prijeti da ugui muslimanska
drutva. Tenzija koju uzrokuju ova dva tetna ivotna stila
sada pogaa samu sr muslimanske linosti. Uistinu, dolo
se do takve take vrenja da muslimanski intelektualci urgentno treba da poduzmu odreene korake da bi muslimanska
linost opstala i spasila se u bliskoj budunosti. Preciznije,
postoje etiri koraka kojima muslimanski uenjaci treba da
posvete veliku i hitnu pozornost:
1. Sra, ivot voljenoga poslanika Muhammeda, a.s.,
muslimanima kako pojedincima, tako i muslimanskim drutvima mora biti znaajnija i vanija.
2. Muslimanska drutva treba da budu osloboena od
pojma razvoja i drugih koncepta koji potinjavaju
um, treba da budu slobodna u intelektualnom smislu
da bi se istraivale alternative unutar islamskog djelokruga.
3. Prostor i okruenje hadda, koji ukljuuju svete
gradove Mekku i Medinu, te prostore Mine, Arefata
i Muzdelife, moraju biti spaeni od potpunog unitenja, te sauvani na jedan dostojanstven nain, a sve
43

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 43

8.4.2015 16:06:52

44

Islam

da bi se odgovorilo potrebama sve veeg broja hodoasnika. Hadd je mikrokosmos i srce muslimanskog svijeta, tako da naruavanje i unitavanje prostora hadda pogaa cijeli muslimanski svijet.
4. Islamske studije treba osloboditi uskih okova vjerskih studija, islam treba biti prouavan kao jedan
univerzalni svjetonazor zajedno s aparatom kojim se
izgrauje jedna dinamina civilizacija, tako da se budue generacije muslimanskih intelektualaca i uenjaka mogu suoiti s raznolikou i meupovezanou koja je uroena islamu, te koja mu je toliko nuno
potrebna da bi opstao u budunosti.
U ovom lanku, nastojat emo razmotriti neka vanja pitanja vezana za sru, ivotopis Poslanika, a.s., i sve faktore koji
treba da je uine relevantom za savremene potrebe i budue
mogunosti.
UENJE IZ POSLANIKOVOG IVOTA

Litreatura o Poslanikovom ivotopisu predstavlja jednu


unikatnu instituciju u islamu. Sra ili ivotopis poslanika
Muhammeda, a.s., istovremeno je i biografija i historija. Meutim, ona je i vie od toga. Ona je izvor kako upute, tako i
samog zakona, odnosno prava. Muslimani u Poslanikovom
ivotu trae nadahnue za svoje ponaanje i djelovanje, te za
razumijevanje Kurana. Kao takav, ivotopis poslanika Muhammeda, a.s., predstavlja integralni dio erijata ili islamskog prava. Tako je sra istovremeno i biografija, i historija,
i putokaz, i pravo. Stoga ivotopis poslanika Muhammeda,
a.s., prevazilazi vrijeme i ima vjenu vrijednost, kao jedan
model idealnog muslimanskog ponaanja, odnosno kao
praktina demonstracija vjenih principa i propisa Kurana.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 44

8.4.2015 16:06:52

Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda

45

ivotopis poslanika Muhammeda, a.s., veinom je pisan


i biljeen na jedan standardan nain. Knjievne biografije
imaju posebnu snagu i vrijednost u arapskoj knjievnosti, pa
je tako bilo prirodno da se pisci koji su ivjeli nekoliko godina nakon smrti poslanika Muhammeda svim srcem predaju ispisivanju njegovog ivotopisa. Uistinu, uloeni su veliki
napori u pisanju biografije ne samo poslanika Muhammeda,
a.s, nego i njegovih ashaba, te prenosilaca raznih predaja od
poslanika Muhammeda, a.s., koje su tako postale vrsta veza
u prenoenju znanja koje se vezalo za Poslanika, a.s.
Klasine studije ivotopisa poslanika Muhammeda, a.s.,
svome predmetu prilazile su hronoloki. To ne treba uditi,
jer se u tim razdobljima biografija shvatala i vrednovala kao
historijska hronika. Tako proslavljeno djelo Ibn Ishaka1, koje
je nastalo polovinom osmog stoljea, poinje opisom ivota u Arabiji prije Poslanikovog roenja (ovo razdoblje rani
muslimanski pisci oznaili su kao doba neznanja), a nakon
toga slijede opisi:
Poslanikovog roenja, djetinjstva i prvog braka
Naina prve objave Kurana
Selidbe iz Mekke u Medinu
Borba protiv nepravedne vlasti
Mirovnog sporazuma na Hudejbiji
Osvajanja Mekke
Oprosnog hadda
Poslanikove smrti
Izbora njegovog prisnog prijatelja i povjerenika Ebu
Bekra za prvog islamskog halifu
Kako su brojne bitke ustvari bile prekretnice u cjelokupnoj
prii, Ibn Ishak ovu tematiku posebno istie. Meutim, naglaavanje bitaka takoer je djelimino uzrokovano znaajem

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 45

8.4.2015 16:06:52

46

Islam

knjievne forme koja je u to doba bila veoma popularna kod


Arapa, a koja je poznata kao megazi, ili djela o vojnim pohodima. Na ovaj nain, biografija koja je ispisana kao historijska
hronika i knjievnost o vojnim pohodima (megazi) postaju
temeljnim modelom za pisanje ivotopisa poslanika Muhammeda, a.s.
IVOTOPIS POSLANIKA MUHAMMEDA, A.S.,
KAO PRIRUNIK ZA (SAMO)POMO

Za najranije biografe poslanika Muhammeda, a.s., poput Ibn


Ishaka, Ibn Hiama, Ibn Saada, El-Vakidija, te brojnih drugih
uenjaka, ovo je bio najjednostavniji i najprecizniji nain da
se muslimanskoj zajednici prue osnovni detalji o Poslanikovom ivotu. Naglasak je stavljan na ono to je Poslanik,
a.s., uradio, a generalno su se isticale detaljne informacije o
tome kako je on ivio, da bi svaki musliman ponaosob mogao slijediti njegov primjer. I upravo je to i postignuto panjom oko detalja i posebnom vrstom brige koja je unikatna
u literarnoj historiji. Klasini biografi bili su veoma uspjeni
u ostvarivanju svojih ciljeva i zadataka pri ispisivanju ivotopisa Poslanika, a.s. Oni su nam ponudili solidan i vjerodostojan broj osnovnih podataka, a i sam milje u kojem su
pisali nije se mnogo razlikovao od vremena kada je poslanik
Muhammed, a.s., ivio, te su ovi podaci uinili da Poslanikov
ivot bude relevantan za zajednicu u kojoj su ivjeli. Tako
za muslimanske zajednice u vrijeme ranog islama Poslanik,
a.s., nije predstavljao tek jednu injenicu iz neposredne prolosti, nego ivo prisustvo ije je svako djelo oblikovalo ponaanje lanova ove zajednice.
Meutim, klasina literatura o ivotopisu Poslanika, a.s.,
predstavljena kao jedan idiom star hiljadu i dvije stotine go-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 46

8.4.2015 16:06:52

Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda

47

dina, nema istovjetan uinak na moderni um kao to je imao


na rane muslimane. Biografske injenice, kao i one historijske, imaju smisla samo onda kada se pojedinac moe vezati za
njih, te kada su jasni naini kako da se ove injenice pretoe u
ivot pojedinca. Oekuje se da vie savremenih pisaca ivotopisa Poslanika, a.s., osvijetle njegov ivot i djelo jednim idiomom koji je odmah prepoznatljiv i koji je upuen na moderni
nain ivljenja. Naalost, moderni pisci, iz nekih udnih, ali
ini se neodoljivih razloga, i dalje se prdiravaju klasinog
metoda pisanja ivotopisa Poslanika, a.s. Posljedica toga je da
ivot poslanika Muhammeda, a.s., nema stvarnog smisla velikoj veini dananjih muslimana.
Tako veina modernih studija o ivotopisu Poslanika,
a.s., ivot poslanika Muhammeda, a.s., predstavlja kao jedno hronoloko kazivanje bez dodavanja novih injenica,
odnosno naglaavajui iste stvari koje su isticali klasini
autori ivotopisa Poslanika, a.s., koji su ga pisali jednoj zajednici iji su prioriteti i naini proizvodnje bili radikalno
razliiti od onih koji postoje u savremenim muslimanskim
drutvima. Nairoko itano djelo Muhammed: Sveti poslanik
(Muhammad: The Holy Prophet)2, naprimjer, predstavlja kolekciju injenica od razdoblja koje autor naziva dobom neznanja do jedanaeste godine po Hidri. Osim injenice da
je veina ove knjige u potpunosti neitka, kao da je napisana
na prepoznatljivoj potkontinentalnoj verziji viktorijanskog
engleskog, sam autor ne ini nita da objasni niti jednu od
svojih injenica, ili da Poslanikovo djelovanje stavi u neku
vrstu konteksta, ili ak da istinski izvue lekcije iz ovog kazivanja. Njega najee zadovoljava puko nabrajanje stvari,
kao da je poznavanje etrnaest starjeina plemena Kurej
koji su se udruili da ubiju poslanika Muhammeda, a.s., cilj
sam po sebi!

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 47

8.4.2015 16:06:52

48

Islam

BRANITELJI POSLANIKA, A.S.

Moderne biografe karakterie jo jedan ozbiljan nedostatak,


koji nazivamo sindromom reakcije. Mnoge savremene studije ivotopisa Poslanika, a.s., predstavljaju nita vie nego
apologiju napisanu da bi se odgovorilo brojnim orijentalistikim optubama. Postoje mnoge orijentalistike studije ivotopisa Poslanika, a.s., od Andraea do Boswella, Carliea, Goldzihera, Margolioutha, Muira, Noldekea, Sprengera, Watta i
Weila. Orijentalistika pisanja o ivotu Poslanika, a.s., najee su nastala, kako to Tibawi i Edward Said snano istiu,
da bi pokazala kako su muslimani inferioran narod, te da je
imperijalno i politiko osvajanje muslimanskih nacija ustvari poduzeto od strane ljudi koji su imali superioran intelekt
i vjeru.3 Kranski misonari, kao i orijentalisti, na najgrublji
nain izdvojili su linost poslanika Muhammeda, a.s., da je
izvrgnu poruzi i ismijavanju. Muslimanski uenjaci odgovarali su predstavljajui ivotopis Poslanika, a.s., u apologetinom ruhu. Bilo da su poricali odreene optube misionara
i orijentalista, ili da su ih, pak, pravdali, oni su u najboljem
sluaju traili intelektualnu energiju koja bi mogla biti mnogo bolje iskoritena za analizu ovog biografskog narativa.
Dvije najpriznatije studije ivotopisa Poslanika, a.s.,
ona iblija Numanija, koja se sastoji od est velikih tomova
na urdu jeziku Poslanikov ivot (Sirretu Nabi)4, te djelo ivot
Muhammeda, a.s., (Hajat Muhammad)5 na arapskom jeziku
autora Muhammeda H. Hejkela unekoliko su pomuene opsesijom prema orijentalistikim optubama koja je prisutna
kod oba navedena autora. Djelo iblija Numanija bez ikakve
sumnje najbolje je napisana savremena studija ivotopisa
Poslanika, a.s., na bilo kom jeziku. ibli je bezmalo elio da
odgovori svakom orijentalisti koji je pisao o Poslaniku, a.s.,
od vremena Hal de Berta u dvanaestom stoljeu. Planirao je

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 48

8.4.2015 16:06:53

Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda

49

posvetiti jedan itav tom djelima orijentalista, ali nije mogao


zavriti taj zadatak. Sve je to na neki nain nesretno, jer Numani je kvalitetan pisac koji ne tedi svoje rijei u seciranju
orijentalistikih studija. Za Margoliouthovo djelo, on, naprimjer, kae sljedee:
U svemu to je na svijetu napisano, njegova biografija Poslanika, a.s., neprevaziena je po laima koje sadrava, te
po klevetama, pogrenim razumijevanjima i pristrasnim
zakljucima. Njegova izvrsnost oliena je u poduhvatu
njegovog genijalnog napora kojim je najrunije okaljao
najii i najblistaviji dogaaj u kojem nije mogue otkriti
niti najmanju tamnu mrlju.6

Uprkos tome to je oito posvetio jako mnogo vremena,


prostora i energije napadajui orijentalise, Numani je ipak
uspio napisati monumentalnu, umjerenu studiju ivotopisa
Poslanika, a.s., koja je usmjerena na davanje smjernica. On je
to uspio ostvariti jer se veinom oslanjao na klasine muslimanske autore. Drugi dio prvog toma predstavlja hronoloki
zapis Poslanikovog ivota, dok je drugi tom uglavnom posveen bitkama u kojima je uestvovao Poslanik, a.s., ali oba
toma skoro su potpuno utemeljena na klasinim izvorima.
Meutim, iako se Numani oslanja na tradicionalne izvore,
on se ne plai naruiti tradiciju, jer sainjava zasebne tomove u kojima razmatra mnogo iru tematiku i pitanja poput
organizacije drave i drutva, forme obreda i metode koji su
se koristili pri pozivanju ljudi u islam. U ovom pogledu, Numanijevo djelo Poslanikov ivotopis skoro je unikatno. Kada
se razmotre autentinost i obilje detalja koje nudi ovo djelo,
ono se izdvaja kao istinska veliina meu savremenim djelima o ivotopisu Muhammeda, a.s.
Meutim, Hejkel se odve previe osvre na autoritet orijentalistikih uenjaka te, shodno tome, uvijek je primoran da

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 49

8.4.2015 16:06:53

50

Islam

svoje dokaze opravdava njihovom terminologijom. Konana


posljedica jeste jedna odve apologetska biografija Poslanika, a.s. On pie da je posveen pisanju koje naziva naunom
studijom koja je razvijena zapadnom, modernom metodologijom, te svoj pristup ivotopisu Poslanika, a.s., smatra istovjetnim pristupima istraivaa u prirodnim naukama.
Osnovna motivirajua snaga iza Hejkelovog ivotopisa
Poslanika, a.s., jeste njegov bijes prema klevetama, lanim
optubama i neprijateljstvu orijentalista. Ovo ga esto
primorava da odreene situacije iz ivotopisa procjenjuje
na osnovu onog stava koji su prethodno zauzeli orijentalisti.
Njegova esta meta jeste jedan britanski slubenik u Indiji iz
devetnaestog stoljea William Muir.7
Hejkelov i Numanijev bijes prema orijentalizmu djelimino moe biti objanjen vremenom (i zemljama) u kojima
su ivjeli. Numanijeva Indija i Hejkelov Egipat bili su pod britanskom okupacijom za ivota ova dva autora. Oni su svoja
djela pisali iz jedne odbrambene ili defanzivne pozicije i to u
doba kada je zapadna intektualna dominacija bila bez premca. Meutim, uprkos ovim injenicama, njihove studije ivotopisa Poslanika, a.s., (kao i djelo Syeda Emira Alija Duh islama)8 imale su presudni utjecaj na muslimanski um. Iako su
u svojim djelima ovi autori nesumnjivo apologetini, njihove
knjige predstavljaju hrabre poduhvate njihovog vremena, te,
uprkos protoku vremena, njihova djela nisu prevaziena u
naunom smislu, te u pogledu jasnoe i snage argumenata.
BIOGRAFIJA FAKTOCIDA

Komparativno gledajui, zbilja je poteno kazati da su nedavne biografije Poslanika, a.s., postigle mnogo manje. U svojoj studiji Muhammed, Boiji poslanik, Nadwi se, naprimjer,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 50

8.4.2015 16:06:53

Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda

51

jako mnogo oslanja na djela ranih muslimanskih uenjaka i


komentatora poput Ibn Hiama, Ibn Kesira i Ibn Kajjima.9 S
druge strane, u djelu Muhammed: Njegov ivot utemeljen na
najranijim izvorima Lings je upuen vie na Ibn Ishaka, Ibn
Hiama, Ibn Sada i El-Vakidija.10 Meutim, kada je rije o samom sadraju, nema mnogo razlika izmeu Nadwija i Lingsa. Oba autora ivotopis poslanika Muhammeda, a.s., predstavljaju kao historijsku hroniku, s identinim kazivanjima
u oba djela. Nakon svega reenog, opet se mora priznati da
su ove dvije biografije itekako razliite. Nadwi, naprimjer, ne
ini nita istinski da objasni dogaaje u svome narativu, te
tako poveava informacijski sadraj. Lings je, pak, izvrstan
pripovjeda, iji kazivanje i stil veoma dobro odgovaraju veliini teme i posebnom znaaju osobe koja je u fokusu samog
narativa. Nadvijevo djelo nije privlano (to je vjerovatno
greka prevodioca), u njemu je jako dosta ponavljanja (vjerovatno zbog injenice da je on veinu knjige izdiktirao), te je
na neki nain neinspirativno iz ugla kazivanja i stila. Razlika
izmeu Nadwija i Lingsa nije u naunom pristupu injenicama ili pak u nekoj novini koju su donijeli ili ne. Razlika je u
stilu i snazi kojim jedan od autora obogauje svoje kazivanje.
Lingsova studija opisana je kao ivotopis Boijeg poslanika
par exellence, te kao umjetniko djelo... jedan moderni engleski klasik.
Ukoliko je umijee kazivanja kriterij po kojem se vrednuje literatura o ivotu Boijeg poslanika, a.s., onda je Lings nesumnjivo napisao jedno remek-djelo. Meutim, ukoliko vanim za vrednovanje uzimamo shvatanje, analizu i savremenu
relevantnost, onda je Hamidullahovo djelo Muhamed, Boiji
poslanik (isti naslov kao i kod Nadwija) daleko bolje i superiornije djelo.11 Poput Lingsa, Hamidullah svoju studiju zasniva
na najranijim izvorima, meutim, on ima velike probleme sa

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 51

8.4.2015 16:06:53

52

Islam

stilom. Njegov stil je izvjetaen, esto nespretan i teak za


itanje. Meutim, za razliku od Lingsa i Nadwija, Hamidullah
unaprijed kazuje svojim itateljima da im ne eli priati priu
ili ponuditi jo jedno kazivanje. Umjesto toga, on smatra da
je njegov zadatak da naglasi ono to klasini pisci nisu toliko
isticali.
U svojoj studiji ivotopisa Muhammeda, a.s., Hamidullah
je sutinski reorganizirao materijal na koji su se brojni tradicionalni uenjaci fokusirali. To ukljuuje: politiku, dravnu
administraciju, drutvene institucije, ekonomiju, metodologiju uspostavljanja meurasnih odnosa, te saobraavanja
duhovnog i materijalnog. Krajnji rezultat je taj da smjernice
ovog ivotopisa Muhammeda, a.s., ne bivaju svedene samo
na linu pobonost i herojska kazivanja o vojevanju. Uistinu,
Hamidullahovo djelo Muhammed, Boiji poslanik sadrava
tek minimalni broj informacija o bitkama u kojima je poslanik Muhammed, a.s., uestvovao. Na ovaj nain, Hamidullah
je izabrao da se koncentrira na odnose izmeu Poslanika,
a.s., i njegovih neprijatelja. Djelo Muhammed, Boiji poslanik
elaborira svoje argumente do zahtijevane dubine, ali je i bez
obzira na to jedan hrabar pokuaj u polju historiografije i pokazatelj smjera kojim savremene studije o ivotopisu Poslanika, a.s., treba da se kreu.
IVOTOPIS POSLANIKA, A.S., I BUDUNOST

Konvencionalne metode pisanja ivotopisa Poslanika, a.s.,


pruile su nam obilje injenica i informacija, odnosno onoga to Hamidullah naziva sirovi materijal, o ivotu poslanika Muhammeda, a.s. meutim, iako je ovaj pristup izuavanju ivota i djela Poslanika, a.s., bio neprocjenjiv u prolosti, on ima svoje nedostatke, koji treba da budu popravljeni

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 52

8.4.2015 16:06:53

Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda

53

i zamijenjeni novim i inovativnijim metodima izuavanja


paradigme muslimanskog ponaanja.
ak i iz ugla modernih pisaca, trebalo bi biti jasno da
pripovjedni pristup pisanju biografije ili historije ne donosi
nikakve novine ili otkria. Osim toga, ako je sve to treba
uiniti pri pisanju ivotopisa da poveemo kazivanje s Poslanikom, a.s., zato onda da novi autori to kazivanje uvijek ponavljaju? Kakve god da budu njihove zasluge ili nedostaci, ne
moe se uoiti vidljiva razlika, u naraciji, izmeu djela Hafiza Gulama Sarvara, Muhammeda H. Hejkela, Abdul Hamida
Siddikija, Abul Hasana Alija Nadwija i Martina Lingsa. tavie, pripovjedaki pristup ima tendenciju uvoenja intelektualne i stilske lijenosti kod pisaca. Stoga su brojne injenice
iz Poslanikovog ivota ispriane skoro bez ikakvih varijacija
u stilu i vokabularu. Ponekad se koriste izrazi koji su davno
zastarjeli, pa tako savremeni autori koriste vokabular Ibn Ishaka, naprimjer. Ovo se svakako ne odnosi na djelo Martina
Lingsa jer je on izgradio svoj prepoznatljiv stil.
Postoje i drugi razlozi zato je konvencionalni pristup
pisanju ivotopisa Poslanika, a.s., danas neadekvatan. I dok
pisci klasinih djela o ivotopisu Muhammeda, a.s., nude
obilje injenica muslimanima ponaosob i muslimanskim
drutvima, same ove injenice nisu dovoljne da motiviraju
pojedince ili da rijee probleme u drutvu. Poznavanje injenice da se za vrijeme Bitke na Bedru 317 slabo opremljenih
muslimana borilo i izvojevalo pobjedu protiv dobro naoruane vojske od hiljadu ratnika plemena Kurej, kazuje nam da
su muslimani bili hrabri na bojnom polju. Meutim, da li je
hrabrost jedina lekcija koju treba nauiti iz Bitke na Bedru?
Ili, da li nam ta bitka moe takoer dati upute o ponaanju
u ratu, odnosu prema neprijateljima, smjernicama za pribavljanje informacija, o tome ko se smije, a ko se ne smije ubiti u

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 53

8.4.2015 16:06:53

54

Islam

ratu, ta se smije, a ta se ne smije unititi, ta moe, a ta ne


moe biti narueno, te kako se treba voditi vanjska politika
za vrijeme sukoba i neprijateljstava? Ukoliko Bitka na Bedru
treba imati neki znaaj za nas danas i u budunosti, njene
lekcije moraju biti relevantne za savremene situacije. injenice iz ivotopisa Poslanika, a.s., ne mogu se samo konstatovati, one moraju biti integrirane, sintetizirane i analizirane,
pretvorene u principe i modele, tako da mogu biti pretoene
u savremeni i budui viot.
Nakon Kurana i hadisa, kljuni izvori za biografiju Poslanika, a.s., jesu zapisi s bojnih polja, poznati kao megazi.
Ovo djelimino objanjava zato se mnogi biografi fokusiraju na sukob i bitke. Napisana uglavnom da bi zabiljeila
dogaaje vezane za vojne pohode, megazi djela sadravaju
obilje detalja. Meutim, ti detalji vezani su za relativno kratak period Poslanikovog ivota. U prve dvadeset i tri godine
islama, to je razdoblje u kojem je ivio poslanik Muhammed,
a.s., Bitke na Bedru i Uhudu nisu trajale vie od dva dana.
Najdua bitka, Bitka na Hendeku, trajala je jedan mjesec, ali
nije bilo izravnog sukoba jer neprijatelji nisu mogli prei zatitne kanale koje su muslimani izgradili da bi se odbranili.
Poslanikov najvei vojni trijumf, osvajanje grada Mekke, takoer je protekao bez prolijevanja krvi. Uistinu, za est decenija Poslanikovog ivota, Muhammed, a.s., je proveo neto
manje od jedne godine u bitkama i fizikim sukobima. Opet,
Lings nije usamljen meu biografima koji su vie od polovine svoga djela posvetili ratovanju.
Ovo pretjerano oslanjanje na rane historijske i vojne
izvore (poput megazija) znai da je ekonomski i drutveni
ivot u Mekki i Medini bio previen. Postoje autentini izvori za ovu tematiku i oni ukljuuju El-Ezrekijevo djelo Hronika Mekke (Ahbarul Mekke), te djelo Omera ibn ejbe Hronika

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 54

8.4.2015 16:06:53

Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda

55

Medine (Ahbarul Medine), te druga djela koja nam mogu ponuditi nove uvide u kulturalni i tehnoloki milje u kojem se
poslanik Muhammed, a.s., kretao. ak je i literatura koja se
fokusira na moral, karakter i navike Poslanika, a.s., (email)
u velikoj mjeri zanemarena i previena.
Statini opis osnovni je instrument u konvencionalnim
djelima o ivotu Poslanika, a.s. Kao takva, ta djela zanima da
ponude odgovor na samo jedno pitanje: ta je Poslanik, a.s.,
radio? Kao to Hamidullah istie, klasine autore nije zanimala uzrono-posljedina veza. Meutim, ukoliko dananji
muslimani ele uiniti djela o ivotu Poslanika, a.s., relevantnim za sadanjicu i budunost, oni nemaju drugog izbora
nego da se posvete i drugim, dodatnim pitanjima. Ona ukljuuju pitanja poput: Kako je neto inio? I zato je je to inio?
Ova dva pitanja nalau da se djela o ivotopisu Poslanika, a.s., podvrgnu istraivakim analizama da bi se objanila
pozadina dogaaja. To zahtijeva da idemo dalje od nekoliko
tradicionalnih izvora koji su dominirali u polju studija o Poslanikovom ivotu. ivot poslanika Muhammeda, a.s., mora
biti napisan kao iva historija, a ne kao daleka, historijska
biografija. Kao analitika historija, djela o ivotu Poslanika,
a.s., moraju razumjeti ivot Muhammeda, a.s., jer on oblikuje i motivira ponaanja dananjih muslimana i njihovih drutava. Analitika djela o ivotu Muhammeda, a.s., imaju za
cilj da otkriju i sintetiziraju ope principe iz historijskih situacija, a to su principi koji treba da imaju snanu savremenu
relevantnost, te koji bi omoguili modernim muslimanskim
drutvima da donesu moralne procjene dok se suoavaju s
kompleksnom stvarnou.
U nastojanju da odgovore na pitanja kako i zato, analitika djela o Poslanikovom ivotu moraju se fokusirati na
Poslanikove ideje i koncepte, osim fokusiranja na njegova

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 55

8.4.2015 16:06:53

56

Islam

djela. Aspekat smjernica u djelima o ivotu Poslanika, a.s.,


najbolje se moe iskazati kroz propitivanja Poslanikovog
naina operacionalizacije kljunih islamskih koncepata u
njegovom ivotu. U pokuaju da se utvrdi kako je Poslanik,
a.s, odreene ideje i koncepte pretvarao u djela, logika detaljnog propitivanja najee donosi mnogo vrednije rezultate
negoli puko ispitivanje nepouzdanih dokaza. Naprimjer, u
jednom kratkom eseju o tome kako je Poslanik, a.s., implementirao ideju dogovaranja u islamu (poznatom kao ura
na arapskom jeziku) Tayeb Abedein je ponudio mnogo vie
odgovora od brojnih profesionalnih biografa poslanika Muhammeda, a.s.12 Poevi od premise da je musliman obavezan da se konsultuje prije nego donese neku vanu odluku,
ovaj autor sugerira da moramo znati: s kim da se konsultujemo, s javnou ili manjom drutvenom grupom; u kojim
situacijama i pitanjima dogovor postaje sutinski vaan; te
da li je posljedica dogovaranja obvezujua za vou?
Prouavanje ivota Poslanika, a.s., u relaciji s idejom dogovora i konsultiranja pomae nam da odgovorimo na sve tri
postavljena pitanja. Tokom cijelog ivota, poslanik Muhammed, a.s., uglavnom se konsultirao oko velikih, ali i nerijetko
i oko malih odluka. Abedein nam objanjava s kim se Poslanik, a.s., konsultovao. Ubrzo nakon Bitke u Taifu, poraeno
pleme prihvatilo je islam. Poslaniku, a.s., bilo je nelagodno
da uzme ratni plijen od njih jer su mu sada bili braa u vjeri.
On je pitao svoje vojnike da li ele vratiti ono to su zaplijenili. Vojnici su se sloili s tim. Meutim, Poslaniku, a.s., trebala
je jo neka potvrda, te im je kazao: Ne znamo ko je od vas
saglasan, a ko nije. Sada se malo udaljite dok sami ne donesete odluku.
Drugom prilikom, Poslanik, a.s., odluio je da poduzme
neto protiv svoga plemena Kurej. Dva ashaba sloila su se

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 56

8.4.2015 16:06:53

Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda

57

s njim. Meutim, Poslanik, a.s., je zatraio miljenje drugih


predstavnika zajednice takoer. Jednom, pak, Poslanik, a.s.,
je elio potpisati primirje s jednim plemenom koje je ivjelo u blizini Medine, da bi ih podstakao da se ne bore protiv
ostalih plemena. Stoga je pozvao starjeine dvaju glavnih
plemena u Medini i zatraio njihov stav o tom pitanju.
Ovi dogaaju Abedeinu pruaju definiciju ure iz muslimanske perspektive. On kae: Vladar treba dobiti odobrenje pojedinaca kada je rije o pitanjima vezanim za njihovo
pravo vlasnitva. Kada je rije o neemu to zahtijeva posebno iskustvo i znanje, muslimanski se lider treba konsultovati
i dogovarati s onima koji posjeduju takvo iskustvo i znanje,
bez obzira kome pripadaju.
Meutim, oko kojih se pitanja potrebno konsultovati?
Abedein smatra da cjelokupni ivotopis Poslanika, a.s., obiluje primjerima koji pokazuju da se Poslanik, a.s., konsultovao
sa zajednicom o uistinu brojnim pitanjima koja su ih se ticala.
Meutim, on ne pronalazi nijedan primjer da je Poslanik, a.s.,
konsultovao svoje sljedbenike kada je imenovao vojskovoe,
namjesnike u pokrajinama ili sudije. Iz ovoga Abedein zakljuuje: Vjerovatno bi takva vrsta dogovora razvila negativna
osjeanja unutar muslimanske zajednice, ili se smatralo da
bi vladareva prerogativa bila da sam sebi izabere podanike.
Konano: da li je dogovor nakon konsultiranja obavezujui za vou? Abedein primjeuje da postoji samo jedan
primjer kada se Poslanik, a.s., konsultovao sa svojom zajednicom, pa nije prihvatio stav oko kojeg su se pripadnici zajednice sloili. Meutim, postoje najmanje tri primjera u kojima
je zabiljeeno da je Poslanik, a.s., ispotovao dogovor zajednice, iako se on s tim nije slagao. Jedan zakljuak koji moemo
izvui iz svega ovoga jeste da je savjetovanje obavezujue za
vou bez obzira kakav njegov lini stav bio o tom pitanju.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 57

8.4.2015 16:06:53

58

Islam

ak i jednostavno propitivanje Poslanikovog ivotopisa,


kao to nam pokazuje analiza Tayeba Abedeina, donosi
bogate zakljuke. Odgovori na sve tri postavljena pitanja utemeljeni su na dokazima i mogu se, naprimjer, pretoiti u javnu zakonodavnu politiku kojom javno savjetovanje postaje
obavezujue kada se radi o vanim pitanjima, odnosno koje
ustavno moe ograniiti vlasti u ovakvim primjerima.
Ono to je bitno u ivotopisu poslanika Muhammeda,
a.s., jesu uzroci i principi za koje je Poslanik, a.s., ivio, te
operativna forma koju je on dao islamskim konceptima i idejama. Ne bi trebalo razumijevati da se slijeenje Poslanika
ogleda u nastojanju da se njegova djela oponaaju u posve
doslovnom smislu. Poslanikova djela. Ali su obavezni promovirati norme ponaanja i ivotne principe koji mogu biti
izvueni kao lekcije iz Poslanikovog ivotopisa. Jedino studije o ivotopisu Muhammeda, a.s., iz perspektive koncepata
i ideja, koje nastoje odgovoriti na pitanja zato i kako, mogu
pretoiti ivot Muhammeda, a.s., u jednu ivu realnost. Jedino preobraavanjem ivotopisa Muhammeda, a.s., iz historijskog narativa u savremenu mapu putokaza, muslimani
mogu u potpunosti cijeniti znaaj ivota poslanika Muhammeda, a.s za budunost.
BILJEKE
Ibn Ishaq, The Life of Muhammad, preveo: Alfred Guillaume, Oxford University
Press, Oxford, 1955. Guillaumeov prijevod smatra se nepouzdanim. Vidjeti prikaz: A.L. Tibawi, The Life of Muhammad: A Critique of Guillaumes English Translation, prvobitno objavljen u asopisu Islamic Quarterly te ponovno objavljenu:
A. L. Tibawai, Arabic and Islamic Themes, Luzac, London, 1974. Tibawijev zakljuak je da ovaj prijevod ne moe biti prihvaen kao pouzdan prijenos i reprodukcija originalnog arapskog teksta.
2
Hafiz Ghulam Sarwar, Muhammad: The Holy Prophet, Sh. Muhammad Ashraf, Lahore, 1961.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 58

8.4.2015 16:06:53

Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda

59

Vidjeti istraivanje: A.L. Tibawi, English Speaking Orientalists, Islamic Cultural


Centre, London, 1965; te: Edward W. Said, Orientalism, Routledge and Kegan Paul,
London, 1978.
4
Shibli Numani, Seerat un Nabi (the Life of the Prophet), preveo: Tayyib Bakhsh
Budayuni, Kazi Publications, Lahore, 1979. Originalno djelo je na urdu jeziku u
est tomova i objavljeno je 1936. godine. Biljeka urednika: Budayunijev prijevod
moe se nai u tampanom izdanju, te je dostupan na stranici www.islamicbookstore.com. Numani je bio rijedak historiar i biograf u islamskoj tradiciji. Vidjeti:
Mehr Afroz Murad (Professor of History, Intellectual Modernism of Shibli Nuamani, University of Karachi), Kitab Bhavan, India, 1996.
5
Muhammad H. Haykal, The Life of Muhammad, prevod: Ismail Raji al-Faruqi,
Islamic Book Trust, Kuala Lumpur (1976, ponovno tampano 2003). Biljeka
urednika: Hejkel je jo uvijek aktivan novinar, bio je glasnogovornik egipatskog
predsjednika Demala Nasira i savjetnik predsjednika Anwara Sadata.
6
Numani, Seerat un Nabi, vol. 1, p. 85.
7
Biljeka urednika: William Muir, The Life of Mahomet, Smith, Elder and Company,
London, 1861. Puni tekst Muirove biografije skeniran je i postavljen na internetu
te se moe pronai na stranici: http://answering-islam.org.uk/Books/Muir/Life1/
index.htm; pristupljeno u aprilu 2005.
8
Syed Ameer Ali, The Spirit of Islam, (reprinted by Islamic Book Trust), India. Biljeka urednika: Syed Ameer Ali (18491928) je muslimanski advokat iz Indije, te
sudija Vieg suda u Kalkuti, koji je doao u Britaniju 1904. godine i postao aktivan
na muslimanskoj sceni u Britaniji.
9
Abul Hasan Ali Nadwi, Muhammad Rasulullah (Muhammad, the Prophetof
God), prijevod sa urdu jezika: Mohiuddin Ahmad, Academy of Islamic Research
and Publications, Lucknow, India, 1979.
10
Martin Lings, Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources, George Allen
and Unwin, London, 1983. Biljeka urednika: Marin Lings, bivi referent za orijentalne rukopise pri Britanskom muzeju u Londonu, te standardni predstavnik
tradicionalnog sufijskog islama. Umro je u maju 2005. kada je imao 93 godine.
11
Muhammad Hamidullah, Muhammad Rasulullah, Huzaifa Publications, Karachi, 1979.
12
Tayeb Abedein, The Practice of Shura, The Muslim, 7: 159161 (April 1970). Biljeka urednika: The Muslim je bio asopis koji je izdavala glavna organizacija
muslimanskih studenata u Ujedinjenom Kraljevstvu poznata kao Federation of
Student Islamic Societies (FOSIS). Organizacija FOSIS jo uvijek postoji. Osamdesetih godina prestalo je objavljivanje asopisa The Muslim.
3

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 59

8.4.2015 16:06:53

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 60

8.4.2015 16:06:53

ERIJAT KAO METODOLOGIJA


RJEAVANJA PROBLEMA

erijat je sutina islamskog svjetonazora. Upravo taj skup


znanja muslimanskoj civilizaciji osigurava nepromjenljive
odlike kao i osnovna sredstva za prilagoavanje na promjenu. Teoretski gledano, erijat pokriva sve aspekte ljudskog
ivota: line, drutvene, politike i intelektualne. Praktino,
erijat daje znaenje i sadraj ponaanju muslimana u njihovim ovosvjetovnim poslovima.
Prirodno, erijat se opisuje kao islamski zakon. Meutim, granice erijata proirene su izvan ogranienih horizonata prava. erijat je takoer etiki i vrijednosni sistem,
jedna praktina metodologija usmjerena ka rjeavanju problema dananjice i sutranjice. Doslovno, erijat znai staza
do vode, izvora cjelokupnog ivota. Za muslimansku civilizaciju, erijat predstavlja tu beskrajnu duhovnu i zemaljsku
e koja nikad nije utaena. Muslimanski narod neprestano
trai bolju i bolju implementaciju erijata kada je rije o trenutnim i buduim pitanjima. Islamska priroda muslimanske
civilizacije mjeri se uspjehom potrage za erijatom, odnosno
koliko se pribliila izvoritu vode svojim pridravanjem
pravnih, etikih i metodologijskih principa erijata. Vanjska
forma muslimanske civilizacije ovisi o aktuelnim naunim,
tehnolokim i ekonomskim uvjetima koji prevladavaju u
odreenom razdoblju. Ove forme jasno se razlikuju od jedne
epohe do druge, te ilustriraju dinamiku prirodu islamskog
svjetonazora. Meutim, unutra, fiksirani principi erijata
61

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 61

8.4.2015 16:06:53

62

Islam

osiguravaju da muslimanske civilizacije raznih epoha uvijek


zahtijevaju i trae iste etike ciljeve. Kao takva, islamska civilizacija bila bi ona civilizacija u kojoj su erijatske vrijednosti dosegnule vei izraz.
U cjelokupnoj historiji islama, erijat nije bio vie zloupotrebljavan, pogreno razumijevan i pogreno interpretiran
koliko u ovoj naoj epohi. erijat se koristio da opravda opresiju i despotizam, nepravdu i zloupotrebu vlasti i moi. On
je predstavljen kao okotalo zakonsko tijelo koje ima malo
ili nimalo veze s modernim vremenima. Nadalje, predstavljan je kao intelektualno sterilan skup znanja koja pripadaju
dalekoj historiji vie negoli sadanjosti i budunosti. Sve to
ustvari nanijelo je veliku tetu muslimanskom narodu, uguilo je istinski preporod islama i izvornu pojavu savremene
muslimanske intelektualne tradicije.
Brojni problemi savremenih muslimanskih drutava potiu od injenice da je erijat ogranien na podruje prava.
Tako je erijat postao ekskluzivno podruje tradicionalnih
uenjaka koji su bili okupirani zakonskim pravima koja je
sainila klasina ulema ili imami stotinama godina prije, odnosno podruje za koje su se zanimali samo moderni pravnici koji su nastojali razumjeti erijat koristei se sredstvima
pravnog sistema sa Zapada. U oba sluaja ignorisane su vrijednosti koje erijat eli promovirati, kao i stvarne teme na
koje se te vrijednosti odnose. tavie, erijat ne samo da je
sabijen u uske okvire prava, nego je dodatno ogranien na jedan ili dva segmenta svojih pravila. Tako su oni aspekti erijata koji se odnose na pitanja iz domena naruavanja norme
i sankcija, te na drutveno ponaanje zauzeli znaajan prostor u djelima i miljenjima savremenih tradicionalistikih i
modernih uenjaka. Fragmentirajui erijat na ovaj nain, te
ignorirajui njegove ope vrijednosti, muslimanski uenjaci

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 62

8.4.2015 16:06:53

erijat kao metodologija rjeavanja problem

63

i pravnici unitili su njegovu sutinu i holistiku prirodu, te


ga predstavili na jedan uistinu groteskan nain. Dok erijat
naglaava milost, umjerenost i ravnoteu, dananji eksponenti erijata istiu ekstremne kazne ne uzimajui u obzir
drutveni i politiki kontekst. Dok je erijat po prirodi protivan svakoj vrsti despotizma, savremeni spasioci erijata pokuavaju ga nametnuti poprilino despotskim sredstvima.
Dok erijat promovira politiku i drutvenu pravdu, te jednakost svih pred zakonom, moderni praktiari erijata nastoje nametnuti njegova pravila onima koji su ponieni i bez
ikakvih prava ili, pak, manjinama i stranim prognanicima
kojima erijat ne znai nita. I dok se jedan aspekt erijata
sputava i zatakava, jer ne odgovara vladajuim oligarhijama
ili zapadnim obrascima, drugi se prenaglaava da bi se narod
obmanuo kako erijatski zakon jo uvijek funkcionie.
Ukoliko se eli da erijat postane dominantni putokaz
i princip ponaanja u savremenim muslimanskim drutvima, on mora biti izbavljen iz kandi okotalih tradicionalistikih uenjaka i pretjerano revnih pozapadnjaenih pravnika. Treba znati da su vremenski i prostorno bila ograniena pravna miljenja klasinih imama, i njihovih pravnih
kola, od kojih je pet dominantno: hanefijska kola na Indijskom potkontinentu, zapadnoj Aziji i Egiptu, malikijska
kola u sjevernoj i zapadnoj Africi, afijska kola u Maleziji
i Indoneziji, hanbelijska kola u Arabiji, te daferijska kola
u Iranu i Iraku. Svi oni nastojali su rjeavati probleme svojih
drutava, te istraiti probleme u svjetlu tada dostupnog znanja. Oni su svoje stavove iznosili bez predrasuda ili bojazni,
te ih je zanimala istina onakva kakvom su je vidjeli. Ovo je
razlog zato je veina pravnih miljenja bila suprotsavljena
vladarima tog doba, pa su vladari zauzvrat progonili imame, predvodnike odreenih kola miljenja. Meutim, ova
pravna miljenja nikada nisu bila zamiljena kao krajnji

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 63

8.4.2015 16:06:53

64

Islam

stav, odnosno konano razumijevanje odreenog erijatskog


pravila. Veliki imami nikada nisu imali namjeru da njihova
miljenja postanu trajna pravila ili zakon, jer bi se to kosilo
s Boanskim autoritetom. Zbog toga su svi oni, bez izuzetka, naglaavali da su pravila do kojih su doli samo njihova miljenja, izvedena iz izvora erijata, te da ne bi smjela
biti prihvaena bez kritikog promiljanja o njima. Upravo
je ovo razlog zbog kojeg niko od njih nikako nije bio sklon
da se na njegovim pravnim stavovima ustanovi neka kola miljenja. injenica da dananji muslimani miljenjima
klasinih imama pripisuju vjenu validnost, te u njihovim
stavovima i miljenjima tragaju za odgovorima na moderne
probleme, umjesto da za tim tragaju u izvorima erijata, jedan je od znakova muslimanske intelektualne letargije. Iako
se misli da se ovako komplimentira djelima velikih imama,
ustvari se radi o vrijeanju njihovih dostignua. Naravno,
savremena muslimanska drutva mogu dosta toga nauiti
iz njihovog iskustva i djela, to treba maksimalno iskoristiti. Posebno se ne mogu zaobii stavovi klasinih imama o
teolokim pitanjima, vjerovanju i ibadetima. Svakako da mi
nemamo potrebu da zalazimo u tu problematiku. Meutim,
erijat nije samo teologija. To je mjeavina zakona, etike i
metodologije. Moemo izvui znaajne lekcije iz toga kako
su imami ovaj amalgam primjenjivali u odreenim situacijama za vrijeme svog ivota, ali mi ne moemo pronai bilo
kakvu drugu zamjenu za na angaman na sopstvenim problemima. Uistinu, zadatak vraanja na izvore erijata s ciljem da se iznau rjeenja za nove, razliite i prisutne probleme mora biti obavljen u svakom razdoblju. Jer, svako stoljee
proizvodi radikalno razliite i nove probleme koji ne mogu
biti predvieni, te koji se ne mogu rijeiti nekim tradicionalnim rjeenjima.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 64

8.4.2015 16:06:53

erijat kao metodologija rjeavanja problem

65

I dok erijat treba izbaviti iz stiska okotalog tradicionalistikog znanja, on se mora i zatititi od najezde moderne
apologetike. U nastojanju da se erijatu nametne moderan
i pozapadnjaen okvir, muslimanski pravnici naruili su integritet erijata. erijat ne treba modernizirati, nego razumjeti u njegovim pojmovima. ak sama upotreba zapadne
terminologije postaje jedna prepreka za savremeno shvatanje erijata. Naprimjer, erijat se odnosi na sveukupan ljudski ivot i interakcije, te zbog toga u tradicionalnim muslimanskim izvorima ne postoji pojam koji oznaava ono to je
u zapadnoj pravnoj tradiciji lino ili stvarno pravo. Ukoliko
bismo jedan dio erijata imenovali na ovaj nain, mi bismo
ga odvojili od drutvenih i ekonomskih aspekata ljudskog
ponaanja, tako da bi meusobne veze, koje erijat nastoji
istaknuti, bile naruene. Slino tome, ne mogu se odreeni
aspekti erijata ignorisati ili omalovaavati, a da se istovremeno drugim aspektima daje prevelika vanost. Naprimjer,
u drutvima u kojima se miraz koristi kao nain da se stekne
bogatstvo, zbog ega je velikoj veini mladia teko ili skoro
nemogue da se oeni, malo smisla ima nametati ekstremne
kazne za ponaanja koja karakterie seksualna frustracija.
Takoer, besmisleno je braniti ili stavljati pod tepih one aspekte erijata koji imaju za cilj da odgovore posebnim situacijama i razliitim ljudskim potrebama. Poligamija je dobar
primjer. Veina pozapadnjaenih muslimanskih pravnika
stidi se govoriti o erijatskim pravilima o poligamiji, te ovo
pitanje potcjenjuje u svakoj prilici. Hussein Nasr nudi jedan
jako dobar komentar u vezi s ovim pitanjem:
Mnogi modernizirani muslimani osjeaju se nelagodno zbog ovog erijatskog pravila samo iz jednog razloga, a to
je zabrana poligamije u kranstvu i na dananjem Zapadu.
Dokazi protiv ovog pravila nisu toliko logini koliko su sentimentalne prirode, te u sebi nose prizvuk zapadne premoi

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 65

8.4.2015 16:06:53

66

Islam

i prestia. Sva pravila vezana za poligamiju utemeljena su na


injenici da je poligamija jedini nain da se preveniraju brojne drutvene bolesti naeg vremena, ali ona nemaju nikakav
utjecaj na one kojima je savremena moda zamijenila sunnet
Poslanika, a.s. Treba se zapitati: da je modernizam nastao
na Himalajima, a ne u Evropi, da li bi moderni muslimanski
apologeti pokuali tumaiti da erijatska uenja dozvoljavaju poliandriju kao to danas tumae njegova uenja u monogamnom smislu koji je sukladan sa zapadnim praksama.1
Poenta je da zapadni obiaji i prakse ne bi trebalo da diktiraju na pristup erijatu. Ne moemo svijet onakvim kakav
je on danas uzeti za jedinu zbilju, te relevantnost ili irelevantnost odreenih erijatskih pravila procjenjivati samo
na osnovu toga, odnosno na osnovu stepena prilagoenosti
ovom svijetu. Slino tome, ne moemo uzeti historijsko iskustvo klasinih uenjaka za jedini reprezent i izvor erijata.
Muslimanski uenjaci i intelektualci moraju stei savremeno poimanje erijata u njegovim pojmovima, te se prema
njemu odnositi kao prema jednoj integriranoj cjelini, i koristiti sopstvenu metodologiju pri svemu ovome. Ovo ne znai
da se erijat prilagoava ili ukalupljuje u strane okvire, niti
da se miljenja i stavovi klasinih pravnika smatraju nevanim. Sve ovo iziskuje povratak izvornim osnovama erijata.
IZVORI ERIJATA

Izvori erijata tradicionalno se dijele u dvije temeljne kategorije: osnovne i pomone izvore. Openito, osnovnim izvorima
erijata smatraju se Kuran i sunnet poslanika Muhammeda,
a.s. Za vrijeme ivota poslanika Muhammeda, a.s., Kuran je
praktino pretakan u ivot Poslanikovim djelima i rijeima.
Muslimanskoj zajednici tada nije bilo potrebno nita drugo

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 66

8.4.2015 16:06:54

erijat kao metodologija rjeavanja problem

67

za razumijevanje pravnih ogranienja i etikih uputa vezanih za njihovo ponaanje. Sam Poslanik, a.s., suoavao se i
borio s problemima koji se se pojavljivali u zajednici, te je
davao nune odgovore na sva pitanja koja su se pojavljivala. Meutim, nakon njegove smrti nisu postojala izravna
objanjenja kuranskih smjernica i propisa. Stoga se, nakon
Kurana i sunneta, kao trei izvor erijata pojavio idma ili
konsenzus Poslanikovih ashaba o odreenom pitanju. Razlog zato je idma proglaen treim izvorom erijata jednostavan je: prirodno je da muslimani smatraju kako su, nakon
smrti Poslanika, a.s., njegovi ashabi najbolje i najpotpunije
razumijevali Kuran, jer su oni proveli svoje ivote uz njega.
Stoga je bilo prirodno da se pri objanjenju i tumaenju odreenih pravnih pitanja slijedi konsenzus (idma) Poslanikovih ashaba. Jedan hadis Poslanika, a.s., takoer je legitimizirao konsenzus osnovnim izvorom erijata. U njemu se kae:
Moj ummet se nee nikada sloiti oko lai.
Kako je muslimanska zajednica rasla, pojavljivalo se sve
vie novih problema, a mnogi od njih bili su po svojoj prirodi jedinstveni. Muslimanski uenjaci i pravnici ove probleme rjeavali su povlaenjem analognih paralela iz Kurana i
sunneta. Analogija, ili kijas, omoguila je da dva razliita sluaja mogu biti rijeena istom Boanskom smjernicom. tavie,
rjeenja i miljenja koja su nastala analogijom openito su bila
prihvaana od cjelokupne muslimanske zajednice, pa su stjecala i konsenzus vjernika. Stoga je analogno promiljanje postalo etvrtim izvorom erijata. Ovim izvorima erijata neki
muslimanski uenjaci takoer pridodaju idtihad ili individualno promiljanje koje je zasnovano na Kuranu i tradiciji
poslanika Muhammeda, a.s., koji su temeljni izvori erijata.
Idtihad se definira kao ulaganje krajnjeg napora da bi
se odredio stepen mogunosti odreenog erijatskog pitanja.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 67

8.4.2015 16:06:54

68

Islam

Krajni napor svakako ukljuuje analogiju, te je to razlog


zato su brojni uenjaci kijas smatrali posebnom formom
idtihada. I dok Kuran i sunnet erijatu daju nepromjenjive zakone, idtihad i idma predstavljaju jednu dinaminu
osnovu erijata. Upotreba idtihada ukljuuje fokusiranje na
pravne i etike propise Kurana, zajedno s njihovim pragmatinim formulacijama u sunnetu, koji se odnose na praktine i moralne probleme dananjice. Meutim, prije negoli
rezultati idtihada steknu erijatsku validnost, oko njih se
moraju sloiti muslimanski uenjaci i intelektualci (konsenzus ili idma). Na ovaj nain erijat se upotpunjuje, razvija i
prilagoava konstantnim promjenama.
Navedenim osnovnim izvorima erijata, Kuranu,
sunnetu, analogiji (kijasu), konsenzusu (idmau) i individualnom promiljanju (idtihadu), pridruena su tri dodatna ili
pomona izvora. Prema rijeima Saida Ramadana, to su:
1. Istihsan odstupanje od pravila prethodnika u odreenim pitanjima, te postupanje po drugom pravilu
zbog relevantnijeg pravnog miljenja koje iziskuje
navedeno odstupanje.
2. Istislah jedinstveno miljenje koje je nastalo zbog
opeg interesa o kojem se Kuran i sunnet nisu eksplicitno izjasnili.
3. Urf obiaj ili praksa odreenog drutva bilo u formi
rijei ili djela.
Ovi sekundarni izvori erijata ine stroga pravila mnogo
fleksibilnijim, te nadalje pokazuju adaptivan i promjenljiv karakter erijata. Muslimanski pravnici posebnu panju posveivali su instituciji istislaha ili opeg interesa, smatrajui da
je to vrijedan izvor zakonodavstva, te jedno dinamino sredstvo pomou kojeg erijat odgovara izazovima promjena.2

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 68

8.4.2015 16:06:54

erijat kao metodologija rjeavanja problem

69

Tradicionalno, muslimanski uenjaci nisu se fokusirali


na istislah, nego na njegovu openitiju formu, maslehu, koja
znai uzrok, sredstvo, povod ili cilj koji su dobri ili imaju potencijal za promoviranje dobra. U arapskoj upotrebi, ovaj pojam najee moemo nai u formi nezare fi mesalihen-nas:
Promiljanje o stvarima koje su opekorisne i dobre za ljude. Njegovo koritenje kao osnovnog sredstva promoviranja
erijata ustanovljeno je na argumentu da je dobro dozvoljeno, te da dozvoljeno mora biti dobro. Na osnovu ovakvog
promiljanja, tradicionalni muslimanski uenjaci razvili su
itav spektar kategorija maslehe, od kojih su neke zahtijevale
direktne dokaze iz Kurana i sunneta, dok su druge nalagale
pravnu obavezu na temelju jasnog promoviranja istaknutih
etikih kriterija erijata, poput zatite ivota i imovine, promoviranja islamskog morala i ispravnog miljenja.
Masleha je koritena kao vodei princip prilikom donoenja zakona u skorijoj muslimanskoj historiji. Godine 1857,
masleha je koritena kao osnova za reforme zakona u Tunisu. Preambula ustava iz 1860. godine glasila je: Bog... je
dao pravdu kao garant ouvanja reda na ovom svijetu, te je
objavio zakone i prava u skladu s ljudskim interesima (mesalih). Nadalje se navode tri osnovne komponente maslehe:
sloboda, sigurnost i jednakost.3 Istaknuti muslimanski uenjak Muhammed Abduhu naglaavao je potrebu koritenja
maslehe u reformama sudskog sistema u Egiptu i Sudanu.
Nedavno su brojni uenjaci poput Abdu Rezzaka Sanhurija4,
Marufa Dawalibija5 i Muhammeda Halida Mesuda6 zagovarali nunu primjenu maslehe s ciljem da se potpunije razumije erijat u savremenom kontekstu.
Sagledano u cjelini, primarni i sekundarni izvori erijata nude jedan skup prava, zakona i etike, te metodologiju
za rjeavanje savremenih problema. Ovaj skup istovremeno

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 69

8.4.2015 16:06:54

70

Islam

je utemeljen u vjenim vrijednostima i potpuno otvoren za


promjene i prilagodbe. Na samom vrhu erijata nalaze se
Kuran i Sunnet, koji su vjeni i pruaju apsolutni referentni
okvir za ponaanje i djelovanje muslimana. Svi drugi izvori erijata podreeni su Kuranu i sunnetu, jer oni ne mogu
uzdrmati autoritet apsolutnog referentnog okvira, ali mogu
podstaknuti i unaprijediti njegovo razumijevanje i primjenu. Iako je Kuran sama osnova zakonskih i pravnih propisa
u islamu, on nije pravno referirao na svaku pravnu mogunost ili na svaku predvidivu i nepredvidivu okolnost ljudske situacije. Kao knjiga upute, Kuran postavlja, openito
kazano, minimalne i maksimalne parametre unutar kojih
muslimansko drutvo mora realizirati svoje pravne i etike
aktivnosti. Pravni parametri koje je Kuran uspostavio zauujue su malobrojni: samo sedamdeset propisa o porodinim pitanjima, sedamdeset o graanskim pravima, trideset
o kaznenom pravu, trinaest o nadlenostima i procedurama,
deset o ustavnom pravu, dvadeset i pet o meunarodnim
odnosima i deset o ekonomskim i finansijskim pitanjima.7
(Brojevi poput ovih mogu biti tek aproksimativni, istie Said
Ramadan. O nekim pravnim osnovama nekih propisa moe
se raspravljati, dok se drugi odnose na vie sfera ljudskog djelovanja i ponaanja.) Stoga, pravni i etiki parametri, s najboljim primjerima kako se mogu pretoiti u ivu stvarnost,
ine nepromjenljivu sr erijata. Iza ovih parametara, erijat
je potpuno otvoren. On se moe razvijati i oblikovati shodno
potrebama drutva i vremena i to pomou bilo kojih svojih
izvora: idmaa, kijasa, idtihada i istislaha. Izvori erijata
koji nadopunjuju Kuran i sunnet predstavljaju sredstva za
rjeavanje problema. Oni omoguuju metodologiju za prilagodbu promjenama. Zaista je tragino to su se muslimanska
drutva odluila da ih ignoriu. Put ka erijatu kojim su pole odreene muslimanske zemlje u proteklim decenijama

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 70

8.4.2015 16:06:54

erijat kao metodologija rjeavanja problem

71

potire jedan od osnovnih etikih principa koje erijat nastoji


promovirati: cilj ne opravdava sredstva. U potrazi za erijatom, i ciljevi i sredstva moraju biti izvedeni iz erijata.
ERIJAT U SAVREMENIM
MUSLIMANSKIM DRUTVIMA

Iako erijat prua smjernice za svaki aspekt ljudskog djelovanja, njegova praktina primjena u muslimanskom svijetu,
kao to je prethodno navedeno, ograniena je na konvencionalno pravo. Meutim, ak i uvom polju, implementacija erijata fragmentirana je i predstavljena poput jedne apsurdne
karikature. Odgovornost za ovo lei ne samo na revnosnim
diktatorima i monarsima koji su koristili erijat da bi legitimizirali osnovu svoje moi nego i na muslimanskim uenjacima i intelektualcima koji nisu uspjeli pokrenuti idtihad,
koji je tako nuno potreban da bi se postiglo savremeno razumijevanje erijata, te na muslimanskim aktivistima koji
su, u svojoj elji da doive implementaciju erijata, saraivali
sa svim vrstama poremeenih politiara i demagoga eljnih
moi. Put do erijata u budunosti mora biti iscrtan na tabli
za strateko planiranje.
Jedna od temeljnih karakteristika erijata jeste da je
on jedna meusobno povezana i integrirana cjelina. Svaki
aspekt, svako pravo i svaki propis u erijatu meusobno su
povezani, u jednom hijerarhijskom i horizontalnom odnosu.
erijat ne moe bit shvaen, a nekamoli implementiran, bez
uvaavanja njegove holistike prirode.
Prirodni holistiki karakter erijata znai da jedan ili
dva aspekta islamskog prava ne mogu biti nametnuti drutvu nautrb drugih ili nautrb temeljnih etikih principa
koje erijat nastoji promovirati. Stoga, uistinu nema smisla

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 71

8.4.2015 16:06:54

72

Islam

da krivinopravne elemente erijata uvodi neki vojni reim koji je sam doao na vlast nezakonitim sredstvima. Niti
ima nekog smisla da se u nekom drutvu u kojem prevladava siromatvo, te u kojem su mo i bogatstvo akumulirani
u rukama nekolicine ljudi uvode propisi o hududu (granice,
ogranienja) za sitne lopove, dok stvarni kriminalci slatko
spavaju u svojim bungalovima i palatama. Kao to sam erijat nalae da nema prisile u vjeru, tako i on ne moe biti nametnut drugim ljudima koji ga ne ele prihvatiti. Ljudi treba
svojom slobodnom voljom da ele, potuju i prihvate erijat.
Primjena erijata u savremenim muslimanskim drutvima ne moe se desiti iznenada i preko noi. Kao to se ni
manje teme erijata ne mogu uvesti prije nego se to uradi s
onim osnovnim i prevladavajuim.
Kuranski pristup promjenama postepen je. On vjernicima daje dovoljno vremena da se prilagode za nadolazee
promjene. Najbolji primjer za ovo jeste kuranska uputa o
zabranama konzumiranja alkohola. Prvom objavom eljelo
se ukazati da je teta od alkohola vea od koristi a drugi put
vjernicima je propisano da ne mogu klanjati ukoliko su pod
utjecajem alkohola. Alkohol je konano zabranjen tek treom objavom:
Prva faza: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: Oni donose veliku tetu, a i neku korist ljudima, samo je teta od njih
vea od koristi. I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: Viak! Eto, tako vam Allah objanjava propise da biste
razmislili. (Kuran, 2:219)
Druga faza: O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali ta izgovarate... (Kuran, 4:43)
Trea faza: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za
gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo; zato se toga
klonite da biste postigli to elite. (Kuran, 5:90)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 72

8.4.2015 16:06:54

erijat kao metodologija rjeavanja problem

73

U historiji je zabiljeeno da je u treoj fazi objave, odnosno u vrijeme kada je objavljen propis o zabrani alkohola, muslimanska zajednica bila jako dobro pripremljena. Navodi se
da je vino teklo ulicama Medine jer je svaki lan muslimanske
zajednice prolio svoje zalihe alkohola koje je posjedovao. Sve
ovo treba sagledati uzimajui u obzir injenicu da su Arapi
tog vremena jako mnogo pili alkohol, te da je vino imalo znaajniju ulogu u njihovim drutvenim obiajima i knjievnosti.
Princip postepene promjene utemeljen je u erijatu. Postepeno uvoenje erijata u muslimanska drutva ne samo
da e drutvu pruiti priliku da se prilagodi promjenama
koje donosi erijat, nego i da se tako pravilno shvate njegovi
prioriteti i osnove. Primarni cilj erijata jeste promoviranje
koristi i dobrobiti ljudi. Muslimanski pravnici koristi i dobrobiti ljudi klasificirali su u etiri glavne kategorije:
1. Koristi koje imaju apsolutnu nunost. To su,naprimjer, zatita ivota, zatita imovine, te zatita fizikog i mentalnog zdravlja.
2. Koristi koje nisu apsolutno nune, ali su openito
korisne, te unapreuju drutveno blagostanje, olakavajui ivot lanovima drutva, poput izgradnje
javnih dobara kao to su putevi i parkovi.
3. Koristi koje slue odreenom cilju, poput unapreenja islamskog morala i kulture.8
Sasvim je oito da se drutvo ponajprije treba fokusirati na
apsolutne koristi prije nego to pone promovirati ope koristi. Graenje parkova u nekom gradu u kojem ivot ovjeka
i porodice nije siguran nema nekog smisla u erijatu. Slino
tome, u okolnostima neke diktature, gdje je itavo stanovnitvo u milosti ili nemilosti despota, gdje imovina i ivot onih
koji mu protivrjee nisu sigurni, projekti kojima se promovira
islamska kultura ine se posve izopaenim. Prvi cilj svih

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 73

8.4.2015 16:06:54

74

Islam

promotora erijata mora biti da se omogui sistem vladavine


ustanovljen na opem konsenzusu ljudi (idmau). Samo u
takvom sistemu vladavine koji se uspostavlja na principima
erijata, implementacija erijatskih propisa imat e istinski
znaaj i smisao.
Sve ovo ne znai da se neki opi ciljevi erijata ne mogu
implementirati i pod neislamskom vlau. Meutim, to treba
izvesti tako da se erijat ni na koji nain ne povezuje s dominantnim nepravednim sistemom. Pod neislamskom vlau borba za erijat znai borbu protiv svih vrsta nepravde:
politike, ekonomske, drutvene, obrazovne i tehnoloke.
Meutim, unutar takvih sistema, koji prevladavaju diljem
muslimanskog svijeta, uenjaci i intelektualci imaju jo jednu, jednako vanu dunost. A to je da pokau savremenu relevantnost erijata te demonstriraju kako on stvarno moe
rijeiti probleme muslimanskih drutava i tako ih uvesti u
jedan nadmoniji, pravedni sistem.
TRAENJE SAVREMENE
RELEVANTNOSTI ERIJATA

Svjee, savremeno razumijevanje erijata presudno je vano


za pojavu i nastanak muslimanske civilizacije u budunosti.
U velikoj mjeri, ovaj zadatak zahtijeva upotrebu onih erijatskih sredstava koja su dosad ostala neistraena od strane
muslimanskih uenjaka i intelektualaca. Idtihad, idma
i istislah moraju se koristiti da bi se dolo do erijata kao
metodologije rjeavanja problema. Muslimanski uenjaci i
intelektualci moraju proiriti podruje erijata izvan ogranienja islamskog prava. Njegove tehnike moraju se iskoristiti da bi se razvile ive i dinamine alternative kojima bi se
okretala muslimanska drutva i pojedinci.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 74

8.4.2015 16:06:54

erijat kao metodologija rjeavanja problem

75

Mnogi savremeni muslimanski uenjaci erijat nisu prepoznali i definirali kao metodologiju rjeavanja problema.
Primijetan izuzetak svakako je Parvez Manzur, koji kae:
erijat je... metodologija historije u islamu. Njegovom primjenom prosuuje se o vremenskim kontingencijama pomou vjenih imperativa, a moralni izbori preobraeni su
u opcije konkretnog djelovanja, dok se etiki sentimenti
objektiviziraju u pravu i zakonima. To je ustvari islamska
metodologija rjeavanja problema par excellence. Svako
praktino muslimansko razmiljanje, poput naeg traganja za ekolokom etikom, mora proi kroz objektivni
okvir erijata kako bi postalo pozitivno i dijelom muslimanske historije. Tako erijat prua i etike norme i pravnu strukturu unutar kojih muslimanske drave mogu donijeti stvarne odluke koje e rijeiti konkretna pitanja.9

Stoga, brojni savremeni problemi mogu biti razmatrani koritenjem erijata i alternativnih politika razvijenih na nain da mogu biti sastavnim dijelom islamskog prava ukoliko
steknu konsenzus muslimanskih uenjaka i intelektualca
(idma). Ustvari, erijat se upravo ovako razvijao u ranoj
historiji islama. Kada su razvili disciplinu usuli fikha, nauke pristupa erijatu i primjene erijata, krajnji cilj klasinih
pravnika bio je da ustanove metodologiju pomou koje bi
ueni ljudi i pravnici mogli donositi praktine odluke o novim problemima koji su se javljali pred njima. Slino tome,
brine klasifikacije koje su razvili klasini pravnici imale su
za cilj da usmjeravaju djelovanje, da razdvoje ono to je sutinsko od onoga to je samo potrebno, te da osposobe drutvo da utvrdi svoje prioritete i savjesno ih ostvari.
Savremeni muslimanski uenjaci i intelektualci danas
treba da obave istu zadau. Meutim, razvoj erijata kao jedne metodologije za rjeavanje problema zahtijeva da se ne
fokusiramo na specifinosti, nego na ope principe erijata.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 75

8.4.2015 16:06:54

76

Islam

Ukoliko se vratimo na primjer zabrane alkohola koji smo ve


naveli, sasvim je jasno da je ova specifina kategorija izvedena iz jednog openitijeg i univerzalnijeg pravila. Veina
muslimanskih uenjaka spremno bi priznala da erijat ne
zabranjuje samo alkohol nego i sve vrste opijajuih sredstava, ukljuujui i droge. Meutim, ak i zabrana svih opijata
predstavlja samo poseban sluaj opeg pravila prema kojem
sve stvari ija je teta vea od koristi treba zabraniti u drutvu. Sada, kada bismo ovo ope erijatsko pravilo primijenili
na pitanje nuklearne energije, mogli bismo doi do odreenih zakljuaka koji bi, ukoliko se o tome sloe muslimanski
uenjaci i intelektualci, mogli postati osnova za nuklearnu
politiku muslimanskih zemalja. Svakako je mogue da dokaemo kako su loi elementi i teta od nuklearne energije,
velika opasnost za sadanje i budue forme ivota, mnogo
vei od koristi, odnosno mogunosti da se na taj nain osigura jeftina energija. Upravo na ovom nivou praktinog donoenja odluka ili pravljenja politike mora se koristiti erijat da
se oblikuje sudbina muslimanskih drutava.
Osim fokusiranja na ope principe erijata, muslimanski intelektualci takoer moraju ponovo otkriti njegove
norme. Fragmentirano i neprirodno nametanje erijata u
razliitim muslimanskim zemljama nagnalo je mnoge da
vjeruju da erijat skoro uvijek zauzima ekstremne pozicije o svakom pitanju. Ova slika stvorena je zbog kaznenih
propisa (hudud) koji su tako omiljeni diktatorima i drugima
koji tragaju za zakonitim islamskim sredstvima koja treba
da opravdaju njihovo ponaanje i vladavinu. erijat je poput spirale, omeene svojim granicama, ali uvijek pokretne
kroz vrijeme, sa svojom normom koja iziskuje svjee napore
muslimana svake epohe da razumiju njenu savremenu relevantnost (pogledajte sliku 4.1.). On odreuje minimum i
maksimum ljudskog djelovanja i ponaanja uspostavljajui

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 76

8.4.2015 16:06:54

77

erijat kao metodologija rjeavanja problem

jasne granice, hudud, izvan kojih se sva djela kategoriki


smatraju neislamskim.

Hudud ( fiksirane granice)

vrijeme

Norma erijata koja se mijenja i proiruje vremenom

Slika 4.1. Kontinuitet i promjena u erijatu


Ove granice, hudud, predstavljaju vanjska ogranienja ljudskog ponaanja, a ne normu. Unutar ovih granica sva su djela dozvoljena, a najbolja su ona koja su saglasna zahtjevima
vremena i koja uvaju sklad i ravnoteu erijata. Tako, i dok
priznaje da ljudi imaju tendenciju da izvre odmazdu (kisas),
erijat postavlja granicu iza koje se ne moe polagati pravo
na odmazdu. Stoga princip oko za oko, zub za zub podrazumijeva maksimalnu odmazdu koju neko moe izvriti. To
ne predstavlja normu erijata, ve krajnju vanjsku granicu
koju je mogue dosegnuti. Norma erijata jeste milost i opratanje, kao to je to potvreno sunnetom. Tokom itavog
ivota, poslanik Muhammed, a.s., uvijek je opratao svojim
neprijateljima, i to do te mjere da je nakon osvajanja Mekke,
kada je Poslanik, a.s., postao neprikosnoveni politiki voa
Arabije, javno obznanio pomilovanje i amnestiju svim svojim neprijateljima te potvrdio da je potpuno bezbjedan ne
samo njegov zakleti neprijatelj Ebu Sufjan, koji ga je progonio i ratovao protiv njega, nego i svako ko se skloni u njegovu
kuu za vrijeme ulaska muslimanske vojske u Mekku. Stoga,
prema erijatu, ovo je oblik ponaanja koji treba da slijede

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 77

8.4.2015 16:06:54

78

Islam

muslimani koji zahtijevaju odmazdu. Iako erijat dozvoljava


pravednu i tanu odmazdu, ipak su pratanje i samilost njegova norma, a ne osveta. U nastojanju da elemente hududa
(ogranienja i kaznenog prava) pretvore u erijatsku normu,
muslimanski uenjaci i pravnici rizikuju da rtvuju duh erijata na oltaru ekspeditivnosti.
Pretjerano naglaavanje krajnjih vanjskih granica onoga
to erijat dozvoljava ili zabranjuje nagnalo je muslimanske
uenjake i intelektualce da stvari razumijevaju crno-bijelima. injenica da se veliki broj savremenih moralnih i etikih problema deava u maglovitom prepletu koji ima nijansu sive boje znai da mnogi hitni problemi muslimanskih
drutava jo uvijek nisu rijeeni. Razmislimo, naprimjer, o
problemu populacijske politike. Ma ta govorili o uzrocima
i prirodi nerazvijenosti, ne moemo porei injenicu da nadirui rast stanovnitva podriva ekonomski prosperitet i
nastojanja da se postane samoodrivim u zemljama poput
Bangladea, Pakistana, Turske, Egipta i Maroka. Meutim,
veina muslimanskih uenjaka zauzimaju ekstremnu poziciju i smjesta odbijaju svaki razgovor o kontroli raanja, koja
je osnova bilo koje populacijske politike. Argument protiv
kontrole raanja utemeljen je na stavu da erijat ljudski ivot smatra svetim, te da je Bog obeao uzdravati one kojima
podari ivot. Mevlana Abul Ala Mavdudi, naprimjer, smatra
da kontrola raanja naruava prirodne zakone i uputu koju
je Bog podario za individualni i drutveni ivot. Koji su to
prirodni zakoni? Mevlana Mavdudi navodi sljedee ajete kojima pravda i brani svoj stav:
Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino
za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji
slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee
ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini.
(Kuran, 28:50)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 78

8.4.2015 16:06:54

erijat kao metodologija rjeavanja problem

79

Gospodar na je onaj koji je svemu onom to je stvorio dao


ono to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo. (Kuran, 20:50)
To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise kri sam
sebi nepravdu ini. Ti ne zna, Allah moe poslije toga priliku pruiti. (Kuran, 65:1)10

Zakljuak Mevlane Mevdudija da je kontrola raanja protivnaislamu utemljen je samo na navedenim ajetima. Tako
je prema njemu kontrola raanja zamiljena kao pohotna
elja koja premauje granice ljudskog ponaanja koje je Bog
postavio. Tako, neki par koji ima brojnu djecu i eli planirati
porodicu to ini iz pohote. Ili neka drava koja, suoena s
nezadrivim rastom stanovnitva, promovira planiranje porodice prelazi granice utvrene Boije granice. Ovakvi argumenti ne samo da su utemeljeni na neubjedljivoj logici nego
i vrijeaju veliku veinu muslimanskih naroda koji se suoavaju sa stvarnim potrebama, te tako promoviraju jedan
fatalistiki stav.
Nasuprot tome, ljudi koji smatraju da kontrola raanja
nije protivna principima islama istiu da je Poslanik, a.s., za
svoga ivota dozvolio azl (izvlaenje) i gajl (spolni odnos s dojiljom). Autentina tradicija Poslanika, a.s., koju je prenio jedan njegov bliski ashab kae ovako: Mi smo primjenjivali azl
za vrijeme Poslanikovog ivota. On je za to znao i nije nam to
branio. Da je to neto zabranjeno, sigurno ne bi bilo dozvoljeno ni u Kuranu. Mnogi uenjaci koriste ovu predaju, navodei ujedno i raznolike argumente. Meutim, sama injenica da
je Poslanik, a.s., dozvoljavao odreene metode kontrole raanja ne znai da erijat dozvoljava kontrolu raanja per se niti
da doputa upotrebu svih kontracepcijskih sredstava.
Istinska erijatska norma nalazi se negdje u sredini izmeu ove dvije ekstremne pozicije. erijat niti u potpunosti

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 79

8.4.2015 16:06:54

80

Islam

zabranjuje kontrolu raanja, kao to to tvrdi Mevlana Mavdudi, niti je promovira kao opi princip. erijat ostavlja mogunost pojedincima i drutvima da planiraju porodicu ukoliko imaju jasno definiranu potrebu za tim, ali ne doputa
upotrebu svih kontracepcijskih sredstava.
Sve do dvadesetog stoljea nije bilo realne potrebe za
kontrolom raanja u muslimanskim drutvima, zbog toga
jer ona nije postojala u muslimanskim drutvima u ranijim
epohama. Sada je to jasna potreba, kako u pojedinim porodicama, tako i u prenapuenim muslimanskim dravama, te je
erijatski gledano postala nuna. Meutim, erijat nee dozvoliti upotrebu onih kontracepcijskih sredstava koja naruavaju etike principe islama. Razmatrajui erijatski stav o
abortusu i intrauterinim spravama koje dovode do pobaaja
jasno je da je to nedozvoljeno (haram). Meutim, druga sredstva kojima se spreava spajanje mukih i enskih jajnih elija smatraju se dozvoljenim (halal). Iako neka muslimanska
drva moe uiniti kontrolu raanja svojom osnovom za populacijsku politiku, ona je ne moe nametnuti pojedincima,
jer erijat ne dozvoljava mijeanje u lini ivot pojedinca.
Ova vrsta analize, koja traga za erijatskim normama
radije negoli za jednostavnim izjavama zasnovanim na krajnjim vanjskim granicama, prua praktina rjeenja za savremene probleme. Meutim, ona, isto tako, iziskuje ozbiljan
rad muslimanskih uenjaka i intelektualaca. Naprimjer, u
sluaju kontrole raanja od muslimanskih uenjaka zahtijevalo bi se da detaljno proue svako kontracepcijsko sredstvo
kako bi otkrili da li ono naruava bilo koji etiki princip erijata. Slino tome, populacijska politika morala bi biti paljivo
prouena i usklaena s parametrima prihvatljivim erijatu.
Osim traganja za normama erijata i fokusa na njegove ope principe, takoer je neophodno da se sekundarni

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 80

8.4.2015 16:06:54

erijat kao metodologija rjeavanja problem

81

izvori erijata unaprijede kao punopravne metodologije.


