SVEUILITE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKI FAKULTET

DEFINICIJE, TEOREMI I DOKAZI U 8. RAZREDU

Seminarski rad iz kolegija-Metodika nastave matematike 1

ANITA BINGULA
DANKA JELENI
DANIJEL KOCIJAN
DAVOR KUCELJ
MATEJA PANTALER
JOSIP PERI
MONIKA UAR
Prof. dr. sc. SANJA VAROANEC

Zagreb, prosinac, 2013.

SADRAJ
UVOD....................................................................................................................................................4
1.1. KVADRIRANJE..........................................................................................................................5
1.2. KVADRAT UMNOKA I KVADRAT KOLINIKA.................................................................5
1.3. KVADRAT ZBROJA I KVADRAT RAZLIKE...........................................................................6
1.4. RAZLIKA KVADRATA..............................................................................................................7
1.5. POTENCIJE S BAZOM 10.........................................................................................................7
1.5.1. POTENCIJE S NEGATIVNIM EKSPONENTOM.............................................................8
1.6. RAUNANJE POTENCIJAMA S BAZOM 10..........................................................................8
1.6.1. ZBRAJANJE I ODUZIMANJE POTENCIJA......................................................................8
1.6.2. MNOENJE POTENCIJA JEDNAKIH BAZA...................................................................8
1.6.3. DIJELJENJE POTENCIJA JEDNAKIH BAZA...................................................................9
1.6.4. POTENCIRANJE UMNOKA I KOLINIKA...................................................................9
1.6.5. POTENCIRANJE POTENCIJE...........................................................................................9
1.7. PRIMJENA POTENCIJA S BAZOM 10...................................................................................10
1.7.1. ZNANSTVENI ZAPIS BROJA..........................................................................................10
1.8. KORJENOVANJE.....................................................................................................................10
1.9. PRIBLINO IZRAUNAVANJE DRUGOG KORIJENA........................................................11
1.10. RAUNANJE KORIJENIMA................................................................................................11
1.10.1. ZBRAJANJE I ODUZIMANJE........................................................................................11
1.10.2. MNOENJE I DIJELJENJE.............................................................................................11
1.11. DJELOMINO KORJENOVANJE I RACIONALIZACIJA NAZIVNIKA............................12
1.11.1. DJELOMINO KORJENOVANJE..................................................................................12
1.11.2. RACIONALIZACIJA NAZIVNIKA................................................................................12
1.12. JEDNADBA

x 2=a ........................................................................................................12

2. PITAGORIN POUAK...................................................................................................................13
2.1. PRAVOKUTNI TROKUT.........................................................................................................13
2.2. PITAGORIN POUAK.............................................................................................................13
2.2.1. OBRAT PITAGORINOG POUKA..................................................................................14
2.3. PRAVOKUTNIK I KVADRAT.................................................................................................15
2.3.1. Pravokutnik.........................................................................................................................15
2.3.2. Kvadrat...............................................................................................................................15
2.4. JEDNAKOKRANI I JEDNAKOSTRANINI TROKUT...................................................16
2.4.1. Jednakokrani trokut...........................................................................................................16
1

2.4.2. Jednakostranini trokut.......................................................................................................17

2.5. ROMB I JEDNAKOKRAAN TRAPEZ.................................................................................19
2.5.1. Romb..................................................................................................................................19
2.5.2. Jednakokrani trapez..........................................................................................................20
3. REALNI BROJEVI..........................................................................................................................21
3.1. PRIRODNI, CIJELI I RACIONALNI BROJEVI......................................................................21
3.1.1. DECIMALNI ZAPIS RACIONALNOG BROJA...............................................................21
3.2. IRACIONALNI BROJEVI........................................................................................................23
3.3. REALNI BROJEVI...................................................................................................................24
3.4. KOORDINATNI SUSTAV........................................................................................................25
3.4.1. BROJEVNI PRAVAC.........................................................................................................25
3.4.2. KOORDINATNI SUSTAV U RAVNINI............................................................................25
2

3.5. GRAF FUNKCIJE

y=x

3.6. GRAF FUNKCIJE

y= x ..................................................................................................26

....................................................................................................26

4. PRESLIKAVANJE RAVNINE.........................................................................................................27
4.1. VEKTORI..................................................................................................................................27
4.2. TRANSLACIJA........................................................................................................................28
4.3. OSNA SIMETRIJA...................................................................................................................28
4.4. CENTRALNA SIMETRIJA......................................................................................................29
4.5. ROTACIJA................................................................................................................................30
5. TOKE, PRAVCI I RAVNINE U PROSTORU...............................................................................31
5.1. TOKE, PRAVCI I RAVNINE U PROSTORU........................................................................31
5.2.MEUSOBNI POLOAJ PRAVACA I RAVNINA...................................................................33
5.2.1.MEUSOBNI POLOAJ DVAJU PRAVACA...................................................................33
5.2.2. MEUSOBNNI POLOAJI PRAVACA I RAVNINE.......................................................33
5.2.3. MEUSOBNI POLOAJI DVIJU RAVNINA..................................................................34
5.3. OKOMITOST PRAVCA I RAVNINE. OKOMITOST DVIJU RAVNINA...............................35
5.4. ORTOGONALNA PROJEKCIJA.............................................................................................35
5.5. UDALJENOST TOKE OD RAVNINE...................................................................................35
6. GEOMETRIJSKA TIJELA..............................................................................................................36
6.1. OPSEZI I POVRINE GEOMETRIJSKIH LIKOVA...............................................................36
6.2. PRIZMA....................................................................................................................................36
KVADAR.....................................................................................................................................37
KOCKA........................................................................................................................................38
6.2.1. OPLOJE PRIZME............................................................................................................39
2

6.2.2. OBUJAM PRIZME............................................................................................................39

6.3. PIRAMIDA...............................................................................................................................40
6.3.1. OPLOJE PIRAMIDE.......................................................................................................40
6.3.2. OBUJAM PIRAMIDE........................................................................................................41
6.4. VALJAK....................................................................................................................................41
6.4.1.OPLOJE VALJKA.............................................................................................................42
6.4.2. OBUJAM VALJKA............................................................................................................42
6.5. STOAC...................................................................................................................................43
6.5.1. OPLOJE STOCA...........................................................................................................44
6.5.2. OBUJAM STOCA............................................................................................................44
6.6. KUGLA I SFERA......................................................................................................................45
ZAKLJUAK......................................................................................................................................46
LITERATURA.....................................................................................................................................47

UVOD
Tema ovog seminara, ba kao to i sam naslov kae, su definicije i teoremi koji se ue u 8.
razredu osnovne kole. Mi, kao budui nastavnici matematike, osvrnut emo se na preciznost
i tonost svih navedenih definicija i teorema te emo, u sluaju gdje to bude potrebno,
komentirati iskaze koje smatramo netonima odnosno nepreciznima ili nerazumljivo
iskazanima.
Obradivi udbenik Matematika 8 autora Nemeth i Staji, naklade Profil, kojeg smo odabrali
kao glavni udbenik naeg seminara, odluili smo prouiti i vidjeti to o matematikim
procesima i konceptima treeg ciklusa (7.-8. razred osnovne kole) govori NOK. to se
matematikih procesa tie, u NOK-u stoji kako e uenici viih razreda osnovne kole
organizirano prikazati matematike objekte, ideje, postupke i rjeenja rijeima, slikama,
dijagramima, tablicama, grafovima i sl., raditi u skupinama uz razmjenu i sueljavanje
miljenja, ideja i stavova, povezivati matematiku sa svakodnevnim ivotom, obrazloiti
odabir matematikih postupaka i utvrditi smislenost dobivenog rezultata, izgraivati novo
matematiko znanje rjeavanjem problema i modeliranjem situacija, razlono i uinkovito
rabiti tehnologiju u situacijama kojima su u sreditu zanimanja matematike ideje. Govorei o
matematikim konceptima, uenici e u osmom razredu osnovne kole sigurno i uinkovito
usporeivati, zaokruivati, zbrajati, oduzimati, mnoiti, dijeliti, kvadrirati i korjenovati realne
brojeve zapisane u decimalnomu zapisu i u obliku razlomka, raunati s cjelobrojnim
potencijama broja 10 i rabiti znanstveni zapis, uvrstiti konkretne vrijednosti u formulu i
izraunati vrijednost preostale veliine, prepoznati, imenovati, izgraditi i klasificirati
ravninske i prostorne geometrijske oblike te istraiti, uoiti i precizno opisati njihova
geometrijska svojstva, primijeniti Pitagorin pouak i druge osnovne formule u svezi s
mjerivim obiljejima jednostavnih likova i tijela.

1.KVADRIRANJE I KORJENOVANJE
Prva cjelina kojom se uenici osmog razreda susreu nakon ponavljanja jest kvadriranje i
korjenovanje. Poevi osnovama kvadriranja uenici se upoznaju s brojnim operacijama s
potencijama te naposljetku kvadratnom jednadbom oblika

x 2=a .

1.1. KVADRIRANJE
Definicija: Kvadrat broja a umnoak je broja a sa samim sobom.
a2=a a
2
Definicija: Postupak kojim se broju a pridruuje broj a zove se kvadriranje.
2
Teorem: Kvadrati su suprotnih brojeva jednaki, tj. (a)

a2 .

2
Teorem: Kvadrat broja nenegativan je broj, tj. a 0 .

Komentar: Ova dva teorema zajedno su istaknuta u jednom pravokutniku kao i prethodne
dvije definicije no ne postoji naznaka koja bi razlikovala definicije od teorema. Isti problem
prisutan je i u sljedeim iskazima.

1.2. KVADRAT UMNOKA I KVADRAT KOLINIKA

P okazano je da vrijedi:

( a b )2=( a b ) ( a b )=a b a b=( a a ) ( b b ) =a2 b 2

Iz toga se u udbeniku zakljuuje sljedee ( uokvireno i podebljano) :
Teorem: Za brojeve a i b vrijedi:
Kvadrat umnoka jednak je umnoku kvadrata.

( a b )2 = a2 b 2
Umnoak kvadrata jednak je kvadratu umnoka.

