You are on page 1of 104

UVOD

I POJAM I PREDMET KRIVINOG POSTUPKA I KRIVINOG PROCESNOG PRAVA


1. POJAM KRIVINOG POSTUPKA
Krivino procesno pravo je grana krivinopravnih nauka koja se odnosi na krivini postupak.
Prema tome, krivini postupak (krivini proces) je predmet (objekt) krivinog procesnog
prava.
U teoriji krivinog procesnog prava postoji vie shvatanja o odreivanju pojma krivinog
postupka. Za objanjavanje sutine posebno su znaajna dva pojma krivinog postupka, i to
realistiki i pravni.
1.1.
Realistiki pojam krivinog postupka
Krivini postupak je skup zakonom ureenih procesnih radnji procesnih subjekata, koje u
odreenom procesnom cilju preduzimaju procesni subjekti.
1.2.
Pravni pojam krivinog postupka
Izvrenjem krivinog djela stvara se izmeu drave i izvrioca djela jedan materijalnopravni
odnos. Za dravu se stvara pravo i dunost da prema izvriocu, ija odgovornost bude
utvrena, primijeni krivini zakon.
Krivini procesni odnos razvija se izmeu suda, osumnjienog, odnosno optuenog i tuioca
(procesnih subjekata): sud ima odreena prava i dunosti prema strankama (osumnjienom,
odnosno optuenom i tuiocu), a stranke odreena prava i dunosti prema sudu i izmeu
sebe, tj. pravni odnos je trostran.
1.3.
Karakteristike krivinog postupka
Krivini postupak ima sljedee karakteristike:
(1) Krivini postupak je prinudan odnos za stranke i za sud, jer je ureen prinudnim
pravom (ius cogens).
(2) Postupak je, u isto vrijeme, instrumentalan (ancilaran, formalan), jer nije sam sebi
cilj, ve slui utvrivanju jednog drugog odnosa (materijalnopravnog i eventualnih
koneksnih nekrivinih odnosa). On je, dakle, sredstvo ili instrument za oivotvorenje
krivinog zakona.
(3) Postupak je sekundarnog karaktera: zasniva se na pretpostavci prethodnog
postojanja materijalnopravnog odnosa izmeu drave i osumnjienog, odnosno
optuenog, a ima za cilj da utvrdi postojanje ili nepostojanje tog drugog odnosa i, u
sluaju postojanja, da ga raspravi.
(4) Krivini procesnopravni odnos je trostran, jer se zasniva i tee izmeu tri procesna
subjekta: suda, tuioca i osumnjienog, odnosno optuenog. Od sva tri subjekta,
jedino tuilac stupa dobrovoljno u taj odnos, zasnivajui ga, u stvari, podnoenjem
optube.
(5) Krivini procesnopravni odnos je jedinstven, jer se, dinamiki posmatrano,
jedinstveno formira od svih meusobnih odnosa procesnih subjekata, ali je, u isto
vrijeme, i sloen, kompleksan.
(6) Krivini postupak mora biti tako organizovan da obezbjeuje pravino suenje.
1.4.
Osnovne procesne pretpostavke
Osnovne procesne pretpostavke su uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi procesnopravni
odnos (u cjelini ili u pojedinim stadijumima i fazama) mogao da se, povodom konkretnog
krivinopravnog zahtjeva, obrazuje, razvija i zavri. Osnovne procesne pretpostavke su
uslovi neophodni za postojanje procesnopravnog odnosa, za omoguavanje procesa i
donoenje odluke uopte. Za obrazovanje krivinoprocesnog odnosa neophodno je da
postoje tri glavna procesna subjekta: sud, tuilac i osumnjieni, odnosno optueni, te da su
radnje koje oni preduzimaju procesne radnje. Ako neki od tih subjekata ne postoji ili ih nema
uopte ili radnje koje oni obavljaju nisu procesne radnje, nee se moi zasnovati
procesnopravni odnos. To e, na primjer, biti sluaj ako je u krivinom postupku umjesto
tuioca postupao pripravnik u tuilatvu, jer u tom sluaju nedostaje tuilac.

