Iz povijesti graditeljstvo

PROSLAVA 150 GODINA ELJEZNICE U HRVATSKOJ

Izvjee s proslave
Proslava 150. obljetnice eljeznice u
Hrvatskoj, tonije obiljeavanje stoljea i po od dolaska prvoga vlaka u
prvi hrvatski kolodvor, odrana je
24. travnja 2010. u Kotoribi pod naslovom: V Kotoribi cugmaina funula. U programu su sredinje proslave na kolodvoru u Kotoribi bili
dolasci posebnoga vlaka iz Zagreba
i muzejskoga parnog vlaka iz Maarske, a u glazbenom su dijelu programa sudjelovali puhaki orkestar KUD-a
H Varadin, etnopjevaica Teta
Liza i KUD-ovi iz Donje Dubrave,
Donjeg Vidovca i Kotoribe. U popratnom je programu bio i nastup poznatoga meimurskoga glazbenog
sastava Kom3dija, obilazak Kotoribe u pratnji maoretkinja, razgledavanje etnoloke zbirke, crkve i izlobe
maraka na temu eljeznice u osnovnoj koli te Kotoripski sajam sa starom nonjom i izloba slika o Kotoribi od 1860. do dananjih dana na
eljeznikom kolodvoru.

CELEBRATION OF 150 YEARS OF RAILWAYS IN CROATIA

The 150th anniversary of the opening of the first railway line in Croatia has
recently been celebrated in Kotoriba. This is in fact the celebration of the opening
of the link between the Nagykanizsa in Hungary, already linked with Budapest at
the time, and the railway line linking Vienna with Trieste via Ljubljana, and
passing through our Meimurje region. First three Croatia's train stations were
built along this railway line, and the first railway bridge was then built near
Kotoriba. The article depicts, in addition to the celebration of this memorable
anniversary, the preparations, construction and opening to traffic of this first
Croatian railway line. Technical characteristics of the Kotoriba - akovec Pragersko railway is described, and a brief overview of the development of
railways in our country and worldwide is presented, as well as all the changes
that have been made on this small railway line over the past 150 years of its
operation. It is interesting to note that this 42 km long railway ranks among the
most successful railway lines in Croatia by the quantity of cargo traffic.

Na proslavi su uz elnike Hrvatskih

eljeznica i njihovih gostiju iz gospodarstva bili visoki dravni dunosnici, predsjednik Republike Hrvatske
Ive Josipovia, ministrica zatite
okolia, prostornog ureenja i graditeljstva Marina Matulovi Dropuli i
meimurski upan Ivan Perhoa.
Uime domaina goste su pozdravili
predsjednik Uprave H Holdinga

Koverta izdana u povodu 150. obljetnice eljeznice u Hrvatskoj

GRAEVINAR 62 (2010) 5

Zoran Popovac i naelnik opine

Kotoribe Ljubomir Grgec.
Sveanost je uvelialo i izaslanstvo
Maarskih eljeznica koje je predvodio zamjenik predsjednika dr.
Laszlo Mosoczi.
Hrvatski je predsjednik posebno istaknuo vanost eljeznike infrastrukture i pritom iznio stajalita kako na
naim prugama mor postojati isti
standard prijevoza kakav je u zemljama Europske unije. Ulaganja u
eljeznicu trebaju biti jedan od prioriteta nae zemlje. Sveanost obiljeavanja velike obljetnice ujedno je
prigoda za podsjetiti se uloge eljeznice u naem razvoju.
U svom je govoru meimurski upan
istaknuo kako je upravo dolazak
eljeznice promijenio suvremenu
povijest Meimurja jer je time doao
do punog izraaja njegov povoljan
zemljopisni poloaj. Ujedno je to bio
poetak industrijskog razvoja, osnivanja prvih veih poduzea i vee
mobilnosti ljudi i roba. Zahvaljujui
eljeznici mnogi su Meimurci krenuli u svijet trbuhom za kruhom, a
453

Iz povijesti graditeljstva
neki su sudjelovali u gradnji eljeznikih pruga irom Europe ili na eljeznici pronali posao.

teritoriju, uao prvi vlak i oznaio

otvaranje za promet pruge Budimpeta Nagykanizsa Kotoriba

vala kulturoloke barijere i ostvarivala veu protonost ljudi i ideja.

