You are on page 1of 45

Ismail Raji al Faruqi

SUTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJE


NASLOV IZVORNIKA
The Essence of Islamic Civilization

IZDAVA
Centar za napredne studije, Sarajevo
Tel.: 033 716 040; Fax: 033 716 041
Email: cns@bih.net.ba; www.cns.ba
Sarajevo, 2015.

Copyright Centar za napredne studije, Sarajevo


PRIJEVOD
Ahmet Alibai
UREDNIK
Munir Muji

LEKTOR
Hurija Imamovi
DTP
Suhejb Djemaili

CIP - Katalogizacija u publikaciji


Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28:008

Al-FARUQI, Ismail Raji


Sutina islamske civilizacije / Ismail Raji al Faruqi ; [prijevod Ahmet Alibai]. - Sarajevo :
Centar za napredne studije, 2015. - 44 str. : ilustr. ; 21 cm
Prijevod djela: The essence of Islamic civilization. - Bibliografija i biljeke uz tekst.
ISBN 978-9958-022-21-0
I. Al-Faruqi, Ismail Raji vidi Al-Faruqi,
Ismail Raji
COBISS.BH-ID 22598918

Ismail Raji al Faruqi

SUTINA
ISLAMSKE
CIVILIZACIJE

Sarajevo, 2015.

Ova knjiga objavljena je uz podrku Meunarodnog instituta


za islamsku misao (IIIT).

PREDGOVOR

Meunarodni institut za islamsku misao (IIIT) ima veliko zadovoljstvo predstaviti vam djelo Ismaila al Faruqija Sutina
islamske civilizacije iz edicije Occasional Paper 21. Prvobitno
je ovo djelo objavljeno 1986, kao etvrto poglavlje u Kulturnom atlasu islama Ismaila al Faruqija i Lous Lamye al Faruqi i
inilo je dio monumentalnog i autoritativnog rada u kojem je
predstavljen cjelokupni svjetonazor islama, njegova vjerovanja, tradicija, institucije i mjesto u svijetu.
Profesor Ismail Raji al Faruqi (1921-1986) je bio palestinsko-ameriki filozof, vizionar i autoritet u komparativnim
religijama, veliki savremeni islamski uenjak ije obrazovanje obuhvata itav spektar islamskih studija koje pokrivaju
podruja historije, kulture, obrazovanja, meuvjerskog dijaloga, estetike, etike, politike, ekonomije i prirodnih nauka.
Bez sumnje, al Faruqi je bio jedan od najveih muslimanskih
naunika 20.stoljea. U ovom svom radu on irem itateljstvu izlae znaenje i poruku islama, s naglaskom na tevhid
(jedinstvo Boga) kao sutinu, prvi i glavni princip koji islamskoj civilizaciji daje njen identitet.
Meunarodni institut za islamsku misao (IIIT International Institute of Islamic Thought) je osnovan 1981. i djeluje kao glavni centar podrke naunim poduhvatima utemeljenim u islamskim nazorima, vrijednostima i principima.
Program istraivanja, seminara i konferencija Instituta je u
5

proteklih trideset godina urodio objavljivanjem vie od etiri


stotine naslova, na engleskom i arapskom jeziku, od kojih su
mnogi prevedeni i druge velike jezike.
Anas S. Al-Shaikh-Ali
Nauni savjetnik, Ured IIITa u Londonu

SU TINA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Nema nikakve sumnje da je sutina islamske civilizacije islam


ili da je sutina islama tevhid, in potvrivanja da je Allah Jedan, apsolutni, transcendentni Stvaralac, Gospodar i Ravnatelj svega to postoji. Ove su dvije fundamentalne premise
jasne. Oni koji su pripadali ovoj civilizaciji ili su uestvovali
u njenom stvaranju nikada ih nisu dovodili u pitanje. Tek odnedavno misionari, orijentalisti i drugi interpretatori islama
stavili su ih pod znak pitanja. Bez obzira kakav stepen obrazovanja imali, muslimani su apodiktiki sigurni da islamska
civilizacija ima sutinu, da je ta sutina spoznatljiva, da ju je
mogue analizirati ili opisati i da je to tevhid.1 Predmet ovog
poglavlja jeste analiza tevhida kao sutine, kao prvog odreujueg principa islamske civilizacije.
Upravo je tevhid ono to islamskoj civilizaciji daje identitet,
to povezuje sve njene konstitutivne elemente inei od njih
jednu integralnu, organsku cjelinu koju nazivamo islamskom
civilizacijom. Sutina islamske civilizacije u ovom sluaju tevhid povezuje razliite elemente dajui im svoj osobni oblik.
On ih reorganizira tako da se meusobno usklauju i skupno
podravaju ostale elemente. Ne mijenjajui nuno njihovu narav, sutina transformira elemente koji ine jednu civilizaciju
dajui im novi karakter konstitutivnih elemenata te civilizacije. Raspon transformacije moe varirati od blage do radikalne,
1

Vidi moje pobijanje orijentalista koji postavljaju pitanje da li islam uope ima
sutinu, te da li je ona poznata, ili spoznatljiva, u The Essence of Religious
Experience in Islam, Numen, 20 (1973), pp. 186-201.

Ismail Raji al Faruqi

ovisno o tome koliko je sutina relevantna za razliite elemente


i njihove funkcije. Ova relevantnost zauzimala je vidno mjesto
u umovima muslimanskih posmatraa civilizacijskih fenomena. To je razlog zato su tevhid uzeli za naslov svojih najvanijih
djela, i zato su sve teme podvodili pod njegove skute. Oni su
tevhid smatrali temeljnim principom, koji ukljuuje ili odreuje sve ostale principe. Oni su u njemu nali vrelo, praizvor koji
odreuje sve pojave islamske civilizacije.
Tradicionalno i jednostavno kazano, tevhid je ubjeenje
i svjedoenje da nema boga osim Boga. Ova kratka nijena
izjava, da kraa biti ne moe, nosi najvea i najbogatija znaenja cijelog islama. Ponekad je cijela jedna kultura, cijela jedna civilizacija, ili cijela jedna povijest saeta u jednoj reenici. To je zasigurno sluaj sa kelimom (izjavom) ili ehadetom
(svjedoenjem) islama. Sva raznolikost, bogatstvo i povijest,
kultura i nauk, mudrost i civilizacija islama saeti su u ovoj
kratkoj reenici La ilahe illallah.

TEVHID KAO SVJETONAZOR

Tevhid je generalni pogled na stvarnost, istinu, svijet, prostor


i vrijeme, i na ljudsku povijest. Kao takav, on sadri slijedee
principe:

Dvojnost

Stvarnost ine dvije rodne/generike vrste: Bog i ne-Bog;


Stvoritelj i stvoreno. Prvi red ima samo jednog lana, Allaha,
Apsolutnog i Svemogueg. Jedino je On Bog, Vjean, Stvoritelj,
transcendentan. Nita nije kao On. On zauvijek ostaje apsolutno jedinstven/unikatan i bez sudruga i pomonika. Drugi
je poredak prostora i vremena, iskustva, stvaranja. On ukljuuje sve stvoreno: svijet stvari, biljke i ivotinje, ljude, dinne,
meleke, nebo i Zemlju, Dennet i Dehennem, i sve njihovo
bivanje (their becoming) od kada su postali. Dva poretka:
Stvoritelja i stvorenoga posve su i apsolutno neuporedivi po
svojoj biti, ili ontologiji, kao i po svome postojanju i ivotu.
Nemogue je da se ikada jedan od njih sjedini, pomijea s
drugim ili utopi u drugog. Niti Stvoritelj moe biti ontoloki
transformiran tako da postane stvorenje, niti stvorenje moe
nadii i transfigurirati sebe tako da na bilo koji nain ili u bilo
kojem smislu postane Stvoritelj.2
2

U ovom smislu, poimanje tevhida razlikuje se od njegovog poimanja kod nekih


sufija i u nekim sektama hinduizma, gdje se realnost svijeta utapa u Boga, i gdje
Bog postaje jedina realnost, jedini koji postoji. Po ovom shvatanju, nita stvarno
ne postoji osim Boga. Sve drugo je iluzija; nestvarno je postojanje bilo ega osim

Ismail Raji al Faruqi

Idejnost (Ideationality)
Odnos izmeu dva reda stvarnosti jeste idejni po svojoj prirodi. Njegova referentna taka u ovjeku jeste sposobnost razumijevanja. Kao organ i spremite znanja, razumijevanje ukljuuje sve gnoseoloke funkcije memorije, imaginacije, logikog
razmiljanja, posmatranja, intuicije, poimanja itd. Razumijevanje je podareno svim ljudima. Njihov dar dovoljno je moan da
razumije volju Boiju na jedan ili oba slijedea naina: kada je
ta volja izraena rijeima, direktno od Boga ovjeku, i kada je
Boanska volja izvediva kroz posmatranje stvorenoga.3

10

Boga. Tevhid podjednako negira i antika egipatska, grka i taoistika poimanja,


koja su dijametralno suprotstavljena onim indijskim. Po navedenim poimanjima,
Stvoriteljeva egzistencija rasplinuta je u egzistenciju stvorenja ili svijeta. Dok je
Egipat drao da je Bog sam faraon, i stabljika zelene trave to se u proljee pomalja
iz zemlje, i rijeka Nil sa svojom vodom i koritom, i sunev disk sa svojom toplinom
i svjetlom, grko-rimska antika drala je da je Bog svaki aspekt ljudske prirode ili
osobe uvelian do stepena koji ga postavlja iznad prirode u jednom smislu, ali ga
zadrava uroenim u prirodi u drugom. U svakom sluaju, Stvoritelj je pomijean
(con-fused) sa Svojim stvorenjima. Pod utjecajem svoga sveenstva, kranstvo se
udaljilo od tevhida kada je ustvrdilo da se Bog utjelovio u tijelo Isusa i kada je
ustvrdilo da je Isus Bog. Jedinstvena odlika islama jeste to to naglaava krajnju
dualnost / dvojnost i apsolutnu nespojivost Boga i svijeta, Stvoritelja i stvorenja.
Svojim jasnim i beskompromisnim stavom u pogledu Boanske transcendencije,
islam je postao jezgra semitske poslanike tradicije, koja zauzima zlatnu sredinu izmeu istonjakog (indijskog) pretjerivanja, koje nijee prirodu, i zapadnog
(grkog i egipatskog) pretjerivanja, koje nijee Boga kao drugoga.
Ovaj princip ukazuje na apsolutni ontoloki jaz izmeu Boga i ovjeka, na nemogunost njihova ujedinjenja kroz utjelovljenje, obogovljenje ili sjedinjenje /
fuziju. Princip, meutim, ne nijee mogunost komunikacije izmeu njih. Ustvari, ona je neodvojiva od poslanstva, ili komunikacije izmeu Boga i ovjeka kroz
naredbe koje ovjek treba posluati. Ona takoer ne nijee mogunost komunikacije kroz intelekt ili intuiciju, kao kad ovjek posmatra stvorenja, razmilja o
njihovom porijeklu i razlozima postojanja, zakljuujui da ona moraju imati svoga Tvorca, Kreatora i Gospodara, koji zasluuje da bude oboavan. Ovo je prostor
ideacije (ideation) i razmiljanja. U konanoj analizi, upravo ovaj princip ontike
odvojenosti Boga i svijeta odvaja tevhid od svih teorija koje obogovljuju ovjeka
ili oovjeuju Boga, bile one grke, rimske, indijske, budistike ili kranske.