Analogno i za dijeljenje. Pokazuje se da vrijedi openito

oznaenom pravokutniku podebljano izvodi sljedee:

a
a a aa a
= =
=
b
b b b b b2 , te se u

()

Teorem: Za brojeve a i b , b 0 vrijedi:

Kvadrat kolinika jednak je koliniku kvadrata.
a 2 a2
= 2 .
b
b

()

( a :b )2=a2 : b2

ili

Kolinik kvadrata jednak je kvadratu kolinika.

Uoavamo kako su istaknuti tekstovi zapravo teoremi, a u udbeniku su napisani nakon svojih
dokaza. Isti sluaj javlja se i kod kvadrata zbroja, kvadrata razlike te razlike kvadrata gdje
autori ponajprije dokazuju neku jednakost, a potom tu jednakost (koja je zapravo teorem)
formalno iskazuju.

1.3. KVADRAT ZBROJA I KVADRAT RAZLIKE

Teorem: Za bilo koja dva broja I i II vrijedi :

( I + II )2 = ( I )2 + 2

( I ) ( II )+ ( II )2 .

Dokaz :
1. Povrina kvadrata duljine stranice a+

b iznosi ( a+b )2

2. Razdijelimo kvadrat kao na slici dolje te uoavamo kako je povrina velikog kvadrata
jednaka zbroju povrine dva manjih kvadrata te dva manja pravokutnika:
P=a 2+ 2ab +b2 .
2

Slijedi da je ( a+b ) =a +2 ab+ b

Teorem: Za bilo koja dva broja vrijedi:

( III )2 = ( I )2 2 ( I ) ( II ) + ( II )2
Komentar: Oznake I i II nigdje prije nisu navedene u udbeniku i nigdje nije zapisano da
predstavljaju zapravo brojeve a i b .
Dokaz :

( ab ) =( a+ (b ) ) =a2 +2 a (b ) + (b ) =a 22 ab+b2 .

1.4. RAZLIKA KVADRATA

Teorem:
RAZLIKA KVADRATA
I

II

Razlika kvadrata dvaju brojeva

jednaka je umnoku razlike i zbroja tih brojeva.
Dokaz :

( ab ) ( a+b ) =( a+ (b ) ) ( a+b )=a a+ (b ) a+a b+ (b ) b

2

a ba+abb =a b

Definicija: Ponekad se izraz u kojem je zbroj ili razlika kvadrata moe zapisati u obliku
umnoka faktora. Postupak prevoenja izraza zbroja ili razlike u umnoak faktora zove se
faktorizacija. Tako esto, prevodei razliku kvadrata u umnoak, kaemo da smo razliku
kvadrata faktorizirali.
Komentar: U drugoj reenici izreena je definicija faktorizacije.

1.5. POTENCIJE S BAZOM 10

Na primjeru se uvodi sljedea definicija :

Definicija: Umnoak n jednakih brojeva a

a i oznaava

naziva se n-ta potencija broja

an .
Komentar: U definiciji treba napomenuti da je n prirodan broj.
n

a itamo : a na entu ili a na en.

a zovemo baza potencije an .

n zovemo eksponent potencije an .

Definicija:
Teorem:

an =a
a a
n faktora

a1 = a .

Komentar: Njegov dokaz nije prikazan u udbeniku a slijedi direktno iz definicije potencije.
Definicija:

10n=10
10 10

n faktora

Slijedi teorem koji je u udbeniku prikazan ovako:

(1)n
Potencija s negativnom bazom
neparan eksponent

paran eksponent

negativna vrijednost potencije

pozitivna vrijednost potencije

Teorem je ilustriran za nekoliko primjera razliitih potencija broja -1.

1.5.1. POTENCIJE S NEGATIVNIM EKSPONENTOM

n

Definicija: Za prirodni broj n piemo : 10

1
10 n

n
Openito: Za broj a razliit od nule i prirodan broj n piemo : a
=

1
n
a

U udbeniku je takoer naznaeno kako je potencija s eksponentom -1 reciprona vrijednost

baze:

a1 =

1
a1

0
Definicija: Za svaki broj a razliit od 0 je a

= 1.

1.6. RAUNANJE POTENCIJAMA S BAZOM 10

Definicija: Broj kojim mnoimo potenciju nazivamo koeficijent potencije.
1.6.1. ZBRAJANJE I ODUZIMANJE POTENCIJA
Teorem: Jednake potencije, tj. potencije jednakih baza i eksponenata zbrajamo ili oduzimamo
tako da im zbrojimo ili oduzmemo koeficijente i taj rezultat pomnoimo zadanom potencijom.
1.6.2. MNOENJE POTENCIJA JEDNAKIH BAZA
Teorem: Mnoenjem dviju potencija jednakih baza dobiva se potencija jednake baze. Eksponent umnoka jednak je zbroju eksponenata potencija koje mnoimo. Dakle,
am an=am +n ,
gdje a moe biti bilo koji broj razliit od 0 , a m i n jesu cijeli brojevi.

10

1.6.3. DIJELJENJE POTENCIJA JEDNAKIH BAZA

Teorem: Dijeljenjem dviju potencija jednakih baza dobiva se potencija jednake baze.
Eksponent kolinika jednak je razlici eksponenata potencija koje dijelimo. Dakle,
am :a n=a mn ,
gdje a moe biti bilo koji broj razliit od 0 , a m i n jesu cijeli brojevi.
Uoimo: a ne moe biti 0 jer nulom ne dijelimo.
1.6.4. POTENCIRANJE UMNOKA I KOLINIKA
Teorem: Za bilo koje brojeve a i b razliite od 0 i bilo koji cijeli broj m vrijedi:

( a b )m = am bm
Potencija umnoka jednaka je umnoku potencija faktora.
Teorem: Za bilo koje brojeve a i b razliite od 0 i bilo koji cijeli broj m vrijedi:
a m am
= m ili
b
b

()

( a :b )m = am :b m

Potencija kolinika jednaka je koliniku potencija djeljenika i djelitelja.

1.6.5. POTENCIRANJE POTENCIJE
Teorem: Za broj a razliit od 0 i cijele brojeve m i n vrijedi:

(am)
Uoi da je

m n
= a
.
n

( a m ) = ( an ) .

Dokazi svih navedenih teorema za mnoenje potencija, dijeljenje potencija, potenciranje

umnoka i kolinika, potenciranje potencije, u ovom udbeniku nisu pokazani.

11

1.7. PRIMJENA POTENCIJA S BAZOM 10

1.7.1. ZNANSTVENI ZAPIS BROJA
Definicija: Dva jako velika i jako mala broja nekad je teko usporediti. Zato ih esto piemo
u obliku umnoka broja koji je vei od 1 i manji od 10 i potencije s bazom 10 .
Takav zapis naziva se znanstveni ( standardni) zapis broja.
Komentar: Prva je reenica sasvim nepotrebna u ovoj definiciji. Smatramo da bi bilo
praktinije da su autori znanstveni prikaz broja prikazali na sljedei nain:
b=c 10m
gdje je c

broj vei ili jednak 1 i manji od 10 , a m je cijeli broj.

1.8. KORJENOVANJE
Definicija : Za svaki pozitivan broj postoji par suprotnih brojeva koji kvadrirani daju a .
Onaj pozitivan zovemo drugi korijen od a i piemo

a . Drugi korijen negativnog

broja ne raunamo.
Komentar: U ovu definiciju korijena broja a

(iz udbenika) nije ukljuena 0 , stoga

smatramo da bi bilo potrebno jo naglasiti kako je drugi korijen iz nule jednak nula. Takoer,
prva reenica zapravo je teorem koji govori o egzistenciji, dok je samo druga reenica
definicija.
Definicija: Broj iz kojeg vadimo korijen naziva se potkorijenska veliina. Za drugi korijen
kaemo jo i kvadratni korijen.
Komentar: U definiciji se javlja kolokvijalni glagol vaditi, pravilnije bi bilo rei odrediti,
izraunati ili slino.
Definicija: Nalaenje drugog korijena naziva se korjenovanje.
a

Teorem: Za svaki a 0 vrijedi = a .

Napomena iz udbenika: Kvadrat broja razliitog od nule je pozitivan broj pa zbog toga
moemo korjenovati kvadrat negativnog broja.
Iz toga slijedi:
Za bilo koji a (pozitivan, negativan ili 0 ) vrijedi :
12

a2

= |a| .

13

1.9. PRIBLINO IZRAUNAVANJE DRUGOG KORIJENA

Definicija: Prirodni brojevi 1,4,9,16, 25,36 ,.. kojima je korijen prirodni broj nazivamo
potpuni kvadrati.
Uvodi se oznaka

koja znai priblino jednako.

1.10. RAUNANJE KORIJENIMA

1.10.1. ZBRAJANJE I ODUZIMANJE
Na samom poetku izdvojeno je nekoliko izjava no u udbeniku nisu navedena jesu li to
pravila, teoremi ili pak definicije te smo njihovu klasifikaciju naveli u zagradama :
Korijene esto mnoimo racionalnim brojem.
U umnoku racionalnog broja i korijena racionalni broj obino piemo kao prvi faktor
( pravilo).
Broj kojim mnoimo korijen nazivamo koeficijent korijena (definicija).
Zbrajati ili oduzimati moemo samo korijene jednakih potkorijenskih veliina (pravilo).
Korijene jednakih potkorijenskih veliina zbrajamo ili oduzimamo tako da im zbrojimo ili
oduzmemo koeficijente i rezultat pomnoimo zadanim korijenom (pravilo).
Pri zbrajanju vrijede svojstva komutativnosti, asocijativnosti i distributivnosti.
1.10.2. MNOENJE I DIJELJENJE
Teorem: Za a 0 ib 0 vrijedi:
Umnoak korijena jednak je korijenu umnoka.

a b= a b
Korijen umnoka jednak je umnoku korijena.
Teorem: Za a 0 ib> 0 vrijedi:
Kolinik korijena jednak je korijenu kolinika.

a
b =

a
b

ili

a : b= a : b

Korijen kolinika jednak je koliniku korijena.