1.5.
Forme krivinog postupka
Forme krivinog postupka mogu biti opte i posebne, s tim da je opta ona forma postupka
koja je utvrena u zakonu kao tipina (normalna).
Posebni krivini postupci za odreene kategorije sudova propisuju postupanje razliito od
tipinog (normalnog). Zakon o krivinom postupku ne predvia nikakvu posebnu potpunu
formu postupanja, ali u pogledu postupka za izdavanje kaznenog naloga, postupka prema
maloljetnicima, postupka protiv pravnih lica i postupka za izricanje sudske opomene regulie
neke modifikacije u odnosu na tipino postupanje.
Posebni postupci nisu krivini postupci, jer se oni vode povodom krivinog postupka (prije, u
toku ili po zavretku). To su postupci: za primjenu mjera bezbjednosti, oduzimanje imovinske
koristi, opozivanje uslovne osude, za donoenje odluke o brisanju osude ili prestanku mjera
bezbjednosti i pravnih posljedica osude, za naknadu tete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih
prava lica neopravdano osuenih i neosnovano lienih slobode i postupak za izdavanje
potjernice i objave.
1.6.
Obim krivinog procesnog odnosa
Krivinog postupka ne moe biti bez prethodne sudske odluke kojom sud odluuje da li
postoje zakonski osnovi za voenje postupka. Polazei od toga treba uzeti da je krivini
postupak pokrenut potvrivanjem optunice (ne u momentu donoenja naredbe tuioca o
sprovoenju istrage, odnosno podizanja optunice, jer ti akti ne obavezuju sudiju).
Naime, ako zakonom nije drukije odreeno i ako se radi o krivinim djelima s propisanom
kaznom zatvora preko pet godina, posljedice pokretanja krivinog postupka, odnosno
ogranienje odreenih prava nastupa potvrivanjem optunice. U odnosu na krivina djela
za koja je propisana kazna zatvora do pet godina ili novana kazna kao glavna kazna,
posljedice pokretanja krivinog postupka nastupaju danom donoenja osuujue presude,
bez obzira na to da li je presuda stupila na pravnu snagu.
Krivini proces se zavrava pravnosnanim rjeenjem o obustavi postupka ili pravnosnanom
presudom. Zavreni krivini postupak moe se aktuelizirati u sluaju vanrednog pravnog
lijeka ponavljanja krivinog postupka.
2. CILJEVI I OPRAVDANJE KRIVINOG POSTUPKA
Neposredni cilj krivinog postupka je omoguavanje primjene materijalnog krivinog prava
na konkretan sluaj, tj. utvrivanje sudskom odlukom da li je krivino djelo izvreno, da li ga
je izvrio optueni, da li se optuenom moe izrei krivina sankcija. Pored ovog
neposrednog, krivini proces ima i konani cilj, koji je istovjetan sa ciljem materijalnog
krivinog prava (ijem ostvarenju krivini proces slui), a sastoji se u odbrani ili obezbjeenju
drutvenog poretka od kriminaliteta.
Opravdanje krivinog postupka nalazi se u injenici da je to najsigurniji nain reagovanja na
kriminalitet, jer obezbjeuje da nevin nee biti osuen i da kriv nee izbjei krivinu
sankciju. U stvari, potreba za krivinim postupkom dolazi iz istih onih razloga koji
opravdavaju i potrebu za pravom i zakonitou uopte.
3. POJAM PREDMET I DIOBA KRIVINOG POSTUPKA
3.1.
Pojam krivinog procesnog prava
Krivino procesno pravo je skup pravnih propisa kojima se odreuju procesne radnje, njihova
forma i unutranja vrijednost i odreuju procesni subjekti kao vrioci tih radnji i njihov pravni
poloaj (prava i dunosti).
3.2.

Predmet krivinog procesnog prava

Predmet krivinog procesa je utvrivanje postojanja krivinopravnog zahtjeva drave u


