1

VRHBOSANSKA VISOKA TEOLOKA KOLA

SARAJEVO - BOL

AURELIJA AUGUSTIN

ISPOVIJESTI

2
Augustin se rodio u sjevernoafrikom gradiu Tagaste 354. godine. Roditelji
mu izgleda nisu bili izvorno rimskog podrijetla. Otac mu je bio dravni inovnik.
Budui da su roditelji htjeli napraviti od njega karijeristu nakon poetnog
kolovanja alju ga na studij govornitva u Madauru te kasnije u Kartagu. Tamo je
ivio razvratno te je dobio i sina Adeodata. Godine 374. zavrava studij te otvara
kolu u Tagasti. Godine 383. ide u Rim te ga alju za uitelja govornitva u Milano.
Nakon tri godine naputa uiteljsku slubu budui da se odluio krstiti to je uinio
387. godine. Iste godine umire mu majka Monika te se on idue godine vraa u
Tagastu gdje se zareuje za sveenika a 395. godine posveen je i za biskupa.
Svoje Ispovijesti Augustin je napisao izmeu 397. i 401. godine. U njima je
opisao svoje rvanje s grijehom i obraenje. U Ispovijestima je u potpunosti iskren
prema sebi te nastoji traiti istinu, a nakon obraenja je siguran u Boju milost koja
je "glavni krivac" za njegovo obraenje.
Augustinove Ispovijesti nisu samo priznanje grijeha nego su i pohvala Bogu.
ovjek sam malo toga moe uiniti ali s Bojom pomou moe puno toga.
Augustin je toga svjestan te i u "suradnji" s Svevinjim on pie svoju ispovijest,
ispovijest grijeha, ispovijest raskajane due. Bog je taj koji sve dri svojom
svemonom rijeju, on je taj koji nas okruuje ali ne samo to On je taj koji nas
proima. Augustin polazi od svog djetinjstva koje je takoer bilo zaogrnuto
grijehom. Kao i svako dijete bila mu je draa igra nego kola i napor. Kao djeak
spremao se za krtenje ali iznenadna bolest koja ga je zadesila odgodila je krtenje
koje e morati "jo ekati".
kola je mjesto gdje se uimo i dobru i zlu. Pitanje je to emo izabrati i za
to emo se opredijeliti. U koli nas hrane raznim sadrajima a na nama je da
uzmemo onaj pravi tj. da pravi usvojimo a pogubni odbacimo.
Godine polako teku i Augustin je ve postao momak. Tjelesnim razvojem
razvijaju se i njegove tjelesne strasti. Roditelji koji su od njega htjeli nainiti
uglednog i pametna ovjeka daju mu slobodu. No tu slobodu Augustin je iskoristio
za grijeh. ivot tjelesnih uitaka kosi se sa zahtjevima studija i uenja te on naputa
studij govornitva i knjievnosti. Grijeh ga polako uvlai u jedno stanje koje
neminovno unitava ovjekovu sklonost initi dobro. Grijeh uvodi u stanje nutarnje
neuravnoteenosti. in krae voa nije po sebi veliki prekraj ali stanje koje je
dovelo do toga je katastrofalno. On naprosto uiva u grijehu koji je poinio, ne sam
nego s prijateljima. Ali Bog bogat milosrem oprata ako mu se raskajanim srcem
vratimo, On nam i pomae izvui se iz tog nezdravog stanja.
Nedugo zatim Augustinu umire otac. Nastavlja studij u Kartagi, no vie ga je
zanimalo kazalite, razuzdani ivot nego studij. Ali itajui Ciceronova Hortenzija
u njemu se budi elja za filozofijom. Ujedno ita i Bibliju, ali oholost kojom je
zaodjenut ne doputa mu prihvatiti Isusovu poruku, te se okree manihejskoj
sljedbi mislei da e tamo nai odgovore na ivotna pitanja. No dublje razmiljajui
o manihejskoj nauci uoava praznine i kontradikcije, zablude koje oni istiu kao
jedine prave i istinite.