Metodoloki gledano, pitanje kako da se erijat primijeni
na savremene potrebe i nove situacije sputavano je pretjeranim oslanjanjem na uske specifinosti, pravni formalizam,
doslovnost i prevaziene pravne tekstove. Da bi se oslobodili
ovih okova, muslimanski uenjaci i intelektualci moraju se
posvetiti konceptualnim osnovama erijata.
Kao to smo tvrdili u djelu Budunost muslimanske civilizacije (The Future of Muslim Civilisation), prilagoavanje promjenama zahtijeva svjee i novo poimanje erijata
i operacionalizaciju erijatskih koncepata poput idmaa,
ure, idtihada i istislaha. Ovo je takoer bio stav klasinih
uenjaka koji su se fokusirali na pitanja kontinuiteta i promjene u islamu. Naprimjer, muslimanski pravnik iz etrnaestog stoljea Ebu Ishak e-atibi vjerovao je da su drutvene
i zakonske promjene meusobno povezane. On je razlikovao
dvije vrste promjena: bidat i adet. Bidat je promjena u sferi
vjerske prakse, odnosno vrsta promjene koju erijat ne doputa. Naprimjer, ne mogu se uvesti nove forme obavljanja
molitve ili ibadeta, niti promjene kada je rije o temeljnim
uvjerenjima i naelima islama. Adet predstavlja promjenu navika, ponaanja i obiaja, do koje dolazi uslijed novih
faktora proizvodnje ili uslijed pojave nove vrste tehnologije.
E-atibi je smatrao da ne samo da erijat priznaje ovakvu
vrstu promjene nego erijat moe zamijeniti adet u nekim
sluajevima i obratno, meutim, jo je vanija injenica da
kada se promjena dogodi unutar okvira adeta, ona utjee i
na erijatska pravila. Neka stvar koja je bila relativno dobra
postaje loa i obratno, a erijat se tome treba prilagoavati.
E-atibi raspoznaje dvije vrste promjene adeta, horizontalnu i vertikalnu, te se zalae da erijat, ba kao i adet, mora
uvaiti promjenu.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 81

8.4.2015 16:06:54

82

Islam

E-atibi se fokusirao na pojam maslehe, ope varijante istislaha, kao temeljnog koncepta i metodologije pomou
kojih se erijat moe prilagoditi promjenama, te iskoristiti
da se rijee novonastali problemi. On je ovako definirao maslehu: Pod pojmom masleha ili dobrobiti podrazumijevam
ono to se tie opstanka ljudskog ivota, upotpunjenja ovjekovog privreivanja i priskrbljivanja neophodnih emotivnih i intelektualnih sposobnosti, u jednom apsolutnom smislu.11 On pojam ope koristi i dobrobiti, maslehu, dijeli na
onu nunu (daruri), potrebnu (hadi) i preporuenu (tahsini).
Ove kategorije koristi da bi pokazao kako se metodologija
maslehe moe koristiti za deriviranje novih pravila i zakona
iz erijata, a sve s ciljem da se odgovori na promjenljive potrebe nekog drutva. Interesantno je primijetiti da E-atibi
ne smatra da masleha moe biti partikularni ili nestvarni
kriterij, nego da njenu upotrebu pravda na osnovu zatite ivota i imovine pojedinaca, te vrijednosti i mentalnog zdravlja nekog drutva.
U naem vremenu, istraivanje koncepata poput istislaha moe dovesti do erijatskog legislativnog rjeavanja pitanja poput ouvanja okolia, uvanja kulturnog blaga, zdravstvene regulacije u industriji te moi i uloge medija. Slino
tome, analitiko prouavanje drugih erijatskih koncepata
moglo bi dovesti do korisnih zakonskih odredaba vezanih
za zloupotrebu prirodnih izvora, destruktivno koritenje
tehnologije, drutvene i kulturalne parametre urbanog planiranja, istraivanja na polju genetskog inenjeringa, te za
islamski stav o takvim meunarodnim pitanjima kao to su
zakoni o moru, miru, razoruanju i novom meunarodnom
ekonomskom poretku.
Sve se ovo u nekoj mjeri ve dogaa. Muslimanski uenjaci odmiu se od uskih ogranienja klasinih tekstova, te

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 82

8.4.2015 16:06:54

erijat kao metodologija rjeavanja problem

83

se poinju fokusirati na ope principe erijata, kao to je vidljivo na primjeru modela islamskog ustava koji je sainilo
Islamsko vijee Evrope. erijat se proiruje, pa makar na teorijskom planu, na podruja u kojima je bio odsutan stoljeima, kao to e to pokazati naa razmatanja islamske nauke,
islamske ekonomije i islamske teorije o ekologiji. Meutim,
ovo je samo poetak: potpuna realizacija onoga to erijat
prua muslimanima, kao i nemuslimanima, desit e se tek
nekada u budunosti.
BILJEKE
Seyyed Hossein Nasr, Islamic Studies, Librairie du Liban, Beirut, 1967, p. 31.
Said Ramadan, Islamic Law: Its Scope and Equity, Geneva, 1970, p. 33.
3
Citirano prema: Muhammad Khalid Masud, Islamic Legal Philosophy: A Studyof
Abu Ishaq al-Shatibis Life and Thought, Islamic Research Institute, Islamabad,
1977, p. 173.
4
Abdu Rezzak Sanhuri, Vudubutenkihi el-kanun el-medeni el-misri Medelle
el-kanun ve el-iktisad, 6, 1963, pp. 3144.
5
Maruf Devalibi, El-Medhal ila ilm usul el-fikh, Dar el-ilm Ii el-melajin, Bejrut,
1965.
6
Muhammad Khalid Masud, Islamic Legal Philosophy.
7
Said Ramadan, Islamic Law.
8
Anwar Ahmad Qadri, Islamic Jurisprudence in the Modern World, Ashraf, Lahore,
1973. (drugo izdanje), p. 224.
9
S. Parvez Manzoor, Environment and Values: The Islamic Perspective, u: Ziauddin Sardar (ed.), The Touch of Midas, Manchester University Press, 1984, p. 158.
10
Abul Ala Maududi, Birth Control, Islamic Publications, Lahore, 1978. (trinaesto
izdanje), p. 74. Veina Mevdudijeve knjige posveena je zapadnom pristupu i
stavovima vezanim za kontrolu raanja. Razmatranjem islamskog stava o ovom
pitanju bavi se samo na stranicama 7292, meutim i o ovom pitanju Mevlana
Mevdudi vie se oslanja na zapadne izvore da bi dokazao vlastite tvrdnje.
11
Masud, Islamic Legal Philosophy, p. 225.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 83

8.4.2015 16:06:55

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 84

8.4.2015 16:06:55

REFORMISTIKE IDEJE I MUSLIMANSKI


INTELEKTUALCI: ZAHTJEVI STVARNOG SVIJETA

Svi reformisti moraju poeti prepoznavati svijet onakvim


kakav on uistinu jeste. Nuno je da svijet posmatramo i shvatamo onakvim kakav on jeste, a ne onakvim kakvim bismo
ga mi eljeli vidjeti. Tek onda kada budemo shvatili i cijenili
istinske dimenzije savremene zbilje, moemo razmiljati o
reformama koje e kreirati svijet kakav elimo.
Veina muslimanskih uenjaka i intelektualaca svijet
ne vide onakvim kakav je on uistinu. Umjesto toga oni vide
ruiastu fatamorganu, koja je veinom plod njihovih umova. Oni ne mogu shvatiti ili uvidjeti da su njihove discipline
ustvari arena politike moi, u kojoj su objektivnost i neutralnost retorika logika podloga, odnosno opravdanje za
kontrolu, te da je integritet samo drugo ime za mudri lini
interes. Svijet naunih polja ili intelektualnih disciplina, ukljuujui prirodne i drutvene nauke, nije svijet nepristranog
promiljanja, ili platonske potrage za istinom i moralnim
vrijednostima. To je svijet u kojem se vode brojne ideoloke
i idejne bitke i u kojem su miljenje i tradicija razdvojeni i
omeeni za dominaciju i kontrolu. U ovoj igri, muslimanski
uenjaci, naunici i ekonomski strunjaci po mnogo emu
su autsajderi, izuzev ako razumiju ovo: njihovi napori da
islamiziraju ovu ili onu naunu disciplinu ne samo da nee
dovesti niti do jedne reforme, nego e, uistinu, dodijeliti jo
vie intelektualnog prostora i teritorije idejnom univerzumu
zapadne civilizacije.
85

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 85

8.4.2015 16:06:55

86

Islam

Postoje tri aspekta savremene stvarnosti o kojima valja


voditi rauna svako ko je posveen idejama, naporima i aktivnostima islamizacije ili ko radi na pravnim, drutvenim
i ekonomskim reformama muslimanskog drutva. Prvi aspekt je najoigledniji, a vjerovatno i najbolniji. Muslimanska misao je potpuno marginalizirana u modernom svijetu.
Kako ne doprinosi filozofskom i intelektualnom polju savremenog znanja, ne treba gajiti iluzije da e ta misao biti prihvaena pod istim uvjetima, ili da e joj biti dozvoljeno da
uestvuje u globalnoj industriji znanja. Posljedica svega ovog
jeste da su muslimanski narodi potpuno marginalizirani, te
da su, uprkos iluziji nezavisnosti, itekako zavisni o dominantnoj civilizaciji, to je jo bolnija injenica. Ne moe se uzeti
zdravo za gotovo tvrdnja da e muslimanskim narodima biti
dozvoljeno da odrede tok sopstvene sudbine u svijetu u kojem ummet ima podreen i zavisan poloaj.
Ovaj aspekt savremene stvarnosti ima direktan utjecaj
kako na reformistike pokrete, tako i na debatu oko islamizacije. Svaka drava koja eli uvesti erijat suoit e se sa sistematinom opozicijom industrijalizovanih zemalja, kao to
je to bilo veoma oito u sluaju Sudana. Svaka disciplina koju
muslimanski uenjaci islamiziraju, ukoliko to ima ikakav
znaaj i predstavlja bilo kakvu prijetnju dominantnim naunim disciplinama, bit e jednostavno kooptirana.
Druga oita karakteristika naeg vremena je meupovezanost i meuzavisnost. U modernom postmorednom
svijetu sve je povezano sa svim drugim, te sve zavisi od razvoja drugih sfera. Stvari ne postoje u izolaciji, problemi se
ne mogu, kao prije, tek tako rijeiti u ovoj meusobno povezanoj, isprepletenoj stvarnosti, niti mogu biti izdvojeni i
rjeavani u izolaciji. U ovakvom svijetu, uspostava erijata
bez uvoenja drutvenih, ekonomskih i obrazovnih reformi

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 86

8.4.2015 16:06:55

Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta

87

ima jako malo smisla. Ili, drugaije reeno, uvoenje islamskog bankarstva bez ikakvog djelovanja protiv nejednake
raspodjele resursa malo ta moe uiniti u rjeavanju problema drutvene nepravde. Ekonomija je sutinski povezana sa zemljinim reformama koje su povezane s politikom, a
sama politika vezana je za nauku, tehnologiju, zdravstveno
i drutveno ureenje i tako redom. Reforma ili islamizacija, stoga, ne moe biti provedena u izolaciji. Takav poduhvat
moe uspjeti jedino ukoliko se bude sistematino borilo na
nekoliko frontova, pri emu je dozvoljeno da se naune discipline meusobno pomijeaju i ukrste, te kada se pojavi novi
univerzum disciplina, usmjeren prema potrebama muslimanskih naroda i kultura i podreen islamskom svjetonazoru. Sadanja struktura disciplina nastala je i razvila se u
kulturalnom i intelektualnom miljeu zapadne civilizacije,
te ona direktno odgovara potrebama i svjetonazoru Zapada. Granice disciplina vjetaki su odreene intelektulanom
moi i preciznou koje zahtijeva ova civilizacija.
Trea karakteristika naega svijeta jeste da je raznolikost sutina opstanka i preivljavanja. Suprotno Darvinovom mitu, ne preivljavaju oni koji su najspremniji, nego oni
koji koriste mnogo razliitih sredstava. Monokulture dominiraju, izoliraju, alijeniziraju i konano dosauju same sebi
sve do smrti zbog svoje uniformnosti. Ova analogija najjasnije se moe uoiti u agrikulturi. Preveliko oslanjanje na
jednu biljku okonava glau, jer monokulture imaju ogranienu budunost. Meutim, raznolike biljke proizvode obilje.
Slino tome, pluralna drutva imaju vee anse za kulturalno preivljavanje i normalan napredak.
ta ovo znai u pogledu reforme i islamizacije? Ovo znai
da monolitni pristupi reformama bivaju osueni na propast.
ar pobonih i fanatizam revolucionara zavrava u tiraniji.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 87

8.4.2015 16:06:55

88

Islam

Sve revolucije u povijesti, ak i jedna koja je voena u ime


islama, zavravaju tako to jedna tiranija zamijeni drugu.
Iran je svijetao primjer za to. Reforme se moraju razvijati, za
njih se treba izboriti, neprestano i iznova, uz pomo odreenog broja razliitih sredstava i metoda. Reformisti nisu
revolucionari. Oni nisu dovoljno naivni da se svijet moe popraviti i srediti jednim inom politikog nasilja. Do promjena i reformi moe se doi jedino metodologijom Poslanika,
a.s., odnosno konzistentnim i planiranim radom, korak po
korak, ostavljajui vrijeme za prilagodbu na promjene, iskoritavanje toka promjena, povremeni odmor ili zaustavljanje
iz strategijskih razloga, te vrstom voljom i odlunou. Bilo
koji drugi metod predstavlja istu euforiju, jedno pusto sanjarenje partijskih imbecila.
Kada govorimo o islamizaciji, treba kazati da raznolikost
moderne stvarnosti ima poseban znaaj. To znai da ukoliko
islamizirane discipline postanu neka vrsta dodatka ili privjeska zapadnim naunim disciplinama, one e biti kooptirane i utopljene u monolitnu cjelinu. Kao takve one, ba kao i
same dominantne discipline, nee imati stvarnu budunost.
Meutim, ukoliko se islamizirane discipline razviju nezavisno od zapadnih disciplina, one imaju realnu ansu da doive svoj procvat, te da istinski obogate zapadne discipline. Na
sadanjoj osnovi, islamska ekonomija, navodno najislamskija savremena disciplina, nema nikakvu budunost!
Jednom kad uemo u svijet kakav jeste, moemo otkrivati nedostatke i spaljivati iluzije koje su zamaglile nae miljenje i djelovanje. Prva iluzija koje se moramo rijeiti jeste
da nae probleme moemo rijeiti posuujui od drugih, ili
da ih moemo rijeiti u izolaciji, ili da je svaka muslimanska
zemlja nezavisna, samodovoljna i samopostojana suverena drava. Pojmovi domaeg i sveobuhvatnog kljuni su za

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 88

8.4.2015 16:06:55

Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta

89

na intelektualni i fiziki opstanak u modernom i postmodernom svijetu. Jedino kad muslimanske zemlje budu sebe
posmatrale kao jednu civilizaciju i kad se ponu oslanjati na
domae snage i intelektualno naslijee ummet moe rijeiti
probleme koji nas pritiu, te ponuditi jedan odriv izazov
dominantnim civilizacijama. Savremena zbilja zahtijeva
od muslimanskog ummeta, sainjenog od mnogih i razliitih nacionalnih zemalja, da djeluje kao jedinstvena i sveobuhvatna civilizacija. Samo kao civilizacijski front, ummet
moe zaustaviti napredak zapadne civilizacije na spostvenim granicama, te preduzeti smislene reforme unutar svoga
prostora. Zahtjevi pojedinanih drava za drutvenim, ekonomskim, politikim i zakonskim reformama imat e zatitu i potporu cjelokupnog muslimanskog svijeta. Naa dananjica jasno kae da izolacija ne dolazi u obzir. Isto vrijedi i za
provincijalizam i sektatvo.
Upravo su provincijalizam i sektatvo najvie primorali
muslimanski svijet da bude podreen, te da posuuje rjeenja za svoje probleme od drugih. Na fizikom planu, etniki
i sektaki identiteti pometeni su, te pretvoreni u graansku
borbu i nacionalne sukobe. Oni koji nastoje potvrditi svoj
etniki identitet nautrb jedinstva siju sjeme sopstvene destrukcije. Oni koji ugnjetavaju i protjeruju etnike manjine
u ime nacionalne veine svoju budunost stavljaju pod hipoteku. Etnika raznolikost izvor je kulturne nadmoi i snage
muslimanskih drutava. Parola naeg vremena, mi moemo
iitati stvarni svijet, jo uvijek je iva, i takva treba i ostati.
Provincijalizam je rairena karakteristika muslimanskog miljenja. Plitko vezanje za fikh (islamsko pravo), slijeenje diktata ove ili one kole miljenja, bez obzira imala
ona ikakvu relevantnost u savremenom svijetu, jedna je od
manifestacija tog provincijalizma. Stvarni svijet ne mari za

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 89

8.4.2015 16:06:55

90

Islam

slavu preanjih vremena, nadmo odreenih historijskih


razdoblja, i prevaziena miljenja i ideje. Poruka stvarnog
svijeta je veoma jednostavna: prilagodite se ili nestanite. Muslimanski narodi nali su se na rubu fizikog, kulturalnog i
intelektualnog izumiranja iz jednostavnog razloga jer su dozvolili da provincijalizam i sitniavi tradicionalizam upravljaju njihovim umom. Moramo se osloboditi mentaliteta geta.
Ovo znai da razmiljamo matovito, hrabro i univerzalno. Islam je jedan univerzalan svjetonazor. On prevazilazi sva kulturalna omeivanja, te nije ogranien i zatvoren
jednim provincijskim pogledom na svijet. Ovo je veoma oigledno i jasno, ali rijetko se cijeni znaaj ove istine. Naprimjer, ukoliko je islam univerzalni svjetonazor, ekonomski
sistem utemeljen na njegovim principima takoer bi trebalo
da bude univerzalan. Islamska ekonomija stoga je univerzalna ekonomija, a ne muslimanska ekonomija. Stoga bi
zapadna ekonomija, koja je utemeljna na odreenoj kulturi i odreenoj (eurocentrinoj) perspektivi, trebalo da bude
dodatak univerzalnoj ekonomiji, a ne obrnuto. Nadalje, to
znai da islamska ekonomija mora biti ustanovljena na
sopstvenoj aksiomatskoj strukturi, a ne da bude derivat ili
inaica zapadne ekonomske misli i njenog institucionalnog
aparata. Meutim, da bi se razvila cjelokupna ekonomska
struktura, poev od prvih naela, takvo neto predstavlja
tako ozbiljan zadatak da nijedan muslimanski ekonomist
nema hrabrosti da se upusti u njegovo rjeavanje. A ono to
vrijedi za ekonomiju vrijedi i za druge drutvene nauke, kao
i za prirodne nauke.
Univerzalni svjetonazor, po svojoj prirodi, mora biti dinamian, te stalno apsorbirati promjene. Stvarni svijet mijenja
se veoma brzo. Uistinu, promjene u naem svijetu nezapamene su u historiji do te mjere da se sam procenat promjena

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 90

8.4.2015 16:06:55

Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta

91

uvijek mijenja! U ovakvim okolnostima, ne moemo se oslanjati na statine i predmoderne erijatske formulacije. Ipak,
to je spektakl s kojim smo suoeni: opskurna pravila izvlae
se iz davne historije, kao da su to vjeni principi, te se prisilno
primjenjuju na dananje okolnosti, kojima sasvim jasno ne
pripadaju. Moramo imati jedan nov uvid i pogled na erijat
utemljen na faktorima s kojima se suoavamo.1
Zbog ega veina muslimanskih uenjaka ne uspijeva razumjeti dinamiku stvarnog svijeta? To vjerovatno ima veze
s tradicionalnom prirodom njihovog obrazovanja. Mogue je
da to ima veze i s njihovim pozapadnjaenim miljenjem i
pogledom na svijet, to im onemuguava da se oslobode od
utjecaja dominantne civilizacije. Moe biti da oni sve to i ne
ele primijetiti: Oni ak govore:
Mi smo zatekli pretke nae kako ispovijedaju vjeru i pratei
ih u stopu mi smo na Pravom putu. (Kuran, 43:22).

Kakvi god da su razlozi za ovakvo ponaanje i sadanje stanje muslimanskih uenjaka, stvarni svijet zahtijeva potpuno
novu vrstu mislilaca.
U datom historijskom periodu, neka civilizacija procjenjuje se na osnovu miljenja koje je prevladavalo u njoj, te po
prevladavajuim trendovima u kulturalnom ivotu koji bivaju izraeni u politici, moralu, nauci i tehnologiji, ekonomiji
i poslovanju te umjetnosti i zanatima. Intelektualci su glas
ovog miljenja i damar prevladavajuih trendova. Oni takoer najavljuju ove trendove, podupiru ih, kritikuju i uvaju.
Jedna civilizacija, jedna zemlja ili jedna zajednica ne mogu
postojati bez intelektualaca i stalnog protoka novih ideja.
One ne mogu postojati bez konstantne kritike i samokritike, bez onih koji formuliraju i izraavaju ove kritike. One ne
mogu postojati bez odreenog broja posveenih ljudi ija su
jedina briga i zanimanje u ivotu ideje i vanost tih ideja.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 91

8.4.2015 16:06:55

92

Islam

Uistinu, drutvo bez intelektualaca poput je tijela bez glave.


A upravo je to stanje savremenog muslimanskog svijeta.
Muslimanski svijet je danas u potpunosti bez intelektualaca. Postoji veliki broj akademika i birokrata, strunjaka i
istraivaa, pa ak i jedan broj naunika i tehnologa, ali, o intelektualcima govori i na njih ukazuje samo njihovo potpuno
odsustvo sa scene. Razlog za to jesu djelimino tradicionalna drutva koja tee biti antiintelektualna, jer ona opstaju
upravo zbog oslanjanja na klasine i minule uenjake. Mnogi
prevladavajui naini miljenja u muslimanskim drutvima,
poput sufizma, agresivno su antiintelektualni. Drutvo kojim dominira taklid (slijepo slijeenje i imitacija) kako vlastite prolosti, tako i zapadne civilizacije ne moe tolerirati
intelektualce. Akutno odsustvo intelektualaca u muslimanskim drutvima takoer se moe objasniti injenicom da je
nekolicina njih, koliko ih sada ima, u potpunosti iznevjerila
ljude meu kojima se nalaze. Njih mnogo vie zanima neka
privlana ideologija, poput sekularizma, postmodernizma i
globalizacije, nego fizike, intelektualne i duhovne potrebe
zajednice u kojoj se nalaze.
Meutim, ko su intelektualci uope? Zato su oni vani? Jednostavna definicija bila bi da je intelektualac neko
ko se zanima idejama. U svojoj klasinoj studiji Intelektualci
u drutvima u razvoju Syed Hussein Alatas definira jednog
intelektualca kao osobu koja se bavi razmiljanjem o idejama i nematerijalnim problemima koristei svoje racionalne
sposobnosti.2 Ovo je u neku ruku i pogrena definicja, jer
iako neki intelektualac moe i ne mora promiljati izravno o
materijalnim problemima, sve njegovo promiljanje odnosi
se i utjee na materijalni svijet. Definirajui muslimanskog
intelektualca, moramo prvo istaknuti da ne govorimo o nekom biu koje je prisutno u zapadnoj sociologiji, vie od stotinu proteklih godina, gdje se njegovo drutveno znaenje

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 92

8.4.2015 16:06:55

Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta

93

mijenjalo i pomjeralo jako mnogo puta. Takoer, ne govorimo o francuskom smislu pojma intelektualca koji pripada
obrazovanoj klasi koja eli politiku mo, direktno ili uz pomo utjecaja i druenja s politikim liderima u zemlji. Vjerovatno, najblia paralela bila bi nam Gramscijeva ideja organskog ili pravog intelektualca, odnosno osobe posveene
borbi protiv hegemonije gdje god da se nalazi.
Muslimanske intelektualce moraju zanimati kako apstraktne ideje, tako i odreeni, specifini problemi. Stvarni
svijet zahtijeva obje stvari. Za razliku od Sokrata, njih ne treba da zanimaju ideje zbog ideja, nego oni treba da tragaju za
idejama koje e dovesti do reformi. Meutim, ba kao Sokrat,
oni treba da propagiraju miljenje, kritiku, te da imaju propitivaki stav, i to bi trebalo da bude cilj za koji su spremni
poloiti svoje ivote. Oni hode svijetom prepunim sumnje i
smetenosti, ali unutar svjetonazora koji je jasno definiran
konceptualnim i etikim parametrima. Oni ne trae vlast,
nego reforme. Njihovi umovi nisu samo analitini i pragmatini, nego i kritini, matoviti i kreativni. Oni se ukljuuju u
svijet i preobraavaju ga.
Intelektualci su znaajni jer oni obavljaju posao za koji
drugi segmenti drutva ili ne znaju da uope postoji ili nisu
sposobni da ga obave. Oni se bore s problemima koje ne
mogu rijeiti specijalisti, akademici i strunjaci. Kao to Alatas istie:
Nedostatak intelektualaca znai nedostatak lidera u
sljedeim podrujima miljenja: (1) onih koji postavljaju
problem; (2) onih koji definiraju problem; (3) onih koji
analiziraju problem; (4) onih koji rjeavaju problem. Samo
postavljanje problema jeste intelektualni problem. Drutvo bez aktivnih intelektualaca nee biti u poziciji niti da
ustanovi problem.3

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 93

8.4.2015 16:06:55

94

Islam

Intelektualci su stoga tek jedna grupa ljudi u drutvu koji


su sposobni da se odmaknu od uskih ogranienja struke ili
profesije, te da sagledaju probleme iz holistike i stvarne perspektive. Alatas takoer istie da podruje intelektualnih
aktivnosti ne trpi nikakva ogranienja postavljena od strane
bilo koje odreene discipline, stoga je to podruje transdisciplinarno. Nadasve, intelektualno miljenje ne moe biti
formirano nekim formalnim treningom iz odreenog uskog
naunog podruja niti u okvirima nekog plana, programa
i odreenog broja godina studiranja. Objekt intelektualne
aktivnosti uvijek se odnosi prema irem kontekstu ivota i
miljenja, jer intelektualni stav zadire u fundamentalne vrijednosti i obaveze. Intelektualna tenja nije profesija i zbog
toga nije podlona onim faktorima koji odreuju kada i kako
e nastati neki strunjaci i kako e se oni razvijati. I, konano, intelektualno zanimanje ukljuuje prolost, sadanjost i
budunost.4
Intelektualci su tek grupa ljudi u bilo kojem drutvu
koji, za razliku od strunjaka i profesionalaca, sistematski
i konstantno pokuavaju sagledati stvari u jednoj iroj perspektivi, u pogledu njihovih meusobnih odnosa, interakcije ali i u pogledu njihovog totaliteta. Upravo zbog ovoga
intelektualci uvijek bivaju na elu novog miljenja i novih
sinteza. Veinu temeljnih reformi i promjena u zapadoj civilizaciji, naprimjer, iznjedrili su upravo intelektualci. Prosvjetiteljstvo, koje je postavilo temelje moderne nauke i misli, predstavlja jedan isto intelektualni pokret. Intelektualci koji su osmislili i usavrili prosvjetiteljstvo, Montesquieu,
Fontenelle, Diderot i Voltaire, i danas se masovno itaju, te
imaju znaajan utjecaj. Evropska reformacija, takoer, bila
je djelo intelektualaca. Bez promiljanja i pisanih djela Luthera, Calvina i Zwinglija, oko kojih su se ljudi okupili u elji
da se oslobode Rimske katolike crkve, teko je vjerovati da

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 94

8.4.2015 16:06:55

Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta

95

bi se reformacija uope dogodila. Postoji li bolji dokaz o znaaju intelektualaca i njihovom snanom utjecaju od uinka
Karla Marwa na savremeno miljenje, koji je veinu svog ivota proveo u bibliotekama i ija djela izuavaju brojni drugi
intelektualci ve jedno itavo stoljee. S druge strane, Das
Kapital nije tek tako jednostavno iskoio iz Marksove glave.
On je irom Evrope u raznim bibliotekama upijao miljenja
drugih intelektualaca iz prethodnih generacija. Mislimo da
vjerovatno ne postoji upeatljiviji primjer kako jedan intelektualac na kojeg su utjecali drugi mislioci naposljetku
uspijeva dosegnuti i do najudaljenijeg seljaka. I sve to jednostavno putem primjera.
U muslimanskoj civlizaciji uloga intelektualca je ak i
znaajnija, ako uzmemo u razmatranje rijei itaj, razmiljaj i promiljaj, koje spadaju u najee ponavljane rijei u
Kuranu, koji je sam plemeniti tekst ili itanje. U svom zenitu, muslimanska civilizacija je bila civilizacija intelektualaca.
Imena poput El-Farabija, El-Kindija, El-Havarizmija, El-Birunija, Er-Razija, El-Mesudija, Abdul Vefa, Omera Hajjama tako
lahko padaju na um jer su bila dominantna vie stoljea. I
kada se muslimanska civilizacija suoila s krizom, te kada
niko nije bio sposoban da opie prirodu te krize, da otkrije
uzroke ili ukae na odgovarajue rjeavanje krize, intelektualcima poput El-Gazalija ili Ibn Halduna bilo je preputeno
da pronau izlaz iz takvog stanja. Uistinu, bez intelektualaca
povijest ne bi bila zamisliva. Stoga, ni u budunosti ne moe
postojati iva, dinamina i napredna muslimanska civilizacija bez odreenog broja kritinih i kreativnih intelektualaca. U vrijeme kada se muslimanski svijet gui u provincijalizmu i sektatvu, kada su imitacija i slijepo slijeenje norma,
kada dobrota i tolerantnost uzmiu svugdje, kada planetom
kulturalno i intelektualno dominira ovinistika i egoistina

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 95

8.4.2015 16:06:55

96

Islam

zapadna logika i socijalna gramatika, muslimanska zajednica treba intelektualce kao nikada prije.
Veina pustoi savremene muslimanske scene uzrokovana je skoro potpunim odsustvom snano nezavisnih
i predanih intelektualaca. Meutim, postoje naznake da
se pojavljuju intelektualci koji su istinski odani islamskom
svjetonazoru. Ali, njihov broj je daleko ispod kritine take potrebne za pokret i napredovanje. Ipak, ako ideologije
islamskih pokreta, koje dominiraju reformistikom scenom
i debatom o islamizaciji, smognu snage da izmijene nekoliko
svojih temeljnih karakteristika, broj istinskih muslimanskih
intelektualaca mogao bi prei kritinu taku ili broj, te bi se
njihovo prisustvo moglo osjetiti u muslimanskom drutvu i
savremenom muslimanskom miljenju.
Tri osnovne karakteristike ovih ideologija gue miljenje
i koe pojavu istinskih intelektualaca. Prva je njihova znaajna tendencija da dominiraju i kontroliraju. Oni misle da
imaju monopol nad miljenjem i prosudbama. Ovo ima korijene u njihovom uvjerenju da su oni po prirodi superiorni i
da su roeni kao najbolji vjernici. Sve to posljedica je plitkog
razmiljanja, uskogrudnosti i uskih svjetonazora. Mnogi mislioci i intelektualci odbacuju i izbjegavaju ideologije pokreta zbog nastojanja pokreta da razgovaraju autoritativno te
da dominiraju i kontroliraju sve aktivnosti grupa i drutava
koji ne pripadaju pokretu.
Druga karakteristika jeste mentalitet voe. Ovaj stav otkriva se u diktumu prema kojem je mentor, uitelj ili duhovni voa uvijek u pravu, pa ak i onda kada oito grijei i kada
iskustvo pokazuje da ini pogrenu stvar. ak je i Poslanik,
a.s., sam sebe ispravio kada mu je sugerirano da opraivanje donosi bolje rezultate. Mentalitet voe ima veliku ulogu u sputavanju kritikih i analitikih sposobnosti, kao i u

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 96

8.4.2015 16:06:55

Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta

97

sputavanju matovitosti. Mnogi odani sljedbenici radije bi


ureivali i prevodili nekvalitetna djela uitelja, nego to bi
sami proizveli originalna nauna djela. Kako je voa ili guru
iznad svake kritike, njegovi pogreni i manjkavi argumenti
neprestano se ponavljaju.
Trea karakteristika vezana za ideologije pokreta jeste
njihova nesposobnost da prime kritiku. Veina uenjaka
odreenih pokreta kritiku svojih djela doivljava kao napad
na svoju linost. Kao posljedica toga, oni trae osvetu ili, pak,
izoluju svoje kritiare. Kada se suoe s argumentima, oni
odgovaraju na poznati nain: Kako ja mogu pogrijeiti? Na
ovom problemu radio sam godinama. Ili: Ti nisi pravnik,
strunjak u polju erijata, ili specijalista bilo koje discipline,
ti ne zna, ja znam. Takoer se odgovara poznatim optubama: Pokuava me omalovaiti i rairiti nered ( fitnu). Priznavanje pogreke vrijednost je i snaga, a ne izraz slabosti.
Na taj nain napreduje nauka. Ukopavanje u neodrive i neracionalne stavove, te odbrana neijih mahana kao da je to
pitanje asti, destruktivno je kako po pojedince na koje se to
odnosi, tako i po savremenu muslimansku naunu tradiciju.
Kritika i samokritika moraju postati glavni kamen intelektualnog poduhvata i aktivnosti.
Nadalje, odreeni broj muslimanskih uenjaka mora
promijeniti nekoliko svojih karakteristika. Meu njima primarna je osobina prekomjernog povjerenja i oslanjanja na
eskpertizu, islamsku ili neku drugu. Ne postoji nita, apsolutno nita, na savremenoj naunoj i akademskoj sceni, da
je izvan poimanja i dosega kvalitetnog intelektualca. Istina je da je savremeno znanje opirno, te da je u odreenim
poljima toliko duboko da je pojedincu teko da ovlada tim
poljima. Meutim, ne moraju se shvatiti svi aspekti svakog
naunog polja. tavie, kada se razumije terminologija koja

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 97

8.4.2015 16:06:55

98

Islam

je napravljena da zbuni i preplai autsajdere u nekoj disciplini, mogue je otkriti metodologiju i misaoni proces kojim
moe ovladati svako ko je odluan da ih shvati. U ovom smislu, istinski intelektualac je polimat i enciklopedijski erudita. Njegovo osnovno orue je britak um i transdisciplinarna
metodologija koja razotkriva svaku disciplinu, svako pitanje
i svaki segment ljudskog znanja. Ekspertiza je pokrov iza
kojeg strunjaci prikrivaju svoje nedostatke. to je plie i
intelektualno haotinije utemeljenje neke discipline, ona se
snanije brani od eskpertskog svetenstva.5 Ti nisi ekspert,
naunik, ekonomista, sociolog ili specijalista za srce, stoga ti
ne razumije. Svi ovi iskazi predstavljaju posljednje rovove
odbrane sirotih strunjaka.
Muslimanski uenjaci i ideolozi koji imaju za cilj postati
istinskim intelektualcima i biti dijelom stvarnog uvoenja
reformi te razvoja strategija za promjene moraju razbiti ljuturu naune ekspertize. Kao to je navedeno, te kako nas
ui moderna ekologija, a to ponovo otkriva i zapadna nauka,
nita se u prirodi ne ponaa kao izolovan sistem. Sve je povezano sa svim drugim. U stvarnom svijetu djeluje prevladavajui princip meusobne povezanosti. Stoga, ne postoji takva
stvar kao to je ista fizika ili ekonomija koja je potpuno odvojena od drutvenog, politikog, kulturnog, ekolokog i duhovnog. Kao osoba koja donosi i promie ideje, istinski intelektualac mora vladati sa vie disciplina, a ne samo jednom.
I ba kao to islam proima sve sfere drutva, ne moemo
dopustiti da islamske studije budu oblast koja pripada samo
strunjacima. Po definiciji, muslimanski intelektualac mora
cijeniti i razumjeti temeljne elemente islamskog svjetonazora, islamske kulture, historije i misli. Meutim, muslimanski
intelektualac koji sam sebe uvaava ii e i dalje. Njegov cilj
bit e da postane istinski interdisciplinarni uenjak.6

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 98

8.4.2015 16:06:55

Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta

99

Ovo nas odvodi do drugog razloga zato muslimanski


intelektualci moraju slomiti ogranienja odreenih naunih
polja i disciplina. Savremena islamska misao ne bavi se ponovnim izmiljanjem toka. Tamo gdje postoji mnogo toga
to treba otkriti i ponovno istraiti, iz islamske perspektive,
postoji i jednaka koliina znanja na koju se treba oslanjati i
koju treba sintetizirati unutar islamskog svjetonazora. Meutim, sinteza nije lagan zadatak. Ne radi se o mijeanju
nekoliko stvari.7 U hegelijanskoj shemi, sinteza se ostvaruje
pomirenjem dvaju antiteza. I upravo su na ovaj nain muslimanska i zapadna civilizacija poimale jedna drugu u historiji: kao dvije stvarne i nepomirljive antiteze. Svako saobraenje dviju tradicija zahtijeva poznavanje stvarnog svijeta.
Snana i dominantna intelektualna tradicija ne moe biti
sintetizirana s drugom koja je slaba i neuinkovita, jer ona
biva jednostavno apsorbovana i kooptirana. Stoga je sinteza
riskantan i opasan zadatak koji najmanje iziskuje poznavanje vie od jedne naune discipline. Kada je rije o islamizaciji disciplina, otvaraju se brojna pitanja, kao to smo istakli
u radu Islamska futurologija: Oblik buduih ideja, te kako je
to pokazala Merryl Wyn Davies u djelu Meusobno poznavanje: Oblikovanje islamske antropologije.8 Ta pitanja potiu od
injenice da muslimanski uenjaci pokuavaju pretoiti discipline zasnovane na zapadnim aksiomima i naunom naslijeu u islamske kalupe. Ovi problemi uglavnom se pojavljuju
zbog nesposobnosti muslimanskih uenjaka da naine sintezu, jer sinteza ukljuuje aksiomatsku analizu i propitivanje
te postavljanje osnovnih problema. A jedino istinskom sintezom moemo pravilno koristiti postojee znanje i generirati
nove ideje i pragmatina rjeenja.
Sve navedeno zahtijeva ponovnu pojavu klasinih enciklopedijskih erudita i polimata, i na odreeni nain ovo je

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 99

8.4.2015 16:06:55

100

Islam

zastupljeno u cijelom radu. Savremeni muslimanski intelektualci moraju biti kao i klasini polimati koji su oblikovali
muslimansku civilizaciju kada je ona bila na svom vrhuncu.
Muslimanska civilizacija u klasinom periodu bila je velianstvena upravo po broju polimata koje je iznjedrila.9 Motivi i pokretaka snaga iza ove polimatske erudicije nisu bili
utemeljeni jedino na dubokoj ljubavi i uvaavanju znanja,
nego takoer na paradigmi koja je naglaavala meusobnu
povezanost svetog i profanog, fizike i metafizike, miljenja i
stvarnosti, kao to je naglaavala da materijalni univerzum
nije inferioran u odnosu na duhovni, odnosno da su oba ova
univerzuma, kao manifestacija Allahove blagodati milosti,
ustvari jedno ogromno Boije stvaranje. Mistina ekstaza,
majinska ljubav, let strijele, obim Zemlje, kuga koja je potirala cijele narode, ubod komarca, priroda ludila, ljepota
pravde, ovjekova metafizika enja, sve ovo bilo je jednako
vano i nije moglo biti izvan vjenih vrijednosti i ovjekovog
interesovanja. Metodologija, koja je duboko ukorijenjena u
konceptualne i etike parametre islama, predstavlja sutinu
istraivanja. Klasini polimati bili su majstori metodologije.
To je bila paradigma koju su polimati koristili da sintetiziraju znanje prijanjih generacija, preobraavajui ga u potpunosti, jer sinteza uvijek producira neto savim novo, to
nije poput originalnih komponenata, a potom integrirajui
to znanje u potpunosti sa svjetonazorom islama. Savremeni
muslimanski intelektualci moraju ponovno otkriti ovu paradigmu i razviti se u jednu vrstu polimata koji mogu sainiti
veliku sintezu koja je toliko potrebna.
U svijetu koji je oblikovan i kontroliran drugom civilizacijom, stvarni zadatak s kojim je muslimanski ummet suoen
jeste kreiranje intelektualnog prostora koji e biti istinsko
otjelovljenje svjetonazora i kulture islama. Bez intelektualnog

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 100

8.4.2015 16:06:55

Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: Zahtjevi stvarnog svijeta

101

prostora reformske ideje i programi nee uroditi plodom.


Muslimanska civilizacije ima prijeku potrebu za istinskim
i originalnim intelektualcima. I sve dok muslimanska drutva ne kultiviu jalove zemlje dananjeg intelektualnog vakuuma, nee prestati marginalizacija muslimanskog svijeta
i muslimanske zajednice. Stvarni svijet ne daje nam niti jedan drugi izbor, osim da odmah ponemo raditi svoju domau zadau.
BILJEKE
Detaljnije o ovom problemu vidjeti u: Muhammad Asad, The Law of Ours and Other Essays, Dar al-Andalus, Gibraltar, 1987. Asad je napisao ovaj esej netom prije
stvaranja Pakistana. alosno je da niko nije obratio panju na njegova upozorenja.
2
S.H. Alatas, Intellectuals in Developing Societies, Frank Cass, London, 1977, p. 8.
3
Ibid. p. 15.
4
Ibid. p. 10.
5
Briljantnu elaboraciju mita o poduzetnitvu vidjeti u: Paul Feyerabend, Against
Method, New Left Books, London, 1977; Science in a Free Society, Verso, London,
1978; i Farewell to Reason, Verso, London, 1987.
6
Nedavno se pojavio jedan broj izuzetnih interdisciplinarnih studija koje pokazuju granice jednodisciplinarnog istraivanja. Opirnije vidjeti u: William IrwinThompson, The Time Falling Bodies Take to Light, St Martin Press, New Jersey, 1981;
Gregory Bateson, Mind and Nature, Dutton, New York, 1979; i Douglas Hofstadter,
Gdel, Escher, Bach, Basic Books, New York, 1979. Douglas Hofstadter je sainio
odlinu sintezu koja ukljuuje principe umjetnosti, muzike, matematike, biologije i metafizike, koja pokazuje granice svih loginih i drugih simbolikih sistema.
7
Vidjeti: S. Parvez Manzoor, Islam and the West: Synthesis or Confusion? u: Ziauddin Sardar (ed.), The Touch of Midas, Manchester University Press, 1984, p. 234.
8
Mansell, London, 1985; i Mansell, London, 1988.
9
Detaljnije o ulozi polimatske erudicije u muslimanskoj civilizaciji vidjeti u mome
djelu: Arguments for Islamic Science, Centre for Studies on Science, Aligarh, 1985.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 101

8.4.2015 16:06:55

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 102

8.4.2015 16:06:56

II

ZNANJE I NAUKA

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 103

8.4.2015 16:06:56

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 104

8.4.2015 16:06:56

IZMEU DVA UITELJA:


KURAN ILI NAUKA?

Naslov u asopisu Bulletin of the Islamic Medical Association


of South Africa najavljuje jedno zapanjujue otkrie. Jedan
kanadski naunik potvruje kuranski i hadiski nauk o ljudskoj embriologiji.1 Pria ide ovako: Izvjesni dr. Keith Moore,
voditelj Odsjeka za anatomiju Medicinske kole pri Univerzitetu Toronto otkrio je sretnu povezanost izmeu islamske
objave i savremene nauke, odnosno razvojne anatomije ovjeka. U lanku se navodi da je Keith kazao:
Zapanjen sam naunom tanou ovih teza koje su izreene u sedmom stoljeu. Sasvim je razumno da muslimani vjeruju da su ovi ajeti Boija objava.

ta je to Keith Moore otkrio to je toliko obradovalo muslimanske doktore, naunike i uenjake? Njegov lanak pod
naslovom Podaci o ljudskoj embriologiji u Kuranu i hadisu
prvo je predstavljen na Sedmim medicinskim susretima Saudijske Arabije, te je nakon toga doivio nekoliko objavljivanja na raznim mjestima.2 Ovaj lanak jednostavno uitava
modernu biologiju u odreene kuranske ajete, opisuje razvoj
fetusa, to prati veliki broj ilustracija i tekstualnih deskripcija. Naprimjer, kuranski ajet u kojem se kae:
Mi ovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na
kunju stavili i inimo da on uje i vidi (Kuran, 76:2)

Moore objanjava upuujui na smjesu male koliine spermija, jajnih elija i folikularne tenosti, odnosno muke ili
105

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 105

8.4.2015 16:06:56

106

Znanje i nauka

enske spolne sekrecije. Nastala smjesa napravljena od jajaca i spermija postaje zigot, odosno pretea embrija. Slino
objanjenje ponueno je, naprimjer, i za sljedee ajete:
Mi ovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena
ugrukom uinimo, zatim od ugruka grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom
zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivimo pa
neka je uzvien Allah, najljepi Stvoritelj! (Kuran, 23:1214).

Iitavajui ove ajete Moore je napravio odreene glinene


modele i pokazao njihovu slinost s kuranskim opisima.
On poinje s embrijem od dvadeset i osam dana i pokazuje
da se do este sedmice kod embrija poinju formirati kosti i
miina masa. Do sedme sedmice kosti embriju daju ljudski
izgled. Ui i oi poinju se formirati u etvrtoj sedmici i postaju vidljive u estoj sedmici, ili etrdeset i dva dana nakon
to se formira zigot. Moore nam kazuje kako je sve navedeno
u skladu s kuranskim opisom u spomenutim ajetima.
Sada se pitamo ta sve ovo dokazuje? Da li to potvruje
boansko porijeklo Kurana? Ili nam sve navedeno kazuje da
je Kuran jedna riznica naunih injenica? Koja je svrha ovakvih tekstova i poduhvata? Ovakav i slini incidenti osvjetljavaju stanje muslimanskog uma, odnosno njihov akutni
kompleks od inferiornosti, opsjednutost naukom i, shodno
tome, modernou, kao i patoloko nastojanje da Kuran
shvate kao vrhunac znanja, a ne kao tekst koji nudi jedan
etiki okvir u procesu potrage za znanjem. Na prvi pogled,
ovakva nastojanja da se moderna nauka legitimie tako to
e se dovesti u sklad s Kuranom, ili da se potvrdi Boansko
porijeklo Kurana pokazivanjem nauno validnih injenica
koje se nalaze u njima mogu izgledati bezopasno, odnosno
ak i poeljno i preporuljivo. Meutim, ukoliko malo bolje

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 106

8.4.2015 16:06:56

Izmeu dva uitelja: Kuran ili nauka?

107

promislimo i uemo u sutinu stvari, kao to muslimanski


uenjaci esto i ine, ovakve metode mogu biti opasne. tavie, ukoliko se u ovakve avanture i poduhvate ulazi planski,
makar i iskreno, a esto i od strane nemuslimanskih naunika, moemo se suoiti sa tetnim posljedicama.
Zakljuak do kojeg se dolo komparacijom Kurana i moderne nauke ima dvije strane. Ukoliko su injenice i metode
spomenute u Kuranu, koji je objavljen prije hiljadu i etiri
stotine godina, potvrene modernom naukom, potvreno
je i Boansko porijeklo Kurana, ukoliko je ta potvrda neto za im tragamo. Istinito je i obratno od toga, ukoliko su
moderne naune injenice i teorije reflektirane u Kuranu,
onda i moderna nauka takoer mora imati isu univerzalnost
i vjenu validnost ba kao i Kuran. Moj protivargument je
jednostavan, te, iako emo ga detaljnije elaborirati u nastavku teksta, za sada je dovoljno kazati da Kuran, kao knjiga
upute, ne treba potvrdu nijednog drugog izvora. Za muslimane, Kuran je vjean i apriori taan izvor. Svaki pokuaj
da se moderna nauka uitava u kuranski tekst podreuje
vjeni tekst nauci. Istovremeno, nauka se uzdie na nivo s
kojeg ona odluuje ta je, a ta nije Istina. Sve ovo nadalje
potvruje mitsku tvrdnju da su naune teorije neutralne,
univerzalne i zauvijek validne. tavie, uitavanje nauke u
alegorine, metaforine i simboline ajete Kurana esto tjera analitiko miljenje izvan granica i dovodi do apsurdnih,
a u nekim sluajevima i kontradiktornih zakljuaka koji nemaju veze s kuranskim tekstom i intencijama. Stoga je ovo
najgora mogua vrsta apologije.
Muslimanski autori koji se ponaaju kao apologete nastoje dokazati da je Kuran veoma nauan i moderan. Oni esto
svoje stavove zapoinju tvrdnjom da Kuran mnogo naglaava vrijednost razmiljanja i traganja za znanjem, to i jeste

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 107

8.4.2015 16:06:56

108

Znanje i nauka

injenica. Oko sedam stotina i pedeset kuranskih ajeta, to


je skoro jedna osmina Kurana, potie vjernike da izuavaju
prirodu, razmiljaju, koriste svoj razum na najbolji nain, te
da nauni poduhvati i projekti budu sastavnim dijelom drutvenog ivota. Sve ovo treba usporediti sa nekih dvije stotine
i pedeset ajeta koji su po svojoj prirodi legislativni. Nadalje
se naglaava da Kuran navodi nekoliko naunih injenica i
teorija, to potvruju najnovija otkria i dostignua u sferi
nauke. Ova vrsta apologetske literature, kojom se nauno
nastoji legitimizirati Kuran, vue porijeklo iz ezdesetih godina prolog stoljea. Ustvari, jedan od najranijih pamfleta
ove vrste pojavio se u Kairu pod naslovom Kuranski ajeti
o kosmosu, autora Muhammeda Demaluddina el-Fendija
(MuhammadJamalEdDinElFandy).3 El-Fandy ima svojevrstan osjeaj religijske nadmoi koja se odraava u njegovim
nastojanjima da dokae i pokae da je svako astronomsko
otkrie, odnosno nauna teorija, (uglavnom iz pedesetih godina XX stoljea), ve ranije navedena u Kuranu. On smatra
da je Kuran najboljim primjerom naunog izraza, to je neprihvatljiv stav jer je matematika formula najbolji primjer
naunog izraza. Stoga, El-Fandy pronalazi poveznice i paralele s modernim astronautskim otkriima u skoro svakom
ajetu koji kazuje o kosmosu. Sada emo pogledati njegovo
tumaenje sljedeih ajeta:
I Sunce se kree do svoje odreene granice, to je odredba
Silnoga i Sveznajueg. I Mjesecu smo odredili poloaj; i on
se uvijek ponovo vraa kao stari savijeni palmin prut. Nit
Sunce moe Mjesec dostii nit no dan prestii, svi oni u svemiru plove. (Kuran, 36:3840)
Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine
nepomine razbacao da vas ne trese, i po njoj ivotinje svih
vrsta razasuo. Mi s neba kiu sputamo i inimo da po njoj
niu svakovrsne plemenite biljke. (Kuran, 31:10)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 108

8.4.2015 16:06:56

Izmeu dva uitelja: Kuran ili nauka?

109

EL-Fandy izvlai sljedee zakljuke iz navedenih ajeta:


Ukoliko shvatimo da se naziv nebesa odnosi na sve iznad
naih glava, to se zasigurno odnosi i na cjelokupni kosmos
koji nas okruuje, te koji poinje prostorom oko Zemlje, preko ostalih planeta, Sunca i ostalih zvijezda koje se nalaze
u svemirskim dubinama, kako u naoj, tako i u drugim galaksijama. Sva ova nebeska tijela kreu se u svojim orbitama. To su nebesa. Sve to stvorio je Allah, te je svako tijelo u
kosmosu nalik visoko uzdignutim blokovima. Nadalje, sva
ova nebeska tijela koja slijede jedna iza drugih nalaze se na
odreenim pozicijama zahvaljujui centrifugalnim silama
i svemirskoj gravitaciji. Gravitacija i centrifugalne sile, koje
su nastale okretanjem polukrunih orbita ili elipsa, mogu
se shvatati kao graevina koja je uzdignuta i izgraena bez
stubova. Meutim, iako mi ne moemo vidjeti navedene
sile, to ne znai da one nikako ne postoje, jer su one mjerljive, te detaljno opisane i izmjerene. Ukoliko bismo imali
jo neko drugo, dodatno ulo osim vida, mogli bismo osjetiti
ove sile ba kao to svojim normalnim ulima osjeamo materijalno tijelo.4
El-Fandy se ne zaustavlja na ovom mjestu. On nastavlja svoju elaboraciju, te tvrdi da se atmosfera, kao i samo
svjetlo mogu smatrati stubovima, pri emu bi spektar boja
predstavljao manje stubove! U drugim kuranskim ajetima,
El-Fandy pronalazi dokaze o stvaranju crvenih divova, bijelih patuljaka, postojanja etera (?), evolucije planeta i teorije
velikog praska. Ima toga jo, jer nam El-Fandy kae da nauka
potvruje kuranski stav da postoji ivot na drugim planetama. On navodi brojne ajete, ukljuujui i ove:
Zar pored Allahove ele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne
htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu
e se vratiti! (Kuran, 3:83)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 109

8.4.2015 16:06:56

110

Znanje i nauka

Zar ne zna da Allah zna to je na nebesima i to je na Zemlji? Nema tajnih razgovora meu trojicom, a da On nije
etvrti, niti meu petericom a da On nije esti, ni kad ih je
manje ni kad ih je vie, a da On nije s njima gdje god oni bili;
On e ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome to su radili,
jer Allah sve dobro zna. (Kuran, 58:7)

Analizirajuu ove ajete El-Fandy se usuuje da i opie kako


bi vanzemaljci mogli izgledati, mada u ovom sluaju nije sasvim jasno da li to crpi iz nauke ili iz Kurana. Tako on kae:
Ukoliko pokuamo odrediti oblik ili formu koju imaju bia
koja ive izvan nae planete, trebalo bi da imamo na umu
pretpostavku da priroda u ovom sluaju nije napravila neto
posve razliito, prema tome, takva bia s nama dijele sljedee osobine:
1. Tijela im se oslanjaju na unutarnju osteologiju ili kosti koje su sazdane od vrstih materijala.
2. Imaju centralno nervno mjesto ili mozak, koji komunicira s ostalim tjelesnim organima i nervima.
3. Mozak im se nalazi u sigurnom, pokretnom organu
na prednjoj strani tijela ili u samome tijelu.
4. Ova bia oslanjaju se na noge pri svom kretanju.
5. Imaju usta kojima priaju i kroz koja se hrane.5
Sve navedeneo ne predstavlja neku lou nauku, ali zasigurno
ismijava Kuran. Meutim, da stvar bude tunija, u poreenu s drugima El-Fandy je poprilino priseban. Pakistanski
neuropsihijatar Azizul Hasan Abbasi u Kuranu pronalazi
moderne lijekove za dijabetes, tuberkulozu, stomane ireve, reumatizam, artritis, krvni pritisak, astmu, dizenteriju i
paralizu!6
Nedavno je francuski hirurg Maurice Bucaille potvrdio
i promovirao svoj poprilino banalan komparativni pristup
islamu i nauci. Njegova knjiga Biblija, Kuran i nauka7 pred-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 110

8.4.2015 16:06:56

Izmeu dva uitelja: Kuran ili nauka?

111

stavlja osnovno tivo za muslimane s ogromnim kompleksom manje vrijednosti, te je prevedena skoro na sve muslimanske jezike, od arapskog, perzijskog, urdu, turskog do indonezijskog. Bucaille se uputa u temeljitu i detaljnu analizu
svetih knjiga u svjetlu modernog znanja. On se usredotoava
na etiri teme: astronomiju, zemlju, ivotinje i biljno kraljevstvo, te ljudsku reprodukciju. Postavio je veoma vrstu metodologiju na nain da citira jedan kuranski ajet, a potom
ga nauno interpretira i komentarie. Bucaille nastoji biti
objektivan i sa dosta muke pokazuje da Kuran sadri naune
informacije koje nisu bile dostupne i poznate u vrijeme Objave. Ustvari, neke informacije bile su u suprotnosti s onim u
ta je narod vjerovao u doba poslanika Muhammeda, a.s. Nakon uobiajenog objanjenja odreenih ajeta o mjeseevim i
sunevim orbitama, kruenju vode, reprodukciji, on zakljuuje sljedee: Kuran ne sadri niti jednu injenicu koja je
u koliziji s modernom naukom, s kojom nikako nije mogao
imati neku vezu. Meutim, u Kuranu se nalaze brojne injenice koje nisu otkrivene sve do savremenog doba. Ustvari,
njih je toliko mnogo da je ovaj autor devetog novembra 1976.
godine mogao prezentovati studiju pod naslovom injenice
iz embriologije i psihologije u Kuranu i to pred Francuskom
akademijom za medicinu. Ovi podaci, poput brojnih drugih, predstavljaju izazov za razumijevanje i pravilno poimanje pogotovo ako se u obzir uzme sve ono to smo otkrili u
nauci u proteklim povijesnim razdobljima. Postignua modernog ovjeka vezana za nepostojanje naune pogreke u
potpunom su skladu s konceptom muslimanskih uenjaka o
Kuranu kao knjizi Objave. Ovo miljenje podrazumijeva da
Bog ne moe objaviti pogrene ideje.
Biblija, naravno, nije ispunila striktne kriterije modernog znanja, tako da je Buccaile kratko i jasno zakljuio da je
nemogue previdjeti prisustvo brojnih naunih pogreaka u

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 111

8.4.2015 16:06:56

112

Znanje i nauka

Bibliji. Meutim, sve navedeno potvrda je neeg oiglednog,


iskazanog na nain kao da se radi o naunom otkriu, a to
je muslimansko vjerovanje da Kuran, kao Allahova rije, ne
moe sadravati nikakve greke, te da Biblija, u dananjoj
verziji, nije istinska boanska objava.
Meutim tamo gdje Bucaille stane, priu nastavlja bucaillizam. Jedan broj novijih studija pokuava da ide korak
dalje i iznae nove naune injenice i teorije u Kuranu. Tako,
emsul Hakk, naprimjer, uspijeva u Kuranu pronai osnove
teorije relativiteta i kvantne mehanike u Kuranu, te predstavlja kuranske dokaze koji potkrepljuju teoriju praska.
(The Quran and Modern Cosmology Science and Technology
in the Islamic World, pp. 4752, 1983). Nadalje, Manzurul
Huda uspijeva otkriti teoriju razvoja biosfere i kruenja vode
u Kuranu (Creation and the Cosmos in Islamic Scientific
Thought and Muslim Achievements in Science, International Conference on Science in Islamic Polity, Islamabad, 1983,
Vol. 1, pp. 96113). S druge strane, Mooore u nekoliko navrata
u Kuranu otkriva itavo polje embriologije.
Nakon svih ovih naunih podataka i potkrepljivanja
brojnih teorija, ini se da Kuran nije nita zanemario. A da
u Knjizi Upute ne izostanu i naune jednaine, potrudio se
Read Halifa svojim statistikim analizama (Miracle of the
Quran Islamic Productions International, St. Louis, Missouri,
1973). Halifa se fokusira na inicijalna slova koja se pojavljuju na poecima odreenih sura, te kompjuterski izraunava
uestalost svakog pojedinog slova. Ta arapska slova su: elif
(A), Ha (H), Sin (S), Sad (S), Ta (T), Ajn (A), Qaf (Q), Kaf (K),
Lam (L), Mim (M), Nun (N), Ha (H) i Jat (J). Njegovi dodatni podaci ukljuuju ukupan broj slova u svakoj od stotinu i
etrnaest sura u Kuranu, kao i broj ajeta u svakoj suri. On
kombinuje ove podatke, te rauna procentualnu vrijednost

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 112

8.4.2015 16:06:56

Izmeu dva uitelja: Kuran ili nauka?

113

i prosjenu frekventnost pojavljivanja navedenih etrnaest


slova u svakom ajetu Kurana. Za konsonantske skupine koje
se nalaze na poecima sura, poput sura Jasin, Tasin ili Taha,
on izraunava apsolutnnu frekventnost pojavljivanja, prosjek frekventne vrijednosti za svaku od stotinu i etrnaest
sura i prosjeno prisustvo u svakom ajetu za svako slovo konsonantskog skupa u svakoj suri. Konano, on pravi poredak
kuranskih sura na osnovu apsolutne frekventnosti prisustva
svakog poetnog kuranskog slova i procenta frekvencije prisutnosti svakog od etrnaest slova iz konsonantskih skupina.
ta Halifa time otkriva? Sure koje poinju odreenim konsonatskim skupovima ujedno sadre najvei broj tih konsonanata u svojim ajetima. Naprimjer, sura Qaf sadri najvei
broj slova qaf u poreenju sa bilo kojom drugom surom u
Kuranu, a slino je i sa surom Qalem, koja sadri najvei broj
slova nun u poreenju s drugim surama koje poinju konsonantskim skupinama. Analiza kuranske konsonantske
skupine elif lam mim, koja se pojavljuje u etiri mekanske i
dvije medinske sure pokazuje da je ta konsonantska skupina
prisutnija i frekventnija u mekanskim surama.
I ta mi moemo zakljuiti iz svega ovog? Halifa bi to
kazao ovako: Slova koja se nalaze na poecima kuranskih
sura u cjelini nam pokazuju da su svaka kuranska rije, odnosno slovo pomno odabrani i izraunati. Kuran to jasno
kazuje u prvom ajetu sure Hud. Prisustvo inicijalnih slova na
posebnim mjestima u Kuranu dokazuje postojanje naprednog znanja prema kojem je distribuiran alfabetski ablon u
cijelom Kuranu. Niko ne moe tvrditi da takvo napredno
znanje moe imati ovjek, odnosno bilo koji ovjek. Prevedeno u fizike, konkretne dokaze, kompjuteru je zadano da
izrauna broj kombinacija kojima je napisana tako matematiki precizna knjiga kao Kuran. Kuran sadri stotinu i
etrnaest sura u kojima je etrnaest slova iz konsonantskih

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 113

8.4.2015 16:06:56

114

Znanje i nauka

skupina distribuirano u specifinim kombinacijama. Prema


dobro poznatoj matematikoj formuli, ukupan broj kombinacija iznosi 626 000 000 000 000 000 000 000 000 ili est
stotina dvadeset i est septibiliona, to je izvan kapaciteta
svakog ivog bia, pa ak izvan dosega dananjih kompjutera. Kada posmatramo ovaj dobijeni broj, moemo se diviti
kuranskom ajetu iz sure Isra u kome se kae:
Reci: Kad bi se svi ljudi i dini udruili da saine jedan ovakav Kuran, oni, takav kao to je on, ne bi sainili, pa makar
jedni drugima pomagali. (Kuran, 17:88)

Nadalje, ovo je broj usmjerenih kombinacija specifine distribucije slova iz konsonantske skupine bez njihovog stavljanja u smislene reenice. Sasvim bi drugi veliki posao bio
da se ova matematiki distribuirana slova stave u smislene
reenice.
Na osnovu svoje analize, Halifa takoer moe dokazati
da je sadanji niz i redoslijed kuranskih sura in Boijeg nadahnua. Takoer se moe dokazati taan broj sura koje su
objavljene u Mekki ili u Medini, te potvrditi da je podjela sura
na odreene ajete in Boijeg nadahnua Vjerovjesniku, a.s.
(Prosjek ajeta u Kuranu takoer je znaajno obiljeje u cjelokupnom Kuranu). On moe dokazati da su rijei U ime
Allaha, Milostivog, Svemilosnog (Bismillahi Rahmani Rahim)
neodvojiv dio svake sure, osim sure Tevbe, pa ak i da izgovaranje odreenih rijei u Kuranu ima matematiku vrijednost.
I sve ovo ne doprinosi nita sumi naeg znanja. Meutim, to dovodi u sklad kuransku i matematiku Istinu, te
ini da Kuran bude sve vie nalik jednoj savremenoj bazi
podataka. Nakon ovog, bilo bi logino da se sljedeim korakom Kuran predstavlja kao nauni prirunik. Afzalu Rahman nam je upravo to kazao u svome djelu Kuranska nauka
(Quranic Sciences, The Muslim schools Trust, London, 1981).

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 114

8.4.2015 16:06:56

Izmeu dva uitelja: Kuran ili nauka?

115

Rahman, ije je poznavanje moderne nauke, kao i razumijevanje Kurana na nivou djeteta u obdanitu, kae: Kuran
nam nudi potpunu sliku pojavnog svijeta i onoga to je iza
njega na jedan posve nauan i razuman nain, te poziva na
nauku i razum, privlaei nauni duh i um, kao i duh i um
obinog ovjeka. Ovaj autor u Kuranu pronalazi skoro svaku temu iz srednjokolskih udbenika, od topline, svjetlosti, zvuka, pa ak i struje, te svaki svoj podnaslov ovjenava
odreenim kuranskim ajetima. Njegova knjiga namijenjena
je za koritenje u kolama, te se vjerovatno u njima i koristi,
da bi se odgojila budua generacija muslimanskih naunika.
Jedina stvar koja je preostala bucaillizmu jeste da bude
institucionaliziran i uveden u kolske programe. Muhammed Abdu Sami i Muslim Seddad napravili su plan kako
da ostvare taj cilj (Planning Curricula for Natural Sciences:
The Islamic Perspective, Institute of Policy Studies, Islamabad, 1983). Svako poglavlje u udbenicima za fiziku, hemiju, biologiju i zoologiju treba sadravati odgovarajui ajet iz
Kurana. Meutim, za razliku od Rahmana, pakistanski naunici predviaju probleme. Oni se, naprimjer, pitaju kako
da se odnose prema teoriji evolucije? Ova teorija nalae da
se pronae izrazito racionalan dokaz da bi se vjerovalo u
Boga. Evo, izgleda da postoji pokoja stvar u nauci koja ne idu
pod ruku s onim to nam Kuran kazuje.
Bucaillizam je posebno privlaan starijim generacijama muslimanskih naunika, uenjaka i intelektualaca, zbog
psiholoke vrijednosti vlastitih poruka. On osvjeava i dodatno snai njihovu vjeru u Kuran i islam, s jedne strane,
te potvruje njihovo uvjerenje u superiornost i univerzalnu
vrijednost zapadne nauke, s druge strane. Ova naivnost na
najbolji nain oliena je u rijeima Candidea: Sve je dobro u
ovom najboljem od svih moguih svjetova.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 115

8.4.2015 16:06:56

116

Znanje i nauka

Meutim, opasnosti koje donosi bucaillizam itekako


su velike. Iz svega se jasno moe shvatiti upitna teologija,
prema kojoj nam jednostavno iitavanje Kurana iz naune perspektive moe otkriti sve i dovesti do novih otkria i
teorija, jer, prema navedenom, u Kuranu je sadrano sve nauno znanje. I dok Kuran sasvim oito sadri neke reference
koje upuuju na prirodne injenice, to nikako ne znai da je
Kuran nauni prirunik. To je knjiga upute. Znanje poinje
s Kuranom, a ne zavrava s njim. Ali, jo je vanije istai da,
izjednaavanjem Kurana s naukom, bucaillizam uzdie
nauku do oreola svetog, te Boiju ili nebesku objavu donosi
zapadnoj nauci na verifikaciju. Osim injenice da Kuranu
nije potrebna nikakva verifikacija od strane moderne nauke,
bucaillizam otvara Kuran Popperovom kontraargumentu
kriterija pobijanja. Drugim rijeima, da li bi i Kuran bio otpisan i odbaen kao i Biblija ukoliko se pojavi neka nauna
injenica koja se ne slae u potpunosti s kuranskim tekstom,
ili ukoliko odreene injenice iz Kurana budu opovrgnute u
modernoj nauci? Te, ta, ukoliko neka teorija koja je potvrena kuranskim tekstom, i koja je danas u modi, bude prevaziena nekom drugom teorijom koja tvrdi neto sasvim
suprotno? Da li to znai da je Kuran danas validan, a sutra
to nee biti?
tavie, uzdizanjem nauke na razinu svetog znanja bucaillizam efektivno podriva svaku kritiku nauke.
Zbog injenice da je traganje za znanjem toliko naglaeno
u Kuranu, najvei broj muslimanskih naunika unaprijed
ima osjeaj velikog potovanja prema modernoj nauci. Bucaillizam ovu vrstu potovanja uzdie na novi nivo. Naime,
itava jedna generacija muslimanskih naunika ne samo da
svu nauku prihvata kao Dobru i Istinitu nego i napada one
koji su kritini i skeptini prema nauci. Nadalje, uvjerenje u

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 116

8.4.2015 16:06:56

Izmeu dva uitelja: Kuran ili nauka?