pojedinoj krivinoj stvari pokrenutoj povodom uinjenog krivinog djela. Taj se predmet
okonava donoenjem pravnosnane odluke o toj stvari.
3.3.
Dioba krivinog procesnog prava
Krivino procesno pravo, teorijski, se moe podijeliti i razvrstati u nekoliko grupa:
- redovno i vanredno
- opte i posebno
- osnovno i dopunsko
- glavno i sporedno
- trajno i privremeno
- unutranje i meunarodno
II IZVORI KRIVINOG PROCESNOG PRAVA
1. IZVORI KRIVINOG PROCESNOG PRAVA UOPTE
Izvori krivinog procesnog prava su zakonski i podzakonski propisi i meunarodni ugovori.
Oni se mogu podijeliti na izvore krivinog procesnog prava uopte i na konkretne izvore
krivinog procesnog prava u BiH. U odnosu na izvore krivinog procesnog prava uopte,
treba razlikovati pitanja nastanka i javljanja krivinog procesnog prava.
1.1.
Nastanak krivinog procesnog prava
Krivino procesno pravo nastaje normativnom aktivnou nadlenih dravnih organa, u
obliku zakona, drugih propisa i optih akata. Kao izvor prava od donoenja novog krivinog
procesnog zakonodavstva u BiH moe se smatrati i pravinost, koja predstavlja prirodno i
uroeno osjeanje pravde svakog ovjeka, pa i onoga koji sudi u krivinom postupku.
1.2.
Izvori javljanja krivinog procesnog prava
Krivine procesnopravne norme mogu biti sadrane u zakonu ili podzakonskom aktu.
Osnovno krivino procesno pravo javlja se u formi zakona, a sporedno moe biti sadrano i u
podzakonskim pravnim aktima. Pravne propise krivinog procesnog prava (osnovnog i
sporednog) donose Parlamentarna skuptina BiH, Parlament Federacije BiH, Narodna
skuptina RS i Skuptina BDBiH.
2. KONKRETNI IZVORI KRIVINOG PROCESNOG PRAVA BIH
S obzirom na njihovo porijeklo, konkretni izvori krivinog procesnog prava BiH mogu biti
unutranji ili meunarodni, a s obzirom na njihov rang - ustavni, zakonski ili podzakonski akti.
U odnosu na pitanje u kojoj je mjeri njihov sadraj posveen regulisanju krivinog postupka,
oni mogu biti glavni ili sporedni izvori krivinog procesnog prava.
(1) Glavni unutranji izvor zakonskog ranga ine Zakon o Krivinom Postupku; BiH,
FBiH, RS i BDBiH.
(2) Glavni unutranji izvori podzakonskog ranga su brojni i ovdje, npr, spada: Pravilnik
o unutranjem sudskom poslovanju.
(3) Glavni meunarodni izvori krivinog procesnog prava su: Europska Konvencija o
LJudskim Pravima, Meunarodni Pakt o Graanskim I Politikim Pravima, te Univerzalna
deklaracija o pravima ovjeka.
(4) Sporedni unutranji izvori krivinog procesnog prava u BiH mogu biti ustavnog
(Ustav BiH, Ustav Federacije BiH, Ustavi Kantona, Ustav RS i Statut BDBiH) i zakonskog
karaktera.
(5) Meunarodni sporedni izvori su: Konvencija protiv torture i drugih surovih,
neljudskih ili poniavajuih kazni i postupaka, Konvencija Savjeta Evrope o spreavanju
terorizma, Konvencija Vijea Evrope o borbi protiv trgovine ljudima, Konvencija UN protiv
transnacionalnog organizovanog kriminaliteta i sl.
III VAENJE KRIVINOG PROCESNOG PRAVA
1. VREMENSKO VAENJE KRIVINOG PROCESNOG PRAVA

Krivini postupak se vodi prema odredbama zakona koji je na snazi u asu preduzimanja
radnje.
Zakon o krivinom postupku vai od dana njegovog stupanja na snagu, ako nije drukije
propisano. S druge strane, prestaje da vai donoenjem novog zakona, koji se donosi
umjesto njega. Od ovog pravila najvaniji izuzeci su sljedei:
(a) Za krivine predmete u kojima je optunica stupila na pravnu snagu, postupci se
nastavljaju po dosadanjim propisima ako zakonom nije drukije odreeno.
(b) Za krivine predmete koji su ve presueni u drugom stepenu i kod kojih je na taj
nain proces skoro pri kraju. Tehniki je vrlo teko na jednu stvar koja je presuena u
drugom stepenu po jednom procesnom zakonu primijeniti odredbe o pravnim lijekovima iz
drugog (novog) procesnog zakona.
(c) Ako je na dan stupanja na snagu zakona o krivinom postupku bio u toku neki rok,
on e se raunati po dosadanjem zakonu o krivinom postupku, ako je to, s obzirom na
duinu roka, za stranke povoljnije.