Sutina islamske civilizacije

Teleologija /Svrhovitost
Priroda kosmosa je teleoloka, tj. ona ima cilj, slui cilju koji
je postavio njegov Tvorac, i to ini prema planu. Svijet nije
stvoren uzalud ili iz igre.4 On nije produkt sluaja, slijepe sree. On je stvoren savrenim. Sve to postoji, postoji po sebi
odgovarajuoj mjeri i slui odreenom univerzalnom cilju.5
Svijet je uistinu kosmos, ureeno stvaranje, a ne kaos. U
njemu se volja Boija ostvaruje uvijek. Njegovi obrasci ostvaruju se nunou prirodnog zakona. Jer, oni su ugraeni u
samu narav stvari. Nijedno stvorenje osim ovjeka ne djeluje
i ne postoji osim na nain koji je za njega odredio Stvoritelj.6

Na to ukazuju ajeti: ... za one koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen
Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri! (3:191) i i neka je uzvien Allah, Vladar istiniti,
nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira velianstvenog! (23:116)
5
Kako se kae u ajetima: Daje ti se vremena! ree On (7:15). A kad im se kazuju
ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati: Donesi ti kakav drugi Kuran ili ga izmijeni! Reci: Nezamislivo je da ga ja sam od
sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje, ja se bojim, - ako budem
neposluan svome Gospodaru , patnje na Velikom danu (10:5). On zna nevidljivi
i vidljivi svijet, On je Velianstveni i Uzvieni (13:9). i kad mu dam lik i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite! (15:29). Onaj kome pripada vlast na nebesima i na
Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba
uredio! (25:2). zatim mu savreno udove oblii i ivot mu udahne, i On vam i
sluh i vid i pameti daje , a kako vi malo zahvaljujete! (32:9). pa kad mu savren
oblik dam u ivot u nj udahnem, vi mu se poklonite! (38:72). On je nepomina brda
po njoj stvorio i blagoslovljenom je uinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve
to u etiri vremenska razdoblja, ovo je objanjenje za one koji pitaju (41:10). Mi
sve s mjerom stvaramo (54:49). i opskrbit e ga odakle se i ne nada; onome koji
se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah e, zaista, ispuniti ono to je odluio; Allah je
svemu ve rok odredio (65:3). Hoemo, Mi moemo stvoriti jagodice prsta njegovih
ponovo (75:4). zatim ugruak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik
uini (75:38), Od kapi sjemena ga stvori i za ono to je dobro za njega pripremi
(80:19). koji te je stvorio pa uinio da si skladan i da si uspravan (82:7).
koji sve stvara i ini skladnim, i koji sve s mjerom odreuje i nadahnjuje. (87:23)
6 Kuran: jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije
tebe poslali, i ni ti nee naii na odstupanje od zakona naeg (17:77). prema
Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nee u Allahovu
zakonu izmjene nai (33:62). oholost na Zemlji i runo spletkarenje a spletke
e pogoditi upravo one koji se njima slue. Zar oni mogu oekivati neto drugo ve
ono to je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nee nai promjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja (35:43). prema Allahovu
zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti da se Allahov zakon promijeni (48:23).
i opskrbit e ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.
Allah e, zaista, ispuniti ono to je odluio; Allah je svemu ve rok odredio. (65:3)

11

Ismail Raji al Faruqi

ovjek je jedino stvorenje u kome se volja Boija ne ostvaruje nuno, ve uz osobni ljudski pristanak. Fizike i psihike
funkcije ovjeka dio su prirode, i kao takve one potuju za
njih odreene zakone istom nunou kao i sva ostala stvorenja. Ali duhovne funkcije, koje nazivamo razumijevanje i
moralna akcija, ne pripadaju carstvu determinirane, odreene prirode. One zavise od njihovog subjekta i slijede njegovu
odluku. Aktualizacija Boanske volje u odnosu na njih kvalitativno je druge vrijednosti od nune aktualizacije u odnosu
na ostala stvorenja. Nuno ostvarenje primjenjuje se samo na
elementarne i utilitarne vrijednosti; slobodno ostvarenje primjenjuje se na moral. Meutim, moralni ciljevi Boiji, Njegove naredbe ovjeku, imaju osnovu u fizikom svijetu tako da
i oni imaju utilitarni aspekt. Ali nije to ono to im daje distinktivni kvalitet da su moralne. Upravo je ostvarenje tih zapovijedi u slobodi, tj. mogunost da budu prekrene, onaj aspekt
koji obezbjeuje specijalni dignitet koji pripisujemo stvarima
koje su moralne.7

Sposobnost ovjeka i prilagodljivost / krotkost prirode


S obzirom da je sve stvoreno s ciljem ukljuujui i ukupnost
bitka ostvarenje tog cilja mora biti mogue u prostoru i vremenu.8 U protivnom, nemogue je izbjei cinizam. Samo stvaranje i procesi prostora i vremena izgubili bi smisao i znaaj.
Bez ove mogunosti, teklif, ili moralna obaveza, pada, a s nje7
8

12

Svako djelo koje se dogaa prirodno jeste ipso facto amoralno, odnosno ne
zasluuje ni nagradu ni kaznu. Primjeri su disanje, probava, ili akt milostinje
ili nepravde uinjen pod prisilom. Potpuno je drugi sluaj s djelom uinjenim
u slobodi, uz mogunost da ga njegov autor uini ili ne uini, ili da uini neki
drugi in pored njega.
Ovo potvruju ajeti koji govore o savrenstvu Boijeg stvaranja (vidi biljeke
4 i 5), i ajeti koji naglaavaju ljudsku moralnu obavezu i odgovornost. Ovih
potonjih ima isuvie da bismo ih ovdje nabrajali.

Sutina islamske civilizacije

govim padom bivaju razoreni i Boija svrsishodnost ili Njegova mo. Ostvarenje apsolutnog, odnosno Boanskog reason
detrea stvaranja, mora biti mogue u povijesti, tj. unutar procesa vremena izmeu stvaranja i Sudnjega dana. Kao subjekt
moralne akcije, ovjek stoga mora biti sposoban da mijenja
sebe, druge ljude i drutvo, prirodu ili svoju sredinu, tako da
provede Boanski obrazac, ili nareenje, u sebi i u njima.9 Kao
9

Ovo je znaenje implicirano u ajetima koji govore o potinjenosti stvorenja ovjeku, posebno u slijedeim ajetima: Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i
onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog; On upravlja svim i potanko izlae dokaze da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati (13:2). Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini
da pomou nje raaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite laama
koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam
da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu, i daje vam da se koristite noi
i danom; (14:3233). On ini da se noi i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a
zvijezde su volji Njegovoj potinjene, to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju; (16:12). On ini da se morem koristite, da iz njega svjee meso jedete i da vadite
nakit kojim se kitite ti vidi lae kako ga sijeku da biste neto iz obilja njegova stekli
i da biste zahvalni bili (16:14). A kamile smo vam uinili jednim od Allahovih odredaba i znakova, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u
redove poreane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi,
a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potinili da biste zahvalni bili. Do Allaha nee
doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali e Mu stii iskreno uinjena dobra djela vaa;
tako vam ih je potinio da biste Allaha veliali zato to vas je uputio. I obraduj one
koji dobra djela ine!(22:3637). Zar ne vidi da je Allah sve to je na Zemlji vama
podredio, pa i lae koje, voljom Njegovom, morem plove? On dri ono to je na nebu
da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. Allah je, uistinu, prema ljudima
blag i milostiv (22:65). A da ih upita: Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i
Mjesec potinio? sigurno bi rekli: Allah! Pa kuda se onda odmeu? (29:61). Kako
ne vidite da vam je Allah omoguio da se koristite svim onim to postoji na nebesima
i na Zemlji i da vas dareljivo obasipa milou Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A
ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige
svjetilje (31:20). Kako ne vidi da Allah uvodi no u dan i uvodi dan u no, i da je
potinio Sunce i Mjesec svako se kree do roka odreenog i da Allah dobro zna
ono to radite? (31:29). On uvodi no u dan i uvodi dan u no, On je potinio Sunce i
Mjesec svako plovi do roka odreenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar va, carstvo
je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju nita. (35:13). Mi smo
brda potinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego to Sunce zae i poslije poto
grane (38:18). Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nou zavija dan i danom zavija no, On je Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog. On je Silni,
On mnogo prata! (39:5). ...da se leima njihovim sluite i da se, kad na njima jahali
budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: Hvaljen neka je Onaj koji
ja dao da nam one slue, mi to sami ne bismo mogli postii (43:13). Ovaj Kuran je
prava uputa, a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga eka patnja nesnosna.
Allah vam daje da se morem koristite da bi lae, voljom Njegovom, po njemu plovile,
da biste mogli da traite blagodati Njegove i da biste bili zahvalni. (45:1112)