117

univerzalno dobru i korisnu nauku dovodi do jedne opasne


vrste fatalizma, prema kojem e nauka doprijeti do muslimanskih drutava i sluiti im jer je ona, kao to se vjeruje,
univerzalna i korisna cijelom ovjeanstvu!
Nauka nije potraga za Istinom, te njena otkria i injenice nemaju i ne mogu imati istu validnost kao i kuranski
ajeti. Nauka je poduhvat rjeavanja problema, ona predstavlja metod i tehniku za rjeavanje problema unutar odreene
paradigme i svjetonazora. Ba kao to Abdu Sami i Seddad
otkrivaju da je teorija evolucije racionalan poduhvat da se
potkopa vjera u Boga, tako je i veina modernih naunih sistema ustvari samo poduhvat kojim se nastoje iznai naini
i sredstva da se uspostavi kontrola nad ovjekom/drutvom i
prirodom. Kada je Bacon kazao da nauka svoje tajne otkriva
samo pod pritiskom, on je pritisak i torturu uinio neodvojivim dijelom moderne nauke. Nauka u dananjoj formi dizajnirana je da odrava odreenu kulturu i njen svjetonazor dominantnim u svijetu. Uitavanje modernih naunih otkria
u kuranske ajete nee promijeniti sutinu, prirodu i stil moderne nauke. Velika je obmana tvrditi da nauni metod sadri
neto neutralno i magino objektivno. To je jedan nepromiljen mit ispunjen predrasudama. Nita u svijetu ne moe
se posmatrati bez uzimanja u obzir konteksta svjetonazora i
kulture. Naunici esto usklauju svoja istraivanja s linim
uvjerenjima i predrasudama, kao i prema drutvenim normama i vrijednostima. Niti jedno promatranje ni eksperiment ne
mogu biti obavljeni u kulturalnom vakuumu, jer smisao i znaaj imaju jedino u okviru neke teorije, koja je, pak, konceptualna zamisao odreenog svjetonazora. Staviti neku teoriju u
matematiki kod ne znai da se ona istovremeno liava svih
vrijednosti, kako to nalae moderna nauka. Upravo suprotno, priroda matematike je takva da njena primjena u svijetu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 117

8.4.2015 16:06:56

118

Znanje i nauka

pomou nauke jeste puka sluajnost. Matematike teoreme,


ukljuujui Euklidovu geometrijsku teoremu, apriorno su
analitike. Drugim rijeima, status teorema odreen je njihovim uslovima ili kontekstom. Zakljuak da je jedan plus
jedan dva mora biti u skladu s principom da su jedan i jedan
dva. Naime, nauna konvencija odreuje da se neka nauna
teorija kodifikuje u matematiki izraz. Prirodni zakoni nisu
izraeni u matematikim formulama, odnosno na nekoj neizbrisivoj tinti razastrtoj po nebesima, nego su proizali iz
tinte u laboratorijima i institutima.
injenica da su neke od tih teorija u skladu s Kuranom
nema sama po sebi nikakav znaaj. To je jedna (ne)izjava.
Kuran promie traganje za znanjem u odreenom vrijednosnom okviru. On kazuje da te vrijednosti moraju biti u sreditu nae panje, odnosno da moraju oblikovati na nauni
rad i aktivnosti. Samo ukoliko ove vrijednosti pretoimo u
stvarnost, mi moemo istinski biti iskreni prema Kuranu i
ispuniti svoju dunost prema njemu.
BILJEKE


3

4

5

6

7

1

April 1985.
Including, Africa Events, May 1985.
The Supreme Council of Islamic Affairs, 1961.
Vidi: Ibid.
Vidi: Ibid.
The Quran and Mental Hygiene, Karachi, undated.
Seghers, Paris, 1976; and North American Trust Publication, Indianapolis, 1978.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 118

8.4.2015 16:06:56

MUSLIMANI I FILOZOFIJA NAUKE

U svom pristupu prouavanju prirode islam sintetizira razum i objavu, znanje i vrijednosti. Znanje steeno kroz racionalni ovjekov napor i znanje steeno iz Kurana smatraju se
komplementarnim: ono je Boiji znak koji ljudima omoguava da prouavaju i razumijevaju prirodu. Izmeu 7. i 14. stoljea, kada je muslimanska civilizacija bila u zenitu, u jednoj
fuziji metafizike, epistemologije i empirijskih istraivanja
prirode nastala je eksplozija neeg to bi se moglo nazvati
nauni duh. Naunici i uenjaci, kao to su bili Ibn el-Hejsem, Er-Razi, Ibn Tufejl, Ibn Sina i El-Biruni, dodali su svojoj
muslimanskoj vjeri Platonove i Aristotelove ideje o razumu i
objektivnosti i tako stvorili jedinstvenu sintezu religije i filozofije.1 Takoer su jak akcent stavljali na naunu metodologiju dajui vanost sistematskom posmatranju, eksperimentu
i izgradnji teorije.
Nauno istraivanje u poetku je usmjeravala svakodnevna praksa islama. Naprimjer, astronomija se razvijala
pod utjecajem injenice da se vrijeme za muslimansku molitvu odreuje astronomski, a smjer okretanja pri molitvi geografski.2 U kasnijim fazama bilo je uobiajeno traganje za
istinom radi nje sme to je dovelo do brojnih novih otkria
i inovacija. Muslimanski naunici nisu priznavali granice
izmeu dviju kultura izmeu prirodnih i drutvenih nauka uenjaci su po pravilu teili da budu polihistori. Odnedavno, muslimanski uenjaci poeli su raditi na razvoju
jedne savremene islamske filozofije nauke, spajajui osnov119

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 119

8.4.2015 16:06:56

120

Znanje i nauka

ne islamske pojmove kao to su ilm (distribuirano znanje),


hilafet (namjesnitvo ovjekovo nad zemaljskim prirodnim
resursima) i istislah (javni interes) u jedan cjeloviti okvir naune djelatnosti.
Muslimanima nadahnue za prouavanje prirode dolazi
iz Kurana. Kuran konkretno i opetovano trai od muslimana da sistematski istrauju prirodne pojave, ne samo da bi
razumjeli prirodu ve da bi se tako pribliili Bogu. U suri 10,
ajetu 5 i 6 itamo:
On je Sunce izvorom svjetlosti uinio, a Mjesec sjajnim i
odredio mu faze da biste znali brojiti godine i raunati (vrijeme)... U smjeni noi i dana i svemu to je na Nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje znamenja za one koji su Ga svjesni.
Oko treine Kurana posveeno je opisu vrlina razuma.3
Stoga se nauno istraivanje zasnovano na razumu u islamu
smatra formom bogotovlja. Razum i objava komplementarne su i sastavne metode traenja istine.
Filozofija nauke u klasinom islamu proizvod je fuzije
ove metafizike sa grkom filozofijom. Nigdje to nije tako oigledno kao u Ibn Sinaovoj (u.1037) teoriji o ljudskom znanju
koja, slijedei El-Farabija (u.950), prenosi kuranske sheme
objave na grku filozofiju. U Kuranu, Stvoritelj se obraa
jednom ovjeku Poslaniku preko posredovanja meleka
Dibrila (arhanela Gabrijela); u Ibn Sinaovoj neoplatonskoj
shemi, Boanska rije se, kroz razum i razumijevanje, prenosi bilo kome, svakome ko hoe sluati. Rezultat je jedna
mjeavina racionalizma i etike. Za muslimanske naunike
koji, poput Ibn Sinaa, pristaju uz filozofiju mutazilizma,
vrijednosti su neto objektivno; dobro i zlo opisne su karakteristike stvarnosti, koje nisu nita manje u stvarima od
drugih kvaliteta stvari kao to su oblik i veliina. U tom
okviru, sve znanje, ukljuujui i znanje o Bogu, moe se stei

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 120

8.4.2015 16:06:56

Muslimani i filozofija nau

121

samo razumom. ovjeanstvo ima mo da zna, kao to ima


i mo da djeluje, pa je stoga odgovorno za svoja djela, i pravedna i nepravedna. ta ova filozofija podrazumijeva, kako u
smislu prouavanja prirode, tako i u smislu razvoja ljudskog
ponaanja, ilustrirao je Ibn Tufejl (u. 1185) u svom intelektualnom romanu Hajj Ibn Jakzan. Hajj je spontano nastao ovjek, izoliran na jednom otoku. Svojom moi posmatranja i
koritenjem razbora, Hajj otkriva ope i konkretne injenice
o strukturi materijalnog i duhovnog univerzuma, izvodi zakljuak o postojanju Boga i teolokom i politikom sistemu.
Iako izmeu mutazilijskih uenjaka i njihovih glavnih
protivnika, aarija, postoje ozbiljne filozofske razlike, obje
ove kole slau se u pogledu racionalnog prouavanja prirode. U svom djelu Et-Temhid, Ebu Bekr el-Bakillani (u.1013),
teolog koji je zasluan za detaljnu razradu metoda kelama
i za prvu sistematsku formulaciju aarijskog uenja, definira nauku kao znanje o objektu, onakvom kakav jeste. Iako
kritikuju mutazilijsko zadiranje u podruje vjere, aarije se
slau da postoji potreba za objektivnim i sistematskim prouavanjem prirode. Zapravo, neki od najveih naunika u
islamu, poput Ibn el-Hejsema (u.1039), koji je otkrio osnovne
zakone optike, El-Birunija (u.1048), koji je izraunao obim
Zemlje i pisao o rotaciji Zemlje oko svoje ose, bili su pristalice aarijske teologije.4
Glavni interes muslimanskih naunika bilo je utvrivanje granica istine. Kako to Ibn el-Hejsem kae: Istinu traimo radi nje sme; El-Biruni to potvruje u uvodu svog djela
El-Kanun el-mesudi: Neu bjeati od istine, ma iz kakvog
izvora dolazila. Meutim, vodile su se rasprave o tome koji
je najbolji put do racionalne istine. Za Ibn Sinaa, naprimjer,
prvo dolaze opa i univerzalna pitanja, koja potom vode do
eksperimentalnog rada. Svoj El-Kanun fi tibb (Medicinski ka-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 121

8.4.2015 16:06:56

122

Znanje i nauka

non), koji je na Zapadu bio standardni tekst sve do 18. stoljea, zapoinje opom diskusijom o teoriji lijekova. Meutim,
za El-Birunija, univerzalije proistiu iz praktinog, eksperimentalnog rada; teorije se formuliraju nakon otkria.
U oba sluaja, kritika je od kljune vanosti za napredovanje ka istini. Ibn el-Hejsem pie: Logino je da svi potuju
naunike... Meutim, Bog nije ni naunike potedio zabluda i nije sauvao nauku od nedostataka i greaka; zato se
naunici tako esto ne slau meusobno. Oni koji se bave
naukom i tragaju za istinom, nastavlja Ibn el-Hejsem, treba da se okrenu otroj kritici i upuuju je sa svih stajalita
i u svakom pogledu. Posebno treba nemilosrdno razotkriti
nedostatke u radu prethodnika. Ideje Ibn el-Hejsema, El-Birunija i Ibn Sinaa, skupa sa brojnim drugim muslimanskim
naunicima, postavile su temelje naunog duha u svjetonazoru islama kakvog znamo.
METODOLOGIJA

Muslimanski naunici bili su prvi koji su razvijali naunu


metodu, kako se ona danas razumije. I pristalice mutazilizma i pristalice aarizma stavljaju naglasak na sistematsko
posmatranje i eksperiment. Insistiranje na tanom posmatranju jasno se moe vidjeti u astronomskim prirunicima i
tabelama. Ta literatura neprekidno je aurirana, a naunici
su provjeravali i ispravljali rad prethodnih uenjaka. U medicini su nam Er-Razijeva (u.925) detaljna i vrlo tana klinika zapaanja dala jedan univerzalni model; on je prvi tano
uoio simptome velikih boginja i opisao mnoge nove bolesti.
Meutim, nisu vana samo tana zapaanja; od istog su znaaja jasnoa i preciznost kojom su ta zapaanja opisana to
je Ibn Sina i dokazao u svojim djelima.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 122

8.4.2015 16:06:57

Muslimani i filozofija nau

123

Naglasak na izradi modela i izgradnji teorije moe se


vidjeti u islamskoj astronomskoj literaturi u kojoj se izlau
opi principi na kojima poiva astronomska teorija. Snagom
kako tanog posmatranja, tako i izrade modela, islamska
astronomija pokrenula je estoki napad na niz nesavrenosti ptolomejske astronomije. Ibn el-Hejsam, naprimjer, prvi
je utvrdio da je poredak kretanja planeta predloen u Almagestu netaan. Ibn atir (u.1375) i astronomi u uvenoj
opservatoriji u Azerbejdanu, koju je u 13. stoljeu izgradio
Nasiruddin et-Tusi (u.1274), razradili su Tusijev par i teoremu za transformaciju ekcentrinih modela u epiciklina
kretanja planeta. Ovaj matematiki model Kopernik je koristio za razradu svoje ideje heliocentrinosti, i time pokrenuo
evropsku naunu revoluciju.
Osim egzaktnih nauka, najsvrsishodnije i najzanimljivije
podruje za koje je teorijski rad od sutinske vanosti bila je
medicina. Muslimanski ljekari nastojali su poboljati kvalitet medicinskih supstanci koje se koriste u terapeutske svrhe
(materia medica) putem neprekidnog teorijskog razvoja; naglasak se stavljao i na izradu precizne terminologije i osiguranje istoe lijekova to je interes koji e dovesti do ranog
otkria vanih hemijskih i medicinskih postupaka. Budui
da su muslimanski autori izvrsno organizirali znanje, njihovi
isto farmakoloki tekstovi smi po sebi bili su izvor za stvaranje teorija. Razvoj teorija i otkria novih lijekova povezali
su razvoj islamske medicine s hemijom, botanikom, zoologijom, geologijom i pravom, te doveli do opirne razrade grkih
klasifikacija. Farmakoloko znanje tako je postalo obimnije
i razgranatije, iz ega su proizale nove vrste farmakoloke
literature. Poto se u ovoj literaturi predmet razmatra sa vie
stajalita razliitih disciplina i u raznim novim pravcima, ona
je dala nove poglede na farmakologiju i otvorila nove puteve

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 123

8.4.2015 16:06:57

124

Znanje i nauka

za dalja i detaljnija istraivanja. S poetkom upotrebe papira, djela postaju dostupnija i jeftinija nego kada se koristio
pergament ili papirus, a nauno znanje postalo je pristupanije uenicima i studentima.
Iako su muslimanski naunici duboko vjerovali u naunu metodu, oni su bili svjesni i njenih ogranienja. ak
i oni koji su vie vjerovali u matematiki realizam, kao to
je El-Biruni, tvrde da je svaka metoda istraivanja funkcija
prirode istraivanja: da bi se odgovorilo na razliita pitanja,
primjenjuju se razliite metode, jednako valjane. El-Biruni
je i sam pribjegavao brojnim metodama. Sudei po njegovoj
raspravi iz mineralogije, Kitab el-demahir fi mearifa el-devahir, on je najprecizniji meu svim eksperimentalnim naunicima. Meutim, u uvodu svoje revolucionarne studije
o Indiji on kae: Da bismo ostvarili nae zamisli, nije bilo
mogue slijediti geometrijsku metodu. Umjesto toga, on se
okree komparativnoj sociologiji. U djelu Ifrad el-mekal fi
emr ez-zilal, raspravi posveenoj sjenama, on pravi razliku
izmeu matematikih i filozofskih metoda.
Radovi naunika El-Birunijevog kalibra neminovno prkose jednostavnoj klasifikaciji. Postoji, naprimjer, njegova rasprava pod nazivom El-Kanun el-mesudi i nedavno ponovno
oktriven Kitab makalid el-haja o pravilima sferne trigonometrije i njihovoj primjeni na sfernu geometriju. Tu je i njegova
velianstvena hronologija El-asar el-bakija an el-kurun el-halija, koja je pravi rudnik informacija o vremenu i svetkovinama raznih naroda i religija. Napisao je i jednu medicinsku
raspravu, Kitab es-sajdale, te astroloku Et-Tefhim. El-Birunijevo djelo poseban je proizvod filozofije nauke koja ujedinjuje
metafiziku i fiziku, gdje se niti jednoj ne daje superiorni ili inferiorni poloaj i gdje se ustrajava na tome da su obje vrijedne
izuavanja i jednako validne. Osim toga, metode prouavanja

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 124

8.4.2015 16:06:57

Muslimani i filozofija nau

125

sveg svijeta koji je Bog stvorio od kretanja zvijezda i planeta, prirode bolesti, uboda mrava, karaktera ludila, ljepote
pravde, duhovne enje ovjeanstva, ekstaze mistika sve
su jednako validne i u svom domenu istraivanja odreuju
razumijevanje tih pojava. Islam i u svojoj filozofiji i u svojoj
metodologiji trai potpunu sintezu nauke i religije.
Polihistori kao to su ElBiruni, ElDahiz (u.868), El-Kindi
(u.873), Er-Razi, Ibn Sina, El-Idrisi (u.1166), Ibn Bada (u.1138),
Omer Hajjam (u.1123), Ibn Zuhr (u.1162), Ibn Tufejl, Ibn Rud
(u.1198), Es-Sujuti (u. 1505) i hiljade drugih uenjaka nisu izuzetak, ve ope pravilo u muslimanskoj civilizaciji. Islamska
civilizacija klasinog perioda bila je izuzetna po broju polihistora koje je dala. To se smatra svjedoanstvom homogenosti islamske filozofije nauke i njenog naglaska na sintezi, interdisciplinarnim istraivanjima i mnogostrukosti metoda.
OIVLJAVANJE MUSLIMANSKE
FILOZOFIJE NAUKE

Danas uenjaci, naunici i filozofi irom muslimanskog svijeta pokuavaju formulirati jednu savremenu verziju islamske filozofije nauke. Pojavila su se dva dominantna pokreta.
Prvi svoje nadahnue izvodi iz sufijskog misticizma i tvrdi
da ideje tradicije i svetog treba da ine sr islamskog pristupa nauci. Drugi smatra da se pitanja nauke i vrijednosti
u islamu moraju rjeavati unutar pojmovnog okvira koji formulira ciljeve muslimanskog drutva. Identificirano je deset
temeljnih islamskih pojmova koji ine okvir unutar kojeg bi
se trebala provoditi nauna istraivanja, etiri pojedinana i
tri para suprotnih pojmova. To su:
jednoa Boga (tevhid)
bogotovlje (ibadet)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 125

8.4.2015 16:06:57

126

Znanje i nauka

znanje (ilm)
dozvoljeno (halal)
zabranjeno (haram)
pravda (adl)
tiranija (zulum)
javni interes (istislah)
uzaludno troenje (dija)

Preveden u vrijednosti, ovaj sistem islamskih pojmova prihvata nauni karakter istraivanja u potpunosti; on obuhvata injenice i vrijednosti, i institucionalizira sistem znanja
zasnovan na odgovornosti, pojedinanoj i drutvenoj. Meutim, jo je rano govoriti da li e ijedan od ovih pokreta uroditi ikakvim plodom.
BILJEKE
Majid Fakhry, A History of Islamic Philosophy, Longman, London, 1983.
Donald Hill, Islamic Science and Engineering, Edinburg University Press, Edinburgh, 1993.
3
George Hourani, Reason and Tradition in Islamic Ethics, Cambidge University Press, Cambridge, 1985.
4
Oliver Leaman, An Introduction to Medieval Islamic Philosophy, Cambridge University Press, Cambridge, 1985.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 126

8.4.2015 16:06:57

DEWEY ODLAZI:
IDEJE O KLASIFIKACIJI ZNANJA

Ilm (znanje) je jedan od posve vanih pojmova islama. U


zlatnom dobu islama njegov je utjecaj proimao sve aspekte
individualnog i drutvenog ponaanja muslimana. Civilizacija islama prvih muslimana bila bi nezamisliva bez ilma.
Muslimansku civilizaciju budunosti jo je manje mogue
zamisliti bez njega.
Ne udi, stoga, to su mnogi muslimanski uenjaci srednjeg vijeka bili okupirani definiranjem, klasifikacijom i
objanjenjem pojma znanja. Uzmimo samo brojne definicije
znanja koje je sabrao Ibn Sabin iz panije (u.1270) u svom
djelu Budd el-arif. U svom radu Muslimanske definicije znanja Franz Rosenthal popisuje vie od 100 definicija iz djela
Budd el-arif, a u svojoj knjizi Pobjedniko znanje daje ak i
opseniji pregled. I rani muslimanski uenjaci i naunici dali
su su izlaganja i klasifikacije znanja nita manjeg obima.
Klasifikacija znanja po islamu u poetku je bila kako
religijska, tako i etimoloka. Rije ilm bila je rezervirana
za elementarno vjersko znanje, koje je klasificirano u dvije
kategorije: elementarno znanje, tj. znanje koje se odnosi na
rijei i reenice iz Kurana i Hadisa (tradicije poslanika Muhammeda); i objavljeno znanje, tj. svjetlo koje sija u srcima
pobonih muslimana, prosvjetljujui ih religijskom istinom.
Meutim, znaenje rijei ilm s vremenom se proirilo i
ona je postala opi islamski termin za znanje. Poela je oznaavati nauku (el-ulum je plural od ilm nauka, tj. nauke),
127

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 127

8.4.2015 16:06:57

128

Znanje i nauka

a rije alim poela se koristiti za uenjaka, posebno za onog


koji koristi intelektualne procese.
Pojam znanja (ilm) analizirali su mnogi muslimanski
uenjaci, i svi se slau u pogledu njegovih osnovnih karakteristika. Muslimanski uenjaci smatraju da su vrijednosti
sastavni dio sveg znanja. Znanje se ne moe odvojiti od sofisticiranog okvira islamskih vrijednosti. Iz ove sinteze znanja
i vrijednosti prirodno je slijedilo da u okviru ilma tj. epistemologije islama ima mjesta i za objektivno i za subjektivno,
i za svjetovno i za duhovno. Dalje, znanje moe biti pohvalno, ali i pokueno, a u odreenoj fazi svog razvoja mogue je
da pohvalna nauka postane pokuena. Ova distinkcija ima
ogroman znaaj za razumijevanje razvoja nauke i tehnologije u islamu. Muslimanski uenjaci cijeli korpus znanja motre
kao ujedinjen, a unutar ovog jedinstvenog okvira, zahvaljujui razgranatom znanju granama znanja postoji bogata
raznolikost. Upotreba fraze grane znanja bila je uobiajena
i vana u opisu razliitih nauka, budui se znanje smatralo
organskim, holistikim pojmom, sa svim ivim obiljejima.
Muslimanski uenjaci smatrali su da problem klasifikacije znanja nije samo u tome kako urediti knjige na policama, ve i kako organizirati znanje tako da se moe na sistematian nain prenijeti sljedeim generacijama. Zato su
osmislili spektar hijerarhijskih klasifikacijskih shema koje su
stoljeima inile matricu i temelj muslimanskog obrazovnog
sistema. ivi, organski karakter znanja uporeivao se s drvetom, a razliite grane sa mnogim granama jednog drveta
koje raste, lista i raa plodove u skladu sa smom svojom prirodom. Da ostanemo pri analogiji sa drvetom: njegove grane
ne rastu beskonano; tako ni discipline ne idu dalje od odreenih granica. Zapravo, kad bi grane drveta nastavile beskonano rasti, one bi vjerovatno slomile cijelo drvo. Znanje se

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 128

8.4.2015 16:06:57

Dewey odlazi: Ideje o klasifikaciji znanj

129

ne trai smog znanja radi: ono mora imati prosvjetiteljsku


drutvenu funkciju.
RANIJE SHEME MUSLIMANSKIH
KLASIFIKACIJA ZNANJA: EL-FARABI

Jedan od prvih pokuaja klasifikacije znanja napravio je


El-Kindi (801873) u 9. stoljeu. Meutim, prvu shemu koja
se mnogo koristila i bila vrlo utjecajna napravio je El-Farabi
(u.950). Ovu shemu opisao je u svom djelu Pobrajanje nauka,
koje je na Zapadu poznato u latinskom prijevodu Gerarda iz
Cremone pod imenom De Scientiis. Seyyed Hossein Nasr ovako je saeo El-Farabijevu klasifikaciju nauka:
Jezike nauke:
sintaksa, gramatika, izgovor i besjede, poezija.
Logika:
podjela, definicija i kompozicija jednostavnih ideja
(koja je velikim dijelom izvedena iz Aristotelove logike i koja obuhvata definiranje silogizama; otkrivanje
dijalektikih dokaza; ispitivanje greaka u dokazima;
zakljuivanje; govornitvo).
Propedeutike nauke:
aritmetika i geometrija (i praktina i teorijska); optika; astronomija; muzika; nauka mjerenja i mjera; nauka izrade alata (inenjerstvo).
Nauke o prirodi:
fizika; metafizika (nauka koja se bavi Boanskim i sutinom Bia); znanje o principima, koje je u osnovi prirodnih tijela (mehanika); znanje o prirodi i karakteru
elemenata i o principima po kojima ti elementi obrazuju tijela; nauka o sloenim tijelima, sastavljenim
od etiri elementa i o njihovim osobinama (hemija);

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 129

8.4.2015 16:06:57

130

Znanje i nauka

nauka o nastanku i propadanju tijela; nauka o reakcijama meu elementima sa ciljem stvaranja jedinjenja;
nauka o grai; nauka o biljkama.
Metafizika:
znanje o sutini bivstvovanja; znanje o principima
konkretnih i posmatrakih nauka; znanje o biima,
njihovim kvalitetima i karakteristikama, koje moe
dovesti do znanja o Istini, to jest o Bogu, kojemu je
jedno od imena Istina.
Nauka o drutvu:
Iako je El-Farabi napisao opsenu raspravu o alhemiji,
snovima i povezanim egzoterijskim naukama, on ih,
izgleda, nije uvrstio u ovu shemu. Smatra se da je Ibn
Sina (9801111), profesor na univerzitetu Nizamijja u
Bagdadu, kojeg svrstavaju meu najoriginalnije enciklopedijske umove, u svojim djelima Knjiga o iscjeljenju i Klasifikacija nauka, proirio El-Farabijevu shemu.

KLASIFIKACIJA PREMA EL-GAZALIJU

El-Gazali je analizirao znanje na osnovu sljedea tri kriterija:


Individualno potrebno znanje:
Znanje koje je potrebno pojedincima da bi opstali,
tzv. drutvena etika, moralnost, graansko pravo.
Drutveno potrebno znanje:
Znanje koje je sutinsko za opstanak zajednice u cjelini, npr. poljoprivreda, pravna nauka, medicina itd.
Objavljeno znanje:
Steeno preko poslanik, a do kojeg se ne dolazi ni putem razuma, poput aritmetike, ni putem eksperimenta, poput medicine, niti putem sluanja, poput jezika.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 130

8.4.2015 16:06:57

Dewey odlazi: Ideje o klasifikaciji znanj

131

El-Gazali potom kategorizira znanje prema sljedeim izvorima:


Neobjavljene nauke:
Primarni izvori ovih nauka jesu razum, posmatranje,
eksperiment i akulturacija.
Pohvalne nauke:
One su korisne i neophodne nauke o ijem znanju
ovisi djelovanje u ovom ivotu, kao to su medicina i
aritmetika.
Pokuene nauke:
Meu njima su astrologija, magija, nauke o ratovanju itd. Koristei El-Gazalijeve kriterije, filozof iz 10.
stoljea Fahruddin er-Razi (864925) u svojoj Knjizi
60 nauka izloio je klasifikaciju znanja na 60 grana.
Meutim, sve do 14. stoljea nije se pojavila potpuna
i detaljna studija nauka i njihove klasifikacije.
KLASIFIKACIJA PREMA IBN HALDUNU

U svom uvenom djelu Uvod u historiju, Ibn Haldun


(13321406) je skicirao jednu klasifikacijsku shemu, iz koje
se vidi da su se u muslimanskom svijetu slobodne vjetine
izuavale zapravo do 17. stoljea. Ibn Haldun u osnovi je nauke podijelio na erijatske i filozofske nauke. erijatske nauke bave se prvenstveno islamskim pravom i religijom; filozofske nauke odnose se na znanje steeno razmiljanjem,
eksperimentom, iskustvom i posmatranjem. Opa struktura
Ibn Haldunove sheme moe se ovako saeti:
erijatske nauke:
(Kuran i njegovo tumaenje i uenje; Hadis, Poslanikova tradicija i lanci njihovog prenoenja.)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 131

8.4.2015 16:06:57

132

Znanje i nauka

Teologija
Sufizam
Jezike nauke:
(Ukljuuju leksikografiju i knjievnost.)
Filozofske nauke
Logika
Prirodne nauke:
(Fizika, medicina, mehanika, poljoprivreda, alhemija.)
Nauke koje se bave koliinama:
(Geometrija [optika ravni i sfere], aritmetika [ukljuujui algebru], muzika, astronomija.)
Nauke o paranormalnom:
(Magija, okultizam itd.)
Ibn Haldun, poput El-Birunija (9371048) i stotinu drugih slavnih muslimanskih uenjaka, nastojao je sauvati
propisnu razliku izmeu objavljenih i eksperimentalnih
nauka, objektivnog i subjektivnog znanja, fizike i metafizike, vrijednosti i injenica. To je bilo od sutinske vanosti ne
samo da bi se sauvale nauke od magije i uda, a islam od
praznovjerice i sujevjerja, te od pseudoreligijskog mranjatva, ve i da bi se nauci i tehnologiji dalo ljudsko lice. Propadanje muslimanskog idealistikog racionalizma nakon
srednjeg vijeka i nazadovanje islamske civilizacije poelo je
tek kada se izgubila razlika izmeu ovih dviju vrsta znanja.
POTREBA ZA IZRADOM SAVREMENE SHEME
KLASIFIKACIJE ZNANJA O ISLAMU

U nae vrijeme, muslimani su konceptualnu analizu i klasifikaciju znanja kao predmet izuavanja praktino zanemarili i zaturili na policama historije. Klasifikacija knjiga,
lanaka, radova i izvjetaja o islamu i muslimanima pravi se

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 132

8.4.2015 16:06:57

Dewey odlazi: Ideje o klasifikaciji znanj

133

prema poznatim opim klasifikacijskim shemama kao to


je Deweyeva decimalna klasifikacija (DDC), Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC), Klasifikacija Kongresne biblioteke (LC), Blissova bibliografska klasifikacija (BC) i Rangantahanova klasifikacija s dvotakom (CC). Meutim, kada se
radi o klasificiranju znanja muslimana ili o muslimanima,
kod ovih sistema javljaju se barem dvije tekoe.
Prvo, tu je problem fizikih ogranienja. Veina ovih
klasifikacija ne daje odgovarajue podatke za tanu specifikaciju teme. Ideologija islama nastoji regulirati ovjekovo
ponaanje u svakom aspektu njegova ivota, odreivanjem
standarda, postavljanjem kodeksa i zakona i navoenjem
konkretnih primjera. Islam svojim sljedbenicima daje uputstva u podrujima politike i ekonomije, drutvenog ponaanja i obrazovanja, umjetnosti i dizajna, nauke i tehnologije
u svakoj sferi ljudskog djelovanja. Nadalje, sljedbenici islama, kojih e ubrzo biti milijarda, ive na skoro polovini ove
planete; od Maroka na zapadu do Indonezije na istoku; od
Kanade na sjeveru do otoja Fidi na jugu. Sad, smjestiti
ovaj golemi kosmos svijeta i religije islama pod biljeku druge religije nije lahak zadatak.
Drugo, postoji problem politike i kulturne orijentacije
opih klasifikacijskih shema. Svaka klasfikacija znanja moe
biti pod utjecajem politike i kulturne filozofije pojedinaca
koji su prvi izradili shemu. Najee koritenim klasifikacijskim shemama, DDC-u, UDC-u i LC-u, svojstven je utjecaj
kranskog Zapada. U Sovjetskom savezu prije hladnog rata
prepoznali su tu ideoloku dimenziju znanja, pa su Rusi, koji
su do Oktobarske revolucije koristili UDC, bili prisiljeni razviti Biblioteko-bibliografsku klasifikaciju (BBK) zasnovanu
na marksistiko-lenjinistikoj klasifikaciji nauka, objavljenoj
u 25 tomova izmeu 1960. i 1969. godine. ak je i CC, koja
sadri nekoliko hinduistikih elemenata, u sutini zapadna

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 133

8.4.2015 16:06:57

134

Znanje i nauka

klasifikacija znanja. Zato bibliografska klasifikacija islama


koja koristi ove sheme znai guranje islamske literature u
oblik i formu osmiljene za neki drugi svjetonazor. Naravno,
za ovu praksu postoji i mentalni i intelektualni ekvivalent.
Dakle, moemo slobodno rei da raspoloive klasifikacijske sheme ne zadovoljavaju potrebe, zahtjeve i gledita
jedne biblioteke u cijelosti posveene djelima o islamu i
muslimanskom svijetu. Te klasifikacije, koje se meusobno
znatno razlikuju po svojim stajalitima, ne daju fleksibilne
uvjete potrebne za rukovanje vrlo specifinim zahtjevima, a
ak i kada jesu fleksibilne, tu fleksibilnost postiu pretjeranom opirnou.
Skloni smo miljenju da jedna generalna, univerzalna
klasifikacijska shema u stvarnosti uope nije odriva. Znanje
se moe tretirati kao jedinstvo unutar jednog jedinog svjetonazora: kako smo gore vidjeli, muslimanski uenjaci izradili
su mnoge hijerarhijske klasifikacijske sheme na temelju ove
pretpostavke. Meutim, mi ne moemo pretpostaviti da izmeu korpusa znanja koje su proizvele velike civilizacije svijeta
postoji kompatibilnost. Znanje barem s muslimanskog stajalita funkcija je svjetonazora. A ak i unutar jednog svjetonazora moe postojati nekompatibilnost izmeu epoha; zapravo, ni u zapadnoj civilizaciji nema kompatibilnosti izmeu
razliitih epoha zapadne kulture. Kako, onda, moemo opravdati univerzalnu klasifikaciju za sve stanovnike svijeta?
Neophodno je, smatram, da muslimanski svijet napravi
proboj iz ogranienja zapadnog svjetonazora; da uvidi iluzije univerzalnih klasifikacijskih shema i njihovo pravo stajalite; da ponovno otkrije svoje bogato naslijee definicija,
klasifikacija i izlaganja znanja; da bude malo vie originalan
i da se pone baviti svojim jedinstvenim potrebama, zahtjevima i problemima, na sebi svojstven nain.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 134

8.4.2015 16:06:57

NAUNI RATOVI:
JEDNO POSTKOLONIJALNO TUMAENJE

Ba kao to je Amerika postojala prije Kolumba, nauni ratovi vodili su se mnogo prije nego to se rodila nova disciplina sociologija znanja. Zaudo, Kolumbo i ratovi nauka
imaju mnogo toga zajednikog. Kolumbo je globalizirao pogled na svijet: svjetonazor modernosti. Nauni ratovi, kako
se sada manifestiraju, predstavljaju posljednji rov odbrane
tog svjetonazora. Meutim, smi nauni ratovi zapoinju jo
u formativnoj fazi modernosti. Prvo, prije Kolumba i poslije
Kolumba, nauni ratovi vodili su se na dva fronta jednom
vidljivom i drugom nevidljivom. Na vidljivom frontu vodi se
postkolumbovska bitka nauke i kranske teologije u zapadnoj civilizaciji; na nevidljivom frontu vodi se rat moderne nauke protiv nauka svih drugih civilizacija i drugih shvatanja
nauke. Novi nauni ratovi su, u dijalektikom maniru, rezultat pobjede nauke u tom ranijem sukobu.
Nauke koje su postojale prije pojave zapadne civilizacije
nisu se uope toliko razlikovale od nauke kakva postoji danas. Nauke koje su cvjetale u takvim civilizacijama kao to
su kineska, indijska i islamska, bile su, svaka u svom okviru,
racionalne, objektivne i univerzalne kao to i savremena nauka tvrdi da jeste. Brahmaguptina (oko 568) matematika u Indiji, akupunktura u kineskoj nauci i Ibn el-Hejsemovi eksperimenti u optici ili Er-Razijeva posmatranja velikih
boginja, mogu se empirijski provjeriti i jednako su validni u
svim vremenima i svim kulturama. Ono to razlikuje nauke
135

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 135

8.4.2015 16:06:57

136

Znanje i nauka

nezapadnih civilizacija i modernu nauku jeste to su nezapadne nauke proizvod kultura i civilizacija koje naglaavaju
jedinstvo znanja. Fizika nije odvojena od metafizike, a nauka se motri kako u smislu njene drutvene funkcije, tako
i kao sastavni dio sistema vrijednosti kulture u kojoj se razvija. Dakle, nauka i religija, ili nauka i vrijednosti, smatrale
su se i smatraju se dvjema stranama istog novia znanja.
Drugim rijeima, uvaavale su se metafizike pretpostavke
kulture i civilizacije unutar kojih neka nezapadna nauka
cvjeta. Naravno, ove pretpostavke definirale su stil i prioritete ovih nauka; ponekad su oblikovale ak i sadraje ovih
nauka, to je vodilo stvaranju kulturno specifinog ili implicitnog znanja. Meutim, naglasak na jedinstvu sveg znanja
ne znai, kako neki tvrde, da se iskljuuju sve razlike u miljenju ili pluralna stajalita. Bilo bi suvie pojednostavljeno
pretpostaviti da su civilizacije kao to je islamska, indijska
ili kineska sadravale samo jedno jedino gledite i da unutar
svake od njih nije bilo osporavanja naunog rada i njegovih
proizvoda. Meutim, u historiji ovih civilizacija nema one
estoke borbe izmeu nauke, s jedne strane, i religije, s druge. U islamu je, naprimjer, takav rat nezamisliv, s obzirom
na naglasak koji se u Kuranu stavlja na razum i empiriju, te
mnotvo pohvala koje je naunom znanju upuivao poslanik Muhammed. Najblie tom sukobu u islamu bila bi dugotrajna debata izmeu grke filozofije i klasine skolastike; ta
rasprava trajala je preko 400 godina i okonala se pobjedom
tradicionalnog islamskog miljenja.
Kolumbovska Evropa mnogo toga u svojoj nauci i obrazovanju duguje islamu. Evropa je od islama nauila kako logiki rasuivati, usvojila eksperimentalnu metodu, posudila
ideju medicine i ponovno otkrila grku filozofiju. Vei dio
algebre, osnove geometrije i trigonometrije, sferne astronomije, mehanike, optike, hemije i biologije smi temelji

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 136

8.4.2015 16:06:57

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

137

naune renesanse u Evropi preuzeti su iz islama.1 Ali, iako je


islam Evropu opremio svojim intelektualnim aparatom, za
nju je predstavljao niz problema. Glavni problem, koji potie od smih poetaka islama, bio je teoloki problem smog
postojanja islama kao nove postkranske religije. Kakve je
potrebe bilo za nekim novim arabljanskim prorokom, kada
je smi Boiji sin umro na kriu za iskupljenje cijelog ovjeanstva? Ubrzano irenje islama predstavljalo je i vojni problem. Kulturno i nauno napredovanje islamske civilizacije
smatralo se intelektualnim problemom.
Zapadna civilizacija rijeila je problem islama ne
samo putem rata i osvajanja, jo u kriarskim pohodima,
ve i vrlo specifinim predstavljanjem islama kao mrane
strane Evrope. Islam je bio zlo, nevjerniki Drugi koji prijeti
kranskom svijetu i koji personificira sve to Evropa nije.
Dok je Evropa bila civilizirana, islam je bio barbarski; dok
je kranstvo miroljubivo, islam je sutinski nasilan; dok je
Evropa ista, sreena i potuje zakone, muslimanske zemlje
su prljave, inferiorne, bez zakona i haotine. Slijedi da su
islamska nauka i muslimansko obrazovanje, koje je Evropa
posuivala, plagirala i na druge naine slobodno prisvajala
tokom vie od sedam stoljea, bili vie nego pokvareni i zli.
Islamsko intelektualno naslijee bilo je sveprisutno u
Evropi sve do kraja 16. stoljea. Nedvojbeno je da Evropa,
koja je sebe doivljavala daleko superiornijom od islama,
nije mogla priznati veliki intelektualni dug toj inferiornoj,
barbarskoj civilizaciji islama nita vie nego to bi mogla priznati postojanje islamske nauke koja je u rangu sa bilo im
to je Evropa napravila. Tu su prvo zapoeli nauni ratovi:
rat evropske nauke protiv nauke i obrazovanja islama. Ovaj
rat imao je tri glavne funkcije. Prvo, da odsijee islamske
korijene evropske nauke i obrazovanja. Drugo, da historiju

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 137

8.4.2015 16:06:57

138

Znanje i nauka

islamske nauke naini nevidljivom. Tree, da ospori i smo


postojanje nauke u islamu. U poetnoj fazi, to to se radilo,
radilo se svjesno, u okviru orijentalistike nauke. Orijentalizam, kako je na drugim mjestima ve reeno, jeste znanje
politike elja: on zapadne elje kodificira u akademske dicipline, a onda te elje projicira na studije Orijenta.2 Kada
su orijentalisti iz 16. i 17. stoljea istraivali islamsku nauku,
nalazili su da je trivijalna i zakljuili da, u mnogim sluajevima, to uope i nije nauka, ve vrea praznovjerica i dogmi.
Stvorena je la da muslimani nisu napravili nita vie nego
preveli djela Grka, a da sami tim djelima nisu bili sposobni nita dodati. Tako je roena teorija koju zovem teorijom
pokretne trake: muslimani su sauvali naslijee Grke i,
kao pokretna traka, samo ga proslijedili njegovom pravom
vlasniku, zapadnoj civilizaciji. Islam se zaobiao, a inelektualni korijeni Zapada opet su povezani sa Grkom. Historija
islamske nauke od 700 godina postala je mrana, prazna
rupa. U kasnijim fazama, to je osporavanje postalo totalno,
sveprisutno, da je postalo i nesvjesno; a onda je preneseno i
na druge civilizacije. Indijska i kineska nauka, kada su uporeivane s evropskim dostignuima, takoer su smatrane
nenaukama, beznaajnim, nebitnim. To se zbivalo na nevidljivom frontu prvog naunog rata.
Vidljiva borba za dominaciju nauke vodila se u smoj
Evropi. Mit koji je nezapadne nauke potisnuo na rub Evrope i u
mrano doba doveo je do zakljuka da je pravu nauku stvorio
Zapad i da ona njemu i pripada. Ali, ova prava nauka morala
se korjenito razlikovati od nenauka drugih civilizacija. U nezapadnim kulturama jednako se prihvataju i uvaavaju razliiti izvori znanja. Islam, naprimjer, jednak naglasak stavlja na
empirijsko i na intuitivno znanje; razum i objava legitimni su
izvori znanja i istine. Osim toga, novo znanje nie iz meudjelovanja cijelog spektra razliitih grana znanja, a i smo drutvo

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 138

8.4.2015 16:06:57

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

139

igra vanu ulogu, kako u oblikovanju, tako i u usmjeravanju


tog znanja. Poto sve kulture i civilizacije imaju jednak pristup
razumu i objavi, znanje moe doi odasvuda, iz bilo koje civilizacije, bilo koje metodologije nijedna kultura ili civilizacija
nemaju monopol nad znanjem. Za takve ideje o nauci Evropa
nije marila: shvaene kao mrane i bezvrijedne ideje, iako stalno prisutne, duboko su potisnute iz evropske svijesti. Rekonstrukcija nauke u Evropi, kao prave nauke i kao pravog puta
ka Istini, koja se odvijala u 17. i 18. stoljeu, bila je djelimino
posljedica tog nemara, a djelimino proizvod evropskog kolonijalnog projekta. To to je bilo potisnuto u podsvijest nalo je
svoj izraz u naunom ratu protiv kranstva.
Ako pogledamo djela pokretaa naune revolucije, jasno
vidimo taj militantni proglas naunih Istina. Postoje one, esto citirane, Galileove rijei, koje su dale krila naunoj oholosti u stoljeima koja su uslijedila:
Ako je ovo o emu raspravljamo neko pitanje prava ili drugih humanistikih studija, koje nije ni istina ni la, mogli
bismo ga povjeriti otroumnosti, spremnosti odgovora i
velikom postignuu pisaca, i nadati se da e onaj najviniji u tome dati najvjerodostojnije i najvjerovatnije objanjenje; ali, u prirodnim naukama, zakljuci su istiniti i
potrebni, a sud ovjeka s njima nita nema.3

Galileov stav dijametralno je suprotan stajalitima muslimanskih uenjaka kao to je Ibn Hazm, koji je smatrao da su
pravo, prirodne i humanistike nauke jednako valjani i potovani putevi traenja istine. Intelektualno traganje, ukazuje Ibn Hazm, beskorisno je ako nema blagoslov vjere i nauka o svijetu.4 Etika i empirija idu ruku pod ruku, tvrdi Ibn
Hazm, po kojem nauni zakljuak nema znaenja bez suda
zajednice. Galileo u svojim kritikama mudro izbjegava napasti kransku teologiju; meutim, Descartes je direktniji.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 139

8.4.2015 16:06:57

140

Znanje i nauka

Govorei o svom humanistikom obrazovanju, koje je prvo


slavio, a onda ga pokopao, on komentira:
Teologiju sam duboko potovao i kao svako drugi bio eljan stei raj; ali, saznavi pouzdano da je taj put otvoren
za neznalice, nita manje nego za najuenije, te da su
objavljene istine koje nas vode tim putem iznad naeg razumijevanja, nisam se usudio podvrgnuti ih rasuivanju
svog slabog uma; zapravo, ovjek koji se prihvati zadatka
da ih ispituje i u tom zadatku uspije, morao bi, po mom
sudu, imati posebnu pomo s neba i biti vie od ovjeka.5

Drugim rijeima, teologija ne moe biti nauna disciplina i


to uprkos injenici da su i Descartes i Galileo bili (u svakom
smislu) vjernici. Zapravo, humanizam kojim se Descartes toliko ponosio bio je zasnovan na teologiji teologiji islama.
Humanizam nije evropski izum; kako to George Makdisi
snano dokazuje u svom djelu Uspon humanizma u klasinom islamu i na kranskom Zapadu, humanizam je ponikao
u islamu i skoro nepromijenjen prenesen u Evropu.6
Pouzdanje u prirodne nauke, poniklo iz tradicije Galilea
i Descartesa, postepeno se poveavalo nakon njihove smrti.
Kritike tvrdnje da prirodne nauke posjeduju istinu dolazile
su samo izvana. Prvi ozbiljni pokuaj takve kritike napravio
je George (Biskup) Berkeley, koji je napao Newtonovu mehaniku (nije bila neka tajna da je Newton unitarijanac), te
(sa neto veim uspjehom) temelje matematike. Kao odani
branilac vjerskih istina, bio je ogoren zbog pretenzija nereligioznih naunika da pronose ideje prosvijeenosti. Ironija
je u tome to Berkeley slobodoumno kritikuje ne Newtonovu
mehaniku, ve infinitezimalni raun. On razmatra logiko
opravdanje diferencijalnog rauna i postavlja pitanje: Da li
ti prirasti zapravo dovode do nule ili ne? Odgovori koje je od
drugih dobio uope nisu bili zadovoljavajui, a u svom odgovoru daje ovu klasinu analizu dogmatizma u nauci:

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 140

8.4.2015 16:06:57

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

141

Elemente nauke ljudi ue od drugih; svaki uenik manje


ili vie priklanja se autoritetu, a posebno mlai uenici
malo njih mari dugo se zadravati na principima, ve
ih radije uzimaju zdravo za gotovo; a stvari koje se rano
usvajaju ponavljanjem napokon postanu opepoznate; to
je openito poznato, prolazi kao dokaz.7

Ovim je rijeima razotkrio pojavu objanjenja po principu


svaki kolarac zna da je neto oigledno, a da je zapravo
potpuno nejasno. Pamflet u kojem je ovo objavio, pod naslovom Odbrana slobodoumlja u matematici, jedna je ironina
optuba smih matematiara: da su dogmate koje svaku kritiku smatraju uvredom. Meutim, u 19. stoljeu Berkeley je
bio usamljenik; ak su i oni matematiari koji su kritike ozbiljno prihvatali bili uvjereni da postoji jednostavan odgovor
na neto tako jasno kao to je infinitezimalni raun.
Mehanicistiku nauku kasnije su napadali zagovornici
kole romantizma u nauci, koja je neko vrijeme bila vrlo
utjecajna u hemiji. Ova kola svoj najvei procvat doivjela je
u Njemakoj, npr. u Goetheovoj (neuspjeloj) teoriji o bojama i
(uspjenom) pokretu naunika sljedbenika naturfilozofije,
kojim su htjeli demonstrirati jedinstvo elektriciteta i magnetizma. Ali, moralo se ekati do kraja 19. stoljea da se pojavi
prva originalna samosvjesna kritika temelja naunog znanja
koja je dola iznutra. Ona se moe nai u radovima Ernsta
Macha, uglednog fiziara. Mach je dokazao da su Newtonovi
zakoni kretanja, dotada ve prihvaeni skoro kao sintetike
a priori istine, zapravo vrlo konfuzni. Njihovi su pojmovi nejasni, a nauni status sumnjiv. Mach dalje analizira temelje
naunog znanja, ukljuujui tano i pogreno, i iznosi vlastito rjeenje pitanja kada nauno znanje smatrati autentinim; njegovo rjeenje jeste princip ekonominosti miljenja.
Nakon Macha, i drugi su dali sline kritike analize, a
znaajne su one Karla Pearsona u Britaniji i Pierrea Duhema

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 141

8.4.2015 16:06:58

142

Znanje i nauka

u Francuskoj. U svim ovim sluajevima, namjera je bila nai


sigurniju osnovu naunog znanja, za koju e svi znati da je
istinita, autentina. To je bio i glavni motiv osnivanja Bekog
kruga, koji je djelovao 1920-ih i 1930-ih, sve dok se nije raspao
nakon pobjede faizma u Austriji. Pripadnici Bekog kruga
smatrali su da u Austriji postoji oita politika dimenzija
borbe izmeu sekularne, progresivne nauke i reakcionarne
teologije i metafizike Katolike crkve. Vou Kruga Moritza
Schlicka ubio je jedan student, koji je, iako bez sumnje umobolan, tim inom iskazao svoje politiko uvjerenje da Schlickova uenja podrivaju sigurnost tradicije.
Kraj Prvog svjetskog rata uvodi nas u drugi nauni rat,
gdje se prvi put osjetilo prisustvo akademske ljevice. Rat je
razotkrio tehnoloke slabosti Britanske imperije i podstaknuo vlast da se direktno umijea u rukovoenje naukom.
Poto su osnovane nove istraivake institucije, finansirane
iz privatnih i javnih fondova, ukinut je monopol univerziteta
kao istraivakih institucija. Za mnoge intelektualce i uenjake, posebno one marksistikog ubjeenja, odnos izmeu
nauke i ekonomije bio je jasno vidljiv. To je 1918. godine dovelo do formiranja Nacionalnog sindikata naunih radnika
(kasnije Udruenja naunih radnika) s izrazito socijalistikim programom djelovanja u nauci. Smatralo se da e vea
troenja za nauku, uz centralizirano planiranje, pokrenuti
oslobodilake potencijale nauke.
Veza nauke i ideologije postala je eksplicitna 1931, kada je
na jednoj konferenciji o historiji nauke u Londonu uestvovala i delegacija iz (tadanjeg) Sovjetskog saveza. Kljuni dogaaj na konferenciji bio je rad Borisa Hessena Drutveni i ekonomski korijeni u Newtonovim Principima.8 Hessen je tvrdio
da to Newtonovo veliko djelo nije toliko proizvod naunog
genija ili rezultat unutranje logike nauke, ve posljedica

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 142

8.4.2015 16:06:58

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

143

drutvenih i ekonomskih snaga Britanije u 17. stoljeu. Ono


je ispunilo potrebe britanske buroazije. Mladim britanskim
ljeviarskim naunicima i historiarima nauke koji su prisustvovali konferenciji trebalo je nekoliko godina da shvate
potpuni znaaj Hessenovih argumenata. Meutim, tek kada
je J.D. Bernal 1939. godine objavio djelo Drutvena funkcija
nauke, zaista se javlja radikalni nauni pokret. Bernal je nauku vidio kao prirodnog saveznika socijalizma: njena funkcija
bila je da slui ljudima i oslobodi ih od kapitalizma. Bernal
je spojio svoj marksistiki humanizam s tehnokratskim i redukcionistikim motivima. Uprkos svim njenim problemima, Bernal je polagao nade u nauku kao objektivni, neutralni
modus istraivanja, koji bi, da ga kapitalizam ne kvari, mogao
donijeti mir i obilje svima.
Ideja o socijalistikoj nauci, prvi put predloena u Sovjetskom savezu, uhvatila je korijena i u Britaniji. Meutim,
na to kako se ona ostvarivala u Sovjetskom savezu gledalo
se kao na sirovu i oportunistiku praksu. Lisenkovtina
iz 1940-ih i 1950-ih, koja je sovjetske genetiare uvukla u
raspravu da li se naslijee moe preobraavati sredstvima
sredinske manipulacije, nanijela je veliku tetu ideji socijalistike nauke. Kasnije je nesporno radikalno Britansko udruenje za drutveno odgovornu nauku uspjelo organizirati
konferenciju na temu Postoji li socijalistika nauka?, ali su
i na njoj doneseni neubjedljivi zakljuci.
to se tie popularnih shvatanja nauke, Drugi svjetski
rat dovrio je ono to je Prvi svjetski rat zapoeo. Ovog puta,
smatralo se da nauka vodi nekakvu predstavu na bojnom
polju, kao i da ulazi u vlast. Naunici su bili odgovorni ne
samo za razvoj novih, smrtonosnijih formi hemijskog i biolokog oruja ve i za projektovanje, pravljenje i, napokon,
i za bacanje atomske bombe. Oblak oblika gljive, nastao od

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 143

8.4.2015 16:06:58

144

Znanje i nauka

atomskih bombi baenih na Hiroimu i Nagasaki, oznaio je


kraj doba nevinosti nauke.
Sada je veza izmeu nauke i rata bila odve oigledna,
sauesniki odnos nauke i politike doao je u prvi plan, a sve
ideje o naunoj autonomiji iezle su. Javnost, koju su dotada
zanimale uglavnom koristi od nauke, odjednom se zabrinula
zbog njene destruktivne strane.
Protest protiv militarizirane nauke, koji su pokretanjem
disidentskog asopisa Bilten atomskih naunika (Bulletin
of the Atomic Scientists) zapoeli nuklearni fiziari razoarani Projektom Manhattan u SAD-u, uvrstio se krajem
1950-ih pokretanjem Kampanje za nuklearno razoruanje
(CND). Mnogi naunici trudili su se da se bomba ne smatra
neizbjenom posljedicom razvoja fizike. To bi obeshrabrilo
mnoge sjajne naunike, opteretilo ih etikim dilemama i odvratilo od karijere u fizici. Trik je bio iznijeti tvrdnju da je
nauka neutralna: ona nije ni dobra, ni loa; drutvo je to koje
je koristi za neto dobro ili za loe. Argument neutralnosti
prevladavao je u odbrani nauke tokom 1950-ih i 1960-ih; on
je omoguio mnogim naunicima da rade u atomskoj fizici i
da dobijaju finansije od ministarstava odbrane, a da se istovremeno izjanjavaju kao politiki radikali.
Argument neutralnosti igrao je vrlo vanu ulogu i u izgradnji teorije razvoja. Kada je u meunarodnoj politici poetkom 1960-ih rije razvoj postala krilatica, smatralo se
da je veina novih nezavisnih zemalja treeg svijeta nerazvijena.9 Za neke se, meutim, smatralo da su u razvoju
po modelu industrijskog razvoja u Evropi. U temeljima ovog
etnocentrinog svjetonazora jedne manifestacije darvinistikog shvatanja drutva iz viktorijanskog doba, koje je proizvelo takve ideje kao to su breme bijelog ovjeka i manifest sudbine bilo je uvjerenje da nauka i tehnologija mogu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 144

8.4.2015 16:06:58

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

145

preobraziti nerazvijene i zemlje u razvoju u indigo-kopije


evropski industrijaliziranih zemalja. Na nauku se gledalo
kao na neto to e se dobiti od Zapada; tehnologiju je trebalo prenijeti. Mnogi naunici iz treeg svijeta potpuno su
prihvatili ideologiju neutralnosti nauke, pa su, u nadi da e
njihov rad donijeti ekonomske koristi domovini, cijelu svoju
karijeru proveli rjeavajui probleme koje je postavio Zapad
a koji nisu imali nikakve veze s njihovim drutvom.
Iako su radikalni nauni pokreti preispitivali neutralnost nauke, raspravljali o njenoj drutvenoj funkciji i vodili kampanje protiv atomske bombe, oni su ipak smatrali
da je nauka uglavnom briga Zapada. Stoga, iako su radikalni historiari nauke rado pokazivali kako drutvene snage
utjeu na razvoj nauke, uglavnom su preuivali ulogu nezapadnih kultura u stvaranju nauke. Ovako, naprimjer, Bernal
objanjava razloge za pisanje Nauke kroz historiju:
Posljednjih trideset godina, uglavnom pod utjecajem
marksistike misli, rodila se ideja da su drutvenim zbivanjima i pritiscima uvjetovana ne samo sredstva koja
prirodnjaci koriste u svojim istraivanjima ve da su time
uvjetovane i vodilje njihovog teorijskog pristupa. Jedni
su se ovoj ideji otro suprotstavljali, drugi je energino
podravali; u toj raspravi ostali su u sjeni raniji stavovi o
utjecaju nauke na drutvo. Namjera mi je da jo jednom
naglasim u kojoj mjeri napredak prirodnih nauka pomae napretku smog drutva; ne samo kroz ekonomske
promjene do kojih dovodi primjena naunih otkria, ve
djelovanjem na opi sistem miljenja o utjecaju novih naunih otkria.10

Meutim, Bernal drutvo shvata uglavnom kao autonomno


zapadno drutvo; a civilizacija (uvijek u jednini) za njega je,
u sutini, zapadna civilizacija, koja poinje sa Grcima i razvija se linearno do naeg vremena. U svojoj etverotomnoj

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 145

8.4.2015 16:06:58

146

Znanje i nauka

studiji, manje od deset stranica posvetio je islamskoj nauci.


Kinu i Indiju nije ak ni spomenuo.
Historiografija nauke nalazi se pred velikim, radikalnim
promjenama. Temelje za ove promjene postavile su dvije
istinski monumentalne studije. Prva je Uvod u historiju nauke Georga Sartona, objavljivana izmeu 1927. i 1948. godine.
Ono to je iznenadilo u Sartonovoj studiji jeste da su prva
tri toma ove etverotomne hronoloke studije dobrim dijelom posveena nauci u islamu. Ne samo da je Sarton jasno
pokazao da je zapadna nauka nezamisliva bez islama ve je
onima koji nauku vide kao isto zapadni poduhvat sugerirao
da razmotre ukupni doprinos islama, kako u smislu kvantiteta, tako i u smislu kvaliteta. Razlog Sartonovog utjecaja
moda je u tome to je ovaj rad malo vie od popisa imena i
referenci, i jedva da ima koju sintezu. Druga studija, opsena vietomna Nauka i civilizacija u Kini Josepha Needhama,
objavljivana od 1954. nadalje, obavila je isti zadatak za Kinu,
moda ak i uinkovitije.
I Sarton i Needham pokazali su da nauka nije ograniena na zapadna drutva; nezapadna drutva takoer su imala visoko razvijene i sofisticirane kulture nauke. Meutim,
po njihovom miljenju, to ne znai da mogu postojati razliite nauke, niti nekakve razliite definicije nauke. Zapravo,
Needham je izolirao problematine dijelove kineske nauke
kao to je akupunktura i etiketirao ih kao nenaune. Nauka
moe biti umrljana politikom, udruena s vojskom, ali opet
se smatrati uglavnom neutralnom, objektivnom, univerzalnom potragom za istinom.
Zato historija nauke jo uvijek nauku predstavlja kao linearni tok, veliku univerzalnu rijeku Zapadne Nauke, u koju
se, kao pritoke, ulijevaju nauke drugih civilizacija u nekim
sluajevima, kao to su islam ili Kina, to su velike pritoke, ali

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 146

8.4.2015 16:06:58

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

147

su ipak samo pritoke. Filozofija nauke, kao i ira javna slika


o nauci, takoer donose pretpostavku da Nauka daje Istinu,
da je ona jedini put ka Istini i da se Istina stapa u jedinstveni,
univerzalni svjetonazor Zapadne Civilizacije. I tu sliku najvie upijaju studenti nauka.
U ovoj slici, nauka se motri skoro kao herojski in. Usamljeni naunici bore se za Istinu, uprkos svima i svemu. Nauka je ista, nezavisna aktivnost, odvojena od tehnologije i
industrije i iznad drutva je. Na univerzitetima, gdje su se
obavljala istraivanja u ime Znanja i gdje su obuavane budue generacije naunika, posebno mjesto davalo se istoti
naunih istraivanja. Naunik je bio neko ko je vrio jedinstvenu drutvenu ulogu, neko kome je bila potrebna zatita
i egzistencija nezavisna od ostatka drutva. Naunici, a posebno veliki naunici, bili su predmet istraivanja historiara i filozofa nauke. Zato je historija nauke naglaavala znaaj
ovih otkria i nalazila im opravdanje u jedinstvenoj objektivnosti, nepristrasnosti i univerzalnosti nauke.
Ali, iza ove predivne slike vreba jedna protivrjenost.
Ako je nauka uvijek istinita, i usto uvijek progresivna, odakle
onda promjene u teorijama i objanjenjima? Jedan nain da
ovo objasnimo jeste poricanje da su promjene stvarne i gledanje na progres jednostavno kao na otkrivanje novih stvari.
Ali, to ne dri vodu; ak je i Newton izloio teoriju, koja se
u 19. stoljeu smatrala pogrenom, da se svjetlost prostire u
vidu estica, a ne valova. Onda knjige historije pribjegavaju
drugom objanjenju: kada se otkriju nove istine, ili razotkriju
greke, dobri naunici prikljuuju se progresu. Oni koji su se
suprotstavljali onom za ta sada znamo da je Istina, bili su, da
kaemo, loi naunici koji nisu slijedili Nauni Metod. Historiari su time postavili sebi zadatak: dokazati da je nauka uvijek tana, a kada nije, dokazati da su dobri naunici u pravu.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 147

8.4.2015 16:06:58

148

Znanje i nauka

Razotkrivanje trijumfalistike, dogmatske ideologije


nauke povezano je s otkrivanjem protivrjeja izmeu nepogreive istine i stalnog progresa. Prvi potez napravio je Karl
Popper. Iako je Popper imao labave veze s Bekim krugom
1920-ih, on nije bio njegov lan jer je bio vrlo kritian prema nekim aspektima njegovog filozofskog stajalita. lanovi
Bekog kruga smatrali su da su metafizika i teologija besmislene, budui da ih ine pretpostavke koje se ne mogu verificirati. Nasuprot tome, Popper je iznaao da su falsifikacija
i falsifikacionizam pravi kriteriji razgranienja izmeu naunog znanja i svih drugih vrsta znanja (koje on ne odbacuje
u potpunosti). On tvrdi da u nauci ne postoji konana istina,
a da se nauni progres postie pretpostavljanjem i opovrgavanjem.11 Postulirajui duh samokritike kao esenciju nauke, Popper je pomaknuo odbranu nauke: ona nije samo stjecanje Istine o objektivnom znanju, ve utjelovljenje Dobra
vrijednosti liberalnog drutva. Moe se rei da je Popper
posljednji branilac tradicionalne ideologije nauke. Dolazak
Thomasa Kuhna, koji je bio pravi filozofski revolucionar, ma
kako kolebljiv i nesiguran prema svom radu bio, oznaava
poetak kraja nauke kakvu smo poznavali.
Kuhn je naunike degradirao, od hrabrih avanturista
koji otkrivaju nove istine na one koji rjeavaju zagonetke u
okviru jednog uspostavljenog svjetonazora. Kuhn koristi
termin paradigma. Koristei ovaj termin, on pie:
namjeravao sam ukazati da neki prihvaeni primjeri aktuelne naune prakse primjeri koji objedinjuju pravo,
teoriju, primjenu i instrumentaciju daju modele iz kojih
proistiu konkretne koherentne tradicije naunog istraivanja. Ovo su tradicije koje historija opisuje nazivima
kao to su ptolomejska (ili kopernikanska) astronomija,
aristotelovska (ili newtonovska) dinamika, estina (ili
valna) optika itd.12

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 148

8.4.2015 16:06:58

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

149

U Kuhnovoj shemi, termin paradigma usko je povezan


s normalnom naukom: oni koji rade unutar dogmatske, zajednike paradigme, koriste njene resurse da razrade teorije,
objasne zagonetne podatke, uspostave sve preciznije mjere i
standarde i obave sve zadatke neophodne za proirenje granica normalne nauke. Ovu dogmatsku stabilnost povremeno bi uzdrmale revolucije. Kuhn ivim terminima opisuje
poetak revolucionarne nauke. Normalna nauka, ukazuje
on, esto suzbija fundamentalne novine zato to one nuno podrivaju njena osnovna opredjeljenja... (meutim) kada
struka ne moe dalje bjeati od anomalija koje potkopavaju
postojeu tradiciju naune prakse,13 onda poinju izvanredna istraivanja. Preokret se deava kada se kriza moe
rijeiti jedino revolucijom, u kojoj stare paradigme ustupaju
mjesto formulaciji nove paradigme. Tako revolucionarna
nauka pobjeuje; ali, ono to je nekad bilo revolucionarno,
sada se postavlja kao nova dogma: nova normalna nauka.
Zato, tvrdi Kuhn, nauka napreduje u ciklusima: iza normalne nauke, a to je nauka koju nalazimo u udbenicima, dolazi revolucija, iza koje opet slijedi normalna nauka, a onda
opet revolucija. Svaka paradigma moe proizvesti neko konkretno djelo koje je formira i definira: Aristotelova Fizika,
Newtonovi Principi i Optika, te Lyellova Geologija primjeri
su djela koja su definirala paradigme odreene grane nauke
u odreenom vremenu.
U objavljivanju Strukture naunih revolucija i debati koja
je uslijedila nalazimo porijeklo treeg i aktuelnog naunog rata. Desniar Kuhn imao je snaan otklon od ljeviarske radikalne kritike nauke, koja se vie vrzmala po periferiji
nego to je mijenjala sredite nauke. Poslijeratna akademska
ljevica jo je vjerovala u nauku koja postepeno napreduje ka
kumulativno steenom znanju ka svemu to je bilo potrebno da je oisti od buroaskih utjecaja i da je stavi u slubu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 149

8.4.2015 16:06:58

150

Znanje i nauka

radnike klase. Dijametralno suprotno, Kuhn je normalnu


nauku predstavljao kao dogmatsko pregnue. Ako zastarjele
naune teorije, kakve su aristotelovska dinamika, flogistonska hemija ili kalorijska termodinamika teorija, smatramo
mitovima, tvrdi Kuhn, onda istom logikom moemo smatrati da su i sadanje teorije iracionalne i dogmatske. Nakon
Kuhna, razumijevanje nauke nikad vie nee biti isto.
Promjene koje su uslijedile nakon Kuhna debata izmeu Paula Feyerabenda i Imrea Lakatosa,14 pojava sociologije
znanja, razvoj feministike kritike nauke, sve do Sokalove
podvale15 dokumentirane su, o njima se posvuda vodila
vrlo temeljita diskusija. Ali, ono to se u protekle tri decenije,
osim naunog rata, dogaalo daleko od centara gdje branioci istote nauke i njeni kritiari iz akademske ljevice i feministikog pokreta vode rasprave daleko je interesantnije.
U posljednje tri decenije pojavilo se neto to sada moemo
opisati kao postkolonijalne studije nauke. Oznaka postkolonijalne ne znai poslije kolonijalizma. Njome se opisuje
kako kolonizirajui karakter savremene nauke i dalje oblikuje odnos izmeu zapadne i nezapadne nauke, kako dominantne tendencije zapadne nauke odolijevaju i ta se uradilo
da bi se uklonio metanarativ zapadne nauke i dala prilika
nezapadnim diskursima nauke i obrazovanja. Postkolonijalni poduhvat nauke vjerovatno e imati daleko vei utjecaj na
budunost nauke nego sadanja faza naunih ratova.
Kuhnova analiza pokazuje kako nauka funkcionira u
jednoj civilizaciji: zapadnoj. Njegovi uvidi nisu nita novo za
postkolonijalna djela o nauci: sve nezapadne nauke poivaju
upravo na premisi da nauka funkcionira i napreduje unutar
nekog svjetonazora. Kuhn, meutim, daje (zapadno) opravdanje za postojanje nauke u drugim, nezapadnim paradigmama. Druge civilizacije, kao to su islamska, kineska, indijska,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 150

8.4.2015 16:06:58

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

151

kao i druge kulture, kao to su pacifika, podsaharska afrika ili domorodaka amerika, sada se mogu prepoznati kao
druge vrste prakse i nauke, zasnovane na vlastitim paradigmama. Meu primarnim ciljevima postkolonijalnih studija nauke jeste da pokau da to i jest tako. Ono to zapadnu
nauku odvaja i ini zapadnom jesu njene metafizike pretpostavke o prirodi, univerzumu, vremenu i logici. Ideja da
priroda postoji samo za dobrobit ovjeka (sic!) i da je, kako
to Bacon kae, ovjek mora muiti da bi otkrio njene tajne,
potpuno je strana veini nezapadnih kultura. Islam i Kina,
naprimjer, ne motre prirodu kao objekt. U islamu, priroda je
svetinja povjerena na uvanje, koja se mora njegovati i prouavati s dunim potovanjem. U kineskoj tradiciji, priroda
je mrea odnosa, tkanje koje upravlja samo sobom, u koju
se ovjek mijea na sopstveni rizik. Slino, zapadne ideje o
univerzumu i vremenu kulturno su zasnovane. Za zapadno
shvatanje univerzuma kao velikog carstva kojim upravlja
boanski logos vie je zasluna centralizirana kraljevska
vlast u Evropi nego ikakva univerzalna ideja takvo neto
potpuno je neshvatljivo Kinezima i Indijcima. Potom, dok
zapadna nauka smatra da je vrijeme linearno, druge kulture
smatraju ga ciklinim, kao u hinduizmu, ili tapiserijom u kojoj se prepliu sadanje i vjeno vrijeme na onom svijetu, kao
u islamu. Iako moderna nauka funkcionira na ili-ili aristotelovskoj logici (x je ili A ili ne-A), u hinduizmu logika moe
biti etverostruka ili ak sedmostruka. etverostruka hinduistika logika (s dodatnim formama: x nije A, ni ne-A; nije
i A i ne-A; nije i ne-A ni ne-A) je kako simbolina logika, tako
i logika saznavanja. Njom se mogu postii precizne i nedvojbene formulacije univerzalnih tvrdnji bez koritenja formule za sve. Zato metafizike pretpostavke koje su u temelju
moderne nauke ine nauku, po njenim glavnim karakteristikama, specifino zapadnom. Stoga e nauka koja se zasniva

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 151

8.4.2015 16:06:58

152

Znanje i nauka

na razliitim shvatanjima prirode, univerzuma, vremena i


logike, biti potpuno razliit poduhvat od zapadne nauke.16
Konvencionalna (zapadna) historija nauke, meutim, ne
prepoznaje razliite vrste civilizacijskih ili kulturnih nauka.
Ona zapadnu nauku predstavlja kao vrh nauke i zadrava
njen monopol na etiri glavna naina. Prvo, ona negira postignua nezapadnih kultura i civilizacija kao pravu nauku
i odbacuje ih kao praznovjerje, mit i folklor. Odbacuje ih
jednim tautolokim argumentom u kojem se zapadna kultura definira kao superiorna u odnosu na sve druge kulture;
prema tome, analogijom, nauka, tehnologija i medicina inferiornih kultura su pa, inferiorne i sme. William Henry
III daje najnoviji primjer ove vrste sramotnog razmiljanja u
svojoj knjizi U odbranu elitizma. Henry definira superiorne
kulture u smislu odreenih osnovnih kriterija. Superiorna
kultura, pie on, uva slobodu svojih graana... osigurava
ugodan ivot, uglavnom bez oskudice... i... iri se, trgovinom
ili kulturnim imperijalizmom ili osvajanjem. Sad, poto se
nezapadne kulture smatraju diktatorskim, nesposobnim da
zadovolje osnovne potrebe svojih naroda i poto su kolonizirane od strane Zapada one su po definiciji inferiorne.
Dakle, Henry ne vidi nita problematino u svom zakljuku
da superiorna kultura promovira modernu nauku i zapadnu medicinu.17 U kolonijalno doba, ovakve analize dovele
su do nemilosrdnog suzbijanja islamske i indijske medicine.
U Indiji, naprimjer, ovi sistemi odbaeni su kao besmislice i
njihova praksa zabranjena. U Tunisu su Francuzi uveli ak i
smrtnu kaznu za one koji prakticiraju islamsku medicinu i
ubili mnoge od njih. Tek nedavno Svjetska zdravstvena organizacija priznala je ove medicinske sisteme kao legitimne,
ravnopravne zapadnoj medicini nakon to je dostatno demonstrirana njihova upotreba i korist za seosku populaciju.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 152

8.4.2015 16:06:58

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

153

Drugo, historije nezapadnih nauka uglavnom su pisane


izvan opih historija nauke. Ova praksa toliko je rairena da
je postala sastavnim dijelom zapadne svijesti. Naprimjer, u
hronologiji otkria koju je sainio Floyd Bloom, da pomogne
itaocima edicije Putevi ka otkriu asopisa Science, nema
nieg izmeu 131200. godine (kada je Galen napisao udbenik iz anatomije) i 12851349. (kada je William Ockham dao
teoriju britve logikog alata koji je koristio da potkree
apsurde iz dokaza).18 Sve ovo uprkos tome to je Galena preradio Ibn Sina, iji je Medicinski kanon bio standardni udbenik medicine u Evropi tokom 600 godina; i to je William
Ockham svu svoju logiku nauio od muslimanskih filozofa.
Kako to Don Ihde primjeuje u komentarima ove hronologije iz asopisa Science, ona je tradicionalni i ogranieni
primjer eurocentrizma u historiji nauke i tehnologije.19 Znamo, u najmanju ruku, da je Su Songov astronomski toranj sa
satom funkcionirao u Kini prije 1090. godine. Gutenberg je
moda razvio tamparsku mainu 1454, meutim metalna
(bakrena) pokretna ploa izumljena je u Koreji dva stoljea
ranije. Ovdje se ne radi o tome ko je prvi neto napravio, ve
o mentalnom sklopu koji period izmeu grke nauke i pojave evropske nauke vidi kao mrano doba u kojemu se nita
vrijedno nije dogodilo.
Tree, Evropa je preradila historiju porijekla evropske
civilizacije da izgleda kao da je samonikla. Mnogi ugledni
naunici, Newton krajem 17. stoljea i Kelvin krajem 19. stoljea izmeu ostalih, uestvovali su u stvaranju i irenju te
revizionistike historije poetaka moderne evropske civilizacije i stvaranju arijevskog modela. Ovaj model donosi ideju
da je grka kultura preteno evropska, a da Afrikanci i Semiti nisu nita doprinijeli stvaranju klasine grke civilizacije.
Meutim, identifikacija grke kulture kao evropske upitna je