2. PROSTORNO VAENJE KRIVINOG PROCESNOG PRAVA


U pogledu prostornog vaenja krivinog procesnog prava, vai u osnovi teritorijalni princip.
Krivini postupak na domaoj teritoriji vodi se po odredbama domaih krivinih procesnih
propisa i sudovi i drugi organi koji uestvuju u krivinom postupku smiju u tom postupku
primjenjivati samo nae pravo. Zakon o krivinom postupku primjenjuje se pred sudovima u
BiH bez obzira na to da li se postupak vodi prema domaem dravljaninu ili strancu, da li je
krivino djelo uinjeno u zemlji ili u inostranstvu i bez obzira na to da li je djelo izvreno
prema domaem dravljaninu ili prema strancu.
Dejstvo domaih krivinih propisa moe biti izuzetno iskljueno ili ogranieno na domaoj
teritoriji u sljedeim sluajevima:
(a) Kada se o tome sporazumiju drave.
(b) Strani propisi mogu se primjenjivati i u sluaju okupacije, bez pristanka domae
drave.
(c) Na sopstvenoj teritoriji domae pravo se ne primjenjuje na neka podruja na kojima
se nalaze diplomatske prostorije.
(d) Krivini procesni propisi domae drave ne primjenjuju se na strane ratne avione i
brodove koji se nalaze u naem obalnom moru po dozvoli domaih vlasti
3. VAENJE KRIVINOG PROCESNOG PRAVA U POGLEDU LICA
Krivino procesno pravo u BiH vai za sva lica na koja se mogu primijeniti krivini zakoni. Pri
tom je svejedno da li su u pitanju domai ili strani dravljani i da li se nalaze u zemlji ili u
inostranstvu. Od ovog pravila postoje izuzeci u pogledu jednog broja lica. To su lica koja
uivaju krivini procesni imunitet, a to znai da se protiv njih ne moe uopte voditi krivini
postupak, ili moe, ali samo uz odobrenje odreenog dravnog organa.
Postoji vie krivinih procesnih imuniteta. Imunitet je apsolutan (opti) kada spreava
gonjenje za svako krivino djelo (npr. diplomatski ili poslaniki imunitet). Imunitet je
relativan ili funkcionalan kada se odnosi samo na pojedina krivina djela koja se tiu funkcije
zbog koje je dat (npr. imunitet koji uivaju sudije i tuioci). Imunitet moe biti stalan (traje i
po prestanku funkcije) ili privremen, koji prestaje istekom funkcije koja ga je opravdavala.
Imunitet moe biti bezuslovan (ne moe se oduzeti prije isteka funkcije) ili uslovan, koji vai
ako ga nadleni organ ne ukine (bez obzira na to to funkcija jo traje).
Imuniteti se dijele i na unutranje i meunarodnopravne (ili diplomatske).
Meunarodnopravni imunitet sastoji se u zabrani da se protiv lica koja ga uivaju pokree
krivini postupak u zemlji u kojoj ona vre svoju misiju.
Kad su u pitanju unutranji imuniteti, potrebno je prethodno odobrenje nadlenog dravnog
organa za krivino gonjenje pojedinih lica, s tim da tuilac ne moe sprovesti istragu niti
podii optunicu, ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato.

Prema odredbama Zakona o imunitetu BiH, imunitet od krivinog gonjenja uivaju samo
poslanici i lanovi Parlamentarne skuptine BiH. Meutim, ovakav imunitet nije opta
prepreka za krivino gonjenje, pa se protiv lica koja uivaju ovaj imunitet primjenjuju pravila
voenja krivinog postupka propisana zakonom.
Sudije i tuioci uivaju samo funkcionalni imunitet: ne mogu biti krivino gonjeni, uhapeni ili
zadrani u pritvoru niti mogu odgovarati u graanskom postupku za miljenja koja daju ili za
odluke koje donose u okviru svojih slubenih dunosti. Isto tako, posjedovanje imuniteta
nee sprijeiti ni odgoditi istragu u krivinom ili graanskom postupku koja se u nekoj stvari
u skladu sa zakonom vodi protiv sudije ili tuioca.
4. VAENJE KRIVINOG PROCESNOG PRAVA U POGLEDU PREDMETA
Krivino procesno pravo vai za postupanje i odluivanje o onome to moe biti glavni
predmet (causa criminalis) ili sporedni predmet (imovinskopravni zahtjev, prejudicijalna
pitanja i trokovi postupka) krivinog postupka. Osim toga, krivino procesno pravo regulie i
postupak rjeavanja pojedinih specijalnih i dopunskih procesnih predmeta koji nastaju u toku
postupka po glavnom predmetu ili kao posljedica sprovedenog krivinog postupka
(meunarodna pravna pomo, ekstradicija, naknada tete zbog neopravdane osude, brisanje
osude i dr).