Zbog toga je nuno ulagati u eljezniki promet i eljezniki sustav jer
je to i u Europi okosnica gospodarskog razvoja. Istaknuo je kako danas
prva izgraena hrvatska pruga ima
status magistralne glavne eljeznike pruge i prema rezultatima u teretnom prometu pripada najjaim prugama na Hrvatskim eljeznicama.

Povijesni razvoj eljeznice

Iako je naznaka prijevoza slinog
eljeznici bilo i prije, poput prevlaenja brodova preko Korintske prevlake u starom vijeku (u kamen su
bili uklesani tragovi za kotae), za
Rimskoga Carstva konjske vue po
kamenim tranicama na Malti ili u
srednjem vijeku vuenja rudarskih
kolica po kamenim tranicama, ipak
je pravi napredak ostvaren 1760. u
Engleskoj kada su na drvene prago-

Dolazak muzejskog vlaka iz Maarske u Kotoribu

Ministrica Marina Matulovi Dropuli u svom je govoru istaknula

kako joj 150 godina postojanja eljeznice u Hrvatskoj tradicija kakvom se uz Hrvatske eljeznice moe
pohvaliti malo koje domae poduzee. Priznala je da je eljeznica godinama zanemarivana, ali je najavila
nove investicije u eljezniku infrastrukturu, uglavnom iz europskih
fondova. Upravo su u tijeku tri programa iz IPA fonda (obnova pruge
Okuani Novska, remont pruge
Novska Dugo Selo i signalno-sigurnosni sustav na zagrebakom
Glavnom kolodvoru), a 2012. kreu
programi iz Kohezijskog fonda i
Europskog fonda za regionalni razvoj, a u operativnom su programu
pruge: Dugo Selo Krievci, Podsused Samobor, Zaprei Zabok
i spojna pruga Sveti Ivan abno
Gradec.
Predsjednik Uprave H-a Zoran Popovac istaknuo je kako je upravo na
dan proslove prije 150 godina na
kotoripski kolodvor, prvo slubeno
eljezniko mjesto na hrvatskom
454

U proslavu su bile ukljuene i postrojbe u povijesnim uniformama

akovec Pragersko. To je povijesna

injenica ba kao i poetak tzv. eljeznike groznice koja je potaknula kretanje ljudi i razmjenu materijalnih dobara. Svaka je pruga smanjivala razdaljine meu naseljima i
omoguila bolje iskoritavanje gospodarskih potencijala, ali i svlada-

ve postavljene prve tranice od lijevanog eljeza. Prvi se javni prijevoz

na tranicama zbio 1803. u Engleskoj, a prvu je parnu lokomotivu konstruirao 1804. William Trevithick i
njegova je lokomotiva uporabljena u
jednom rudniku u Walesu. Potom je
lokomotivu izgradio i William HedGRAEVINAR 62 (2010) 5