14

1.11. DJELOMINO KORJENOVANJE I RACIONALIZACIJA NAZIVNIKA

1.11.1. DJELOMINO KORJENOVANJE
U udbeniku stoji opis postupka u sluaju da ne moemo izbjei korijen u rezultatu:
Najprije potkorijensku veliinu rastavimo na umnoak prostih faktora i potpunih kvadrata.
Zatim korijen umnoka zapiemo kao umnoak korijena i na kraju izraunamo korijene
potpunih kvadrata.
1.11.2. RACIONALIZACIJA NAZIVNIKA
Opisan je postupak ukoliko se u nazivniku pojavi korijen broja koji nije potpun kvadrat:
elimo li takvom broju odrediti priblinu vrijednost, moramo se upustiti u sloen raun, a to
obino elimo izbjei. Zato nam je cilj takav razlomak pretvoriti u razlomak kojemu je
nazivnik cijeli broj. To emo uiniti tako to emo razlomak proiriti, odnosno i brojnik i
nazivnik pomnoiti odabranim brojem da nakon mnoenja u nazivniku ne bude korijena.
Definicija: Postupak pomou kojeg razlomak s korijenom u nazivniku pretvaramo u razlomak
bez korijena u nazivniku (s racionalnim nazivnikom) zove se racionalizacija nazivnika.
x 2=

1.12. JEDNADBA

Definicija: Jednadba tog oblika naziva se kvadratna jednadba jer se u njoj pojavljuje
kvadrat nepoznanice x . a je poznat racionalan broj.
Teorem:
Rjeenja jednadbe
1.za a<0

a :

jednadba nema rjeenja.

2. za a=0 jednadba ima jedno rjeenje:

3. za a>0

x =

jednadba ima dva rjeenja:

x=0
x1

x2

=-

Komentar: Ovako iskazan teorem uenicima moe djelovati nejasno. Na poetku bi trebalo
naglasiti kako je rjeenje jednadbe svaki broj x koji zadovoljava tu jednadbu, a broj
a nam je poznat (zadan) racionalan broj.

15

U udbeniku, prije iskazivanja sljedeeg teorema, zapisano je kako jednadba oblika

a
moe ne imati rjeenje, moe imati jedno ili dva rjeenja, ovisno o broju a .

16

x =

2. PITAGORIN POUAK
Uenici 8. razreda su se tijekom kolovanja ve susretali s pojmom pravokutni trokut.
Izdvajali su ga kao posebnu vrstu trokuta, znaju ga konstruirati, raunati mu opseg i povrinu.
No, nikad nisu raunali duljinu stranice pravokutnog trokuta, ako su poznate duljine
preostalih dviju stranica.

2.1. PRAVOKUTNI TROKUT

Na poetku ove nastavne cjeline dana je definicija pravokutnog trokuta:
Definicija: Pravokutni trokut jest trokut koji ima pravi kut. Vrh kod pravog trokuta obino
(ali ne uvijek) oznaavamo C .
Komentar: Kod definicije pravokutnog trokuta nije potrebno naglaavati kako se oznaava
vrh kod pravog kuta. Autori ovog udbenika su vjerojatno to istaknuli, kako bi uenici kasnije
lake razumjeli iskaz Pitagorinog pouka.
Teorem: Stranica nasuprot pravom kutu najdulja je stranica pravokutnog trokuta.
Komentar: Teorem nije posebno istaknut, te nije dokazan.

2.2. PITAGORIN POUAK

Prije iskaza Pitagorina pouka, uenike se navodi da promatraju povrine kvadrata iznad
stranica pravokutnog trokuta.
Teorem: (Pitagorin pouak) Zbroj povrina kvadrata nad katetama jednak je povrini
kvadrata nad hipotenuzom.
2
2
2
Teorem: (Pitagorin pouak) U pravokutnom trokutu vrijedi c =a + b , pri emu je c

duljina hipotenuze,a a i b su duljine kateta.

17

Iako se za ovu tvrdnju znalo puno prije Pitagore, pretpostavlja se da nosi njegovo ime jer ju je
on prvi dokazao. Danas postoji vie od sto razliitih dokaza Pitagorinog pouka. U ovom
udbeniku pokazana su dva. Ovdje emo pokazati jedan od njih.Dokaz (Pitagorinog
pouka):
Nacrtamo kvadrat sa stranicom duljine a+b

i podijelimo ga kao na slici.

2
2
Povrina velikog kvadrata je (a+ b) , malog kvadrata c , a pravokutnog trokuta

a b
2

.
Povrina velikog kvadrata jednaka je zbroju povrina malog kvadrata i etiriju sukladnih
pravokutnih trokuta pa imamo:
(a+ b)2 =c 2+ 4

ab
2

a2 +2 ab+b 2=c 2 +2 ab
a2 +b 2=c 2
To smo i trebali dokazati.

Komentar: Dokaz je korektan, no nisu napravljeni dokazi pomonih tvrdnji:

etiri trokuta su sukladni pravokutni trokuti.

etverokut (unutar kvadrata) je kvadrat.

2.2.1. OBRAT PITAGORINOG POUKA

Prije iznoenja obrata Pitagorina pouka autori Pitagorin pouak rastavljaju na dvije
injenice koje potom povezuju rijeima ako, onda. Dakle, Pitagorin pouak sada glasi:

18

Ako je trokut

A BC

pravokutan, onda vrijedi a +b =c

. U tako iskazanom teoremu

prva izjava naziva se pretpostavka teorema a druga izjava tvrdnja teorema, to autori ovog
udbenika nisu spomenuli. Zamijenivi poredak tih izjava, odnosno injenica kako su ih
autori nazvali, autori iskazuju obrat Pitagorinog pouka, autori tvrde kako je i taj teorem
istinit no ne dokazuju ga.
2

ABC

Teorem (Obrat Pitagorinog pouka): Ako za trokut

vrijedi formula a +b =c

onda je trokut pravokutan.

Dokaz:
Neka je trokut

ABC

trokut kojemu za duljine stranica a , b i c

a2 +b 2=c 2 . Neka je sada dan pravokutni trokut

b . Oznaimo s c '
pravokutni trokut
Budui da su c
ABC

s katetama duljine a i

duljinu njegove hipotenuze. Primjenom Pitagorina pouka na

A 'B'C'
i c'

A 'B'C'

A 'B'C'

te vrijedi jednakost

dobivamo: a +b =c
2

pozitivni brojevi, iz c =c

. Zakljuujemo da je c =c
'2

'2

'

slijedi c=c . Prema tome, trokuti

imaju sve tri odgovarajue stranice jednakih duljina, pa su to sukladni

trokuti (SSS pouak o sukladnosti trokuta). Sukladni trokuti imaju sukladne odgovarajue
kutove (dakle, nasuprot stranicama jednake duljine nalaze se kutovi jednake veliine), a to
' '
'
znai da je | BCA|| B C A |=90

. Dakle, ABC

je pravokutan i c

je

hipotenuza tog trokuta.

2.3. PRAVOKUTNIK I KVADRAT

2.3.1. Pravokutnik
Uenici se podsjeaju da dijagonale dijele pravokutnik i kvadrat na dva sukladna pravokutna
trokuta na koja se zatim primjenjuje Pitagorin pouak.
Teorem: Ako su a i b duljine stranica pravokutnika, a d

duljina njegove dijagonale

2
2
2
onda je a +b =d .

Komentar: Ovaj teorem u knjizi je dokazan pomou slike pravokutnika kojem su istaknute
duljine njegovih stranica te duljina dijagonale. Iz slike se, koristei se primjenom Pitagorinog
pouka, uoava gornja jednakost.
19

2.3.2. Kvadrat
Teorem: Formula za duljinu d

dijagonale kvadrata stranice duljine a jest d=a 2 .

Komentar: S obzirom da je teorem o dijagonali pravokutnika iskazan na nain ako-onda,

smatramo da bi djeci bilo puno lake nauiti ovaj teorem ukoliko bi on glasio ovako:
Ako je d duljina dijagonale kvadrata a a duljina njegove stranice, onda vrijedi
d=a 2 .
Dokaz: Nacrtan je kvadrat i jedna njegova dijagonala. Istaknuti je trokut jednakokraan
pravokutan trokut s hipotenuzom duljine i katetama duljine a . Primijenimo Pitagorin
pouak na taj trokut.
d 2=a 2+ a2
2

d =2 a

d 2= 2 a2
d=a 2
Komentar: Teorem je korektno iskazan i dokazan.

2.4. JEDNAKOKRANI I JEDNAKOSTRANINI TROKUT

2.4.1. Jednakokrani trokut

20

Nacrtan je jednakokrani trokut s osnovicom duljine a , krakovima duljine b i visinom

na osnovicu duljine v . Visina na osnovicu dijeli taj trokut na dva sukladna pravokutna
trokuta. Primijenimo Pitagorin pouak na istaknuti pravokutni trokut.
a
2
2
Teorem: b =v + 2

()

, gdje je a duljina osnovice, b kraka, a v

visine na

osnovicu jednakokranog trokuta.

Komentar: Ovaj teorem nije dokazan u udbeniku, vjerojatno zbog toga to se teorem

dokazuje preko SSK teorema o sukladnosti koji uenici do osmog razreda ne ue.
Dokaz se sastoji od toga da treba dokazati da visina na osnovicu dijeli jednakokrani trokut na
dva sukladna pravokutna trokuta, to je u udbeniku navedeno prije iskaza teorema.
Dokaz: Promatramo trokut koji je zadan kako je navedeno prije iskaza teorema, trokut
kojemu je osnovica duljine a , krakovi duljine b i visina na osnovicu duljine v .
N . Promatramo trokut

Noite okomice oznaimo sa

trokuta imaju zajedniku stranicu

AN
, stranice | AB|

ABN

i trokut

ACN . Ta dva

i | AC| su jednakih duljina jer

je promatrani trokut jednakokrani te se u oba trokuta nalazi pravi kut. Odnosno ta dva

trokuta su sukladna prema SSK teoremu o sukladnosti a iz toga slijedi da su i stranice

a

|BN| i |NC| sukladne, odnosno duljina tih stranica iznosi

2 . Time je dokazano da
visina na osnovicu dijeli jednakokrani trokut na dva sukladna pravokutna trokuta, na koje
moemo primijeniti Pitagorin pouak. Uvrtavanjem duljina stranica u formulu Pitagorinog
a
2
2
pouka dobivamo b =v + 2

()

Nakon iskaza teorema u udbeniku slijede primjeri u kojima se primjenjuje navedena formula.