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 153

8.4.2015 16:06:58

154

Znanje i nauka

iz vie razloga. Jedan od njih je da su ideja Evrope i drutveni odnosi koje je ta ideja omoguila doli stoljeima kasnije
neki je smjetaju u vrijeme Karla Velikog, drugi u 15. stoljee
(grka i rimska su civilizacije Mediterana). Osim toga, islam
je taj koji je Evropu upoznao sa Grkom; zahvaljujui irenju
islama, grku kulturu u svojoj batini imaju i razliite kulture Afrike i Azije.
etvrto, osvajanjem i kolonizacijom, Evropa je prisvojila nauke drugih civilizacija, potisnula znanje o njihovom
porijeklu i reciklirala ih kao zapadne. Mi sada znamo da su
mnoge naune tradicije prisvojene i potpuno integrirane u
zapadne nauke, a da se to ne priznaje. Tako je krompir dala
prijekolumbovska poljoprivreda, a iz nje je evropska poljoprivredna praksa preuzela i mnoge druge poljoprivredne
usjeve. Matematika dostignua iz arapske i indijske kulture
drugi su primjer. Za tri velika pronalaska koja su, po Francisu Baconu, stvorila modernu Evropu tamparstvo, barut i
magnetski kompas danas se zna da dolaze iz Kine. Znanje
lokalne geografije, geologije, botanike, zoologije, klasifikacija znanja, medicina, farmakologija, poljoprivreda, navigacijske tehnike sve to dale su naune tradicije neevropljana.
Pojava postkolonijalnih studija nauka pokuaj je da se razotkrije eurocentrizam, da se vrati historija nezapadnih nauka i ponovno otkriju modaliteti nezapadnih nauka danas.
Postkolonijalne studije nauka zapoinju empirijskim radom
na historiji islamskih, indijskih i kineskih nauka. Naprimjer,
monumentalno djelo Fuata Sezgina Historija arapske literature (Geschichte des Arabischen Schrifttums)20 i rad Roshdija
Rasheda21 i njegovih saradnika u Francuskoj otkrivaju kako
su nauna dostignua muslimanske civilizacije, po svojoj
dubini i irini, uistinu bila fenomenalna. Rad Ekmeleddina
Ihsanoglua o osmanskoj nauci otkrio je da ona nije uope bila

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 154

8.4.2015 16:06:58

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

155

beznaajna kako se esto predstavlja.22 Slino, D.M. Bose,


S.N. Sen, P.V. Sharma i brojni drugi historiari pokazali su da
se indijska nauka ne moe jednostavno odbaciti.23
Iako je zapadni tabor bio prisiljen priznati novu historijsku realnost, poveli su kontranapad zasnovan na argumentima kao to je, naprimjer, da su svi veliki naunici islama
bili sekularisti. Prema tome, za njihova dostignua nije zasluan islam, ve sekulaziram i zato se mogu predstavljati
kao dio velike historije zapadne nauke.24 Ovo je nesumnjivo
apsurdna tvrdnja. Govorimo o vrlo religioznim ljudima u
vremenu prije sekularizma; razdvajanje svetog i svjetovnog
nije se moglo, ni u najbujnijoj mati, zamisliti. Svi oni, ak i
oni najneortodoksniji, bili su prvo muslimani, pa poslije sve
drugo. Po njima bi nauka bez vrijednosti bila oskrnavljena.
Mnogi su zaista bili humanisti; ali taj humanizam izvodi se
iz njihovog svjetonazora i proizvod je njihove privrenosti
islamu. Dakle, sve to su radili ima islamski podtekst: zato
su proveli toliko vremena da ustanove pravac Mekke sa bilo
koje take na zemaljskoj kugli (kibla), da razviju matematiku
za islamsko nasljedno pravo, prouavali nebo, osnivali bolnice, razvijali medicinu i openito tragali za znanjem.
Meutim, postkolonijalne studije nauke idu dalje od
empirijskog historijskog istraivanja. Tei se uspostavljanju
veze izmeu kolonijalizma, ukljuujui neokolonijalizam, i
napredovanja zapadne nauke. Naprimjer, Deepak Kumar,25
indijski historiar i filozof nauke, u nekoliko svojih knjiga
nastoji pokazati da je britanski kolonijalizam u Indiji igrao
glavnu ulogu u tome kako se evropska nauka razvijala. Britanci su trebali bolju navigaciju, pa su izgradili opservatorije,
stipendirali astronome i vodili sistematine biljeke o svojim
putovanjima. Prve evropske nauke u Indiji bile su to ne
iznenauje geografija i botanika. irom Britanske Indije,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 155

8.4.2015 16:06:58

156

Znanje i nauka

britanska nauka napredovala je prvenstveno zbog vojnih,


ekonomskih i politikih potreba Britanaca, a ne zbog navodne vee racionalnosti nauke ili opredijeljenosti naunika za
traenje istine bez interesa. Osim toga, postkolonijalna kritika nauke tei formulaciji posebnih stavova o zapadnoj nauci,
to se moe vidjeti iz radova indijskih naunika Ashisa Nandyja26 i Claudea Alvaresa,27 te niza mladih muslimanskih
uenjaka, kao i iz mojih radova.28 Napokon, postkolonijalne
studije nauke nastoje ponovno uspostaviti praksu islamske,
indijske ili kineske nauke u novom vremenu. Postoji, naprimjer, cijeli diskurs savremene islamske nauke posveen
istraivanjima kako se formulira neka nauka zasnovana na
islamskom shvatanju prirode, jedinstva znanja i vrijednosti,
javnog interesa itd.29 U posljednjoj deceniji pojavio se slian
diskurs i o indijskoj nauci.30
Glavne strane u naunom ratu zapostavljaju veinu postkolonijalnih studija. Ista sudbina zadesila je pionirski rad
Jeromea Ravetza Nauno znanje i njegovi drutveni problemi,31
koji je igrao vanu, moda i glavnu ulogu u formuliranju veeg dijela postkolonijalne kritike nauke. Ravetzovu identifikaciju drutvenih aspekata problema nauke mogli bi lahko
posvjedoiti autori postkolonijalnih studija u vlastitim drutvima. etiri problematine kategorije nauke koje je on identifikovao bezvrijedna nauka, poduzetnika nauka (gdje je
kljuno obezbijediti donacije), nemarna nauka i prljava nauka moda na Zapadu i jesu donekle upakovane, ali su
sve vrlo uoljive u zemljama poput Indije, Pakistana, Egipta i
Malezije. Osim toga, Ravetzovu tvrdnju da moramo napustiti
ideju da nauka otkriva injenice ili da je ona istinita ili pogrena iznesenu mnogo prije nego to je sociologija znanja
ula u modu a u korist ireg tumaenja nauke kao zanata,
vraa nas, ili bolje rei vodi nas naprijed, ka ideji nauke u nezapadnim drutvima. Ako se nauka smatra zanatom, onda se

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 156

8.4.2015 16:06:58

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

157

u evaluaciji naunog proizvoda ideja istine zamjenjuje idejom kvaliteta. Kvalitet na dnevni red stavlja drutvene i etike aspekte nauke, kao i naunu nepouzdanost. Sve to moglo
se vidjeti na poznatoj konferenciji Kriza u modernoj nauci,
koju je organiziralo Udruenje potroaa Penanga, odranoj
od 21. do 26. novembra 1986. u Penangu, Malezija.32 Konferencija u Penangu, na kojoj je donesena uvena Deklaracija
o nauci i tehnologiji, bila je kljuni dogaaj u razvoju postkolonijalnog diskursa o nauci: ovdje je prvi put pretpostavljena
mogunost savremenog nezapadnog naunog diskursa.
S pojavom postkolonijalne nauke, zagovornici istote
nauke suoili su se s vlastitim dilemama. Treba li da odbiju
uee u dijalogu s ovim novim neprijateljima (zapadnog)
razuma proglasivi ih, kako je Popper proglasio Kuhna nekoliko decenija ranije, neprijateljima civilizacije? Ako zaista
to odbiju, mogli bi im prigovoriti da ne pripadaju politici koja
doputa debatu svih razliitih miljenja, osim onih koja uestvuju u nasilju. Ali, i uee nosi svoje rizike. Jer, onda e
svi vidjeti da zapadna civilizacija funkcionira kao potpuno
zatvoren sistem, gdje je jedino pravo znanje zapadno znanje,
a jedina prava nauka zapadna nauka, sistem koji marginalizira, suzbija i ini nevidljivim nauke svih drugih civilizacija.
Ali, sada je ta nauka izloena kao drutvena aktivnost, gdje
se moraju praviti izbori, gdje se deavaju greke u naunom
prosuivanju i drutvenom ponaanju i gdje iezavaju jasno
uoljive razlike izmeu zapadne i nezapadne nauke. Superiornost zapadne nauke vie se ne moe odbraniti.
U velikoj mjeri, postkolonijalne studije nauke dovele su
do toga da su nauni ratovi prilino nevani. Osim toga,
nauni ratovi gasit e se i zbog brzih promjena okolnosti.
Meu tim okolnostima nalazi se ironini obrat u odnosima
nauke i religije, a koji bi mogao sruiti cijelu ideologiju koju

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 157

8.4.2015 16:06:58

158

Znanje i nauka

su postavili Galileo i Descartes. Iako nauka jo uvijek polae


pravo na ekskluzivno posjedovanje istine o Prirodi, kad je
rije o etikim sudovima o posljedicama naunog napretka,
niko ne tvrdi da ona ima sve odgovore. Skoranja odluka Craiga Ventera da se posavjetuje sa sveenikom, prije nego to
nastavi praviti jedan virus, baca sasvim novo svjetlo na ovu
tradicionalnu debatu. Meutim, to je samo jedna istaknuta
taka u opoj transformaciji drutvene i etike situacije u kojoj se nalazi nauka. Nauka naprosto nije ono to novi realisti
i stari idealisti tvrde da jeste. Njen ideoloki i vrijednosni karakter otkriven je bez sumnje. Ali to nije samo pitanje kako
politika mo, izvori finansiranja, izbor problema, kriteriji
po kojim se problem bira, kao i predrasude i vrijednosni sistem, utjeu ak i na najistiju nauku. To nije ni pitanje da
li se teret dokazivanja, u smislu statistikog zakljuka, moe
nai u smoj naunoj metodi. Niti da veina metafizikih naunih pretpostavki potjee iz evropske civilizacije. To je vie
pitanje sadanje povezanosti nauke s nesigurnou i rizicima. Vei dio najvanije savremene nauke nije vie normalna
nauka u kuhnovskom smislu te rijei. Kao to se moglo vidjeti iz niza kontroverzi, od afere BSE (kravljeg ludila) u Britaniji do pitanja genetski modifikovane hrane (GMO), nauka
ne moe dati vrste i brze odgovore na mnotvo savremenih
pitanja. Stara paradigma nauke koja je davala sigurnost i pouzdanje vie ne vrijedi.
Paradoks, ranije spomenut, da zapadna neutralna nauka moe utjecati na drutvena i ekonomska pitanja u zemljama u razvoju, sada se vraa u novoj, osvetnikoj formi,
zato to je to ba ista ona redukcionistika, apstraktna nauka
koja oblikuje nove intenzivne tehnologije kakva je genetska
modifikacija organizama. A te su tehnologije sada potpuno
poistovjeene s neokolonijalizmom kroz proizvode kao to je

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 158

8.4.2015 16:06:59

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

159

sjeme terminator (GURT). Osim toga, izvan svake sumnje je


to da su ove tehnologije u vezi s biopiratstvom. Kuhnov normalni naunik ide po svijetu i prikuplja uzorke biolokog
naslijea nezapadnog svijeta, tako da ga njegovi multinacionalni efovi mogu onda ukrasti i patentirati kao vlastito.
Mnogi aktivni naunici mogli bi rei da je ovakav trijumfalistiki stav prema zapadnoj nauci pretjeran. Prva njihova reakcija mogla bi biti: ovaj stav o zapadnoj nauci vie
se tie zapadnih historiara i filozofa nauke, posebno onih s
imperijalistikim opredjeljenjima, nego smih naunika. Zaista, dogmatizam u nauci postojao je i u prolim epohama;
dovoljno je proitati prvih nekoliko redaka u Kuhnovim djelima pa vidjeti kakva je bila historija nauke. Dok historiari
i filozofi nauke dre na ivotu to imperijalistiko shvatanje
nauke, smi naunici uestvuju u njegovom formuliranju.
Naprimjer: naunici su bili u prvim redovima medicinskih
istraivanja u kolonijama, traili da se zabrane nezapadne
metode lijeenja i uestvovali u njihovom nemilosrdnom zatiranju. Drugi, obzirniji stav mogao bi biti: nauka je moda
bila dogmatska u prolosti, ali zapadna nauka vie uope
nije takva. Sada veina zapadnih naunika smatra nauku
alatom. Ali, da je to bio stav samo nekih 50 godina unazad,
ne bismo imali Kuhna. A da je takav stav postojao samo prije deset godina, ne bismo imali naune ratove. Samo prije
nekoliko godina istaknuti ameriki naunici samouvjereno
su se radovali otkriu gena za nasilje i beskunitvo. A jo
uvijek ima nekih uglednih naunika koji vjeruju i objavljuju
da je genetiki inenjering jedna precizna tehnika, koja nam
daje eljena svojstva. Nedavna rasprava pristalica darvinizma protiv kreacionizma takoer je ilustracija da u nauci jo
uvijek postoji dogmatizam. Kako pie Steve Fuller, ameriki
nauni establiment smatra da:

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 159

8.4.2015 16:06:59

160

Znanje i nauka

u nastavnim planovima i programima amerikih javnih


kola Darwinovu evoluciju i nauni kreacionizam treba
obraivati kao uzajamno iskljuive opcije. Iako dvije treine Amerikanaca koji vjeruju u evoluciju takoer vjeruje
i da je ona odraz boanske inteligencije, takva kompatibilnost tek treba dobiti filozofsku i, sljedstveno, pravnu
valorizaciju. Meutim, ta ima loe u tome to uitelji
pokuavaju uskladiti zakljuke s kreacionistikim opredjeljenjima veine svojih uenika? Najei odgovor je da
je pretpostavka o boanskoj inteligenciji ili teleologija u
prolosti bila predmetom nazadnih biolokih istraivanja
i da nije dala doprinos teoriji evolucije jo od Darwinove
prvobitne formulacije. Pa ipak, i suprotne pretpostavke o
mehanikoj redukciji ili o sluajnim genetskim varijacijama isto su dovodile do greaka.33

Nastava nauka i dalje je dogmatska, kao i uvijek. Ali, to ne


znai da mnogi aktivni naunici ne uoavaju da je nauno
znanje uvijek uvjetno: ve sljedei eksperiment ili posmatranje mogu baciti sumnju na ono to se prije uradilo. Meutim,
ovo zdravorazumsko razmiljanje aktivnih naunika novijeg je datuma, parcijalno i diferencirano. Ono je proizvod radikalne preobrazbe sme nauke, koja je prestala biti nauka
kakvu smo znali. Sada je ona ono to Funtowicz i Ravetz nazivaju postnormalnom naukom:
Danas smo svjedoci da su oni koji rjeavaju globalna pitanja sve svjesniji da ne moe jedna jedina kulturna tradicija, ma kako uspjena u prolosti bila, dati sve odgovore
za probleme planete. U uskoj vezi s ovim promijenjenim
stavom jeste nova metodologija koja reflektira promjene
u naunom pristupu i koja nas vodi u rjeavanju globalnih
problema okolia. U ovome, neizvjesnost nije nestala, ve
se njome upravlja, a vrijednosti vie nisu pretpostavljene,
ve eksplicitne. Model naune argumentacije mijenja se,
od formalizirane dedukcije ka interaktivnom dijalogu.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 160

8.4.2015 16:06:59

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

161

Paradigmatska nauka nije vie ona ija objanjenja nemaju veze s prostorom, vremenom i zbivanjima: historijska
dimenzija, ukljuujui ovjekovo promiljanje prolih i
buduih promjena, sada je postala sastavni dio naunog
opisa prirode i naeg mjesta u njoj.34

Drugim rijeima, nauka se vraa svojim nezapadnim korijenima u islamu, Indiji i Kini. Studije koje su protekle decenije radili Funtowicz i Ravetz o pojavi postnormalne nauke
dovele su ih do uvjerenja da nauna zajednica vie ne moe
biti ograniena samo na naunike. U situacijama gdje su injenice nesigurne, vrijednosti diskutabilne, ulozi visoki, a
odluke hitne,35 pitanje kvaliteta u nauci, skupa s pitanjem
politike, dobija vrhunsku vanost. One bi mogle dovesti do
stvaranja jedne proirene saradnike zajednice, koja bi
mogla koristiti proirene injenice, meu kojima bi bili
ak i anegdotalni dokazi i statistike prikupljene od strane
neke zajednice. Laici, novinari, aktivisti, domaice i teolozi pridruit e se naunicima u donoenju odluka o naunoj
politici i formuliranju i usmjeravanju naunih istraivanja.
Nauka e se tako demokratizirati, a vrijednosti multikulturalizma igrati sve veu ulogu u stvaranju njenog karaktera.
Dakle: s terena izlazi supremacija zapadne kulture, a ulazi
prava etika i vrijednosti koje unose strah u srca navodno Neutralnih i Objektivnih. U tome je sutina moralne panike u
veem dijelu naune zajednice panike koja podstie naune ratove. Ova manifestacija neizvjesnosti svojstvene nauci
znak je nostalgije za sigurnim i jednostavnim svijetom koji
se vie nikad nee vratiti.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 161

8.4.2015 16:06:59

162

Znanje i nauka

BILJEKE
Za saeti pregled islamske nauke vidjeti: Donald R. Hill, Islamic Science and Engineering, Edinburgh University Press, 1993.
2
Ziauddin Sardar, Orientalism, Open University Press, Philadelphia, 1999, p. 5.
3
G. Galileo, Dialogue on the Great World Systems (1633), G. de Santillana (ed.), University of Chicago Press, 1953, p. 63.
4
A.G.Chejne, Ibn Hazm, Kazi Publications, Chicago, 1982, p. 64.
5
R. Descartes, Discourse on Method (1638), prijev. A. Wollaston, Penguin Books,
1960; dio II, p. 41.
6
George Makdisi, The Rise of Humanism in Classical Islam and the Christian West,
Edinburgh University Press, Edinburg, 1990. Vidjeti takoer George Makdisi, The
Rise of Colleges: Institutions of Learning in Islam and in the West, Edinburgh University Press, Edinburgh, 1981, gdje je pokazao kako je Evropa prisvojila ideju univerziteta, skupa s idejom o profesorskim katedrama iz muslimanske civilizacije.
7
Bishop George Berkeley, A Defence of Freethinking in Mathematics, u: A.A.Luce
and T.E. Jessop (eds.), The Works of George Berkeley, Bishop of Cloyne, Nelson, Edinburgh and London, 1951, vol. 4, p. 117.
8
Hessenov rad moe se nai u N. Bukharin et al., Science at the Crossroads, Frank
Cass, London, 1971.
9
Za diskusiju o pojmu razvoj pogledati Ziauddin Sardar, Development and the
Location of Eurocentrism u: Ronaldo Munck and Denis OHearn (eds.), Critical
Development Theory, Zed Press, London, 1999, pp. 44-62.
10
D. Bernal, Science in History, Pelican, London, 1954, vol. 1, p. 1.
11
Vidjeti: Karl R. Popper, Conjectures and Refutations: The Growth of Scientific
Knowledge, Routledge and Kegan Paul, London, 1963; vidjeti i: Karl R. Popper, The
Logic of Scientific Discovery, Hutchinson, London, 1959.
12
Thomas S. Kuhn, The Structure of Scientific Revolution, University of Chicago Press, Chicago, 1962, p. 10.
13
Ibid., pp. 5-6.
14
Paul Feyerabend, Against Method: Outline of an Anarchistic Theory of Knowledge,
New Left Books, London, 1975, i Imre Lakatos, Proofs and Refutations (1976); vidjeti takoer Imre Lakatos and Alan Musgrave (eds.), Criticism and the Growth of
Knowledge, Cambridge University Press, Cambridge, 1970.
15
Objavljen u Social Text 46-47: 217-252 (1996) kao Transgressing the Boundaries:
Towards a Transformative Hermeneutics of Quantum Gravity. U interesu konstruktivne objektivnosti, treba napomenuti da Sokal citira i moju malenkost u
svojoj bibliografiji!
16
Za detaljnu diskusiju o nezapadnim idejama o prirodi, vremenu i logici, vidjeti
Susantha Goonatilake, Towards Global Science: Mining Civilisational Knowledge,
Indiana University Press, Bloomington, 1998.
17
William A. Henry III, In Defense of Elitism, New York, Doubleday, 1994, pp. 29-31.
18
Floyd E. Bloom, The Endless Pathways of Discovery, Science 287: 229-231 (14.
januar 2000).
19
Don Ihde, Timeline Travails, Science 287:803 (4. februar 2000).
20
Fuat Sezgin, Geschichte des Arabischen Schrifttums, Brill, 1967.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 162

8.4.2015 16:06:59

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje

163

Sumirano u: Roshdi Rashed (ed.), Encyclopaedia of the History of Arabic Science,


Routledge, London, 1996 (3 toma).
22
Ekmeleddin Ihsanoglu (ed.), History of Mathematical Literature During the Ottoman Period, Organization of the Islamic Conferences Research Centre for Islamic
History, Art and Culture, Istanbul, 1999 (2 toma); postoje i tomovi o astronomiji,
hemiji, geografiji i drugim disciplinama.
23
D.M. Bose et al. (eds.), A Concise History of Science in India, National Commission
for the Compilation of History of Sciences in India, New Delhi, 1971; P.V. Sharma,
History of Medicine in India, Indian National Science Academy, New Delhi, 1992; i
Debiprasad Chattopadhyaya (ed.), Studies in the History of Science in India, Asha
Jyoti, New Delhi, 1999.
24
Veliki zagovornik ovog miljenja i dobar stereotip za kolonijalno shvatanje je
Toby Huff. Vidjeti njegovo djelo The Rise of Early Modern Science: Islam, China
and the West, Cambridge University Press, Cambridge, 1993. Vidjeti takoer moj
prikaz ove knjige u: Nature 368: 376-378 (24.March 1994).
25
Vidjeti: Deepak Kumar, Science and the Raj, Oxford University Press, New Delhi,
1995; Deepak Kumar (ed.), Science and Empire, Anamika Prakashan, New Delhi,
1991. Vidjeti i: Satpal Sangwan, Science Technology and Colonisation: The Indian
Experience 1757-1857, Anamika Prakashan, New Delhi 1991; Susantha Goonatilake, Aborted Discovery: Science and Creativity in the Third World, Zed, London,
1984; R.K. Kochar, Science in British India, Current Science 53 (11): 689-694 (decembar 1992) i 64 (1): 55-62 (Januray 1993); i George Sheverghese Joseph, Cognitive Encounters in India During the Age of Imperialism, Race and Class 36 (3):
39-56 (1995).
26
Ashis Nandy (ed.), Science, Hegemony and Violence, Oxford University Press, New
Delhi, 1988; i Ashis Nandy, Alternative Sciences: Creativity and Authenticity in Two
Indian Scientists, Oxford University Press, New Delhi, 1980.
27
Claude Alvares, Decolonising History: Technology and Culture in India, China and
the West, 1492 to the Present Day, Other India Press, Goa, 1991; i Science, Development and Violence, Oxford University Press, New Delhi, 1992.
28
Ziauddin Sardar (ed.), The Touch of Midas: Science, Values and the Environment in
Islam and the West, Manchester University Press, Manchester, 1982; i The Revenge
of Athena: Science, Exploitation and the Third World, Mansell, London, 1988.
29
O debati o islamskoj nauci vidjeti: Ziauddin Sardar, Explorations in Islamic Science, Mansell, London, 1989; posebno izdanje Islamic Science: Ahmad Bouzid (ed.)
Social Epistemology 10 (3-4), July-December 1996; i brojni lanci u Journal of Islamic Science (Aligarh, India).
30
O ponovnom otkrivanju indijske nauke u novo doba, vidjeti zbornik radova Indian Congress on Traditional Sciences and Technologies of India, 28. November
3. December 1993, Indian Institute of Technology, Bombay, Conference Programme, pp. 101-2.
31
Jerome Ravetz, Scientific Knowledge and Its Social Problems, Oxford University
Press, Oxford, 1971; drugo izdanje Transaction Publishers, New Brunswick, 1996.
32
Sardarovo djelo Revenge of Athena zasnovano je na ovoj konferenciji i sadri njenu deklaraciju: The Penang Declaration on Science and Technology.
33
Steve Fuller, The Governance of Science, Open University Press, Buckingham,
2000, p. 110.
21

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 163

8.4.2015 16:06:59

164

Znanje i nauka

S.O.Funtowicz i J.R. Ravetz, Science for the Post-Normal Age, Futures 25 (7): 735755 (September 1993) (tekst je neznatno izmijenjen u privatnoj komunikaciji).
35
S.O. Funtowicz i J.R. Ravetz Three Types of Risk Assessment and the Emergence
of Post-Normal Science, u: S. Krimsky i D. Golding (eds.), Social Theories of Risk,
Praeger Westport, CN, pp. 251-273, p. 254. Za dalju diskusiju o postnormalnoj nauci vidjeti: Jerome Ravetz (ed.), Post-Normal Science, Futures 31 (7), September
1999. (posebno izdanje).
34

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 164

8.4.2015 16:06:59

III

POSTMODERNI SVIJET,
TRANSKULTURALIZAM,
IDENTITET I BUDUNOST

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 165

8.4.2015 16:06:59

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 166

8.4.2015 16:06:59

TOTALNI OPOZIV: VANZEMALJCI, DRUGI


I AMNEZIJA U POSTMODERNOJ MISLI

Totlani opoziv (Total Recall) spada u sada ve klasini anr


postmodernog filma koji se pojavio krajem osamdesetih godina prolog stoljea. Filmovi poput navedenog su Robocop,
The Old Gringo, Crocodile Dundee i Blue Velvet. Reiser filma
Totalni opoziv je Paul Verhoeven, Holananin koji je jedno
vrijeme bio direktor studija za art filmove s besprijekornim
liberalnim svjetonazorom. Glavni glumac, pak, jeste Arnold
Schwarzenegger, koji glumi tajnog agenta iji je um reprogramiran. Teba napomenuti da je Schwarzenegger ne samo
gorljivi zagovornik Republikanske partije nego i desniarski
lobista za prodaju i koritenje oruja pri organizaciji National Rifle Association. U navedenom filmu, Schwarzenegger
veinu vremena provodi u potrazi za svojim izvornim identitetom samo kako bi otkrio da je on u stvarnosti zao, dok
je njegov preinaeni i oieni karater u biti dobar. Radnja
filma veinom se deava na Marsu, gdje korporacija Recall
traga za njim kontrolirajui ujedno i zalihe vazduha na planeti. Pobunjenika kolonija sainjena je uglavnom od uveliko deformisanih mutanata, koji su, ustvari, rtve korporacije
Recall, koja eli ostvariti neogranieni profit.
Teme iz filma Totalni opoziv personificiraju pitanja i karakteristike vezane za postmodernizam. To je pitanje pluralnosti svjetova, Zemlje, Marsa, svijeta korporacije Recall, te
svjetova pobunjenih mutanata. Svakako treba ukazati na
pluralne politike: ljeviarskog reisera, desniarskog glavnog
167

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 167

8.4.2015 16:06:59

168

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

glumca, te ljeviarske prilagodbe popularnog i naoigled


zastarjelog anra. Ne treba zanemariti ni namjernu i dinaminu konfuziju stvarnog i imaginarnog, slike i zbilje, te
dislokacije i brisanja linog pamenja, povijesti, a samim
time i identiteta glavnog junaka. Nadalje, postmodernizam s
filmom dijeli sljedee dvije karakteristike: naglaavanje besmisla svega to postoji i pretjeranu brigu oko fikcije koja je
ujedno i narativ i la. Film Totalni opoziv predstavlja oboje:
njegova fikcionalnost krije se u nadi da e marginalizirana
vrsta biti spaena pomou neke vanzemaljske intervencije.
Ovaj zakljuak ustvari iznosi potpuni besmisao cijelog narativa, koji, kao spektakl, moe biti ocjenjivan samo na osnovu
toga koliko je spektakularan, odnosno koliko prikazuje neku
vrstu ultranasilja i sjaj napredne tehnike.
Film Totalni opoziv zavrava s osvitom jednog novog doba
na Marsu. Postmodernizam najavljuje poetak jednog novog
doba na Zemlji, doba koje prevazilazi moderno, te koje, prema rijeima Johna Gibbinsa, objanjava savremeno ponaanje i stavove, te nudi radikalno novi niz iskustava, praksi i
ivih svjetova svojim stanovnicima. Pomak iz modernih u
postmoderne svjetove, ba poput onog iz srednjovjekovnih u
moderne, u poetku je bio neprimjetan. Meutim, za razliku
od drugih tranzicija, a vie u skladu s renesansom i prosvjetiteljstvom, posmodernisti su svjesni tog pomaka i promjene.1
Tranzicija iz modernih u postmoderne svjetove temelji
se na jednom broju kljunih dogaaja koji su uzdrmali nau
modernu savjest u posljednje dvije decenije. To su: demistifikacija naune objektivnosti i naune istine po Kuhnu i
Feyerabendu; naglaavanje neodredivosti u kvantnoj fizici i
matematici (odnosno uspon teorija haosa i katastrofe i fraktalne geometrije); Foucaltovo potenciranje diskontinuiteta i
razliitosti u historiji; Bellova sociologija postindustrijalizma;

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 168

8.4.2015 16:06:59

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

169

uspon knjievnog pravca koji nazivamo magini realizam i


novootkrivena briga za Drugoga u poljima etike, antropologije i politike. Zajednika nit u svim navedenim dogaajima
jeste odbijanje velikih pria ili metanarativa (masovnih interpretacija koje su navodno univerzalno primjenjive) poput
marksizma, frojdizma i svih drugih oblika prosvjetiteljskog
miljenja. Tokom ranih osamdesetih godina prolog stoljea,
ovi dogaaji predstavljali su osnove na kojima je iskovan postmodernistiki svjetonazor. Poseban peat postmodernizmu dali su filozofi Jurgen Habermans, Jean Francois Lyotard
i Richard Rorty.
Sam termin postmodernizam u osnovi je referirao na
antimodernistiki pokret u arhitekturi. Kulturalni diskurs
postmodernizma sada proima svaki aspekt savremenog
drutva. Mi ne samo da imamo postmodernu arhitekturu
nego postmodernu umjetnost, postmodernu knjievnost,
postmoderno kino, postmodernu religiju, pa ak i postmodernu nauku. Postmoderno obiljeava sva uvjerenja i ponaanja koji oblikuju jednu kulturu. Meutim, da li je postmodernizam oslobaajua forma? Da li odbijanje zagluujuih
i totalitarnih metanarativa, ta najvanija briga postmodernista od ljeviara do desniara, te pomna panja oko drugih
svjetova i drugih glasova, odnosno naglaena potreba da se
razumije razliito i drugo, kao i reprezentacija postmodernizma nude oslobaajuu snagu itavom nizu drutvenih
pokreta (ena, homoseksualaca, crnaca, ekologa, separatista, koloniziranih naroda sa sopstevnom historijom i tako
dalje)? Ili je postmodernizam samo nova verzija jednog starog narativa: novi oblik kulturalne eksploatacije? Smatramo
da su ovo veoma znaajna pitanja, posebno za one koji su bili
uutkivani u nezapadnim svjetovima i iji se glasovi nisu
uli, te koje posmodernizam nastoji predstaviti. Posebno
je sve ovo bitno u situaciji kada, kako to naglaava Andrew

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 169

8.4.2015 16:06:59

170

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Ross, postmodernizam nudi obeanje iz sfere kulturalne


politike da nee postojati nikakve granice, te da e se boriti
i prodrijeti na svaki pedalj povijesnog tla. Postmodernizmu
je kljuna tema drugih svjetova. To je tema koja, po prirodi
stvari, potie brojna pitanja.
Koji svijet? iji svijet? I koji mogui svijet? Odjednom
je postmodernizam postao epskom produkcijom uprkos samom sebi, ili, u najmanju ruku, uprkos onome to su mnogi
smatrali njegovim najvitalnijim impulsom, a to je opreni
odgovor epskim, ili univerzalnim, tvrdnjama modernizma.2
SVIJET JE GLAVICA LUKA

Istinski epsku prirodu postmodernistike produkcije moemo posmatrati iz filozofske perspektive Richarda Rortyja,
amerikog gurua i neutemeljenog apologete postmodernizma. Rortyjeva osnovna misao, iskazana prije vie od jedne
decenije u djelu Philosophy and the Mirror of Nature (Filozofija i ogledalo prirode),3 jeste da misao ne moe predstavljati
svijet, da um nije ogledalo prirode te da je zapadna filozofija
u svome sreditu potpuno pogreno utemeljena. I uistinu,
Rorty smatra da Filozofija, s velikim slovom F, nije vie mogua i vjerodostojna disciplina. Kako nita, pa ni razum ili materija, bie ili svijet, ne posjeduje uroenu prirodu koja moe
biti iskazana ili predoena, osnovni kontekst u kojem
znanje zahtijeva znaenje i smisao jeste konverzacija. Moda
postoje ili ne postoje neki drugi svjetovi, ali, za Rortyja, definitivno ne postoji istina koju treba otkriti. Potraga za prirodom istine besmislena je ba kao i svaka diskusija o prirodi Boga i prirodi ovjeka. U svome djelu Contingency, Irony
and Solidarity (Kontingencija, ironija i solidarnost), Rorty
iznosi tvrdnje o kontigentnosti jezika, bia i zajednice, te

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 170

8.4.2015 16:06:59

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

171

iskazuje istinsku dimenziju posmodernistikog poduhvata


rijeima da je potrebno odbaciti ideju jezika kao reprezentacije i dedivinizirati svijet, odnosno da treba dospjeti do
take gdje se vie nita ne oboava, gdje se nita ne tretira
kvaziboanstvom, i gdje se prema svemu ophodimo, prema
naem jeziku, savjesti i zajednici, kao prema produktu vremena i sluajnosti. Kako da pristupimo ovoj dedivinizaciji
svijeta? Poto filozofija i njen produetak teorija nisu utemeljenje za politiku i drutvenu kritiku, sama forma i karakter
kritike bivaju promijenjeni. Ona mora postati pragmatinija,
ad hoc, kontekstualna i lokalna. Stoga, Rortyjev cilj treba
iznai ne istraivanjem, nego imaginacijom. Upravo knjievnost, a ne filozofija, narativ, a ne teorija, nude bolju perspektivu za razumijevanje ljudskog ponaanja. Knjievnost,
poput one kod Nabokova ili Orwela (kojima Rorty posveuje
ozbiljnu panju), pruaju nam uvid u to koliko smo spremni
da budemo nemilosrdni i svirepi, te u nama budi osjeaj prezira prema odreenim drutvenim praksama.
Meutim, postmodernizam ne zavisi iskljuivo o knjievnosti. Posmoderni svijet grade roman, film, televizijski
programi koji su postepeno ali sigurno zamijenili propovijed i rasprave, postali su osnovni pokretai moralne promjene i napretka. Rorty izostavlja nekoliko drugih, ali jednako
vanih faktora i agenata postmodernistike promjene. To
su: kompleks kupovine ili shopping, postmodernistiki izgraena okolina, dizajn, moda i lijepak koji sve to spaja, a to
je postmodernistika ekonomija. Postmodernizam tako ne
predstavlja neki nezavisni umjetniki ili kulturalni pravac.
On je duboko ukorijenjen u svakodnevni ivot.
Cilj postmodernizma i njegovih popratnih pojava, stoga,
olien je u liavanju miljenja, jezika i zajednice svake vrste
konanosti, odnosno da pokae potpuni besmisao velikih

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 171

8.4.2015 16:06:59

172

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

pria ili metanarativa. Centralno obiljeje postmodernog


sadrano je u nepostojanju smjera ili perspektive, sa sveprisutnom porukom kako je sve besmisleno. Gledano iz ugla
arhitekture i prostora, sve navedeno pokazuje Portmanov
hotel Bonaventure u Los Angelesu koji predstavlja postmodernistiku enklavu, staklenu fasadu koja je poput ogledala,
te zatvorenu strukturu u kojoj se mogue orijentisati. Iz intelektualne perspektive, romani poput Rushdijevih Satanskih
stihova (The Satanic Verses)4 te Fukoovo klatno (Foucalts Pendulum)5 Umberta Eca ilustriraju potpuni besmisao svega.
Fukoovo klatno je odlino ogledalo Rortyjeve filozofije o
kontigentnosti kulture. Prema paragrafu napisanom na koricama izdanja engleskog izdanja Ecove knjige, koji je napisao Anthony Burgess, ovo djelo predstavlja sve ono to ini
postmodernu knjievnost, sa svojom uenou, istinskom i
lanom, s panjom da knjige govore knjigama, elementima
samoismijavanja i semioloke opsesije. Ovo je put kojim hodi
evropski roman. Naime roman Fukoovo klatno predstavlja
jedno ogromno tivo puno erudicije koje prekriva vremensko razdoblje od gotovo jednog milenijuma, odnosno od
prvih kriarskih ratova do posljednje godine, i deava se na
tri kontinenta, te predoava skoro svaku religijsku i mistinu misao koju moete zamisliti (svako poglavlje poinje citatom iz nekog znaajnog mistikog, religijskog, okultnog,
filozofskog, naunog ili knjievnog teksta ili rukopisa, od
Talmuda i kazivanja iijskog prvaka imama Dafera es-Sadika do Karla Poppera, Madam Blavatsky, Henryja Corbena,
Francisa Bacona, Borgesa, Hermiticusa, Daneta i masonskih
rituala). Sve to autoru slui da se zabavlja tipografskim, numerikim i lingvistikim igricama.
Sama pria vezana je za tri urednika jedne izdavake
kue iz Milana. Rije je o Belbou, razoaranom romantiku,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 172

8.4.2015 16:06:59

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

173

Diotalleviju, nepopravljivom amateru i Casaubonu, koji je


glavni junak i narator romana. Svi oni sasvim sluajno zapadaju u jednu okultnu misteriju. Malu, ali ozbiljnu izdavaku kuu Garamond iznenada posjeuje misteriozni pukovnik Ardenti, koji sa sobom nosi kopiju jednog rukopisa
otkrivenog u jednoj templarskoj utvrdi u Provansi. Pukovnik
kazuje da pergament iz jedanaestog stoljea sadri kodiranu
poruku koja moe otkriti izvor vanzemaljskog radioaktivnog materijala koji je snaniji od atomske energije. Koristei pergament, tri urednika odluuju da se malo naale i
poigraju, te fabrikuju detaljan plan, neku vrstu metanarativa, kojim se objanjava cjelokupna povijest ovjeanstva. Svi
materijali, od lanog templarskog plana, pa sve do stranica
rukopisa s nejasnim mislima koje su dospjele u Garamond,
kao i pronaeni materijal iz arhiva, te referentni tekstovi iz
biblioteka, bivaju pohranjeni u kompjuter da bi se izradila
neka vrsta meusobne korespodentnosti i koincidencije.
Meutim, ova e ala uzvratiti udarac, jer savremeni
sljedbenici starih Templara, iji su snovi o drevnim moima
itekako ivi, potpuno vjeruju u istinitost i zbilju navedenog
plana. I uistinu, svi apsurdi, ma koliko djelovali nestvarni, bivaju dobro uklopljeni u strukturu plana. Meutim, dijabolisti ponu proganjati tri urednika pokuvajui da otkriju lani ili fiktivni plan. U ovome Eco iznosi svoju osnovnu misao
i poentu: svijet je vrtlona mrea raznih odnosa i veza, sarabanda od anagrama. Ne postoji istina, sve je relativno, te se
ovjek moe odrei svojih korijena, odnosno fiksirane ili usidrene slike svijeta. Tako, kada se sve kae i uini, nita nema
smisla. Ustvari, beskonani kosmos samo je jedna beskrajna
glavica luka, od koje nam, kada je ogulimo, ne ostane nita.
Poput veine postmodernistikih umjetnikih djela,
roman Fukoovo klatno nudi priu o sugestivnoj moi juk-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 173

8.4.2015 16:06:59

174

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

stapozicioniranja, beskonanog redanja stvari jednih iza


drugih, u kojoj ne postoji nijedna naznaka bilo kakve perspektive. Zato pisati romane? Ponovo ispisivati povijest
kazuje nam Belbo, posebno sada kada su povijest i fikcija isprepletene i meusobno izmjenjive. Na kraju romana
Belbo visi objeen ispod Fukoove naprave u konzervatoriju
(Conservatoire des Arts et Metiers) jedne stare pariske crkve
Saint Martin des Champs. Kako je i Diotallevi ve mrtav,
Casaubon iekuje skori dolazak asasina pitajui se: Moda
sam ja sve ovo izmislio? Potpuno odsustvo perspektive u
romanu reflektirano je u prikazu Casaubonovog besciljnog
lutanja predgraima Pariza. Kao to je Frederic Jameson
primijetio, ne samo da je nestalo ulice (to je ve bio zadatak
modernizma) nego je nestalo svih obrisa. To je zbunjujue,
ta egzistencijalna smetenost ovog novog postmodernistikog prostora (koja rezultira) gubitkom nae sposobnosti da
se orijentiramo i snaemo u svijetu, u prostoru ili na mapi.
Sve to potom se projicira na pojavu globalne, multinacionalne kulture, koja je decentralizirana i koja ne moe biti
vizualizirana, kulture u kojoj se ovjek ne moe snai niti
odrediti svoje mjesto.6
I dok je kultura postmodernizma bez perspektive, ona
nikako nije liena kriarskog duha. Postmodernisti, kako oni
lijeve, tako i oni desne provenijencije, koriste svu mo svojih
kulturalnih proizvoda da promoviraju svoj svjetonazor. Iako
je sve reducirao na kontigenciju, Rorty gaji kulturalne nade
koje nisu tako kontingentne ili relativne. I ba kada proglasi
sve metanarative besmislenim, on uzdie sopstveni metanarativ koji bi trebalo da zasjeni sve ostale. To je postmoderni
buroazijski liberalizam, da iskoristimo naslov njegovog dobro poznatog eseja.7 Ovaj narativ objanjava i oznaava kulminaciju cjelokupnog ljudskog poduhvata.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 174

8.4.2015 16:06:59

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

175

Jer u svojoj idealnoj formi, kultura liberalizma bila bi


prosvjetiteljska, sekularna i tako redom. Ona bi bila kultura
bez ijednog preostalog nebeskog ili boanskog traga, bilo da
govorimo o diviniziranom svijetu ili diviniziranom biu. U
takvoj kulturi ne bi bilo mjesta za neku neljudsku silu pred
kojom bi ljudi bili odgovorni. Ona ne samo da bi odbacila, ili,
pak, drastino reinterpretirala ideju svetosti nego bi to isto
uinila s idejama odanosti istini ili ispunjenja najdubljih
duhovnih potreba. Proces razboavanja ili razduhovljenja... u idealnoj formi doivio bi kulminaciju u naoj nemogunosti da vidimo smisao ivota u bilo emu drugom osim
u ogranienim i kontigentnim egzistencijama ljudskih bia.8
Kultura liberalizma je takoer jedina kultura u kojoj
pluralizam moe funkcionirati. Argument za to izgleda ovako: kako ne moemo obrazloiti nijednu odreenu kulturu
na temeljima racionalnosti, prisiljeni smo da toleriemo
mnotvo razliitih kulturalnih formi. Stoga, odbacivanje
prosvjetiteljske vjere u mo ratia dovodi do pluralizma. Ovaj
argument, koji je takoer razvijao i Isaiah Berlin9, sadri dobro poznatu logiku pogreku. Njime se apelira na neodbranjivost svih formi kulturalnog ivota s ciljem da se ouva ili
odbrani samo jedan. Pogreka se krije u vjerovanju da, poto
liberalna demokratija sadri pluralnost uvjerenja, ona predstavlja jedini politiki sistem koji odraava injenicu da nijedan odreeni skup vrijednosti nije bolji ili vredniji od bilo
kog drugog skupa vrijednosti. Meutim, da bi se sauvala
razliitost, potrebno je braniti vrijednosti liberalizma, a to
moe biti realizirano samo uz proglaavanje neodbranjivosti
svih vrijednosti.
Bez obzira na ozbiljnu slabost navedenog argumenta,
Rorty tijumfalno proglaava metanarativ da sve prolazi, da
nita nije apsolutno zlo, da nijedno djelo ili stav ne mogu biti

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 175

8.4.2015 16:06:59

176

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

posmatrani kao inherentno neljudski, te da ne postoji sud,


pa ak ni u sluajevima poput Auvica, koji bi bio iznad prolaznih smrtnika, kontingentno egzistirajuih ljudskih bia,
te da je liberalizam ustvari sve to istinski vrijedi. Rortyjev
pojam liberalizma sadri dvije ideologije: kapitalizam i demokratiju. Stoga, on nastoji braniti svoju kontigentnu kulturu snagom kapitalizma i institucijama te praksama bogatih
industrijskih demokratija. Postmodernistika glavica luka
sada otkriva crva u samoj sri!
Postavlja se pitanje kako se istinski grijeh kontingencije
bori sa stvarnim Zlom koje se nalazi oko nas; zlom koje je
personificirano u korporaciji koja bez imalo moralnog zazora
kontrolie vazduh ostalih ljudi, kao to je predstavljeno u filmu Totalni opoziv? Kako emo se boriti i nositi s okrutnou
i patnjama u svijetu obiljeenom kontingentnim snagama
jezika, bia i zajednice? Rorty nam nudi neke strategije kako
da se uhvatimo ukotac i izaemo na kraj s postmodernistikom glavicom luka. On sugerira da je ironija jedina stvar
pomou koje je mogue prevazii masovne i javne nesree
i prijetnje, odnosno da se jedino ironijom moe odgovoriti
zahtjevima samostvaranja i ljudske solidarnosti. Ironiari su
tako veliki spasitelji postmodernizma jer oni shvataju da sve
moe biti uinjeno dobrim ili loim pomou prerade i ponovnog ispisivanja, te poriu da postoji bilo kakav kriterij izbora izmeu konanih vokabulara i nikada nisu u potpunosti
sposobni da sebe (kao i svijet i istinu) uzmu za ozbiljno.
Ponovo se vraamo na Umberta Eca, koji nam je ponudio
knjievnu predodbu Rortyjeve filozofije. Roman Ime rue
(pretoen i reduciran u linearni narativ u istoimenom filmu
iz 1986. godine) predstavlja eruditivnu preradu Conana Doyla
(do koje dolazi s ikonoklastinim odobrenjem Anthonyja Burgessa!). Roman Ime rue ima svoga Williama od Bakersvilla,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 176

8.4.2015 16:06:59

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

177

sa svojim adolescentnim pomonikom, koji rjeavaju misteriozno ubistvo u jednom srednjovjekovnom samostanu. Glavni
junak romana je Jorge, stariji sveenik koji se shvata odve
ozbiljnim i nikada se ne smije, jedna tragina figura, odnosno
inkarnacija dogmatine vjere, prevazien, neka vrsta ivog
mrtvaca, ostatak prolosti. Osnovna poruka i ideoloka potka
romana moe se nazvati pageti-strukturalizam, po uzoru
na model pageti kaubojskih filmova1. Ovaj pageti-strukturalizam jeste neka vrsta pojednostavljene, masovne kulturalne verzije strukturalistikih i poststrukturalistikih ideja
(ne postoje formalne stvarnosti, svi ivimo u svijetu znakova
koji upuuju na druge znakove...). Stoga ideoloka poruka romana Ime rue jeste da nedostatak ironije i smijeha predstavlja izvor za totalitarizam. Ova teza, kako to vidi Slavoj iek,
ima dvije temeljne pogreke: Prvo, ideja jedne opsesije za
(fanatine opsesije prema) Dobrim koje postaje Zlo prikriva
obratno iskustvo, koje je mnogo vie uznemirujue, odnosno
kako opsesivno i fanatino vezivanje za Zlo moe priskrbiti status etike pozicije, odnosno pozicije koja nije voena
naim egoistikim ciljevima. (Drugo), ono to zaista uznemirava u romanu Ime rue jeste fundamentalano uvjerenje
u oslobaajuu i antitotalitaristiku mo smijeha i ironijske
distance. Naa teza ovdje je skoro u potpunoj opoziciji s Ecovim romanom i temeljnom premisom tog romana. Naime, u
savremenim drutvima, domokratskim ili totalitaristikim,
cinina distanca, smijeh i ironija jedan su dio igre. Vladajua ideologija ne treba biti shvaena ozbiljno ili doslovno. Jer,
1

pageti-vestern ili pageti kaubojski filmovi predstavljaju podanr vesterna nastao ezdestih godina XX stoljea koji je sadravao jako mnogo nasilja, te potencirao tematiku osvete. Karakterizacija u ovim filmovima izrazito je jednostavna. U
reiserskom i glumakom smislu, ovaj podanr vestern filmova obiljeili su Sergioe Leone, Duccio Tessar, Clint Eastwood, Charles Bronsnon i Ennio Morricone
(prim. prev.)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 177

8.4.2015 16:07:00

178

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

vjerovatno najvea opasnost za totalitarizam jesu ljudi koji tu


ideologiju shvataju doslovno.10
Na ovaj nain, ironija moe i ustvari slui odravanju
statusa quo. ini se da to i sam Rorty kae kada tvrdi da e
ismijavanje liberalne buroazije ublaiti bol da je prihvatimo. Ironija, ismijavanje i cinizam jesu alati koje je sekularizam iskoristio da potkopa kranstvo. Ukoliko odemo do
krajnjih dometa ironinog i cinikog promiljanja, kao u klasinom djelu Petera Sloterdijka Kritika cinikog uma (Critique
of Cynical Reason), shvatit emo da sve to proizvodi samo paralizu, jednu vrstu osjeajnosti koja je bogata i jadna u isto
vrijeme, bez mogunosti da funkcionira i opstane u stvarnom svijetu. Stoga, druge kulture moraju doslovno shvatiti
postmoderni liberalizam, sa njegovim dubokim korijenima
u velikom narativu sekularizma. U svome nastojanju i elji
da prikae i podvede druge svjetove i druge kulture u jedan
razduhovljeni i razboeni svijet, postmodernizam poprima
totalitaristiki karakter, jer sa ironijom ili bez nje, postmoderni liberalizam najavljuje smrt Drugoga.
HISTORIJA KAO PEENE BANANE

Prvo pristanite postmodernistikog projekta razduhovljenja svijeta jeste historija. Upravo historija i tradicija daju
identitet i znaenje postojanju nesekularnih kultura, odnosno Drugih. Historija i tradicija obezbjeuju drugim svjetovima njihove module spoznaje, saznavanja, postojanja i djelovanja. U nezapadnim kulturama, po rijeima Ashis Nady,
historija omoguava sredstva reafirmacije ili izmjene sadanjosti11 na sljedei nain:
Prolou kao posebnim sluajem sadanjosti.
Izlomljenom sadanjou (koja se bori sa prolosti).

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 178

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

179

Prepravljanjem sadanjosti ukljuujui i prolost.


Novom prolosti.
Ovakvo poimanje prolosti dodjeljuje autoritet historiji, ali
priroda autoriteta doivljava se promjenjivom, amorfnom
i pogodnom za promjene. Stoga, historija ima konstantno
prisustvo u tradicionalnim kulturama, a ne samo za vrijeme svojih periodinih rekonstrukcija. Uvijek prisutno
historijsko pamenje postaje izvorom kulturalnog identiteta, drutvene kohezije, osjeaja permanentnosti usred promjena, te sredstvom podmlaivanja sadanjosti i oblikovanja budunosti.
Suprotno tome, postmodernizam je posveen samo sadanjosti i trenutnom, te odbacuje svaki oblik historijskog
kontinuiteta i pamenja, shodno naelu odbacivanja prosvjetiteljskih metanarativa. Ba kao to Rorty filozofa ini
suvinim, tako i Foucalt reducira ulogu historiara na arheologa prolosti. Meutim, postmodernizam ini vie od pukog odbacivanja osjeaja za historijski kontinuitet vrijednosti i uvjerenja. On sebe zamilja protivnikom historije, a svoj
proces borbom protiv nje, odnosno mjestom gdje e se desiti
presudna i konana bitka s historijom. Na ovaj nain postmodernizam nastoji sebe predoiti kao samu formu i sutinu historijske zbilje, pa se postmoderne prakse poimaju kao
istinska tkanina zbilje, kao historijski prostor u kojem prestaju sve praznine izmeu historije i ideologije, te kao historiju izmeu pojavnog i stvarnog, znaenja i reprezentacije.
Tako postmodernizam neometano pljaka historiju i
hara njome da bi je uinio besmislenom, te da bi je prilagodio i uinio fiktivnom. Postmodernistiki romanopisci poput Borgesa, Fuentesa, Eca i Rushdija slobodno podraavaju
historiju, kopaju po njenim ostacima, neke dijelove historije
premeu naprijed i nazad, te ih spajaju, jedne do drugih,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 179

8.4.2015 16:07:00

180

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

u muzej modernog znanja. U Satanskim stihovima Salman


Rushdie prikazuje cjelokupni ivot poslanika Muhammeda,
a.s., kao da je rije o standardnom udbeniku, neke dijelove
premee, izostavlja, neke izmilja, na postmoderan nain,
pun ironije i cinizma, ali sve s ciljem da Poslanikov ivot prikae besmislenim i da ga desakralizira. 12 Ova prepoznatljiva
tendencija postmodernistikih tekstova da preispisuju historiju, da iz nje isiu prisutna (nesekularna) znaenja, i da je
prilagode sekularnoj kulturi, ima dva cilja. S jedne strane, na
taj nain neutralizira se identitet Drugoga a svi nezapadni
identiteti i historije podvode se pod jedan grandiozni zapadni narativ sekularizma i podreuju se njemu. S druge strane,
pak, identifikacijom i uveliavanjem historije sekularizma
kao prave ili jedine historije, kao glavnog kamena zbilje prema kojoj se ravnaju sve druge kulture i historije, postmodernizam nas uvodi u razdoblje preuveliane istine kojom se
ponovo potvruje pravo na vlast Autora ili Reisera. Ukoliko
ikakva historija ima ulogu u postmodernizmu, onda je to
historija pobjednika, koji sada s razlogom polau pravo na
ratni plijen. Kao takav, postmodernizam moe imati samo
smrtonosnu ljubav prema Drugome, ili ljubav ubice, poput
one maehinske ljubavi prema posvojenoj kerci Carrie, kakvu moemo vidjeti u istoimenom filmu Briana de Palme.
Historijski identitet predstavlja jednu funkciju motivacijske moi tradicije. Nakon to je ivu historiju pomjerio u
podruja arheologije, i satirizirao je u magini realizam,
postmodernizam je tradiciju preobrazio u robu i prodaje je
kao takvu. Postmodernizam i industrija naslijea sutinski
su povezani i isprepleteni da bi proizveli krinku koja razdvaja nae sadanje ivote od nae ive historije. Potraga za korijenima stoga esto zavrava kao na televizijskim serijama:
kao niz slika, pasti ili neka romantina prolost.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 180

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

181

Nain na koji postmodernizam historiju liava smisla


i identiteta, te transformie tradicije drugih kultura u robu
najbolje je ilustrovan nizom od dvadeset i sedam ili vie radnji kompanije Banana Republic, koje se nalaze diljem Sjedinjenih Amerikih Drava. Iako je sada posjeduje korporacija
Gap, kompanija Banana Republic Travel and Safari Clothing osnovana je 1983. godine te, pored prodajnih jedinica,
ima odjele koji vre poslove preko internetskih narudbi. U
jednom konciznom eseju Posjeta banana-republici (Visiting
Banana Republic), Paul Smith13 naglaava da kompanija svojim dekorom, retorikom i prodajom nastoji evocirati i prizvati kolonijalni i postkolonijalni svijet britanskog imperijalizma. Meutim, u postkolonijalnom diskursu ove kompanije kolonijalni historijski podaci su izmijenjeni, ba kao i
u postmodernoj fikciji. U katalogu ove kompanije, ironija i
historijska nostalgija prepletene su i kombinovane da bi se
sainila slika treeg svijeta kao neke vrste benignog zabavnog parka za odrasle, te kao mjesta koje odie odreenom
istotom. Sve ekonomski zavisne drave treeg svijeta komino su opisane kao banana republike u kojima vlasnici
posjeuju iezavajue kulture... da bi slavili njihovu jedinstvenost, te potaknuli ih da ne zapadnu u globalnu homogenost. U jednom katalogu navodi se da u Africi praskozorje
dvadeset i prvog stoljea zasjenjuje praskozorje ovjeanstva. Na ovom kontinentu ne moete pogrijeiti: Zasigurno
znate odakle dolazite. Smith, nadalje, pie da se u katalozima nalaze tri vrste oglasa:
U njima se nalaze citati iz putopisa Sira Richarda Burtona, Henryja Stanleya i Theodora Roosevelta. Oni se esto
udijevaju u tekst kataloga (najee u opise odreenih odjevnih predmeta) koje su napisali savremenici poput fotografa
Gerryja Trudeaua, Lawrencea Ferlinghettija, Cyre Mc Fadden,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 181

8.4.2015 16:07:00

182

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

i Roya Blunta mlaega. U veini sezonskih kataloga, ova zaudna mjeavina historijskog i savremenog, zajedno sa poprilino sasvim jasnom referencom na trenutne probleme ili
historijske dogaaje (poput afere Watergate, osvajanja Sudana od strane lorda Kitchenera, ili jedne kopije kojima se prodaju torbe padobranaca koji su uestvovali u izraelskom
napadu na Entebbe), pri emu je sve to popraeno nekim
tematskim motivom... (kao naprimjer) nekom vrstom diskursa o Africi (Na stranicama ovog izdanja dali smo dosta
prostora glasovima iz Afrike, od kojih je tek nekoliko bilo
izvorno)...14
Inicijalna zadaa ove vjebe jeste da se multinacionalni
postmodernistiki konzument u svijetu osjea kao kod kue:
Nikada vam nee biti previe vrue niti e vam neko isprazniti depove, uvijek ete izgledati inteligentno i dotjerano...
Moi ete se kompetentno cjenkati na bazaru ili pijaci, avrljat ete s hotelskom poslugom, nabaviti neke neprevodive
recepte za jelo. Meutim, narativ se ne zavrava ovdje, jer
se njime postie da se konzument osjea prijatno i kao kod
kue kada je rije o historijskim nepravdama, te da se pravdaju sadanje nepravde. Smith dobro primjeuje sljedee:
Usvajajui sopstveni brend postmodernistikog diskursa, kompanija Banana Republic zamjenjuje i rekonstruira cjelokupnu historiju i njene diskurse historiju kolonijalizma i ponovo prezentuje trenutnu fazu dominacije na
nain da ovi diskursi ne mogu biti nazvani mistifikacijama.
Umjesto toga, oni su de facto aktivne, uinkovite i stvarne
istine savremene amerike kulture, te se prema njima treba
odnositi na taj nain.15
Postmodenizam tako rekonstruira historiju, sve to prezentuje kao stvarnu istinu savremene zbilje, s ciljem da apsorbuje identitet Drugoga u sopstveni diskurs. Jedna od odlika

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 182

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

183

kataloga kompanije Banana Republic jeste vieglasje. U


njima se predoavaju glasovi drugih, ali iskljuivo, ba kao i
u postmodernoj knjievnosti, samo pomou sopstvenih pojmova. Drugome nije dozvoljeno da koristi svoje koncepte i
kategorije, djelimino jer su oni ve uinjeni besmislenim,
po samoj definiciji postmodernizma, a djelimino zbog toga
jer su potpuno neshvatljivi auditoriju.
Predstavljanje historije kao peenih banana ne samo
da poniava druge kulture i oduzima im historijski identitet
nego i podriva njihovu budunost, jer bez historijskog identiteta druge kulture nemaju budunost kao druge kulture, te
njihova budunost postaje samo jedna ekstenzija budunosti postmodernizma. Bez osjeaja kontinuiteta i pouzdanja
u svoju historiju, druge kulture postaju arheoloki prostori
koje je prikladno jedino prikazivati u muzejima, ili, pak, koji
mogu biti prostori zabave za postmodernistike turiste.
Druga strana reduciranja historije na instantni konzumerizam jeste potpuni gubitak dubine. Veina postmodernistike kulturalne produkcije, sa svojom usredotoenou
na izgled, povrinu i trenutne, instant-utjecaje, nema snage
da opstane due vrijeme. Reduciranje historijskog iskustva
na niz istih i nepovezanih sadanjosti, kako pie David
Harvey, nadalje implicira da iskustvo sadanjeg postaje mono i sveobuhvatno ivo i materijalno: svijet dolazi
ispred izofrenog s velikim intenzitetom, donosei misterioznu i opresivnu snagu afekta, sijajui halucinogenom
energijom. Slika, izgled i spektakl mogu biti doivljeni s intenzitetom (radosti ili zaprepatenja) i oni su mogui samo
jer se shvataju istim i nepovezanim sadanjostima. Neposrednost dogaaja, senzacija spektakla (politikog, vojnog,
naunog, kao i onog zabavnog) postaje stvar onoga to je
skovala sama svijest.16

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 183

8.4.2015 16:07:00

184

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

U filmu Totalni opoziv, korporacija Recall ustvari prodaje jednu takvu svijest, jedna cjevica u mozgu omoguava da
neko doivi druge svjetove, druga vremena, iz udobne stolice
i to kao istu i nepovezanu sadanjost. Slike koje se nude
u ovim mentalnim putovanjima na druge svjetove ine se
mnogo stvarnijim od zbilje. Historija je hiperrealnost, koja je
uvijek i jedino iskrivljena slika, koja je uvijek dekonstruisana i remodulirana, koja je uvijek ono to se moe oblikovati
prema Velikoj Paradigmi i koja uvijek odgovara modelu. To je
ono to postmodernizam nudi drugim svjetovima.
KROKODILSKE SUZE

U doba moderne, drugi svjetovi bili su iskljueni, previeni i


marginalizirani. Vie od etiri decenije programi modernizacije treeg svijeta pretkolonijalnu ovisnost pretvorile su u
postkolonijalui zaostalost, unitavajui tradicionalna drutva, kulture i okolinu za vrijeme trajanja tog procesa.17 Meutim, zastupnici postmodernizma tvrde da se sve to deavalo
u vrijeme starih, loih dana. Postmodernizam najavljuje
smrt takvih metanarativa ija je tajna i teroristika funkcija
bila da utemelje i legitimiziraju iluziju o univerzalnoj ljudskoj historiji. Sada smo u procesu buenja iz modernistikog
komara i njegovog manipulativnog promiljanja, te fetia
totaliteta, odnosno prelaska u oputeni pluralizam postmoderne, taj raznoliki niz ivotnih stilova i jezikih igara koje
su odbacile nostalginu potrebu da se poopava i samolegitimizira...18
U postmodernizmu, marginalnost postaje sredite kojim
zapadne kulture otkrivaju drugost i sopstvene etnocentrine
perspektive. Kako primjeuje George Yudice, danas je potvreno da marginalno nije vie periferno, nego centralno u

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 184

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

185

svim miljenjima. Kao takva, marginalnost postaje oslobaajua snaga.


Dokazivanjem da marginalno konstituira upravo uslov
mogunosti svih drutvenih, naunih i kulturalnih entiteta,
pojavila se nova etika marginalnosti, i ona je nuno decentralizirana i pluralna, te sainjava osnovu nove neonieanske slobode od moralnih propisa.19
Ovo je teorija. Meutim, u praksi se odmah na poetku susreemo sa preprekom kada je rije o oslobaanju spomenute
oslobaajue snage, jer postmodernizam nedvojbeno potencira negaciju historije i historijskog identiteta. Kao to Yudice
priznaje, sam napad na pojam identiteta problematian je u
ovom smislu, jer je identitet osnovno oruje u borbi potlaenih. Liavajui marginalizirane temeljnog izvora njihove borbe, postmodernizam reducira Drugoga na objekt puke igre.
Jednom kada se Drugi lii historije i identiteta, on moe sluiti
samo da jednostavno povea ono to Harvey naziva senzacionalizam spektakla. U postmodernistikoj kinematografiji i
fikciji, drugi svjetovi ne postoje samo da bi naglasili pluralitet
nego takoer da bi obogatili narativ i poveali spektakl.
Da bi se ovo postiglo, postmodernizam naglaava pluralnost svjetova na poseban nain. To se ini Foucaltovim pojmom heterotopije, koji on definie kao koegzistenciju u
nemoguem prostoru jednog velikog broja fragmentarno
moguih svjetova. Harveyivim rijeima, heterotopija bi predstavljala nesamjerljive prostore koji su postavljeni jedni uz
druge ili nametnuti jedni drugima. U ovoj imploziji razliitih svjetova unutar nemogueg prostora, likove ne zanima raskrinkavanje neke centralne misterije, nego oni tumaraju potpuno oamueni i rastrojeni ovim svjetovima i to bez ikakvog
jasnog osjeaja o prostoru, te se pitaju: U kojem sam to ja svijetu, ta se ovdje ini i koji svoj lik treba da upotrijebim?