Iz povijesti graditeljstva
key, a zatim je jedna lokomotiva
Georga Stephensona uporabljena za
odvoz ugljena iz rudnika. Prvi je
putniki vlak na svijetu, s parnom
lokomotivom nazvanom Locomotion,
poeo 1825. voziti izmeu engleskih
gradova Stocktona i Darlingtona, a
1829. izgraena je pruga izmeu Liverpoola i Manchestera. Tada je na
natjeaju izabrana parna lokomotiva
Rocket koju su projektirali George
Stephenson i njegov sin Robert, a
postizala je brzinu od 40 km/h. To je
bio i poetak snanoga razvoja eljeznikog prometa u cijeloj Europi.
Presti se europskih metropola poeo biljeiti kilometrima izgraenih
eljeznikih pruga, pa je i u Habsburkoj Monarhiji za to postojalo
veliko zanimanje. Hrvatska je zbog
svoga geostratekog poloaja na razmeu zapadne, srednje i istone Europe te blizine jadranskih luka bila
vrlo zanimljiva. Prvi je prijedlog o
gradnji pruge u Hrvatskoj ve 1825.
iznio Andrija Ludovik Adami, rijeki
trgovac i zastupnik u zajednikome
hrvatsko-ugarskom saboru. Predlagao je da se gvozdeni put izgradi
od Zagreba preko sjeverozapadne
Hrvatske i jugozapadne Maarske
do Pouna (Bratislave) u Slovakoj,
zapravo do Soprona u Maarskoj
gdje bi se spojila s planiranom prugom izmeu Bea i Budimpete.
Barun Georg Sinna, beki financijski magnat, i Franz Xaver Riepl,
profesor na Visokoj tehnikoj koli
u Beu, predloili su 1836. Carevinskom vijeu tehniki elaborat o gradnji eljeznikih pruga. U njemu je
bilo predvieno 13 eljeznikih pruga s ishoditem u Beu i u Budimpeti odatle su se zvjezdasto irile u
sva podruja Monarhije, ali i izravno u Trst i Rijeku kao strateki vane luke.
Na temelju toga i careve odluke iz
1841. pokrenuta je gradnja strateki
vane magistralne pruge Be Trst
koja je ila preko Celja, Zidanoga
Mosta, Ljubljane i Sv. Petra (dananje Pivke). Kako je trasa zaobila
GRAEVINAR 62 (2010) 5

podruje zapadne Ugarske i sjeverozapadne Hrvatske, odlueno je da se

izmeu Budimpete i Nagykanizse

skih i ugarskih velikaa, meu kojima su bili knezovi Nikola Esterhazy

i Filip Batthany te grofovi Edmund

Lokomotiva Rocket koju su izradili otac i sin Stephenson

izgradi pobona pruga koja bi se s

prugom Be Trst spojila kod Poljana u Sloveniji. Prvi je dio pruge
izmeu Budimpete, Szekesfehervara i Nagykanizse otvoren za promet 1846., a pruga Be Trst izgraena je 1857. godine.

Gradnja pruge kroz Meimurje

Austrijska je vlada 1854. donijela
novi zakon o eljeznicama prema
kojem su se pruge mogle graditi i
privatnim kapitalom ugovorima o
koncesiji izmeu drave i vlasnika
kapitala. U planove za gradnju sljedee 32 pruge na temelju koncesijskih ugovora bila je uvrtena i pruga
Nagykanizsa Kotoriba akovec
Poljane. Ta se trasa inila najracionalnijom iako se ponegdje tvrdi
da se pokualo pogodovati grofu
Fetetiu zbog eksploatacije njegovih uma u Meimurju. Koncesiju
za gradnju tih pruga u ukupnoj duini od tisuu kilometara car Franjo
Josip I. 1856. odobrio Drutvu orijentalnih eljeznica. To su dioniko
drutvo pratile bankarske kue iz
Bea, Londona i Pariza, a imalo je
etrdesetak dioniara, mahom hrvat-

Zichy, Juraj Feteti, Johan Szechenyi, Koloman Szechenyi i uro Somagy.

Voenje je tehnikih poslova povjereno Karlu von Etzelu, najveem
ondanjem autoritetu za gradnju pruga
koji je revidirao prijanje planove te
odabrao trase koje su bile graevinski
pogodnije i jeftinije. U trasiranju
dijela pruge izmeu Nagykanizse i
Ptuja dolo je do novog rjeenja prikljuenja na beko-transku prugu
kod Pragerskoga. Cijela je trasa izmeu Budimpete i Pragerskog odobrena poetkom 1857., a za gradnju
su uzdu cijele trase odreene tri
graevne sekcije koje je vodio inenjer Etzel. Prva je imala sjedite u
Ptuju, druga u Ormou, a trea je
obuhvaala podruje Donjeg Kraljevca i Kotoribe. Radovi su zapoeli
1857. gotovo istodobno u Nagykanizsi i Ptuju.
Ubrzo nakon poetka radova car i
kralj Franjo Josip I. je 1858., zbog
velikog nedostatka novca u dravnome proraunu odobrio prodaju privatnicima svih dravnih pruga u junoj Austriji, Lombardiji i sredinjoj
Italiji, dakle i na podruju Hrvatske,
455