21

2.4.2. Jednakostranini trokut

Primjena Pitagorinog pouka na jednakostranini trokut u udbeniku je objanjena tako da je

nacrtan jednakostranini trokut sa stranicom duljine a i visinom duljine v , te je
navedeno da visina dijeli jednakostranini trokut na dva sukladna pravokutna trokuta.
Hipotenuza tog pravokutnog trokuta je duljine a , a katete trokuta su duljine

a
2

a
2
2
te uvrtavanjem duljina stranica u formulu Pitagorina pouka dobivamo: a =v + 2

i v
2

()

Kao i kod jednakokranog trokuta nije dokazano da visina dijeli trokut na dva sukladna
pravokutna trokuta, dokaz je analogan kao i kod jednakokranog trokuta.
a
Nakon to su autori doli do izraza a =v + 2
2

()

a
=a 2
2

()

v2 +

v 2=a2

a
2

()

a2
v =a
4
2

3a
v=
4
2

v=

a 3
2
22

, izrazili su visinu pomou stranice a

Teorem: Duljina visine v

v=

jednakostraninog trokuta sa stranicom duljine a jest

(a 3)
.
2

Izraenu visinu pomou stranice a autori su uvrstili u formula za povrinu trokuta, te su

time dobili jednostavniju formulu za izraunavanje povrine jednakostraninog trokuta
pomou duljine a njegove stranice.
Dokaz:
av
P=
v
2 , umjesto

tj.

P=

uvrstimo

a 3
2

i dobivamo

a 3
2
P=
2
a

Formula za povrinu jednakostraninog trokuta:

Teorem je korektno iskazan i dokazan.

23

P=

a2 3
, kojem je a duljina stranice.
4

2.5. ROMB I JEDNAKOKRAAN TRAPEZ

Pitagorin pouak se moe primijeniti i na romb i trapez.
2.5.1. Romb
Definicija: Romb je paralelogram kojemu su sve etiri stranice jednake duljine.
Komentar: Ova definicija je preopirna, tonija definicija bi glasila: Romb je paralelogram
kojemu su dvije susjedne stranice jednakih duljina. Meutim definicija koja je navedena u
udbeniku je primjenjenija uenicima osmog razreda pa je time i korektna.
Da bi mogli primijeniti Pitagorin pouak na romb, moramo doi do pravokutnih trokuta,
odnosno moramo dokazati da dijagonale romba dijele romb na etiri sukladna pravokutna
trokuta.

Dokaz: Romb je definiran kao paralelogram kojemu su sve etiri stranice jednakih duljina.
Budui da je romb paralelogram i za njega vrijedi svojstvo da mu se dijagonale raspolavljaju.
Nacrtajmo romb ABCD i toku presjeka dijagonala oznaimo sa S . Promatramo
trokute

||

i BCS . Ta dva trokuta imaju zajedniku stranicu SB . Vrijedi

| AB|=|BC| jer romb ima sukladne stranice i | AS|=|SC | jer mu se dijagonale

raspolavljaju. Dakle, prema teoremu SSS , trokuti
kutovi ASB i BSC

||

i BCS

su sukladni, pa su i

sukladni. Budui da su to susjedni (suplementarni) kutovi, slijedi

da se radi o pravim kutovima. Dakle

BD

AC
. Analogno se dokae da su sva etiri trokuta

koje ine dijagonale romba sukladna i pravokutna. Na pravokutni trokut moemo primijeniti
Pitagorin pouak. Uvrtavanjem duljina stranica u formulu Pitagorinog pouka dobivamo:
a2 =

e 2 f
+
2
2

()()

U udbeniku nije proveden ovaj dokaz, nego su nakon definicije romba napisana svojstva
romba: dijagonale romba se meusobno raspolavljaju, dijagonale romba su meusobno
24

okomite i dijagonale romba dijele romb na etiri sukladna pravokutna trokuta. Nakon toga je
naveden teorem te su autori napomenuli kako se do ovog teorema dolazi primjenom
Pitagorinog pouka :
a2=

Teorem:

e 2 f
+
2
2

()()

gdje je a duljina stranice, a e

i f

duljine dijagonala

romba.
2.5.2. Jednakokrani trapez
Definicija: Jednakokrani trapez jest etverokut koji ima dvije usporedne stranice
(osnovice) duljina a i c,a dvije preostale stranice (krakove ) jednakih duljina.
Komentar: Definicija nije korektna i sa problemima ove definicije smo se ve upoznali.
Ispravak:
Definicija: Jednakokrani trapez je trapez kojemu su unutarnji kutovi uz osnovicu jednake
mjere.
Teorem: (Primjena Pitagorinog pouka na jednakokraan trapez):
ac
2

( )

b2=v 2 +

gdje su a i c

duljine osnovica, b kraka,a v

visine jednakokranog trapeza.

Komentar: Za ovaj teorem u udbeniku nije naveden dokaz. Autori udbenika su napomenuli
da se do ovog teorema dolazi primjenom Pitagorinog pouka.

25

3. REALNI BROJEVI
3.1. PRIRODNI, CIJELI I RACIONALNI BROJEVI
Na poetku ove nastavne cjeline, uenike se podsjea na etiri skupa brojeva koje su dosad
N0
upoznali. To su: skup prirodnih brojeva N , skup prirodnih brojeva s 0
, skup svih
cijelih brojeva Z

te skup racionalnih brojeva Q . Dana je definicija racionalnog broja.

Definicija: Racionalni broj jest svaki broj koji moemo napisati u obliku razlomka kojem je
brojnik cijeli broj, a nazivnik prirodni broj.
Skup svih racionalnih brojeva oznaavamo sa Q :
Q=

{ mn :mZ ,n N }

Definicija: Prirodne brojeve, 0 i cijele brojeve moemo zapisivati u obliku razlomka

kojima su brojnici cijeli, a nazivnici prirodni brojevi.
Teorem: Prirodni brojevi, 0 i cijeli brojevi, koje moemo zapisivati u obliku razlomka,
kojima su brojnici cijeli, a nazivnici prirodni brojevi su racionalni brojevi
Teorem: Svaki razlomak moemo zapisati u decimalnom obliku.
Dokaz: (Znamo da razlomaka crta znai dijeljenje pa decimalni zapis razlomka dobivamo
dijelei brojnik nazivnikom).

3.1.1. DECIMALNI ZAPIS RACIONALNOG BROJA

U ovom udbeniku, pri uvoenju pojma decimalni broj, autori napominju kako nam je
decimalni zapis broja posebno pogodan jer se u njemu brojevi lako usporeuju i lako se
izvode osnovne raunske operacije.
Nakon razmatranja, uvodi se pojam konani decimalni broj koji je opisan kao decimalni broj s
konano mnogo decimala.
Nakon toga, u primjerima se razmatraju neskrativi razlomci. Promatra se koji faktori mogu
biti prosti faktori nazivnika neskrativog razlomka ako mu je decimalni zapis konani
decimalni broj.
Teorem: Ako neskrativi razlomak ima konaan decimalni zapis tada postoji dekadska jedinica
djeljiva nazivnikom.

26

Poto su jedini faktori bilo koje dekadske jedinice brojevi 2 i 5 , dobivamo, kao
posljedicu prethodnog teorema, novi teorem.
Teorem: Ako nazivnik neskrativog razlomka u svom rastavu na proste faktore ima samo
dvojke i petice, tada je decimalni zapis neskrativog razlomka konaan.
Oba teorema ubaena su unutar primjera u kojem se razmatraju neskrativi razlomci te nisu
posebno istaknuti.

Teorem: Ako nazivnik neskrativog razlomka

m
n

u rastavu na proste faktore ima bilo koje

brojeve, osim 2 i 5 , tada je decimalni zapis razlomka

m
n

isto periodiki decimalni

broj.
Teorem: Ako nazivnik neskrativog razlomka

m
n

u rastavu na proste faktore ima brojeve

2 ili/i 5 i jo neki drugi broj, tada je decimalni zapis razlomka

m
n

mjeovito

periodiki decimalni broj.

U drugom primjeru promatra se razlomak

1
3 . Nakon toga je dana definicija beskonanog

periodikog decimalnog broja.

Definicija: Decimalni broj koji ima beskonano mnogo decimala, pri emu se jedna ili sklop
vie znamenki periodiki ponavlja, naziva se beskonani periodiki decimalni broj.
Komentar: Ova definicija je korektna i u ovom udbeniku je lijepo istaknuta. Osim toga,
napisana je u pravilnoj formi i uenik moe i sam lako uoiti da se radi o definiciji.
Definicija: Znamenku ili vie znamenki koje se ponavljaju naziva se perioda.
Komentar: Smatramo da ova definicija nije korektna, jer ovdje nije reeno na koje znamenke
se definicija odnosi. Takoer, uobiajen naziv koji se koristi je period, a ne perioda.
Ispravak:
Definicija: Znamenku ili vie znamenki koje se u decimalnom dijelu broja ponavljaju naziva
se period.
Ili:
Definicija: Znamenku ili vie znamenki iza decimalne toke koje se ponavljaju naziva se
period.
27

Slijedi jo nekoliko definicija i teorema:

Definicija: Decimalni broj koji ima beskonano mnogo decimala koje se sve periodiki
ponavljaju naziva se isto periodiki decimalni broj.
Definicija: Decimalni broj koji ima beskonano mnogo decimala od kojih se decimale na
poetku ne ponavljaju, a zatim se jedna ili vie decimala periodiki ponavljaju naziva se
mjeovito periodiki decimalni broj.
Komentar: Definicija je korektna i napisana je u pravilnoj formi.
Nakon definicija konanog decimalnog broja, isto periodinog decimalnog broja te
mjeovito periodikog decimalnog broja slijede tri teorema koja su napisana unutar tablice. Za
prva dva teorema ve ranije je dan iskaz.