IV ODNOS KRIVINOG PROCESNOG PRAVA PREMA OSTALIM GRANAMA PRAVA


(1) Pored krivinog procesa, kao kaznenog procesa, i krivinog procesnog prava, kao
prava kojim je ureen taj proces, postoje u BiH jo dva kaznena procesa i dva kaznena
procesna prava. Tako imamo prekrajni postupak, koji je ureen prekrajnim procesnim
pravom i disciplinski kazneni postupak, koji je ureen disciplinskim procesnim pravom.
(2) Parnini postupak je takoe sudski postupak, jer se parnica odvija samo pred
sudom. U krivinom postupku sudovi odluuju o primjeni krivine sankcije na izvrioca
krivinog djela, dok u parninom postupku sud odluuje o imovinskopravnim i drugim
graanskopravnim sporovima fizikih i pravnih lica. Odnos izmeu ovih postupaka ogleda se
i u tome to parnini i krivini postupak sadre ista dokazna sredstva i procesna naela, iako
su neka naela u pojedinim parninim situacijama drukije izraena.
(3) Utvrivanje vanih injenica u krivinom postupku najee nije mogue bez
pomoi i oslonca na druge nauke, koje krivini postupak istrauju sa drugih, vanpravnih
aspekata. Radi se o dopunskim i pomonim krivinoprocesnim naukama. U dopunske
krivinoprocesne nauke spadaju: istorija krivinog procesnog prava, uporedno krivino
procesno pravo, meunarodno krivino procesno pravo, psihologija krivinog postupka,
krivinoprocesna politika, krivinoprocesna sociologija i filozofija krivinog postupka.
Pomone krivinoprocesne nauke su: kriminalistika, sudska medicina, kriminologija, pravna
logika i pravna etika.
V TUMAENJE KRIVINOG PROCESNOG PRAVA
Prilikom tumaenja normi krivinog procesnog prava primjenjuju se pravila iz opte teorije
prava, sa odreenim izuzecima. Potrebno je istai da je primjena analogije dozvoljena i u
krivinom procesnom pravu i to za popunjavanje praznina u zakonu.
Tumaenje i analogija dobijaju sve vei znaaj i u krivinom procesnom pravu. Sve ee
izmjene i dopune zakona i drugih propisa, hitnost u postupku njihovog donoenja i slino,
trae korienje tumaenja.
Jedinstvenoj primjeni normi krivinog procesnog prava doprinose i naelni pravni stavovi o
pitanjima koji su od interesa za primjenjivanje federalnih zakona koje zauzima Vrhovni sud
FBiH na proirenoj optoj sjednici.

SUBJEKTI KRIVINOG POSTUPKA


I OPTA IZLAGANJA O PROCESNIM SUBJEKTIMA
1. POJAM I VRSTE PROCESNIH SUBJEKATA
1.1.
Pojam procesnih subjekata
Krivinoprocesni subjekti su procesno sposobna fizika ili pravna lica koja na osnovu
zakonom predvienih prava i dunosti u krivinom postupku, preduzimanjem odreenih
radnji, stupaju u krivinoprocesni odnos, odnosno doprinose ostvarenju krivinoprocesnog
zadatka. Sva lica koja uestvuju u krivinom postupku nisu procesni subjekti. Naslov
procesnog subjekta imaju samo oni uesnici krivinog postupka koji stupaju u krivini
procesnopravni odnos i u njemu vre procesnopravnu funkciju - suenja, gonjenja i odbrane
(procesni subjekti u uem smislu) ili imaju odreena druga prava i obaveze (procesni
subjekti u irem smislu, kao to je npr. oteeni). Prema tome, procesni subjekt je subjekt
krivinog procesnog odnosa.
1.2.
Vrste procesnih subjekata
Procesni subjekti su samo ona lica koja su neophodna da bi se mogao zasnovati, tei i
okonati krivinoprocesni odnos.
Glavni ili osnovni procesni subjekti su:
a) sud - kao samostalni i nezavisni dravni organ,
b) tuilac - koji vri funkciju krivinog gonjenja i
c) osumnjieni, odnosno optueni - koji vri funkciju odbrane.
Sporedni procesni subjekti imaju odreena i ograniena ovlatenja u krivinom postupku, a
tu spadaju:
a) oteeni, koji se javlja na strani tuioca,
b) pravno ili fiziko lice, prema kojem treba izrei mjeru bezbjednosti oduzimanja
imovinske koristi, te
c) organ starateljstva u postupku prema maloljetnicima.