Iz povijesti graditeljstva

Gradnja prvih pruga na podruju Austro-Ugarske Monarhije

Slovenije i Vojvodine. Budui su se

vlasnici morali obvezati nastaviti
planiranu izgradnju eljeznike mree te iskoritavati i odravati prije
izgraene i novoizgraene pruge.
Licitacija je odrana iste godine, a
tzv. June eljeznice kupila je poznata bankarska kua Rotschild iz Pariza za stotinu tisua franaka. Novi se
vlasnik obvezao preuzeti sve obveze
Drutva orijentalnih eljeznica, pa i
nastavak gradnje pruge Nagykanizsa
Pragersko, a zavretak je radova
odreen za kraj 1861. Drutvo orijentalnih eljeznica se spojilo s novonastalim Drutvom junih eljeznica, a predsjednik je postao grof
Ferenc Zichy.
Poto je uspjeno rijeeno financiranja daljnje gradnje, radovi su brzo
napredovali. Na dionici kroz dananju Hrvatsku bila su izgraena tri
kolodvora od kojih je akovec (Csaktornya) imao prvi rang, Kotoriba
(Kottori) drugi, a Donji Kraljevec
(Kralvevecz) trei. U skladu s tim u
kolodvorima su izgraene osnovne
infrastrukturne graevine, pa je u
akovcu bila prijamna zgrada, stambena zgrada za slubenike, vodo456

crpna postaja, robno skladite, okretalica za lokomotive i vahtarnica

(uvarnica), u kolodvoru Kotoriba
prijamna zgrada, zgrada za stanovanje, robno skladite i vodocrpna postaja, a u kolodvoru Donji Kraljevec
prijamna zgrada i vahtarnica.
Posebna je zanimljivost da je u Donjemu Kraljevcu dunost prvoga
tehnikog nadzornika pruge obavljao

Johann Steiner, otac znanstvenika

svjetskoga glasa i utemeljitelja antropozofije dr. Rudolfa Steinera, roenoga 1861. u Donjemu Kraljevcu.
Prvi je vlak kroz Meimurje projurio 29. listopada 1859. kada je na
dionici od akovca do Kotoribe
obavljena pokusna vonja za provjeru kakvoe pruge i vune sposobnosti lokomotive. Revizijska je vo-

Parna lokomotiva Sd 19 koja je esto vozila na naim prugama

GRAEVINAR 62 (2010) 5

Iz povijesti graditeljstva
nja radi atestiranja za ukljuivanje u
javni promet uslijedila 8. oujka 1860.,
a 24. travnja iste godine, dakle upravo na dan sadanje obljetnice, prireena sveana i promidbena vonja
slubenoga otvaranja pruge. Redoviti je promet poeo tei sedam dana
poslije 1. svibnja 1860. Tada su
prugom svaki dan u oba smjera vozila dva para mjeovitih vlakova.

Najvee i najsloenije graevine na

pruzi bila su dva mosta preko Drave kod Ptuja i preko Mure kod Kotoribe. Oba je mosta izgradilo poduzee Higersperger iz Bea prema,
kako je reeno amerikome graev-

ve drave i Maarske, pa je most

postao granini. Trajao je do 6. travnja 1941. kada je miniran da bi se
onemoguio prodor njemakih trupa
iz Maarske. Jo su ga tijekom rata
provizorno obnovili Maari, ali je

Izgradnja je dionice izmeu Pragerskoga i Nagykanizse zavrena znatno prije roka tako da je spoj Budimpete s Trstom puten u promet 1.
travnja 1861. Vjerojatno su prva
vuna vozila na pruzi bile parne
lokomotive iz serije Sd 18 i Sd 19
koje su se u razdoblju izmeu 1859.
i 1870. gradile u austrijskoj tvornici
lokomotiva Florisdorf i u tvornici
strojeva u Eslingenu.