13

Ismail Raji al Faruqi

objekt moralne akcije, ovjek kao i ostali ljudi i njegova sredina moraju biti sposobni za prihvatanje djelotvorne akcije
ovjeka, subjekta. Ovaj kapacitet/sposobnot jeste nadopuna
ovjekove moralne sposobnosti da djeluje kao subjekt. Bez
nje, ovjekova sposobnost za moralno djelovanje bila bi nemogua i ciljna / svrsishodna narav univerzuma pala bi. Ponovo, ne bi se moglo utei od cinizma. Da bi stvaranje imalo
cilj to je nuna pretpostavka ako je Bog Bog i ako Njegovo
djelovanje nije besmisleno travail de singe stvoreni svijet
mora biti prilagodljiv / krotak, u stanju da promijeni svoju
bit, strukturu, uvjete i odnose tako da utjelovi ili konkretizira
ljudski obrazac ili cilj. Ovo vai za sva stvorenja, ukljuujui
ljudsku fiziku, psihiku i duhovnu narav. Sve stvoreno sposobno je da ostvari ono to treba biti (the ought-to-be), volju
ili obrazac Boiji, apsolutan u ovom vremenu i prostoru.10

Odgovornost i sud
Ako je ovjek obavezan izmijeniti sebe, svoje drutvo i svoju okolinu tako da oni udovolje Boanskom obrascu, i ako je
sposoban da to uini, i ako je sve to je objekt njegove akcije
prilagodljivo i u stanju primiti njegovu akciju i utjeloviti njen
cilj, onda nuno slijedi da je on odgovoran. Moralna obaveza nemogua je bez odgovornosti ili polaganja rauna. Ako
ovjek nije odgovoran, i ako nee polagati raun za svoja
djela, cinizam je opet neizbjean. Suenje, ili ostvarenje odgovornosti, jeste nuni uvjet moralne odgovornosti, moralne
naredbe (imperativeness). Ono proizilazi iz same naravi normativnosti.11 Nebitno je da li se to polaganje rauna deava
10
11

14

Na to ukazuje posvudanje naglaavanje moralne obaveze u Kuranu.


Ajeti koji tretiraju Konani sud mnogobrojni su, i nema potrebe ovdje ih sve
citirati. Neki primjeri su: ovjek nee biti ostavljen sam bez polaganja rauna
(75:36). ... ve e biti izveden da polae raun pred Bogom. (88:26, 4:85)

Sutina islamske civilizacije

u prostoru i vremenu, na njihovu kraju ili na oba naina, ali


je bitno da se ono mora desiti. Pokoravati se Bogu, to jeste
izvravati Njegove naredbe i osvariti Njegov obrazac, znai
postii felah ili uspjeh, sreu i lagodu. Ne uiniti to, biti Mu
nepokoran, znai biti kanjen, patiti, biti nesretan i pasti u
agoniju neuspjeha.

15

TEVHID KAO SU TINA CIVILIZACIJE

Kao sutina islamske civilizacije, tevhid ima dva aspekta ili dimenzije: metodoloku i sadrajnu. Prva odreuje forme primjene i implementacije prvih principa te civilizacije. Druga
odreuje te prve principe.

Metodoloka dimenzija
Metodoloka dimenzija ukljuuje tri principa: jedinstvo, racionalizam i toleranciju. Ovi principi odreuju formu islamske
civilizacije, formu koja proima svaku od njenih komponenata.
Jedinstvo. Nema civilizacije bez jedinstva. Ako elementi
koji sainjavaju jednu civilizaciju nisu ujedinjeni, isprepleteni i usklaeni jedni s drugima, oni ne sainjavaju civilizaciju,
ve zbrkanu konglomeraciju. Princip koji ujedinjuje razliite
elemente i koji ih odrava unutar svoga okvira jeste sutinski. Takav princip transformira mjeavinu odnosa elemenata
jednih s drugima u ureenu strukturu u kojoj su nivoi prioritetnosti ili stepeni vanosti zamjetljivi. Civilizacija islama postavlja elemente u sreenu strukturu i ureuje njihovo postojanje i odnose prema uniformnom obrascu. Po sebi, elementi
mogu biti domaeg ili stranog porijekla. Uistinu, ne postoji
civilizacija koja nije prihvatila neke njoj strane elemente. Ono
to je bitno jeste da civilizacija prihvati te elemente, to jeste,
da preradi njihove oblike i odnose i tako ih integrira u svoj
vlastiti sistem. Uobliiti ih svojom formom znai, ustvari, tran16

Sutina islamske civilizacije

sformirati ih u novu stvarnost, u kojoj oni vie ne egzistiraju kao


zasebni elementi ili u svojoj ranijoj zavisnosti, ve kao integralni
dijelovi te nove civilizacije u koju su integrirani. Nije argument
protiv neke civilizacije to to sadri takve elemente. Ali je razoran argument protiv bilo koje civilizacije kada ona samo dodaje strane elemente; kada to ini nepovezano, bez reformiranja,
uobliavanja ili integriranja. Kao takvi, elementi samo koegzistiraju sa civilizacijom. Oni joj ne pripadaju organski. Meutim,
ako civilizacija uspije u njihovom transformiranju i njihovom integriranju u svoj vlastiti sistem, integrirajui proces postaje indeks njene vitalnosti, njene dinaminosti i kreativnosti. U svakoj
integralnoj civilizaciji, i u islamu svakako, svi sastavni elementi,
bilo materijalni, strukturalni ili odnosni, povezani su jednim vrhovnim principom. U islamskoj civilizaciji, taj vrhovni princip
jeste tevhid. On je konane mjerilo muslimana, njegov vodi i
kriterij u susretu s drugim religijama i civilizacijama, s novim injenicama ili situacijama. Ono to se s njim slae, to se prihvata i
integrira. Ono to se ne slae, biva odbaeno i osueno.
Tevhid, ili doktrina o apsolutnom jedinstvu, transcendentnosti i konanosti Boijoj, implicira da je samo On vrijedan oboavanja, sluenja. Pokorna osoba svoj ivot ivi u skladu s ovim
principom. Ona nastoji sva svoja djela uskladiti s Obrascem, ne
bili ostvarila Boansku nakanu. Njen ivot zato mora pokazati
jedinstvo njenog uma i volje, jedinstveni cilj njenog sluenja.
Njen ivot nee biti serija nesreenih i nepovezanih dogaaja,
ve e oni biti povezani jednim krovnim principom, objedinjeni
jednim okvirom koji ih integrira u jednu cjelinu. Njen ivot, dakle, ima jedan stil, integralnu formu ukratko, islam.
Racionalizam. Kao metodoloki princip, racionalizam je
konstitutivni element sutine islamske civilizacije. On se sastoji od tri pravila ili zakona: prvog, odbacivanja svega to ne
korespondira sa stvarnou; drugog, nijekanja krajnjih kontradikcija; i treeg, otvorenosti za nove i / ili suprotne dokaze.
17

Ismail Raji al Faruqi

Prvo pravilo titi muslimana od (neutemeljenog) miljenja,


to jeste, od izricanja bilo kakvih neprovjerenih, nepotvrenih izjava o znanju. Nepotvrena izjava, obznanjuje Kuran,
jeste primjer zanna, ili varljivog znanja, koje je kao takvo Bog
zabranio, ma kako siuan bio njegov predmet.12 Musliman
12

18

Bog je ovjeku zabranio da sumnjii druge ljude u slijedeim ajetima: ... i zbog
nevjerovanja njihova i zbog iznoenja tekih kleveta protiv Merjeme (4:156).
Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta
odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore
(6:116). Mnogoboci e govoriti: Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim
smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim uinili. Tako isto su oni prije
njih poricali, sve dok Nau kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li kakav dokaz da nam
ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite
(6:148). One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga! Lica njihova nee
tama i sjeta prekrivati; oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti
(10:26). U Allahovoj vlasti su svi i na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha
boanstvima klanjaju, povode se samo za pretpostvakama i samo uobraavaju
(10:66). O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista,
grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas
bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno , zato se
bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je (49:12). To su samo
imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao;
oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im dolazi od
Gospodara njihova prava uputa (53:23). ... a o tome nita ne znaju, slijede samo
pretpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi. (53:28).

Sutina islamske civilizacije

se moe definirati kao osoba koja ne tvrdi nita osim istine.


Drugo pravilo titi ga od jednostavne kontradikcije na jednoj,
i paradoksa, na drugoj strani.13 Racionalizam ne znai primat razuma nad Objavom, ve odbacivanje bilo kakve krajnje kontradiktornosti izmeu njih.14 Racionalizam propituje
kontradiktorne teze iznova, pretpostavljajui da mora postojati aspekt koji je izbjegao razmatranje i da e on, ako se
uzme u obzir, razrijeiti kontradiktorni odnos. Podjednako,
racionalizam vodi itatelja objave ne samu objavu drugome
13
14

Ovaj grki termin nema ekvivalenta u arapskom, to samo ilustruje razliku u


umovima koji stoje iza dva jezika. Grki termin oznaava iracionalnu dogmu
koja je imanentna kranima.
Filozofi su razum uzdigli iznad objave i dali mu primarni status kada se radi
o vjerskim pitanjima. Oni su zasigurno pogrijeili u tome. Islamski mislilac
sigurno je sposoban da razum definira drugaije i svoju definiciju koristi kao
premisu za sve druge sudove. Istina, pitanje validnosti svake definicije moe
biti potegnuto, i mi nemamo nikakve sumnje u filozofsku opravdanost, ili
razumnost tavie, superiornost! islamske definicije. Ovdje data definicija,
da je racionalizam odbacivanje krajnje samosuprotstavljenosti, usto, ima i
vrijednost to nastavlja tradiciju pravednih predaka.