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 185

8.4.2015 16:07:00

186

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Ovu misao dobro ilustriraju filmovi Davida Lyncha. U


filmu Plavi barun (Blue Velvet), glavni lik kree se tu i tamo
izmeu dva nekompatibilna svijeta. Na jednoj strani, adolescentni svijet malih amerikih gradova pedesetih godina XX
stoljea sa srednjom kolom i kulturom drogerije. S druge
strane, pak, stoji bizarni, nasilni i seksualno slueni svijet
droge, demencije i seksualnih perverzija. Lutajui od jednog
do drugog svijeta, glavni lik ne razaznaje ta je to istinska
zbilja. U filmu Divlji u srcu (Wild at Heart), snovi dvaju glavnih protagonista esto zamagljuju distinkciju izmeu halucinacija i stvarnosti. Majka glavne junakinje, pak, egzistira
u svome nutarnjem svijetu tjeskobe, koji se esto mijea sa
zlim, vanjskim podzemljem. U televizijskoj serij Twin Peaks
glavni junak, agent Cooper, svoju stvarnost oblikuje snovima, poto sve vrste likova koji ive u razliitim mentalnim
svjetovima ulaze i izlaze iz narativa, koji je sam vie posveen apsurdima i opsesijama likova negoli rjeavanju centralne misterije.
Postmoderna fikcija istrauje razliite ontologije na slian nain stvarajui tako anarhini pejza svjetova u pluralnosti. U djelu Salmana Rushdija Satanski stihovi dva glavna
lika, Saladin Chumcha i Gibreel Farishta, zauvijek obmanuti
i smeteni, plivaju kroz desetine razliitih i dalekih metafizikih svjetova, trenutno mijenjajui likove poput odijela u
dobro opremljenoj garderobi. Glavni likovi Fukooovog klatna
autora Umberta Eca na poetku su savreno normalni, ali
ubrzo gube svaki osjeaj za stvarno, i to do te mjere da ponu vjerovati u sopstvenu izmiljotinu, te potpuno besmislen
plan. Sve ontologije, pa ak i one koje se pojave kao ale, postaju stvarne. Postmodernistiki ontoloki pejza ne moe
biti prevazien kako po svome kapacitetu da obmanjuje,
tako i po stepenu svoje pluralnosti.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 186

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

187

Kada postmodernizam predoava glasove Drugih, kao


naprimjer u Rushdijevoj knjievnosti, to se ini pod odreenim uslovom: ovi glasovi bivaju predoeni iskljuivo kategorijama i pojmovima dominantnog sistema. U filmu Paula Hogana Krokodil Dandi (Crocodile Dundee) domoroci ne
samo da se pojavljuju kao jedan dodatak nego se i njihov glas
filtrira kroz glavnog junaka Dandija. Kako to kae Meaghan
Morris, pria filma Krokodil Dandi jednostavna je. Jedna
mala i zabaena zajednica u mjestu Walkabout Creek, sa
svojom nespretnom, egzotinom industrijom (to je tipino
za mjesto Australije u poretku globalne kino ekonomije) uspijeva da izveze svog kradljivca krokodila te da ga, uz malu
pomo amerikih medija, briljantno proda u Njujorku.20
Ovo je ambiciozna bajka koja kombinira unutarnju i
vanjsku stvarnost filma u istinski postmodernistikom stilu.
Ameriki uspjeh Dandija u filmu reflektiran je u amerikom
uspjehu Hogana. Tokom ovog narativa, Dandi vodi stvarnu
ili lanu borbu s izmiljenim Drugima koji su jednako tako
izmiljeno predstavljeni kao bijeli, mukarci, radna klasa
zvijeri, crnci, nastrani, uobraene ene, snobovi. Da bi
suzbili kritike zbog odnosa prema australijanskim Drugima, Aboridinima, film se smjeta u postsferu. Naime on
historicizira radikalizam kao zastarjelo miljenje. Nadasve,
sama forma propitivanja, prikazana u formi dijaloga izmeu Dandijeve nevine politike mukosti i slabane liberalne
svijesti Sue, amerike reporterke koja dolazi u zabit da bi
ga intervjuisala, predstavlja jednu vrstu amerikog neznanja. Ovaj dijalog deava se navee. Sue postavlja dva pitanja.
Svako pitanje istie problem prisvajanja koji je uokviren na
dva razliita naina: lo (zauzimanje zemlje od strane bijelaca i borba crnaca da povrate svoju zemlju) i dobar (uzajamne
razmjene i posuivanja meu kulturama). Prve veeri, Sue

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 187

8.4.2015 16:07:00

188

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

poinje postavljanjem temeljnog globalnog pitanja: trka za


naoruanjem. Dandi odbija upotrijebiti ope politike izjave
(ona mora imati glas) usljed specifinog kulturalnog konteksta: Ko e to uti odavde? Osujeena palanakom ekscentrinou, ona pokuava neto neim uobiajenijim, a
to je pitanje o pravima na zemlju Aboridina. On jo uvijek
ne iskazuje svoje miljenje. Umjesto toga, parafrazira aboridinsko vjerovanje prema kojemu Aboridini ne posjeduju
zemlju, nego joj pripadaju. U nekom smislu, ovo je istinito.
Meutim, to je svakako djelimina istina... I dok implicira
kako nije u aboridinskom duhu govoriti o posjedovanju,
prisvajanju i pravima na zemlju, ona diskurzivno prisvaja
pravo na aboridinski govor. Prava Aboridina na zemlju ne
odnose se openito na zemlju, nego na odreena mjesta.
Dandi potire ovu distinkciju jednim diskursom koji ima prirodu evropskog romantizma, te potvruje nadmo tog diskursa sluajnim ubijanjem zmije.21
Ovo ne znai, kako to Morris brzo naglaava, da su oni
koji gledaju Krokodila Dandija predstavljeni kao neki fanatini protivnici prava na zemlju. Poenta je da se stavovi
oblikuju ne samo kontekstom nego isto tako i raspoloenjem.
Film je jedna industrija u zapadnoj megakulturi. Njime se
uspostavlja globalno raspoloenje. Kada se ovo raspoloenje
reflektira i uvrsti u televizijskim programima i knjievnosti, ono se kristalizira u neto trajno. Prosjenom Anglosaksoncu moe se oprostiti zbog toga to vjeruje da oko posmatraa, ma gdje bilo, uvijek je ameriko.
Postmodernizam tako igra dvostruku igru s nezapadnim kulturama. S jedne strane, on poziva na multikulturalizam, nastoji osloboditi druge kulture marginalnosti, te
traga za nainima prezentacije koji nisu uslovljeni i skrojeni
na ekskluzivistikoj i modernoj kulturalnoj racionalnosti

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 188

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

189

moderne. S druge strane, kao to to pokazuje Andrew Ross


u djelu Univerzalna raskalaenost (Universal Abandon), postmoderna pluralnost sa sobom donosi novo ureenje moi i
stoga nove strukture nejednakosti. Jer, pluralnost u postmodernizmu sama po sebi slui jednom cilju. Postmodernizam
ne zanima sadraj drugih kultura, nego samo injenica da su
one razliite.
Isticanje razlike ima jedno posebno znaenje, meutim,
kako to Frederic Jameson nadmono pokazuje, to nije znaenje koje ima sadraj. Postmodernizam ne postavlja sljedea pitanja: Kako se odnosimo prema drugim kulturama?,
Kako razumijevamo Drugoga u njegovim sopstvenim kategorijama i opisima, Kako da se borimo s linim etnocentrizmom? Drugi je interesantan samo u opaanju razlike.
Ovo je strategija negiranja razlike (uzdizanjem iste do stepena hiperrealnosti) i, kako to primjeuje Jameson, nain
kako da se rijei sadraja. U postmodernizmu, sam poziv
na pluralnost predstavlja vjebanje i praktikovanje nadmoi
kroz reprezentaciju, diskurs i subjektivnost. Stoga, Andrew
Ross prisiljen je da zakljui sljedee: Za one koji su najblie
centru, bjelcima, zapadnjacima i srednjoj klasi, naprimjer,
postmodernizam je najprivlaniji, a za one koji su udaljeniji od centra, postmodernizam najee lii jednostavno na
novu vrstu asimilacije i kolaboracije.22
JEDNODIMENZIONALNA PILETINA S RIOM

Nova vrsta postmodernistike asimilacije nezapadnih kultura najbolje se vidi na pijaci, gdje se osvjetoljubivo ogledaju
interesi postmodernog filma i fikcije, s njihovim razliitim
svjetovima koji se uruavaju jedan u drugi. Sve vrste svjetskih roba, uz koje idu i svjetske kulture, sastavljaju se pod

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 189

8.4.2015 16:07:00

190

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

jednim sloganom, a to je da potroa iskusi razliite svjetove. Veina zapadnih gradova ima niz etnikih restorana,
gdje moete skoknuti do druge kulture na veeru. Kulturalna pluralnost postmoderne pijace ima sve poznate karakteristike: interes za vrijednosti i vrline trenutnosti, zanimanje za fikciju difuziju stvarnog i imaginarnog, saobraenje
injenica i fantazija i totalno odsustvo smisla i dubine.
Ovo ne znai da se jednostavno potenciraju trenutne
robe i usluge ( fast food, brza hrana, pribor za jednokratnu
upotrebu, vjetaka starina, trenutno zadovoljstvo) ili sposobnost da odbacite potroaev prtljag, nego takoer, kako to
primjeuje David Harvey, mogunost da odbacite vrijednosti, ivotne stilove, stabilne odnose i vezanost za stvari, zgrade, mjesta, ljude i steene naine djelovanja i postojanja. To
nadalje znai potpunu konfuziju izmeu originala i kopije,
pri emu imitacije uistinu preuzimaju mnoge karakteristike originala, te je gotovo nemogue razlikovati falsifikat od
originala ili stvarnog proizvoda. Uobiajenu scenu u gradovima jugoistone Azije ine ljudi u potpunosti odjeveni lanim markama i brendovima, koje se doimaju skoro jednako
elegantno i ik kao i ista takva, ali originalna odjea na ulicama Njujorka, Pariza i eneve. Jedna popularna tajlandska
pop-pjesma ima podrugljiv stih u kome se kae: napravljeno
na Tajlandu prije hiljadu godina, ime se ismijava reklama
napravljeno u Sjedinjenim Amerikim Dravama prije dvije stotine godina. U ovoj banalnoj pluralnosti i konfuziji izmeu stvarnog i vjetakog, znaenje se stjee kupovinom
imida. Za postmoderno drutvo, imid je svemoan. On
stvara i razara pojedince, te oblikuje sadanjost i budunost.
Sticanje imida (najee kupovinom znakovnog sistema
odreene odjee ili automobila) kazuje nam Harvey postaje posebno vaan element u prezentaciji bia na tritu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 190

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

191

rada, te, nadalje, postaje kljuno u potrazi za individualnim


identitetom, samorealizacijom i smislom.
Konstrukcija novog sistema znakova i slika predstavlja
osnovnu karakteristiku postmodernizma. A nita bolje ne
moe stvoriti slike trenutnosti kao televizija. Televizija je
stvarni svijet postmoderne kulture koji ima zabavu kao svoju ideologiju, spektakl kao prepoznatljivi znak robnog obrasca, ivotni stil kao svoju popularnu psihologiju, istu, ispraznu
epizodinost kao vezu koja ujedinjuje simulakrum auditorija,
elektronske slike kao najdimaniniju i jedinu formu drutvene kohezije, elitnu medijsku politiku kao svoju ideoloku formulu, kupovinu i prodaju rasijane panje kao lokus svog trinog miljenja, cinizam kao svoj dominantni kulturalni znak
i difuziju mree relacijskih snaga kao svoj stvarni proizvod.23
Prva meta (korisnici ili rtve, zavisno od vae perspektive) manipulativne moi televizije jeste omladina. Kako to
primjeuje Bo Reimer na temelju svog istraivanja, poveanje postmodernih znakova i poruka koje proizvodi televizija znai da je dananja omladina sve vie zainteresirana za
neposrednost i subjektivnost kao jedini kriterij koji dijele svi
mladi ljudi.24
Aktivno koritenje javnih odnosa da bi se oblikovali i
prodali politiari i politiki imidi predstavlja drugu indikaciju moi znakova i slika koje proizvodi televizija. Proizvodnja i portretiranje taerizma, promocija jednog biveg
glumca, Ronalda Regana, na jednu od najmonijih pozicija
u svijetu, koritenje subliminalnih prizora za vrijeme opih izbora u Francuskoj 1989. godine, sve to predstavlja jasne znakove da je postmoderna politika uveliko oblikovana
slikama. Romanopisci se takoer proizvode i pakuju kao
imidi: i Rushdie i Eco projicirani su kao megaimidi na internacionalnom tritu.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 191

8.4.2015 16:07:00

192

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Medijske slike igraju veoma znaajnu ulogu u postmodernim kulturalnim praksama. Reklamiranje vie nije samo
stvar prodaje odreenih proizvoda. Ono sada stvara ivotne
stilove, manipulira ukusima i prohtjevima, prodaje izgled i
imid. Raznolikost i pluralnost svijeta doivljava se jedino
kao imid, simulakrum, na postmodernoj sceni.
itava svjetska kuhinja sada je skupljena na jedno mjesto i to na skoro istovjetan nain kojim je geografska kompleksnost iskljuena preko noi na niz slika statinog televizijskog ekrana. Isti fenomen upotrebljava se u zabavnim
palatama poput Epcotta ili Disneyworlda. Kako nam to kazuju reklame iz Sjedinjenih Amerikih Drava, mogue je
doivjeti Stari svijet u jednom danu a da uistinu ne odete
tamo. Opi zakljuak je da se kroz doivljavanje svega, od
hrane, do kulinarskih navika, muzike, televizije, zabave i
kina, sada moe doivjeti i svjetska geografija posredno, kao
simulakrum.25
Ba kao to se ini da reklame imaju sve manje i manje
veze s proizvodima koji se prodaju, isto tako se ini da postmoderni kapitalizam ima sve manje veze sa svojim proizvodima. Kao to to Baudrillard smatra, kapitalizam se danas
preteno zanima za proizvodnju znakova i imida. Zapadna
ekonomija sada se veinom temelji na proizvodnji fiktivnog
kapitala koji zastupaju agenti nekretnina koji napuhavaju cijene u korist burzovnih meetara i banaka to proizvode fiktivni kapital. Kada se proizvodna maina imida Los Anelesa iznenada zaustavila, tokom trajka udruenja i sindikata
pisaca, ljudi su shvatili koliko je mnogo njihove ekonomske
strukture utemeljeno na nekom piscu koji proizvoau pie
ili kazuje priu, te da je naposljetku udijevanje prie (u slike)
ono to donosi platu vozau kombija kojim se dostavlja hrana u restorane, njemu koji prehranjuje porodicu, koja opet

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 192

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

193

donosi odluke o ouvanju tekue ekonomije.26 Stvarni spomenici kapitalizma takoer su utemeljeni na slinim injenicama. Vjerovatno je prikladno da postmoderna razvojna
zgrada, vrsta kao granitno izdanje AT&T zdanja Philipa Johnsona, bude finansirana iz zaduenja, izgraena na temelju
fiktivnog kapitala i arhitektonski osmiljena, barem izvana,
vie u duhu fikcionalnosti, negoli u duhu funkcionalnosti.27
Meutim, cijena fikcije je stagflacija (istovremena stagnacija i inflacija op. prev.). Kulturalni proizvodi postmodernizma imaju mnogo vie veze s traenjem iste zarade
negoli s estetikom. Inflacija je utjecala na proizvodnju i potronju umjetnosti i ideja ba kao i na komercijalna trita.
Ba kao to se moda i ukusi mijenjaju preko noi, novi, gotovi intelektualni i umjetniki pokreti pojavljuju se niotkuda i
najavljuju vladavinu kulta kreativnosti u svim podrujima
ponaanja, nezabiljeenu, neosuujuu recepciju umjetnosti i tolerantnost, koja naposljetku postaje indiferentnost.
Umjetnost i knjievnost vie nemaju estetiku funkciju, jer
su tek jedan kulturalni aspekt postmodernog kapitalizma.
Kao to Jameson primjeuje, umjetnost je sada potpuna kapitalistika praksa. Nadasve, naputanje historijskog kontinuiteta vrijednosti i uvjerenja, te redukcija umjetnikog djela na tekst koji naglaava diskontinuitet i alegoriju, uinili su
da kritika postane izlina.
Brojano poveanje na skali meunarodnog umjetnikog trita, nezabiljeen znaaj trgovaca u stvaranju (ili
upravljanju) reputacija i manipuliranju ponudom i potranjom, pojava nove klase umjetnikih konsultanata, i masovan ulazak korporacija u savremeno trite umjetnosti, sve
to doprinijelo je injenici da umjetnika kritika postane naglaeno suvina. Umjetnike zvijezde, pa ak i pokreti, zajedno s listama za ekanje eljnih kupaca u vozu, stupaju na

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 193

8.4.2015 16:07:00

194

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

svijetle podije i prije negoli ijedan kritiar zna i da postoje...


trenutno stanje umjetnike kritike predstavlja konani raspad onoga to je u svakom sluaju bio troni bedem izmeu
trinih sila i njihovih institucionalnih ratifikacija, visoko
propusna membrana koja razdvaja rizini kapital, takorei,
od investiranja u plave ipove, odnosno sigurne projekte.
Kao posljedica svega toga, umjetnika kritika bila je prisiljena da odbaci svoje iluzorno uvjerenje u posebnost i objektivnost kritikog diskursa.28
Postmodernizam tako posredno izraava malo vie negoli logini nastavak trine moi nad cijelim nizom kulturalne proizvodnje. Kvalitet romana sada se mjeri veliinom
uspjeha autora. Estetska vrijednost visokog dizajna i izrade
ovisi o cijenama koje su okaene na njih. Primjer za ovo posljednje je namjetaj koji je proizvodila kompanija Memphis
Group iz Milana ranih osamdesetih godina prolog vijeka.
Peter Dormer kae: Ovi proizvodi nisu bili usmjereni irokim masama, niti je jasno da se to ikada eljelo. Muzeji su
kupovali ovaj namjetaj kao kulturni fenomen, a onda su to
poeli initi i neki bogati kolekcionari.29
S dubokim korijenima na tritu, napuhanom hiperrealnou, historijskom amnezijom, patolokim zanimanjem
za trenutno, mijeanjem stvarnosti i slike, gdje simulakrum
moe postati stvarnost, sve navedeno navodi na zakljuak
da je postmoderna kultura jedna la, ali la koja se doivljava kao istina, la koja pretenduje da se shvata veoma
ozbiljno. To je prevara koja je rasijana nadaleko i nairoko
pomou prenosnika kulturalnih slika: visokog obrazovanja,
knjievnosti, kina, televizije, pozorita i muzeja, koji, svi
odreda, procesuiraju i utjeu na recepciju ozbiljnih kulturalnih proizvoda. Kada se druge kulture nau u zamci ove
zablude, krajnji proizvodi bit e najprije poput replika filma

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 194

8.4.2015 16:07:00

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

195

Istrebljiva (Blade Runner) Ridleya Scotta. To nisu puke imitacije, nego potpuno autentine replike koje je gotovo nemogue razlikovati od stvarnih ljudskih bia, ali koje imaju
dvije osobenosti: ivotni vijek im je samo etiri godine i one
mogu biti samo podanici i robovi ljudima. Postmoderno prihvatanje drugih kultura osmiljeno je s istim ciljem.
VEI SVOJU DEVU

Postmodernizam se predstavlja kao novi pokret, kao jasan


raskid s modernizmom. Kao takav, postao je zborni poziv
na koji se skupljaju zapadni intelektualci da bi razmotrili
potpuno naputanje univerzalne ideje na kojoj se temelji
prosvjetiteljska zamisao o politici i drutvenoj transformaciji. Meutim, ovaj proces, kako to primjeuje Andrew Ross,
sam po sebi ponovno uspostavlja univerzalnog intelektualca (kao opreku Foucaltovom posebnom intelektualcu)
koji govori kao svijest cijelog drutva, odnosno u njeno ime.
Ovaj stav neizbjeno prati sama univerzalistika marksistika tradicija i sa sobom vraa visoku poziciju morala koju su
izbjegavale nove vrste intelektualaca. Meutim, nisu samo
marksistike pozicije netaknute u postmodernizmu, nego je i
cjelokupno filozofsko utemeljenje moderne stabilno takoer.
Postmodernizam ne predstavlja raskid s historijom, jasno odvajanje od moderne, nego nastavak i produenje velikog zapadnog narativa o sekularizmu i prateih ideologija kapitalizma i buroazijskog liberalizma. I dok Nietzsche,
stvarajui osnove moderne, izjavljuje da je Bog mrtav, da
ne postoje injenice, nego samo interpretacije, te da ne postoji istina... da nema moralnog fenomena uope, nego samo
moralne interpretacije fenomena, postmodernizam ponovo
afirmie stav da je bog uistinu mrtav, i da ne postoje istine,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 195

8.4.2015 16:07:01

196

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

te na taj nain produava Nietzscheove tvrdnje stavom da


nije mogua ak ni moralna interpretacija fenomena. I dok je
Nietzsche tvrdio da je sam ivot postao problem, postmodernizam dodaje da je taj problem besmislen. Dok Nietzsche
izjavljuje da se ovaj svijet moe prosuivati samo estetskim
fenomenima, postmodernizam prilagoava estetiku i ini
je linom svojinom da bi osigurao da estetika, kao primarni
fokus drutvenog i intelektualnog interesa, trijumfuje nad
etikom. Dok je za Nietzschea umjetnost u osnovi vrjednija
od istine, postmoderna knjievnost produava ovu maksimu uzdiui sebe na nivo apsolutnog, gdje postaje izvorom
vrijednosti i omoguava da slike dominiraju narativima i da
efemerno i fragmentarno pretekne vjene istine. Nietzsche
je elio umjetnost i samo umjetnost, a postmoderni kapitalizam nudi napuhanu umjetnost napuhanog razdoblja. Dok
Nietzsche proglaava da su filozofija, religija i moralnost
simptomi dekadence, postmodernizam pokree rat kojim
eli postii da oni koji posjeduju ove simptome, nesekularne
kulture, oni koji vjeruju u objektivni moralni poredak, odnosno Drugi budu ili transformirani u jednu ahistorinu bezidentitetnu masu (poput mutanata u filmu Totalni opoziv), ili
izolirani i iskljueni iz reprezentacije postojeih drutvenih
i politikih sila i to smijenom ironijom (poput Jorgea u Imenu rue), ili, da budu podvedeni, ili pak uspjeno preobraeni
u prvake velikog narativa sekularizma (poput Umberta Eca
ili Salmana Rushdieja). Ukratko, postmodernizam nije nita
vie doli pripitomljavanje moderne i redukcija njenih okaljanih aspiracija na stav da sve prolazi, odnosno na laissez-faire trite kapitalizma i ideologije.
Ovakav sistem miljenja ne moe biti osnova za kulturalne poduhvate i stvaranje drutva. Upravo treba navesti zapitanost Johna Gibbinsa koji kae: Kako su drutvo, politika

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 196

8.4.2015 16:07:01

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

197

i moralnost mogui kada prihvatamo parcijalnost, relativnost, nesigurnost, odsustvo temelja, nesamjerljivost, pluralizam, fragmentaciju i polikulturalizam? I prema Harveyu,
moemo se zapitati nadalje da ukoliko se ne moemo nadati ili stremiti bilo kakvoj jedinstvenoj prezentaciji svijeta, ili
zamisliti ga kao potpuno ispunjenje veze i razlike, nego kao
zauvijek promjenjive fragmente, kako onda moemo stremiti
da se ponaamo koherentno i s potovanjem prema svijetu?
Postmodernistiki odgovor jeste da treba da se oslonimo iskljuivo na pragmatizam, umjesto da traimo koherentnost
i smisao. Meutim, ak i pragmatizam mora biti utemeljen
na odreenoj logici.
Baudrillard... smatra Sjedinjene Amerike Drave drutvom posveenim brzini, pokretu, filmskim prizorima i
tehnolokim napravama do te mjere da je stvorena kriza eksplanatorne logike. Ono predstavlja, zakljuuje Baudrillard,
trijumf posljedice nad uzrokom, ili trenutnosti nad vremenom kao dubinom, trijumf povrnog i iste objektivizacije
nad dubinom elje. Sve ovo je, naravno, jedna vrsta okoline
u kojoj moe procvjetati dekonstrukcionizam. Ukoliko nije
mogue vidjeti bilo ta stabilno i trajno usred ovog kratkotrajnog i fragmentiranog svijeta, zato se onda ne pridruiti
(jezikim) igrama? Sve, od romana i filozofiranja do doivljaja rada ili spremanja kue, mora biti suoeno s ubrzanim
prevratom vremena i brzim otpisivanjem tradicionalnih i
historijski naslijeenih vrijednosti. Privremeno stapanje u
sve, kao to Lyotard primjeuje, tako postaje temeljna karakteristika i obiljeje postmodernog ivljenja.30
Meutim, to budu vee efemernost i fragmentiranost,
bit e i akutnija potreba pojedinaca i drutava da u takvoj
situaciji naine neku vrstu vjene situacije. U doba konfuzije i nesigurnosti, izraeno okretanje estetici bit e prirodno.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 197

8.4.2015 16:07:01

198

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Sljedei prirodni korak jeste da estetika priskrbi poziciju


apsolutne istine i osigura da funkcija svih kulturalnih praksi postane samo i iskljuivo dominantna. Ideja da se nema
emu vjerovati, da postoji suverena vladavina trajne sumnje,
sama po sebi jedna je vrsta ortodoksnog uvjerenja. Jer, kako
to prosuuje Peter Dormer, u svojoj ekstremnoj formi, skepticizam podriva sve i svakoga; legitimizira svaki in nasilja,
nemara i netolerantnosti jer se njime porie svrha ili smisao
bilo ega.31 I dok u svim sferama ljudskog miljenja i djelovanja postoji mjesto za skepticizam, ak i najtvrdokorniji
skeptici moraju se zaputiti ka toplom okeanu vjerovanja ukoliko ele pronai ono to bilo kakav ivot ini podnoljivim, a
to su uroene vrijednosti.32
Uprkos potpunom poricanju svih vjerovanja i odbijanju
svih metanarativa, postmodernizam je sam po sebi jedan sistem vjerovanja (ili nevjerovanja, ukoliko elite), te patoloka
vrsta velikog narativa. ak i da su sva vjerovanja i metafizike osnove postmodernizma oekivano podreeni racinalnom i pragmatinom miljenju i djelovanju, sistemi vjerovanja duboko su ukorijenjeni u kulturalne proizvode postmodernizma. Postmodernisti moda vie ne vjeruju, ali njihovi
kulturalni proizvodi vjeruju za njih. Druge kulture tako bivaju zapretane u jedan sistem koji porie sva uvjerenja, ali je
sam po sebi najvaniji sistem vjerovanja. I dok aktivno trai
pluralnost i reprezentaciju za glasje Drugih, postmodernizam ustvari odsijeca druge kulture napadom na njihov imunoloki sistem: potire njihov identitet, brie historiju i tradiciju, reducira sve to ini ivot smislenim u nesekularnim
kulturama i unitava ga. U postmodernizmu se neljudsko i
degradirajue stavlja na istu razinu kao ljudsko i etiko. Stoga
je to najpatolokije od svih dominantnih vjerovanja, konano rjeenje kulturalne logike sekularizma steeni sindrom
neljudske dominacije (AIDS) naeg vremena.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 198

8.4.2015 16:07:01

Totalni opoziv: Vanzemaljci, Drugi i amnezija u postmodernoj misli

199

U filmu Totalni opoziv Schwarzenegger vraa svoje pamenje i originalni identitet pukom snagom miia i brutalnim nasiljem. Dominantne sile poraene su aktiviranjem
nuklearnih generatora koji Marsu omoguuju atmosferu i
slobodan vazduh za sve. Elektrinu centralu izgradili su vanzemaljci. Stoga je vjerovatno mnogo lake i mnogo racionalnije vjerovati u Boga i vezati svoju devu.
BILJEKE
John R. Gibbins (ed.), Contemporary Political Culture: Politics in a Postmodern Age,
Sage Publications, London, 1989, p. 14.
2
Andrew Ross (ed.), Universal Abandon? The Politics of Postmodernism, Edinburgh
University Press, Edinburgh, 1988, str. vii.
3
Richard Rorty, Philosophy and the Mirror of Nature, Princeton University Press,
Princeton, 1979.
4
Viking, London, 1988.
5
Secker & Warburg, London, 1989.
6
Anders Stephanson, Regarding Postmodernism A Conversation with Fredric
Jameson, u: Ross, Universal Abandon, str. 7.
7
Richard Rorty, Postmodern Bourgeois Liberalism, Journal of Philosophy, 80
(October 1983), p. 585.
8
Richard Rorty, Contingency, Irony and Solidarity, Cambridge University Press,
Cambridge, 1989, p. 45.
9
Isaiah Berlin, The Crooked Timber of Humanity: Chapters in the History ofIdeas,
John Murray, London, 1990.
10
Slavoj Zizek, The Sublime Object of Desire, Verso, London, 1989, pp. 2728.
11
Ashis Nandy, The Intimate Enemy: Loss and Recovery of Self UnderColonialism,
Oxford University Press, Oxford, 1983, p. 57.
12
Detaljniju analizu Satanskih stihova vidjeti u: Ziauddin Sardar and Merryl Wyn
Davies, Distorted Imagination: Lessons from the Rushdie Affair, Grey Seal, London,
1990.
13
Paul Smith, Visting the Banana Republic, in Ross, Universal Abandon.
14
Ibid., p. 143.
15
Ibid., p. 141.
16
David Harvey, The Condition of Postmodernity, Basil Blackwell, Oxford, 1989, str.
54.
17
Vidjeti u: Ziauddin Sardar, Surviving the Terminator: The Postmodern Mental
Condition, Futures, 22 (2), pp. 203210 (March 1990).
18
T. Eagleton, Awakening from Modernity, Times Literary Supplement, 20. February 1987, citirano u: Harvey, Condition of Postmodernity, p. 9.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 199

8.4.2015 16:07:01

200

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

George Yudice, Morality and the Ethics of Survival, u: Ross, Universal Abandon,
str. 214.
20
Meaghan Morris, Tooth and Claw: Tales of Survival and Crocodile Dundee, in
Ross, Universal Abandon, str. 11.
21
Ibid., str. 116.
22
Ross, Universal Abandon, p. xi.
23
Arthur Kroker and David Cook, The Postmodern Scene, Macmillan, London, 1988,
p. 270.
24
Bo Reimer: Postmodern Structures of Feeling: Values and Lifestyles in the Postmodern Age, u: Gibbins, Contemporary Political Culture.
25
Harvey, Condition of Postmodernity, p. 300.
26
Scott Meek u: The Independent, 14. July 1988; citirano u: Harvey, Condition of Postmodernity, p. 332.
27
Harvey, Condition of Postmodernity, p. 292.
28
Abigail Solomon-Godeau, Living with Contradictions: Critical Practices in the
Age of Supply-Side Aesthetics, u: Ross, Universal Abandon, p. 192.
29
Peter Dormer, The Meaning of Modern Design: Towards the Twenty-FirstCentury,
Thames & Hudson, London, 1990, p. 10.
30
Harvey, Condition of Postmodernity, p. 291.
31
Dormer, Modern Design, p. 179.
32
Ibid., p. 12
19

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 200

8.4.2015 16:07:01

DOBRO DOLI
U POSTNORMALNA VREMENA

Nesrea nikad ne dolazi sama. A u posljednje vrijeme ba


je nahrupila. Kao da mnogostruke opasnosti od klimatskih
promjena nisu dovoljne da nam ne daju oka sklopiti, sad nas
je zahvatila i jedna od najgorih recesija u historiji. Banke
su preko noi propadale kao kule od karata, osiguravajue
kompanije se zatvarale, poznata imena nestajala iz glavnih
ulica. Naa vlada morala je potroiti zapanjujuih 1,3 triliona
funti na garancije i kvantitativno rasteretiti na finansijski
sistem tek toliko da funkcionira. Prije nego to smo uhvatili
dah, svijetu je zaprijetila pandemija svinjske gripe. Iza svega
ovoga vreba energetska kriza, koja pustoi prirodne resurse
kao to su nafta (vjerovatno), riba (sigurno) , neprestana
opasnost od nuklearnog naoruavanja i stalna prijetnja terorizma. Da ne spominjemo penzionu krizu, krizu nasilja bandi i ubistava noem na naim ulicama i krizu koja predstoji
majci svih parlamenata. Mrzimo nae bankare, ne vjerujemo naim politiarima i neprekidno brinemo za sigurnost
naih poslova i djece, te za razorene zajednice. Nita nije
odreeno, istinski zajameno ili potpuno sigurno.
Dobrodoli u postnormalna vremena. Ovo je vrijeme
kada je oko nas malo toga emu se moe vjerovati ili u to
se moemo pouzdati. Espritu del tiempo, duh naeg vremena
karakteriziraju nesigurnost, brze promjene, preraspodjela
moi, preokret i haotino ponaanje. Mi ivimo u periodu
negdje izmeu, kada umiru stare dogme, a nove tek treba
201

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 201

8.4.2015 16:07:01

202

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

da se rode i vrlo malo stvari ima smisla. Nae doba je tranzicijsko, vrijeme kada vie ne vjerujemo da se moemo vratiti
u neto to je prolo i to nam je poznato, vrijeme kada se ne
uzdamo vie ni u jedan put ka eljenoj, dostinoj i odrivoj
budunosti. Ovo je vrijeme kada se svaki izbor ini opasnim,
kao da vodi u propast ili preko ruba ambisa. U nae vrijeme
mogue je sanjati sve snove o velianstvenoj budunosti, ali
skoro nemogue povjerovati da smo kadri ili dovoljno predani da ostvarimo ijedan od tih snova. ivimo u stalnoj mijeni,
izmueni neodlunou: ta je najbolje, koje je gore? Rizici su
nas onesposobili i prestravljeni smo zbog izbora kojima smo
naklonjeni ili na koje smo prinueni.
U normalnom poretku stvari, znamo gdje smo. Zime su
hladne, a ljeta vrua, godinja doba se smjenjuju na poetku proljee, pri kraju jesen kao po satu, u prirodnom
krugu. Ekonomija postojano raste, u stopama od tromih do
dramatinih, ali jami pouzdano ope poveanje sigurnosti
i blagostanja. Trita funkcioniraju, bez ozbira na sve, ona
reguliraju cijene i imamo pouzdanja u finansijske institucije. Politiari, nikad dostojniji povjerenja, priznaju usvojene
principe ponaanja i uveliko ih se pridravaju i uinkovito
donose zakone kojima ureuju poslove drutva. Kada smo
suoeni s novim bolestima ili opasnou, medicina i nauka
hitaju u pomo. Globalna ravnotea moi, sa svim nedostacima, odrava privid mirnodopskog zakona i reda; inferiorni
diktatori, u strahu od posljedica svojih poteza, znaju gdje treba povui crtu. ivimo u postojanim i povezanim zajednicama, znajui pouzdano da je budunost nae djece osigurana.
U normalnim vremenima, kada neto poe po zlu, to se
esto i dogaa, znamo ta raditi. Identificiramo i izoliramo
problem i koristimo sve nae fizike i intelektualne resurse da naemo uinkovito rjeenje. vrsti temelji i dokazane

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 202

8.4.2015 16:07:01

Dobro doli u postnormalna vremena

203

teorije u raznim disciplinama, od ekonomije i politikih nauka do biologije i prirodnih nauka, vode nas ka moguem
rjeenju. Velika i istinska snaga intelektualnih, akademskih
i politikih naela omoguavala nam je da zajaemo tigrapromjene.
Malo ta od ovog vai i danas. Mnogo toga to smo smatrali normalnim, konvencionalnim i ispravnim vie ne funkcionira. Zapravo, otkriva se da je normalnost korijen svih
naih boljki. Uzmimo aktuelnu ekonomsku krizu, naprimjer.
Ona je ivi dokaz da je stari model poslovanja, na koji smo
se stoljeima oslanjali, doivio krah. Ne samo da je slobodnotrini kapitalizam opasno zastario, ve je ekonomija, kao
teoretska osnova na kojoj je poivalo ovo zdanje, takoer intelektualno bankrotirala.1 Homo economicus, intelektualni
konstrukt koji podupire to zdanje, vrsta koja je svojedobno
hvaljena zbog svoje racionalnosti, iezla je.2 Tria na pogonu sticanja profita vie se nisu dala ukrotiti, voena samo
linom pohlepom i beskrupuloznim gomilanjem ogromnog
privatnog bogatstva, koncentriranog u rukama nekolicine.
Konkurencija i slobodni protok kapitala po svijetu, liberaliziranom i bez regula, pria je o tome kako komiju dovesti
do prosjakog tapa i natjerati ga da pravi jo jeftiniju robu
iroke potronje, ime zajednica u pojasu hre sve vie i
vie postaje deindustrijalizirana gola ledina, dok neravnotea u globalnoj trgovini poveava nestabilnost i nepovjerenje
unutar nacija i meu njima.3
Smi svijet danas je daleko nesigurniji nego to je bio u
drugoj polovini 20.stoljea. Nije samo na politiki sistem,
zasnovan na samoregulaciji i drugarskim pravilima dentlmenskog kluba, nepopravljivo polomljen; ini se da, to vie
zakona, reformi i amandmana politiari usvajaju, oni imaju
sve manje znaaja i uinka u ostvarivanju ili davanju vidljivih

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 203

8.4.2015 16:07:01

204

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

drutvenih koristi, pa se pomalja sve vie nenamjernih i neeljenih posljedica. I globalni geopolitiki pejza ubrzano se
mijenja. Teko se moe nai zemlja gdje se politiarima, ma
kakvog ubjeenja bili, vjeruje ili gdje se oni potuju. Ni uobiajenim vremenskim ciklusima vie se ne moe vjerovati
zahvaljujui globalnom zatopljenju, s poveanjem temperature i nivoa mora, mijenja se sastav okeana i preobraavaju
ekosistemi.
Prva decenija 21.stoljea bila je niz uzbuna, kae se u
jednom IBMovom oglasu. To su krize sistema od sigurnosti, preko klime, hrane, vode i energije, do finansijskih trita i dalje.4Ono to je zajedniko ovim krizama jeste da
se javljaju istovremeno: Ne pamtimo vremena kada smo bili
pogoeni svim ovim viestrukim krizama odjednom, kazao
je generalni sekretar UNa, Ban Ki-moon.5 Ne radi se samo
o tome da su stvari pole po zlu; pole su po zlu spektakularno, na globalnom nivou, na mnogo naina, istovremeno.
Zato smo se nali u situaciji daleko od normalne; ulazimo u
podruje postnormalnog.
Pojam postnormalnog uveli su Ravetz, proslavljeni britanski filozof nauke, i argentinski matematiar Funtowicz.6
Dok su se bavili matematikom rizika, uoili su da stara slika
o nauci, gdje empirijski podaci vode istinitim zakljucima, a
nauno rasuivanje ispravnim odlukama, vie nije uvjerljiva.7 U naunom radu bilo je suvie nesigurnog, to je, s promjenama u finansiranju, komercijalizaciji, drutvenom interesu za nauni razvoj i sloenom pitanju sigurnosti, sve skupa znailo da nauka vie ne funkcionira normalno. Gdje
god neko politiko pitanje ukljuuje nauku, piu Ravetz i
Funtowicz, otkrivamo da su injenice nesigurne, sloenost
norma, vrijednosti diskutabilne, ulozi visoki, odluke hitne, a
postoji i realna opasnost da se vjetaki stvoreni rizici otrgnu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 204

8.4.2015 16:07:01

Dobro doli u postnormalna vremena

205

kontroli.8 Novonastale promjene opisali su kao postnormalnu nauku, koja je danas etablirano polje istraivanja. Mnoge
stvari koje su Ravetz i Funtowicz rekli o nauci 1990ih danas
vae i za druge discipline zapravo, za drutvo u cjelini. Sve,
od ekonomije do meunarodnih odnosa, od trita do proizvoda u lokalnoj prodavnici, od politike do opozicije, postalo
je postnormalno. Za ovakvo stanje postoje dobri razlozi. Svi
su povezani s trima najvanijim silama: sloenou, haosom
i kontradikcijama silama koje oblikuju i pokreu postnormalna vremena. Za nas je vano da shvatimo ove sile, kako
bismo se dogovorili o odrivom hodu naprijed.
SLOENOST

Pozabavimo se prvo tim trima silama. Skoro sve sa ime se


danas moramo nositi sloeno je. Srediti ekonomiju nije jednostavno, niti je jednostavno osigurati snabdijevanje energijom, pa ni uiniti neto u vezi s poplavama koje, ini se,
namue Britaniju svake druge godine. Jedan od razloga je
to smo mali, a neki bi ustvrdili i ne tako vaan dio globaliziranog svijeta. Da bismo sredili stvari ovdje u Britaniji,
moramo ih sreivati i u drugim zemljama, kao i na globalnom nivou. Naprimjer, da bismo osigurali zalihe energije,
moramo rjeavati pitanja i na lokalnom i na meunarodnom planu. Na lokalnom to bi znailo: osigurati potroaima energiju po razumnoj cijeni i izbjei neplanirane prekide u snabdijevanju, prouzroene nezgodama, kao i namjerne prekide. Na meunarodnom nivou to bi znailo: ne voditi previe antagonistiku vanjsku politiku prema onima
o kojima nam ovisi snabdijevanje energijom, kao i izbjei
energetsku ovisnost o malom broju drava. Ali, ovo je samo
polovina jednaine. Moramo poduzeti mjere za smanjenje
emisija ugljika, promovirati energijsku efikasnost, ubrzati

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 205

8.4.2015 16:07:01

206

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

prelazak na niskougljine tehnologije i osigurati da trite


energije bude umjereno konkurentno i da njime ne manipuliraju pekulanti. Prikupiti sve ove razliite elemente
energijske sigurnosti u jednu dosljednu politiku nije nimalo
jednostavno. Sloenost je prirodni nusproizvod injenice da
veina naih problema ima globalnu dimenziju.
Osim toga, globalizacija uslonjava sve, ne samo time
to postajemo meusobno ovisni ve i time to poveava
meusobne veze. U globaliziranom svijetu sve je povezano
sa svime. Nita ne postoji, niti se dogaa u izolaciji. Uzmimo,
naprimjer, nedavnu pojavu svinjske gripe. Ona nije samo
zdravstveni i medicinski problem, ona je i problem intenzivne poljoprivrede. Vjerovatno nije sluajno to je epicentar
epidemije, meksiki grad La Gloria, samo pet milja udaljen
od gigantskog kompleksa za uzgoj svinja, u posjedu najveeg svjetskog proizvoaa svinjskog mesa Smithfield Foodsa. Meutim, Smithfield Foods ne bi bio masovni proizvoa
jeftinog preraenog mesa da ga potroai nisu rado kupovali.
Dakle, svinjska gripa je i posljedica onog ta i kako jedemo:
da cijenom odgovara i da bude dostupno potroaima to
jeftinije, u to veoj koliini i dostupno cijele godine, neovisno o sezoni. Osim toga, ona bi bila lokalizirana da bogatai,
turisti i poslovni ljudi ne putuju po svijetu. Zapravo, jedna
lokalizirana endemija pretvara se u pandemiju zbog brzine
kojom putujemo u razliite dijelove svijeta. Pandemija postaje problem zdravstvenog obrazovanja. Zato imamo televizijske oglase koji nam govore da pokrijemo usta kada kiemo
i otud iznenadna pojava antiseptikih gelova za pranje ruku
na javnim mjestima.
Ako ovo nije dovoljno, tu je jo jedan trend zbog kojih su
stvari jo sloenije. U postnormalnim vremenima, promjene
su brze i esto se deavaju istovremeno. Pogledajmo, napri-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 206

8.4.2015 16:07:01

Dobro doli u postnormalna vremena

207

mjer, kako se globalna ekonomija preobrazila tokom jednog


jedinog vikenda, 1314. septembar 2008. Vlada SADa, borei
se sa slabostima i nestabilnou u svom finansijskom sektoru,
otkrila je kakav je to veliki zadatak. Sloene meusobne veze
izmeu banaka i finansijskih institucija nisu dozvolile ograniena i parcijalna rjeenja. Nakon to je jedna banka spaena, uskraena je pomo korporaciji Lehman Brothers, ime je
pokrenut val opeg kolapsa. Amerike banke propadale su u
isto vrijeme i iz istih razloga kao i banke u Britaniji i diljem
svijeta. Kada je propala jedna banka, zatvorivi vrata za posao, finansijski sektor je kolabirao, globalno i istovremeno.
I na geopolitikoj sceni stvari se deavaju istovremeno.
Dok se Kina ogre platom supersile, dok Indija protee svoje
ekonomske miie, dok se Brazil uzdie, dok Rusija ponovo
vraa pouzdanje, dok japanski uticaj slabi, dok Evropa uvruje svoj eksperiment zajednikog suvereniteta, dok nedravni akteri (od multinacionalnih kompanija do ElKaide)
jaaju snagu i uticaj, dok se relativno bogatstvo i mo prelijevaju sa Zapada na Istok amerika mo se smanjuje.9 Kada
se toliko stvari deava istovremeno i kada mnoge promjene
i obrasci dolaze zajedno, otkrivamo koliko je teko shvatiti
tu novu kompleksnost; i skoro je nemogue nositi se s njom.
Prirodu ovog problema vjeto je objasnio australijski filozof Paul Cilliers. On pie:
Da bi se potpuno shvatio jedan sloeni sistem, moramo
ga razumjeti u svoj njegovoj sloenosti. Nadalje, poto su
sloeni sistemi otvoreni sistemi, moramo razumjeti cijelo
okruenje tog sistema prije nego smi sistem, a, naravno, i
okruenje je i smo sloeno. Nema ovjenog naina da se
to postigne. Znanje koje o sloenim sistemima imamo zasnovano je na modelima na kojima smo ih gradili, ali, da
bi oni funkcionirali kao modeli a ne samo kao imitacija
sistema mora se smanjiti njihova sloenost. To znai da

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 207

8.4.2015 16:07:01

208

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

neki aspekti sistema uvijek izmiu analizi. Problem pogorava injenica da to to je izostavljeno stupa u interakciju s ostatkom sistema nelinearno, pa stoga ne moemo
predvidjeti kakve e posljedice redukcija kompleksnosti
imati, a posebno to ne moemo dok se sistem i njegovo
okruenje s vremenom razvijaju i transformiraju.10

Tako nam sloenost, koja ima onoliki uticaj na fiziku i biologiju koliki i na ekologiju, ekonomiju, sigurnost i meunarodne
odnose, daje vanu lekciju: ideje kontrole i sigurnosti zastarijevaju. Ne postoji jedan model ponaanja, nain razmiljanja, jedna metoda kojom bi se dolo do rjeenja svih naih
meusobno povezanih, sloenih boljki. Slobodno trite je
iluzija koliko i pretpostavka da e nas nauka ili liberalni sekularizam izbaviti iz sadanje slijepe ulice. Svijet je ve dugo
jedno sloeno mjesto, stalno povezano. Doba globalizacije u
kojemu ivimo, meutim, razlikuje se po razmjeri, po snazi
veza i direktnosti posljedica i reakcija. U ovo vrijeme vie nemamo luksuz vremena da analiziramo, da posmatramo i reagiramo na neeljene ishode, da vodimo debate i upravljamo
prividom poretka. Jednostavno prihvatanje injenice da su
svi nai problemi sutinski sloeni pouava nas starovremenoj i veoma zapostavljenoj vrijednosti: poniznosti.
HAOS

Sloenost je prethodnica i neophodni uvjet sljedee sile: haosa. Postnormalna vremena postoje u epohi haosa, gdje je
ubrzanje uobiajeno, predvidivost rijetka, a male promjene
mogu dovesti do velikih posljedica.11 Haotino ponaanje
nije neuobiajen fenomen; oduvijek postoji u vremenskim
obrascima. Ali, prilino je neobino vidjeti civilizacije, itava
drutva ili, zapravo, sve stanovnitvo planete da se ponaa
konfuzno, odnosno prema teoriji haosa.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 208

8.4.2015 16:07:01

Dobro doli u postnormalna vremena

209

Glavni razlog za to jeste promijenjena priroda, domet i


funkcioniranje mrea. Vie smo povezani nego ikada prije u
historiji. Cijeli svijet je jedna mrea, ispresijecana mreama
pojedinaca, grupa, zajednica, institucija, neprekidno povezanih jednih s drugima emailovima, internetskim interesnim grupama, mobilnim telefonima, tekstom, videokonferencijama, blogovima, Twitterom, Facebookom, MySpaceom,
interaktivnom digitalnom televizijom i cjelodnevnim emitiranjem vijesti. Teko da se moe nai mjesto na ovom svijetu
gdje ovjek moe biti sam. Mobilni telefon u vaem depu
rei e tano gdje ste onima koji to ele znati i omoguava
vam da komunicirate sa bilo kim, u bilo koje vrijeme, bilo
gdje. Sve vie i vie, komunikacija je direktna, sveobuhvatna,
uvijek prisutna. Zaista, ini se da danas ne komuniciramo da
bismo ivjeli, ve ivimo da bismo komunicirali.
Naravno, nije samo pojedinac stalno povezan s nekim.
Sve glavne institucije u drutvu sada su umreene. Globalna
ekonomija je potpuno digitalizirana, tako da sada nemamo
trgovce, ve kompjuterske programe, osmiljene da trenutno
reagiraju, to se u trgovanju i radi. Energetske mree, komunalije, transport, pa ak i institucije vlasti sve je umreeno.
Nema nieg oko nas, a da je od znaaja, da nije uvezano u
jednoj ili drugoj mrei to znai da ideja nacionalne sigurnosti poprima sasvim novu dimenziju.12
Poto je sve povezano i umreeno sa svim drugim, kvar
na jednom mjestu indirektno utie na druge dijelove mree,
remeti ih i ak moe dovesti do ruenja cijele mree. Osim
toga, ogroman je potencijal za pozitivne povratne veze, budui da se mnoe ubrzano i opasno, geometrijskom progresijom. Ovdje mali, neznatni, poetni uvjeti ulaze na scenu: oni
mogu pokrenuti velike preokrete, ak i mala promjena moe
dovesti do ubrzanog propadanja. Kompjuterski virus, jedan

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 209

8.4.2015 16:07:01

210

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

napad, jedna ostavka mogu pokrenuti lananu reakciju koja,


opet, moe dovesti naciju ili cijeli svijet do zastoja. Samo zamislite koliko konkurentskih kompanija, regulatornih tijela,
institucija zdravlja i sigurnosti, vladinih ministarstava i grupa putnika ine cijelu britansku eljezniku mreu, svi s raznovrsnim interesima, konkurentskim planovima i raznim
lijekovima. Najmanji drhtaj na nekoj odreenoj taki mree
lie na tranicama, naprimjer ima indirektne, ponekad
viestruke posljedice po cijelu mreu, da i ne spominjemo
napaene putnike.
Najupeatljiviji primjer haotinog ponaanja daju berze.
Mrea kompjutera povezuje ih u jedno jedinstveno globalno
trite. Investiranja, prijenos kapitala, zajedniki poslovi
deavaju se u trenu, putem elektronskih signala. Neprekidno dolaze povratne informacije iz svih dijelova ekonomskog
sistema. I male promjene su vane. Usponi i padovi pokreu
reakcije. Kompjuterski programi koji pokreu razmjenu reagiraju na brojke, neovisno o uzroku. Mo slobodnog izbora
iscurila je iz sistema i ustupila mjesto trenutnoj, automatskoj reakciji, ak i kada je ona u potpunosti kontraproduktivna. Ne znamo uvijek koja je mala promjena od znaaja,
niti koji su je lokalni uvjeti negdje daleko izazvali, niti gdje
ona vodi. Pod uticajem kompjuterskih naredbi za kupovinu
ili prodaju, trino raspoloenje moe brzo umnoiti male
promjene i pretvoriti ih u ozbiljnu ekonomsku krizu. Sa stajalita teorije haosa, aktuelna ekonomska katastrofa samo je
ekala da se desi i predvidjeli su je mnogi strunjaci u razliitim oblastima. J.K. Galbraith, ekonomski veteran, koji
je karijeru zapoeo u vrijeme velike ekonomske krize 1929.
i New Deala, vie od decenije prije svoje smrti, 2006, upozoravao je da e ekonomski mjehur neminovno prsnuti.13 U
knjiarama moemo nai moderna ifrovana upozorenja:
knjige u kojima se mapiraju historijski primjeri ekonomskog

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 210

8.4.2015 16:07:01

Dobro doli u postnormalna vremena

211

mjehura, tulipomanija u Holandiji u 17. stoljeu i mjehur


kompanije Juna mora iz 19. stoljea, itd.
Haotina ponaanja u drutvenoj i kulturnoj sferi tee
je razaznati. Imali smo jedan nagovjetaj takvog haotinog
ponaanja tokom narandaste revolucije u Ukrajini 2004, revolucije kedrova u Libanu 2005. i nedavno u pokuaju zelene revolucije u Iranu. Kada se demonstranti ponu ponaati
kao mrea i stvarati povratne veze putem interneta i mobilnih telefona, ubrzano poveavaju svoj broj i stiu samoodrivi zamah.
Najilustrativniji primjer u Britaniji kako drutvena mrea moe redovnu situaciju pretvoriti u haotinu jesu protesti
zbog goriva u septembru 2000. godine. Ovi protesti poeli su
kao jednostavne, neorganizirane demonstracije. Meutim,
svaki voza kamiona poslao je putem mobilnog ili emaila poruku svakom drugom kamiondiji. Neposredna komunikacija niz protesta pretvorila je u povezanu mreu, s pozitivnim
povratnim vezama. Tako se ista mala grupa kamiondija mogla kretati brzo i lahko s jednog stovarita na drugo i zaustavljati kamione koji su izlazili. Ovdje imamo na djelu spontanu
samoorganizaciju. Poput vremenskih prilika, protest kamiondija izgleda isto sa svih gledita i vlada i javnost vide ga kao
kolektivni, impulsivni, neureeni dogaaj koji ne treba uzimati zaozbiljno. Ali, kako je protest postajao konfuzan i dobio
karakteristike haosa, umalo je Britaniju doveo do zastoja.
Zahvaljujui mobilnim telefonima, emailovima, blogovima, tweetovima i 24satnim medijskim izvjetavanjem, mi
smo stalno obavijeteni. Tako smo pripremljeni da reagiramo automatski, opremljeni da pokrenemo novi obrazac lananih reakcija. to je komunikacija laka, bra, neposrednija
i refleksnija zahvaljujui boljoj komunikacijskoj tehnologiji tim je vjerovatnije da emo stvarati samoorganiziranu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 211

8.4.2015 16:07:01

212

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

paniku i ivjeti ivote na rubu haosa. Samoorganizirana panika, poput samoorganiziranih narodnih revolucija, sve je
vie pojava koja se ne moe predvidjeti. Ona je vjeno prisutna mogunost na obzorju oekivanja, koja se ugrauje u
nestalni i destabilizirani drutveni pejza. Ona projektuje,
mijenja i utie na procese i proraune upravljanja i odluivanja. Meutim, da li ona u prvi plan izbacuje pitanja koja su
vitalna, marginalna, isto parcijalna i koristoljubiva, ili ak
trivijalna, i da li time opravdava ili proizvodi znaajnu promjenu sasvim je drugo pitanje.
Kao i sloenost, haos nam daje temeljnu lekciju: individualna i drutvena odgovornost od vrhunske vanosti su za na
kolektivni opstanak. Djela bilo kog pojedinca ili grupe, od
beskrupuloznih politiara do nemarnog socijalnog radnika,
mogu izazvati nestabilnost i poremeaj. S druge strane, individualizam, shvatanje da se pojedinac sam moe ostvariti i
uiniti sve to eli, recept je za katastrofu. Kult individualizma postoji u kontekstu moi i hijerarhije, kompleksnih meusobno povezanih mrea i disproporcije. Individualizam jaa
mone, one koji najvjetije koriste polugu moi i koji mogu
prenijeti tu mo na grupe koje su sami odabrali. Ne postoji
nuno ili neizbjeno pravilo da e takva individualna mo
postati obuhvatna, opsena i jednako rasporeena ili ciljana
na dobrobit kolektiva. Pogledajte kako je mali broj pohlepnih
bankara bio potreban da srui ekonomiju cijelog svijeta. ak
i manja grupa terorista 11.septembra pokrenula je lanac reakcija koje su dovele do uspona neokonzervativne ideologije
u SADu i Evropi, promijenile tok irake, afganistanske i pakistanske historije, redefinirale pojam sigurnosti, otkrile granice amerike moi i inicirale masovne proteste i nezadovoljstvo irom svijeta, da ne spominjemo milione ubijenih, osakaenih ili beskunika. U postnormalnim vremenima, svijet
zaista mogu unititi djela nekolicine opasnih pojedinaca.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 212

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

213

KONTRADIKCIJE

U sloenom, umreenom svijetu, sa bezbroj konkurentnih


interesa i ideologija, planova i elja, svijetu koji se vlada haotino, malo se ta moe uraditi, osim rijeiti se kontradikcija. One su prirodan proizvod brojnih antagonistikih drutvenih i kulturnih mrea koje se bore za prevlast. Napokon,
kao to je to jo Newton utvrdio, svaka akcija ima reakciju,
jednakog iznosa i suprotnog smjera. Kontradikcije upuuju
na injenicu da sve, svaka politika, ima svoju cijenu, kae
Ravetz, koji je u junu 2009. proslavio svoj 80. roendan. Bez
obzira kako mi gledamo na progres i ta mislimo koliko nam
dobra donosi, on uvijek ima tetne nuspojave. Nema postignua niti dobra a da ne iznjedri i malo zla.14
I kontradikcije se javljaju u vidu razliitih istina: mogu
biti komplementarne, gdje suprotne sile stoje u dinaminoj
ravnotei; ili destruktivne, gdje borba dovodi do kolapsa; ili
kreativne, gdje se kontradikcija rjeava transformacijom.
U postnormalnim vremenima, dvije kontradikcije privlae posebnu panju.
Prva se tie promjene. Sada je moderno tvrditi da prolazimo kroz promjenu bez presedana. Stvari su se uvijek mijenjale, ali ne ovakvim ubrzanim tempom kakvom svjedoimo danas. Uzmimo, naprimjer, informacione tehnologije,
koje svake godine udvostruuju svoju mo, mjerenu cijenom,
uincima i propusnou podataka. U 25 godina, ona je pomnoena s milijardom, otkako smo sa tranzistora doli do
monijih tehnologija kao to su nanotehnologija ili molekularno raunarstvo. Slino, naa sposobnost genetskog sekvenciranja udvostruuje se svake godine. Da bi se sekvencirao HIV, trebalo je 15 godina, a virus SARSa sekvencioniran
je za 31 dan. Dakle, ne radi se samo o tome da su promjene

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 213

8.4.2015 16:07:02

214

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

brze ve i da se sma stopa promjene mijenja eksponencijalno ubrzanje sada je norma.


Pa ipak, ogromni prostori planete i naeg drutvenog
ivota kvazistatini su. Struktura britanskog drutva, sa svojim klasnim privilegijama i usaenim naklonostima prema
Etonu i Oxbridgeu,15 nije se promijenila stoljeima. Novoosnovani britanski Vrhovni sud sastavljen je od pravnih lordova od kojih samo dvojica, predstavnici kotske i Sjeverne
Irske, nisu obrazovani na Oxfordu ili Cambridgeu. Satirue
siromatvo u Africi loe je kao i u kolonijalno doba ako
nije i gore mnogima. Bogatstvo u dravama raspodjeljuje se
u korist elita, kao i uvijek.16 Zapravo, dinamika se nesrazmjera poveava. U periodu nakon Drugog svjetskog rata, rast
ekonomskog standarda pratila je ira raspodjela bogatstva,
ime su se stvarala pravednija drutva, posebno u razvijenim, industrijaliziranim dravama. Od 1980ih ne samo da
se raspodjela bogatstva vratila na modele iz 19. stoljea ve
je eksponencijalni progres iao dalje od tih normi. Plaa izvrnog direktora neke kompanije danas je obino 300400
puta vea od plae veine uposlenika. Vei dio bogatstva u
zemljama poput Britanije i SADa koncentriran je u rukama
1% ljudi, koji posjeduju koliko 90% ostalog stanovnitva zajedno. U svijetu obilja hrane, oko 850 miliona ljudi svaku veer gladni idu na spavanje.17 Iako su u svijetu u razvoju ene
glavni proizvoai hrane, vie od 60 procenata gladnih u svijetu su ene. Ratova i nasilnih sukoba ima kao uvijek. to se
vie stvari mijenja, ini se da ih tim vie ostaje isto.
Druga kontradikcija odnosi se na znanje. Iako se znanje
povealo i jo se poveava, velikom brzinom, u svim sferama,
sad izgleda da smo vee neznalice nego ikad. Pogledajmo
samo kako nam je ogranieno znanje o drugim kulturama
o islamu, naprimjer, ili o autohtonim kulturama Latinske

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 214

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

215

Amerike; ili o iznimnoj raznolikosti Indije ili Kine. Sve vea


ksenofobija irom svijeta nije samo alarmantna, ona je pokazatelj dubokog neznanja. Dok nas bombarduju informacijama o skoro svakoj temi, imamo vrlo ograniene sposobnosti
da istinski razluimo ta je vano, a ta beznaajno.
Osim toga, postnormalna vremena daju novu dimenziju
naem neznanju. Mnogim savremenim problemima svojstvena je nesigurnost koja e se moi rijeiti tek nekad u budunosti. Uzmimo virus svinjske gripe. Ne znamo tano kako
e taj virus mutirati u bliskoj budunosti. To je stvar koju ne
moemo znati sve dok virus stvarno ne mutira a moe mutirati u mnogo formi i na mnogo naina. Isto se moe rei i
za genetski modificiranu hranu. Ne moemo biti apsolutno
sigurni da je ta hrana sigurna sve dok ne proe hranidbeni
lanac i postane dio nae svakodnevne ishrane. To su stvari
koje emo otkriti za 10 ili za 20 godina. Isto se moe rei i
za nanotehnologiju i mnoge potroake proizvode za koje se
koriste nanomaterijali, od krema za kou do dezinfekcionih
sredstava. Njihove prave sekundarne i tercijarne nuspojave
otkrit emo tek nakon to ih, tokom odreenog vremenskog
perioda, budemo konstantno upotrebljavali. Do tada, moramo ivjeti s rizicima i u neznanju.
S obzirom da probleme, koji su meusobno povezani, ne
moemo izolirati pa ih rjeavati u odvojenim paketima, otkrivamo da kakvo god rjeenje nali, uvijek ima jo neto to
nije rijeeno i to se ne moe rijeiti. esto nismo ni svjesni
nerijeenih ostataka problema sve dok se ne pojave u drugom
obliku ili dok ne bude prekasno. Kriza u automobilskoj industriji je dobar primjer. Mnogo smo truda uloili u spaavanje
proizvoaa automobila kao to su GM, Vauxhall i LDV. Oni
su kljuni dio naeg proizvodnog sektora, vitalni dio nae
privrede i hiljade radnih mjesta ovisi o njima. Mi znamo da

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 215

8.4.2015 16:07:02

216

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

ispuni gasovi igraju veliku ulogu u globalnom zatopljavanju, te da jeftini benzin nestaje, tako da traimo od proizvoaa automobila da preusmjere proizvodnju na elektrina ili
hibridna vozila. Meutim, u nastojanju da rijeimo problem
proizvoaa automobila, ekonomije, zapoljavanja, okolia i
prirodnih resursa, isputamo iz vida jednu bitnu komponentu svih ovih meusobno povezanih problema: smi automobil. Jer, zaista, koliko automobila moemo fiziki smjestiti na
ovu planetu? ta u budunosti moe zamijeniti automobil
kao odrivi nain prijevoza? Kako bi izgledao svijet bez automobila? Kako to Kingsley Dennis i John Urry pokazuju u
svojoj briljantnoj studiji Poslije automobila,18 mi to ne znamo,
jednostavno zbog toga to smo ovu dimenziju problema potpuno izbacili iz vidokruga; da bismo otkrili alternative, moramo zamisliti nezamislivo i postaviti ona pitanja koja ue
u sjeni neznanja. Openito, ne znamo za alternative i anse
za sticanje novog znanja izgubljene su. Problem neznanja ne
moe se rijeiti putem redovnih istraivanja; stoga i nemamo
pojma da taj problem postoji.
Dakle, bije nas trostruki baksuzluk neznanja tj. neznanje na kub: neznanje da postoji neznanje, ugraeno neznanje o moguim rizicima novih promjena te neznanje koje
proistie iz preoptereenja informacijama. Za razliku od
obinog neznanja, koje je praznina koja se popunjava uobiajenim istraivanjima, da bismo uklonili neznanje na kub,
moramo radikalno promijeniti nain razmiljanja.
Kontradikcije mogu biti paradoksalne, ali korisne. Osiguravaju nam stajalite s kojeg ne moemo pojednostavljeno
analizirati probleme ili situacije. Prisiljeni smo razmotriti
sukobljene trendove, gledita, injenice, hipoteze i teorije, i
shvatiti da se svijetu ne mogu ponuditi naivna jednodimenzionalna rjeenja. (Iako ovo ni u kom sluaju nije neminovan

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 216

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

217

zakljuak. Najsaetiji iskaz hipoteze o neznanju na kub


dao je bivi ameriki ministar odbrane Donald Rumsfeld,
svojim uvenim govorom o nepoznatim nepoznanicama,
a ni sm nikada nije promijenio jednodimenzionalni, nemilosrdni politiki kurs koji mu je prvi pao na pamet.)19 I sloenost i kontradikcije ukazuju da svaki dati problem ima vie
dimenzija; i da nema zasebnog, parcijalnog gledita s kojeg
se svi problemi mogu obuhvatiti. Iz toga slijedi da nijedan
problem ne mora nuno imati pravi ili pogrean odgovor.
Zapravo, u postnormalnim vremenima, aristotelovska logika je dio problema, a ne rjeenja. Da bismo bolje razumjeli
problem, moramo uzeti u obzir da odgovori mogu obuhvatati oboje (i dobro i loe), kao i to da ne moraju obuhvatati
nijedno (ni dobro, ni loe). Takva etverostruka logika omoguava nam da razmiljamo u vie pravaca i da tako bolje
zahvatimo sloene probleme s kontradiktornim tenzijama.
A najbolji nain da se razmilja u vie pravaca jesu dijalog
i diskusije. Mnoge nezapadne filozofije zasnivaju se i vine
su takvom nainu razmiljanja mi bismo mogli, ako bismo
htjeli, mnogo dobiti kada bismo te tradicije ozbiljno uzeli u
obzir. ak i samo osnovno razumijevanje problema namee
dijalog o njegovim razliitim dimenzijama i podrazumijeva itav spektar gledita i interesa, meu kojima su gledita
i interesi strunjaka, laika, odraslih, djece, ljudi razliitog
drutvenog i kulturnog porijekla, razliitih etikih shvatanja, a uzimaju se u obzir i potrebe neljudskih vrsta. Kontradikcije se moda nee rijeiti debatama i diskusijama, ali se
njima moe upravljati i o njima pregovarati kroz sporazumni dijalog.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 217

8.4.2015 16:07:02

218

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

NEIZVJESNOST

Kada se kontradikcije, sloenost i haos spoje s ubrzanim


promjenama, jedini izvjestan ishod je neizvjesnost. U normalnim vremenima malo toga je neizvjesno i time se d
upravljati. Ali, u postnormalnim vremenima nesigurnost
je u sreditu svega.20 A poto je sve meusobno povezano,
sloeno, haotino i mijenja se vrlo brzo, onda se nita zapravo ne moe pouzdano opisati. Stara predvianja, na koja se
naa ekonomija i politika toliko oslanja, nemaju vrijednosti
u situacijama brzih i naglih promjena, nepoznatih do sada.
Prognozi rasta za sljedeih est mjeseci koju daje Trezor automatski protivrjei Engleska banka, a neke prognoze uglednih think-tankova iznijet e u svojim istraivanjima sasvim
drugaije prognoze. Sve su ove prognoze ispravne i nijedna
nije ispravna. Moramo se uhvatiti ukotac s neizvjesnou
svojstvenom ovim prognozama, da bi one imale imalo smisla. Neizvjesnost, tj. nesigurnost moda je jedino u to moemo biti sigurni, ali nije ugodna, a ni politiki ili drutveno
prihvatljiva osnova na kojoj bismo raspravljali o zaista tekim izborima.
U bilo kom politikom pitanju ima mnogo neizvjesnosti
i s time se moramo izboriti. Uzmimo sluaj govee spongiformne encefalopatije (BSE ili kravljeg ludila), bolest mozga krava, koja se pojavila u Ujedinjenom Kraljevstvu 1980ih,
za koju se danas zna da je izazvana intenzivnom poljoprivredom i neprirodnom praksom hranjenja (travojedna stoka
hranjena je ostacima uginulih ovaca i krava). Kako se epidemija irila, nauni savjetnici poeli su manipulirati nesigurnim informacijama o tome koliko e u konanici bolest kotati ekonomiju, o cijenama masovnog klanja i o malo vjerovatnoj, ali ipak zamislivoj, mogunosti prenoenja te bolesti
na ljude. ak i kada su make poele obolijevati od nje 1990,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 218

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

219

jo uvijek nije bilo sigurno koliko je opasna po ljude. Kada je


1996. potvreno postojanje ljudske forme te bolesti, nastala
je i kratko potrajala opa panika, nakon ega se zemlja smirila u oekivanju da vidi: da li e to biti izolirane tragedije
ili masovni uas. Do februara 2009, u Britaniji je umrlo 164
ljudi oboljelih od ljudske forme BSE.a, poznate kao Creutzfeldt-Jakobova bolest.
U skoro svakoj aktivnosti planiranja neizvjesnost je ozbiljna i teka. Naprimjer, nakon poplava u Britaniji 2008,
planeri su morali procijeniti mogunosti poplava u budunosti u istim podrujima, vjerovatnou konflikata izmeu
podruja (spreavanje poplava uzvodno moe poveati opasnost nizvodno), ugroenost imovine i poslova, kao i suoiti
se s problemima osiguranja i odgovornosti za prole i budue
tete. Svakoj komponenti tog problema bila je svojstvena neizvjesnost s kojom se moralo izboriti.
Na globalnom planu, nesigurnost predstavlja ogromne
prilike i rizike. Kockajui se s neizvjesnim ishodom, odreene institucije, kao to su investicioni hedge-fondovi i manipulatori valutom, mogu zaraditi ogroman profit. U postnormalnim vremenima pojedinci koji djeluju na globalnom
nivou mogu stei astronomsko bogatstvo zapanjujuom brzinom. Pogledajte koliko se u posljednje vrijeme poveao broj
milijardera. U svojoj knjizi Superklasa,21 Rothkopf, uenjak iz
Carnegie fondacije za meunarodni mir, procijenio je da se
neto preko 6.000 ljudi enormno obogatilo samo u protekle
dvije decenije. Ovi ljudi, uglavnom u poslovima trgovanja i
finansija, imaju daleko veu mo nego ijedna druga grupa
na svijetu. Ova je nova superklasa samonikla i, kao i svaka
samonikla plutokratija prolih vremena, vee se uz utvrenu
hijerarhiju moi koju stvaraju bogatstvo i povlastice. Posljedica je da se poveavaju deformacije i nesrazmjere svojestvene

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 219

8.4.2015 16:07:02

220

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

drutvenom poretku. Ali, ova nova superklasa razlikuje se po


tome to je globalno orijentirana, globalno ovisna, globalno
aktivna, ona postoji iznad i izvan nacionalne pripadnosti i
opredijeljenosti, koju moe koristiti kao strateko orue da
povea svoje blagostanje. Njihovo bogatstvo uveliko ovisi o
tome to su u mreama i to igraju na globalnu neizvjesnost.
Dok su prilike date samo nekolicini, rizici su zajedniki cijeloj planeti. Ekonomsko blagostanje nekolicine znai
finansijsku i ekoloku katastrofu za mnoge. U postnormalnom drutvu nesigurnost i rizici, stvarni i pretpostavljeni,
postaju dominantno obiljeje svakodnevnog ivota ljudi cijelog svijeta. U siromanim drutvima, novonastali rizici postaju pitanja ivota i smrti i vode ka propadanju postojeih
institucija i sistema za podravanje ivota. Uticaj klimatskih
promjena, naprimjer, mnogo je dramatiniji u zemljama u
razvoju. Prema jednom novom izvjetaju Globalnog humanitarnog foruma, globalno zatopljavanje sada uzrokuje oko
300.000 smrtnih sluajeva godinje i direktno pogaa 300
miliona ljudi u najmanje razvijenim zemljama.22 Vie od
polovine siromanih u svijetu direktno su ugroeni, a nekih
500 miliona pod ekstremnim rizikom vremenskih nepogoda, koje sa sobom nose glad, bolesti, siromatvo i gubitak
sredstava za ivot.
Spoj neznanja i neizvjesnosti, kao i tendencija ka haotinom ponaanju, kontradiktorne analize i sloena pitanja
sigurnosti i rizika sve to znai da je trenutna opcija uobiajenog poslovanja opasno zastarjela. U postnormalnim vremenima, konvencionalni nain razmiljanja i ponaanja nije
nita vie nego zazivanje bliske katastrofe. Neke ideje koje
podupiru zapadno, kapitalistiko drutvo, kao to su progres
je od sutinske vanosti, modernizacija je dobra i uinkovitost je neophodna, ve odavno se ne mogu prodati.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 220

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

221

PROGRES, MODERNIZACIJA, EFIKASNOST

Uzmimo ideju progresa zasnovanu na neprekidnom i stalnom ekonomskom rastu. Postoje prirodne granice dokle moemo rasti: to su granice nae planete i ogranienost resursa. Upravo su nas nekontrolirani linearni progres i ubrzani
rast i doveli do ruba haosa dalji linearni progres, s ovim
ogromnim globalnim rizicima, mogao bi nas gurnuti u bezdan. Moramo napraviti iskorak od ideje progresa ka ideji
stabilnog stanja. Drvee, naprimjer, ne raste dalje nakon to
dosegne prirodnu visinu dalji rast bio bi samounitenje.
Mnoga arheoloka istraivanja ukazuju da je takva sudbina
ve zadesila neka ljudska drutva: drevne civilizacije koje
su prerasle svoje ekoloke, tehnoloke, politike i drutvene
kapacitete ubrzale su katastrofu i propast.23 Pretpostaviti da
nae ekonomije mogu i dalje rasti ubrzanim tempom bila bi
velika glupost.
U ideji ogranienog rasta nema nieg novog: to je stara
hipoteza engleskog demografa Malthusa, odbaena u 19. stoljeu zbog industrijalizacije i poljoprivredne revolucije da
ne spominjemo koliku su mo imale kolonijalne vlasti da
izopae i definiraju ideje. Zahvaljujui uglednom izvjetaju Granice rasta, koji je sainila organizacija Rimski klub
1960ih, postali smo svjesni cijelog tog koncepta.24 Pa ipak je
nakon objavljivanja izvjetaja uslijedilo najvee potroako
obilje u ljudskoj historiji, praeno rasipanjem prirodnih resursa za proizvodnju sve vie i vie jednokratnih, lahko zamjenjivih, svake godine nadograivanih spravica, i otpoelo
se s potroakim nainom ivota.25 I, logino, sada neke od
najmnogoljudnijih drava svijeta uoavaju mogunost da
ugrabe svoje mjesto u ovoj potroakoj nirvani. Njihovom zahtjevu, zasnovanom na pretpostavci da e milijarde stanovnika izvui iz siromatva, kao etikom i ljudskom zadatku, ne

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 221

8.4.2015 16:07:02

222

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

moe se udovoljiti. Ipak e te tenje, bez obzira to su etiki


neupitne, pred svakog postavljati dilemu. Ono to se smatra
normalnim, jednostavno se ne moe ostvariti.
Modernizacija je takoer postala opasna ideja. Svjedoci
smo kako se ostvarila tzv. modernizacija sistema zdravstvene
zatite (NHS) u Velikoj Britaniji: to je vie moderniziran, sve
je manje efikasan. to vie umreite neku instituciju poput
NHSa, ona biva sve sloenija i haotinija, u prvi plan izbija sve
vie kontradikcija i neznanja, sve je sklonija rizicima i grekama. Ovi su rizici inherentni, stvaraju ih sme moderne institucije; ti rizici ugroavaju sme te moderne institucije kao
bumerang, prije nego to nas sve preplave. Osim toga, modernizirati znai liiti neku instituciju drutvene uloge i savjesti. Osnova modernizacije je birokratizacija i, na to ukazuje
klasina formulacija Maxa Webera, birokratija je namjerno
osmiljena kao bezlina i nelina, da bi bila nepristrana, da
bi se prema svakom odnosila po istom rutinskom postupku.
Na nekom nivou, ona doprinosi pravinosti i ravnopravnosti. Meutim, bezlini, nelini, bezobzirni aspekti birokratije,
kao to komentatori od Kafke26 do Baumana27govore, mogu
ii protiv humanosti, razbora i logike i uinkovito doprinositi
istom zlu, jednako kao i opem dobru. Oni koji rade u birokratiji slijede procedure, slijede pravila, bez osjeanja line
odgovornosti. Kada se suoe s ljudskom zbiljom, kakva im se
podastire, oni ne smiju odluivati po slobodnoj volji. Oni ne
posjeduju te institucije, niti upravljaju njima. I oni kojima birokratske institucije pruaju usluge osjeaju se otuenima i
bespomonima pred ovim oholim i bezlinim mastodontom.
to vie moderniziramo birokratske institucije, to vie bivamo nezadovoljni, otueni, obespravljeni i gnjevni.
Moderne institucije, kao to su banke i razne korporacije, veoma su razgranate i umreene organizacijske strukture

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 222

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

223

koje nemaju morala i ne osjeaju kajanje. Njihova funkcija


je da maksimiziraju profit kroz proces redukcije, gomilanjem sve vie moi i resursa, to oni upravo i ine, unosei
sve vie rizika u okruenje prepuno neznanja, neizvjesnoti
i haosa. Indija je imala 130.000 vrsta rie prije nego to je
modernizirala poljoprivredu 1970ih; nakon modernizacije,
broj vrsta indijske rie sveden je na samo 3.000. Modernizacija reducira raznolikost, a birokratija po definiciji nudi
jedan arin koja odgovara svakom skupu propisa. Kada se birokratija nastoji ograniiti, tako da obuhvati svu raznolikost
ljudskih okolnosti, ona se udaljava, postaje neobuzdana, netransparentna, nerazumljiva i neprilagoena. Modernizacija
i birokratija sve preobraavaju u neutralnu vrijednost, bezosjeajnu rutinu koja podstie i omoguava sebine poslove,
te poveava rizike za sve. S obzirom na to da su moderne
institucije uzrok ovog problema, one ne mogu biti rjeenje.
Isto se moe rei i za efikasnost, pojam usko povezan s
modernizacijom. Pretpostavka da svi mi, pojedinci i institucije, postajemo sve efikasniji i da koristimo sve nae resurse
uinkovitije, sada je besmislena. Postoje prirodna ogranienja koliko bilo ta, ukljuujui sistem zdravstvene zatite,
moe biti efikasno. Birokratija je agens efikasnosti, time to
djeluje reduktivno i time to djeluje na sve viim nivoima
upravljanja koji ne uspijevaju ostvariti uinkovitu kontrolu.
Paradoksalno, u smoj ideji efikasnosti postoji neto svojstveno njoj samoj to stvara neefikasnost. To najbolje ilustrira saobraaj na autoputevima. Da bismo smanjili zaguenja
na autoputu s dvije trake, izgradili smo dvije nove trake. Ali,
ni etiri trake nisu smanjile saobraajne guve naprotiv,
poveale su ih. Pa smo sagradili autoputeve sa est traka. Ali,
saobraaj je opet u porastu. Osam traka i saobraaj i dalje
raste. Pa smo razvili energetski efikasnije automobile. Meutim, vlasnici automobila sve vie voze iz razonode; to se

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 223

8.4.2015 16:07:02

224

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

performance automobila poboljavaju, poveava se broj preenih kilometara.