28

3.2. IRACIONALNI BROJEVI

Na poetku ove cjeline promatra se broj

2 . Nakon toga jedana definicija:

Definicija: Brojeve koji u decimalnom zapisu imaju beskonano mnogo decimala koje se ne
ponavljaju periodiki nazivaju se beskonani neperiodiki decimalni brojevi.
Komentar: Definicija je korektna i napisana u pravilnoj formi.
Istaknuti tekst:
Beskonane neperiodike decimalne brojeve ne moemo zapisati u obliku razlomka.
Oni nisu racionalni brojevi.
Nazivaju se iracionalni brojevi.
Skup svih iracionalnih brojeva oznaava se s

I .

Komentar: Smatramo da je ovakav postupak uvoenja novog pojma neprecizan i uenicima

nejasan Ovakva definicija ima suvinih rijei i pojmova. Umjesto toga mogla bi se napisati
prihvatljivija definicija pojma iracionalnog broja.
Ispravak:
Definicija 1: Broj koji ima beskonaan neperiodiki decimalni prikaz naziva se iracionalan
broj.
Ovakvu definiciju e uenik puno lake zapamtiti i kasnije znati izrei.
Definicija 2: Realan broj koji se zapisuje u obliku beskonanog neperiodikog decimalnog
razlomka naziva se iracionalan broj.
Komentar: Ova definicija je takoer korektna, no skup realnih brojeva se obrauje nakon
definiranja pojma iracionalan broj, pa je u ovom sluaju ne smijemo koristiti.

U udbeniku se unutar teksta pojavljuje nekoliko teorema koji nisu posebno istaknuti, niti
dokazani.
Teorem:

2 je iracionalan broj.

Teorem:

3 je iracionalan broj.

Teorem:

5 je iracionalni broj.

Teorem:

6 je iracionalni broj.

Openito:
29

Teorem: Korijen svakog prirodnog broja koji nije kvadrat nekog prirodnog broja je
iracionalni broj.

30

3.3. REALNI BROJEVI

Definicija: Skup racionalnih brojeva Q i skup iracionalnih brojeva
skup realnih brojeva. Skup realnih brojeva oznaavamo

zajedno ine

R .

Teorem: Raunske operacije zbrajanja, oduzimanja, mnoenja i dijeljenja (osim nulom)

zatvorene su na skupu Q .
Komentar: Iskaz ovog teorema nije posebno istaknut, i u ovom udbeniku nije dokazan.
Teorem: Zbroj racionalnog i iracionalnog broja jest iracionalni broj.
Teorem: Osnovne raunske operacije zatvorene su na skupu realnih brojeva.

31

3.4. KOORDINATNI SUSTAV

3.4.1. BROJEVNI PRAVAC
U uvodu u ovu nastavnu cjelinu, uenike se najprije podsjea kako se na brojevnom pravcu
smjetaju prirodni, cijeli i racionalni brojevi.
Podsjea ih se kako su ranije odreivali brojevni pravac:
-na pravcu odaberemo toku O
-desno od toke O odaberemo toku

-toki O pridruimo broj 0

-toki

E pridruimo broj 1

Tako smo definirali brojevni pravac

s ishoditem O i jedinino duinom OE .

3.4.2. KOORDINATNI SUSTAV U RAVNINI

Na poetku ove nastavne cjeline, najprije se uvodi pojam koordinatni sustav na pravcu na
ovaj nain:
Definicija: Brojeve na pravcu promatramo kao koordinate toaka na pravcu, a umjesto o
brojevnom pravcu govorimo o koordinatnom sustavu na pravcu.
Definicija: Dvama meusobno okomitim koordinatnim sustavima na pravcu koji imaju
zajedniko ishodite O , definirali smo koordinatni sustav u ravnini.
Definicija: Koordinatne osi ravninu dijele na etiri dijela koja se nazivaju kvadranti.

32

3.5. GRAF FUNKCIJE

Definicija: Svakom broju

Piemo

y=x

x moe se pridruiti broj

x 2 . To pridruivanje je funkcija.

x moe se pridruiti broj

x 2 . To pridruivanje je funkcija

y=x 2 .

Ispravak: Svakom broju

kvadriranja. Piemo

y=x 2 .

Komentar: Ovdje je pojam funkcije definiran samo za jedan sluaj. Pa bi trebalo navesti i
naziv te funkcije, a to je funkcija kvadriranja.
Openitija definicija funkcije, koja je primjerena uenicima 8.razreda, bi bila:
Definicija: Ovisnost jednih veliina o drugima zovemo funkcijama.
Definicija: Graf funkcije
gdje je

y=x 2 skup je svih toaka koordinatne ravnine oblika (x , y ) ,

y -koordinata toke grafa jednaka vrijednosti koju funkcija poprima za odreeni

x , odnosno

y -koordinata toke grafa jednaka je

x2 .

Definicija: Krivulju koja je graf funkcije kvadriranja zovemo parabola.

3.6. GRAF FUNKCIJE

Definicija: Svakom nenegativnom broju

je funkcija. Piemo

y= x

x moe se pridruiti broj

x . To pridruivanje

y= x .

Komentar: Ovdje se opet definira pojam funkcije, a on je ve definiran u prethodnom

poglavlju. Takoer bi trebalo navesti i naziv te funkcije.
Ispravak: Svakom nenegativnom broju
je funkcija korjenovanja. Piemo
Definicija: Graf funkcije
, gdje je

y= x

x moe se pridruiti broj

x . To pridruivanje

y= x .
skup je svih toaka koordinatne ravnine oblika (x , y )

y -koordinata toke grafa jednaka vrijednosti koju funkcija poprima za odreeni

x , odnosno

y -koordinata toke grafa jednaka je

33

x .

34

4. PRESLIKAVANJE RAVNINE
U ovom poglavlju uenici e nauiti to je to vektor, kako se vektori zbrajaju i oduzimaju te
neka preslikavanja ravnine. S pojmom vektora susreu se ve u 7. razredu na nastavi fizike pa
im on nije potpuno nov.
Teme koje obrauje ovo poglavlje su:
-

vektori

translacija

osna simetrija

centralna simetrija

rotacija

4.1. VEKTORI
Definicija: Duina za koju znamo koja joj je toka poetna, a koja zavrna zove se usmjerena
duina ili vektor. Zavrnu toku oznaavamo strelicom. Usmjerenu duinu kojoj je A

poetna, a B

zavrna toka oznaavamo

AB .

Slika 1. Vektor
.
Napomena: Vektore moemo oznaavati i s malim slovima, npr. a
Definicija: Duljina vektora

AB

jednaka je duljini duine

AB
.

Definicija: Za dva vektora koji pripadaju istom ili usporednim pravcima kae se da su istog
smjera ili kolinearni.
Definicija: Dva su vektora jednaka ako imaju jednake duljine, isti smjer i istu orijentaciju.
Slika 2. Jednaki vektori

Definicija: Dva su vektora suprotna ako imaju jednake duljine, isti smjer i suprotne
orijentacije.
35

Definicija: Vektor koji poinje i zavrava u istoj toki naziva se nul-vektor.

Definicija: Nul-vektor oznaavamo 0 .

Slika 3. Zbrajanje vektora po pravilu trokuta

Teorem: Nul-vektor ima duljinu | AA|=|0|=0 .

Teorem: Za zbrajanje vektora vrijedi pravilo komutativnosti, to jest a + b =b + a .

Definicija: Od vektora a oduzeti vektor b znai vektor a zbrojiti s vektorom

suprotnim vektoru b , to jest s vektorom b .

a b=a +(b)

Teorem: Zbroj dvaju suprotnih vektora jednak je nul-vektoru.

Primjer:

a + (a ) =0

4.2. TRANSLACIJA
Definicija: Translacija (usporedni pomak) za vektor a preslikavanje je ravnine koje
svakoj toki T

ravnine pridruuje toku T '

te ravnine tako da je TT ' =a .

Teorem: Translacijom se likovi preslikavaju u sebi sukladne likove. Tako translacija duinu
preslikava u njoj paralelnu duinu iste duljine, pravac u njemu paralelni pravac, trokutu u
njemu sukladan trokut, a krunicu ili krug u krunicu ili krug istog radijusa.

Slika 3. Translacija duine

36

AB

za vektor a

4.3. OSNA SIMETRIJA

Definicija: Osna simetrija s obzirom na pravac p jest preslikavanje ravnine koje svakoj toki
'
'
T pridruuje toku T ' tako da je pravac p simetrala duine TT
. Toka T
osnosimtertina je slika toke T . Tada je i toka T
pravac

osnosimterina slika toke T ' .

p je os simetrije.

Komentar: U definiciji se ne navodi sluaj kamo se preslikava toka koja se nalazi na pravcu
koji je os simetrije.
Ispravak definicije: Osna simetrija s obzirom na pravac p jest preslikavanje ravnine koje
svakoj toki T izvan pravca p pridruuje toku T ' tako da je pravac p

simetrala duine TT ' , a kada je toka T

na pravcu

p onda je , a kada je toka T

'
na pravcu T =T ' . Toka T osnosimtertina je slika toke T . Tada je i toka T

osnosimterina slika toke T ' . pravac

p je os simetrije.

Slika 4. Osnosimetrina slika Duine CD

Teorem: Primjenom osne simetrije likovi zadravaju svoj oblik i veliinu. Likovi se osnom
simetrijom preslikavaju u sebi sukladne likove.
Teorem: Osnosimetrina slika duine jest duina iste duljine.
Teorem: Osnosimetrina slika pravca jest pravac.
Teorem: Osnosimetrina slika krunice jest krunica istog radijusa. Osnosimetrina slika
kruga jest krug istog radijusa.
Definicija: Lik za koji postoji osna simetrija koja ga preslikava u njega samoga jest
osnosimetrian lik.