3
San njegove majke Monike da e se obrati u poetku ga previe ne dotie ali
poslije uvia znaaj majinih molitvi za njegovo obraenje. Obistinile su se rijei
biskupa Antigona da sin tolikih suza ne moe propasti.
No Augustinovo traenje jo traje. Devet je godina bio sljedbenik
manihejske sljedbe (do dvadeset devete godine). Za to vrijeme predaje govornitvo
u Tagasti. Kao vrstan govornik imao je dosta uenika. No Augustinova nemirna
narav nije se zadravala samo na predavanju govornitva, on se poeo baviti i
astrologijom, mislei da e ona dati odgovor na ivotan pitanja. ivei u Tagasti
umro mu je prijatelj koga je ljubio. Prije smrti, dok je bio u besvijesti bio je krten,
to Augustin ismijava. Nakon kratkog vremena umire prijatelj radi ega se on
osjea jako alostan. alost za izgubljenim prijateljem tjera ga iz Tagaste u
Kartagu, te ivot u novoj okolini utjee da preboli bol za izgubljenim prijateljem.
Okree se opet lagodnijem i oputenijem ivotu. No tjelesni uici ne mogu u
potpunosti ispuniti i usreiti ovjeka. Pravi i jedini prijatelj je samo Bog.
Boravei u Kartagi Augustin pie spis O lijepom i prikladnom, koji je
posvetio Hilariju, slavnom govorniku u Rimu. Augustinova uenost nije mu
pomogla da pravo shvati duhovne stvari. Povezivao ih je s Aristotelovih deset
kategorija, mislei da je u onih deset kategorija obuhvaeno sve to postoji.
Malo pomalo Augustin se sve vie kritiki postavlja prema maniheizmu. Ni
manihejski biskup Faust, inae poznat i slavan govornik nije mogao rijeiti
probleme koji su muili Augustina. Njegovi govori su bili lijepi za ui ali bez
sadraja. Dok su se ostali divili ljepoti govora Augustin je uviao ispraznost rijei.
To ga dovelo do toga je u srcu ve odbacio maniheizam ali na vani jo ne. Jo neko
vrijeme druio se s manihejcima.
elja za usavravanjem u govornitvu, neredi uenika u Kartagi poticaj su
Augustinu da ode u Rim. Iako je majka bila protiv toga, iako je plakala i zaklinjala
ga da ne ide on je ipak otiao. Ljudski planovi nisu Boji planovi. U Rimu se
razbolio, to je jo jedan poticaj za razmiljanje o kranstvu. Iako je krivo gledao
na kranski nauk, mislei da je bez grijeha ipak dublje razmiljajui uvia svoju
pogreku.
U Rimu je bio otvorio i privatnu kolu pouavajui uenike u govornitvu,
ali oni su ga ubrzo napustili. U meuvremenu u Milanu je traen uitelj govornitva
i prefekt Rima Simah preporua Augustina. Tu susree biskupa Ambrozija koji je
bio slavan govornik te ga slua. Vie ga je zanimala Ambrozijeva govornika
vjetina, nego sadraj govora. No malo pomalo u srcu mu je ulazio sadraj
Ambrozijevih govora. Raspruju se Augustinove tobonje proturjenosti Sv. Pisma
te on uvia ispravnost katolikog nauka.
Majina briga za Augustina nije splasnula i ona dolazi za njim u Rim. Njena
vjera nije bila vezana za obiaje i kad je Ambrozije zabranio donoenje na grobove
svetaca kruh, kau i vino ona je to posluno prihvatila. Blizina Ambrozija utjee i
na Augustina i on se sve vie okree kranstvu iako ga manihejci napadaju.
Problemi koje je imao u vezi Sv. pisma pomalo nestaju usvajajui Ambrozijevo
duhovno tumaenje Pisma.