Jednostavno zapaanje da poveanje efikasnosti koritenja nekog resursa tei da povea koritenje tog resursa poznato je kao Jevonsov paradoks. Prvi ga je opisao William
Stanley Jevons 1865. u vezi s ugljem, a danas se koristi da pokae da trka za efikasnou u raznim oblastima, kao to su
potronja fosilnih goriva, pogorava, a ne poboljava stvari.
U djelu Mit o efikasnosti resursa: Jevonsov paradoks,28 Polimeni i drugi daju brojne primjere od ekonomije i ekologije
do tehnologije i okolia. Poveanje efikasnosti u proizvodnji
hrane u Indiji, naprimjer, nije rijeilo problem gladi pogoralo ga je (ne samo reduciranjem vrsta sjemena). Friideri
postaju efikasniji, ali i vei. Unapreenje energetske efikasnosti na potroakom mikronivou domainstava i pojedinaca poveava potronju energije na makronivou drutva
u cjelini. To znai: ne moemo se pouzdati da e nam budue
tehnoloke inovacije pomoi da smanjimo potronju resursa, pa time zakoraimo u odriviju budunost. Efikasnost
uslonjava i poveava haotino ponaanje; to moe dovesti
do svakovrsnih nepredvidivih katastrofa.
Vrhunac pretpostavljenih normalnih vremena liberalna trita, koja su deregulirala kapitalizam, postala su
postnormalna, to je recept za nesreu. Smi sistem sada je
problem iz kojeg moramo nai izlaz. On stvara institucije,
forme i praksu koje su kontradiktorne, sloene toliko da to
prevazilazi objektivne izglede efikasnog upravljanja i kontrole. On podstie htijenja i elje koje se ne mogu ispuniti,
izuzev za nekolicinu. On stvara tenje ka individualnim
slobodama koje, uz vii nivo potronje, maskiraju trpljenje
nesrazmjere moi, a tada ona uvruje trajne hijerarhijske
strukture. Srednja klasa, koja je u zapadnom svijetu nekad

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 224

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

225

bila primarni korisnik usluga sistema, sada je stijenjena i


gleda kako joj opada ivotni standard, dok uporedno i apsolutno siromatvo nie klase traje. Nedvojbeno, progres, modernizacija i efikasnost postali su suvini, ako ne i strano
zastarjeli pojmovi.
VRLINE

Moramo nai put ka novim normalnim vremenima. Problem je, meutim, u tome da to je manje prostora, vremena
i spremnosti da se ukljuimo u dosljednu raspravu, stvari
bivaju sve sloenije, kontradiktornije i haotinije. Liberalna
demokratija i njene historijske forme organizacije od odziva biraa na glasanju do lanstva u politikim partijama
aktiviraju sve manje i manje graana. Spontani samoorganizirani aktivizam, kao to su globalni antikapitalistiki
protesti, iako privlaan, ipak je stvar linog izbora. Uee
u pokretima i njihovi programi djelovanja esto su nepostojani. Ti pokreti mogu se rasturiti onako brzo kako su i oivjeli a da njihov aktivizam nije imao transformativni uticaj.
Spontani i reaktivni, mogu doi i otii a da ne stvore nikakvu
trajnu politiku strukturu ili da ne promijene one koje ve
postoje. Osim toga, samoorganizirane mree i pokreti mogu
lahko biti motivirani i panikom, strahom i ksenofobijom, to
je recept za populistiku mobilizaciju i faistiki aktivizam,
ali mogu i zahtijevati socijalnu pravdu. Dakle, samoorganizirane mree ne daju garancije: nema prirodnog pravila po
kojemu bi aktivizam bio, trebao biti ili e biti posveen iskljuivo opem dobru. Niti ima pravila da te mree treba da
zauzimaju izbalansirane stavove i promiljaju rizike i koristi od svojih programa djelovanja. Zaista je u prirodi mnogih samoorganiziranih mrea da se javljaju kako bi unijele
nemir u neko doba, time to e postaviti pojednostavljeno,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 225

8.4.2015 16:07:02

226

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

jedno pitanje i ponuditi jednodimenzionalne recepte, te na


taj nain poveati opasnosti, animozitet i nezadovoljstvo u
drutvu kao cjelini.
Da bismo nali izlaz iz postnormalnog postojanja, moramo nauiti kako pregovarati, kako pretvoriti aspiraciju u
transformaciju. Kako emo se organizirati, sluati i razborito
ukljuiti svakog u diskurs o djelovanju za zajedniko dobro?
Moral koji se treba izvesti iz karakteristika postnormalnih vremena ine davnanje vrline: poniznost, skromnost
i odgovornost. Moramo poeti s priznanjem da u mnogo
emu ne znamo i ne moemo znati koliko e sigurnost nas
kao pojedinaca, drutava i vrste biti ugroena. Pretpostavka da se stvari mogu totalno kontrolirati i da se njima u
potpunosti moe upravljati ne znae nita u vremenu kada
problemi nemaju ispravan ili pogrean odgovor, ve zahtijevaju vie stajalita, iz jednostavnog razloga da bismo
zahvatili njihove prave dimenzije.29
Poniznost, skromnost i odgovornost nisu dodaci, ve neophodne vrline, sutinski zahtjevi ivljenja u neizvjesnim i
kompleksnim vremenima. Poto nikada ne moemo ukloniti neizvjesnost i imati potpunu kontrolu nad situacijom, nai
zahtjevi moraju, po definiciji, biti skromni. Slino, nikada ne
moemo imati potpuno znanje o kompleksnim sistemima;
ono e uvijek biti uvjetno i privremeno. Moramo priznati da
neznanje prati sve to mislimo da znamo. Dakle, moramo
biti skromni u zahtjevima za takvim znanjem. Ne priznati
neizvjesnost i sloenost odreenih situacija nije samo tehnika greka, kako to Cilliers uoava, ve i etika.30
Zapravo, etika i samo etika jeste to to nas moe voditi iz
ovog postnormalnog orsokaka.
Ako se hoe ovladati ovim neophodnim vrlinama, onda
se nova normalnost, koja se dogovara u uvjetima postnor-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 226

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

227

malnih vremena, mora zasnivati na etikoj debati. Etika nije


ni otuena, ni nelina; ona se moe primijeniti jednako na
lino kao i na globalno. Mo je etike da nadilazi mjere koje
joj daju prvenstvo u konceptualizaciji nove normalnosti. Etika nam moe dati principe za nalaenje jedinstvenog pravca
na svim nivoima organizacije, time to ona usidruje vrline
koje trebamo poniznost, skromnost i odgovornost. Potreban nam je diskurs koji e objasniti kojim smo etikim principima odgovorni, a kojih se moramo pridravati kada pravimo izbore, iskazujui poniznost i skromnost u razumijevanju problema, traei rjeenja uz svu neizvjesnost, pa time
i uz rizike i nesavrenosti koje prihvatamo kao uobiajene
elemente naih svakodnevnih djela.
Nai etiki odgovor na postnormalne dileme nije ni u
kom sluaju lahko; mnogima e to izgledati kao povratak
starinskim vrijednostima ukorijenjenim u religijskim uvjerenjima. U tom sluaju valja se prisjetiti da je modernost,
temelj normalnosti, i sma zapravo jedan sistem uvjerenja.
Modernizacija, progres, birokratija, nauka i sve discipline
modernog znanja istupaju skupa s jednom bogatom potpornom mitologijom ije je glavno naelo zabluda da su one vrijednosno neutralne, univerzalne i sutinski dobre. Dospjeli
smo u postnormalna vremena dijelom zbog toga to smo dopustili da nas ovakva razmiljanja ubijede da su sistemi koje
smo izgradili neminovno i uvijek, u sebi i po sebi, odgovor
na sve zahtjeve ljudskog napretka. Ukratko, time smo sutinski uinili da etika postane izlina. ivjeli smo da spoznamo
kako to vie nije odriva pretpostavka. Logika i racionalnost,
vrline modernosti, same ne mogu obezbijediti promjene koje
moramo napraviti u nainu ivota, ako se hoemo suoiti s
izazovima postnormalnih vremena. Etika odgovornost,
koja naglaava i vrijednosti i vrline, mora pritei u pomo
logici i razumu. Bez presudnog osjeaja etike odgovornosti

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 227

8.4.2015 16:07:02

228

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

teko je zamisliti da se bogati i moni mogu nagovoriti da


budu skromniji u potrebama i nainu ivota, ponizniji, zapravo spremniji da obuzdaju svoju rasipnost i nesrazmjerno
koritenje ogranienih globalnih resursa.
Ovdje moramo istai neto drugo, veoma vano. Svaki drutveni, kulturni, politiki, filozofski i religijski nazor
poznat ovjeanstvu mora nas nauiti kako da prakticiramo njegova etika pravila i zapovijedi. A to nas dovodi do
drugog mastodonta, koji je poput kakvog vunastog mamuta. Vrijednosno neutralne univerzalije, ugraene u sisteme
znanja, progresa, modernizacije i birokratizacije, trebale su
nas osposobiti da nadiemo nerjeive probleme raznolikosti
uvjerenja. Razliito formulirana uvjerenja, svako sa svojim
posebnostima i ogranienjima, gdje svako tvrdi da iskljuivo
ono posjeduje prave odgovore, doivljavaju se kao barijere ireg kritikog istraivanja, pa time i kao konice ljudskog napredovanja. U jednom smislu spona sekularne modernosti
obavila je svoj zadatak dovela je cijeli svijet u istu dilemu:
postnormalni poredak (dispensation). Etika debata i odgovornost koju moramo stvoriti moraju nadii ogranienja
i tradicije i modernosti. Mora se poeti prihvatanjem postnormalnog aksioma da nema monopola na istinu i da, stoga, nema garancija da moemo nai odgovore na sva pitanja.
Prihvatiti to da nema pravog i pogrenog odgovora ne znai
da moramo napustiti potragu za istinom ili rjeenjem, ve da
moramo u potpunosti promijeniti proces i vrstu ciljeva koje
smo postavili u naim nastojanjima. Kada nema pravog i pogrenog odgovora, svi i svako shvatanje mogu dati doprinos;
tada je mogue da svako ima dio rjeenja. Umjesto da se vraamo starim iskljuivostima i determinizmima, prelazimo
na novu vrstu prilagodljivosti i fleksibilnosti u kojoj svako
gledite i svaki svjetonazor uestvuju u traenju rjeenja za
kolektivne probleme. Zapravo, mi ne traimo jedan odgovor,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 228

8.4.2015 16:07:02

Dobro doli u postnormalna vremena

229

odgovor na sve. Ako ozbiljno uzmemo u obzir neizvjesnosti,


rizike i neznanje, ako prihvatimo poniznost i skromnost kao
sutinske atribute u traganju za pravim odgovorima, onda
moemo otkriti alternative. Tada je mogue imati i zajednike ciljeve koji se ostvaruju na razliit, lokalno odgovarajui
nain i mogue je kroz razlike shvatiti zajednike principe.
Ne moemo izbrisati prolost i poeti ispoetka. Put u
novu normalnost poinje sa svim sloenostima i protivrjejima nae zbrkane stvarnosti. Odgovornost poinje tako to
je preuzimamo u stvarima koje poznajemo i koje su nama
dragocjene, a koje dolaze upakovane u svu raznolikost naih
kultura, historija i uvjerenja. Ovome moramo dodati etiku
jasnou, jedno stanje uma u kojemu priznajemo da sve nas
mui neznanje i da niko od nas, nijedna tradicija ili nazor,
nema prave odgovore.
Nova normalnost ne moe traiti pojednostavljene univerzalije. Novu normalnost moramo nai kroz viestruke i
raznovrsne formulacije svih univerzalistikih nazora koji
postoje. Ona mora ukljuiti sloenost ovjeanstva i uzeti u
obzir sloenost globalnog okruenja koje nam je zajedniko
na mnogo naina. Samo etiki jasna odgovornost ljudskosti,
u svakom pojedinom svjetonazoru, moe nas pribliiti boljem razumijevanju koje nam omoguuje da simultano prevodimo, da kroz razlike uvidimo zajedniki princip, a time
se postie djelotvoran globalni dogovor. U postnormalnim
uvjetima, da bismo bili fleksibilni, prilagodljivi i osjetljivi za
upadljivo razliite poetne uvjete, moramo razviti etiku otrinu kako bismo poveali raznolikost odgovora. Ne traimo
jedno rjeenje, ve mnoge alternative koje stvaraju pozitivnu
povratnu vezu i daju impuls zajednikim principima. Takav
jedan pristup zahtijeva novi nain razmiljanja, angaman i
uee svih.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 229

8.4.2015 16:07:03

230

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

IMAGINACIJA

Najvaniji sastojci za suoavanje s postnormalnim vremenima, kako Cilliers smatra, a i ja tvrdim, jesu imaginacija i
kreativnost. Zato? Zato to nemamo drugog naina da se
nosimo sa sloenou, kontradikcijama i haosom. Imaginacija je glavno orue, zapravo, smatram da je jedino orue koje nas vodi od jednostavne racionalne analize ka vioj
sintezi. Iako je imaginacija neopipljiva, ona stvara i oblikuje
nau stvarnost; iako je mentalni alat, ona utie na nae ponaanje i naa oekivanja. Mi moramo zamisliti put koji vodi
iz postnormalnih vremena. Kakvu emo budunost nakon
postnormalnih vremena zamisliti, ovisi o kvalitetu imaginacije. S obzirom da je ona ugraena u kulturu, i ograniena
na nju, moemo osloboditi iroki spektar zamisli iz bogate
raznolikosti ljudskih kultura i mnogih naina zamiljanja
alternativnih konvencionalnim, dogmatskim nainima bivstvovanja i djelovanja.
U velikoj mjeri na sadanji orsokak predstavlja nedostatak imaginacije. Ili bolje rei, predstavlja potinjavanje
imaginacije dogmama. Historija se, kae Ibn Haldun, historiar i sociolog iz 14. stoljea, kree u krugovima.31 Toynbee,32
historiar civilizacije iz 20. stoljea, slae se s njegovim miljenjem. Nijedan nije istakao da to ciklino kruenje historije zapravo uva dogme. Jednom kad muka i jad prou, a
stvari se ponu vraati u normalu, ludaka koulja dogme
vraa drutvo ka konformizmu. Pogledajmo kako su se brzo
finansijska trita vratila loim starim navikama: recesija je
skoro prola, zeleni izdanci ekonomskog oporavka vidljivi
na mnogim mjestima, i, kako nam je reeno, moemo se vratiti uobiajenom poslu, uzdrmanom, ali sauvanom. I naravno, kae se da moemo uiti iz svojih greaka i budunost
e biti bolja i prosperitetnija. Ovo je opasna zabluda. Lagani

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 230

8.4.2015 16:07:03

Dobro doli u postnormalna vremena

231

povratak u sigurnost i sklad prolosti esto znai stvaranje


mogunosti da ponovimo historijske greke. Konvencionalno razmiljanje i trite pokretano potroakim nainom
ivota, kako to Jackson ivopisno pokazuje u svom djelu
Prosperitet bez rasta33 i to britanska Komisija za odrivi razvoj stalno tvrdi, sada su tako patoloki, tako opasni, da bi
sljedea kriza, sljedei ekonomski krah, sljedea pandemija i
sljedei efekt globalnog zagrijavanja, zaista nagovijestili kraj
civilizacije kakvu poznajemo. Moramo smisliti bolje puteve.
Svima nam je potreban jasniji, jai etiki kompas, takav da se
vie nikad ne uukamo, samozadovljni, estitajui sebi to
e sistem brinuti o nama, o sebi, kao i o krhkom i malenom
zemaljskom domu o kojemu svi ovisimo.
Postnormalni svijet je svijet nesrazmjera. Nesrazmjernoj
raspodjeli moi, bogatstva, resursa i uinkovitim zahtjevima
za troenjem ovih resursa odgovaraju jedino nesrazmjerna
mo znanja i tehnika da unitimo okoli o kojem to bogatstvo ovisi. Ubijeeni smo da je prolost neko drugo mjesto,
da ona vie ne moe objasniti mo i sofisticiranost dananjeg
ivota, niti kompleksnost svijeta koji nastanjujemo. Ali, ako
ne moemo nauiti lekcije iz historije, onda nam je potreban
drugi izvor imaginacije kako bismo zamislili odriviju i dostiniju budunost. Ne treba nam samo imaginacija, ve nam
treba jedna etika imaginacija koja moe prihvatiti neizvjesnost i rizike s kojima se suoavama i obuhvatiti kompleksnost i raznolikost, njegujui vrline koje nam najvie trebaju:
poniznost, skromnost i odgovornost. Nadati se najboljem: da
emo preuzeti odgovornost za izbore koje emo morati napraviti kako bismo osigurali put u zamiljenu budunost, a
da naa ovjenost i naa planeta ostanu netaknute.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 231

8.4.2015 16:07:03

232

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

BILJEKE
G. Turner, The Credit Crunch, Pluto, London, 2008.
A. Brummer, The Crunch: How Greed and Incompetence Sparked the Credit Crisis,London, Random House, 2009.
3
D. Boyle, A. Simms, The New Economics, Earthscan, London, 2009.
4
http://www.ibm.com/ibm/responsibility/agenda.shtml.
5
Ban Ki-moon, United nations peace missions in peril, Guardian (7. July 2009),
http://www.guardian.co.uk/world/2009/jul/07/un-peacekeeping-forces-dublin
-speech.
6
J.R. Ravetz, Science for the post-normal age, Futures, 25: 7, September 1993, pp.
735-755.
7
J.R. Ravetz, Science for the post-normal age, pp. 735-755.
8
J.R. Ravetz, S.O. Funtowicz, Post-normal, science: an insight now maturing, Futures, 31:7 (1999), pp. 641-646.
9
M. Jacques, No One Rules the World, New Statesman, 30, March 2009., pp. 22-23.
10
P. Cilliers, Complexity, deconstruction and relativism, Theory, Culture & Society,
22:5 (2005), pp. 255-267.
11
Z. Sardar, Introducing Chaos , London, Icon Books, 1999.
12
Fighting Chance: Global Trends and Shocks in the National Security Environment,
N. Arnas (ed.), Centre for Technology and National Security Policy, National
Defence University Press, Washington DC, 2009.
13
J.K. Galbraith, N.N. Taleb, The Great Crash: 1929 , Penguin, London, 1992 .
14
J.R. Ravetz, S.Funtowicz, Emergent complex systems, Futures, 26: 6 (1994), 568582.
15
Oxbrige portmanteau za Oxford i Cambridge. Prim. prev.
16
J.Hills, New Inequalities: The Changing Distribution of Income and Wealth in the
United Kingdom, Cambridge University Press, Cambridge, 1996.
17
P. Pinstrup-Anderson, F. Cheng, Still Hungry: One-eight of the Worlds People Do
Not Have Enough to Eat, Scientific American , September 2007, 96-103.
18
K.Dennis, J.Urry, After the Car,Oxford, Polity, 2009.
19
http://en.wikipedia.org/wiki/Unknown_unknown; i http://www.youtube.com/
watch?v=_RpSv3HjpEw.
20
G. Bammer, M. Smithson, Uncertainty and Risk: Multiple Perspectives, Earthscan,
London, 2009.
21
D. Rothkopf, Superclass: The Global Power Elite and What They Are Making, Farrar,
Straus and Giroux, New York, 2008.
22
Global Humanitarian Forum, Human Impact Report: counting the human cost of
climate change, Geneva, 2009, http://ghf-geneva.org/OurWork/ RaisingAwareness/HumaImpactReport/ tabid/180/Default.aspx.
23
B. Fagan, The Great Warning: Climate Change and the Rise and Fall of Civilizations,
Bloomsbury Press, New York, 2008.
24
D. H. Meadows at al., The Limits to Growth, Universe Books, New York, 1972.
25
E. B. Masini, S. Cole, Limits to growth revisited, Futures, 33:1 (2001) (posebno
izdanje).
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 232

8.4.2015 16:07:03

Dobro doli u postnormalna vremena

233

F. Kafka, The Castle, Penguin Modern Classics, London, 2007.


Z. Bauman, Modernity and Holocaust, Polity, Oxford, 1991.
28
J.M. Polimeni at al., The Myth of Resource Efficiency: The Jevons Paradox, Earthscan, London, 2009.
29
S. Chan, The End of Certainty, Zed, London, 2009.
30
P. Cilliers, Complexity, deconstruction and relativism, Theory, Culture & Society,
22:5 (2005), pp. 255-267.
31
I. Khaldun, The Muqaddimah: An Introduction to History, London, Routledge and
Kegan Paul, 1967, (original oko 1380).
32
A. Toynbee, A Study of History, Oxford University Press, Oxford, 1934.
33
T. Jackson, Prosperity Without Growth: Economics for a Finite Planet, Earthscan,
London, 2009.
26
27

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 233

8.4.2015 16:07:03

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 234

8.4.2015 16:07:03

PROBLEM STUDIJA BUDUNOSTI

Jednostavno je. Budunost nam je kolonizirana. To je ve


okupirana teritorija, a njeno oslobaanje najozbiljniji izazov
za nezapadne narode, ukoliko ele imati budunost po svojoj mjeri.
Iako je razmiljanje o budunosti zavodljivo i rizino,
postalo je veliki posao. Zavodljivo je zato to konvencionalni
nain razmiljanja obino ne obuhvata budunost potrebno je uloiti poprilian napor da se zamisli kako bi se stvari u budunosti mogle odvijati, ta se moe oekivati, a koje
neoekivane mogunosti vrebaju iza vidika. Rizino je zato
to je vjerovatnoa pogrene prognoze veoma velika. Ali, zavodljivost i rizinost nisu sprijeile da se posao prognoziranja budunosti iri svijetom poput poara. U dananje vrijeme, predvianje budunosti malo je vie od prognoziranja
budunosti. A prognoza je glavno orue kojim se budunost
kolonizira. Ma kako da su sofisticirane tehnike a one su
sve rafiniranije i kompleksnije prognoziranje jednostavno
zavri time to se na linearnu budunost projiciraju (selekcionirana) prolost i (esto privilegirana) sadanjost.
Uprkos brojnim grekama i neispunjenim obeanjima
tehnologije te izgubljenim nadama da ona moe otkrinuti
vrata jedne humanije i normalnije budunosti, u poslu prognoziranja dominiraju tehnoloki trendovi. Budunost je tek
neto malo vie od transformacije novih zapadnih tehnologija. Ova nas poruka bombarduje iz raznih pravaca. Reklame
na televiziji i radiju, u novinama i asopisima, o novim mode235

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 235

8.4.2015 16:07:03

236

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

lima kompjutera, automobila, mobilnih telefona, digitalnih i


satelitskih roba trae od nas da razmiljamo o tome kako
e nove tehnologije transformirati ne samo nae drutveno
i kulturno okruenje ve i smu ideju o tome ta znai biti
ovjek. Budunost je, prema oglasu jedne kompanije mobilnih telefona, Orange. Prema jednom proizvoau automobila, budunost je Vauxhall Vectra. A kompjuterski ovisnici
jednoglasno pjevaju: Budunost je World Wide Web.
Vrlo znaajno je to to se program koji se putem satelita
emitira u cijeloj Aziji uveliko zasniva na navodno informativnim vinjetama u kojima zapadni strunjaci ponavljaju
poruku o visokoj tehnologiji kao kreativnom potencijalu budunosti. Podtekst je da su tehnologije budunosti ti resursi
kojima e Zapad omoguiti da nezapadni svijet ima budunost; ta budunost bit e klonirana budunost Zapada. Iako
to izgleda mono i obuhvatno, to je samo zavodljiva povrina, varka kojom se prikriva kako se budunost stvara.
Knjige o biznisu i korporacijama, dostupne na skoro svakom aerodromu, govore nam kako emo svi biti povezani
internetom, podeenim na stotinu kanala, raditi od kue, i
openito kako emo u narednim decenijama ivjeti u tehnolokom blaenstvu. Naprimjer, John Naisbitt u svom djelu Megatrendovi1 kae nam da nas globalni trendovi vode iz
industrijskog u informacijsko doba, od dravnih ekonomija
ka svjetskoj ekonomiji, od predstavnike ka participativnoj demokratiji (moete li igdje na svijetu nai makar i nagovjetaj participativne demokratije?) i od ili-ili logike ka
vieznanoj logici. Dakle, budunost e svuda i svima biti
bolja. (Richard Slaughter pokazao je da su Naisbittovi megatrendovi poluistine koje se ne mogu jasno razluiti, a sama
knjiga malo vie od broure za liberalni kapitalizam.2) Peter
Drucker u Upravljanju za budunost3 savjetuje korporativne

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 236

8.4.2015 16:07:03

Problem studija budunost

237

tipove da se dre svoje kulture, jer budunost je ve tu. Nema


potrebe kontemplirati o tome ta bi se moglo dogoditi ili ta
e se dogoditi u narednim decenijama poto su se te decenije
ve sruile na nas. A u Promiljanju budunosti4 kae se da
e nas nova nauka o kompleksnim sistemima osposobiti da
upravljamo rizicima, dati nam nove metode stvaranja prednosti i strategije rasta da izmislimo osnove konkurencije.
Stoga se budunost nee mnogo razlikovati od sadanjosti
barem u jednom pogledu: korporacije e i dalje dominirati i
imat e nove teorije i nove alate da tu dominaciju i sauvaju.
Poruku takvih radova u vizuelne metafore prevodili su
globalni televizijski programi kao to je CNN-ov Future Watch i BBCjev Tomorrows World. Stalno ponavljanje i intelektualna i vizuelna snaga kojom se te poruke utuvljavaju sluateljstvu imaju ozbiljne posljedice po svijest o budunosti.
Stoga ne udi to velika veina ovjeanstva o budunosti
razmilja samo u smislu reklamnih kliea, korporativnih
strategija i nekakvih zapanjujuih tehnolokih ureaja.
Ali, u ovakve znakove upakovana je i stvarnost iz prizemlja. Uzmimo, naprimjer, najvee promjene posljednjih
godina. Informacijska i komunikacijska revolucija sve duguje tehnolokom napretku. Kloniranje ovce Dolly bilo je udo
bioinenjeringa mali korak od kloniranja ovjeka i ne toliko daleko od redefiniranja smog pojma ljudskosti. To to su
iskorijenjene neke strane bolesti, kao to su velike boginje, i
to se koktelom novih lijekova pod kontrolom dri AIDS, dostignua su savremene medicine zasnovane na tehnologiji.
Osim toga, tehnologija daje mogunost izbora tamo gdje ih
nekada nije bilo. Mnotvo novih tretmana plodnosti omoguuje sterilnim enama da dobiju toliko eljeno dijete; a u ne
tako dalekoj budunosti moi e se birati i fizike osobine,
crte i karakter djeteta. Sve ove inovacije nekim pojedincima

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 237

8.4.2015 16:07:03

238

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

donose istinsku sreu, a mi ostali naemo se u udu, zaslijepljeni sjajem tehnolokog napretka.
Sutinski problem informacijske revolucije je, meutim,
u tome to je veina informacija reciklirana i upakovana u
nove ambalae, koje se strogo biraju. irom svijeta tei se
kompjuterskom opismenjavanju djece, radi se najbolje to
se moe za budue generacije. U nezapadnom svijetu to se
smatra imperativom. Meutim, ova dobronamjerna odluka
da se ne zaostaje za drugima postaje glavno sredstvo za ponitavanje budunosti. Selektivna zapadna shvatanja dominiraju raspoloivim resursima koje uenici mogu pokrenuti
na svojim kompjuterima vie od bilo koje biblioteke, knjiare
ili dosad otvorene kole. Surfati internetom znai zaroniti u
svjetonazor i interese bijelih amerikih mukih studenata.
Ponuda jeftine tehnologije (meutim, nedovoljno jeftine
da obuhvati i siromane), kojom se trenutno moe prevazii marginalnost i iskljuenost opet pothranjuje ideju da se
itav svijet relevantnog znanja moe isporuiti direktno u
uionice i domove nezapadnog svijeta. Informacija se zaista
moe isporuiti ali e ona imati manje nezapadnog sadraja i zavodljivije namjere kloniranja nego to se moglo zamisliti i u decenijama najustrijeg razvoja.
Zato izgleda kao da postoji sutinski zamah koji nas
vodi ka jednoj, determiniranoj budunosti. Tehnologija
se tu projicira kao autonomna i probitana snaga. Poeljni
tehnoloki proizvodi stvaraju veu elju; da bi se rijeio problem njenih nuspojava, potrebna je nova tehnologija. Zato
nastaje trajna povratna petlja. I onaj ko ne zastupa tehnoloki determinizam, mora uvidjeti injenicu da nas je ovaj
impuls, koji se neprekidno ponavlja, zarobio u linearnoj,
jednodimenzionalnoj putanji koja zapravo spreava budunost. Ova putanja zapravo je jedna arhiideologija i, poput

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 238

8.4.2015 16:07:03

Problem studija budunost

239

svih ideologija, inverzna je istini. Iluzija ubrzanog kretanja


stvorena je da prikrije injenicu da mi, u najboljem sluaju,
stojimo u mjestu ili usporavamo. Sve bri i bri automobili ne vode nas nigdje nego u saobraajni zastoj. Ne udi to
zabrinuti graani na Zapadu odustaju od auta i kupuju bicikle. Bri i inteligentniji kompjuteri ne rjeavaju nijedan problem, ve samo stvaraju nove. Biti konektovan zamijenilo
je stvarnu zajednicu. Svi biotehnoloki uspjesi imaju neku
Ahilovu petu koja je prava nona mora i dovode do etikih
paradoksa koje je skoro nemogue rijeiti.
Realnost je da smo se ispeli na tehnoloki plato. Ispostavilo se da futuristika revolucija nema neku zamisao o
budunosti svjedoili smo koliko je milijardi potroeno
zato to kompjuterski programi nisu mogli prepoznati datume nakon 1999. godine. Oni koji su pisali i pravili sve sofisticiranije kompjuterske programe nisu bili svjesni milenija;
trenutna rjeenja sputavaju budunost vie nego planirana.
Budunost se gradi samo nalaenjem trenutnih tehnolokih
rjeenja, a to znai nametanje elja monika. Moda nove
tehnologije izgledaju bolje i bre i vie obeavaju, ali, u stvarnosti one ne poboljavaju na ivot, ne daju vee materijalne
koristi veem dijelu ovjeanstva, niti nas ine srenijima.
Iako je sve snanije vjerovanje u mo tehnologije, u to da e
ona spasiti budunost, ona je, ustvari, jedna opasno zastarjela ideologija. Zato budunost samo to nije eksplodirala.
Jo jedna sila kolonizirala je budunost . Obino su ovu
silu nazivali vesternizacijom, ali sada ona dolazi pod imenom globalizacije. Moda je naivno ovu prvu izjednaavati
s ovom potonjom, ali konani proizvod je isti: onaj isti proces
koji svijet preobraava u ve poslovino globalno selo, koji
brzo smanjuje rastojanja, koji sabija vrijeme i prostor, i oblikuje svijet po slici jedne kulture i civilizacije.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 239

8.4.2015 16:07:03

240

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Globalizaciju moemo identificirati po (najmanje) dva


vana elementa. Prvo, po ekonomskom valu liberalizacije
koji je krenuo 1980ih i nakon pada komunizma dosegao globalne razmjere. Trita su osloboena stega drave i kapital
je sada mogao lahko prelaziti granice. Multinacionalne korporacije u potrazi za jeftinom radnom snagom i poreskim
olakicama, selile su se iz zemlje u zemlju. Globalizacija je
znaila da se jedan potroaki proizvod, kao to je kompjuter, moe praviti u dijelovima na razliitim mjestima, a na
nekom sasvim novom mjestu sklapati. Uprava ostaje u razvijenom svijetu, a mnogi proizvodni sektori nalaze se izvan
zemlje, u zemljama u razvoju, gdje korporacija moe iskoristiti prednosti jeftine radne snage, niih poreza i liberalnijih
reima zatite na radu i zatite okolia. U cjelini, proizvodna
postrojenja imaju vrlo malu ulogu u pokretanju ekonomije
zemalja u razvoju. Globalni kapital sada se mijenja: umjesto
da se zasniva na ulaganjima u resurse i potragom za tritem,
on se okree ka prostornoj optimizaciji i apsolutnoj maksimizaciji mogunosti za profit. Krajnji rezultat je da ekonomijama u mnogim zemljama, i industrijskim i nerazvijenim,
vladaju potroa i moda, na mjestu centralne ekonomske aktivnosti proizvodnju je zamijenila potronja, a privatizacija
postala norma.
Drugo, to to su kulture od Istone Evrope do Afrike
prihvatile liberalnu demokratiju dovodi i do potpunog prihvatanja zapadne kulture. Iako postoji estok otpor univerzalizaciji zapadne kulture, ona je postala vladajua norma, a
podstiu je i podupiru Hollywood, televizija, satelit, pop-muzika, moda i globalne televizijske mree kao to su CNN,
News International i BBC World Service.
Tako globalizacija zadrava sve dobro poznate obrasce zapadnog ekonomskog i kulturnog imperijalizma i ide i

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 240

8.4.2015 16:07:03

Problem studija budunost

241

dalje. Jedan dominantni skup kulturnih obiaja i vrijednosti, jedan pogled na to kako treba ivjeti ivot, globalizacija
promovira na tetu svih drugih. A to ima ozbiljne praktine
posljedice: ne samo da razara nezapadne, lokalne tradicije
i kulturnu praksu, ve ubija i nezapadne opcije budunosti.
Da ponovimo jo jednom: budunost je zakljuana u jednu
jedinu, linearnu projekciju.
Napokon, budunost je kolonizirana i time to su studije budunosti uobliene u jednu disciplinu vrstih granica,
u jedan niz osnovnih principa i pretpostavki sa svim vanjskim obiljejima kristalizirane discipline: uspostavljenim
autoritetima, obiljeenim podrujima istraivanja i miljenja, obrazovnim i strunim organizacijama, bibliografskim
alatima i studijskim vodiima. Pa ipak, studije budunosti
jo nisu punopravna disciplina, iako su stekle sva ta spoljna
obiljeja jedne discipline. Tradicionalno, studije budunosti
kao i studije kulture razvijale su se kao intelektualni i
drutveni pokret koji naglaava pluralitet budunosti, s posebnim akcentom na alternativne budunosti. Kako su se
studije budunosti odomaile i institucionalizirale, posebno
u koridorima amerikih i evropskih korporacija, taj je akcent
poeo iezavati. U ovom organizacijskom okviru, studije
budunosti sinonim su za zapadne interese. Cilj im je sauvati budui pejza u kojemu e se moi iskoristiti tehnoloki
napredak da bi se odrala hegemonija Zapada.
Kao direktna posljedica korporatizacije studija budunosti stvara se uvjerenje da je Amerika mjesto ne samo studija
budunosti nego i sme budunosti. To je osnovna pretpostavka i primarni princip veeg dijela misli o budunostima, koja nie i iz masovnih amerikih organizacija kakvo je
Drutvo za budunost svijeta (World Future Society, WFS), sa
sjeditem u Washingtonu. Mjeseni asopis ovog udruenja

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 241

8.4.2015 16:07:03

242

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

The Futurist, dvomjeseni asopis Future Survey i nauni asopis Futures Research Quarterly, svjesno su osmiljeni alati za stvaranje strune discipline koja, poput antropologije
i orijentalizma, slui interesima dominantne kulture. The
Futurist, u moda je to isuvie blago reeno nesvjesnom
pokuaju da validira najslabije forme tehnolokog konzumerizma, redovno donosi komatoznu viziju o tome kako e
tehnologija poboljati na ivot. Future Survey, najvanije bibliografsko orue u studijama budunosti, ini se potpuno
slijepim za sve to se odnosi na budunost a to multinacionalnim korporacijama ne donosi dobit ili ih pravovremeno
ne upozorava na neto. Udbenici koje izdaje WFS, poput
Studija budunosti Edwarda Cornisha,5 cementiraju svjetonazore iz asopisa The Futurist i Future Survey.
U cijelosti, studijama budunosti pokrovitelji su naunici koji nisu ba sasvim izvan politikih i kulturnih pokreta,
ali koji uope nisu svjesni da je budunost povezana s kritikim pitanjima moi, historije i politike. Zapravo, meu
mnogobrojnim intelektualnim pokretima koji su preplavili
ameriku naunu scenu od 1970ih naovamo, tek nekoliko ih
je koji su ba toliko plitki i ksenofobini, tako oportunistiki
bezobzirni prema nezapadnom svijetu i tako ahistorini u
svojim analizama. To se jezgrovito moe vidjeti na primjeru
nedavno objavljene Enciklopedije budunosti.6 Kratke odrednice za zemlje poput Indije ili civilizacije poput islama unijete su samo kao nuno zlo. Pada u oi da su neke zemlje koje
su ozbiljno angairane na planiranju budunosti, poput Malezije, potpuno izostavljene. Ne postoji apsolutno nikakva
svijest o postojanju brojnih nezapadnih ideja o budunosti,
vremenu, biu i znanju. Na popisu stotinu najutjecajnijih
futurista nalazi se samo jedan koji nije sa Zapada. Nesumnjivo, budunost je zapadna teritorija na kojoj nema mjesta
za nezapadnjake.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 242

8.4.2015 16:07:03

Problem studija budunost

243

To ne znai da nema zapadnih futurista koji se u izgradnji alternativnih vizija budunosti oslanjaju na nezapadne
filozofije i metode saznanja. Ali, ak su i kod njih i istraivanje i vizija vrsto uokvireni unutar evropske tradicije humanizma tradicije koja je potpuno zaogrnuta u sekularistiki
svjetonazor. Krajnji rezultat njihovog rada esto je groteskna parodija nezapadnog miljenja, filozofije i tradicije. Kao
takve, ak i nova duhovnost i new-age vrijednosti, koje
ovi osvjeteniji futuristi nude, u konanici podlijeu diktatu zapadnog sekularizma. Stoga ovi futuristi uvijek gaje
naklonost prema sekularnim formama istonjakog misticizma kakav je zen budizam. Golemi korpus nesekularnih
nezapadnih tradicija gotovo se potpuno ignorira. Jo je vea
ironija kada neki proizvod zapadnog humanizma posuuje tradicionalnu misao iz nezapadne kulture, pa je poslije
prepakovanu nudi domaim ljudima. U najboljem sluaju,
takvo prisvajanje nezapadnih ideja i misli tek je neto vie
od prevakavanja istonjakog misticizma, kao, naprimjer,
u sluaju E.F. Schumachera, gurua ekonomske filozofije iskazane u naslovu njegovog djela Malo je lijepo. Kakav god njegov status na Zapadu bio, kao mistik u istonjakoj tradiciji
Schumacher je bez sumnje mala beba: nezapadnjaci imaju
velike umove i dugu historijsku tradiciju, od kojih se treba
uiti. U najgorem sluaju, nezapadne ideje koriste se u oportunistikoj praksi a kako bi se stekla sumnjiva reputacija,
kao u sluaju Fritjofa Capre.
Dakle, ak i kada studije budunosti navodno posuuju
nezapadne ideje i ugrauju ih u svoj okvir, one ih vrsto usauju u zapadne filozofske ideje. Sve alternativne budunosti
zapravo su razraene unutar ovog jedinstvenog, dominantnog filozofskog nazora. Druge kulture su tu u dekorativne
svrhe, u najboljem sluaju, ili jo gore, da podupru sistem

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 243

8.4.2015 16:07:03

244

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

miljenja i djelovanja koji je zapravo odgovoran za sadanje


nevolje ovjeanstva.
Naravno, nema nieg posebnog u tome kako su studije
budunosti nastajale i razvijale se u disciplinu. One idu stazom koju su u historiji dobro utabale antropologija i orijentalne studije, a u savremenije doba i razvojne studije. Vano
je napomenuti da su ove discipline upadljivo sline po nainu na koji pristupaju nezapadnom svijetu. Funkcionirajui
unutar zapadne teleologije, po kojoj je zapadna civilizacija
arin za mjerenje napretka, normi i vrijednosti, ove discipline evoluirale su tako to su koristile nezapadne kulture
i drutva da se definiraju, razvijaju i rastu. Slijedei njihov
primjer, studije budunosti ne samo da su kolonizirale budunost ve su i same postale instrumentom odravanja i
jaanja te kolonizacije. Studije budunosti, dakle, imaju tamnu stranu koja je na kraju krajeva mnogo tamnija nego
kod antropologije ili orijentalizma. Na jednom drugom mjestu uporedio sam evoluciju studija budunosti s izrastanjem
razvojnih studija:
U tom polju, zapadni autoriteti stvaraju se prvo analizom citata, pregledom literature i vodiima za studije, pa
se onda podruje te discipline omeuje na istraivaka
interesovanja ovih autoriteta. Udbenici iz pera ovih autoriteta postaju glavni nastavni instrumenti u Treem svijetu, a znalci ove discipline odlaze u Trei svijet kao konsultanti i autori tamonjih dravnih razvojnih planova.
Samo je pitanje vremena kada e se eksperti (pobrojani
u Enciklopediji budunosti i drugim radovima iz ove discipline) pojaviti u Treem svijetu kao konsultanti za osnivanje fakulteta i dugoronih planova za budunost. Ovo to
se ve vidi ne sluti na dobro. Ba kao to i nacionalni razvojni planovi brojnih zemalja u razvoju vrlo malo odraavaju interese i potovanje prema autohtonim kulturama
i lokalnim potrebama, tako i brojni nacionalni planovi

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 244

8.4.2015 16:07:03

Problem studija budunost

245

za budunost vie odraavaju interes zapadnih futurista nego nade i tenje lokalnog stanovnitva. Prioritete
u takvim studijama budunosti kao to su Malezija 2020,
Kina 2000. ili Meksiko 2000. nije postavljalo lokalno stanovnitvo, ve izvjetaj US Global 2000.7

Koloniziranje budunosti od strane ovih monih sila znai


da budunost vie nije arena za akciju. Nalazimo se u podruju nove kolonizacije koja ide dalje od fizike i mentalne okupacije, preko konfiskacije naeg bia do potpunog
upijanja. Modernost tolerira nae postojanje kao privjesak
zapadne civilizacije. Meutim, postmoderna budunost jo
je manje tolerantna ona se nee zadovoljiti niim manjim
od potpune asimilacije svih nezapadnih drutava u zapadnu
civilizaciju. Modernost postavlja pitanje: Mogu li nezapadna drutva zaista doivjeti budunost, a da ostanu duevno
zdrava i kulturno netaknuta? Pogled na obzore kolonizirane
budunosti tjera nas da postavimo novo pitanje: Moemo li
mi opstati kao zasebni entiteti, kao neto drugaije, neto
Drugo, a ne zapadna civilizacija?
S obzirom na kratkovidu i jednodimenzionalnu logiku
kojom zapadna civilizacija tei ostvarenju svojih ciljeva i s
obzirom na nedostatak interesa za budunost meu nezapadnim intelektualcima i misliocima, te posljedini (skoro)
potpuni nedostatak svijesti o budunosti u mnogim nezapadnim drutvima, uvjereni smo da su prognoze loe. Osim
ako: ne ponemo misliti o budunosti konkretnije i matovitije; ne pretvorimo budunost u mjesto i stvarne i simboline
borbe; i ne promijenimo budunost otvarajui je za nezapadne mogunosti i ne odmaknemo se od jedne budunosti ka
mnotvu budunosti. Mijenjati budunost znai preispitivati
one sile koje su je kolonizirale i vrijednosti s njima povezane,
i odupirati im se.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 245

8.4.2015 16:07:03

246

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Doivjeti budunost zato znai suoiti se s deterministikom zapadnom budunosti i mijenjati politiki i intelektualni pejza budunosti. Nezapadni intelektualni
projekt budunosti mora ustrajati na otkrivanju politikih
dimenzija sveg znanja o budunosti i definirati budunost
ne kao nekakvo neovisno i neizbjeno podruje, ve kao poprite tehnoloko, globalno i intelektualno sukobljenih
praksi povezanih sa stalnim irenjem Zapada. Teorijski, taj
projekt znai izuavanje ne onog ta bi budunost mogla biti
ili e biti, ve kako se mogu stvarati nove alternative i opcije
i kako se alternativne budunosti mogu oblikovati u skladu
sa eljama i vizijama nezapadnih drutava. Praktino, taj
projekt mora se usredotoiti na razvoj diskursa drutvenog
angamana: podizanjem svijesti zajednica (ukljuujui naune i akademske zajednice) o budunosti, formuliranjem
drutvenih pogleda i ukljuivanjem graana u aktivnosti
oblikovanja vlastitih budunosti.
Da bi oslobodio budunost, nezapadni svijet mora prevazii brojne i znaajne nedostatke. Emancipacijska misao
posljednjih godina uglavnom se koncentrira na obnavljanje
jedne posebne prolosti. Nezapadnjaci poinju cijeniti kreativnost vlastitih tradicija i praviti nesigurne korake ka izuavanju te kreativnosti kao dinamikog pojma. Meutim, jo
uvijek zaobilaze problem prekinute veze izmeu prolosti i
sadanjosti, da ne govorimo o onoj izmeu prolosti i budunosti. Prolost je postala, a za mnoge azijske konceptualne
tradicije uvijek je i bila, neki meuprostor u kojem stanuju
ideali i tenje. Zbog tog je pukao ponor izmeu razumijevanja tradicije i imaginativnih sposobnosti da se o tradicijama
misli unaprijed. Imaginativni skok oteavaju i jezika ogranienja, kao i limiti tehnika i metodologije studija budunosti.
Svrha gledanja u zasebnu prolost jeste poduprijeti potragu
za alternativama zapadnoj dominaciji i osigurati kontinuitet

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 246

8.4.2015 16:07:03

Problem studija budunost

247

vrijednosti tako da nezapadni svijet moe ii naprijed neokrnjenog identiteta. Meutim, sporno pitanje je da li je potraga
za alternativama urodila time da javnost nezapadnog svijeta
iz svog vidokruga potpuno iskljuuje budunost. Tradicija
se prodaje izvan tehnoloke magije dananjice i sutranjice.
Ona moda nudi utjean odgovor na uasne probleme siromatva, ali ne i pristup moi. Alternativna tehnologija postala je tehnologija za siromane, a glavni interes pravog
razvoja bio je ovladati modernom zapadnom tehnologijom.
Oni koji kritiziraju zapadnu tehnologiju zasada ne uspijevaju
razviti proizvode alternativnih tehnologija koji bi bili spona
naina ivota s mogunostima trita, bilo za nezapadni svijet, bilo za new-age trita na Zapadu.
Vraanje historiji u nezapadnom svijetu bilo je kratkog
daha. Meutim, i pored toga ona ima potencijal da uzdrma
samozadovoljne prognozere budunosti i da im narui ogranienu viziju. U historiji se mogu nai primjeri za razliita
stajalita o tome ta se danas zapravo zbiva, a iz njih mogu
ponii nova pitanja o tome kako se stvara budunost. Korporativni prognozeri budunosti listom su se digli da zauzmu
stav o pacifikom stoljeu, da prihvate pogled na budunost orijentiran na zemlje Pacifikog obrua. Pripremajui
se za dememorijalizaciju dolaska Vasca de Game, veliki dio
Azije sluajno je otkrio svijet koji je njegovim dolaskom prekinut. Iza ovoga stoji jedna vizija budunosti orijentirane na
podruje oko Indijskog okeana, njegove historije i meusobne povezanosti koja otvara nove poglede ne samo na daleku
prolost, ve i na sadanje trendove, te stoga ima potencijal
da kreira razliite i mnoge budunosti. Meutim, koliko je
alternativnih mislilaca izvan Zapada spremno otarasiti se
Zapada kao integralnog dijela njihovog miljenja i sredita
njihove svijesti o budunosti? Trgovinski svijet Azije funkcionira neovisno o Evropi, na manjim i udaljenim tritima.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 247

8.4.2015 16:07:04

248

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Trgovinski svijet Azije funkcionira kroz pluralnost i meupovezanost kroz razlike. Trgovinski svijet Azije opet ima
potencijal za odrivi dugoroni razvoj trgujui samo na svom
podruju. Taka oslonca u prolosti bio je arhipelag Jugoistone Azije; on je danas opet pokreta dinaminog razvoja
koji se u talasima kree prema vani i ponovno uspostavlja
stari svijet azijskih veza. Ovo je tema s obiljem mogunosti
za integraciju znanja o prolosti i budunosti, ali se tako rijetko i slabo analizira da ne uspijeva proizvesti uinak koji bi
mogao biti izazov zvaninom miljenju o budunosti. To je
podesna konceptualna osnova s koje se moe ruiti cijela ta
zvanina ideja o tome kako je budunost stvarana i kako e
se oblikovati.
S ovog stajalita, studije budunosti nisu i ne mogu biti
disciplina u konvencionalnom smislu. Zapravo, da su studije budunosti bile punopravna disciplina, one bi ile putem
ekologije, kulturnih studija, feministikih studija i potpuno
se adaptirale. Znanje o budunosti podrazumijeva spaavanje studija budunosti od bilo kakvih disciplinarnih ogranienja i od kandi dresera struke i akademskih birokrata.
Studije budunosti moraju biti potpuno otvorene, nedovrene i nepredvidive, pa zato moraju funkcionirati kao intelektualni pokret, a ne zatvorena disciplina. One moraju djelovati kao opozicija dominantnoj politici i kulturi naeg vremena, odupirati se i kritikovati nauku i tehnologiju (najmonije
pokretae promjene i miljenja), globalizaciju (najmoniji
proces homogenizacije), kao i lineranim, deterministikim
projekcijama (zvaninoj dogmi) sme budunosti. Studije
budunosti moraju biti, rijeima Ashisa Nandyja, igra nesaglasnih vizija,
pokuaj da se povea mogunost ovjekovih izbora, time
to e se rekonceptualizirati politiki, drutveni i kulturni

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 248

8.4.2015 16:07:04

Problem studija budunost

249

ciljevi; tako to e se identificirati novonastala ili prethodno zapostavljena drutvena patoloka stanja koja se
moraju razumjeti, suzbiti ili prevazii; time to e se povezati sudbine razliitih politika i drutava predvianjem
njihovih zajednikih strahova i nada.8

Za istinski preobraaj studija budunosti u pokret otpora


statusu quo mora se promijeniti njihov konceptualni jezik.
Studije budunosti ostat e nepoznanica nezapadnom svijetu sve dok su osnovni pojmovi i kategorije te discipline iz dominantne civilizacije. Eto zato nezapadna drutva, uprkos
najboljim namjerama praktiara ovih studija, esto zavre
podrivanjem autohtonih vizija i budunosti. Ako je budunost stanje svijesti, onda e ta svijest dati pravi smisao samo
ako proizlazi iz dubina te kulture. To znai da mora postojati
mnotvo raznovrsnih studija budunosti, gdje svaka koristi
konceptualna orua odreene kulture i time odraava sutinske vrijednosti i interese te kulture. Pluralnost budunosti mora se reflektirati u pluralnosti studija budunosti.
Dakle, intelektualci u nezapadnim drutvima morat e
se ozbiljno baviti budunou, ili e postati zarobljenici tue
budunosti. Oni e morati promijeniti aktueliziranu budunost mijenjanjem budue svijesti svojih drutava i formuliranjem vizija svojih kultura iz vlastitih ideja i kategorija te
kulture. Vjerovatno se studije budunosti u razliitim kulturama nee moi potpuno razumijevati preko kulturnih
granica, ili konkretnije u kuhnovskom smislu izmeu
autohtonih ideja nezapadnih studija budunosti i zapadnih studija budunosti postojat e inkomenzurabilnost.
Ova neuporedivost proistei e iz razliitih normi i kognitivnih vrijednosti, iz razliitih iskustava, kao i iz injenice
da se mnogi nezapadni pojmovi i kategorije ne mogu izraziti u engleskom jeziku. Osim toga, neuporedivost e sama

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 249

8.4.2015 16:07:04

250

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

po sebi biti jedan oblik otpora i osigurati kako raznolikost u


mimoilaenju, tako i pluralnost opcija za budunost. Studije
budunosti tako bi mogle postati prava avantura i proizvesti
kaleidoskop vizija, te spajati stvaralaku snagu i moralne interese Drugih s politikim aktivizmom.
U problemima se esto nae i sjeme njihovih rjeenja.
Naa svijest o kolonizaciji budunosti budi se u kljunom trenutku historije, na smom kraju zlatnog doba kolonizirajue
civilizacije. Kako bi Ibn Haldun to rekao, Zapad, kao i sve
druge civilizacije, sada mora opadati, da bi se opet uzdignuo
u nekoj dalekoj budunosti. Sadanja faza u ciklusu uspona
i pada civilizacija naginje azijskim civilizacijama. Sljedee
stoljee pripada Aziji, posebno Indiji i Kini. Sredite svjetske
trgovine ve se pomjerilo na Pacifiki basen bez obzira na
ekonomske probleme koje je Jugoistona Azija imala krajem
20. stoljea. Za Zapad, uspon Azije mogao bi znaiti povratak
u budunost od prije hiljadu godina. I Indija i Kina, spremne da postanu globalne civilizacije, stoje na poetku ciklusa koji bi mogao potrajati milenij; zapadna civilizacija stoji
na kraju ciklusa koji traje ve hiljadu godina.
Ali, nije dovoljno samo prihvatiti taj ogromni potencijal rasta Azije, ak i kada ga se rekonceptualizira u jezik
ciklusa. Alternativne budunosti zaista e se pojaviti kada
Azija pone razmiljati iznova, marginalizirajui Zapad. To
je ona vrsta jednadbe u kojoj se zapadna dominacija neumorno namee kao nemisao. Jugoistona Azija i napredne
ekonomije Istone Azije izolirale su se od recesije 1980ih
snagom svoje sve vee ekonomske interakcije. Ovo je tema
koja u zvaninom miljenju o budunosti ne figurira neto
naroito. Ali, to za nas mora biti polazite, spremnost Azije
da misli nezamislivo. Umjesto da bude rtva potpuno kolonizirane budunosti, Azija o sebi mora misliti kao o izvoru

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 250

8.4.2015 16:07:04

Problem studija budunost

251

vlastitih alternativa koji moe stvoriti vlastitu bazu podrke.


U dosadanjoj prii, one azijske zemlje koje su se najvie pouzdale u vlastiti potencijal dugoronog rasta veinom su u
ropstvu podrke Zapada; one imaju najmanje mogunosti da
i na svoje moi motre drugaije doli u zapadnjakim terminima i jeziku zapadnih studija budunosti. ini se da je kolonijalizam predisponirao kolonizirane narode da razmiljaju
samo u kolonijalnim pojmovima. Taj se krug mora prekinuti.
Historija i njeni ciklusi daju nam nadu budui da slue
kao pamenje orijentirano na budunost. Moemo koristiti
vlastitu historiju i tradiciju da prekinemo vlast sadanjosti
nad budunou. Ali, prvo sebe moramo opremiti za taj teki
i vani zadatak. Pa, zato: pripremite se da spaavate sve nae
budunosti.
BILJEKE
John Naisbitt, Megatrends: Ten New Directions Transforming Our Lives, Warner
Books, 1984.
2
Richard A. Slaughter, Looking for the Real Megatrend, Futures, 25 (8) (October
1993).
3
Peter F. Drucker, Managing for the Future: The 1990s and beyond, Butterworth-Heinemann, Oxford, 1992.
4
Rowen Gibson (ed.), Rethinking the Future, London, Nicholas Brealey Publishing,
1996.
5
E. Cornish, The Study of the Future, World Future Society, Bethesda, Maryland,
1977.
6
George Thomas Kurian and Graham T.T. Molitor (eds.), Encyclopedia of the Future,
Macmillan, New York, 1996. (dva toma).
7
Zia Sardar, Colonising the Future: The Other Dimension of Future Studies, Futures, 25(3), 1993.
8
Ahis Nandy, Bearing Witness to the Future, Futures, 28 (6/7) August-September
1996.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 251

8.4.2015 16:07:04

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 252

8.4.2015 16:07:04

TA PODRAZUMIJEVAMO
POD ISLAMSKIM BUDUNOSTIMA?

U osvit 21. stoljea muslimanski svijet naao se u bespomonoj situaciji, nesiguran, marginaliziran, potinjen, gnjevan
i frustriran. Iako se mnogo ta promijenilo u posljednjih
stotinu godina, malo se ta promijenilo u pogledu politike
moi. Na poetku 20. stoljea, kada je muslimanski reformator Demaluddin Afgani (Jamaluddin Afghani) pozivao
na oivljavanje idtihada (slobodnog miljenja) i stvaranje
globalne panislamistike alijanse, vei dio muslimanskog
svijeta jo je bio pod kolonijalnom vlau, a zakrljali hilafet jo uvijek je postojao. Stanje muslimanskog naroda
ummeta njegova potinjenost Zapadu, siromatvo i zavisnost izazivali su osjeanja beznaa i oaja. U roku od dvije
decenije hilafet je bio dokrajen. Deceniju kasnije, kada su
diljem muslimanskog svijeta odjekivali pozivi na idtihad
i dihad, otpoela je nova borba. Polovinom ovog stoljea,
veina muslimanskih zemalja stekla je nezavisnost tek da
bi otkrile, nakon nekoliko decenija razvoja i vesternizacije,
da su jo uvijek ekonomski i politiki podjarmljene od Zapada. Tokom 1970ih i 1980ih kratko su osjeale euforiju zbog
islamskog preporoda prije nego to e, poetkom 1990ih,
ponovo otkriti da su apsolutno bespomone u svijetu koji se
ubrzano mijenjao i muslimane vraao na poetak stoljea:
plus a change, plus cest la mme chose to se vie stvari
mijenjaju, to vie ostaju iste.

253

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 253

8.4.2015 16:07:04

254

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Tokom 20. stoljea muslimani su posrtali iz krize u


krizu. ak i s mukom ostvareni uspjesi, poput stvaranja
Pakistana kao prve islamske drave, oslobaanja Alira
nakon estoke borbe protiv Francuza i poletno izvojevane
nezavisnosti brojnih muslimanskih zemalja, nisu popravili ukupnu situaciju muslimana. Na mnogim stranama
muslimanskog svijeta, posebno u Africi i zemljama poput
Bangladea i Irana, obini narod je svakodnevno ivio tee
i bio pogoen siromatvom ak i vie nego u doba kolonijalizma. U Podsaharskoj muslimanskoj Africi stalno vlada
masovna glad. U dananjem svijetu, sedmero od deset ljudi
izbjeglih od rata, ugnjetavanja i gladi jesu muslimani. Pred
kamerama znatieljnih globalnih televizijskih mrea, muslimanske drave otkrile su svoju potpunu nemo da sprijee etniko ienje i genocid nad muslimanima u Bosni.
Rat protiv terora i unutranje svae i razmirice pretvorili
su Irak i Afganistan u pusto.
Kako stvari stoje, ovakvo e stanje potrajati. U svijetu u
kojemu se stopa promjena i sma rapidno mijenja, strukture
koje su tlaile i potinjavale muslimane samo e se jo bolje
utaboriti. U globalizaciji, promjenu ne karakterizira samo
to to je globalna, ve je ona i trenutna, brza reakcija, sloena, haotina, ireverzibilna. To znai da svijet neprestano
preobraavaju strelovite naune, tehnoloke, kulturne i politike promjene. Mo onih koji upravljaju ovim promjenama Sjeverne Amerike, Zapadne Evrope i multinacionalnih
kompanija poveava se u istoj srazmjeri. U muslimanskom
svijetu, brze i neprekidne promjene iznose na vidjelo nove i
dublje krize; stvaraju dodatne smutnje i pometnje, ak i vie
destabiliziraju muslimanska drutva, zbog ega ona postaju
jo pokornija i jo podlonija manipulaciji i dominaciji.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 254

8.4.2015 16:07:04

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

255

UBRZANA STOPA PROMJENA

Uzmimo samo brzinu kojom se muslimanski svijet transformirao u posljednje tri decenije. Poetkom 1970ih muslimanskim svijetom iri se entuzijazam i nada. Smatralo
se da muslimanske zemlje i zajednice doivljavaju kulturni
preporod. Svuda se govori o islamskom oivljavanju i zori
novog slavnog doba. Islam, mislilo se, brzo postaje snaga u
meunarodnoj politici. Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) sazrela je i poela pokazivati miie; postojalo je
izobilje finansijskih resursa za razvoj i modernizaciju. Sudan
je trebao postati itnica za Bliski Istok. Kada je Organizacija
islamske konferencije (OIC) poela organizirati islamske samite jedan za drugim, moglo se naslutiti jedno novo muslimansko jedinstvo, dotada nezamislivo. Islamske konferencije su se odravale na svaku temu koja se mogla zamisliti,
u svim velikim gradovima muslimanskog svijeta. Izgledalo
je kao da je islamska misao prenesena iz srednjeg vijeka u
moderno doba. Islamska revolucija u Iranu dala je dodatni
zamah ovoj euforiji. Mogla se napokon uti jedna savremena pria o uspjehu islama. Islamska revolucija proizvela je
prvu islamsku dravu u historiji; muslimanske zemlje smatrale su svojom obavezom slijediti ono to je Iran predvodio.
Oekivalo se da napreac u cijelom muslimanskom svijetu
buknu revolucije. Muslimani su posvuda traili uvoenje erijata, a islamski pokreti u Pakistanu, Sudanu i Egiptu poveli
su borbu za transformaciju tih zemalja u islamske zemlje.
Pakistan i Sudan uspjeli su ak provesti neke forme erijata
i proglasiti se islamskim zemljama. Islamizacija je 1980ih
godina bila uobiajena irom muslimanskog svijeta. U meuvremenu su mudahedini u Afganistanu stekli snagu supersile: sa pet milijardi dolara pomoi samo od Saudijske Arabije i amerikim orujem poeli su tjerati ruskog medvjeda iz

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 255

8.4.2015 16:07:04

256

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Afganistana, i napokon, nakon decenije krvavih borbi, uspjeli istjerati Sovjete sa svoje rodne grude.
A onda su stvari krenule nizbrdo; ili je, moda, realnost
spustila muslimanski ummet na zemlju. Politika, administrativna i organizacijska nesposobnost brojnih vlada u
Afganistanu, ukljuujui i talibansku, razbila je i podijelila
zemlju. Moda su mudahedini doveli do raspada Sovjetskog saveza, kako to tvrdi Ali Mazrui,1 ali smjena vlade s
predsjednikom Mohammedom Najibullahom ve je druga
pria. Pokazalo se da oni nisu kadri da se transformiraju iz
grupe neustraivih, ali nediscipliniranih planinskih ratnika
u discipliniranu, ujedinjenu stranku politiara sposobnu da
oformi i predvodi vlast.
Slino, ispostavilo se da se revolucija u Iranu, uprkos
svojim islamskim akreditivima, ne razlikuje od bilo koje
druge revolucije u historiji. Petrodolare, u koje su se polagale tolike nade, progutale su amerike i evropske banke i
vree bez dna trgovaca orujem. I onaj arapski novac koji
je naao puta do pojedinih muslimanskih zemalja bio je, u
pogledu modernizacije i razvoja, od male ili nikakve pomoi. Zapravo, kako su pojedine zemlje, poput Sudana, Pakistana i Bangladea padale u vir siromaenja i nazatka, totalno
siromatvo raslo je geometrijskom progresijom. Ispostavilo
se da je eksperiment s islamizacijom i provedbom erijata
obina anahrona farsa, a sve to je postigao bile su naruena
drutvena pravda i produbljena nesloga u zajednici. Uvidjelo
se da su islamski pokreti, koji su prije samo dvije decenije
nudili tolike mogunosti i obeanja i koji nisu bili ba bez
ikakvog dodira sa stvarnou, ipak intelektualno propali i
opasno nekompetentni.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 256

8.4.2015 16:07:04

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

257

TA JE POLO PO ZLU?

Dakle, ta je polo po zlu? Zato su se obeanja i nade iz


1970ih tako brzo preobrazile u none more i bespomonost
1990ih? Zato je u protekloj deceniji glavna tema muslimanskih drutava iznenada postao terorizam?
Gdje je skrenuo islamski preporod? ta se to moglo desiti s reafirmacijom muslimanskog kulturnog identiteta? Neuspjeh iz prethodnih decenija, zapravo iz itavog prethodnog stoljea, bio je u tome to muslimani nisu znali cijeniti
vlastite snage, razumjeti realnost savremenog svijeta i prilagoditi se brzim promjenama. Muslimani su bili prinueni
reagirati na izazove, jedan za drugim, i ili od jednog do drugog orsokaka: reagirali, reagirali i reagirali. Put naprijed, a
to nam se ini jedinim racionalnim putem, za muslimane
mora postati proaktivan, a ne reaktivan: mora planski oblikovati budunost i realno ocijeniti sadanju teku situaciju,
dobro procijeniti historijske mane i stei duboko razumijevanje savremene svjetske zbilje.
Svrha studija islamskih budunosti jeste ucrtati put koji
vodi iz sadanjeg orsokaka, stei saznanja o tome kako se
predviaju promjene i kako se njima upravlja, te mapirati
poeljne alternativne budunosti za muslimane. Poduhvat
islamskih budunosti trai odluan odmak od konvencionalne muslimanske misli kakva jeste zasnovana na okotalom tradicionalizmu i jednodimenzionalnom tumaenju
modernog i postmodernog svijeta , te smjelo i matovito
hvatanje ukotac s izazovima koji stoje pred muslimanima.
Taj poduhvat zahtijeva novo, dublje, futuristiko razumijevanje islama i svjesnu, kolektivnu elju da se izae iz sadanjeg
orsokaka. On takoer treba intelektualnu hrabrost i imaginaciju: zamisliti ono to je dosad bilo nemogue zamisliti,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 257

8.4.2015 16:07:04

258

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

razvijati ideje koje su ivotarile na marginama i predvidjeti


ono to izgleda kao neostvariv san. Pa, krenimo u budunost.
GDJE JE BUDUNOST?

Nije jednostavno razmiljati o budunosti; obeshrabruje


sama ideja da se bavimo time kako bi stvari mogle izgledati za dvadeset, pedeset ili ak i za stotinu godina. Problem
uslonjava injenica da budunost ne postoji stvarno: to je
uvijek vrijeme koje tek treba doi. Osim toga, budunost ne
postoji ni u budunosti, jer budunost postoji samo kada postane sadanjost a tada prestaje biti budunost. Poto budunost zapravo ne postoji, mora se izmisliti; drugaije reeno, moraju se stvoriti i izuavati ideje o budunosti. Ideje o
budunosti vane su zato to na nae misli i djela ne utjeu
samo naa poimanja onoga to se dogodilo u prolosti, ve i
nae zamisli o tome ta bi se moglo dogoditi u budunosti.
Dakle, iako je budunost neuhvatljiva i nesigurna, ona je i
podruje na koje moemo utjecati. Prolost ne moemo mijenjati; moemo samo interpretirati i reinterpretirati historiju, ali je stvarno ne moemo promijeniti. Ni sadanjost ne
moemo promijeniti: to zahtijeva trenutnu promjenu, to je
nemogue. Ali, s tom naom nemoi da posjedujemo konano znanje o budunosti u ravnotei je naa mo da budunost oblikujemo. I pojedinci i drutva imaju mogunosti da
oblikuju vlastitu budunost.
Kako moemo oblikovati vlastitu budunost? Zamislimo pobonog muslimana ija je jedina elja da ode u sveti
grad Mekku u Saudijsku Arabiju i obavi hodoae, hadd.
On zna kako se obavlja hadd, ali nikada nije bio u Mekki i
trenutno nije u Mekki. Dakle, predodbu o tome on nema ni
iz prolosti, ni iz sadanjosti; ali, mogue je imati dragocjenu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 258

8.4.2015 16:07:04

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

259

sliku o obavljanju hadda u budunosti. Budue vrijeme jedino je podruje gdje on kao moguu moe imati sliku koja
je u sadanjosti lana. A budunost, u koju on smjeta tu
svoju eljenu sliku, prua se do njega da tu sliku oivi. Da bi
ovu buduu sliku pretvorio u stvarnost, taj poboni musliman godinama tedi sve dok ne uspije skupiti dovoljno finansijskih sredstava da krene na put u Mekku. Ali, njegovi
planovi ne tiu se samo finansijskih resursa. On planira i to
ko e voditi rauna o njegovoj porodici i poslu, moda tokom
dva mjeseca. Planira i nepredviene situacije. ta, naprimjer,
ako, zbog neoekivanih okolnosti, ne mogne obaviti hadd
one godine kada je planirao? ta ako se razboli u Mekki; ili,
budui da je u godinama umre? Dakle, ostvarenje jedne
budue zamisli zahtijeva briljivo i detaljno planiranje, koje
podrazumijeva mnoga pitanja tipa ta ako.
to vai za pojedinca, vai i za drutva. Da bi oblikovalo odrivu budunost, drutvo treba predodbu ili viziju o
svojoj budunosti. Ono potom mora mapirati put koji vodi
ka ostvarenju te budunosti: kako odavde stii ondje? U
tu mapu mora se unijeti mnotvo ta ako pitanja: varijable
koje mogu krenuti naopako, prepreke koje, ini se, iskau niotkuda, razliite staze kojima se moe krenuti, alternative i
opcije koje podstiu razliite izbore koji se moraju napraviti.
Dakle, ono to imamo nije samo jedna budunost, ve itavo
mnotvo budunosti.
U studijama budunosti o budunosti uvijek mislimo
kao o pluralu: budunosti. Cilj nije toliko predvidjeti budunost (to je vrlo rizian zadatak), ve anticipirati mogue budunosti i raditi na oblikovanju one najpoeljnije. Svjesno i
racionalno miljenje i djelovanje ka poeljnim budunostima podrazumijeva osjeaj za smjer: znati predviati. Drutvo
sa osjeajem za smjer ide ka planiranoj budunosti, eljenim

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 259

8.4.2015 16:07:04

260

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

ciljevima i ostvarivim vizijama, te predvia sve mogue alternative, ukljuujui neeljene budunosti koje moe susresti na svom putu. Nasuprot tome, besciljno drutvo tetura
od jedne budunosti do druge. Drutvo koje samo reagira na
promjene, jednu za drugom, ii e iz krize u krizu dok ne ue
u takvu iz koje vie nema izlaza.
Drutvo bez cilja na budunost gleda kao na monu rijeku. Ogromna bujica historije neumoljivo nosi sve pred sobom. Pokuaji da joj se promijeni tok ne razlikuju se mnogo
od bacanja ljunka u maticu: oni naprave nekoliko valova, ali
nemaju stvarnog uinka na monu rijeku. Rijeni tok moe
se promijeniti samo prirodnim katastrofama kakve su zemljotresi i klizita: Boijom voljom. Ovdje imamo fatalizam
na djelu. S druge strane, drutvo s osjeajem za smjer na budunost gleda kao na veliki okean. Ima mnogo odredita na
njemu i mnogo alternativnih puteva do tih odredita. Dobar
navigator iskoritava glavne struje promjena i podeava svoj
kurs prema njima, stalno je na oprezu zbog tajfuna i promjena vremenskih prilika, paljivo kormilari kroz maglu ili kroz
vode kojih nema ucrtanih na kartama, i tako sigurno stie
na eljeno odredite.
MISLITI O ALTERNATIVNIM BUDUNOSTIMA

Kada mislimo o alternativnim budunostima, obino razmiljamo o pet vremenskih horizonata:


1. Neposredna budunost: vremenski horizont do godine dana. Kao horizont za planiranje, on predstavlja
prilino ogranien izbor, budui da ga uveliko diktira
prolost. Sadanje odluke ili djela imaju malo ili nimalo utjecaja na ovaj vremenski okvir; u ovom intervalu samo krupni dogaaji mogu izazvati poremeaj.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 260

8.4.2015 16:07:04

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

261

2. Bliska budunost: jedna do dvije godine. Ovo je vremenski okvir koji zemlje treeg svijeta obino uzimaju za svoje razvojne planove. Sadanje odluke i politiki izbori mogu izazvati odreene promjene u ovom
vremenskom okviru; meutim, u ovom vremenskom
horizontu nije mogue izvesti revolucionarne promjene. Planiranje bliske budunosti dobro je za evolutivno napredovanje; razvojni planovi uspijevaju
jedino ako se uspjesi akumuliraju iz jednog plana u
drugi. Meutim, historija razvojnog planiranja pouava nas da, u veini zemalja u razvoju, izmeu odreenog petogodinjeg plana i narednog petogodinjeg
plana postoji prekid. Rezultat lii na teturanje pijanca. Nakon uzastopnih razvojnih planova, mnoge zemlje treeg svijeta zavrile su tamo odakle su pole.
3. Jednogeneracijska budunost: dvadeset godina od sadanjeg trenutka. To je vrijeme potrebno da jedna generacija odraste i sazrije. Odluke koje danas donesemo
nee promijeniti svijet u kojem emo ivjeti sljedeih
pet godina, ali e drastino promijeniti svijet u kojem
emo ivjeti za narednih 20 godina; s tim iskustvima
sazrijevat e sljedea generacija. U ovom vremenskom
okviru moe se uraditi skoro sve. Zadivljuje injenica
da je poslaniku Muhammedu bilo dovoljno 23 godine
da potpuno promijeni plemensko drutvo Arabije i razvije jednu civilizaciju praktino ni iz ega. Primjeri iz
novijeg doba: kad je jednom donesena odluka, trebalo
je samo etiri godine da se napravi atomska bomba i
samo osam godina da ovjek ode na Mjesec! U osnovi,
jedna generacija je sve to je potrebno da se ostvari
svaka realistina vizija budunosti.
4. Viegeneracijska ili udaljena budunost: od jedne do
nekoliko generacija, u trajanju do 50 ili 60 godina.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 261

8.4.2015 16:07:04

262

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Iako je ovo uglavnom nekontrolirana i nedefinirana


budunost, mogue je unaprijed vidjeti ili aktivirati
mogunosti ili krize.
5. Daleka budunost: za 50 godina i dalje. Ovo je podruje naune fantastike: o ovom vremenskom okviru
mogue je samo spekulirati. Meutim, ni ove vremenske granice nisu tako daleke kako se misli. Zamislite samo: vi, vai roditelji, roditelji vaih roditelja
to je 100 godina vae line historije. Zamislite i ovo:
vi, vaa djeca, vai unuci to je jo 100 godina vae
line budunosti. Pojedinac se kree unutar 200 godina proirene sadanjosti porodinog lanca.2
Proirena sadanjost: porodini lanac
roditelji roditelja roditelji mi djeca unuci
200 godina

1900.