19

Ismail Raji al Faruqi

itanju, pri emu je potaknut ubjeenjem da mu je promaklo


neko skriveno i nejasno znaenje koje bi, ako bi bilo uzeto u
obzir, otklonilo prividnu kontradikciju. Takvo pozivanje na razum ili razumijevanje trebalo bi rezultiratiharmoniziranjem, ne
objave per se objava je iznad svake ljudske manipulacije! ve
njenog muslimanskog ljudskog razumijevanja ili interpretacije.
On njegovo razumijevanje objave ini sukladnim s kumulativnim dokazima otkrivenim razumom. Prihvatanje kontradiktornog ili paradoksalnog kao krajnje validnog prolazi samo kod
slaboumnih. Inteligentni musliman jeste racionalista utoliko
to insistira na jedinstvu dva izvora istine, objave i razuma.
Tree pravilo, otvorenost za nove i suprotne dokaze, titi
muslimana od literalizma, fanatizma i konzervativizma koji
uzrokuje stagnaciju. To ga ui intelektualnoj skromnosti i
nagoni ga da kada neto tvrdi ili nijee kae i Allahu alem
(Allah zna najbolje!). Jer on zna da je istina vea od njegovih
mogunosti da je u cijelosti spozna.
Kao potvrda apsolutnog jedinstva Boijeg, tevhid je potvrda
jedinstva istine. Jer Bog, u islamu, jeste istina. Njegovo jedinstvo
jeste jedinstvo izvora istine. Bog je Stvoritelj prirode iz koje ovjek crpi svoje znanje. Predmet znanja jesu obrasci prirode koji
su djelo Boije. Bog njih posigurno zna jer je On njihov autor; i
podjednako sigurno, On je izvor objave. On ovjeku daje od Svoga znanja, a Njegovo je znanje apsolutno i univerzalno. Bog nije
varalica; On nije zli duh iji je cilj zavoenje. Niti On mijenja Svoj
sud, kao to ljudi ine kada ispravljaju svoje znanje, svoju volju
ili svoje odluke. Bog je savren i sveznajui. On ne pravi greke.
Inae, On ne bi bio transcendentni Bog islama.
Tolerancija. Kao metodoloki princip, tolerancija je prihvatanje sadanjice dok ne bude dokazana njena neispravnost. Prema tome, ona je relevantna za epistemologiju. Ona
je podjednako relevantna za etiku kao princip prihvatanja
eljenog sve dok se ne pokae da takvo neto ne zasluuje
20

Sutina islamske civilizacije

da bude eljeno.15 Prvo se zove sea, a drugo jusr. Oboje titi


muslimana od samozatvaranja od svijeta, od umrtvljujueg
konzervativizma. Oboje ga podstie da potvrdi ivot i kae
Da novom iskustvu. Oboje ga bodri da nove injenice istrai
svojim ispitivakim razumom, svojim konstruktivnim nastojanjem, i na taj nain obogati svoje iskustvo, ivot, da svoju
kulturu i civilizaciju podigne na vie stepene.
Kao metodoloki princip unutar sutine islamske civilizacije, tolerancija je ubjeenje da Bog nije ostavio ljude
bez poslanika izmeu njih koji e ih poduiti da nema boga
osim Boga i da su Ga duni oboavati,16 da ih upozore na
15

Dokazi za ovo mogu se nai u ajetima koji dovode u pitanje samovoljnu zabranu,
npr. O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo
djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite (5:90). E onda izlazi iz
denneta ree On , ne prilii ti da u njemu prkosi; izlazi, ti si, zaista od
onih prezrenih! (7:13). O Vjerovjesnie, zato sebi uskrauje ono to ti je Allah
dozvolio u nastojanju da ene svoje zadovolji? A Allah prata i Samilostan je
(66:1), kao i u usulskom (juristikom) principu oko koga se svi slau da nita
nije haram (zabranjeno) osim onog to je tekstom zabranjeno. Treba uzeti u
obzir i ajet: Bog je uistinu u detalje iznio on to vam je zabranio. (6:119, 153).
16 Kuran: ... i stoku koja se tovari i kolje, jedite dio onoga ime vas Allah
opskrbljuje, a ne slijedite ejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj (6:42).
A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. Zar
ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih, a onaj svijet je
doista bolji za one koji se budu Allaha bojali zar se neete opametiti! (12:109).
Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje
je da objavljuje, a Nae da traimo polaganje rauna (13:40). Mi nismo poslali
nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio.
A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe i ukazuje na pravi put onome kome
hoe; On je Silan i Mudar (14:4). Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista emo
Mi nad njim bdjeti! (15:9). Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i
objavljivali im pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate (16:43). Sve to inite
inite sebi, dobro i zlo. A kad doe vrijeme druge prijetnje, poslaemo ih da na
licima vaim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve
to osvoje do temelja porue (17:77). I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo
objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi! (21:7). On nee biti
pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (21:23). .. i poslanike, jedne za drugim
slali. Kad bi jednom narodu doao njegov poslanik, u la bi ga utjerivali, i Mi smo
ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u priama o njima pomen sauvali,
daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! (23:44). Mi prije tebe nismo poslali nijednog
poslanika koji nije jeo i trgovima hodao. Mi inimo da jedni druge u iskuenje
dovodite, pa izdrite! A Gospodar tvoj vidi sve. (25:20). I prije tebe smo poslanike
narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su
grijeili kanjavali, a dunost Nam je bila vjernike pomoi (30:47). ...iako smo
im Mi slali one koji su ih opominjali; (37:72). Oni koji poriu Knjigu i ono to smo
poslali po posalnicima saznae posljedice toga. (40:70)

21

Ismail Raji al Faruqi

zlo i njegove uzroke.17 U tom smislu, tolerancija je ubjeenje


da je svim ljudima dat sensus communis, koji im omoguuje
da spoznaju pravu vjeru, da prepoznaju Boiju volju i nareenja. Tolerancija je ubjeenje da je raznolikost religija
plod povijesti sa svim njenim utjecajnim faktorima, njenim
raznim uvjetima prostora i vremena, njenim predrasudama,
strastima i interesima. Iza religijskog mnotva stoji al-din
al-hanif, primordijalna Boija vjera s kojom su svi ljudi roeni prije nego ih socijalizacija / akulturacija uini sljedbenicima ove ili one vjere. Tolerancija zahtijeva od muslimana da izuava povijest religija s ciljem da u svakoj otkrije
iskonski polog Boiji, zbog ijeg je nauavanja slao sve Svoje
poslanike posvuda i uvijek.18

17 Kuran: Ali onima meu njima koji su u nauku sasvim upueni, i pravim vjernicima,
oni vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe naroito
onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allah i u onaj svijet vjeruju,
njima emo sigurno veliku nagradu dati (4:162). ... tvoje je samo da opominje.
(35:23). Mi prije tebe (Muhammede) nismo poslali nijednog poslanika a da mu
nismo objavili da nema boga osim Mene. Mene se boj i Mene oboavaj. (XXI:25)
18 Kuran: Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj
je On ljude nainio, ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali veina ljudi to ne
zna . (30:30)

22

Sutina islamske civilizacije

U vjeri a teko da moe postojati ita vanije u ljudskim


odnosima tolerancija transformira konfrontaciju i uzajamno osuivanje izmeu religija u saradniko nauno propitivanje geneze i razvoja religija s ciljem odvajanja povijesnih
dodataka od originalne objave. U etici drugoj najvanijoj
oblasti jusr imunizira muslimana od tendencija koje nijeu ivot i osigurava minimalnu mjeru optimizma potrebnu za
odravanje zdravlja, ravnotee i osjeaja proporcije, uprkos
svim tragedijama i nevoljama koje pogaaju ljudski ivot. Bog
Svojim stvorenjima garantuje: Zaista s mukom je i last/olakanje (jusr).19 I kako im je naredio da prije donoenja suda
ispitaju i provjere svaku tvrdnju,20 usulijjuni (strunjaci iz
oblasti jurisprudencije) sve to je poeljno a to nije u suprotnosti s jasnom Boijom naredbom podvrgavali su ispitivanju
prije donoenja suda o tome kao o dobru ili zlu.
I seah i jusr direktno se razvijaju iz tevhida kao principa
metafizike etike. Bog Koji je stvorio ovjeka da bi se dokazao
na djelu uinio ga je slobodnim i sposobnim za pozitivnu akciju i potvrdno djelovanje u svijetu. initi to, dri islam, uistinu je ovjekov raison detre.21

Sadrajna dimenzija

Tevhid kao prvi princip metafizike. Svjedoiti da nema boga


osim Boga znai drati da je samo On Stvoritelj, Koji je svemu
dao njegovo postojanje, Koji je prauzrok svakog dogaaja, i konani Cilj svega to postoji, da je On Prvi i Posljednji. Posvjedoiti to po svom izboru i ubjeenju, svjesno razumijevajui sadraj toga svjedoenja, znai shvatiti da sve to nas okruuje, bilo
stvari ili dogaaji, sve to se deava u prirodi, na drutvenom ili

19 Kuran: zaista, s mukom je i last! (94:6)


20 Kuran: O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro
je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog onoga to ste
uinili pokajete. (49:6)
21 Vidi poglavlje 14 ovog djela.