4.4. CENTRALNA SIMETRIJA

37

Definicija: Centralna simetrija s obzirom na toku O jest preslikavanje ravnine koje

svakoj toki T
'
Toka T

pridruuje toku T '

tako da je toka O polovite duine TT ' .

jest centralnosimetrina slika toke T . Tada je i toka T

centralnosimetrina slika toke T ' . Toka O jest centar (sredite) simetrije.

Komentar: Definicija ne pokriva sluaj kad je toka T

jednaka toki O .

Ispravak definicije: Centralna simetrija s obzirom na toku O jest preslikavanje ravnine

koje svakoj toki T O pridruuje toku T '

tako da je toka O polovite duine

'
'
TT
, a kada je T =O tada je T '=T . Toka T

toke T . Tada je i toka T

jest centralnosimetrina slika

centralnosimetrina slika toke T ' . Toka O jest

centar (sredite) simetrije.

Teorem: Centralnosimetrina slika duine jest s njom usporedna duina iste duljine.
Centralnosimetrina slika pravca njemu je usporedan pravac. Centralnosimetrina slika
krunice jest krunica istog radijusa. Centralnosimetrina slika kruga jest krug istog radijusa.

4.5. ROTACIJA
Definicija: Neka je O zadana toka ravnine, a

preslikavanje je ravnine koje svakoj toki T

pridruuje toku T '

kut. Rotacija oko toke O za kut

ravnine, razliitoj od toke O ,

'
takvu da vrijedi: |OT |=|OT '| i T = . Toka T '

slika je

toke T

pri rotaciji oko toke O za kut . Toka O sredite (centar) je rotacije,

a kut

kut je rotacije.

Teorem: Ako toku T

rotiramo u smjeru suprotnom od kazaljke sata, kaemo da je

rotaciju izvodimo u pozitivnom smjeru. Ako toku T

rotiramo u smjeru kretanja kazaljke

na satu, kaemo da rotaciju izvodimo u negativnom smjeru.

38

Slika 5. Rotacija toke B

Komentar: Nijedan od iskazanih teorema u ovoj cjelini nije dokazan.

39

5. TOKE, PRAVCI I RAVNINE U PROSTORU

Uenici se s geometrijom prostora upoznaju tek u 8. razredu. U nastavnoj cjelini Toke,
pravci i ravnine u prostoru prouavaju se odnosi toaka, pravaca i ravnina u prostoru,
definira se ortogonalna projekcija toke i duine na ravninu te udaljenost toke od ravnine.

5.1. TOKE, PRAVCI I RAVNINE U PROSTORU

Toka, pravac i ravnina osnovni su geometrijski pojmovi. U ovom poglavlju prouavaju se
meusobni odnosi toaka, pravaca i ravnina u prostoru. Budui da se uenici prije nisu
susretali sa pojmom prostora, autori na poetku poglavlja navode kako prostor nije lako
definirati te da ima tri dimenzije, duljinu, irinu i visinu. Takoer kako bi uenici to lake
uoili odnose toaka, pravaca i ravnina, rabe se modeli kvadra i kocke. Pa su tako prve
definicije koje se pojavljuju definicije kvadra i kocke.
Definicija: Kvadar je dio prostora omeen sa est pravokutnika, od kojih su po dva suprotna
sukladna. To su ABCD i EFGH , ABFE i DCGH te BCGF i ADHE . Ti
su pravokutnici strane kvadra. Toke
, BC
,
AB

CD
,

A , B , C , D , E , F ,G i H

, AE

DA
, BF , CG ,

DH
,

vrhovi su kvadra. Duine

, FG

EF
, GH

HE

bridovi su kvadra.

Definicija: Kocka je dio prostora omeen sa est sukladnih kvadrata. Ona je poseban kvadar.

BG
Na slici dolje nacrtani su kocka i duina BH i
. Duina BG spaja dva vrha
kocke i pripada jednoj strani kocke. Takva se duina naziva plona dijagonala. Duina

BH
spaja dva vrha kocke, ali ne pripada niti jednoj strani kocke. Takva se duina naziva
prostorna dijagonala. Naravno, i svaki drugi kvadar ima svoje plone i prostorne dijagonale.

40

Nakon tih definicija, navedeni se neki osnovni aksiomi prostorne geometrije. U udbeniku se
ne koristi rije aksiomi, nego rije svojstava, te se uenike pomou primjera eli podsjetiti na
ta svojstava koje su nauili tijekom kolovanja.
Aksiom: Kroz jednu toku moemo nacrtati beskonano mnogo pravaca.
Aksiom: Kroz dvije razliite toke prostora prolazi tono jedan pravac.
Aksiom: Pravac je odreen dvjema tokama.
Aksiom: Ravnina je jednoznano odreena trima tokama koje ne pripadaju istom pravcu.

41

5.2.MEUSOBNI POLOAJ PRAVACA I RAVNINA

5.2.1.MEUSOBNI POLOAJ DVAJU PRAVACA
U ovom poglavlju obrauje se u kakvim se meusobnim poloajima mogu nalaziti dva pravca
u prostoru. Postoje tri poloaja koja su objanjena i definirana pomou kvadra
A BCDEFGH .
Definicije:
AB

1.Pravci

FB imaju jednu zajedniku toku, i to je toka B . Pravci

FB sijeku se. Toka B

AB

2.Pravci
DC

DC

AB

FB .

pripadaju istoj ravnini i nemaju zajednikih toaka. Pravci

AB

jesu usporedni ili paralelni.

AB

3.Pravci
AB

sjecite je pravaca

AB

HD ne pripadaju istoj ravnini i nemaju zajednikih toaka. Pravci

HD jesu mimosmjerni ili mimoilazni.

Komentar: Te tri definicije su tone, meutim smatram da su autori mogli najprije navesti
openitije definicije, pa zatim to primijeniti i na kvadar, da bude razumljivije ono to pie u
definicijama.
Openitije definicije bi glasile:
1.Dva pravca koji lee u istoj ravnini i imaju samo jednu zajedniku toku se sijeku,
zajednika toka je sjecite tih dvaju pravaca.
2.Dva su pravca u prostoru paralelna ako pripadaju istoj ravnini i nemaju ni jednu
zajedniku toku.
3.Dva pravca koja ne lee u jednoj ravnini i nemaju zajednikih toaka, nazivaju se
mimoilazni ili mimosmjerni pravci.
5.2.2. MEUSOBNI POLOAJI PRAVACA I RAVNINE
U ovom poglavlju su takoer meusobni poloaji pravca i ravnine u prostoru objanjeni
pomou kvadra ABCDEFGH .
Definicije:

42

AB

1.Pravac
EFG

EFG

i ravnina

nemaju zajednikih toaka. Pravac

AB

i ravnina

jesu usporedni ili paralelni.

Smatramo da je pravac usporedan s ravninom koja ga sadri

AC

2.Pravac
pravac

lei u ravnini BCD . Moemo takoer rei da ravnina BCD

AC . Pravac

AC

EB i ravnina

3.Pravac

probada ravninu

sadri

pripada ravnini BCD .

ABD

imaju jednu zajedniku toku, toku B . Pravac

ABD . Toka B

EB

naziva se probodite pravca i ravnine.

Openitije definicije bi glasile:

1.Pravac i ravnina su paralelni ako nemaju zajednikih toaka ili ako pravac lei u ravnini.
2.Ako pravac lei u ravnini, tada ta ravnina sadri taj pravac, odnosno pravac pripada
ravnini.
3.Ako pravac i ravnina imaju tono jednu zajedniku toku, tada pravac probada ravninu, a
ta zajednika toka se naziva probodite pravca i ravnine.
5.2.3. MEUSOBNI POLOAJI DVIJU RAVNINA
Na poetku poglavlja navode se primjeri kako dvije ravnine u prostoru moemo uoiti
promatrajui krovove zgrada i kua, krovovi zgrada i kua dijelovi su ravnina u prostoru.
Neki krovovi su usporedni s tlom, a neki s tlom zatvaraju odreeni kut. Te su na primjeru
kvadra opisana dva meusobna poloaja dviju ravnina.
Definicije:
1.Ravnine

ABC

EFG nemaju zajednikih toaka. Ravnine

ABC

EFG jesu

usporedne ili paralelne.

2.Ravnine
BCG

ABC

i BCG

imaju zajedniki pravac, pravac BC . Ravnine

sijeku se. Zajedniki pravac BC

ABC

naziva se presjenica tih dviju ravnina.

Openitije definicije bi glasile:

1.Ako dvije ravnine nemaju zajednikih toaka, tada su te ravnine usporedne ili paralelne.
2.Ako dvije ravnine imaju zajedniki pravac, tada se te dvije ravnine sijeku, a zajedniki
pravac se naziva presjenica tih dviju ravnina.

43

5.3. OKOMITOST PRAVCA I RAVNINE. OKOMITOST DVIJU RAVNINA

U ovom poglavlju prouavaju se posebni sluajevi presjeka pravca i ravnine, te dviju ravnina,
odnosno kada su pravac i ravnina te dvije ravnine okomite.
Definicija: Ako je pravac koji probada ravninu okomit na dva pravca ravnine koja prolaze
njegovim proboditem s ravninom, onda je on okomit na tu ravninu.
U udbeniku ne postoji konkretna definicija okomitosti dviju ravnina, nego je samo navedeno
da dvije ravnine koje se sijeku mogu biti meusobno okomite. To je potkrijepljeno na
primjeru kocke gdje je navedeno da su ravnine koje sadre dvije susjedne strane kocke
meusobno okomite.
Definicija bi mogla glasiti: Kaemo da je ravnina okomita na ravninu , ako u ravnini
postoji pravac koji je okomit na ravninu .

5.4. ORTOGONALNA PROJEKCIJA

U ovom poglavlju definirana je ortogonalna projekcije koja nije ba matematiki korektna, ali
je primijenjena uenicima osmog razreda. Definicija zapravo objanjava kako ortogonalno
projicirati toku na ravninu.
Definicija: Promotrimo ravninu i toku T
tokom T

koja ne pripada toj ravnini. Povuemo li

pravac okomit na ravninu , probodite T

ortogonalna projekcija toke T

na ravninu . T

tog pravca i ravnine jest

je ortogonalna projekcija toke T

na ravninu . Ravnina je ravnina ortogonalnog projiciranja.