2. OSNOVNA PROCESNA NAELA O PROCESNIM SUBJEKTIMA


Posmatrano istorijski, krivini postupak je bio: optuni (akuzatorski), istrani (inkvizitorski) i
mjeoviti (akuzatorsko - inkvizitorski).
2.1.
Optuno (akuzatorsko) naelo
Optuno naelo u krivinom postupku postoji ako su osnovne procesne funkcije (gonjenje,
odbrana i presuenje) povjerene odvojenim i nezavisnim subjektima. Kao stranke u
postupku, tuilac i optueni su potpuno ravnopravni. Postupak se pokree na zahtjev
tuioca, koji ne mora biti dravni organ. Optueni, koji vri funkciju odbrane, samostalan je
subjekt, sa mogunou vrenja odbrane lino ili preko strunog branioca. Optueni je duan
da se upusti u proces koji je protiv njega pokrenut, sa obavezom da se odazove na poziv
suda i daje odgovor na tubu.
Uloga suda u ovom postupku je pasivna. Sud ne uestvuje aktivno u dokazivanju, ve
nadzire izvoenje dokaza kao i druge procesne radnje koje izvode stranke. Postupak je
oblikovan kao spor izmeu dvije stranke pred nepristrasnim sudom. Objektivan poloaj suda
obezbjeuje se injenicom da sud ne moe zapoeti krivini postupak po sopstvenoj
inicijativi, nego samo aktom tuioca.
2.2.
Istrano (inkvizitorsko) naelo
Osnovna karakteristika istranog (inkvizitorskog) naela je u tome to u istranom postupku
ne postoje stranke, te to su sve tri osnovne procesne funkcije (gonjenje, odbrana i suenje)
povjerene sudu. Inkvizitorski postupak se dijeli na istragu i suenje. Prava optuenog u
postupku bila su minimalna, a lina odbrana skoro nemogua.
Sudija ne moe da osudi ako nije prikupljena koliina i kakvoa dokaza odreena u zakonu
(negativna teorija zakonskih dokaza), odnosno mora da osudi ako je prikupljena koliina i
kakvoa dokaza odreena u zakonu (pozitivna teorija zakonskih dokaza). Ako inkvirent nije
bio u mogunosti da pribavi onu koliinu i kakvou dokaza koja se zakonom trai, to je
postizao torturom (fiziko muenje okrivljenog radi dobijanja priznanja). Priznanje je bilo
najjai dokaz, tzv. kraljica dokaza (regina probandi).
Osim osuujue i oslobaajue presude, postojalo je i oslobaanje usljed nedostatka dokaza
(absolutio ab instantia), po kome je uinilac i dalje sumnjiv da je uinio krivino djelo, pa se
postupak mogao obnoviti.
2.3.
Mjeovito (akuzatorsko inkvizitorsko) naelo
Krivini postupak mjeovitog tipa, u prvom stepenu, dijeli se na dva osnovna dijela:
pripremni postupak (izviaj, istraga) i glavni pretres, sa donoenjem i objavljivanjem odluke.
Pored ta dva osnovna dijela, postoji i trei, prelazni dio - postupak optuenja, sa
eventualnom kontrolom ispravnosti optube.
a) Akuzatorske karakteristike - Funkcije optube, odbrane i suenja su odvojene i
predate posebnim organima, u emu je sadrana garancija objektivnog suenja.
Gonjenje vri tuilac i postupka nema bez tuioca, koji odreuje obim i predmet
suenja. Vrenje gonjenja pripada, po pravilu, posebno organizovanom javnom
tuilatvu, koje je dravni organ, a pokree postupak po slubenoj dunosti (ex
officio), bez obzira na to da li to eli eventualni oteeni graanin. Sam optueni ima
neograniene procesne mogunosti odbrane (pravo na pomo branioca, pravo da zna
koje mu se djelo stavlja na teret, pravo na utnju, pravo na predlaganje izvoenja
dokaza i prisustvovanje njihovom izvoenju, ukljuujui i razgledanje spisa
predmeta). Na glavnom pretresu vae osnovna krivino-procesna naela (javnosti,
usmenosti, kontradiktornosti, neposrednosti i dr.) i u njemu, pored suda, uestvuju i
stranke. Sud donosi presudu na osnovu dokaza koji su izneseni na glavnom pretresu,
uz pravo stranaka da ispituju svjedoke i vjetake.
b) Inkvizitorske karakteristike - Podjeljen na pripremni stadijum, stadijum istrage i
stadijum glavnog pretresa. Poseban dravni organ goni izvrioce krivinih djela ex
officio, bez obzira na volju lica koje je krivinim djelom oteeno; isti organ vri i
krivino gonjenje i istraivanje injenica. Pripremni postupak je tajan i pravo odbrane
u njemu ogranieno (to se posebno odnosi na pravo osumnjienog da razgleda spise

predmeta koji ga terete). Pravo suda je da na glavnom pretresu ispituje svjedoke i