23

Ismail Raji al Faruqi

psiholokom polju, jeste djelo Boga, ispunjenje jednog ili drugog Njegovog cilja. Jednom usvojeno, takvo shvatanje postaje
druga narav ovjekova, neodvojiva od njega tokom njegovih
budnih sati. ovjek tako ivi sve trenutke svoga ivota pod njegovim okriljem. A tamo gdje ovjek prepoznaje Boije nareenje i djelo u svakom predmetu i dogaaju, on slijedi svetu inicijativu jer je ona Boanska. Posmatrati je / potivati je u prirodi
znai baviti se prirodnim naukama.22 Jer Boanska inicijativa u
prirodi jesu upravo nepromjenjivi zakoni koje je Bog podario
prirodi.23 Potivati Boansku inicijativu u sebi ili svome drutvu znai izuavati humanistike i drutvene znanosti.24 A ako
je cijeli univerzum sam, ustvari, ostvarenje ili ispunjenje ovih
zakona prirode, koji su naredbe Boije i volja Njegova, onda
je univerzum, u oima muslimana, ivo pozorite stavljeno u
pokret Boijom naredbom. Samo pozorite, kao i sve to ono
ukljuuje, moe se objasniti ovim terminima. Jedinstvo Boga
znai, dakle, da je On Uzrok svega, i da drugog uzroka nema.
Tevhid ,onda, nuno znai eliminaciju bilo koje sile koja djeluje u prirodi pored Boga, ija su vjeita inicijativa nepromjenjivi zakoni prirode. Ali ovo je ravno negiranju svake inicijative
u prirodi od strane bilo koje sile osim one koja je svojstvena
prirodi, kao to su magija, vraanje, duhovi i svaka udotvorstvena ideja arbitrarnog uplitanja bilo koje sile u prirodne procese. Prema tome, tevhid znai profanizaciju carstava prirode,
22

23
24

24

Prirodne znanosti se nisu razvile dok nije prihvaen princip da prirodni


dogaaji konstantno slijede iste nepromjenjive zakone. To je upravo ono ime
je islam doprinio razvoju prirodnih znanosti meu svojim sljedbenicima.
Njegovo insistiranje na ureenosti kosmosa po Boijem odreenju je osiguralo
atmosferu potrebnu za rast znanstvenog duha. Opreno vjerovanje, ono,
dakle, koje ui da priroda nema stalnost, ve je polje djelovanja samovoljnih
boanstava koja su utjelovljena u njoj, ili maginih sila koje njome manipuliraju,
ne moe voditi nikakvoj nauci.
Za razliku od povijesti, koja izuava pojedinani dogaaj, analizira njegove
pojedinane konstituente, i uspostavlja njihove meusobne odnose, prirodne
znanosti tragaju za opim obrascem, univerzalnim zakonom primjenjivim na
sve lanove date vrste ili na sve vrste.
Isto vai i za humanistike i drutvene nauke u kojima je cilj ustanovljavanje
zakona koji vladaju ili odreuju ljudsko ponaanje, individualo i kolektivno.

Sutina islamske civilizacije

njihovu sekularizaciju. A to je apsolutno prvi uvjet nauke o prirodi. Putem tevhida, dakle, priroda je bila odvojena od bogova
i duhova primitivne religije. Tevhid je prvi put omoguio religijsko-mitskom (religio-mythopoeic) umu da nadraste samoga
sebe, za nauke o prirodi i civilizaciji da se razviju uz blagoslov
vjerskog svjetonazora koji je jednom zauvijek odbacio svaku
vezu svetog s prirodom. Tevhid je suprotnost sujevjerju ili mitu,
neprijateljima prirodnih znanosti i civilizacije. Jer tevhid prikuplja sve niti kauzaliteta i vraa ih Bogu prije negoli okultnim
silama. inei tako, uzrona sila djelatna u svakom dogaaju ili
predmetu organizirana je tako da ini kontinuiranu nit iji su
dijelovi uzrono i tako empirijski vezani jedni za druge. Da
bi nit u konanici bila vezana za Boga, to zahtijeva da se nijedna
sila izvan nje ne uplie u vrenje njene uzrone moi ili djelotvornost. Ovo opet podrazumijeva da su veze izmeu dijelova
uzrone, i podvrgava ih empirijskom istraivanju i potvrdi. Da
su zakoni prirode Boanski obrasci bez premca znai da Bog
povlai konce prirode kroz uzroke. Samo uzrokovanje drugim
uzrokom koji je uvijek isti ini obrazac. Ova stalnost uzronosti jeste upravo ono to njeno ispitivanje i otkrivanje i tako
nauku ini moguim. Nauka nije nita drugo do traganje za
takvom ponovljenom uzronou u prirodi, jer se uzrone veze
koje ine jednu uzronu nit ponavljaju u drugim nitima. Njihovo ustanovljavanje jeste ustanovljavanje zakona prirode. To
je preduvjet za podvrgavanje uzronih sila prirode kontroli i
ininjeringu, nunom uvjetu ljudskog koritenja prirode.

Tevhid kao prvi princip etike. Tevhid potvruje da je jedinstveni Bog stvorio ovjeka u najljepm liku da bi Ga oboavao i sluio.25 Ovo znai da ovjekova cijela egzistencija na
Zemlji za svoj cilj ima pokornost Bogu, ispunjenje Njegove
25

U skladu s ajetom: Ja nisam dinne i ljude stvorio osim da me oboavaju. (Kuran,


51:56)

25

Ismail Raji al Faruqi

naredbe. Tevhid takoer potvruje da ovaj cilj sainjava ovjekovo namjesnitvo u ime Boga na Zemlji.26 Jer, prema Kuranu,
Bog je ovjeku povjerio Svoj emanet, emanet koji nebo i Zemlja nisu bili kadri nositi i koji su sa strahom odbili.27 Boanski emanet jeste ostvarenje etikog dijela Boanske volje, ija
sama narav zahtijeva da bude realizirana u slobodi, a ovjek je
jedini u stanju da to uini. Gdje god se Boija volja ostvaruje
nunou prirodnoga zakona, to ostvarenje nije moralno, ve
elementarno ili utilitarno. Samo je ovjek u stanju da je realizira uz mogunost da to uini ili ne uini, ili mogunost injenja
potpuno suprotnoga ili neega izmeu. Upranjavanje ljudske
slobode u vezi s pokornou Boijoj naredbi jste ono to ispunjenje naredbe ini moralnim.
Tevhid potvruje da Bog, Koji je blagodaran i Koji s ciljem
stvara, ovjeka nije stvorio iz igre ili bez svrhe. On mu je podario ula, razum i razumijevanje, uinio ga savrenim uistinu, u njega udahnuo Svoga duha28 da bi ga pripremio da
ispuni svoju veliku obavezu.
Tako velika obaveza jeste uzrok stvaranja ovjeka. To je
krajnji cilj ljudskoga postojanja, ovjekova definicija i znaenje

26 Kuran: A kada Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji namjesnika


postaviti! oni rekoe: Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi
i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo.
On ree: Ja znam ono to vi ne znate (2:30). On ini da jedni druge na Zemlji
smjenjujete i On vas po poloaju jedne iznad drugih uzdie da bi vas iskuao u
onome to vam daje, Gospodar tvoj, zaista, brzo kanjava, ali On, doista, prata i
samilostan je (6:165). Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili,
da bismo vidjeli kako ete postupati. (10:14)
27 kuran: Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli
i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek a on je, zaista, prema sebi
nepravedan i lakosmislen Kuran (33:72)
28 Kuran: i kad mu dam lik i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite! (15:29).
A i onu koja je sauvala djevianstvo svoje, u njoj ivot udahnusmo i nju i sina
njezina znamenjem svjetovima uinismo (21:91). pa kad mu savren oblik
dam u ivot u nj udahnem, vi mu se poklonite! (38:72). Merjemu, ker Imranovu,
koja je nevinost svoju sauvala, a Mi smo udahnuli u nju ivot i ona je u rijei
Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u
molitvi bila. (66:12)

26

Sutina islamske civilizacije

njegovoga ivota i postojanja na Zemlji. Shodno tome, ovjek


ima kosmiku funkciju od kolosalnog znaaja. Kosmos ne bi bio
kosmos bez tog vieg dijela Boanske volje, koji je predmetom
ovjekova moralnoga nastojanja. I nijedno drugo stvorenje u
kosmosu ne moe zamijeniti ovjeka u ovoj funkciji. ovjek je
jedini kosmiki most putem kojeg moralni i dakle vii dio
Boanske volje moe ui u carstvo prostora i vremena i postati
povijest.
Odgovornost ili obaveza (teklif) zadata ovjeku ekskluzivno ne poznaje granice. Ona ukljuuje cijeli univerzum. Cijelo
ovjeanstvo predmetom je ovjekove moralne akcije; cijela
Zemlja i nebo su njegova pozornica, njegov materiel. On je odgovoran za sve to se deava u univerzumu, u svakom njegovom udaljenom uglu. Jer je ovjekov teklif ili obaveza univerzalna, kosmika. Ona se okonava tek sa Sudnjim danom.
Teklif, tvrdi islam, temelj je ovjekove humanosti, njeno
znaenje i njen sadraj. ovjekovo prihvatanje ove zadae uzdie ga na vii stepen od onog na kojem su ostala stvorenja, pa
i sami aneli. Jer samo je on kadar prihvatiti odgovornost. To
ini njegovu kosmiku vanost. Svijet razlike dijeli ovaj humanizam islama od drugih humanizama. Grka civilizacija, naprimjer, razvila je jak humanizam, koji je Zapad uzeo kao model
od doba renesanse. Utemeljen na pretjeranom naturalizmu,
grki humanizam ovjeka je proglasio Bogom, kao to je i njegove porive proglasio boanskim. To je razlog to Grci nisu bili
uvrijeeni predstavljanjem njihovih bogova kako varaju i kuju
zavjere jedni protiv drugih, kako ine preljub, krau, incest,
agresiju; kako zavide i kako se svete i ine druga brutalna djela.
Budui su dijelom sazdani od iste materije od koje i ljudski ivot, takvi akti i pobude bogova smatrani su prirodnim kao i savrenstva i vrline. Kao priroda, oboje je smatrano podjednako
boanskim, vrijednim obrade u njihovim estetskim formama,
vrijednim divljenja i oponaanja od strane ovjeka, pri emu
27

Ismail Raji al Faruqi

su bogovi bili njegova


apoteoza / uskrsnue.
Kranstvo je, s druge
strane, u formativnim
godinama
reagiralo
upravo na ovaj grko-rimski humanizam.
Ono je otilo u drugu
krajnost
uniavanja
ovjeka kroz istoni
grijeh, proglaavajui
ga posrnulim stvorenjem, massa peccata.29
Degradiranje ovjeka do nivoa apsolutnog, univerzalnog, uroenog i nunog stanja
grijeha, iz koga se nijedno ljudsko bie nikada ne moe izbaviti svojim osobnim nastojanjem bio je logiki preduvjet ako
je Bog s Visine (on High) trebalo da inkarnira Sebe, da pati i
da umre za okajanje ovjekove grjenosti. Drugim rijeima, ako
Bog mora da iskupi ovjeka, onda mora postojati predikament
tako apsolutan da ovjeka iz njega moe izbaviti samo Bog.
Tako je ljudska grjenost bila apsolutizirana da bi bila vrijedna raspea Boijeg. Hinduizam je ovjeanstvo klasificirao u
kaste, i veinu ovjeanstva svrstao u najniu klasu nedodirljivih, ako su stanovnici Indije, ili malitcha, religijski neiste ili
zagaene iz ostatka svijeta. Za najnie, kao i za strance, u ovom
ivotu nema uzdizanja do najvie, privilegovane kaste brahmana. Ta mobilnost mogua je tek nakon smrti kroz transmigraciju dua. U ovom ivotu ovjek nuno pripada kasti u kojoj je
roen. Etiko nastojanje nema nikakve posljedice po njegova
subjekta sve dok je iv na ovome svijetu. Konano, budizam je
29

28

Da upotrijebimo termin Sv. Augustina.