Prva vonja i most preko Mure

O sveanoj je vonji na novootvorenoj pruzi svjedoio i napis objavljen
u 112. broju Carsko-kraljevskih slubenih narodnih novina 14. svibnja
1860. u Zagrebu. U njima je u jednom zakanjelom dopisu dodue ne
iz Kotoribe ve iz akovca objavljeno izvjee o sveanom otvorenju
iztone eljeznice Franjo-Josipove
od Kanie do Pragerhofa, koje je
bilo dne 24. pr. m.. Istie se i da je
eljeznica otvorena prije roka, a potom slijedi opis sveanog doeka
vlaka u akovcu koji su pozdravili
inovnici, trgovci i mnotvo ostalog
svijeta. Zgrada je bila okiena mnoinom barjakah carskih i narodnohervatskih, pucali su muari, veselo se klicalo, a sviralo se i narodnu
himnu. Vesela je povorka nakon
nekoliko sati krenula put Serdike,
Ormuda, Mokancah i Uptuja, kamo uli satih sretno prispie. Bilo je
dakako veselo i u povratku jer napokon uzetog okriepljenja, gdje se
ampanjsko vino obilno toilo, dalje
putujui oprostie se od akovanah,
a u tom se gradu plesalo jo dugo u
no.
GRAEVINAR 62 (2010) 5

Jedna od prvih sauvanih fotografija vlaka na mostu preko Mure

nom sustavu. Most kod Kotoribe

prvi je eljezniki most u Hrvatskoj
i ujedno prvi most od neprekinute
jednodijelne konstrukcije. Bio je
dug 153 m, a rasponska se konstrukcija oslanjala na est betonskih stupova, od kojih su tri bila u rijenom
koritu. Iako je taj most za ono doba
bio dojmljiva graevina, ipak se vrlo
brzo pokazao preuskim i preslabim
za poplavama sklonu rijeku Muru.
Stoga je 1905. na istim stupovima
izgraen novi most od meusobno
spojenih metalnih konstrukcija iste
duine. Nakon stvaranja Kraljevine
SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije
Mura je postala granica izmeu no-

sruen krajem rata. No odmah je

vojska izgradila novi, trei po redu
na istom mjestu. Taj se most od prijanjih razlikovao veliinom i konstrukcijom. Bio je dug 152,1 m, imao
je dvije odvojene rasponske konstrukcije s tri glavna nosaa postavljena
na 12 stupova, od kojih su tri bila u
rijenom koritu. Metalni su mu dijelovi bili obojeni u dvije nijanse zelene boje s hrvatske strane sivomaslinastom, a s maarske svijetlom
nijansom zelene boje. Iako je most
bio izgraen kao privremeno rjeenje, posluio je svojoj svrsi punih
trideset godina kada je zamijenjen
dananjim, suvremenim mostom.
457

Iz povijesti graditeljstva
(u spomen na grofa Fetetia), a
1945. je preimenovano u ehovec.
U ratu je takoer, najvjerojatnije
1943., izgraeno i otvoreno stajalite Macinec, a potom 1949. i stajalite Dunjkovec.
Prugom dugom 42 km vlakovi su
nesmetano vozili vie od jednog stoljea, a tek krajem 20. st. obavljeni
vei remontni zahvati. Kolodvor
Kotoriba je tek 1976. osiguran svjetlosnim ulaznim i izlaznim signalima
i predsignalima te sigurnosnim blokureajem. Nakon toga obavljen je
remont dionice od akovca do Kotoribe i tada su u kolodvoru akovec zamijenjeni kolosijeci, a u Kotoribi uvedena suvremena rasvjeta i
izgraen novi skladini prostor.
Sadanji eljezniki most preko rijeke Mure

Sadanji je reetkasti elini most

konstrukcijski i funkcionalno najprikladniji, a dug je 170 m. Stoji na etiri armiranobetonska stupa i ima tri
raspona u rijenom koritu. Gradnja
je mosta poela 1972., a investitori
su bili ondanji TP Zagreb i Maarske dravne eljeznice jer se most
nalazi u obje zemlje, a granica prolazi sredinom mosta i rijeke. U stupove i upornjake ugraeno je 1100
prostornih metara armiranoga betona, a elina je konstrukcija teka je
535 tona. Projekte su eline konstrukcije izradili strunjaci ondanjega Biroa za projektiranje TP-a
Zagreb, a za stupove i upornjake
Dravno poduzee za projektiranje
cesta i eljeznica Uvaterv u Budimpeti. Temelje i stupove izvelo je
poduzee Hidepito Vallalat iz Budimpete, a elinu je konstrukciju
izradila tvornica uro akovi iz
Slavonskoga Broda. Most je u promet
puten 1975. godine.