vjetake itd.
II SUD
1. POJAM I VRSTE KRIVINIH SUDOVA
1.1.
Pojam krivinog suda
Sudovi su samostalni i nezavisni od zakonodavne i izvrne ovlasti i njima pripada sudska
vlast.
U procesnom smislu, sud je organ koji je ovlaen da raspravlja pojedinu krivinu stvar.
Pojam suda u procesnom smislu podrazumijeva sud koji neposredno vri sudsku funkciju, tj.
nadlean je da rjeava krivine, graanske i upravne stvari, dok je sud u ustavnom smislu
izraz upravne i unutranje organizacije pravosua.
U sudu se obrazuj i sudska odjeljenja, prema sutini materije koju pojedina vijea
raspravljaju. Krivino odjeljenje, obuhvata sva krivina, a graansko odjeljenje, obuhvata sva
graanska vijea, s tim da su u kantonalnim, odnosno okrunim sudovima mogua i druga
odjeljenja.
1.2.
Vrste krivinih sudova uopte
Uobiajeno je da se sudovi, u pogledu ovlaenja koja imaju u odnosu na suenje, dijele na
redovne i vanredne.
a) Redovni su oni sudovi iji su organizacija i postupak redovni, jer se zasnivaju na
opteusvojenim pravnim standardima. Redovni sudovi mogu biti sudovi opte
nadlenosti i specijalizovani sudovi. Sudovi opte nadlenosti sude, po pravilu, za sva
krivina djela i za sve optuene, sem onih iz nadlenosti specijalizovanih sudova.
Specijalizovani sudovi sude samo za odreena krivina djela ili samo za krivina djela
odreenih uinilaca. Takvi su ranije bili vojni sudovi.
b) Vanredni sudovi (koji se osnivaju kao privremeni ili stalni), u suenju za odreene
krivine predmete ili u pogledu organizacije, odstupaju od redovnih sudova.
Pored toga, sudovi mogu biti; pozivni (bez graana krivini sudovi), mjeoviti (u kojima
graani sude ravnopravno sa pozivnim sudijama) i porotni (gdje graani odluuju o
injeninim, a pozivne sudije o pravnim pitanjima).
Znaajna je i podjela sudova prema rangu i stepenu, odnosno instanci. Sudovi kojima je
povjereno suenje sa drutvenog gledita znaajnijih i teih krivinih djela su sudovi vieg
ranga, a sudovi kojima je povjereno suenje sa drutvenog gledita lakih i manje znaajnih
krivinih djela su sudovi nieg ranga (rang je vezan za prvostepenu stvarnu nadlenost.
S obzirom na funkcionalnu nadlenost, od znaaja je i podjela sudova na istrane i presudne.
Istrani sudovi su oni koji vode prethodni postupak, a presudni sudovi odluuju o krivinoj
stvari u meritumu.

1.3.
Vrste krivinih sudova u BIH
a) Optinski sudovi FBIH i Osnovni sudovi RS - Optinski sudovi u FBIH, a koji se u RS
nazivaju osnovni sudovi, su nadleni da sprovode samo prvostepeni krivini postupak za
krivina djela odreene teine. Ovi sudovi se osnivaju za podruje jedne ili vie optina
u kantonu (u FBIH), odnosno za podruje jedne ili vie optina (u RS). Sudije optinskog
ili osnovnog suda bira Visoki sudski i tuilaka savjet BIH. Sredstva za rad optinskih
sudova obezbjeuju kantoni, a za osnovne sudove budet RS.
b) Osnovni sud BD BIH - Osnovni sud BD BIH je nadlean da u prvom stepenu rjeava
sve krivine predmete. Ukoliko posebne okolnosti nalau, a sam sud ustanovi da je to u
interesu efikasnosti i ekonominosti postupka, Osnovni sud BD BIH i Apelacioni sud BD
BIH mogu zasjedati van sjedita suda, i to na nekom drugom mjestu u Brko distriktu.
Sudije Osnovnog suda BD BIH bira Visoki sudski i tuilaka savjet BIH, a sredstva za rad
ovog suda obezbjeuju se u budetu BD BiH.