Teorem: Ortogonalna projekcija duine na ravninu jest ili duina ili toka, ovisno o
meusobnom poloaju duine i ravnine. Ortogonalna projekcija duine na ravninu je toka
samo ako je pravac koji sadri duinu okomit na ravninu.
Teorem: Duljina duine vea je ili jednaka duljini njene ortogonalne projekcije na neku
ravninu.

5.5. UDALJENOST TOKE OD RAVNINE

U ovom kratkom poglavlju se samo navodi kako se odreuje udaljenost toke od ravnine.
Definicija: Udaljenost toke T
ortogonalne projekcije T

od ravnine jednaka je udaljenosti toke T

na ravninu .

44

od njezine

6. GEOMETRIJSKA TIJELA
Na poetku ovoga poglavlja, prije nego se krene u prouavanje geometrijskih tijela, uenici se
najprije prisjeaju to su sve nauili o geometrijskim likovima. S tim znanjem kreu detaljnije
upoznavati geometrijska tijela: prizme, piramide, valjke, stoce i kugle.
Teme koje obrauje ovo poglavlje su:
-

Opsezi i povrine geometrijskih likova

Prizma
Oploje prizme
Obujam prizme
Piramida
Oploje piramide
Obujam piramide
Valjak
Oploje i obujam valjka
Stoac
Oploje i obujem stoca
Kugla i sfera

6.1. OPSEZI I POVRINE GEOMETRIJSKIH LIKOVA

U ovoj cjelini uenici ponavljaju sve naueno o geometrijskim likovima poput, povrina,
opsega, pa ak i izgleda samih likova i tu ne susreemo nikakve definicije ili teoreme.

6.2. PRIZMA
Ova cjelina poinje s nekoliko osnovnih definicija koje moda i nisu potpuno matematiki
korektne, ali djeci su neke od njih prihvatljivije, te se u 8-mom razredu prouavaju samo
uspravne prizme. U ovoj cjelini nijedan teorem nije dokazan.
Definicija: Geometrijsko tijelo dio je prostora omeen sa svih strana.
Ispravak: Geometrijska tijela su dijelovi prostora omeeni, tj. ogranieni sa svih strana bilo
dijelovima ravnine, bilo dijelovima zakrivljenih ploha.
Definicija: Geometrijsko tijelo omeeno s dva sukladna i usporedna n-terokuta i s n
paralelograma naziva se n-terostrana prizma.
Definicija: Likovi koji omeuju prizmu njene su strane.
Definicija: Sukladni su mnogokuti (n-terokuti) baze ili osnovke prizme.
Definicija: Paralelogrami koji omeuju prizmu jesu pobone strane ili poboke prizme.
Definicija: Sve poboke zajedno jesu poboje prizme.
45

Definicija: Sve stranice baza (n-terokuta) i poboki (n-terokuta) nazivaju se bridovi prizme.
Definicija: Bridovi baze odnosno osnovke zovu se osnovni bridovi, a bridovi u kojima se
dodiruju po dvije pobone strane (poboke) zovu se poboni bridovi prizme.
Teorem: Svi su pomoni bridovi prizme jednakih duljina i usporedni su.
Definicija: Toke u kojima se dodiruju bridovi prizme zovu se vrhovi prizme.
Teorem: Ako je baza prizme trokut, prizma se naziva trostrana prizma.
Teorem: Ako je baza prizme etverokut, prizma se naziva etverostrana prizma.
Definicija: Prizma je uspravna ako su joj poboni bridovi okomiti na ravninu baze. Ako
pomoni bridovi nisu okomiti na tu ravninu, prizma je kosa.Njihove su pobone strane
pravokutnici.
Definicija: Ako je baza uspravne prizme pravilan mnogokut, ona se naziva pravilna prizma.
Definicija: Duina okomita na osnovke prizme kojoj krajnje toke pripadaju tim osnovkama
naziva se visina prizme i njezina se duljina obino naziva visina prizme. Duljinu prizme
oznaavamo s h .

KVADAR
Kvadar je tijelo koje su uenici upoznali ve u 1. razredu osnovne kole te ova cjelina poinje
odmah s definicijom kvadra. U ovoj cjelini neki teoremi, oni o prostornoj dijagonali nisu
dokazani, meutim pokae se da se ona dobije pomou Pitagorina teorema i plonih
dijagonala sve iitavajui sa slike.
Definicija: Kvadar je uspravna prizma kojoj je baza pravokutnik.
Komentar: Trebalo bi napomenuti samo da se radi o uspravnoj etverostranoj prizmi to nije
naglaeno u ovoj definiciji.
Teorem: Pobone strane kvadra su pravokutnici.
Definicija: Duine koje omeuju strane kvadra jesu bridovi kvadra.
Definicija: Toke u kojima se dotiu bridovi kvadra jesu vrhovi kvadra.
Teorem: Kvadar je zadan ako su mu zadane duljine triju bridova iz zajednikog vrha.
Oznaavamo ih a , b i c . Takav kvadar krae zovemo kvadar s bridovima a , b i c
.
Teorem: Nasuprotne strane kvadra meusobno su sukladni pravokutnici.
Definicija: Spojnica dvaju vrhova kvadra koja se nalazi unutar kvadra (a ne na strani
kvadra) naziva se prostorna dijagonala kvadra.
2
2
2
Teorem: Duljina prostorne dijagonale kvadra dana je formulom: d= a + b + c .

46

Dokaz: Uoimo na slici trokut

ACG . On je pravokutan s pravim kutom kod vrha C .

Stavimo | AG|=d , dakle d je duljina prostorne dijagonale

dijagonala baze
2

.
AG
Duina

AC

je plona

ABCD , pa vrijedi | AC|=d 1= a2 +b2 . Iz Pitagorinog pouka slijedi:

2

d 2=| AG| =| AC| +|CG| =a2 +b 2+ c2 , dakle vrijedi d= a 2+ b2+ c 2 .

KOCKA
Kocka je poseban kvadar. Tom reenicom poinje cjelina o kocki te se i tu neki teoremi ne
dokazuju.
Definicija: Kocka je kvadar kojemu su svi bridovi jednake duljine.
Teorem: Kocka je zadana ako joj je zadana duljina brida a . Takvu kocku krae zovemo
kocka brida a .
Definicija: Lik koji dobivamo presijecanjem kvadra, a time i kocke, ravninom koja sadri dva
usporedna brida kvadra koji ne pripadaju istoj strani kvadra naziva se dijagonalni presjek
kvadra ili kocke.
Slijedi teorem koji nije iskazan u klasinoj ako, onda formi ve u reenicama, ali je zato
odmah i dokazan.
Nacrtana je kocka s bridom a i jedna njena prostorna dijagonala. Kako je kocka kvadar s
bridovima duljine a , duljinu njene prostorne dijagonale
raunamo:
d 2=a 2+ a2 +a2
d 2=3 a 2 /
d= 3 a2
d=a 3

47

Teorem bi glasio ovako: Ako je duljina brida kocke jednaka a, onda je duljina njezine
prostorne dijagonale jednaka d=a 3 .

Teorem: Dijagonalni presjek kocke ili kvadra je pravokutnik.

6.2.1. OPLOJE PRIZME

Definicija: Oploje geometrijskog tijela jest povrina koju dobijemo zbrajanjem povrina
svih strana koje to tijelo omeuju.
Teorem: O=2 B+ P , gdje je O oploje prizme, B

povrina baze prizme, a

povrina poboja prizme.

Nadalje, u udbeniku slijede teoremi oploja kvadra i kocke. Meutim, oni nisu iskazani u
standardnom obliku, ve uz tekst. Teoremi su iskazani na sljedei nain:

O=2 ab+2 bc +2 ac

a , b ic

O=6 a

ili O=2(ab+bc +ac) , gdje je O oploje kvadra,

duljine njegovih bridova.

2

, gdje je O oploje kocke, a a duljina njenog brida.

Teoremi bi trebali ovako glasiti:

Neka su a , b ic

duljine triju bridova bridova iz istog vrha kvadra. Tada je oploje

kvadra dano formulom O=2( ab+bc +ac) .

2
Neka je brid kocke duljine a . Oploje kocke dano je formulom O=6 a .

Nakon teorema o oploju kvadra spominje se i mrea kvadra unutar jednog teksta i dio koji
objanjava to je mrea glasi ovako: ''Baze i poboje kvadra moemo ''rastvoriti'' tako da svi
pravokutnici kvadra ''legnu'' u jednu ravninu. Tako dobivamo mreu kvadra.''
Na slian nain se objanjava i mrea prizme pa slijedi teorem koji nije iskazan u
standardnom obliku ve glasi: Povrina mree prizme jednaka je oploju prizme. Ovaj teorem
nije dokazan.
6.2.2. OBUJAM PRIZME
Ova cjelina zapoinje pojmovima koji su vezani za obujam poput drugog imena za obujam,
volumen, kubini centimetar, metar i decimetar, te kroz primjer s kvadrom objanjava kako se
rauna obujam tog lika.
48

Teorem: Obujam V kvadra povrine baze B i duljine visine h moemo izraunati

pomou formule V =B h .
Teorem: Obujam V kvadra s bridovima a , b ic

jest V =a b c .

3
Teorem: Obujam V kocke duljinom brida a jest V =a .

Teorem: Obujam V prizme kojoj je B povrina baze i h duljine visine jest V =B h .

U udbeniku nisu navedeni dokazi ovih teorema.