2000.

2100.

Koji vremenski horizont najvie odgovara za studije budunosti? Pa, to su bra kola, to su potrebna dua svjetla farova da
moemo dobro vidjeti, ako hoemo izbjei opasnosti i zamke.
to je bra stopa promjena, to moramo gledati dalje u budunost. S obzirom na ekstremno ubrzan tempo promjena, njegovu povezanost s drugim pojavama, moramo raditi u vremenskim okvirima od barem jedne, ako ne i vie generacija. Mnoga planiranja budunosti i vizionarska djela, stoga, izvode se
u vremenskom horizontu izmeu dvadeset i pedeset godina.
Budunost je, naravno, proizvod kako prolosti, tako
i sadanjosti. A u futuristikom planiranju mora se uzeti

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 262

8.4.2015 16:07:04

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

263

u obzir oboje, i naa historija i nae sadanje okolnosti. To


znai da razmiljanje o budunosti mora biti prospektivno:
mora obuhvatiti znanje iz prolosti i sadanjosti. Historija je
podruje identiteta; a budunost bez identiteta i nije budunost. Ali, nema sva historija ulogu u budunosti; da je tako,
mi bismo naprosto ivjeli samo u historiji. Sva drutva imaju
jednu ivu historiju, esto nazvanu tradicijom, koja modelira njihov historijski identitet. Tu tradiciju, u njenoj ivoj,
ivotvornoj formi, a ne u njenoj okotaloj, beivotnoj formi,
moramo uzimati u obzir kada razmiljamo o oblikovanju
odrive budunosti. Kada razmatramo savremenu realnost,
moramo biti sigurni da ne polazimo sa neke nemogue ili
neodrive pozicije. Moramo uvaavati savremeni svijet sa
svom njegovom sloenou i protivrjenostima.
U svakom radu okrenutom budunostima, postoje odreena bitna obiljeja koja se moraju uzeti u ozbir. U globaliziranom svijetu, sve je povezano sa svim drugim. Meupovezanost i meuovisnost globalne su norme. To znai da problemi ne postoje izolirani, niti se mogu rjeavati izolirano.
Jedan jednostavni zdravstveni problem nema samo medicinske karakteristike, ve sadri i naune, obrazovne, okoline, drutvene i ekonomske komponente, te komponente
kulture ivljenja. Zato su za funkcionalno rjeenje potrebne
ulazne jedinice iz svih ovih podruja. Dakle, ispostavlja se
da su ak i oni naizgled jednostavni problemi zapravo sloeni: sloenost je sutina savremenih problema, od kojih je
veina meusobno povezana tvorei mreu problema ili
problematiku.3
Situaciju pogorava brzi tempo promjena. Da bismo procijenili kakav je tempo promjena, uzmimo samo injenicu da
je za razvoj modernog broda trebalo vie od hiljadu godina,
dok je za razvoj modernog aviona trebalo manje od ezdeset

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 263

8.4.2015 16:07:04

264

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

godina; evolucija osobnih raunara slijedi put tampane


knjige, ali umjesto 600 trajala je 40 godina; mnoge visoke
tehnologije zastarijevaju i bivaju zamijenjene novom za manje od pet godina; kapacitet mikroipa udvostruava se svake dvije godine! Sloenost savremenih problema se, stoga,
poveava s promjenama koje donosi nauni i tehnoloki razvoj. Uistinu zapanjujua zamrenost problema esto paralizira proces odluivanja, i taj proces poinju karakterizirati
stalno odlaganje i izbjegavanje odluivanja tzv. sindrom
odluke koja nestaje.4
To to je svijet meuovisan i meupovezan takoer znai da ne moe biti izoliranosti. Promjene u komunikacijskoj
i informacionoj tehnologiji, globalnim televizijskim mreama, razvoju interneta, mree svih mrea kompjutera irom
svijeta, znae da se svijet brzo smanjuje. Sve kulture, male
ili velike, obavezne su meudjelovati jedna s drugom i stvarati sinteze i antisinteze. Ideje kulturne istoe i monolitnih
institucija svih vrsta osuene su na propast. Ono to je oduvijek vailo u poljoprivredi (da jedno sjeme, ako se stalno
sije u isto tlo, iscrpljuje zemlju i daje sve manji i manji urod)
vai i za ljudske kulture: velike strukture u kojima dominira
jednoumlje ili su svezane ludakom kouljom jedne, sveobuhvatne ideologije, ne mogu se odrati. Do brzog raspada
Sovjetskog saveza umnogome je dolo zbog bezumlja sovjetskog komunizma iskazanog u monolitnom karakteru sovjetske drave. Pluralnost i raznolikost nisu samo sutina odrivosti, ve i kamen temeljac stabilnih drutava i dinaminih
kultura. Monokulturama u budunosti nema mjesta.
S obzirom na to kakva je savremena realnost, studije
mogunosti ne mogu biti unificirana, jednopredmetna disciplina. Po smoj prirodi onoga ime se bave, studije budunosti jesu transdisciplinarna i multidisciplinarna aktivnost.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 264

8.4.2015 16:07:04

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

265

One se bave i sloenou i protivrjenostima svojstvenim svijetu; one razmatraju kako globalne, tako i lokalne dimenzije
planiranja; one istiu i meuovisnost i meupovezanost; i one
obuhvataju pluralnost, kao i aktivno uee na svim nivoima
drutva i kulture. Onoliko koliko studije budunosti podrazumijevaju sistematino i disciplinirano, empirijsko i racionalno istraivanje buduih mogunosti, one su nauka. Meutim, u studijama budunosti nije mogue praviti eksperimente; dakle, u tom smislu, studije budunosti nisu nauka.
Onoliko koliko studije budunosti podrazumijevaju predvianje, analizu mogunosti, stvaranje vizija i predodbi, one
su umjetnost. One su umjetnost predvianja zasnovana na
nauci istraivanja.
ISLAMSKE BUDUNOSTI
ETRDESET GODINA OD DANAS

Pa, kako emo onda oblikovati eljenu budunost, za, recimo


dvadeset ili etrdeset godina od danas?
Prvo su nam potrebni osnovni alati. Potrebne su nam
slike o tome kako bi budunost mogla izgledati. U sutini,
trebamo dvije vrste slika. Prva vrsta su one koje nam govore kakva e budunost biti ako stvari ostanu i dalje kakve
jesu. Moemo stei predstavu o tome kako se, s obzirom na
sadanje trendove, oblikuje budunost putem projekcija ili
ekstrapolacija trendova. Projekcije su linearne analize tekuih trendova, koje idu od prolosti do sadanjosti i ka budunosti. Demografske promjene esto se predviaju na osnovu
ovakvih projekcija. Ekstrapolacije trendova mogu biti jednostavne i obuhvatati jednu varijablu, ili vrlo sloene i sofisticirane i obuhvatati cijeli spektar varijabli, kao i vjerovatnou
njihove meusobne ovisnosti i javljanja ovaj potonji sluaj

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 265

8.4.2015 16:07:04

266

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

obino se naziva morfolokom analizom. Ideju o tome kakva


e budunost biti moemo stei i pitajui odabrane strunjake: ako se to radi sistematino, ako strunjaci daju miljenje
u mnogo navrata, ako postoji mogunost da oni osporavaju
miljenje jedni drugima i mogunost da ga preispituju, moe
se stvoriti konsenzus koji e nam dati opu ideju o tome kakva nam budunost predstoji. Ova metoda poznata je kao
delfska metoda. Kada se delfska metoda koristi za identifikaciju trendova budunosti, a potom povezuje s moguim
buduim dogaajima, kao i utjecajem trendova na dogaaje,
te sistematino analizira, dobiva se sofisticiranija slika budunosti ovo je poznato kao matrica ukrtenih utjecaja.
Jo sofisticiraniji metod jeste izrada simulacionog modela nekog sistema recimo svijeta ili grada ili neke ekonomije
a onda se na njemu istrauje ta se deava kada se mijenjaju razliite varijable. Prva velika studija budunosti u novije
vrijeme Granice rasta, koju je finansirala organizacija Rimski klub, zasnovana je na kompjuterskim simulacijama.5 Ova
i druge metode prouavanja budunosti daju predvianja i
prognoze. Predvianje je dovoljno pouzdan iskaz o situaciji
u budunosti. Prognoza je obazriviji, predostroniji iskaz o
moguim ishodima u budunosti zasnovan na analizi tipa
ta ako: ako se odreeni trend nastavi i odreeni uvjeti ispune, onda moemo oekivati odreeni ishod, s odreenim
nivoom pouzdanosti. Slike budunosti stvorene ovim metodama mogu se pretvoriti u scenarije. Scenario se definira kao
opis buduih situacija s datim slijedom dogaaja koji vode
od polazne situacije do budue situacije.6
Slike budunosti stvorene na ovaj nain unaprijed nas
upozoravaju na potencijalne prijetnje i opasnosti. Obezbjeuju nam pravovremeno upozorenje, tako da moemo promijeniti kurs, aktivirati planove za nepredviene situacije,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 266

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

267

pripremiti se da se suoimo s predstojeim izazovom. Meutim, ova raznovrsnost slika budunosti ima jedno ozbiljno
ogranienje: sastoji se samo od tri vrste osnovnih informacija:
1. da e se nastaviti uobiajeni rast i rad;
2. da e se stvari usporiti i da e krenuti unazad; ili
3. da e nastati totalni kolaps ili katastrofa.
Poto je promjena neminovna, a mi ne moemo mirno
sjediti, mogu postojati samo tri opcije: stvari e ili napredovati ili propadati ili se raspadati. Ova vrsta analize budunosti suvie je ovisna o historijskom trenutku i sadanjim problemima. Takve slike o budunosti nemaju transformacijski
potencijal.
VIZIJA ZA KARAI 2040. GODINE

Druga arhetipska podvrsta slika budunosti odnosi se na to


kakvu bismo budunost mi eljeli. To je naa individualna
ili kolektivna slika budunosti. Ovdje moemo biti matoviti
i hrabri. Umjesto da predviamo budunost, mi je nastojimo izmisliti, odnosno zamisliti. Nae predodbe budunosti, i na individualnom i na drutvenom nivou, igraju vanu
ulogu u stvarnom definiranju budunosti. Jedna data slika
budunosti, sa mnotvom iscrtanih kontura i razraenih detalja, jeste vizija; a vizije imaju transformacionu mo. Uz dobro artikulirane vizije, drutva izlaze iz svojih ahura, prevazilaze svoja ogranienja i preobraavaju se, poput leptira,
u vii nivo postojanja.
Kako nam vizije pomau u oblikovanju budunosti? Da
bismo viziju transformirali u ostvarljivu budunost, kreemo od te vizije, a onda planiramo unatrag do sadanjeg
vremena. Uzmimo, naprimjer, grad poput Karaija za neke
dvije generacije (za etrdeset godina). Kakva je moja vizija

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 267

8.4.2015 16:07:05

268

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Karaija 2040. godine? Danas je Karai megagrad sa vie


od 10 miliona stanovnika i pati od problema uobiajenih za
veinu megagradova treeg svijeta. Ja zamiljam Karai bez
etnikih i vjerskih sukoba; bez zagaenja i saobraajnih guvi; veina stanovnika ima unosan posao, odgovarajui stan
sa istom vodom i strujom i dobru mreu javnog prijevoza;
posao cvjeta zahvaljujui luci koja je vorite za utovar roba
iz June Azije; vladaju red i zakon i odgovorna lokalna vlast.
Sad, iako je to prilino realistina vizija Karaija, ona je daleko od onog to je Karai danas.
Da bismo ovu viziju pretvorili u izvodljiv prijedlog, moramo postaviti niz pitanja idui natrag od godine 2040: koji
uvjeti moraju biti ispunjeni 2038. da bi 2040. moja vizija Karaija postala realnost? Da bi veina stanovnika imala unosan posao, neka vrsta politike zapoljavanja morala bi tada
biti u punom zamahu; morala bi biti uspostavljena osnovna
infrastruktura grada, ukljuujui sistem javnog prijevoza;
ve bi morao biti izgraen odgovarajui broj jeftinih stambenih jedinica namijenjenih gradskoj sirotinji, itd. Da bi sve
ovo postojalo 2038, ta bi se moralo ostvariti do 2036? Pa
2034, 2032, 2030... i tako dalje do sadanjeg vremena.
Moramo, takoer, istraiti negativne mogunosti: ta
bi se moglo dogoditi to bi potkopalo uspjeno ostvarivanje
odreenih ciljeva? ta bi moglo krenuti loe? Po zavretku
vjebe, imamo dva proizvoda: viziju Karaija 2040. i detaljan
plan, izraen unatrag od 2040. ka sadanjem vremenu, s godinjim ciljevima i zadacima o tome kako bi se ta konkretna
vizija mogla ostvariti. Ova vrsta planiranja poznata je pod
imenom backcasting (prognoziranje unatrag, suprotno
od forecasting) i vrlo je moan alat. Ona dovodi ono to se
doima nedostinim, udaljene ciljeve, u podruje ostvarljivih
alternativa. to je vizija detaljnija i realistinija, to je metoda

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 268

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

269

backcastinga temeljitija i to je budunost dostinija. Naravno, moja individualna vizija i vjeba backcastinga same po
sebi niti su adekvatne, niti mogu oblikovati odrivu budunost za Karai. Da bi imale smisla, i vizija i metoda backcastinga moraju biti kolektivno, drutveno nastojanje: oblikovanje budunosti zajedniki je poduhvat.
Vizije drutvu daju osjeaj za smjer, za budue odredite. Backcasting-planiranjem odreuju se putevi, naini
i sredstva kojim e se ondje stii odavde i od sada. Ova
vrsta studija budunosti izuzetno je mona, izmeu ostalog
i zato to je usmjerena na djelovanje. Ona poziva na uee, kako u formuliranju, tako i u razradi trasa ka eljenoj
budunosti. Svrha stvaranja slika budunosti, kako konvencionalnom metodologijom studija budunosti, analizom vizija, tako i primjenom metode backcastinga, unapreenje je
procesa odluivanja. Studije budunosti vrlo su praktian i
pragmatian poduhvat.
Kada su vizije i predodbe, ideje i empirijski rad o alternativnim budunostima proieni, ostaje nam da napravimo izbore i opcije:
injenica je da se problemi dananjice ne javljaju iznenada i niotkuda; oni se taloe, nekada i godinama, a moda su se mogli prilino lahko rijeiti da smo ih se ranije
prihvatili. Kriza s kojom se danas suoavamo obino je
neki manji problem koji smo juer zanemarili... Sva svrha
prouavanja buduih mogunosti... jeste poboljati kvalitet odluka koje sada donosimo. Dananje odluke oblikuju
svijet sutranjice, pa ipak, preesto donosimo odluke ne
obazirui se mnogo na njihove posljedice po dugoronu
budunost.7

Dakle, kakav je odnos studija budunosti prema islamu?

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 269

8.4.2015 16:07:05

270

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

ISLAM I SVIJEST O BUDUNOSTI

Islam je po svojoj sutini svjetonazor koji je usmjeren na budunost. Kuran konkretno trai od vjernika da budu svjesni
svoje historije, ali i svoje budunosti:
uvajte se onoga to se prije vas dogodilo i onoga to vas
eka da biste pomilovani bili... (36:45).

Ideja budunosti i ideja odgovornosti u islamu su vezane u


dva temeljna pojma: ahiret (ivot nakon smrti ili onostranost) i hilafet (namjesnitvo ovjeka nad Boijim stvorenim
svijetom). Pojam ahireta odnosi se na islamsko shvatanje
vremena. U racionalistikim i materijalistikim filozofijama
vrijeme je linearni slijed: ono se zavrava smru pojedinca.
Poslije njegova/njena ivota nema vremena, barem to se
identiteta pojedinca tie. Nasuprot tome, islam vrijeme motri kao tapiseriju u kojoj su zemaljsko vrijeme i vjeno Boansko vrijeme isprepleteni. Ovaj ivot je ivot u zemaljskom
vremenu, dok je ahiret ivot u vjenosti, gdje moemo ii preko granica prostora, vremena i uzronosti. Dakle, neiji ivot
ne zavrava se smru i neija djela na ovom svijetu utjeu
na njegov budui ivot. Budue vrijeme, to jest vrijeme i na
Ovom svijetu i na Onom svijetu, vrijeme je odgovornosti:
vjernik stvara posljedice svojih djela kako na ovom svijetu,
tako i na ahiretu, onom svijetu.
Pojam hilafeta druga je dimenzija sinteze odgovornosti i
budunosti. Kao namjesnici Boiji na Zemlji, vjernici moraju
upravljati onim to im je povjereno (emanet) na etiki i drutveno odgovoran nain. To znai da se ova planeta i dobrobit
njenih stanovnika moraju ostaviti buduim generacijama
u dobrom stanju, ako ne i boljem od onog koje je zateeno.
Odreene islamske drutvene institucije sutinski pokazuju
tu usmjerenost na budunost, sadranu u temeljnim pojmo-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 270

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

271

vima ahireta i hilafeta. Naprimjer, kroz cijelu svoju historiju,


muslimani su rado osnivali vakufe (zadubine ili filantropske fondacije; plural: evkaf) za siromane. Vakuf se, po definiciji, stara za dobro buduih generacija. Za darivaoce, vakuf
je ulaganje u budui ivot, poto muslimani vjeruju da e
vakuf donijeti vjeni blagoslov pojedincu koji ga je osnovao
i obogatiti njegov ivot poslije smrti.
Ista, na budunost orijentirana logika, moe se vidjeti i
u uspostavljanju onog to se naziva haram, ili nedodirljiva
zona u kojoj je razvoj sankcioniran zakonom; a hajma je rezervirana, poput zatienih podruja ili nacionalnih parkova, za ouvanje divljih ivotinja i uma. Dakle, briga za budunost sutinsko je svojstvo islama.
Jedan primjer svijesti o budunosti moemo nai u ivotu poslanika Muhameda (neka je mir s njim). Poslanik Muhammed je uvijek, prije nego to bi neto poduzeo, sagledavao mogunosti u budunosti. Naprimjer, kada je odluio da
se mlada zajednica muslimana preseli iz Mekke u Medinu,
on je to uinio predviajui da e ta zajednica imati sigurniju budunost u Medini. U njegovom rodnom mjestu, Mekki,
Poslanik se suoavao s neprijateljstvom vladajueg plemena (Kurejija). Preseljenje je briljivo planirano, a put seobe
sistematski pripreman tokom nekoliko mjeseci. Poslanik je
predvidio da e se Kurejije podii protiv njega. Unaprijed se
pripremio za to i saekao kurejijsku vojsku izvan Medine,
na taki za koju je znao da e maloj muslimanskoj vojsci dati
strateku prednost: to je bio bunar na mjestu zvanom Bedr.
Kasnije, Poslanik je znao da opstanak muslimanske zajednice ovisi o jasnoj nagodbi i dogovrenom miru s Kurejijama; kao i o povelji za pluralistiku zajednicu Medine, gdje su
zajedno ivjeli muslimani, krani i Jevreji. Uprkos prigovorima svojih drugova da previe poputa, Poslanik je zakljuio

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 271

8.4.2015 16:07:05

272

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

mirovni ugovor (primirje na Hudejbiji), koji je koriten kao


osnova za donoenje jednog od prvih ustava na svijetu.
Drugi primjer iz ivota Poslanika nalazimo u mjesecima koji su doveli do Bitke na Hendeku. Ovdje je Poslanik
predvidio budui sukob s Kurejijama (koji su htjeli s lica
Zemlje zbrisati novu muslimansku zajednicu) i pripremio
odbranu Medine kopanjem rova oko grada. Jo jednom je
dokazao da, zahvaljujui predvianju i planiranju, unutar
jedne generacije moe postaviti temelje cijele budue globalne civilizacije.
A nakon Poslanikove smrti, njegovi nasljednici (halife),
nastavili su tradiciju miljenja i djelovanja okrenutog budunosti. Ebu Bekr, bliski Poslanikov prijatelj i prvi halifa,
predvidio je irenje muslimanskih zemalja i uvidio da se budue potrebe ne mogu zadovoljiti u postojeem upravnom
sistemu. Stoga je razvio novi i fleksibilniji sistem upravljanja koji se mogao prilagoditi buduim potrebama. Omer,
drugi halifa, shvatio je da opstanak muslimanske zajednice
ovisi o raspoloivim resursima. To znai da jedna generacija ne smije potroiti sve resurse. Protivno izriitim eljama
svojih drugova, rizikujui ak i konflikt, odbio je podijeliti
osvojene zemlje Sirije, Iraka, Irana i Egipta meu muslimanima. Proglasivi ih zemljama za sljedee generacije, sauvao ih je kao budue resurse muslimanske zajednice koja
se brzo irila.
Ne samo da naglaava da muslimani moraju biti svjesni
svoje budunosti, islam ih podstie da je aktivno oblikuju.
Po samom karakteru te vjere, od muslimana se zahtijeva i da
se angairaju u svijetu i da ga mijenjaju. Kuran neprekidno
trai od muslimana i da mijenjaju sebe i da neprekidno nastoje promijeniti svijet tako da on bude pravednije i miroljubivije prebivalite ovjeanstva...

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 272

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

273

...I da je ovjekovo samo ono to sam uradi,


i njegov trud e se sigurno vidjeti,
i za njega e u potpunosti nagraen biti
(Kuran, 53:3941).

Zato u sreditu erijata, ili islamskog prava, nalazimo princip idtihada (neprekidne i razlone borbe), koja se prvenstveno odnosi na promjenu, te na oblikovanje i preoblikovanje budunosti.
KAKO SU MUSLIMANI
ZAMRZNULI BUDUNOST

Muslimanska drutva napustila su idtihad, ije su kapije


navodno zatvorene prije nekoliko stoljea. Oni su takoer
zapostavili i poruku svoje vjere usmjerenu ka budunosti
poruku sa smog izvora dinaminosti svojstvene muslimanskoj civilizaciji. Posljedica je bila ta da je muslimansko razumijevanje islamskog svjetonazora zamrznuto u historiji.
Tokom dugog nazadovanja, a onda i kolonizacije, muslimani
su izgubili sposobnost novih spoznaja, vrednovanja i tumaenja temeljnih izvora islama: Kurana i primjera iz ivota
poslanika Muhammeda (poznatog kao Sunnet). Kolonizacija je dovela do daljeg okotavanja ondje gdje se mranjaki
tradicionalizam ve smatrao jedinom zatitom od prodora
Zapada. Napokon, razvoj te vesternizacija koja ga je pratila
sistematski su poskidali holistike etike slojeve s muslimanskih drutava, ostavivi ih u goloj i izlomljenoj ljuturi onog to Fazlur Rahman naziva minimalnim islamom
obredima, pobonosti i popisu dopuenog i zabranjenog.
U savremenom svijetu manifestacije islama izlomljene su,
izdijeljene i reduktivne. Savremena muslimanska drutva
radije gledaju unazad, nostalgino alei za zlatnom prolou, umjesto da planiraju i rade za svijetlu budunost.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 273

8.4.2015 16:07:05

274

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Proces oblikovanja eljene budunosti za muslimanski


svijet mora zapoeti svijeu o savremenoj zbilji. Sa stajalita studija budunosti, znamo da nema jednostavnih, jednodimenzionalnih odgovora na savremene probleme, da ne
govorimo o sve sloenijoj mrei problema koji nas ekaju u
budunosti. To znai da nema mjesta za klasinu atomistiku metodologiju pravne nauke u kojoj klasini pravnici nastoje rijeiti i rjeavaju probleme traei uputstvo, dokaze i
stavove kod svojih prethodnika i citirajui izdvojene ajete
Kurana ili hadise poslanika Muhammeda. Takvo simplicistiko donoenje pravnih odluka ne moe imati ulogu u
sve kompleksnijem svijetu, koji se sve bre mijenja i gdje su
problemi meusobno povezani i meuovisni. Da bi se svijet proaktivno transformirao, pokretake snage savremenog
svijeta, nauke, tehnologije, modernosti i postmodernizma,
moraju se aktivirati na temeljnom nivou: na nivou aksioma,
vrijednosti i etikih interesa. Dakle, islam se ne moe smatrati samo vjerom i religijom, ve jednim cjelovitim, holistikim svjetonazorom.
Islam i savremena realnost meusobno djeluju putem
jedne integrirane matrice pojmova i vrijednosti. Meu njima
su: jedinstvo Boga, ovjeanstva i prirode; ovjek kao namjesnik Boiji na Zemlji; odgovornost; ivot na onom svijetu; te
znanje, pravda, bogotovlje i javni interes. Savremeni problemi analiziraju se sa stajalita ove matrice da bi se stvorio
spektar moguih izbora, iz kojeg onda muslimanska drutva
biraju one koji najvie odgovaraju njihovim potrebama. Kada
se savremeni problemi istrae i analiziraju uz etike i vrijednosne koncepte, onda se erijat iz skupa historijskih pravila
i propisa preobraava u jednu multidimenzionalnu metodologiju za rjeavanje problema. To je prvi princip islamskih
budunosti: Islam se angaira u savremenom svijetu kao svjetonazor ija konceptualna matrica slui kao metodologija za

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 274

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

275

rjeavanje problema i pravljenje buduih izbora i mogunosti


za muslimanska drutva.
Fragmentacija muslimanskog svijeta znai da su muslimani tek malo vie od skupa nacionalnih drava, pri emu
svaka ima ograniene resurse i mnotvo nerjeivih problema. U globaliziranom svijetu, nacionalna drava nai e se
pod pritiskom dviju suprotstavljenih sila: ona prosipa mo
ka dolje, na neslone, esto potlaene i marginalizirane etnike grupe i manjine; ona rasipa mo ka gore, prinuena
na regionalne ekonomske i politike saveze. Globalna politika danas je suvie sloena, bilo da se dijeli na tri dijela (prvi,
drugi i trei svijet) ili da se analizira logikom od prije hladnog
rata. Novonastale politike podjele sve vie se zasnivaju na
onom to Samuel Huntington naziva civilizacijskom paradigmom.8 Globalna politika, stoga, sve vie postaje civilizacijska politika. Zato je za muslimane imperativ da sebe motre
ne kao nacionalne drave i kroz prizmu nacionalnih interesa, ve kao civilizaciju i kroz prizmu civilizacijskih interesa.
Kao globalna civilizacija, muslimani posjeduju velike
resurse i ogromne potencijale, koji bi im omoguili da rijee
veinu svojih problema. Drugi princip islamskih budunosti
jeste: Samo ako su formirane u civilizaciju a to znai da muslimanske zemlje moraju udruiti resurse i potencijale kao bi
rjeavale zajednike probleme i ostvarivale zajednike ciljeve
muslimani e moi prevazii uskogrude interese izdijeljenih
nacionalnih drava i akutnu globalnu marginalizaciju i krenuti ka stvaranju ive i dinamine budunosti za sebe.
Jedna od glavnih prednosti islama jeste njegova raznolikost: raznolikost koja se iskazuje na brojne naine, raznolikost obujmljena jedinstvom, jedinstvom koje se manifestira
kao matrica ideja i vrijednosti koje svi muslimani prihvataju
bez zadrke. Oni koji islam vide samo kao privatnu vjeru; oni

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 275

8.4.2015 16:07:05

276

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

koji su privreni razliitim tradicijama unutar te religije kakvi su sljedbenici literalistikih tumaenja Kurana i Sunneta; oni koji pristaju uz pravac mistikih tumaenja, sufije; oni
koji naglaavaju pravnu tradiciju; oni koji su opredijeljeni za
politike razlike koje proizlaze iz razliitih interpretacija,
iije sve te grupe doprinose bogatstvu i raznolikosti islama
i sve te grupe daju doprinos oblikovanju budue civilizacije
islama u jednom kolektivnom, saradnikom okviru. Kada
uz religijsku raznolikost ide etnika pluralnost ta udesna arolikost etniciteta u svijetu islama , onda dolazi do
izraaja istinski multikulturalni karakter islama. Ovdje dolazimo do treeg principa islamskih budunosti: Pluralnost i
raznolikost islama kamen je temeljac za izgradnju dinamine,
napredne muslimanske civilizacije budunosti.
Ovaj princip ima ozbiljne posljedice po izvjesne ekskluziviste i izolacioniste, najee poznate pod imenom fundamentalisti. Kuranska zapovijed da se stvari mijenjaju, da
se radi na oblikovanju budunosti, pie Anwar Ibrahim, bivi
zamjenik premijera Malezije, ima svrhu da:
naglasi znaaj kolektiviteta i saradnje, samorazvoja i samoprilagodbe. S islamskog stanovita, nije ovjek, ve je
Bog stvorio vrijednosti. U islamu, vrijednosti su date a priori. Osim toga, vrijednosti se ne mijenjaju; one su vjene.
Nema novih vrijednosti koje ekaju da se otkriju. Ummet
je potpuno saglasan s ovim pitanjem; zapravo, definicija muslimana je da je to onaj koji prihvata vrijednosti i
norme postavljene u Kuranu i Poslanikovom Sunnetu.
Ummet (meunarodna muslimanska zajednica) nastoji
promijeniti stvari opom saglasnou o vrijednostima;
radni parametri postaju konsenzus, umjesto konflikta, i
nadmetanje. Osim toga, poto se stvari mijenjaju u saradnikom poduhvatu, nema mjesta za dominaciju i kontrolu
u ovom okviru.9

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 276

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

277

Oblikovanje islamskih budunosti je, stoga, saradniki


zadatak, zasnovan na istraivanju alternativa i mogunosti,
te pravljenju izbora. Puritanske i zapovjednike interpretacije islama ne mogu uestvovati u takvom zadatku jer u njihovim okvirima nema alternativa, nema izbora koji bi se napravili: tu moe postojati samo jedna budunost, neminovni
nastavak stalne i surove borbe sadanjosti.
Islam je primarno doktrina istine. Meutim, u islamu
vjerovanje nije isto to i posjedovanje istine. Oni koji tvrde
da je samo njihova verzija islama apsolutna istina, ne samo
da poriu oiglednu raznolikost i pluralnost islama, ve i
prisvajaju boanske moi. Kako to ubjedljivo tvrdi Parvez
Manzoor, profesor lingvistike na Univerzitetu u Stockholmu, ono po emu se fundamentalizam razlikuje od tradicionalnog islama jeste to je kognitivna teorija drave
fundamentalna za njihovu viziju islama i to predstavlja
vrhunsku injenicu njihove svijesti. Tako je iz totalistikog
teocentrinog svjetonazora, naina ivota, miljenja, saznavanja i djelovanja u ijem je sreditu Bog, islam pretvoren
u totalitarni teokratski svjetski sistem koji svaku situaciju
podvrgava sudu drave.10
Kada drutvo i drava postanu jedno, politika nestaje,
kulturni i drutveni prostor homogenizira se, a u konanom
proizvodu ogleda se faizam. Kada se islam pretvara u ekskluzivistiku ideologiju, sveto postaje politizirano, a politika postaje sveta i sve je sravnjeno do jednoobraznosti. Fundamentalistiko tumaenje islama ne samo da ini nasilje
njegovoj tradiciji, historiji i pluralistikim nazorima, ve ne
uvaava ni sloenost, ni meusobnu povezanost savremene
zbilje, kao ni ekoloke zakone u prirodi. Fundamentalizam
je sav u uzroku i nema program, te je stoga izlian i nerelevantan za savremeno doba. Kao homogenizirani, mentalno

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 277

8.4.2015 16:07:05

278

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

monokulturni, monolitni pogled na dravu i drutvo, fundamentalizam je neprirodan fenomen: ne moe preivjeti, pa
stoga nema budunost; i, kao takav, nema mjesta u djelokrugu islamskih budunosti.
Pluralizam i raznolikost nuno vode aktivnom ueu
i time etvrtom principu islamskih budunosti: Oblikovanje odrive i poeljne budunosti za muslimansku civilizaciju podrazumijeva aktivno uee zajednica i svjesni napor u
dogovaranju (ura) na svim nivoima drutva, sa ciljem da se
postigne opa saglasnost (idma).
I idma i ura osnovne su, sutinske vrijednosti upravljanja u svakoj muslimanskoj zajednici. Dogovaranje i sporazumna politika ne samo da jaaju graanske institucije
unutar muslimanskih drutava ve i legitimiraju pluralistike identitete i interese unutar muslimanske zajednice. Dok
liberalna politika omoguava najglasnijim i namonijim da
pobjeuju, participativne strukture vlasti, zasnovane na
konsenzusu (idmau) i dogovoru (uri), osiguravaju jednakost i pravdu time to obavezuju na savjetovanje sa svim segmentima drutva i time daju glas i mo svim manjinama.
Kada su interesi direktno iskazani, onda je mogue da potrebe i prioriteti posebnih grupa u drutvu formuliraju prikladniju i pravedniju politiku. Novi agensi drutvenih i ekonomskih promjena okreu drutvo ka zdravijem i pozitivnijem
smjeru. Sukobi su reducirani, ako ne i eliminirani i stvara se
jedno kohezivno drutvo.
Nasuprot tome, fundamentalistiki program djelovanja,
kako zapaa Anwar Ibrahim, postavlja lane agende s perifernim pitanjima kao jedinim temama koje mogu dobiti ozbiljnu i trajnu panju i time protivrjei neophodnom moralnom smislu ummeta, jer tako izaziva podjele i nepotrebne
sukobe... i omoguava odreenim stavovima da prerastu u

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 278

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

279

muslimanski imperijalizam, vie ili manje uoljiv. Klasini muslimanski diskurs, s druge strane, naglaava ideale
idmaa i ure, kao i ideju ummeta, pluralistike zajednice
povezane vjerom. Ibrahim smatra da je ummet koji nije
kulturna cjelina izgraena po normativnim obrascima jedne dominantne grupe, ve postoji i izraava se kroz raznovrsne drutvene grupe osnova za odrivu budunost
muslimanske civilizacije. Muslimanski identitet, tvrdi on,
nije ukorijenjen samo u islamskoj historiji i tradiciji, ve je
sutinski povezan i s idejom ummeta. Ideja ummeta ne znai
samo da su muslimani zajednica, ve:
...kako bi trebalo da postanu zajednica u odnosima jednih prema drugima, prema drugim zajednicama i prema
svijetu prirode. To se manifestira u miljenju, djelovanju
i otvorenosti posebne moralne vizije koja je raison detre
ummeta. To je trajno opredjeljenje za dinamine i trajne
moralne pojmove i pouke koji ummetu daju formu i konfiguraciju.11

Pluralistiko uee i politika dogovaranja i sporazuma, na


nivou drutva, drava i civilizacije, ocrtavaju granice unutar
kojih muslimani u meusobnom odnosu postaju zajednica.
Meupovezanost i meuovisnost u savremenom svijetu
otjerale su izolaciju u povijest. ak i kada je prieljkuju, drutvo ili drava ne mogu postojati u nekoj sjajnoj kulturnoj,
ekonomskoj ili politikoj izolaciji. Osim toga, to to savremeno doba karakteriziraju sloenost i protivrjenost znai da
nije mogue razmatrati ili oznaiti neku instituciju, ideju ili
grupu ljudi kao u cijelosti lou ili u cijelosti dobru niti je sve
crno, niti je sve bijelo. Svijet nije sastavljen od dihotomija, niti
od bipolarnih izbora, ve od kompleksnosti koje svode sve na
nijanse sive. Zato u analitikim i metodolokim istraivanjima etiki koncepti islama imaju takvu vrhunsku vanost.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 279

8.4.2015 16:07:05

280

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Da bi oblikovali poeljne alternativne budunosti, muslimani


se moraju konstruktivno angairati u savremenom svijetu u
svim njegovim dimenzijama. To je peti i posljednji princip islamskih budunosti. Naprimjer, ne moe se pobjei od
Zapada: na cijelom svijetu nema mjesta gdje bi se iko sakrio
od zapadne civilizacije! Meutim, konstruktivni angaman
sa Zapadom ne samo to e muslimanskim drutvima dati
ta im pripada, ve ima potencijal da zapravo preobrazi i
smi Zapad, na dobrobit cijelom svijetu! Ovaj princip takoer otro protivrjei klanskom pristupu islamu, pristupu koji
je vidljiv ak i u imenima odreenih grupa kao to su egipatska Muslimanska braa, pakistanski Demat islami (Islamska stranka), libanski Hizbullah (Boija stranka), pa ak i
britanski Hizbuttahrir (Stranka osloboenja) a koje ograuju
manjinu od veine. Prava priroda ovih kratkovidih i uskogrudih pokreta, koji su zasnovani na ideji o vraanju nekakvih
imaginarnih drevnih neiskvarenih potreba, vodi ih da se u
svijetu angairaju po dihotomijama, kao: fundamentalizam
naspram modernizma; normativizam naspram asmilacije;
revivalizam naspram nove defanzivnosti; islam naspram
Zapada. Na taj nain sve bi se moralo odbaciti; odbacivanje
poinje presijecanjem veza sa Zapadom i svim njegovim boljkama, a zavrava netrpeljivou prema svim tumaenjima
islama koja se razlikuju od datog klanovskog tumaenja.
Sline ideje vode u totalno odbacivanje demokratije.
Meutim, demokratija zapravo bilo koja ideja, zapadna
ili nezapadna u sukobu je sa islamom samo onda kada se
postavlja kao doktrina istine ili kri neku od temeljnih ideja
islama. Samo kada je demokratija spojena s ateistikim humanizmom i tvrdi da je dogma istine, ili kada se sekularizam tumai kao epistemologija, onda to jeste u sukobu s vjerom islama. Ali, kao mehanizam predstavnike vlasti, liena
ideolokih pretenzija i zamki, demokratija ne moe biti u

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 280

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

281

sukobu s islamom. Slino tome, bezumno je i potpuno odbacivanje modernosti. U svijetu u kojemu dominira tehnoloki razvoj ne moe se stvoriti netehnoloko drutvo. Ono to
je potrebno jeste detaljna analiza modernosti i odbacivanje
njenih srnih vrijednosti kao to su instrumentalna racionalnost, otuenost proizvodnje, umjetno stvorene i konfliktom odravane nacionalne drave itd. Ali, na kraju krajeva,
muslimani e se morati pozabaviti modernou i tako to e
stvarati svoje naine da se bude (tradicionalno?) moderan.
Ideologije odbacivanja daju jednodimenzionalna rjeenja,
bez veze s realnim svijetom. Kada se islam izolira od stvarnog svijeta u jednu zatvorenu ideologiju, on prestaje biti inilac u formiranju pojedinaca i drutava, i postaje obina referentna taka. Islam tako postaje instrument u nastojanjima
da se stvori totalitarna drava, utemeljena na netrpeljivosti
i muenitvu. Ovakav redukcionizam proizvod je intelektualnog hira i pretjerivanja, kolebljivosti i aneminosti, pretencioznosti i netrpeljivosti, a nita od toga nije prevladavalo u
prijemodernoj islamskoj historiji.
Konstruktivni angaman podrazumijeva reduciranje
sukoba, i onih unutar muslimanskih drutava i meu muslimanima, i onih sa zapadnim sistemima miljenja. Konflikti
unutar muslimanskih drutava mogu se rjeavati uspjenim
voenjem konkurentnih interesa i lojalnosti na osnovu ure i
politike sporazuma. Meutim, za razrjeenje odnosa prema
Zapadu potrebno je mnogo vie. Muslimansko shvatanje zapadne civilizacije, prekaljeno u stoljeima sukoba i iskustvu
kolonijalizma, krajnje je iskrivljeno. U cjelini, muslimani su
stvorili stereotipne predodbe o Zapadu kao o opasnom i nemoralnom (Velikom ejtanu), ba kao to je Zapad stvarao
orijentalistike predodbe o islamu i muslimanima. Kratkovida shvatanja o Zapadu znae da muslimani nisu u stanju
vidjeti protivrjenosti unutar zapadnih drutava, niti su kadri

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 281

8.4.2015 16:07:05

282

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

prepoznati svoje prirodne saveznike na Zapadu, koje esto tjeraju od sebe ekstremnom i jednodimenzionalnom retorikom.
Dvije su sutinske take sukoba izmeu islama i Zapada.
Prva taka glasi: ekonomski i tehnoloki svijet strukturiran
je tako kao da su zemlje u razvoju kolonije industrijski razvijenih zemalja Zapada. Velika veina najplodnijih naunika
svijeta potie iz razvijenih zemalja, a tehnologija je meu
glavnim njihovim proizvodima za izvoz. Banke i osiguravajue kompanije, avioprevoznici i pediteri, te multinacionalne kompanije sa Zapada svi oni povezuju svijet. Multilateralne institucije kao to je Svjetska banka, Meunarodni
monetarni fond (MMF) i Svjetska trgovinska organizacija
(WTO) omoguuju da se odrava taj eksploatatorski i nepravedni sistem. Muslimani moraju promijeniti globalni
sistem upravljajui konfliktima tako to e sklapati saveze
s drugim civilizacijama Kine, Indije i Latinske Amerike
i tako to e iskoristiti sve protivrjenosti i lomove unutar
zapadne alijanse. U nekoj mjeri ovaj proces ve je zapoeo
industrijalizacijom June Azije i ponovnim uzdizanjem Kine
kao ekonomske i vojne supersile.
Druga taka je ustrajavanje Zapada u demoniziranju islama i muslimana i raspirivanju sukoba. To da je krvoedna muslimanska civilizacija spremna kidisati na Zapad jedna je od
glavnih tvrdnji meu Huntingtonovim tezama o sukobu civilizacija; to je i sutinska pretpostavka i ideja kao to su osovina zla i rat protiv terora. Demoniziranje islama u zapadnoj
misli ima historiju koja ide i prije Kriarskih ratova.12 To je,
zapravo, umnogome dio i zapadnjake psihe i svijesti. U ovom
momentu, to nas ne bi trebalo previe uditi. Muslimani ne bi
trebalo da se osjeaju uvrijeenim zbog ovakvog stereotipiziranja, ve moraju saraivati sa Zapadom i pokazati koliko
su ove stare predodbe bile lane. Umjesto da ih uznemirava

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 282

8.4.2015 16:07:05

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

283

to to Zapad zvekee orujem, muslimani bi morali ovom vrstom sukoba upravljati kreativno, ondje gdje se rjeenje moe
postii kvalitativnim preobraajem protivnika.
Sasvim je jasno da ovi principi islamskih budunosti govore i o budunosti jednako koliko iskazuju kritiku postojeeg muslimanskog miljenja. Kada se interesi budunosti
iskoritavaju u savremenim situacijama, uvijek se podstakne kritika, a kritika sama po sebi postaje jedan program
djelovanja. Funkcija principa islamskih budunosti jeste da
omogue muslimanskim drutvima da kreativno upravljaju
etirima globalnim karakteristikama naeg vremena: promjenom, sloenou, protivrjenostima i sukobima. Proces
upravljanja ovim fenomenima poboljavajui stanje u odnosu na sadanje odnosi se na operacionalizaciju principa
koji e oblikovati eljene i mogue budunosti za muslimane.
Budunost je funkcija sadanjosti. A sadanjost zahtijeva niz
pragmatinih prvih koraka. Mora se dati novo, savremeno
tumaenje islama, kojim se islam preobraava iz iskljuivo
vjere, na koju je sveden, u cjeloviti svjetonazor sa sloenom
analitikom etikom i pojmovnom matricom. Muslimanske
drave moraju se rekonstruirati i transformirati, ciglu po ciglu, u dinaminu, savremenu, globalnu civilizaciju. Izolacionistike, puritanske i monolitne tendencije valja preispitati.
Mora se uspostaviti pluralnost i aktivno uestvovati, a na
osnovu dogovaranja i sporazumne politike. Muslimani ne
smiju dopustiti da ih stigmatiziraju kao demone ili da budu,
kao to se to radilo s Osmanskim hilafetom na poetku 20.
stoljea, uvueni u rivalstva sa starim neprijateljima. Ma
kako ozbiljni bili, ovi izazovi nisu toliko strani kako na prvi
pogled izgledaju. Ve postoje znaajni intelektualni i nauni
resursi na koje se moemo osloniti; a historijski trenutak je
na strani muslimana.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 283

8.4.2015 16:07:06

284

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

STAZE BUDUNOSTI
KOJIMA SE VE KRENULO

irei se naizmjenino, euforija i pometnja u posljednje dvije


decenije proizvele su jednu vanu nuspojavu: irom svijeta
muslimani su uvidjeli akutnu potrebu za islamskom reformom, a nakon traginih dogaaja od 11. septembra i njihovih posljedica, i potreba da se ta reforma provede postala je
urgentna. Odaslani su brojni pozivi na unutranje reforme u
islamu i na oblikovanje novog, progresivnog islama. Amerika grupa Progresivni muslimani predloila je program
promjene kojim su obuhvaene ideje pravde, rodnih odnosa,
seksualne orijentacije i pluralizma.13 Sa eljom da se ozbiljno
bave islamskom milju, tradicijom i praksom, progresivni
muslimani tee da prevedu drutvene ideale Kurana u savremeni idiom, trae puna ljudska i religijska prava za muslimanke i imaju za cilj da povrate ljudsku saosjeajnost u
savremeni islam.
Za razliku od njih, malezijski premijer Abdullah Badawi predloio je model progresivnog islama koji on naziva islam hadari.14 Termin hadari preuzet je od prvog priznatog islamskog sociologa Ibn Halduna i oznaava urbanu
civilizaciju. Islam hadari stavlja jak akcent na ekonomski
razvoj, graanski ivot i kulturni napredak. U njemu se jednak akcent stavlja i na sadanjost i na budunost, on podstie umjerenost i pragmatinost, istie centralnu ulogu znanja
u islamu, preporuuje muslimanima da vrijedno rade, budu
poteni i ukljuivi, tolerantni i otvoreni prema drugim vjerama i ideologijima. I djelovanje progresivnih muslimana i
islam hadari savremeni su angaman na novom idtihadu.
Drugdje, naglasak se stavlja na ono to nazivamo trima metafizikim katastrofama15 koje podrivaju nae sposobnosti za idtihad: uzdizanje erijata na nivo boanskog,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 284

8.4.2015 16:07:06

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

285

izjednaavanje islama sa dravom i pasivizacija vjernika.


Muslimani irom svijeta sada uviaju da je veliki dio islamskog prava i jurisprudencije drutveno konstruiran i od malog znaaja za savremeno drutvo. Mi treba da rekonstruiramo islam, pravo i etiku od poetka od matrice pojmova
i vrijednosti ugraenih u Kuranu koje definiraju duh islama. Osim toga, frapantni promaaji savremenih islamskih
drava u Iranu, Sudanu, Saudijskoj Arabiji, Afganistanu,
Pakistanu i drugdje dovode u sumnju formulaciju odnosa
izmeu islama i drave kakvu daju konvencionalni islamski
pokreti. Svaka od ideja: da islam treba biti osnova drave, a
da se erijat usvoji kao dravni ustav; da politika suverenost
poiva u Boijim rukama (pod im se podrazumijevaju vjerske voe ili ulema); da su principi dogovaranja (ure) tetni po shvatanje demokratije sada su izgubile uvjerljivost.
Odreeni segmenti islamskog pokreta najupetaljivije u
pakistanskoj stranci Demat islami i egipatskoj Muslimanskoj brai jo uvijek se oajniki dre ovih ideja, ali veina
muslimana iz iskustva zna da su one recept za totalitarizam.
Mnogi mislei muslimani poinju preispitivati uvrijeeno shvatanje da sav interpretativni autoritet u islamu treba
pripadati jednoj odreenoj klasi ljudi ulemi a velika veina vjernika nisu nita doli prazne posude u koje se slivaju
njihova tumaenja i koje slijepo slijede zapovijedi nekolicine odabranih. Napori da se preformulira islamsko pravo, i
teorijski i praktino, ve su zapoeli. Kako bi se preispitala
njegova svrha u dananjem vremenu, erijat se historicizira,
npr. to ini Mawil Izzi Dien u djelu Islamsko pravo.16
U Sjedinjenim Dravama ine se pokuaji da se razradi
jedna islamska jurisprudencija ( fikh) posebno namijenjena
muslimanima koji ine manjine. Taha Jabir alAlwani, naprimjer, predlae da se ovaj fikh manjina formulira putem

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 285

8.4.2015 16:07:06

286

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

kombinovanog itanja: itanja Objave, u svrhu razumijevanja fizikog svijeta i njegovih zakona i principa, i itanja
fizikog svijeta, u svrhu prepoznavanja i priznavanja vrijednosti Objave.17 AlAlwani takoer poziva na reviziju odnosa
izmeu Kurana i Sunneta i tvrdi da su pitanja iz erijata koja
danas postavljamo kontekstualna. Svaka manjina mora
uzeti u obzir politiki sistem pod kojim ivi, veinu s kojom
ivi, kakva prava i zatitu uiva, ta ima zajedniko s drugim
kulturama, itd. Konani proizvod, dakle, nije nekakav univerzalni pravni okvir, ve pravo specifino za manjinu koja
provodi praksu reformuliranja erijata u skladu s vlastitim
potrebama i okolnostima.
Daleko najradikalnije i najpraktinije promjene islamskog prava provedene su u Maroku. Preko deset godina agitiranja grupa za prava ena, kao i reformski nastrojenih organizacija, dovelo je do radikalno novog islamskog porodinog zakona. Usvojen u februaru 2004, on je zbrisao stoljea
netrpeljivosti i oitih predrasuda prema enama. Maroko je
bio zadrao dosta toga iz pravnog sistema zaostalog od Francuske, ali je slijedio tradicionalno islamsko porodino pravo,
poznato (u Maroku) kao muduana, kojim se reguliraju brak,
razvod, naslijee, poligamija i starateljstvo nad djecom. Muduana je podsticala brojna zlostavljanja ena: porodino nasilje, seksualno uznemiravanje, poligamiju, pristrasno pravo
na razvod, nejednakost u pravu na rad i obrazovanje i uskraivanje nasljedstva. Novi zakon reformulirao je konvencionalno shvatanje erijata. Dakle, nema vie tradicionalne ideje o muu kao glavi porodice. U marokanskim porodicama
sada postoji zajednika odgovornost oba suprunika. Poniavajui govor koji se ranije koristio u odnosu na ene sada
je zamijenjen rodno osjetljivom terminologijom. Dakle, ene
su partnerice mukarcima u pravima i obavezama i vie im
ne treba vostvo i zatita mukaraca. Minimalna dob za

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 286

8.4.2015 16:07:06

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

287

brak za ene podignuta je sa 15 na 18 tj. na istu dob kao


za mukarce. ene i mukarci sada imaju isto pravo da sklapaju brak bez zakonskog odobrenja od tree strane, obino
od roditelja ili staratelja. ene imaju pravo same pokrenuti razvod; ukinuto je prethodno vaee pravo mukarca na
jednostrani razvod . Mukarci sada moraju dobiti odobrenje
suda prije nego dobiju razvod. Verbalni razvod (razvod koji
mukarac proglaava ponavljanjem rijei razvodim se od
tebe) sada je stavljen van zakona.
Osim toga, mukarac mora platiti sav novac koji duguje
eni i djeci prije nego to se razvod okona i registrira. Poligamija je zamalo ukinuta. Mukarac se moe oeniti drugom
enom uz potpuni pristanak prve i samo ako dokae, pred sudom, da se prema objema moe pravino odnositi to je uvjet
koji se jedva moe ostvariti. ene sada mogu traiti alimentaciju i mogu dobiti starateljstvo nad djecom ak i ako se ponovo
udaju. Zapravo, one mogu zatraiti starateljstvo nad djecom
ak i u sluaju da je sud prvobitno djecu dodijelio muu na
staranje, ali on tu dunost nije u potpunosti izvravao.
Prvi put, novi porodini zakon poveava prava djece
razvedenih roditelja. Naprimjer, djeca mogu zatraiti odgovarajui smjetaj u skladu sa ivotnim uvjetima kakve su
imala prije razvoda roditelja. Novi zakon takoer titi pravo djeteta kroz priznanje oinstva u sluaju da brak nije bio
zvanino registriran ili da je dijete roeno vanbrano. Pored
toga, novim zakonom nalae se da mu i ena dijele imovinu steenu tokom braka. Mu i ena mogu imati i odvojenu
imovinu, ali zakon omoguuje da se brani par dogovori, i
izvan branog ugovora, kako e raspolagati imovinom steenom tokom braka. Tradicionalni plemenski obiaj koji pri
podjeli naslijeenog zemljinog posjeda favorizira muke
nasljednike takoer je ukinut, i omogueno je da i unuad sa

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 287

8.4.2015 16:07:06

288

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

kerine strane nasljeuju djeda po majci, ba kao i unuad sa


sinovljeve strane.
Novi porodini zakon daje jednu vanu ulogu sudstvu.
Javni tuitelji sada moraju biti ukljueni u svaki pravni proces koji se tie porodinih odnosa. Uspostavljeni su novi
porodini sudovi i fondovi za pomo porodicama kako bi se
osigurala uinkovita provedba ovog novog zakonika. Novi
zakon sadri i princip da manjine mogu imati vlastite zakone. Tako se marokanski Jevreji sada upravljaju prema propisima Hebrejskog porodinog zakona Maroka.
Bez obzira na njegovu radikalnost, svaka promjena u
ovom zakonu opravdana je po Kuranu surom i ajetom ,
te primjerima i tradicijom poslanika Muhammeda. Ono to
je u novom Porodinom zakonu Maroka nedvojbeno i ivo
iskazano jeste da erijat nije dat a priori; on se moe mijenjati, moe zajedniki funkcionirati s drugim pravima i moe se
reformulirati u skladu sa savremenim potrebama.
Sline radikalne preobrazbe desile su se i u odnosu izmeu islama i drave. Ovdje promjene predvodi Indonezija. Novi islamski intelektualizam u Indoneziji, koji se razvio
tokom posljednje dvije decenije, zasnovan je na programu
djelovanja od tri take:
1. preispitati teoloke i filozofske temelje politikog
islama;
2. redefinirati politike ciljeve islama; i
3. ponovno procijeniti kako se ovi politiki ciljevi mogu
uinkovito ostvariti.18
Zato indonezijski intelektualci, poput Amiena Raisa i Nurcholisha Madjida, odbacuju shvatanje da Kuran i Sunnet daju
muslimanima jasne upute da osnivaju islamsku dravu.
Osim toga, oni uviaju da islam ne sadri skup politikih

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 288

8.4.2015 16:07:06

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

289

principa i da se ne moe smatrati ideologijom. Stoga ne postoji nekakva islamska ideologija. Nadalje, oni vjeruju da
apsolutnu istinu posjeduje samo Allah. Poto je tako, nae
shvatanje islamske religijske dogme sutinski je relativno i
podlono promjenama i viestrukim tumaenjima. Kada
ovu spoznaju spojimo sa injenicom da islam nema sveenstvo, moramo zakljuiti da nijedan pojedinac nema prava
tvrditi da je njegovo tumaenje istinitije ili autoritativnije
od drugih dakle, ulema nema stvarnu vlast nad masama.
Oslanjajui se na ove temeljne principe, novi islamski
intelektualni pokret u Indoneziji pokrenuo je sutinske, a
ne simboline promjene u politikom sistemu, usmjerivi
panju, primjerice, na korupciju i traei odgovorniju i transparentniju formu vladavine. Oni se bore i za to da odvoje
erijat od politikih podruja i za to da se islamsko pravo ne
moe nametati s vrha, te da se mora razvijati iz baze.
Sve ove promjene razliiti pokuaji da se saini program reforme razumijevanja i primjene islama, nastojanja
da se reformulira erijat i svi izrazi novog odnosa izmeu
islama i drave kretanja su koja e, na ovaj ili onaj nain,
imati utjecaja na budunost islama. Kada razmiljamo o
islamskim budunostima, treba da budemo svjesni ovih kretanja koja mogu biti katalizatori ostvarivanja poeljnijih budunosti za muslimanski ummet.
ISLAMSKE BUDUNOSTI
U PREDSTOJEIM DECENIJAMA

U dananjem globaliziranom svijetu, ono to izgleda kao


mali, beznaajni trend, moe zapravo sadravati sjeme radikalnih promjena. Dakle, iako pravne promjene u Maroku, politike promjene u Indoneziji, ili ideje sakrivene u opskurnim

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 289

8.4.2015 16:07:06

290

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

naunim asopisima i strunim knjigama mogu izgledati


prilino nevane, one mogu, pod odreenim okolnostima,
dovesti do transformativne promjene. Da bismo razumjeli
kako se ovo moe dogoditi, treba da procijenimo pravi karakter globalizacije.
Kakvi god bili razlozi za i protiv sme globalizacije,
mi moramo shvatiti injenicu da je ona povezala svijet na
mnogo naina. Sada je sve povezano, kako je ve reeno, sa
svim drugim; i svako je uvezan u neku vrstu mree. To daje
ogromne mogunosti povratne informacije, umnoavanja
stvari, brzog irenja ideja. A to su idealni uvjeti za haos: ta
teorija kae nam da naoko nevane promjene mogu donijeti
velike preokrete, da iz oiglednog haosa moe nastati red,
da se drutveni i politiki sistemi mogu spontano samoorganizirati. Ova saznanja imaju poseban znaaj za muslimane.
U sadanjem trenutku, muslimanski svijet ini se podijeljenim, nesreenim, pokretan unutranjim razdorom, iskidan sektakim i politikim nasiljem. To to ne postoji jedan
globalni harizmatini, dominantni voa ili, kako bi ga neki
nazvali, halifa znai da niko nema globalni autoritet; i muslimanska drutva, poput oblaka, izgledaju isto sa svakog
stajalita neureena, pometena, uspaniena. Pa ipak, istovremeno, muslimanski svijet potpuno je povezan zahvaljujui telefonima, internetu, satelitskoj televiziji, informativnim kanalima sa 24satnim programom pa se i ponaa
kao mrea. Osim toga, ummet je jedan sloen sistem mrea
brojnih kultura, uistinu zadivljujue raznolikosti i pluralnosti, rairena po cijelom svijetu, i obuhvata oko 1,3 milijarde
ljudi. I u ovoj mrei stvaraju se svakovrsne povratne petlje.
Drugim rijeima, muslimanski je svijet na rubu haosa: cijeli sistem na neki nain zamrznut je izmeu stabilnosti i potpunog zapadanja u anarhiju.19

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 290

8.4.2015 16:07:06

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

291

Dakle, muslimanski je svijet na mjestu gdje ga bilo kakav


faktor, ma kako mali bio, moe gurnuti u jednom ili drugom
smjeru. Svaki sljedei teroristiki akt, poinjen u ime islama,
moe dovesti do potpune propasti. Meutim, isto tako pozitivni trendovi i ideje mogu ga transformirati: kao i svaki drugi sloeni sistem, ummet ima mo da se spontano organizira
i impulsivno evoluira u neki novi vid postojanja. Uzmimo,
naprimjer, jato ptica u sluajnom poretku: one se podeavaju
i prilagoavaju svojim susjedima i instinktivno organiziraju
u odreene formacije. Dakle, iz nereda nastaje red. Slino,
promjene u islamskom pravu ili politikoj organizaciji jedne
ili dviju muslimanskih zemalja mogu dovesti do velikih preobraaja u cijelom ummetu.
Meutim, da bi se takvi preobraaji desili, mi moramo
shvatiti haotini karakter globaliziranog svijeta. Zato moramo aktivno nastojati da se vezujemo u sve vrste mrea, muslimanskih i nemuslimanskih, kako bismo nauili misliti o
sebi kao o sastavnom dijelu brojnih mrea i ponaati se kao
istinski globalizirana zajednica u globalnom sistemu. Moramo shvatiti da naoko beznaajno djelo pojedinca moe promijeniti mnogo toga u svijetu. Da bismo aktivno pretvorili
haotini ivot u prednost za nas, moramo razumjeti da su
nai problemi povezani s drugim problemima i nauiti da
prepoznajemo takve uvezane probleme. Razmiljati u haosu znai vidjeti veze i traiti uvezane odgovore. To je moral
haosa. Potrebno je razmiljati na novi nain, s tim da stari
islamski moral i vrline ostanu netaknuti.
U decenijama koje su pred nama svjedoit emo i malim
i dubokim promjenama, kako unutar muslimanskog svijeta,
tako i na globalnom nivou i svaka ta promjena, sama ili
skupa s drugima, moe dovesti do transformativnog pomaka u haosu.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 291

8.4.2015 16:07:06

292

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Muslimanskim drutvima bilo bi dobro da predvide ove


promjene i da se za njih pripreme.
Prva promjena koju moemo predvidjeti desit e se kada
se Turska pridrui Evropskoj uniji (EU). Turska je dio Evrope,
bez obzira to je i Evropljani i muslimani najee smatraju dijelom muslimanskog svijeta. Iako iz Evrope posebno
od Francuske i Njemake moemo oekivati veliki otpor
i protivljenje prijemu Turske u EU , na kraju e Turska biti
primljena kao njen punopravni lan. To se moda nee desiti
jo za deceniju ili dvije, ali e se desiti. Evropljani znaju da
Tursku ne mogu odbijati od Unije beskonano dugo; na kraju, za EU je korisno da ukljui i Tursku.
Prikljuenje Turske Evropskoj uniji promijenit e i muslimansko vienje Evrope i evropsko vienje islama. Muslimani e poeti gledati na evropske vrijednosti kao na
neto to nije strano islamu; zapravo, mnogi ve njeguju
evropske vrijednosti njen liberalni humanizam, njen interes za odgovornu vlast, to to cijeni istraivanje i razvoj
sve to ima porijeklo u islamu, posebno u islamskoj filozofiji i stvaralatvu.. Evropa e uvidjeti da islam ne teti
evropskim interesima; a muslimanske republike mogu biti
evropske ba kao i bilo koja druga evropska drava. Nova,
proirena Evropska unija, u kojoj e etvrtina stanovnitva
biti muslimani, sve vie e se povezivati s prosperitetnim
muslimanskim susjedima, vie nego s Amerikom. U svijetu u kojemu dominira samo Amerika mogu nastajati samo
novi mehanizmi kontrole.
Ali, ameriku dominaciju u svijetu ne treba da uzimamo
zdravo za gotovo. Ameriko prvenstvo i njena snaga i izdrljivost precijenjeni su. Mo Amerike uveliko poiva u njenoj
naprednoj tehnologiji, kojom sve vie raspolae i ostatak svijeta. Ekonomski, Amerika je osakaena mo koja se odrava

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 292

8.4.2015 16:07:06

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

293

na povrini uglavnom japanskim i njemakim kreditima.


Ona e se, meutim, uskoro suoiti s neizljeivim problemima otplate, koje oteavaju stalni gubici u proizvodnji i tekoe u uvozu nafte. U meuvremenu, i Kina i Indija uzdiu se
kao velike, globalne ekonomske sile u nekoliko narednih
decenija e i kineska i indijska ekonomija vjerovatno prestii ameriku.20 Vjerovatno je, kako Paul Kennedy predvia,
da e SAD u narednih nekoliko decenija doivjeti sudbinu
Britanske imperije i da e svijet opet postati multipolaran.21
Uspon Kine nesumnjivo e unijeti ozbiljne promjene u meunarodne odnose; a ako Indija ue u Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, poet e novo doba meunarodnih odnosa.
Zato, u sljedeih nekoliko decenija, nijedna velika sila, niti
centar moi, nee moi uspostaviti hegemoniju nad cijelim
svijetom, ak ni nad njegovim velikim dijelovima. Umjesto
toga, vidjet emo svijet civilizacija koje se nadmeu.
Istovremeno, autoritarne strukture unutar muslimanskih drutava poet e da se raspadaju. Drave kao to je Saudijska Arabija i teokratije poput Irana nee moi doivjeti
budunost. Slom takvih drava nesumnjivo e izazvati velika pustoenja, a ve u poetnim fazama klatno bi moglo da
se zaljulja s jednog na drugi kraj. Meutim, na due staze
nastajat e modeli odgovorne i participativne vlasti. Nita
tako dobro ne uspijeva kao uspjeh; a uspjene demokratije,
kao to su Turska i Indonezija, mogle bi postati uzor koji e
slijediti ostatak muslimanskog svijeta.
Dakle, i lokalno i globalno, svijet je predodreen za promjene. Kako e muslimani odgovoriti na predstojee izazove
uveliko ovisi o tome kakve e sada korake poduzeti kao pojedinci, kao zajednice i kao drave; hoe li uoiti rane signale
upozorenja i kako e uobliiti svoje sadanje odluke, predviajui ono to dolazi. Budunost se uvijek oblikuje u sadanjosti!

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 293

8.4.2015 16:07:06

294

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

IDEMO DALJE

Ideje ugraene u islamske budunosti i njihovi temeljni principi slue da ojaaju muslimane kao drave, zajednice i pojedince i da ih ohrabre na angaman u rjeavanju vlastitih
problema na irokom frontu. Ovaj angaman mora zapoeti
s bezuvjetnim povjerenjem u vlastite sposobnosti da definiraju pragmatine, odrive puteve ka eljenim promjenama i
osnaivanjem. Bez osnaivanja, muslimani mogu samo reagirati na inicijative pokrenute drugdje to su inili i prethodnih pet stoljea. Reaktivna civilizacija je civilizacija ija
je budunost kolonizirana i sistematski ograniena, ona je
zavisna i krajnje bespomona. Jedna osnaena civilizacija, s
druge strane, vlada svojom sudbinom.
Sutina ovdje iznesene problematike nije u tome muslimani treba da se angairaju u studijama zajednikih budunosti. Iz analize savremenih problema koji opsjedaju muslimane posvuda, jasno je da je aktivno planiranje budunosti
jedini put ka osnaivanju, jedina putanja samoopredjeljenja
koja im se otvara. Pravi problem s kojim se ovdje suoavamo jeste kako se mogu, s obzirom na sadanju neravnoteu
resursa meu dravama i unutar njih i s obzirom na nedostatak originalne uinkovite organizacije i saradnje na nivou
ummeta, skupiti resursi i odgovarajua infrastruktura za
istraivanje i planiranje budunosti i krenuti u posao. Ovdje,
prvi i najtei izazov jeste stvaranje politike i civilizacijske
volje da se preuzme odgovornost za promjene. Takvo opredjeljenje ne moe biti retoriko, ono se mora zasnivati na nalaenju i raspodjeli resursa i strpljivoj izgradnji fleksibilnih
mehanizama koji e imati podrku i povjerenje dravnih
vlasti, kao i obinih graana, da se poduzmu istraivanja,
ire ideje o budunostima i djeluje.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 294

8.4.2015 16:07:06

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

295

Korist od studija budunosti, od sagledavanja i oblikovanja budunosti, smatramo, u tome je to one proimaju
sadanja djelovanja i stvaraju osjeaj moi da se bira izmeu razliitih rjeenja za savremene probleme. Meutim, ne
moe se napraviti odgovoran izbor bez jakog osjeanja civilizacijskog identiteta. Preduvjet preuzimanja odgovornosti za
ouvanje muslimanskog identiteta jeste ponovna izgradnja
naeg vlastitog razumijevanja tog ta znai biti musliman.
Sama pobonost i marljivo obavljanje molitve i obreda nisu
dovoljni. Moramo aktivirati pojmove i vrijednosti koje definiraju linost muslimana i koristiti ih da oblikujemo ive
i poeljne budunosti tako to emo rjeavati ne samo vlastite probleme ve probleme cijelog svijeta. Nema izoliranih
problema i nema izoliranih odgovora koji se mogu ograniiti
samo na nekakav posebni zabran, odvojen za muslimane.
Muslimanski etiki osjeaj prvi je sastojak u pravljenju veze
izmeu vjere pojedinca i djelovanja civilizacije, a to su, opet,
glavni elementi u stvaranju alternativnih budunosti gdje
muslimani mogu biti svoji i sauvati identitet i razum, te njihovo glavno svojstvo, ako hoe biti korisni lanovi globalne
zajednice koja tei ljudskom boljitku.
Glavni pojmovi i principi iz Kurana cigle su od kojih se
grade islamske budunosti. Meutim, islamski svjetonazor
ne moe biti kreativni alat samo po aproksimaciji i mi ne smijemo vie doputati da, kada razumijevamo i tumaimo taj
svjetonazor, primjenjujemo uvezene obrasce modernizma ili
relativnost postmodernizma. Islamski pojmovi i principi trajni su, ali i dinamini, njihovo znaenje se mora otkrivati intelektualnim naporom i iriti obrazovanjem i putem medija;
mora postojati iroka rasprava i debata koja omoguava definiranje i redefiniranje njihovih savremenih znaenja, tako da
naela naeg najlinijeg i najdubljeg identiteta podupru rjeenja za probleme s kojima se suoavamo. Ba kao to treba

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 295

8.4.2015 16:07:06

296

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

da osmislimo jezik islamskih budunosti, tako ovo moramo


ugraditi u novi diskurs o islamu i islamskom svjetonazoru u
savremenom svijetu. Ova potraga za islamskim diskursom
ne moe biti borba za prevlast ili za autoritativna tumaenja;
ukoliko u toj borbi posvuda ne uestvuju muslimani i ukoliko
ne nastoje ponovo stei slobodoumnost, toleranciju i duh angairanosti rane muslimanske zajednice, oni e upropastiti
svoje budue izglede i predati se, te zauvijek ostati nevoljni
instrumenti promjene koju nisu ni eljeli, ni izabrali.
Budunost e ostati neotkrivena zemlja u kojoj ne moe
ivjeti niko od nas. Meutim, stvaranjem povjerenja u budue potencijale muslimanskih zemalja, zajednica i ljudi
integriranih u dinaminu i naprednu civilizaciju jedini
je mogui i korisni nain da se izvri oplemenjeni islamski
utjecaj na sadanje okolnosti. Biti odgovoran musliman danas znai potovanje prema trajnom znaaju Poslanikovog
primjera i uzorima postavljenim u presudnim trenucima
islamske historije, kao i angaman na predvianju budunosti, pri emu se glavni pojmovi i principi tih modela koriste
u nalaenju novih mogunosti, izbora i djelovanja. Sutinska
veza izmeu nae prolosti i nae budunosti jeste preuzimanje odgovornosti za znalake promjene u sadanjosti.
BILJEKE
Ali Mazrui, The Resurgence of Islam and the Decline of Communism, Futures,
23(3): 273-288.
2
Zahvaljujem Richardu Slaughteru za ovu spoznaju. Dijagram je, zapravo, dio njegovog potpisa u emailu.
3
Za iru diskusiju o sloenosti vidjeti Roger Lewin, Complexity: Life at the Edge of
Chaos, Macmillan, New York, 1992; i Mitchell Waldrop, Complexity: The Emerging
Science at the Edge of Order and Chaos, Simon and Schuster, New York, 1992.
4
Za analizu kompleksnosti sa stajalita budunosti vidjeti posebno izdanje Futures, 26 (6), August 1994, Complexity: Fad of Future, eds. Ziauddin Sardar and
Jerome R. Ravetz.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 296

8.4.2015 16:07:06

ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?