4
Ne samo Augustin, nego i njegovi prijatelji polako su prolazili put obraenja.
Tako je bilo i s prijateljem Alipijem koji je jedno vrijeme bio nevjerojatno zagrijan
za gladijatorske igre. No Bog strpljivo ali uinkovito plete put obraenja.
Augustin poima razmiljati i o enidbi, te razmilja da bi trebalo oeniti
enu koja ima novaca da bi mogao bezbrinije ivjeti. No Alipije ga odvraa jer
brani ivot uzima vremena te se ne bi mogli posvetiti potpuno mudrosti. Veronika
je pak bila drugaijeg miljenja te je nagovarala Augustina na enidbu i radi toga da
bi se krstio. Pripremajui se za enidbu naputa prvu enu s kojom je ivio
nevjenano (i to mu je bila zapreka za katoliku enidbu) te si nalazi drugu
djevojku s kojom planira osnovati obitelj. Ali Krist je polako ulazio u njegov ivot.
Augustin sve vie vremena posveuje razmiljanju o Bogu, no jo ga shvaa
kao neto tjelesno to zauzima prostor. Ali on ipak dolazi do saznanja da je
maniheizam zabluda koju treba odbaciti. Ipak problemi vjere jo ga mue. Posebno
mu je teko bilo shvatiti podrijetlo i uzrok zla u svijetu. No zahvaljujui
Ambrozijevim propovijedima da je slobodna odluka volje uzrok da inimo zlo a
Boji pravedni sud je uzrok to trpimo Augustin donekle rjeava taj problem.
Zahvaljujui prijatelju Nerbidiju Augustin naputa ludost astrologije ali i
primjer prijatelja Firmina i roba koji su roeni u isto vrijeme a ipak im je ivot
potpuno razliit (prvi gospodar a drugi rob) jasno pokazuje ludost proricanja na
temelju raunanja zvijezda.
U to vrijeme dolaze mu pod ruku Plotinovi i Porfirijevi novoplatonski spisi u
kojima uoava nedostatke (naime ovo pie iz perspektive kad je ve bio biskup).
Augustin se sve vie pribliuje pravom poznavanju Boga koji je sve stvari
stvorio dobre i sve to postoji ima uzrok u Bogu. Zlo je pak izopaenost volje koja
je odbacila Boga a priklonila se niim biima. U traenju i poznavanju Boga upao
je u zabludu o Kristu. Krista je naime smatrao muem izvanredne mudrosti kojemu
nitko nije ravan. Prihvaao je i apolinarizam ali poslije je uvidio te zablude posebno
itajui spise sv. Pavla od kojih je najradije itao poslanicu Rimljanima.
Svjetlo obraenja samo to nije zasijalo. Augustin je otiao sveeniku
Simpliciju (koji je poslije Ambrozija bio biskup Milana) da bi mu ovaj rasprio
sumnje vjere. Simplicijan mu pria o obraenju retora Viktorina koji je bi jako
poznat, ak je imao i kip na Rimskom trgu. No sve je to ostavio i dao se krstiti
emu se veselila cijela Crkva jer obraenje velikih ljudi je poticaj ostalima da i oni
prigrle vjeru. Augustin je voljan svim srcem prigrliti vjeru po uzoru na Viktorina ali
i u njemu je bila prisutna ona Pavlova: Ne inim dobro koje elim, nego zlo koje ne
elim. U posjet Augustinu dolazi Ponticijan, Afrikanac koji vidjevi da je Augustin
bliz vjeri, osvjetljava lik sv. Antuna Pustinjaka koji je njemu bio nepoznat. Svijetli
ivot toga sveca potie Augustina na duboko razmiljanje i nutarnju borbu. On
nema mira, treba mu samoa, odlazi u vrt, u njemu se vodi velika nutarnja borba,
potoci suza slijevali su se niz obraze. Iz susjedne kue je zauo glas djeaka ili
djevojice koji je pjevao "Uzmi i itaj" - on uzima Pismo i nailazi na Rim 13,13 tekst koji je bio prijelom. Sumnje su se rasprile i on grli svog Stvoritelja i
Spasitelja.