49

6.3. PIRAMIDA
Definicija: Piramida je geometrijsko tijelo koje nastaje tako da se sve toke nekog
mnogokuta spoje s tokom izvan ravnine tog mnogokuta. Taj je mnogokut baza ili osnovka
piramide, a ta je toka njezin vrh.
Teorem: Piramida je zadana ako su joj zadani osnovka (baza) i vrh. Piramidu ine sve
spojnice vrha s tokama baze.
Definicija: Ako je baza piramide trokut, piramida se naziva trostrana.
Definicija: Ako je baza piramide etverokut, piramida se naziva etverostrana.
Definicija: Ako je baza piramide peterokut, piramida se naziva peterostrana.
Teorem: Piramida je omeena bazom koja je mnogokut i pobokama koji su trokuti.
Definicija: Ortogonalna projekcija vrha V piramide na ravninu baze piramide oznaava se V
'
' . Duina VV
naziva se visina piramide.
Teorem: Piramida je pravilna ako joj je osnovka (baza) pravilan mnogokut i ako joj je noite
visine nalazi u sreditu baze (pravilnog mnogokuta).
Teorem: Svi poboni bridovi pravilne piramide meusobno su jednake duljine.
Ovaj teorem nije iskazan u standardnoj formi te bi on glasio ovako: Ako je piramida pravilna
onda su duljine svih njezinih pobonih bridova meusobno jednake.
Definicija: Presjek pravilne etverostrane piramide ravninom u kojoj lee visina piramide i
dijagonala njene baze naziva se dijagonalni presjek te piramide.
Definicija: Pravilna trostrana piramida kojoj su svi bridovi duljine

a naziva se pravilni tetraedar.

Teoremi u ovoj cjelini takoer nisu dokazani.

6.3.1. OPLOJE PIRAMIDE

Definicija: Oploje piramide jest zbroj povrina svih njezinih strana. To je zbroj povrina
baze B i poboja P .
Teorem: Oploje piramide jest povrina koja se dobije zbrajanjem povrine baze piramide
B i povrine poboja P .
O=B+ P

Ovaj se teorem u udbeniku uenicima pokae preko slike tako da odredi mrea piramide te
se izrauna povrina mree.

50

6.3.2. OBUJAM PIRAMIDE

Teorem: Obujam V

piramide povrine baze B

obujma prizme iste baze i jednake visine:

i visine duljine h jednak je treini

1
V= Bh.
3

Komentar: Ovaj teorem je dosta nejasno iskazan u udbeniku te bi bilo puno jasnije da je
iskazan ovako:
Teorem: Ako je B povrina baze piramide, a v duljina njezine visine, onda za obujam
vrijedi formula:

1
V= Bh.
3

Ovaj teorem takoer nije dokazan, meutim kroz tekst i slike je objanjen uenicima kako se
prelijevanjem vode iz piramide u prizmu dobije ta formula za izraunavanje obujma.

6.4. VALJAK

Nakon uglatih geometrijskih tijela prouavati emo obla geometrijska tijela, tj. tijela koja su
omeena i dijelovima ravnina i zakrivljenim plohama. To su: valjak, stoac, kugla i sfera. Prvi
od oblih geometrijskih tijela koje emo prouavati je valjak.
U udbeniku stoje sljedee definicije za valjak:
Definicija: Valjak je geometrijsko tijelo omeeno dvama sukladnim krugovima koji se nalaze
u usporednim ravninama te dijelom zakrivljene plohe.
Definicija: Krugovi se nazivaju osnovke ili baze valjka, a zakrivljena ploha plat valjka.
Komentar: Ove definicije nisu najpreciznije, jer nije metodiki primjereno to se pojam
plata definira pomou sloenijeg pojma zakrivljene plohe.
Definicija: Duina okomita na ravnine osnovki kojoj je jedna krajnja toka u ravnini jedne
baze, a druga u ravnini druge baze nazive se visina valjka.
Definicija: Pravac koji prolazi sreditima baza valjka naziva se os valjka.
Definicija: Duine usporedne s osi valjka kojima je jedna krajnja toka na rubu jedne baze, a
druga krajnja toka na rubu druge baze nazivaju se izvodnice valjka.

51

Teorem: Sve su izvodnice valjka jednake duljine i meusobno usporedne.

Definicija: Ako je os valjka okomita na ravnine osnovki, valjak se naziva uspravni valjak.
Definicija: Osni presjek valjka jest presjek valjka ravninom koja sadri os valjka (i koja je
stoga okomita na njegove baze).
Teorem: Osni presjek valjka jest pravokutnik.
U udbeniku nije dokazan niti jedan teorem za valjak.

6.4.1.OPLOJE VALJKA
Teorem: Oploje valjka radijusa osnovke r

i duljine visine r

jest

O=2 B+ P ,
2
gdje je B=r

povrina baze, a

P=2 r h plata, tj.

O=r 2 + 2r h ,
O=2 r (r+ h) .

6.4.2. OBUJAM VALJKA

Teorem: Obujam (volumen) O

valjka povrine baze B

duljinom visine h jest

V =B h , tj.

V =r 2 h .

52

s radijusom osnovice r

6.5. STOAC

Nakon valjka promatrat emo geometrijsko tijelo stoac.

Definicija: Stoac nastaje tako da sve toke kruga spojimo s tokom koja je izvan ravnine
kruga. Ta toka naziva se vrh stoca.
Definicija: Krug sa sreditem S

i radijusom r

jest osnovka ili baza stoca.

Definicija: Stoac je omeen tom osnovkom (krugom) i zakrivljenom plohom koja se naziva
plat stoca.
Komentar: Kao i kod valjka, kod stoca se dolazi do istog terminolokog problema prilikom
definiranja stoca, a to je to se pojam plata stoca definira pomou sloenijeg pojma
zakrivljene plohe.
Definicija: Spojnice vrha stoca V

s tokama na krunici baze jesu izvodnice stoca.

Izvodnicu stoca i njenu duljinu obino obiljeavamo s .

Definicija: Pravac koji prolazi vrhom stoca V

53

i sreditem baze S

naziva se os stoca.

Teorem: Stoac je uspravan ako je os stoca okomita na ravninu baze.

Duina SV

jest visina uspravnog stoca.

Definicija: Osni presjek uspravnog stoca jest presjek stoca ravninom koja sadri os stoca
(i koja je stoga okomita na njegovu bazu).
Teorem: Osni presjek stoca jest jednakokrani trokut.
Kao i kod valjka, u udbeniku nije niti jedan teorem vezan za stoac dokazan.

6.5.1. OPLOJE STOCA

Definicija: Stoac je omeen krunom osnovkom (bazom) i platem.
Teorem: Oploje O stoca radijusa osnovke r i izvodnice duljine s

jest

O=B+ P ,
2
gdje je B=r

povrina baze, a

P=rs

povrina plata, tj.

O=r 2 + rs ,
O=r (r + s) .

6.5.2. OBUJAM STOCA

Teorem: Obujam V

stoca baze povrine B

i visine duljine h jednak je treini

obujma valjka iste baze i iste visine.

1
V= Bh
3
Dakle, obujam V

stoca radijusa baze r

2
i duljine visine h jest (jer je B=r )

1
V = r h
3

54

55

6.6. KUGLA I SFERA

Zadnje geometrijsko tijelo u udbeniku koji smo prouavali je kugla (i sfera). U udbeniku
koji smo promatrali stoji prvo definicija kugle, a zatim sfere. Moda bi bilo prirodnije da su
prvo definirali sferu, a potom kuglu budui da je kugla dio sfere, kao to i pie u samoj
definiciji.
Definicija: Kugla je tijelo omeeno plohom koja se zove sfera.
Definicija: Usred kugle je toka koja se zove sredite kugle. Ona je ujedno i sredite sfere.
Definicija: Skup svih toaka u prostoru koje su od sredita S

udaljene za isti iznos r

jest sfera. Kugla je dio prostora omeen sferom.

Definicija: Svaka duina koja spaja sredite S

i neku toku sfere polumjer je sfere. Ona je

ujedno i polumjer kugle.

Definicija: Duljina polumjera sfere ili kugle naziva se radijus sfere ili kugle.
-

Sfera sa sreditem S

i radijusom r

omeuje kuglu sa sreditem S

radijusom r .
-

Presjek ravnine i kugle jest krug, a ravnine i sfere krunica. Taj je krug najvei ako
ravnina prolazi sreditem kugle. Tada presjeni krug ima isto sredite i radijus kao
kugla i zove se glavni krug.

Definicija: Krunica koja omeuje taj krug, tj. krunica u kojoj ravnina tada sijee sferu,
naziva se glavna krunica sfere.
Teorem: Obujam V

kugle radijusa r

dan je formulom:
4
V = r3 .
3

Oploje O kugle radijusa r

povrina je sfere radijusa r . Ono je dano formulom:

56

O=4 r

ZAKLJUAK
Mi, kao studenti Matematike; nastavnikog smjera, do sada smo se na kolegiju Metodika
nastave matematike, bavili prouavanjem oblika miljenja (definicije i teoremi). Prouavajui
udbenik za 8. razred, autora Staji, Nemeth; nakladnika Profil, nismo u potpunosti
zadovoljni definicijama te iskazima teorema koji se u tom udbeniku pojavljuju. Mislimo da
su mnoge definicije napisane matematiki neprecizno, ili pak su nejasne. Takoer, vrlo rijetko
je kod iskaza teorema naznaeno da se radi o teoremu, kao to i kod dokaza tih teorema nije
naznaeno da se radi o dokazu teorema (osim kod Pitagorinog pouka i obrata Pitagorinog
pouka). U ovom udbeniku, uenicima je teko razlikovati definicije i teoreme.
No, unato svim problemima na koje smo naili, nastavnici, iako kao matematiari nisu
najzadovoljniji njime, rado biraju ovaj udbenik jer je primjereniji uenicima 8. razreda, nego
moda neki udbenik u kojem su definicije i teoremi preciznije napisani.
Vrlo vjerojatno emo se, u svom buduem zanimanju, susresti sa problemom biranja
udbenika po kojima emo pouavati uenike na nastavi. Izradom ovog seminarskog rada,
shvatili smo da to i nije toliko jednostavno. Osim to udbenik treba biti matematiki
korektno napisan, vano je da bude pisan ueniku razumljivim jezikom.

57

LITERATURA

1. T. Nemeth, G. Staji, Matematika 8, Profil, Zagreb, 2013.

2. . Bonjak, B. ulina, G. Pai, Matematiki izazovi 8, Alfa, Zagreb, 2009.

58