Sutina islamske civilizacije

presudio da je ljudski kao i svaki drugi stvoreni ivot beskrajna


patnja i mizerija. Sama egzistencija, ui budizam, zlo je i jedina
ovjekova smislena obaveza jeste da traga za oslobaanjem od
nje putem discipline i mentalnog napora.
Nepatvoren je jedino humanizam tevhida. Jedino on potuje ovjeka kao ovjeka i stvorenje, bez osude ili uzdizanja na
ravan Boga. Jedino on definira ovjekovu vrijednost u terminima njegovih vrlina, i poinje njegovu procjenu pozitivnom
ocjenom zbog uroenog dara koji je Bog podario svim ljudima pripremajui ih za njihovu asnu zadau. Jedino on
definira vrline i ideale ljudskoga ivota pomou samog
sadraja prirodnog ivota, prije negoli negirajui ga, inei
tako svoj humanizam ivotno-potvrujuim kao i moralnim.

Tevhid kao prvi princip aksiologije. Tevhid potvruje


da je Bog ovjeanstvo stvorio kako bi ljudi sebe svojim djelima dokazali kao moralno valjane/dostojne.30 Kao vrhovni i
konani Sudac, On je upozorio da e sva djela ljudi biti stavljena na preispitivanje;31 da e njihovi autori biti nagraeni
za dobra djela i kanjeni za zla.32 Tevhid nadalje potvruje
da je Bog postavio ovjeka na Zemlju kako bi je ovaj mogao
nastaniti, kolonizirati,33 to jeste da njome hodi, da jede njene

30 Kuran: On je u est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio a Njegov


prijesto je iznad vode bio da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati. Ako
ti rekne: Poslije smrti biete doista oivljeni, nevjernici e sigurno rei: Ovo
nije nita drugo do oita varka! (11:7). Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras
njoj stvorili da iskuamo ljude ko e se od njih ljepe vladati (18:7). Mi emo vas
provjeravati sve dok ne ukaemo na borce i postojane meu vama, a i vijesti o
vama provjeravaemo (47:31). Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od
vas e bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prata (67:2)
31 Kuran: Kad se meu njih vratite, zaklinjae vam se Allahom, samo da ih se
okanite, pa okanite ih se jer su on pogan i prebivalite njihovo bie dehennem
kao kazna za ono to su radili! (9:95). Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li e
ih Allah kazniti ili e im oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. (9:106)
32 Kuran: onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjee ga, a onaj ko bude
uradio koliko trun zla vidjee ga (99:7-8). Onaj u koga njegova djela budu
teka vatra uarena! (101:6,11)
33 Kuran: I Semudu brata njihova Saliha. O narode moj, govorio je on
klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje
stvara i daje vam da ivite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu
se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se. (11:61)

29

Ismail Raji al Faruqi

plodove, uiva u njenoj dobroti i ljepoti i da bude agent svog i


njenog prosperiteta.34 Ovo je afirmacija svijeta: prihvatiti svijet
jer je nevin i dobar, stvoren od Boga i od Njega ureen za ljudsku upotrebu. Zaista, sve na ovom svijetu, ukljuujui Sunce i
Mjesec, upokoreno je ovjeku / u slubi je ovjeka. Sve stvoreno jeste pozornica na kojoj ovjek treba da izvodi svoje
etiko djelovanje i tako implementira vii dio Boanske volje. ovjek je odgovoran za zadovoljavanje svojih instinkta i
potreba, a svaka osoba je odgovorna za isto zadovoljenje za
sve ljude. ovjek je obavezan da razvije ljudske resurse svih
ljudi do najvieg mogueg stepena, kako bi u potpunosti bili
iskoriteni svi njihovi prirodni darovi. On je obavezan da cijelu Zemlju transformira u plodonosne vonjake i prelijepe
bate. U tom procesu on moe istraiti Sunce i Mjesec ako je
potrebno.35 On svakako mora otkriti i spoznati obrasce prirode, ljudske psihe i drutva. I on svakako mora industrijalizirati i razviti svijet ako uope eli da on jednom postane bata
u kojoj vrhuni rije Boija.
Takva afirmacija svijeta uistinu je kreativna za civilizaciju. Ona generira elemente od kojih su civilizacije sazdane, kao
i drutvene snage neophodne za njen rast i napredak. Tevhid
je protiv monatva, protiv izolacije, protiv nijekanja svijeta
34 Kuran: I Mi smo vam od oblaka hladovinu nainili i manu i prepelice vam slali:
Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem! A oni Nama nisu naudili, sami sebi
su nepravdu nanijeli; (2:57). O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili
i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! (2:172). O vjernici, vino
i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo; zato se toga
klonite da biste postigli to elite (5:90). O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad
hoete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one
koji pretjeruju (7:31). U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upuuju i koji
prema njoj pravedno sude (7:159). Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo
i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snala srdba Moja; a koga snae srdba
Moja nastradao je! (20:81). On vam je Zemlju pogodnom uinio, pa hodajte
predjelima njezinim i hranite se onim to On daje, Njemu ete poslije oivljenja
odgovarati (67:15). njemu emo dehennem pripremiti. (92:10)
35 Bog kae u Kuranu: ako moete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete,
prodrite. Moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! (55:33)

30

Sutina islamske civilizacije

i protiv asketizma.36 Na drugoj strani, afirmacija svijeta ne


znai bezuvjetno prihvatanje svijeta i prirode kakvi jesu.
Bez principa koji e kontrolirati ovjekovu implementaciju
ili realizaciju, afirmacija svijeta i prirode moe se okrenuti
protiv same sebe pretjeranim traganjem za nekom od vrijednosti, elementom, ili silom, ili grupom njih, iskljuujui
ostale. Nuni preduvjet jeste balansiranje i discipliniranje
ovjekovih nastojanja, tako da ona rezultiraju harmoniziranom realizacijom svih vrijednosti, unutar sistema prioriteta koji im istinski pripada, a ne u bilo kakvoj urbi, pohoti,
aru ili sljepilu ljudskom. Bez toga, ovjek u svom nastojanju
moe sebe unititi ili u tragediji ili u povrnosti, ili moe
osloboditi neke uistinu demonske sile. Grka civilizacija,
naprimjer, prenaglasila je svoje traganje za ovim svijetom.
Ona je uila da sve to je u prirodi jeste bezuvjetno dobro i
stoga vrijedno ljudskoga nastojanja i realizacije. Tako je ona
sve eljeno, sve za to postoji interes, proglasila ipso facto dobrim, polazei od toga da je elja, s obzirom da je prirodna,
sama po sebi dobra. injenica da je priroda esto oprena
samoj sebi, i da slijeenje takvih elja ili elemenata prirode
moe potirati jedno drugo, nije izazivalo dovoljno panje

36 Kuran: Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim nae posalnike slali, dok nismo
Isaa, sina Merjemina, posali, kojem smo Indil dali, a u srca sljedbenika njegovih
smo blagost i samilost ulili, dok su monatvo oni sami, kao novotariju, uveli Mi
im ga nismo propisali u elji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu
ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa emo one meu njima koji budu ispravno
vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici (57:27). Uistinu, nama je
upuena boanska naredba: I ne zaboravi svoj udio na ovome svijetu!, Ja elim
da te oenim jednom od ove dvije keri moje ree on ali treba da me osam
godina slui; a ako deset napuni, bie dobra volja tvoja, a ja ne elim da te na to
silim; ti e vidjeti, ako Bog da, da sam dobar (28:27). Bog je poduio ljude da Ga
mole da im bude dato dobro i ovoga i onoga svijeta (2:201, 7:156). tavie, On
im garantuje da e im usliiti njihove molbe ako budu inili dobra djela: A onima
koji su se Allaha bojali rei e se: ta je objavljivao Gospodar va? Dobro!
odgovorie. Oni koji ine dobra djela imae jo na ovom svijetu lijepu nagradu, a
onaj svijet je, sigurno, jo bolji. O kako e boravite onih koji su se Allaha bojali
divno biti(16:30). Reci: O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga!
One koji na ovom svijetu dobra djela budu inili eka nagrada, a Allahova zemlja je
prostrana; samo oni koji budu strpljivi bie bez rauna nagraeni. (39:10)

31

Ismail Raji al Faruqi

potrebne za reviziju prve pretpostavke. Mora biti priznata


potreba za nadnaravnim principom koji zasvouje sve tendencije i udnje prirode, i u okviru koga njihove oprenosti
i razlike mogu biti pojmljene. Meutim, umjesto prepoznavanja ove istine, grka civilizacija bila je odve zatrovana
ljepotom prirode per se te je i sam tragini rezultat naturalizma smatrala prirodnim. Od renesanse, zapadna civilizacija
visoko respektuje tragediju. Njen ar za naturalizmom odveo ju je u krajnost prihvatanja prirode bez moralnosti kao
nadnaravnog uvjeta. S obzirom da je borba zapadnog ovjeka
voena protiv Crkve i svega to ona predstavlja, napredak ovjeka u nauci bio je shvaen kao oslobaanje iz njenih kandi.
Tako je bilo vrlo teko zamisliti afirmaciju svijeta ili naturalizam povezan s normativnim nitima koje se pruaju od a priori, noumenal, apsolutnog izvora. Bez takvih niti, naturalizam
je osuen da skona u samokontradikciji, osuen je na sukobe unutar sebe koji su ex hypothesi nerjeivi. Olympus zajednica nije mogla ivjeti sama sa sobom u harmoniji i morala je
samu sebe unititi. Njena afirmacija svijeta bila je uzaludna.
32

Sutina islamske civilizacije

Garancija afirmacije svijeta, koja osigurava da e ona


proizvesti uravnoteenu, stalnu, samokorigirajuu civilizaciju, jeste moralnost. Uistinu, istinska civilizacija nije nita
drugo doli afirmacija svijeta disciplinirana apriornom, ili natprirodnom moralnou iji unutranji sadraj ili vrijednosti
nisu pogubne za ivot i svijet, za vrijeme i historiju, za razum.
Takvu moralnost izmeu svih ideologija poznatih ovjeku
nudi jedino tevhid.