Subotica i Donji Mihaljevec, a 1920.

straarnica (vahtarnica) kod eljezniko-cestovnog prijelaza na ulazu u
kolodvor akovec bila je osposobljena za prihvat putnika i preuzimanje malih poiljaka i tako je postala
stajalite akovec-Buzovec.
U II. svjetskom rata (1941. ili 1942)
na pruzi je izgraeno i puteno u
promet stajalite Sveti Juraj u Trnju

U kolodvorskim prometnim uredima

Varadina, akovca i Kotoribe
ugraen je 1992. upravljakoinformacijski sustav, a 1998. u
kolodvoru akovec rekonstruiran je
blok-ureaj. Istodobno su ugraeni
svjetlosni ulazni i izlazni signali koji
su 2000. opremljeni prunim autostop-ureajem.
Nakon Meimurja eljeznika pruga
se poela graditi kroz zagrebako

Razvoj eljeznice u Meimurju

i Hrvatskoj
Za prugu Pragersko akovec Kotoriba nisu bile karakteristine velike
i znaajne promjene. Tako su 1863.
otvorena dva nova kolodvora, Mala
458

Suvremeni elektromotorni vlak

GRAEVINAR 62 (2010) 5

Iz povijesti graditeljstva
podruje. U promet je 1862. putena
pruga Zidani Most Zagreb Sisak
(Galdovo), a tri godine poslije i
pruga Zagreb Karlovac, a obje je
pruge takoer gradilo Drutvo ju-

Istodobno s formiranjem zagrebakoga eljeznikog vorita Austrija i

Maarska grade i druge pruge u Hrvatskoj. Tako je 1871. Maarska izgradila prugu izmeu Erdelja, Subo-

eljeznike su se pruge do kraja 19.

st. prestale graditi dravnim kapitalom, ali je uz privatni kapital omoguena gradnja i od strane gradova.
Tako su uglavnom graene gospodarske (tzv. vicinalne) eljeznice
koje su gospodarski razvijenija mjesta
prikljuivale na postojee pruge.
Uslijedilo je naglo irenje eljeznike mree u Slavoniji i Hrvatskom
zagorju, pa je 1884. izmeu Barcsa i
Pakraca izgraena prva vicinalna
pruga u Hrvatskoj, a 1916. posljednja izmeu Zaboka i Gornje Stubice.
U to su vrijeme izgraene i mnoge
eljeznike pruge koje su s vremenom prerasle lokalni znaaj, primjerice Dugo Selo Novska, Banova
Jaruga Pakrac, Zabok Krapina i dr.

Sadanja mrea eljeznikih pruga u Hrvatskoj

nih eljeznica. Tada je Zagreb dobio

i prvi eljezniki kolodvor Juni
kolodvor (dananji Zapadni kolodvor).
Godine 1865. za promet je otvorena
i druga pruga izmeu Zagreba i Karlovaca kao prva dionica eljeznike
pruge prema Rijeci. No nakon 1867.
i dravne nagodbe Austrije i Ugarske Maari su samostalno poeli kreirati eljezniku politiku na podruju
tadanje Hrvatske i Slavonije. Tako
je ve sedamdesetih godina otvorena
tzv. akanjska pruga izmeu Zakanya, Koprivnice, Dugog Sela i Zagreba, a do 1873. Rijeku su spajale
ak dvije pruge. Drutvo junih eljeznica izgradilo je prugu izmeu
Sv. Petra (dananje Pivke) i Rijeke,
a Maarske dravne eljeznice dionicu izmeu Karlovca i Rijeke.
GRAEVINAR 62 (2010) 5

ciji. Prvi su kilometri izgraeni 1877.