5
in obraenja popraen je velikom radou, prije svega nutarnjom ali i
vanjskom. ivot s Kristom tjera ga na promjenu te on odluuje napustiti retorsku
slubu. Drugi razlog naputanja slube bilo je slabo fiziko zdravlje. Poela su mu
plua poputati, teko je disao. No ovo je vie bio vanjski razlog da bi se mogao
opravdati pred acima i njihovim roditeljima. Nakon naputanja slube povlai se u
seosku kuicu kod prijatelja Verekunda, gdje dosta ita Pavla inae njemu
omiljelog svetog pisca. Tu se ujedno sprema za krtenje to i ini na Veliku subotu
387. godine. Krstio ga je sa sinom Adeodatom i prijateljem Alipijem u Milanu sam
Ambrozije. Nakon krtenja u Milanu su izbili progoni tj. carica Justina je bila
sklona arijevcima te je eljela jednu crkvu prepustiti njima. To Ambrozije i puk
nisu doputali koji su danonono molili u crkvi. Ujedno je Ambrozije otkrio tjelesa
muenika Gervazija i Protazija na iji zagovor su mnogi ozdravljali te je i sama
carica odustala od daljnjih progona.
Augustinova majka Monika takoer je bila esto u crkvi i nije se slagala sa
cariinom odlukom. Svoj vjerniki ivot ona je prakticirala jo od rane mladosti.
Mua je potivala, sa svekrvom se dobro slagala, zavaene due nastojala je
pomoriti, te je i svog mua pred kraj njegova ivota nagovorila na krtenje.
Nakon krtenja Augustin je s majkom, bratom i sinom poao u rodnu Afriku.
Jedno vrijeme su boravili u Ostiji gdje je Monika dobila groznicu te je umrla.
Augustinova alost za mrtvom majkom bila je velika ali on to nije previe
pokazivao na vani. Bio je svjestan da je majina smrt u stvari roenje za nebo, ali
ovozemni rastanak s njom bio je teak. Jedino to je mogao uiniti za majku je
molitva Ocu da je primi u nebeske dvorove.
Od sada Augustin pie vie o svom ivotu koji sada ivi. Istie vrijednost
svojih ispovijesti, a ta je da ispovijest moe biti poticaj i drugima na obraenje.
Nakon obraenja Augustin ljubi svoga Boga iznad svega te cijelu svoju duu uzdie
Bogu.
Augustin istie da osjetilima na moe obuhvatiti Boga te velia mo
pamenja s raznim mogunostima: od pamenja znanstvenih injenica, sjeanja,
prepoznavanja itd. I blaeni ivot i Bog u naem je pamenju ali Augustina zanima i
u kojem dijelu pamenja prebiva Bog. Uz svu veliinu naeg pamenja Bog je ipak
vei i divniji, on je Istina i Ljepota. Pred tom istinom ovjek uvia svoju malenkost
i rugobu grijeha. Tako se i Augustin sjea svih svojih grijeha koje je inio: od
poude tijela koja je i dalje u njegovim mislima, ali on se lavovski bori protiv nje,
preko poude oiju, pohlepe za znanjem, oholosti ivota, tatine. Sve je on to inio
a i danas se bori protiv svega toga. No on se uzda u Krista jedinog posrednika i u
Boju milost.
Ovim na neki nain zavravaju Ispovijesti koje se odnose na Augustinovu
osobu a dalje slijede pohvale Bogu. Zato mnogi prevodioci isputaju slijedee tri
knjige Ispovijesti. No po drugima one su sastavni dio Ispovijesti iako ne opisuju
izravno Augustinovu osobu. U ovim knjigama se opisuju Augustinova razmiljanja
o Svetom Pismu. Augustin razglaba o prvoj reenici Sv. Pisma: "U poetku stvori
Bog nebo i zemlju." Bog je svijet stvorio svojom rijeju koja je vjena kao i On i

6
koja je jedini uitelj istine.
Augustin se dalje pita to je Bog radio prije stvaranja i da li je postojalo
vrijeme. Nije bilo vremena kad Bog nije nita radio jer je Bog stvorio i samo
vrijeme a prije stvaranja nije postojalo vrijeme. Iza ovog Augustin raspravlja o
vremenu. "to je dakle vrijeme? Ako me nitko ne pita, znam, ali ako bih htio
nekome na pitanje to razjasniti, ne znam". Kako se ono mjeri, kako prolazi, kako
mjerimo vrijeme u dui, postoji li prolost i budunost, gdje su oni - sve su to
pitanja koja zaokupljaju Augustina i koja on pokuava rijeiti. Priznaje teinu tih
pitanja i ako ne zna odgovor na njih ipak opovrgava neka pogrena tumaenja.
Istie da vrijeme nije gibanje tijela i da ne moe postojati nikakvo vrijeme bez
stvorenja.
Augustin nastavlja tumaenje Knjige Postanka, nastanak neba i zemlje. Dok
jo nije bilo svjetla, prisutnost tame znaila je samo odsutnost svjetla. Bog je
stvorio svijet od bezobline tvari koju je stvorio od niega. Augustin se pita kako su
stvorenja podlona vremenu i zato se na poetku Svetog Pisma ne spominje
vrijeme, ne spominje se kojeg je dana Bog stvorio odreene stvari. Sveto Pismo je
tako duboko da se ono moe na vie naina ispravno tumaiti. Sveti pisac govorio
je istinu i svatko je moe prihvatiti ako eli, a Duh Sveti je taj koji nam otkriva
pravi smisao u Svetom pismu.
Augustin istie da je Boja dobrota uzrok svega stvorenog. Mi nismo niim
zasluili da budemo stvoreni, nego smo plod Boje dobrote. Bog nas nije stvorio iz
potrebe nego iz dobrote.
Augustin ve na prvim stranicama Svetog pisma uoava prisutnost Presvetog
Trojstva te osobitosti Trojstva: da Duh djeluje u nama, da nas samo Bog moe
usreiti. No Augustin ipak priznaje da je Trojstvo nemogue u potpunosti shvatiti,
slike kojim se sluimo da bi tu tajnu razjasnili su nedorasle neizrecivim istinama.
Stvorenje svijeta je slika ustanovljenja Crkve i djelovanja Duha Svetoga u
njoj. Augustin istie da su sva stvorenja koja je Bog stvorio u biti dobra i zbog
Bojih svemonih djela on izrie hvalu i slavu Bogu.