Tevhid kao prvi princip societizma. Tevhid potvruje da


ovaj va ummet (zajednica) jeste jedan ummet iji je gospodar
Bog. Zato, oboavajte Ga i Njemu se klanjajte.37 Tevhid znai
da su vjernici uistinu jedno bratstvo, iji pripadnici vole jedni
druge u ime Boga, koji savjetuju jedni druge da budu pravedni
i strpljivi;38 koji se bez izuzetka dre Boijeg ueta i koji se ne
dijele;39 koji raunaju jedni na druge, nareuju dobro i zabranjuju zlo40; koji se, na koncu, pokoravaju Bogu i Njegovu
Poslaniku.41

37 Kuran: Ova vaa vjera jedina je prava vjera, a Ja sam va Gospodar, zato se
samo Meni klanjajte! (21:92). A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na
skupine, svaka stranka radosna onim to ispovijeda. (23:53)
38 Na to sura El-Asr (103) ukazuje. Vidi i Vjernici su samo braa, zato pomirite
vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (49:10)
39 Kuran: Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite
se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je
On sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici
vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze,
da biste na pravom putu istrajali. (3:103)
40 Kuran: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra
djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige
ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, veinom su
nevjernici (3:110). Ti e sigurno nai da su vjernicima najljui neprijatelji Jevreji
i mnogoboci; i svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore:
Mi smo krani, zato to meu njima ima sveenika i monaha i to se oni ne ohole
(5:82). Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce,
makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u dehennemu
biti (9:113). Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju
(20:54). Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih unitili, onih po ijim
nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne. (20:128)
41 Kako je Bog naredio u ajetima: Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako
oni glave okrenu pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike (3:32).. i pokoravajte se

33

Ismail Raji al Faruqi

Vizija ummeta je jedna; takav je i osjeaj ili volja, kao i akcija. Ummet je ljudski poredak koji se sastoji od tripartitnog
konsenzusa uma, srca i ruke. Postoji konsenzus u njihovoj misli, u njihovoj odluci, u njihovom stavu i karakteru, i njihovim
rukama. To je univerzalno bratstvo koje ne poznaje ni rasni ni
etniki identitet. U njegovim granicama, svi ljudi su jednaki,
i mjere se samo prema pobonosti.42 Ako neko od lanova
stekne neko novo znanje, njegova je obaveza prenijeti ga na
druge. Ako neko stekne hranu ili komfor, njegova je obaveza
podijeliti to s drugima. Ako neko uspije, uznapreduje i postane bogat, njegova je obaveza pomoi drugima da postignu
isto.43
Nema dakle tevhida bez ummeta. Ummet je medij znanja, etike, hilafeta (namjesnitva) ovjekovog, afirmacije svijeta. Ummet je univerzalni poredak koji ukljuuje ak i one
koji nisu vjernici. To je poredak mira, Pax Islamica, zauvijek
otvoren svim pojedincima i grupama koji prihvate principe
slobode ubjeivanja i slobode da se bude ubijeeno u istinu,
koji trae svjetski poredak u kome ideje, dobra, bogatstvo ili

42
43

34

Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana (3:132).Allah vam zapovijeda


da odgovorne slube onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite
da pravino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve uje i vidi
(4:58). O vjernici, ne ubijajte divlja dok obavljate obrede hadda! Onome od vas
ko je hotimino ubije kazna je da jednu domau ivotinju, iju e vrijednost procijeniti dvojica vaih pravednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time to e nahraniti
siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je ve oprostio
ono to je bilo. Onoga ko to opet uradi Allah e kazniti. Allah je silan i strog (5:95).
Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako ne htjednete, on je duan da radi
ono to se njemu nareuje, a vi ste duni da radite ono to se vama nareuje, pa ako
mu budete posluni, biete na pravom putu; - a Poslanik je jedino duan da jasno
obznani (24:54). O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne
nitite djela svoja! (47:33). I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako lea
okrenete, pa Poslanik Na je jedino duan da jasno objavljuje. (64:12)
Kako nalazimo u hadisu o Poslanikovom govoru na Oprosnom haddu, pod
tripartitnom istovjetnou mislimo na viziju, ili um, ili razmiljanje, jedinstvo
volje ili odluke i namjere, i jedinstvo akcije ili ljudskih ruku.
Poslanik je uporedio muslimane sa vrsto izgraenom zgradom iji dijelovi
podravaju jedni druge, i s tijelom koje cijelo reaguje kada god je neki organ ili
njegov dio napadnut.

Sutina islamske civilizacije

ljudska tijela mogu slobodno da se kreu. Pax Islamica je meunarodni poredak koji daleko nadmauje Ujedinjene nacije,
dijete prole godine, odbaeno i moralno izoblieno principima nacionalne drave i dominacije velikih sila od kojih
su sastavljene. Ovi principi su, opet, utemeljeni na nacionalnom suverenitetu koji se razvio u ideolokoj historiji Evrope
od reformacije i ieznua ideala univerzalne zajednice koji
je Crkva do tada bezvoljno nosila. Ali nacionalni suverenitet u
konanici je utemeljen na aksiolokom i etikom relativizmu.
Ujedinjene nacije uspjene su ako ispune negativnu ulogu
osujeivanja ili zaustavljanja rata izmeu svojih lanova. Pa
ak i tad, to je impotentan poredak s obzirom da on nema svoje armije osim kada se velike sile, lanice Vijea sigurnosti,
sloe da takvu obezbijede na ad hoc bazi. Per contra, Pax Islamica je bio utemeljen u stalnom ustavu od strane Poslanika
u Medini u prvim danima nakon Hidre. On je uinio da taj
poredak ukljui jevreje Medine i krane Nedrana, garantirajui im njihov identitet i njihove vjerske, drutvene i kulturne institucije. Povijest ne poznaje drugi pisani ustav koji
je potivao manjine kako je to uinio ustav islamske drave.
Ustav Medine bio je na snazi u raznim islamskim dravama
etrnaest stoljea i odolio je diktatorima i revolucijama svih
vrsta ukljuujui Dingis Kana i Hulaga!
Ummet je, dakle, svjetski poredak, uz to to je drutveni
poredak. To je temelj islamske civilizacije, njen sine qua non.
Predstavljajui ljudski um u osobi i ivotu Hajj ibn Jakzana,
filozofi su otkrili da je Hajj svojim vlastitim naporom spoznao
istinu islama, i tevhida, njegove sutine. Ali kada je to uinio,
Hajj je morao izumiti ili otkriti ummet. On je zato sebi napravio kanu od upljega debla i zaputio se vodama nepoznatoga
okeana, da otkrije ummet bez kojeg se sve njegovo znanje ne
bi podudaralo s istinom.
Tevhid je, ukratko, ummetizam.
35

Ismail Raji al Faruqi

Tevhid kao prvi princip estetike. Tevhid znai iskljuiti Boga (Godhead) iz cijeloga carstva prirode. Sve to je
stvoreno ili je u procesu stvaranja (Everything that is in or
of creation) jeste stvorenje, netranscendentno, podlono zakonima prostora i vremena. Nita od toga ne moe biti Bog ili
boansko u bilo kom smislu, posebno ontolokom, to tevhid,
kao sutina monoteizma, negira. Bog je potpuno razliit od
stvorenja, potpuno razliit od prirode, dakle, transcendentan.
Tevhid dalje potvruje da nita nije kao On,44 i prema tome,
da nita to je stvoreno ne moe liiti ili simbolizirati Boga,
nita ga ne moe predstavljati. Uistinu, Njega je po definiciji
nemogue predstaviti. Bog je Onaj o Kome nikakva estetska
intuicija nije mogua.
Pod estetskim iskustvom misli se na iskustvo putem ula
apriorne metaprirodne sutine koja djeluje kao normativni
princip posmatranog objekta. To je ono to predmet treba biti.
to je vidni predmet blii toj sutini, to je ljepi. U sluaju ive

44 Kuran: Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara a stvara parove i od
stoke da vas tako razmnoava. Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi. (42:11)