na dionici od Splita do Siveria s
odvojkom od Perkovia do ibenika. Ta je pruga bila izvan eljeznike
mree pa se nuno nametnulo produljenje do Knina, to je ostvareno 1888.
Dalmatinske su pruge u cjelovit sustav eljeznike mree Hrvatske i
Europe bile uklopljene tek 1925. gradnjom like pruge izmeu Ogulina,
Gospia i Graaca. Izvan sustava
bilo je ostalo zadarsko podruje sve
do 1967. i gradnje pruge Zadar-Knin.

tice, Sombora, Erduta, Dalja i Osijeka, s odvojkom prema Belom Manastiru. Potom je eljeznika veza sa
Slavonskim Brodom preko Dalja i
Vinkovaca ostvarena 1878., a Austrija tada u Istri gradi prugu izmeu
Divae i Pule s odvojkom od Kanfanara do Rovinja. U Istri je 1887. u
promet putena i pruga Trst Hrpelje Kozina koja je povezala dva
jaka luka sredita Trst i Pulu.

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. svi su zateeni eljezniki

sustavi na prostoru Kraljevine SHS
bili jedinstvenom dravnom upravom.
Sustavi su bili politiki, tehniki i
prometno neusklaeni i stoga ih je
trebalo preusmjeravati i drukije
povezati. Posebno se to odnosilo na
novouspostavljenu magistralnu prugu Zidani Most Ljubljana Zagreb
Beograd.

Za cijelo je Meimurje, ali i bolju

iskoritenost pruge izmeu Kotoribe
i Macinca, od iznimne vanosti i
injenica to je krajem 1886. u promet putena pruga Varadin akovec, a 1890. pruga akovec Mursko Sredie Lendava.

Nakon II. svjetskog rata eljeznica

je ponovo ustrojena kao iskljuivo
dravna ustanova. U Hrvatskoj je
tijekom 45 godina druge Jugoslavije
bilo izgraeno samo stotinjak kilometara novih pruga, ali se ulagalo u
modernizaciju i elektrifikaciju. Tako
je 1948. u promet putena unska pruga
Knin Biha, 1952. pruga Lupoglav

U gradnji su eljeznikih pruga posljednje na red dole pruge u Dalma-

459

Iz povijesti graditeljstva
talije, 1956. pruga Savski Marof
Kumrovec, 1967. ve spominjana
pruga Knin Zadar te 1971. Bizovec
Belie. Istodobno je u razdoblju od
1966. do 1987. na magistralnim pravcima elektrificirano 848 km pruga.
Hrvatski je sabor 1991. osnovao javno poduzee H- Hrvatske eljeznice u potpunom vlasnitvu drave.
Uoi Domovinskog rata infrastrukturu eljeznice u Hrvatskoj inilo je
2699 km pruga, od kojih je 248 km
dvokolosijenih. Istodobno je eljeznika mrea imala 263 kolodvora,
ukrija (mjesto bez kolodvorskih
funkcija s pomonim kolosijekom
za krianje vlakova) i raskrija, od

460

kojih je 127 bilo osigurano suvremenim signalno-sigurnosnim ureajima.

Povijest je eljeznice u Hrvatskoj
poela 1860. kada je u promet putena pruga koja od Nagykanizse (Velike Kanie) u Maarskoj preko Kotoribe i akovca vodila do Pragerskoga u Sloveniji. Ta je pruga na
dionici izmeu kolodvora Kotoriba i
stajalita Macinec na dananjoj slovensko-hrvatskoj granici prolazila
kroz Meimurje. Izgradnjom te relativno kratke dionice Hrvatska je izravno povezana s magistralnom prugom Be Trst, a potom i s drugim
monarhijskim sreditem u Budim-

peti. Stoga je vanost te pruge iznimno velika, unato tome to je u prikazima eljeznike povijesti esto
preuivana kao prva hrvatska eljeznika pruga. Tomu je doprinijela i
injenica da je carskim rjeenjem od
27. sijenja 1861. Meimurje izdvojeno iz Banske Hrvatske i prikljueno Ugarskoj pod ijom je vlau bilo sve do 1918. Vjerojatno je na odreeno zanemarivanje utjecala i mala duina te eljeznike pruge koja
je esto nazivana okrajkom na
hrvatskom podruju.
Pripremio:
Dragutin Matotek iz vie izvora

GRAEVINAR 62 (2010) 5