297

Dennis Meadows et al., The Limits to Growth, Potomac Associates, New York, 1972.
Rimski klub je takoer zasluan i za druge izvjetaje o budunosti svijeta, zasnovane na razliitim metodologijama, kao to je: M. Mesarovic i E. Pestel, Mankind
at the Turning Point, Hutchinson, London, 1974. i J. Tinbergen, RIO: Reshaping the
International Order, Hutchinson, London, 1976.
6
Michel Godet, Scenarios and Strategic Management, Butterworth, London, 1987,
p. 21. Citirano u Eleonora Masini, Why Future Studies?, Grey Seal, London, 1994, p.
91. Masini daje izvrstan uvod u razliite metodologije studija budunosti. Vidjeti
takoer: Richard Slaughter (ur.), Futures of Futures Studies, Futures 34 (3), 3.
April 2002, (specijalno izdanje) i Sohail Inayatullah (ur.), Layered Methodologies, Futures 34 (5), June 2002. (posebno izdanje).
7
Edward Cornish, The Study of the Future, World Future Society, Washington, D.C.,
1977, p. 99.
8
Samuel P. Huntington, The Clash of Civilizations and Remaking of the World Order,
Simon and Schuster, New York, 1997.
9
Anwar Ibrahim, From Things Change to Changing Things, u Ziauddin Sardar
(ed.), An Early Crescent: The Future of Knowledge and Enivironment in Islam, Mansell, London, 1989, p. 19.
10
S. Parvez Manzoor, The Future of Muslim Politics: Critique of the Fundamentalist Theory of th Islamic State; Futures 23 (3): 289-301.
11
Anwar Ibrahim, The Ummah and Tomorrow, Futures 23 (3): 302-310.
12
O historiji zapadnog antagonizma prema islamu vidjeti: Ziauddin Sardar i Merryl
Wyn Davies, Distorted Imagination: Lessons from the Rushdie Affair, Grey Seal,
London, 1990; i Ziauddin Sardar, Orientalism, Open University Press, Buckingham, 1999.
13
Vidjeti njihov manifest koji je uredio Omid Safi, Progressive Muslims, One World,
Oxford, 2003.
14
Ziauddin Sardar, Can Islam Change, New Statesman, 13. September 2004, pp.
24-27.
15
Rethinking Islam u: Sohail Inayatullah i Gail Boxwell (ur.), Islam, Postmodernism and Other Futures: A Ziauddin Sardar Reader, Pluto Press, London, 2003.
16
Mawil Izzi Dien, Islamic Law: From Historical Foundations to Contemporary Practice, Edinburgh University Press, Edinburgh, 2004.
17
Taha Jabir alAlwani, Towards a Fiqh for Minorities, IIIT, London, 2003, p. 15.
18
Za detaljnu analizu novog islamskog intelektualizma u Indoneziji vidjeti Bahtiar
Effendy, Islam and the State in Indonesia, Institute of Southeast Asian Studies, Singapore, 2003.
19
Za detaljnije analitiko objanjenje ta se deava na rubu haosa vidjeti: Ziauddin Sardar, Introducing Chaos, Icon Books, Cambridge, 1998.
20
Jeffrey Sachs, Welcome to the Asian century: by 2050, China and maybe India
will overtake the US economy in size, Fortune, 12. January 2004, pp. 53-54.
21
Paul Kennedy, The Rise and Fall of the Great Powers, Random House, New York,
1989.
5

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 297

8.4.2015 16:07:06

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 298

8.4.2015 16:07:06

UPRAVLJANJE RAZNOLIKOU:
IDENTITET I PRAVA U MULTIKULTURNOJ EVROPI

Raznolikost se namee kao jedan od glavnih izazova 21.stoljea. Svaka drava, svaka zajednica i svaki pojedinac na ovoj
planeti poinju prihvatati raznolikost: raznolikost ljudskih
zajednica, raznolikost naina ivljenja i djelovanja, raznolikost savremenih identiteta i bogatu raznolikost flore i faune.
Da bismo ivjeli u miru i harmoniji, od nas se trai da prihvatamo, cijenimo i podupiremo raznolikost; da stvaramo prostor u kojemu e razlike postojati kao razlike. Stoga raznolikost podstie samu bt nae ljudskosti i obogauje istinski
raznolike naine ljudskog bivstvovanja.
Ali, ta mi zapravo podrazumijevamo pod raznolikou?
Za Evropljane raznolikost je sloeni obrazac odnosa prema
naciji. Uobiajeno se nacija predoava kao jedinstven historijski narativ i jedan jednoobrazni identitet. Danas je ovakvo
simplicistiko shvatanje nacionalnosti zastarjelo i opasno.
Raznolikost je postojanje mnogih, izmijeanih identiteta unutar jedne nacije, od kojih svaki ima drugaiji, vlastiti
historijski narativ. Prema tome, graani nisu samo pojedinci
ve su i pripadnici razliitih religijskih, kulturnih, jezikih,
etnikih i regionalnih zajednica. Makrozajednice unutar
odreene nacionalnosti dalje se dijele na mikrozajednice.
Tako, naprimjer, muslimani u Velikoj Britaniji nisu monolitna cjelina: podijeljeni su na sunnije i iije, kao i na brojne sekte; imaju razliito nacionalno porijeklo, npr. pakistansko,
299

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 299

8.4.2015 16:07:06

300

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

indijsko, bangladeko itd.; postoje brojni etniki identiteti,


kao to su pendabski, arapski i malajski; a unutar svake
kulturne i etnike grupacije ima liberala, umjerenjaka, konzervativaca i fundamentalista. Dakle, muslimani u Britaniji
ine vieslojnu zajednicu zajednica. Zato je svaka evropska
drava pred izazovom da izgradi kohezivni sistem vrijednosti koji potuje raznolikosti, i da otkrije nain da meu
svojim graanima njeguje raznolikost istovremeno jaajui
zajedniki identitet.
Raznolikost i identitet idu ruku pod ruku. Da bismo prihvatili raznolikost, moramo razumjeti zato je u postmodernim vremenima identitet postao pitanjem o kojem se tako
mnogo raspravlja.
RAZNOLIKOST I IDENTITET

Kako to Amartya Sen istie, u filozofiji je pojam identiteta


zasnovan na dvije osnovne pretpostavke. Prva pretpostavka
je da mi moramo imati jedan ili barem jedan glavni i dominantni identitet. Druga je pretpostavka da mi svoj identitet
otkrivamo. Prva pretpostavka je jednostavno pogrena: ne
samo da ivimo sa mnogim identitetima ve se esto u razliitim kontekstima oslanjamo na razliite svoje identitete.
Pa tako:
ista osoba moe biti indijskog porijekla, musliman, dravljanin Francuske, stanovnik SADa, ena, pjesnik, vegetarijanac, antropolog, univerzitetski profesor, kranin,
ribolovac i strastveno uvjerena da postoje vanzemaljski
oblici ivota i da vanzemaljci putuju svemirom u inteligentno napravljenim NLOima. Svaki kolektivitet kojoj ova
osoba pripada, daje mu ili joj odreeni identitet, od
razliite vanosti u razliitim kontekstima.1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 300

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

301

I druga je pretpostavka jednako pogrena. Mi svoj identitet otkrivamo, tvrdi se, u zajednici kojoj pripadamo: kroz
odnose unutar te zajednice mi nalazimo vlastiti identitet.
Iz ove tvrdnje slijedi da mi nemamo nikakvu ulogu u izboru identitet. Meutim, bez ozbira na to to uvijek postoje
ogranienja zajednice ili tradicije, svoju ulogu igraju i razum
i izbor. Ne radi se o tome da mi nasumino biramo identitete; pitanje je imamo li zaista izbora u pogledu alternativnih
identiteta ili kombinacije identiteta, i, to je moda jo vanije, imamo li sutinsku slobodu da odluimo kojem emo
identitetu dati prioritet meu razliitim identitetima koje
istovremeno moemo imati.2
Zbog tog problema sa pluralnou identiteta nali smo
se usred globalne krize identiteta. Simptome ove krize vidimo posvuda. U paniji, Baski sebe ne vide kao pance i
spremni su koristiti nasilje da to i dokau. Britanija ne zna bi
li se vie priklonila Americi ili Evropi. Veim dijelom 20.stoljea, ameriki identitet i amerika vanjska politika formirali su se kao suprotnost komunistikom bloku. U svijetu
poslije hladnog rata, Amerika je morala nai nove zlikovce
(muslimanski teroristi, nevaljale drave kakva je propala i gladna Sjeverna Koreja, kineska prijetnja) u ispraznim
pokuajima da razrijei zamreni problem vlastitog identiteta. Slom Sovjetskog saveza doveo je do nastanka mnotva novih, meusobno suprotstavljenih identiteta, i gurnuo
Azerbejdance na Armence, eene na Ruse, neke kazake
grupe na druge itd. Balkan tek to je proao kroz jednu od
najbrutalnijih balkanizacija u cijeloj svojoj historiji. U muslimanskom svijetu tradicionalisti i modernisti ve decenijama vode borbu oko toga ta ini pravi islamski identitet.
Sama ideja o bijeloj rasi postala je tako problematina da
postoje tzv. bjelake studije kao zasebna akademska disciplina. Ukratko, identitet je posvuda sporan.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 301

8.4.2015 16:07:07

302

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Ono Sokratovo spoznati sebe samog jeste i temeljna


ljudska potreba i jedno od osnovnih pitanja u filozofiji. Ako
imamo ikakvu ideju o tome ko smo i ta smo, to nam moe
pomoi da odluimo kako treba da ivimo i kako da vodimo
svakodnevne poslove. Jedna mala samospoznaja unosi bar
malo koherentnosti u nae metafizike i moralne nazore.
Ali, u svijetu koji se sve bre globalizira, skoro je nemogue
stei i to malo samospoznaje. Sve ono to je prualo osjeaj
samopouzdanja poput nacionalnih drava s homogenim
stanovnitvom, dobro uspostavljenim lokalnim zajednicama, neupitno povjerenje u historiju i nepromijenjena tradicija isparilo je. Izvori naeg identiteta pokazali su se besmislenim.
Uzmimo, naprimjer, teritoriju koju zovemo Engleska.
To vie nije iskljuivo englesko podruje: stanovnitvo je
danas mnogo heterogenije, pa je engleskost (kako god je
definirali) samo jedan segment u multietnikom drutvu.
Osim toga, historija i tradicija koja je povezana s tom engleskou Imperija, Dom lordova, lov na lisice, dravna
himna ili su upitne ili besmislene za veliku veinu novih
Engleza koji sada ive u Engleskoj. Jo gore: engleskost
postaje sasvim beznaajna kada se motri u odnosu na novi
evropski identitet koji je i sm mjeavina bezbrojnih drugih
kulturnih identiteta. Dakle, ne udi to se Englezi smatraju
ugroenim.
Meutim, nisu problematini samo raznolikost ili izmijenjeni kontekst identiteta; i smi pojmovi i ideje koje
koristimo da opiemo identitete korjenito se mijenjaju. ta,
naprimjer, znai biti majka u svijetu u kojemu su umjetna
oplodnja i surogat materinstvu ve uobiajeni? ta biva s
konvencionalnim shvatanjima roditeljstva ako je beba konstruirana od jajaceta 62godinje ene, sperme njenog brata

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 302

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

303

i umetnuta u surogat-majku. ta znai biti ena u homoseksualnom braku? Ili, ta znai biti stara kada se tijelo
65godinjakinje remontuje plastinim operacijama tako
da izgleda kao mlada starleta?
Dakle, identitet je postao nesiguran pojam, a uz njega i
sma raznolikost veoma konfuzna.
Da bismo prihvatili raznolikost, moramo se pomiriti sa
mnogostrukim i promjenljivim identitetima. A najvanija
promjena je ova: sve one kategorije drugih preko kojih smo
se mi u Evropi definirali i mjerili zli orijentalci, fanatini
muslimani, inferiorne rase kolonija, imigranti, izbjeglice,
Romi sada su integralni dio nas. Ne radi se samo o tome da
su oni ovdje u Evropi, kao integralni dio Kontinenta, nego o
tome da njihove ideje, koncepti, nain ivota, hrana, odjea
igraju centralnu ulogu u oblikovanju nas i naih drutava.
Iezava razlika izmeu nas i njih i mi se toj radikalnoj
promjeni moramo prilagoditi.
Navedeno u praksi znai da ne moemo dozvoliti da
evropski identitet bude iskljuiv. Konvencionalni kolektivni evropski identitet britanski, francuski, njemaki itd.
zasnovan je na selektivnom pamenju. Ilustrirajmo kako to
funkcionira i kako je evropski identitet postao iskljuiv na
primjeru britanskog identiteta. Britanski identitet bio je (i
jest?) prihvatanje zajednike prolosti. To to dijele zajedniku prolost i to ih je ona formirala jeste ono po em se britanski razlikuje od svih drugih identiteta. Problem je u tome
to je historija smiljena ljudska kreacija, pa i sama jedan
voljni in moi, umjetno stvorena da podri jedan umjetni
identitet. Evropa je projektovala kulturni identitet na temelju zajednikog porijekla iz pretpostavljenih tradicija drevne
Grke i Rima i 2.000 godina kranstva. Britanske knjige iz
historije uvijek poinju dolaskom Rimljana. Dakle, britan-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 303

8.4.2015 16:07:07

304

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

ska historija zapoinje potapanjem i barbariziranjem keltske


historije i diferenciranjem od nje. Celt i welsh rijei su
iji korijeni, jedan grkog, drugi saksonskog porijekla, znae
stranac. Historija Britanije, kakva je napisana u vrijeme devolucije, ne biljei nekakvu zajedniku prolost, ve neprekidne
borbe i sukobe na Britanskim otocima. ta god Britanija bila,
ona je tvorevina prevlasti kraljeva i lordova i posjednika u
stalnom usponu, koji su prakticirali kolonijalizam kod kue,
pa nakon to su usavrili tehniku, krenuli u svijet.
Oliver Cromwell pisao je da Britanija ima svoje Indijance, u dijelovima zemlje koje on naziva mrani okovi
Britanije. On, naravno, govori o preostalim keltskim krajevima. Onda je savreno jasno zato je Margaret Thatcher
predloila da se, kao rjeenje problema Ulstera, katolici presele u Irsku. To je bila Cromwellova politika: ako se ne ele
reformirati, obrazovati i potiniti, onda im nema mjesta u
okviru identiteta, historije i drutva koji ine Britaniju. To
to niko ozbiljno nije predloio da se oni Ulsterci koji su vjerni zastavi Velike Britanije vrate odakle su doli, ili pak da se
Unija odmakne od njih, ukazuje na nepokolebljivu vjeru u
konstruiranu historiju, historiju nepomirljivih razlika. Kako
pripadnici protestantskog bratstva Red oranista esto znaju rei, to to mariraju uz frule i doboe, da bi zastraili i
da bi demonstrirali svoju nadmo dio je njihove kulture. U
doba politike identiteta, kulture imaju svoja prava. Ali, dokle
se mogu braniti prava neke kulture iji je jedini razlog postojanja da odri nadmo?
Zapanjuje koliko se mnogo Britanaca, pa onda i Engleza, oslanja na krivotvorenu historiju. Uzmimo cijelu tu ideju
anglo-saksonske Britanije. Winston Churchill i Rudyard Kipling bili su poklonici anglo-saksonske historije s razlogom:
tako su izbjegavali spominjati to kako je britanska historija

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 304

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

305

uistinu uvijek bila evropska. Normanski kraljevi jedva da su


i boravili u Engleskoj, govorili su francuski radije nego engleski i vie ih je zanimalo da Evropom gospodare sa svojih
francuskih posjeda. Dakako, problematian je i saksonski
dio iz anglo-saksonski. Nakon velkih Tudora i kotskih
Stuarta, kratkotrajnog toboe domaeg perioda, dolaze njemaki monarsi vladati britanstvom koje karakterizira jedino engleskost i koje ne eli imati nita s Evropom.
Selektivno historijsko pamenje dio je njegove inventivnosti. Da bi bolje opravdala svoje inovacije, historija uvijek
kopa po starom korijenju. Drevne anglo-saksonske slobode
jesu izum, osmiljene u svrhu modeliranja Britanskog parlamenta. Ova temeljna institucija nije bila istinska narodna demokratska institucija sve do 1929, kada su odrani prvi izbori
s opim pravom glasa svih punoljetnih. Sasvim prikladno,
statua Olivera Cromwella stoji ispred Parlamenta. Njegovo
ustrajavanje da su anglo-saksonske slobode poivale na pravu vlasnitva bio je novi obrat koji je osigurao klasnu hijerarhiju, olakao obnovu monarhije i omoguio da fabrikovana
historija i dalje funkcionira. Sva ta pompa i ceremonije britanske monarhije kasnoviktorijanski su izum. Kraljevska porodica kao uzor za standardnu porodicu, ideal za naciju, izum
je iz vremena poslije Edwarda VII, jer teko da je Victorijin sin
Edward bio pravi uzor za mua i oca. I tako se to nastavlja...
Dakle, ideje rase i klase svojstvene su samoodreenju
Engleza. Bez ideje rase, malo toga ostaje za to bi se drao
engleski identitet: bio bi tek manjina u nepovoljnom poloaju, unutar Britanije, potpuna inverzija prihvaene historije.
Ono to dobro funkcionira za mlade ovisnike o ulinoj kulturi ne odgovara tenjama novog engleskog identiteta i zato
se pribjegavalo barikadama, pozivima da imigrante tjeraju
kui i strpaju u zatvor.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 305

8.4.2015 16:07:07

306

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Meutim, raznolikost zahtijeva da nadilazimo takve


ideje iskljuivosti. Evropski identiteti moraju biti otvoreniji
i inkluzivniji. Razmotrimo, naprimjer, odnos izmeu islama
i Evrope koji se obino koristi da se definiraju identiteti ovih
dviju kultura. Evropa obino na islam gleda kao na vanjskog
Drugog. Muslimani su, s druge strane, uvijek pretpostavljali
da Evropa nema nita s njima. Zapravo, islam i Evropa sutinski su povezani. Sasvim jednostavno, ne bi bilo Evrope
kakvu danas poznajemo da nije bilo islama. A islam bez
Evrope nezamisliv je. Ne radi se o tome da su dvije civilizacije u meusobnom odnosu oblikovale identitete jedna drugoj tako to su definirale Drugog kao svoju mraniju stranu.
Radi se o tome da su se u meudjelovanju tih dviju kultura
i civilizacija oblikovale njihove vrijednosti i nazori, pa time
i njihovi identiteti. Evropa je mnogo toga to naziva svojom
renesansom stekla od islama. Poevi od osnovnog, islam
je uio Evropu rasuivanju, kako da napravi razliku izmeu civilizacije i barbarizma i kako da razumije osnovne karakteristike graanskog drutva. Islam je obuavao Evropu
skolastikoj i filozofskoj metodi i ostavio joj u naslijee svoj
karakteristini institucionalni forum obrazovanja: univerzitet. Evropa je uveliko preuzela organizaciju, strukturu, pa
ak i terminologiju muslimanskog obrazovnog sistema. Ne
samo da je islam Evropu uputio u eksperimentalnu metodu i
dokazao joj vanost empirijskog istraivanja ve je i postavio
osnove veeg dijela matematike teorije koja je Koperniku
bila neophodna da pokrene svoju revoluciju! Islam je Evropi pokazao razliku izmeu medicine i magije, obuio je da
izrauje hirurke instrumente i objasnio joj kako da gradi
i vodi bolnice. I onda, kao krunu svega, islam je Evropi dao
liberalni humanizam.
A obino se razlika izmeu Evrope i islama opisuje terminima liberalnog humanizma. Zapravo, liberalni humanizam,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 306

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

307

zlatni ig postrenesansne Evrope, svoje porijeklo nalazi u


pokretu edeba iz klasinog perioda islama koji se bavio karakteristikama humanistiki obrazovane i odgojene linosti.
Islam je razvio sofisticirani sistem nastave prava i humanistikih nauka koji ne podrazumijeva samo institucije poput
univerziteta, s fakultetima prava, teologije, medicine i prirodne filozofije, ve i razraenu metodu nastave sa studijem uz
rad, nastavnim planom i programom koji ukljuuje gramatiku, retoriku, poeziju, historiju, medicinu i moralnu filozofiju, te mehanizme za stvaranje humanistike kulture kao to
su akademska udruenja, knjievni krugovi, klubovi i druge
interesne grupe za pomo intelektualcima i knjievnicima.
Kada je Evropa usvojila ovaj sistem, ukljuujui udbenike,
evropski humanisti smatrali su da moraju klasini arapski
zamijeniti jednim drugim klasinim jezikom latinskim,
iako ni on nije bio ba sasvim njihov. Posljedica je bila da su
pravili i ponavljali mnotvo greaka, koje se pripisuju islamskom humanizmu, to je uasan in barbarizma i solecizma.
Stoga, svaka definicija Evrope, da ne govorimo o nastojanjima da se mapira njena budunost, mora u potpunosti
priznati svoj dug islamu. Zaista nije mogue zamisliti revitaliziranu Evropu, cjelovitu i slobodnu, bez islama. Tvrdnja
da je islam neto tuinsko, neevropsko, inherentna vjerovanju da e lanstvo Turske u Evropskoj uniji razoriti evropski
identitet, nije samo eurocentrina. Namjerna ili ne, svrha
takve tvrdnje jeste da opravda i odri u ivotu viestoljetnu
mrnju prema jednoj kulturi. Evropski humanizam, kako
god ga definirali, proizvod je istih vrijednosti koje su oblikovale muslimansku civilizaciju. Time to bi priznala svoje
islamsko naslijee, Evropa ne samo da bila iskrena prema
sebi i svojoj historiji ve bi inicirala pomirenje, a time bi se
prevazile sve prole i sadanje tenzije koje dijele Evropljane
i muslimane. Sa svoje strane, evropske muslimanske manji-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 307

8.4.2015 16:07:07

308

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

ne moraju cijeniti to to Evropa sudjeluje u naslijeu islama;


da se evropske vrijednosti ne razlikuju mnogo od njihovih iz
klasinog perioda. Zapravo, bez islama, Evropa kakvu danas
poznajemo ne bi postojala. I evropski muslimanski i evropski nacionalni identiteti postaju otvoreniji i ukljuiviji. Takvi
otvoreni i ukljuivi identiteti mogli bi postaviti temelje istinskom multikulturalizmu.
RAZNOLIKOST I MULTIKULTURALIZAM

Najee smo raznolikou pokuavali upravljati preko


multikulturalizma. Multikulturalizam je prihvatanje da je
drutvo pluralistiko i da ga ine posebne kulture, viestruki identiteti i razliite etnike komponente. Ovakav stav o
multikulturalizmu je skoro pa banalan, tek neto vie od opepoznate istine. Veina drutava jeste, ili je u svojoj historiji
bila, multikulturna. Indiju je, naprimjer, uvijek inilo mnotvo kultura i etniciteta. ak je i Britanija bila multikulturna
prije nego to je izumljen multikulturalizam: Velani, Irci,
koti nisu samo razliiti narodi, oni govore razliitim jezicima, imaju razliitu kulturu, historiju i etnicitet. injenica
koju je sada potvrdila decentralizacija.
Po konkretnijem shvatanju multikulturalizma, on se
opisuje kao eklektika mjeavina rasa koje danas ive pod
istim geografskim okriljem Evrope i Amerike. Pretpostavlja se da e u nekom trenutku ova mjeavina sintetizirati
hibridno kulturno iskustvo koje se stvara pod utjecajem raznovrsnih tokova i obiaja iz svih razliitih mjeavina rasa.
U nekom smislu, mi smo ve postigli ovu multikulturnu nirvanu. Hrana koju jedemo, odjea koju nosimo, namjetaj
kojim opremamo nae domove, pokazuju jake utjecaje pobrane od imigrantskih zajednica. I umjetnost, knjievnost i

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 308

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

309

film sada odraavaju mnoge forme i kulture koje ine rasnu


mjeavinu modernog evropskog drutva. Pa ipak, bez obzira
na sve ove etnike utjecaje, primjeuje se potpuno odsustvo rasne harmonije.
Multikulturalizam hronoloki dolazi poslije asimilacije i integracije. Cilj politike asimilacije u 1950im i 1960im
godinama bio je da asimilira imigrantske zajednice, pa time
i izbrie njihov kulturni identitet. Tokom 1970ih i poetkom
1980ih osmiljena je politika integracije s ciljem transformacije imigrantskih grupa u pripadnike dominantne kulture
koji se nee razlikovati. Multikulturalizam se javlja nakon
neuspjeha tih hegemonijskih eksperimenata i usredotoen
je na to da se slave razlike. Evropa je zapravo uvezla multikulturalizam iz Amerike, gdje je on zamijenio melting-pot
ranijih crnakih i imigrantskih generacija neim to David
Dinkins, prvi afroameriki gradonaelnik New Yorka naziva divnim mozaikom. Naglasak je, jo jednom ponovimo,
na rasnim i etnikim razlikama. Dakle, naglaavanje razlika
biva kljuna komponenta multikulturalizma.
Zapravo, pobornici multikulturalizma su razlike i etnike pripadnosti, zasnovane na rasi, pretvorili u feti. Vizija iz
tzv. Parekhovog izvjetaja, Budunost multietnike Britanije,
poiva upravo na razlikama. Temeljna potreba, kako praktina, tako i teoretska, kae se u izvjetaju, jeste odnositi
se prema ljudima s dunim potovanjem prema razlikama.3
Proteklih decenija u Britaniji su i konzervativne i laburistike vlade insistirale na tome da manjine iskazuju i beskrajno
slave svoje razlike. Razlike su postale traena roba i u umjetnikim galerijama i muzejima, gdje se one stvaraju, fabrikuju
i gdje paradiraju kao znak prosvijeene pluralnosti.
Pretjerano naglaavenje razlika i etnike pripadnosti ne
samo da je pretvorilo multikulturalizam u robu, ono je one-

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 309

8.4.2015 16:07:07

310

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

moguilo istinski multikulturalizam. To nije sluajna posljedica, to je unaprijed smiljeno. Kako se danas razumijeva,
multikulturalizam je u sutini jedna amerika konstrukcija
i utjelovljuje sve pretpostavke i iskustva amerike historije.
Da bismo ocijenili zato je multikulturalizam u Evropi tako
evidentno propao, moramo shvatiti zato Amerika ne funkcionira kao pluralistiko drutvo.
Sjedinjene Drave su drava koju su zaele, rodile, odgajale i othranile imigrantske zajednice. Ta je drava iznikla iz
sjemena spoznaja neuspjeha Starog svijeta i personificira ta
saznanja. Pa ipak, ona ne moe, ak ni ustavno, napraviti korak od I pluribus unum ka in unum pluribus, od zvaninog
gesla iz mnogih jedno ka sutinskom prihvatanju stvarnosti u jednom mnogi. Zato? Zato to je Amerika krajnji proizvod zapadnog kolonijalizma. Za razliku od kolonijalizma
kog su evropske drave gradile izvan svoje zemlje, Amerika
je to postala na tlu koje je ukrala i etniki oistila da bi ga
nazvala domovinom. Ideologija kolonijalizma, sa svim svojim pretpostavkama o rasi, etnikoj pripadnosti i razlikama,
nain je na koji Evropa gleda na ostatak svijeta; ali, u Americi
je to nain na koji ona motri sebe i kod kue krivotvori vlastiti identitet.4
Dakle, ameriko shvatanje multikulturalizma bezbjedno je graeno iza zidova kolonijalnih struktura moi. Podruje amerikog multikulturalizma bilo je u onome to se
moralo rei o oiglednim istinama o ivotu, slobodi i potrazi
za sreom. Vizija o jednakosti pred zakonom i razdvajanju
crkvene i dravne vlasti stvorena je s konkretnim ciljem: da
omogui multikulturno bjelako drutvo. To su bile lekcije
dobro nauene od Starog svijeta, gdje je, kako je to Thomas
Jefferson ubjedljivo dokazao, more krvi proliveno, ni za ta:
niti su se svi prilagodili, niti je stvorena jedinstvena dogma.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 310

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

311

Pitanje koje se vie namjerno izbjegavalo, nego to se nenamjerno isputalo iz vida, bilo je: kako se prava i slobode
mogu primijeniti na nebijelce na domoroce koje su smatrali divljacima i crnce koje su smatrali vlasnitvom, a koji su,
kao neosobe ipak opstali u nacionalnoj dravi.
O uasima amerikog historijskog propusta da u svoju
ideju pluralnosti uvrsti amerike starosjedioce, Indijance,
potom crnce, a kasnije i Kineze poelo se govoriti 1970ih
i 1980ih godina na dva naina. Prva opcija bio je etnicitet.
Sistem je onim bijelcima koje je asimilirao, kao to su Irci,
Poljaci, Rusi i Jevreji, a koji nisu pripadali idealnim, arhetipskim bijelim anglosaksonskim protestantima (WASP),5
dodijelio pravo etniciteta, etnike samosvijesti, etnikog ponosa. Kad se postavilo pitanje ta raditi s onim iskljuenim
etnicitetima, odgovor je bio: i njima dati isto. Tako su ameriki Indijanci i crnci, dotada iskljueni, dobili etniku etiketu
i doputenje da svoju etniku pripadnost i status rtve nose
na rukavima.
Druga opcija mogla bi se nazvati legalnim individualizmom. Individualizam je kamen-temeljac zapadnog liberalnog miljenja i osnovna premisa amerike ustavne filozofije. Sma ideja jednakosti zasnovana je na individualizmu.
Dakle, tretirati iskljuene etnicitete kao jednake znai dati
im jednak tretman pred zakonom. Ispostavilo se da je u
amerikoj historiji za istinsku jednakost ovo bio ma s dvije
otrice. Naprimjer, jedan od naina na koji su junjake drave sabotirale ukidanje ropstva bio je izmiljanje formule
odvojeni, ali jednaki koja je dovela do odvojenih crnakih
kola, restorana, esmi i slino. Slino tome, jednakost individualizma za amerike Indijance znaila je pretvaranje
plemenskih rezervata u parcele zemljita u vlasnitvu pojedinaca Indijanaca. To je bio i impuls za donoenje Zakona o

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 311

8.4.2015 16:07:07

312

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

graanskim pravima 1960, koji je navodno slijep za boje i


tretira sve pojedine graane jednako, neovisno o rasnoj ili
etnikoj pripadnosti.
Daleko od toga da je multikulturalizam postao zbilja;
mijeanje jednakosti i etniciteta stvara nove probleme. Uzdizanje etniciteta dovodi do fragmentacije. A, ako svaki pojedinac ima jednaka i postojana prava na zaseban etnicitet, s
punim pravom na samoizraavanje, onda raznolikost i razlike postaju problem, nerjeiv i trajan. I jo gore: oni koji nisu
posebni i odvojeni etniciteti naprimjer mladi onda grade
nove etnicitete da pokau svoju razliitost. Nezasitna elja
za razliitou ne moe se zadovoljiti: ona samo dovodi do
stalnog nezadovoljstva, frustracije, neprijateljstava i pobuna.
Kad ameriki crnci kreu putem etniciteta, prvo moraju obnoviti neki posebni identitet iz Afrike. Sueljavaju se s problemom identiteta otrgnutog od njih i otkriem identiteta koji
zapadna civilizacija jednako poniava i potcjenjuje. Afriki
etnicitet nije jedna cjelina, ali bilo koji afriki etnicitet, kao i
bilo koji drugi neevropski etnicitet, postaje novo bojno polje
zbog nemogunosti da se uspostavi jednakost. Bijela veina
vidi afriki etnicitet i raznovrsne azijske etnicitete samo kao
neto potpuno drugaije i inferiornije. Kada ameriki crnci
pokazuju da se ponose svojim etnikim porijeklom time to
svoju djecu ue o svom etnikom naslijeu, podigne se velika
graja jer se na to gleda kao na vrijeanje nedodirljivog i svetog zapadnog kanona, a on se smatra pravim utjelovljenjem
svega to je plemenito u ljudskom naslijeu. Daleko od toga
da afrocentrini odgoj jaa crnaku djecu, on ih samo odbacuje u drugi vrtlog marginalizacije. Afrocentrini etnicitet
nije opcija za inkluziju, ve izgovor za njegovo iskljuivanje.
I nije od pomoi u borbi protiv drutvenog i ekonomskog legaliziranja marginalizacijecrnaca u Americi i historiji uope.
Upravo zbog ovoga etniki put ne vodi ka multikulturalizmu.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 312

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

313

Ni legalni put ne vodi mnogo dalje. Zakoni signaliziraju na namjere drutva, ali su oni prilino tup instrument za
stvarne promjene stavova drutva. Znai, jednakost se moe
proglasiti zakonom, ali se ne moe zakonom i isporuiti.
Pravno gledano, amerike crnce e ee optuiti, osuditi,
zatvoriti i pogubiti nego bilo koju drugu grupu. Kao to su
pravne presude u uvenom sluaju ponovnog prebrojavanja
glasova na predsjednikim izborima na Floridi 2000. pokazale, birako pravo lake se oduzima crncima. Zakoni koji
sve ine jednakima ne mogu rijeiti njihov dugotrajno nepovoljan poloaj ili ukloniti represiju u zajednici. Percepcija
grupe i zajednice, historijsko breme i razlike u historijskom
iskustvu sve to ugroava jednakost mogunosti i odrava status quo nejednakosti. Zakon koji je teoretski slijep za
boje uinkovito dri nebjelake etnicitete u nepovoljnom
poloaju i ostavlja dosta prostora bijelcima da problem jednakosti izvrdavaju oni se lijepo odsele u predgraa pa i nemaju kontakta s nebjelakom niom klasom.
Primjenjujui ameriki model, Evropa je ponovila neuspjehe i loa iskustva amerike historije. Mi promoviramo
multikulturalizam kao ideologiju razlika u pravnom okviru
koji predvia da su svi jednaki i koji ne dozvoljava razlike!
Na sudski, policijski i zatvorski sistem, kao i u Americi, ima
institucionalne predrasude prema nebjelakim etnicitetima. Zato, uprkos injenici da ponosno sebe nazivamo multikulturnim drutvima, rasizam i nepotivanje razlika i dalje
postoje kao norma.
Sve ovo, meutim, ne znai da je multikulturalizam loa
ideja. Bez obzira na sve kritiare i one koji odvraaju od multikulturalizma, on ima smisla, on je upravo ono to, u praktinoj stvarnosti, nama zaista i treba. Multikulturalizam je
nuna potraga i potreba, ne samo za nekim dostojanstvenim

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 313

8.4.2015 16:07:07

314

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

drutvom ve za smom drutvenom evolucijom ovjeka.


Multikulturalizam, meutim, ne uspijeva naprosto zato
to verzija koju imamo u ponudi ne pravi, niti moe praviti ustupke hijerarhijskoj nadmoi zapadnog svjetonazora.
Multikulturalizam nam izmie zato to se on ne moe pomiriti s liberalnim individualizmom, kamenom temeljcem
zapadnog drutva. Multikulturalizam je tako nedjelotvoran
zato to je dat kao put u jednom pravcu, a to je ono to je
bjelaka zajednica namijenila etnikim manjinama. Na
multikulturalizam udaraju sa svih strana, zato to i ljeviari
i desniari shvataju da je bilo kakva njegova drutveno odriva verzija izazov njihovom uvjerenju u vlastitu ispravnost
i pravednost. Konani zakljuak je da multikulturalizam ne
uspijeva zato to ovo to se nudi uope nije multikulturno.
Evropa mora razviti vlastito shvatanje multikulturalizma, zasnovano na raznolikosti evropskog drutva. Da bi multikulturalizam u Evropi funkcionirao kao instrument upravljanja raznolikou, mora imati dvije jedinstvene karakteristike. Prvo, multikulturalizam se mora odnositi na pitanja
moi u svim njenim aspektima. Multikulturalizam zahtijeva
da u svim aspektima moi bude raznolikosti; razliite manjine moraju imati jednak pristup i jednake mogunosti u politikom predstavljanju, u obrazovanju i u ostvarivanju ekonomskih ciljeva. Meutim, s obzirom na to da graani imaju
razliite ciljeve, jednak tretman znai da se u potpunosti
uvaavaju njihove razlike. Kako se u Parekhovom izvjetaju
napominje, kada se zbog jednakosti zapostavljaju relevantne razlike i insistira na jednoobraznom tretmanu, to vodi
ka nejednakosti i nepravdi; kada se zbog razlika zanemaruju
zahtjevi jednakosti, posljedica je diskriminacija. Jednakost
se mora definirati na kulturno osjetljiv nain i primjenjivati
distinktivno, a ne diskriminatorno.6

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 314

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

315

Drugo, multikulturalizam podrazumijeva transformaciju. Ovdje ne govorimo samo o tome da se transformiraju


crnci i Azijati, Marokanci i Alirci, Turci i Romi iz siromanih gradskih kvartova, tako to e im se pruiti ekonomske
i obrazovne mogunosti. Ovdje govorimo i o transformaciji
smog evropskog drutva, tako da se odmakne od iracionalne premise da oni svi ti etniki drugi treba da uvide
svoje greke i postanu vie poput nas, i napravi korak ka
humanoj ideji da je evropska kultura manjkava ba poput
svih drugih ljudskih kultura. Multikulturalizam ne zahtijeva veu opredijeljenost za liberalne vrijednosti zapadnih
drutava, kako neki tvrde. On, zapravo, zahtijeva transformaciju liberalnih vrijednosti u inkluzivnije forme.
Ono to smatramo prirodno dobrim i zdravim, u liberalizmu se esto ispostavi prilino ogranienim. Naprimjer,
klasine, liberalne ideje slobode, sve od Milla do Rawlsa, ne
daju mjesta marginaliziranima i siromanima. U Ogledu o
slobodi,7 Mill iskljuuje zaostale narode, ene i djecu iz prava na slobodu, a John Rawls, u svojoj slavnoj Teoriji pravde,8
priznaje da se drutva u kojima osnovne potrebe pojedinaca nisu zadovoljene ne uklapaju u njegovu zamisao slobode.
Nema anse da se multikulturalizam moe graditi na takvim
ekskluzivistikim idejama.
Transformacija od nas trai da se odmaknemo od simplicistikog shvatanja multikulturalizma kao trpeljivog
produetka zapadnog liberalizma ka jednom sofisticiranom procesu iji je cilj preobraziti i nadii smi liberalizam.
Ovaj proces morao bi poeti spoznajom da liberalizam nije
ni evropski izum, ni evropska briga; on je bio i jest dio svih
tradicija. Sve kulturne manjine diljem Evrope imaju svoje
vlastite liberalne tradicije koje se moraju prihvatati i uvaavati. Mi takoer moramo prevazii hegemoniju ideja kakva

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 315

8.4.2015 16:07:07

316

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

je liberalni individualizam i shvatiti da grupe i zajednice takoer imaju prava. I moramo shvatiti da je multikulturalizam partnerski projekt on trai puno i ravnopravno partnerstvo s drugim kulturama u oblikovanju moderniteta,
postmoderniteta i budunosti ovjeka.
RAZNOLIKOST I PRAVA

Veina problema upravljanja raznolikou vezuje se uz ideju


individualizma. Individualizam je apsolut liberalne demokratije: shvatanje da drutvo nije nita vie nego skup pojedinaca, a da je pojedinac nekakvno samobitno, autonomno
i suvereno bie, definirano neovisno o drutvu. Ova pretpostavka, da pojedinac prethodi drutvu, osobenost je zapadne
kulture: ona je princip koji definira liberalnu demokratiju i
oblikuje njene metafizike, epistemoloke, metodoloke,
moralne, pravne, ekonomske i politike aspekte. Meutim,
u mnogim manjinskim kulturama koje su sada integralni
dio Evrope, pojedinac sebe ne definira odvojeno od drugih,
ve holistiki, u odnosu na integriranu grupu: porodicu ili
klan, zajednicu ili kulturu, religiju ili svjetonazor. Muslimani, naprimjer, na pojedinca gledaju kao na integralni dio
drutva koje na lokalnom podruju definira damija u kojoj
se okupljaju na dumi, a na internacionalnom nivou kolektivitet svih muslimana: ummet. Drutvo ontoloki prethodi
pojedincu i drutvene obaveze dolaze prije individualnih
htijenja. Kineska zajednica vidi porodicu kao organizam koji
povezuje prolost, pretke, sa sadanjou i budunou, tj.
potomcima. Pojedinac, dakle, ne postoji kao neovisno, izolirano bie, ve u ivom jedinstvu sa svojim precima.
Da navedemo jo jedan primjer: za hinduistiku zajednicu pojam darme, jedan od temeljnih pojmova indijske

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 316

8.4.2015 16:07:07

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

317

tradicije, vieslojan je i obuhvata pojmove elemenata, injenica, osobina i ishodita, kao i pojmove prava, normi ponaanja, karaktera stvari, ispravnosti, istine, obreda, morala,
pravde, pravinosti, vjere i sudbine. U sikizmu je prvenstvena dunost ovjeka seva: nesebino sluenje zajednici, bez
ikakvih oekivanja. Pojedinci prava stiu ueem u radu
zajednice i na taj nain trae sakti, a to je upravo ono to su
sikski gurui i smi prakticirali. Kulture zasnovane na pojmovima kao to su darma ili seva ne bave se reduktivnim
definiranjem prava jednog pojedinca u odnosu na drugog,
niti pojedinca u odnosu na drutvo: pojedinac je samo jedan
vor u mrei materijalnih, drutvenih, kulturih i duhovnih
odnosa, a njegova dunost je da nae svoje mjesto u harmoniji sa drutvom, kosmosom i transcendentim svijetom.
U zapadnom liberalnom drutvu, pojedinac je stalno u
ratu sa zajednicom i neprekidno se osjea ugroenim. Glavni
interes ovog pojedinca je da sauva svoj identitet netaknutim, odvojenim od ostalih, da se zatvori i zatiti iza zidova.
Dok u nezapadnim kulturama moral definira zajednica ili
drutvo, prema liberalnom miljenju pojedinac mora moralne odluke donositi sam. Stoga tu nikada ne moe biti sutinskog sklada pojedinca i zajednice kao cjeline. Moralnost postaje pitanje individualnog ponaanja: naglasak nije na tome
ta je od vrhunske vrijednosti i kakvom cilju treba teiti, ve
kako ostvarivati ciljeve, kakve god da je pojedinac odabrao.
Dakle, ciljevi liberalne demokratije usredotoeni su na to da
se pojedincu osiguraju svi mogui putevi kako bi ostvario ta
god da eli, pa makar to bilo, a esto i jeste, na tetu zajednice. Ta vlast nikada ne moe traiti ostvarivanje drutvenih,
kulturnih, ekonomskih i politikih ciljeva zajednice kao to
su jednakopravna raspodjela bogatstva, stvaranje drutva
koje je manje zasnovano na klasama ili pruanje svima jednakih mogunosti za obrazovanje.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 317

8.4.2015 16:07:08

318

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Dakle, liberalno shvatanje o tome ta je ljudsko bie jedinstveno je i otueno od interesa i vrijednosti zajednice. A
to shvatanje ne samo da definira vrijednosti liberalne demokratije, ono je zapravo ugraeno u njenu konceptualnu
strukturu. Zato u liberalnoj demokratiji odreene pojedince biraju da bi drugim pojedincima osigurali svu slobodu u
ostvarivanju individualnih interesa. Znai, strogo govorei,
liberalna demokratija nije toliko predstavnika demokratija
koliko predstavnika vlast.
Upravljanje raznolikou od nas trai da nadiemo ovo
prilino krnjavo stanovite liberalizma zasnovano iskljuivo
na individualizmu. S obzirom na to da pojedinac moe imati
niz fluidnih i mnogostrukih indentiteta, od kojih su mnogi
vezani uz razliite zajednice kojima pojedinac moe pripadati, onda nema mnogo smisla smatrati da pojedinac apsolutno, izolirano, nereduktivno, odvojeno i ontoloki prethodi
drutvu. Cijela linost, sa mnotvom njenih identiteta, nije
samo pojedinac; sm pojedinac ne moe postojati bez veza
izmeu historije i zajednice, kulture i etniciteta, spola i roda,
okolia i prirode. Otud linost i pojedinac nisu isto. Pojedinac je naprosto jedna apstrakcija, okrnjena i selektivna verzija linosti, koja se koristi u praktine svrhe. Linost utjelovljuje i njene / njegove roditelje, djecu, iru porodicu, pretke,
zajednicu, prijatelje, neprijatelje, ideje, vjerovanja, emocije,
sliku o sebi, shvatanja, poglede, samoodreenje. Zato e nasilje, diskriminacija i rasizam naneseni linosti jednako nauditi cijeloj zajednici.
Dok je pojedinac zatien kroz ljudska prava, linost i
zajednica esto su bez zatite. Stoga je neophodno da evropske liberalne demokratije nadrastu pojedinca i razmotre
prava linosti i zajednica. Ideja kolektivnih prava, grupnih
i kulturnih, veoma je sporna. Kako Will Kymlicka ukazuje,

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 318

8.4.2015 16:07:08

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

319

za mnoge je sma ideja grupnih prava kako nerazumljiva,


tako i uznemirujua. Jer, kako grupa moe imati prava koja
se u konanici svode na prava njenih pojedinih lanova? I
ako grupa zaista ima prava, nisu li onda ta prava sutinski u
sukobu s individualnim pravima?9 Takva pitanja zasnivaju
se na pogrenom tumaenju onog to ini ljudsko bie: ljudi,
tvrdim, nisu jednostavan paket materijalnih i fiziolokih potreba, umotan u atomizirani mikrokosmos.
Ako uvidimo koliko je dobrobit linosti povezana sa zajednicom ili grupama kojima pripada, kako to na primjeru
amerikih domorodaca pokazuje Darlene Johnston,10 onda
ima smisla govoriti o grupnim pravima koja nisu svediva
na individualna prava. Samoouvanje zajednice, njena sposobnost da opstane kao zasebna, razliita zajednica, moralo bi se motriti kao pravo po sebi. Model grupnih prava ima
smisla kada drutvo funkcionira na pretpostavci da je i ono
skup, ili jedna konfederacija zajednica. A tradicionalni nain
ivota svake zajednice mora se zatititi da bi ona postojala
kao razliita zajednica.
Smatram da je pozitivna diskriminacija ili afirmativno djelovanje stvar prav za odreenje manjinske zajednice u Evropi. Njihov nepovoljan poloaj, na margini drutva,
ne moe se popraviti ukoliko se posebna panja ne posveti ekonomskom i obrazovnom stanju, recimo Pakistanaca i
Bangladeana u Britaniji, ili Arapa u Francuskoj, ili Turaka
u Njemakoj. U vrtu multikulturalizma, s obiljem razliitih
zajednica, ove manjine su kao mlade biljke. Treba ih gajiti,
zalijevati i uvati da bi rasle. A onda kad uhvate korijenje u
svojim zemljama i postanu drvee, afirmativno djelovanje
postaje nebitno. Meutim, razliite manjinske zajednice u
razliitim su fazama putanja kulturnog korijenja u svojim
zemljama. Zbog toga imaju posebne potrebe koje se mogu

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 319

8.4.2015 16:07:08

320

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

zadovoljiti samo prilagoenim, odmjerenim i dobro voenim afirmativnim djelovanjem.


NAPREDOVANJE U RAZNOLIKOSTI

Prava snaga Evrope je prava, fina kulturna raznolikost njenih brojnih zajednica. Da bismo prihvatili ovu raznolikost,
moramo prevazii odreene protivrjenosti u liberalizmu,
konkretno njegovu opsesiju individualizmom. Da bismo odbacili demoniziranje razlika, ne znai da treba da odustanemo od razlika. Potrebno je da evropske drave stvore prostor
gdje e razlike postojati kao razlike, a raznovrsne zajednice
postojati unutar vlastitih parametara.
Pitanje asimilacije ne postavlja se ako manjinske zajednice postoje kao razliite, posebne zajednice. Asimilacija je
bila sumnjiva ideja ak i kada je prvi put predloena 1960ih.
Ta je ideja zasnovana na modernistikom shvatanju da postoji samo jedna civilizacija, a sve ostale kulture i civilizacije
nisu nita drugo doli male pritoke to se ulivaju u tu veliku
civilizaciju Evrope. Stoga se svim drugim kulturama, posebno imigrantskim kulturama, inilo prirodnim asimilirati se
u superiornu kulturu Evrope. Ona me podsjea na Borga iz
Zvjezdanih staza koji asimilira sve druge da povea vlastitu mo. Asimilacija vodi do iskorjenjivanja identiteta i kao
takva predstavlja put ka samoubistvu manjinskih zajednica
Evrope. Da bi ostale zdrave i etniki ive, manjinske zajednice moraju zadrati bar malo od svojih kulturnih i historijskih identiteta.
Na isti nain moramo napustiti ideju integracije. U ta e
se manjinske zajednice integrirati? U klasno i rasno zasnovanu englesku kulturu? Ili francusku kolonijalnu kulturu? Ili
njemaka shvatanja identiteta zasnovana na superiornosti?

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 320

8.4.2015 16:07:08

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

321

Ideja integracije nije samo problematina; ona pretpostavlja


da postoji dominantna kultura koja je mjerilo civilizacije.
Traenje integracije takoer podriva istinski multikulturalizam, u kojemu se trai jednako potovanje prema svim identitetima i kulturama.
Moramo ii dalje od lanih ideja pluralnosti koje govore
o kuhinjama i slavljenju i prakticirati multikulturalizam
iji je konkretni cilj uvesti marginalizirane grupe u krugove
moi. Predstavnika Evropa koju ine zajednice unutar zajednica mora raspodijeliti mo ravnopravno na svakog svog
ovjeka. A da bismo potovali raznolikost, moramo voditi
afirmativnu politiku prema odreenim manjinama i priznati kolektivna i grupna prava.
Meutim, raznolikost ne iskljuuje zajednike nacionalne vrijednosti. elja za zajednikim evropskim vrijednostima nije isto to i tenja ka homogenosti. I manjinske zajednice se moraju mijenjati; i moraju shvatiti da tradicija i obiaji
koji se ne mijenjaju prestaju biti tradicija i obiaji i pretvaraju
se u instrument ugnjetavanja. Identitet ima historijska sidrita, ali nije privren uz ogranien i nepromjenljiv skup tradicionalnih oznaka i historijskih simbola. Identitet nije ono
to pribavljamo, niti ono to biramo, niti ono to nameemo
drugima; vie je to neto iz ega uimo kako ivjeti, otkrivamo emu vrijedi teiti i procjenjujemo ta znai biti razliit. Manjinske kulture u Evropi treba da naue kako ivjeti
s veinskim vrijednostima i aspiracijama, ba kao to flora i
fauna u vrtu ue ivjeti jedna s drugom.
I veinske i manjinske kulture moraju napustiti ideju da
se jedna jedina istina moe nametnuti pluralnom drutvu.
Kao to ni vrt ne funkcionira na osnovu jedne vrste, tako nas
ni odrivoj multikulturnoj Evropi ne moe voditi jedna Istina, bila to istina evropske kulture, islama ili neke druge vjere

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 321

8.4.2015 16:07:08

322

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

ili ideologije koja se zasniva na ekskluzivistikim shvatanjima istine i koja trai iskupljenje kroz nametanje te istine svima drugima. Platonska ideja da je istina ista za sve kulture
nema mjesta u pluralistikoj Evropi.
Kako kae rabin Jonathan Sacks u djelu Dostojanstvo
razlika,11 ovakva ideja istine stvara lani antagonizam: ako
je sva istina ista, za sve, u svim vremenima, to znai da ako
sam ja u pravu, ti nisi; a, ako zaista marim za istinu, ja te
moram pridobiti za svoje gledite. Moramo napustiti stari
recept da je istina krajnje vana pa se zato svi ljudi moraju
voditi jednom istinom i ii dalje, ka novoj formuli da je istina krajnje vana pa se zato svakom mukarcu i svakoj eni
mora dopustiti da ive u skladu s tim kako oni vide tu istinu.
Naposljetku, moje shvatanje pluralistikih identiteta svodi
se na to da svi mi istinu vidimo razliito, u skladu s vlastitim
historijskim iskustvima i stajalitima, i da svi mi ivimo tu
istinu i kao pojedinci i kao zajednice, na jedinstven, kulturno razliit nain da budemo ljudi.
Ovo znai da Evropa mora vratiti pouzdanje u identitete
kao proizvod raznovrsnih tradicija. Potrebno je prepoznati da
je svaki identitet sredstvo sinteze slinosti kroz razlike i razlike vidjeti kao posebno sredstvo izraavanja osnovnih slinosti. Moramo se odmaknuti od politike osporavanih identiteta i etniciteta koja jaa umjetne razlike, ka prihvatanju plastinosti i mogunosti identiteta, i tako se okrenuti ljudskosti
koja nam je zajednika. Nasuprot fosiliziranom umiranju za
razliitost, ivi identitet stalno tee i mijenja se. To je ravnotea u stalnoj mijeni, ravnotea slinosti i razlika, ravnotea
kao put pronalaenja onog to ivot ini vrijednim ivljenja i
onog to nas povezuje s ostatkom svijeta koji se mijenja.
Multikulturna Evropa mora se pomiriti s obiljem pluralistikih identiteta. U budunosti e biti Evropljanin znaiti

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 322

8.4.2015 16:07:08

Upravljanje raznolikou: Identitet i prava u multikulturnoj Evropi

323

mnogo vie od jedne rigidne stvari. Na kraju, ali ne i manje


vano, moraemo se pomiriti s novim evropskim identitetima meu kojima e se nalaziti evropski crnac, evropski Arap,
evropski Turin, evropski musliman i brojni drugi identiteti.
Izazov oblikovanja multikulturne Evrope je u transcendiranju razlika. ime e se multikulturalizmu omoguiti da ispuni svoju pravu svrhu stvori raznolikost na kontinentu koji
bez nje ne moe postojati.
BILJEKE
Amartya Sen, The Predicament of Identity, Biblio, March-April 2001: 48-50, p.
49.
2
Ibid., p. 49.
3
The Parekh Report, The Future of Multi-Ethnic Britain, Profile Books, London,
2000, p. xvii.
4
Za detaljnu diskusiju o amerikoj samopercepciji vidjeti Ziauddin Sardar i Merryl
Wyn Davies, Why Do People Hate America?, Icon Books, London, 2002.
5
WASP akronim od White Anglo-Saxon Protestant. Prim. prev.
6
Parekhov izvjetaj (Parekh Report), p. ix.
7
John Stuart Mill, Essay on Liberty, 1859.
8
John Rawls, A Theory of Justice, Harvard University Press, Cambridge, MA, 1971.
9
Will Kymlicka (ed.), The Rights of Minority Cultures, Oxford University Press,
Oxford, 1995.
10
Darlene Johnston, Native Rights and Collective Rights: A Question of Group Self-Preservation, u Kymlicka (ed.), Rights of Minority Cultures.
11
Jonathan Sacks, The Dignity of Difference, Continuum, London, 2002.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 323

8.4.2015 16:07:08

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 324

8.4.2015 16:07:08

BOSNA I POSTMODERNI ZAGRLJAJ ZLA

Crknite bando i balije, Srbi su junaci i pobjednici. Izaite na


terasu i pozdravite bijelu srpsku rasu.
(Pjesma koja je putana na radiostanicama bosanskih
Srba nakon to je objavljeno da se slobodna Srebrenica
vratila u normalno stanje.)1

Razmislite o dva nepovezana dogaaja koji su dominirali u


britanskoj tampi sredinom devedesetih godina prolog stoljea. Prvi je vezan za pojedinca Sedrika Brauna, generalnog
direktora kompanije British Gas. Kada je ovo javno dobro,
British Gas, bilo privatizovano, Braun je otpustio hiljade
radnika govorei kako su oni viak radne snage, a Braun
je sam sebi pomogao koristei plate otputenih radnika da
sebi povea platu za oko etiri stotine puta, te se nagradio
dividendom od milion funti. Nadalje, on je poveao zaradu
British Gas-a poveavanjem cijene gasa, smanjivanjem usluga, zatvaranjem prodajnih poslovnica i odbijanjem da povea plate radnika za tri procenta. Nacija je bila bijesna ovom
cininom upotrebom moi i ovlasti, ali niko nije mogao nita poduzeti. Parlamentarna komisija koja je bila zaduena
da pozove Brauna da obrazloi svoje postupke bila je u potpunosti impotentna. Vlada je objavila da ne postoji praktino rjeenje za ovakav vid korporacijske pohlepe. Odreeni
dioniari pravili su buku na marginama dogaaja, ali su bili
u potpunosti nemoni pred korporativnim dioniarima. U
meuvremenu, Braun se pojavljivao na televizijskim ekranima sa sve irim osmijehom.
325

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 325

8.4.2015 16:07:08

326

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Sada razmislite o drugom dogaaju: patnji malog naroda u Bosni i Hercegovini. Srbi su eljeli izbrisati ovaj narod
u procesu ostvarenja svog sna o velikoj Srbiji. Srpska vojska
bila je jako dobro naoruana, sastojala se uglavnom od jedinica bive Jugoslovenske narodne armije, dok su muslimani
uglavnom bili nenaoruani. Srbi nisu bili tek puki agresori,
nego su, organizovani u dravu, pokazivali snanu tendenciju ka faizmu. S druge strane, Bosanci su imali etabliranu
tradiciju multikulturalizma. Ujedinjene nacije nametnule su
i jednoj i drugoj stani embargo na oruje, te su na taj nain
efektivno osigurale da se Bosanci ne mogu braniti. Kada su
Srbi poeli vriti masovne pokolje, Ujedinjene nacije su nekoliko gradova proglasile sigurnim zonama, razoruale su
Bosance i oduzele im teko naouruanje, do kojeg su doli
uprkos sankcijama, te dostavljale hranu narodu zarobljenom
u spomenutim enklavama. Na oltaru humanitarne pomoi
rtvovano je dostojanstvo jednog naroda, to je popraeno
osjeajem ovisnosti i potitenosti. Srbi su bjesomuno nasrtali na nebranjene zatiene zone, a ta su radile Ujedinjene
nacije? UN su, poput parlamentarne komisije koja je ispitala
Brauna, iskazale svoju ogorenost, ali nisu mogle stati ni na
jednu stranu ili zaustaviti Srbe da rade ta god su htjeli. Malkom Rifkind, u to vrijeme ministar vanjskih poslova, izjavio
je da ne postoji realno vojno rjeenje za bosanski problem.
(Sam Rifkin ne bi postojao da je Churchill izjavio da ne postoji realno vojno rjeenje za Hitlera, ali ostavimo ironiju
postrani!) Nekoliko novina i pojedinaca dizali su buku sa
strane, ali su u osnovi bili nemoni. U meuvremenu, nai
televizijski ekrani bili su ispunjeni slikama uplakanih ena i
djece, kolona oajnih izbjeglica, raskomadanih tijela muslimana i ljudi u redovima koji se bore za komad hljeba.
Retorika u Velikoj Britaniji koja se odnosi na Brauna i
Bosnu zauujue je slina. Ponekad se koriste i iste rijei

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 326

8.4.2015 16:07:08

Bosna i postmoderni zagrljaj zla

327

i fraze u razmatranju ovih dvaju problema. Zato je tako?


Zbog toga jer je to retorika cinine moi. U postmodernim
vremenima, mo se ne odnosi samo na snagu ekonomije i
vojske, nego i na sve ostalo. Mo je vezana i za cinizam. Drugim rijeima, oni koji su na vlasti i koji imaju mo iskljuivo
su motivirani samovelianjem, koje se dodatno kristalizira
demonstracijama totalne nemoi rtava reima. Braun je
iskoristio svoju mo i ovlasti da povea lini znaaj, te se smijao nemoi ostalih da ga u tome zaustave. Zapad nije koristio
mo da zaustavi Srbe, jer to ne bi dovelo do samovelianja.
To bi dovelo do mogueg gubljenja ivota Britanaca, Francuza ili Amerikanaca, ali ne bi poluilo nikakvu konkretnu
korist kontaktnoj grupi zemalja koje su trebale brinuti o
zatienim zonama.
Postmoderna cinina mo tako nema nita s etikom ili
moralnou. Ustvari, postmodernizam je sruio sve dominantne vrijednosne i etike sisteme, te ih zamijenio vakuumom. Mi zbog toga treba da se radujemo i smatramo da
je vakuum vrijednost po sebi. Postmoderne sile pokreu se
samo onda kada mogu poveati sopstveni znaaj i vanost.
Meutim, rat u Bosni, za razliku od Zaljevskog rata, nije bio
prilika da se povea tatina ili mo Zapada. Dakle, tu je bila
rije o rasizmu i faizmu, o moralnosti i etici. Upravo zbog
toga Zapad nije poduzeo nita u vezi s Bosnom. On je svjesno i namjerno uinio da Bosna krvari do smrti, te da postoji
samo u stanju vjene i nerazrijeene patnje.
Poreenje rata u Bosni i Zaljevskog rada otkriva nam
mnogo toga. Zaljevski rat se vodio zbog materijalnih dobara,
dok u Bosni to nije rije. Bosna nema nita s potrebama Zapada, te se u trenutnom stanju ne moe smatrati tritem. Zaljevski rat vezan je za cinizam. On je predstavljao demonstraciju vojne moi Zapada, te ponienje agresora, koji je prikazan

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 327

8.4.2015 16:07:08

328

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

kao potpuno nemoan pred zapadnom silom, usljed ega je


moralo umrijeti etiri stotine hiljada mladih irakih regruta.
Zaljevski rat se vodio zbog novca. Saudijci i Kuvajani zaloili su dvije decenije svoje budunosti da plate ovaj rat i zapadnu intervenciju. Bosna nije mogla platiti nita! U Zaljevskom ratu testirao se iroki arsenal novog oruja. U Bosni,
prirodno okruenje i nepostojanje pravilne linije razdvajanja izmeu sukobljenih strana nisu dozvoljavali da se testira
novo naouruanje, ukoliko je nakon Zaljevskog rata ostalo
bilo kakvo novo oruje koje je trebalo testirati. Zaljevski rat
je vezan za demonizaciju. Meutim, i dok se Sadam Husein
mogao lahko demonizirati, jer je crn i neevropljanin, evropski Srbi nisu mogli biti demonizirani. Oni jesu dio zapadne
kulture i civilizacije. Stoga, uprkos genocidu koji se deavao
pred televizijskim kamerama, masovnim grupnim silovanjima djevojaka i ena, etnikom ienju, dranju UN-ovog
osoblja kao talaca, jasnoj upotrebi rasistike terminologije i
retorike, Srbi su Srbi. Oni nisu teroristi, fundamentalisti,
divljaci edni krvi, bezvrijedni, a sve su ovo atributi koji
se olahko pripisuju nezapadnjacima, bilo da je rije o pojedincima ili grupama, openito, te muslimanima, posebno.
Uistinu, veina medija i televizijskih programa stidjeli su se
da Srbe imenuju faistima.
Stoga, ne iznenauje da niko nije uo kada je predsjednik
ak irak kazao da ukoliko imamo volje, moemo zaustaviti maineriju koja ponovo eli unititi nae vrijednosti.2 O
kojim vrijednostima on govori? Kao prvo, postoji jako malo
vrijednosti preostalih u postmodernim vremenima koje se
ustvari prepoznaju kao takve. Premijer Don Mejder ovo
je otkrio prije nekoliko godina kada je pokrenuo nacionalni
program kojim se Velika Britanija trebala vratiti svojim osnovnim vrijednostima. Cjelokupna kampanja morala je biti
ukinuta kada se otkrilo da nisu postojale osnovne vrijednosti

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 328

8.4.2015 16:07:08

Bosna i postmoderni zagrljaj zla

329

kojima se trebalo vratiti!3 Drugo, ak i ukoliko zakljuimo


da su preostale neke vrijednosti, za njih se posve sigurno ne
vrijedi boriti, niti umirati zbog istih. U postmodernom vremenu, sve vrijednosti su relativne. Moete se zalagati ili boriti protiv nekih vrijednosti, ali one nisu trajne i vjene, jer
sve, uistinu sve, prolazno je i neizvjesno. Tree, vrijednosti
ne motiviraju nikoga na Zapadu, a posebno ne politiare, ija
sumotivacija samo ego i zarada.
Tako, kada je predsjednik irak izjavio da je prisustvo
snaga UN-a teko shvatiti kao bilo ta drugo osim sauesnika barbarizmu,4 on je govorio iz okvira modernosti. Barbarizam je edo modernosti, odnosno njegov neodvojivi dio, kao
to je to lijepo objasnio Stjepan Metrovi, izmeu ostalih.5
Kao to meu banditima postoji ast, tako i u barbarizmu
postoji neka vrsta moralne razboritosti. Modernost je stvorila holokaust,6 ali je poluila elju da se zaustavi barbarizam
Treeg rajha. U doba modernosti, elja da se sprijei barbarizam i bori protiv njega (koji je esto olien u Drugom ili
neevropskim kulturama) jeste uroena i automatska. Meutim, postmoderna vremena nisu vezana za barbarizam. Ona
su vezana za potpuno prigrljavanje zla. Zapadna reakcija na
srpsku agresiju nije posljedica neke zavjere o nemoi, ili nepostojanja volje da se suoi s barbarizmom. Ona predstavlja
svjestan in i projekat. Drugim rijeima, to to potie i motivira Srbe, motivira i Zapad. Bosna, kao jedna multikulturalna drava u srcu Evrope, stoji nasuprot svemu za ta se
zalae Zapad. Ona utjelovljuje sve to je Zapad neprestano
projicirao na druge. Bonjaci, ba kao i radnici kompanije
British Gas, predstavljaju viak potreba. Jedan predstavnik UNHCR-a opisao je Srebrenicu kao zooloki vrt. To je
zooloki vrt u kojem ljude hrane Ujedinjene nacije, a uvaju
ih Srbi kazao je ovaj slubenik listu Observer.7 Meutim,
Bosanci imaju manju vrijednost ak i od ivotinja, jer dok se

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 329

8.4.2015 16:07:08

330

Postmoderni svijet, transkulturalizam, identitet i budunos

Bosanci dre u kafezima zoolokog vrta, u Velikoj Britaniji je


sve vie protesta i demonstracija protiv uvoza ivih ivotinja
u Evropu. Brojne od ovih demonstracija budu i nasilne, pa
se demonstranti ak proglaavaju muenicima, poput ene
koju je pregazio jedan kamion koji je prevozio ive ivotinje
u Evropu. Ova ena poginula je u nastojanju da zaustavi navedeni kamion. S druge strane, nije odrana nijedna demonstracija zbog Bosne! Zapadni teror, u kojem je sve izvan okvira instrumentalnog racionalizma i prosvjetiteljstva ujedno
izvan svjetla i vidokruga, doivio je tako upotpunjenje. Kao
to nam Bodrijar kae, zlo moe biti transparentno,8 ali u
ovim najboljim postmodernim vremenima, Zapad pronalazi
opravdanja za zlo, uiva u potpunoj nemoi koje zlo donosi
svojim rtvama, pa ga ak i slavi.
Predsjednik Alija Izetbegovi je kazao: Na narod je
dobar narod. Kada je poeo rat, otkrili smo takoer da je to
jedan hrabar narod. On je stvorio neto praktiki iz niega.9
Razmislite sada o vremenu dvije decenije nakon ovoga. Razmislite o djeca iji su oevi bili odvoeni na klaonice u kojima su im bili prerezani grkljani,10 ije su majke i sestre neprestano bile silovane, koji nemaju kuda otii,11 o djeci koja
su u pelenama postala siroad, raseljena i siromana pred
voajerskim kamerama koje su biljeile njihovu patnju samo
da bi poveale procenat gledanosti svojih kanala kod publike koja je bila mnogo zabrinutija za ivot stoke nego ljudskih
bia. Zamislite kada se Zapad bude pravdao zbog zla jer je
ono izrazilo njegovu volju za moi i kada ova djeca odrastu.
Razmislite o tome ta je Zapad uinio? I ta e Zapad uiniti
od multikulturalnog drutva naklonjenog miru i poznatog
po ljubavi prema umjetnosti i kulturi?
[...]

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 330

8.4.2015 16:07:08

Bosna i postmoderni zagrljaj zla

331

BILJEKE
Charlotte Eager, From Haven into Hell, Observer, 16. July 1995.
Mary Dejevsky, Chirac invokes history and maintains high moral tone, Independent, 17. July 1995.
3
Ziauddin Sardar, Back to Basics But Nothing to do with Morality, Impact International, March 1994, pp. 2225.
4
Mary Dejevsky, France throws down gauntlet, Independent, 15. July 1995.
5
Stjepan Mestrovic, The Barbarian Temperament, Routledge, London, 1993.
6
Zygmunt Bauman, Modernity and the Holocaust, Polity Press, Oxford,1989.
7
Charlotte Eager, From Haven into Hell.
8
Jean Baudrillard, The Transparency of Evil, Verso, London, 1993.
9
President Alija Izetbegovic, Will to rebuild Bosnia and defeat darkness, Impact
International, December 1993, pp. 2225.
10
Christopher Bellamy, 20,000 still missing in zone of death, Independent, 17. July
1995.
11
Zoran Radosaljevic, Muslims flight brings no escape from despair, Independent, 15. July 1995.
1

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 331

8.4.2015 16:07:08

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 332

8.4.2015 16:07:08

IZVORI IZ KOJIH SU TEKSTOVI PREUZETI

Ehsan Masood, Uvod: Intelektualac kojega se ne moe jednostavno imenovati/Ehsan Masood, Introduction:
The Ambiguous Intellectual, u: Ziauddin Sardar,How
Do You Know?: Reading Ziauddin Sardar on Islam,
Science and Cultural Relations, Ehsan Masood (ed.),
London & Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2006., pp. 1-11.
(Prev. Azra Mulovi)
Promiljanje islama/Rethinking Islam, u: Sohail Inayatullah and Gail Boxwell (eds.), Islam, Postmodernism
and Other Futures: A Ziauddin Sardar Reader, London
& Sterling, VA: Pluto Pres, 2003., pp. 27-35.

Prvi put objavljeno u: Seminar, 509, January 2002, pp.
4851. (Prev. M. Sarajki)
Brisanje islama/The Erasure of Islam, The Philosophers
Magazine, Issue 42, 2008., pp. 77-79. (Prev. M. Sarajki)
Ponovno itanje ivota poslanika Muhammeda/Re-reading the Life of Muhammad, u: Ziauddin Sardar,How
Do You Know?: Reading Ziauddin Sardar on Islam,
Science and Cultural Relations, Ehsan Masood, London
& Ann Arbor (eds.), MI: Pluto Press, 2006., pp. 21-32.

Rad je prvi put objavljen pod naslovom Rewriting the
Seerah: Future Significance of the Life of Muhammad
u: Islamic Futures: The Shape of Ideas to Come, Mansell,
London, 1985. (Prev. M. Sarajki)
erijat kao metodologija rjeavanja problema/The Shariah
as a Problem-Solving Methodology), u: Sohail Inaya333

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 333

8.4.2015 16:07:08

334

O islamu, nauci i budunosti

tullah and Gail Boxwell (eds.), Islam, Postmodernism


and Other Futures: A Ziauddin Sardar Reader, London
& Sterling, VA: Pluto Pres, 2003., pp. 64-81.

Prvi put objavljeno u: Islamic Futures: The Shape of Ideas to Come, Mansell, London, 1985. (Prev. M. Sarajki)
Reformistike ideje i muslimanski intelektualci: zahtjevi
stvarnog svijeta/Reformist Ideas and Muslim Intellectuals: The Demands of the Real World, u: Sohail
Inayatullah and Gail Boxwell (eds.), Islam, Postmodernism and Other Futures: A Ziauddin Sardar Reader,
London & Sterling, VA: Pluto Pres, 2003., pp. 106-121.

Prvi put objavljeno u: Abdullah Omar Naseef (ed.),
Todays Problems, Tomorrows Solutions, Mansell, London, 1988. (Prev. M. Sarajki)
Izmeu dva uitelja: Kuran ili nauka?/Between Two Masters: The Quran or Science?, Afkar: Inquiry, 2 (8), August 1985., pp. 37-41. (Prev. M. Sarajki)
Muslimani i filozofija nauke/Muslims and Philosophy of
Science), u: Ziauddin Sardar,How Do You Know?: Reading Ziauddin Sardar on Islam, Science and Cultural
Relations, Ehsan Masood, London & Ann Arbor (eds.),
MI: Pluto Press, 2006., pp. 108-113. Prvi put objavljeno
u: Routhledge Encyclopaedia of Philosophy, Routledge,
1997. (prev. Azra Mulovi)
Dewey odlazi: ideje o klasifikaciji znanja/Dewey Departs: Ideas on Classifying Knowledge, u: How Do You
Know?: Reading Ziauddin Sardar on Islam, Science and
Cultural Relations, Ehsan Masood (ed.), London & Ann
Arbor, MI: Pluto Press, 2006., pp. 114-120.

Prvi put objavljeno u: Islam: Outlines of a Classificaiton
scheme, Clive Bingley/Library Association, London,
1979. (Prev. Azra Mulovi)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 334

8.4.2015 16:07:08

Izvori iz kojih su tekstovi preuzeti

335

Nauni ratovi: Jedno postkolonijalno tumaenje/Science Wars: A Postcolonial Reading), u: Ziauddin Sardar,How Do You Know?: Reading Ziauddin Sardar on
Islam, Science and Cultural Relations, Ehsan Masood
(ed.), London & Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2006., pp.
193-213.

Prvi put objavljeno kao: Above, Beyond and at the
Centre of the Science Wars: A Postcolonial Reading
u: Keith M. Ashman and Philip S. Bringer (eds.), After
the Science Wars, Routledge, London, 2001, pp. 120-139.
(prev. Azra Mulovi)
Totalni opoziv: vanzemaljci, drugi i amnezija u postmodernoj misli/Total Recall: Aliens, Others and Amnesia in
Postmodern Thought, u: Sohail Inayatullah and Gail
Boxwell (eds.), Islam, Postmodernism and Other Futures: A Ziauddin Sardar Reader, London & Sterling, VA:
Pluto Pres, 2003., pp. 189-214.

Prvi put objavljeno u: Futures, 23 (2), March 1991, pp.
189203. (Prev. M. Sarajki)
Dobro doli u postnormalna vremena/Welcome to postnormal times), Futures, 42:5 (June 2010), pp. 435-444.
Problem studija budunosti/The Problem of Futures Studies), u: Sohail Inayatullah and Gail Boxwell (eds.),
Islam, Postmodernism and Other Futures: A Ziauddin Sardar Reader, London & Sterling, VA: Pluto Pres,
2003., pp. 274-295. (Prev. Azra Mulovi)
ta podrazumijevamo pod islamskim budunostima?/What do We Mean by Islamic Futures?), u: Ziauddin
Sardar,How Do You Know?: Reading Ziauddin Sardar
on Islam, Science and Cultural Relations, Ehsan Masood (ed.), London & Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2006.,
pp. 55-87.

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 335

8.4.2015 16:07:09

336

O islamu, nauci i budunosti

Prvi put objavljeno u: Ibrahim Abu Rabi (ed.), Blackwell Companion to Contemporary Islamic Thought,
Blackwell, Oxford, 2006., pp. 562-587. (Prev. Azra Mulovi)
Upravljanje raznolikou/Managing Diversity: Identity
and Rights in Multicultural Europe) u: Ziauddin Sardar,How Do You Know?: Reading Ziauddin Sardar on
Islam, Science and Cultural Relations, Ehsan Masood
(ed.), London & Ann Arbor, MI: Pluto Press, 2006., pp.
270-287. (prev. Azra Mulovi)
Bosna i postmoderni zagrljaj zla/Bosnia and the Postmodern Embrace of Evil, u: Sohail Inayatullah and Gail
Boxwell (eds.), Islam, Postmodernism and Other Futures: A Ziauddin Sardar Reader, London & Sterling, VA:
Pluto Pres, 2003., pp. 214-219.

Prvi put objavljeno u: Bulletin of the World Futures Studies Federation, 21 (3), 1012 October 1995. (Prev. M.
Sarajki)

Serdar - O islamu, nauci i buducnosti.indd 336

8.4.2015 16:07:09