36

Sutina islamske civilizacije

prirode, biljke, ivotinje i posebno ovjeka, lijepo je ono to se


koliko god je mogue priblii apriornoj sutini, tako da bi svako ko je kadar suditi bio u pravu kada bi drao da je priroda u
estetskom predmetu sebe izrazila elokventno, jasno; da je lijep
predmet ono to priroda eli kazati, to ona rijetko ini usred
svog hiljadu i jednog nedostatka. Umjetnost je proces otkrivanja u prirodi te metaprirodne sutine i njeno predstavljanje u
vidnoj formi. Oito, umjetnost nije imitacija stvorene prirode;
niti je to ulno predstavljanje natura naturatae, predmeta ije
je priroenje ili prirodna stvarnost potpuna. Fotografsko
predstavljanje moe biti vrijedno za ilustrovanje ili dokumentovanje, za utvrivanje identiteta. Kao umjetniko djelo, ono
je bezvrijedno. Umjetnost je itanje u prirodi sutine koja nije
priroda, i davanje toj sutini vidne forme koja joj odgovara.
Kako je dosada definirana i analizirana, umjetnost je
nuno odvanost da se u prirodi nae ono to nije od nje. Ali
ono to nije od prirode transcendentno je; i samo ono to
je Boansko kvalificirano je za taj status. tavie, s obzirom
da je apriorna sutina, koja je predmet estetskog potivanja,
normativna i lijepa, ljudske su emocije posebno pod njenim
utjecajem. To je razlog to ljudi vole lijepo i to su njime odreeni. Tamo gdje vide lijepo u ljudskoj prirodi, apriorna metaprirodna sutina je ljudskost (humanness) idealizirana do
transcendentnog stepena. To je upravo ono to su Grci nazivali apotheosis, ili preobraaj ovjeka u boanstvo. Ljudi su
posebno skloni da se dive tako preobraenim ljudima i da ih
smatraju bogovima. Moderni zapadni ovjek jako je netolerantan za bilo kakva boanstva kada je metafizika u pitanju.
Meutim, kada su etika i ponaanje u pitanju, bogovi koje
on stvara iz svoje idealizacije ljudskih emocija i sklonosti jesu
stvarne odrednice njegove akcije.
Ovo objanjava zato su meu Grcima umjetnosti predstavljanja bogova kao apoteoza ljudskih elemenata, kvaliteta
37

Ismail Raji al Faruqi

ili emocija, vizualno u skulpturi i imaginativno u poeziji i


drami, bile najcjenjenija estetska zanimanja. Predmeti koje
su predstavljali bogovi bili su lijepi jer su bili idealizacije
onoga to je ljudska priroda trebalo da bude. Njihova ljepota
nije skrivala unutarnji sukob svakoga od njih s ostalim bogovima, upravo stoga to je svaki bio prirodni predmet apsolutiziran do svoga boanskog, natprirodnog nivoa.
Tek je u Rimu, pozornici grke dekadence, vrhovna grka
umjetnost skulpture degenerirala u realistino, empirijsko
portretiranje raznih imperatora. ak i tamo, meutim, to ne
bi bilo mogue bez proglaenja imperatora za boga. U Grkoj,
gdje je teorija ostala ista stoljeima, umjetnost drame razvijala se uporedo s umjetnou skulpture upravo da bi predstavila vjeite meusobne sukobe bogova kroz razvijanje
serije dogaaja u koju su ukljueni karakteri. Krajnji cilj bilo
je predstavljanje njihovih individualnih karaktera za koje
su gledaoci znali da su ljudski, isuvie ljudski, ali koji su bili
38

Sutina islamske civilizacije

izvor neizmjernog uitka. Ako bi dramatini dogaaji koji su


se odvijali pred njihovim oima tragino okonali, to je smatrano nunim i uroenim. Nunost takvog kraja otklanjala je
njegovu aoku i kroz katarzu pomagala otklanjanju grinje
savjesti koju su osjeali zbog svojih nemoralnih afirmacija i
zanimanja. Zato je umjetnost tragedije, roena i usavrena u
Grkoj, bila vrhunac knjievnih umjetnosti kao i svih humanistikih znanosti. U rijetko istinitoj izjavi, orijentalista G.E. von
Grunebaum rekao je da islam nema figurativnih umjetnosti
(skulpture, slikarstva i drame) jer ne poznaje bilo kakve bogove utjelovljene ili imanentne prirodi, bogove ije se aktivnosti
sukobljavaju jedne s drugima ili sa zlom.45 Von Grunebaum
je to drao sramotom za islam, iako je to, ustvari, primarna
45

Za vie detalja o ovome vidi Ismail al Faruqi, Islam and Art, Studia Islamica,
37 (1973), pp. 81-109.

39

Ismail Raji al Faruqi

odlika islama. Jer jedinstvena slava islama jeste u tome to


apsolutno ne poznaje idolatriju, zamjene stvorenja za Stvoritelja. Meutim, izjava je i dalje tana; jer ona pokazuje blisku
vezu izmeu figurativnih umjetnosti, paganske religije antike
i utjelovljujue teologije Zapada.
Jevreji su otprije potvrdili da transcendentnost Boija
osuuje izradu uklesanih likova, i predali se, pokoravajui se
boanskim naredbama, itavoj povijesti gotovo potpunog povlaenja iz vizualne umjetnosti.46 Oni su proizveli neka manja
djela samo pod utjecajem Egipta, Grke i Rima i kranskoga
svijeta. U moderno doba, posebno nakon njihove emancipacije pod Napoleonom i asimilacije u zapadnu kulturu, oni su
odbacili svoju originalnu semitsku poziciju zamijenivi je naturalizmom Zapada.
Tevhid nije protiv umjetnike kreativnosti; niti je on
protiv uivanja u lijepom. Naprotiv, tevhid blagosilja lijepo i
46 I.R. al Faruqi, On the Nature of the Religious Work of Art, Islam and the
Modern Age, 1 (1970), pp. 68-81.

40

Sutina islamske civilizacije

promovira ga. On apsolutnu ljepotu vidi samo u Bogu i u


Njegovoj objavljenoj volji ili rijeima. Shodno tome, on je bio
sklon da stvori novu umjetnost koja se uklapa u njegov pogled. Polazei od premise da nema boga osim Boga, muslimanski umjetnik bio je ubijeen da nita u prirodi ne moe
predstavljati ili izraavati Boga. Kroz stilizaciju, on je svaki
predmet odvojio od prirode to je mogue vie. Uistinu, prirodni objekt bio je tako udaljen od prirode da je postao gotovo neprepoznatljiv. U njegovoj ruci, stilizacija je bila negirajui instrument kojim je on govorio NE! Svakoj prirodnoj
stvari, stvorenjima samim. Negirajui u potpunosti njegovu
prirodnost, muslimanski umjetnik u vidnoj formi izrazio je
sud da nema boga osim Boga. Ovaj ehadet (svjedoenje) muslimanskog umjetnika zaista je jednak negaciji transcendencije u prirodi.
41

Ismail Raji al Faruqi

Muslimanski umjetnik nije zastao na tome. Njegov kreativni prodor zbio se kada mu je sinulo da je izraavanje Boga
u prirodnoj figuri jedna, a izraavanje Njegove neizrecivosti
u takvoj figuri sasvim druga stvar. Shvatiti da Bog neka je
slavljen u Svojoj transcendenciji ne moe biti vizuelno izraen, jeste najvii estetski cilj mogu za ovjeka. Bog je apsolutan, uzvien. Donijeti sud o Njemu kao nepredstavljivom bilo
im od stvorenja znai ozbiljno drati Njegovu apsolutnost i
uzvienost. Zamiljati Ga u svojoj imaginaciji kao drugaijeg
od svega stvorenog znai vidjeti Ga kao lijepog drugaijeg od svega drugog to je lijepo. Boanska neiskazivost jeste
Boanski atribut, ije je znaenje beskonanost, apsolutnost,
prvotnost ili neuvjetovanost, neogranienost. Beskrajno je u
svakom smislu neizrecivo.
Na tragu ove linije islamske misli, muslimanski umjetnik
izumio je umjetnost dekoracije i transformirao je u arabesku, nerazvojni dizajn koji se prua u svim pravcima ad infinitum. Arabeska preobraava prirodni predmet koji dekorira
bilo to platno, metal, vaza, zid, plafon, stub, prozor ili stranica knjige u besteinski, transparentni, plutajui obrazac koji
se prua beskonano u svim pravcima. Prirodni objekt nije on
sam, ve je njegova materija promijenjena (trans-substantiated). On je postao samo polje vizije. Estetski, prirodni predmet je kroz arabesku postao prozor u beskonano. Smatrati
ga ukazateljem na beskonanost znai prepoznati jedno od
znaenja transcendentnosti, jedino koje je dato istina samo
negativno ulnom predstavljanju i intuiciji.
Ovo objanjava zato je veina umjetnikih djela koje su
proizveli muslimani apstraktna. ak i gdje je koristio figure biljaka, ivotinja i ljudi, umjetnik ih je stilizirao tako da zanijee
njihovu stvorenost, da zanijee da bilo koja natprirodna sutina obitava u njima. U tom nastojanju, muslimanskom umjetniku pomagali su njegovo jeziko i literarno naslijee. S istim
ciljem, on je razvio arapsko pismo tako da od njega naini beskonanu arabesku, koja se nerazvojno iri u svakom pravcu
koji kaligraf izabere. Isto vai za muslimanskog arhitektu, ije
42

Sutina islamske civilizacije

je zdanje arabeska u svojoj


fasadi, vertikalnim projekcijama, silueti, kao i na unutarnjem planu. Tevhid je jedna
odrednica zajednika za sve
umjetnike iji je svjetonazor onaj islamski, bez obzira
kako geografski ili etniki bili
daleko.47

Izvor: The Essence of


Islamic Civilization u Ismail
R. al Faruqi i Lois Lamya
al Faruqi, Cultural Atlas of
Islam (New York: Macmillan Publishing Company, 1986),
73-91.

47

Za dodatnu literaturu o vezi izmeu tevhida i drugih umjetnosti, vidi poglavlja


19-23, i Lois Lamya al Faruqi, Aesthetic Experience and the Islamic Arts,
Islamabad: Hijrah Centenary Committee, 1405/1985.

43

SADR AJ
PREDGOVOR.............................................................................5
SUTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJE........................................7
TEVHID KAO SVJETONAZOR..............................................9
Dvojnost............................................................................................9
Idejnost (Ideationality)..................................................................10
Teleologija /Svrhovitost................................................................11
Sposobnost ovjeka i prilagodljivost / krotkost prirode...........12
Odgovornost i sud..........................................................................14

TEVHID KAO SUTINA CIVILIZACIJE..................................16


Metodoloka dimenzija.................................................................16
Sadrajna dimenzija......................................................................23

44