c) Kantonalni sudovi FBIH i Okruni sudovi RS - Kantonalni sudovi, a koji se u RS


nazivaju okruni sudovi sude u prvom stepenu za krivina djela iz svoje stvarne
nedlenosti i u drugom stepenu po albama stranaka protiv presuda optinskog ili
osnovnog suda. Kantonalni ili okruni sudovi vre i druge zakonom odreene poslove u
obavljanju krivine sudske funkcije. Kantonalni sudovi se osnivaju za podruje jednog
kantona, a okruni za podruje dva ili vie osnovnih sudova. Sudije kantonalnog ili
okrunog suda bira Visoki sudski i tuilaka savjet BIH. Uslove za rad kantonalnih sudova
obezbjeuju kantoni, a okrunih sudova budet RS.
d) Apelacioni sud BD BIH - Apelacioni sud BDBIH je sud drugog, odnosno treeg stepena
u odnosu na Osnovni sud BDBiH. Sudije Apelacionog suda BD BIH bira Visoki sudski i
tuilaka savjet BiH, a sredstva za rad ovog suda obezbjeuju se u budetu BD BIH.
e) Vrhovni usud FBIH i RS - Vrhovni sud FBIH (sa sjeditem u Sarajevu) i Vrhovni sud RS
(sa sjeditem u Banjoj Luci) su sudovi druge instance u odnosu na odluke kantonalnih,
odnosno okrunih sudova. Takoer su i sudovi tree instance, tj. odluuju o albama
protiv drugostepenih odluka kantonalnih ili okrunih sudova, kad je takva alba izuzetno
dozvoljena, te obavljaju druge poslove odreene zakonom. Sudije vrhovnih sudova bira
Visoki sudski i tuilaka savjet BIH, a sredstva za njihov rad obezbjeuju se u budetu
FBIH, odnosno budetu RS.
f) Sud BIH - Osnivanjem Suda BIH omogueno je pruanje sudske zatite u stvarima koje
spadaju u nadlenost drave BiH, to prema Ustavu BIH predstavlja preduslov za
uspostavljanje vladavine prava u BIH. Ovaj sud ima optu sjednicu i tri odjeljenja.
Sudska odjeljenja su: a) krivino, b) upravno i c) apelaciono odjeljenje (ukljuujui
nadlenost po albi u postupku provoenja izbora). Krivino i Apelaciono odjeljenje imaju
po tri odjela. Krivino bi Apelaciono odjeljenje se sastoje od po najmanje deset sudija, a
odjeljenja sude u vijeima sastavljenim od po troje studija. Sud ima svoju stvarnu
nadlenost i u krivinopravnoj oblati, u primjeni i koordinaciji meunarodnih i
meuentitetskih krivinopravnih propisa u situacijama kada meunarodni kriminalitet
prelazi granice BiH, odnosno kada entitetski kriminalitet prelazi granice entiteta, a u sve
to su ukljueni i odnosi sa Interpolom. Krivino odjeljenje sastoji se od tri odjela: a) Odjel
1 za ratne zloine b) Odjel 2 za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju i c)
Odjel 3 za sva ostala krivina djela iz nadlenosti Suda.

2. NEZAVISNOST SUDSTVA I SUDIJA


Naelo nezavisnosti suda i sudije znai da su sudovi, a time i sudije u svome radu nezavisni,
tj. da na njihov rad ne moe niko uticati. To je nezavisnost prema predstavnicima legislative i
egzekutive, kao i prema svakom drugom uticaju. Zabrana uticanja na sud ne odnosi se samo
na dravne organe, nego i na sve druge (politike organizacije, sredstva javnog informisanja,
javno mnjenje, stranke u postupku i dr).

Sudska nezavisnost moe biti shvaena kao stvarna ili supstancijalna nezavisnost (koja treba
da obezbijedi nezavisno vrenje sudske funkcije, tj. potinjenost sudije zakonu), lina
nezavisnost (koja titi sudiju od kontrole i uticaja izvrne vlasti i obezbjeuje njegovu
podobnost da se odupre svakom drugom uticaju), kolektivna nezavisnost (suda kao
dravnog organa), interna nezavisnost (koja treba da eliminie uticaj drugih sudija, vieg
autoriteta ili vieg ranga na sudiju koji postupa u odreenom sluaju).
Nezavisnost sudije treba da se obezbijedi i garantovanjem da on nee biti kanjavan
premjetanjem iz jednog suda u drugi, to se postie ustanovom nepokretnosti
(nepremjestivosti) sudije. To se osigurava garantovanjem sudiji da moe biti rasporeen na
rad u drugi sud istog ili nieg nivoa pod uslovom da na to pristane taj sudija.
Od upuivanja u drugi sud uz pristanak sudije, treba razlikovati upuivanje bez pristanka
sudije. Sudija se moe bez njegovog pristanka uputiti u drugi sud da vri dunost sudije na
period od najdue tri mjeseca, i to samo u sluaju ako se takvo upuivanje vri u cilju
njegovog uea u radu na pojedinanom predmetu u sudu u koji se vri upuivanje ili u
sluaju da nijedan drugi sudija nije pristao na to.
Inkompatibilnost sudijske funkcije sa obavljanjem drugih funkcija, poslova i aktivnosti
predvia Zakon o Visokom Sudskom i Tuilakom Vijeu, kao jednu od garancija sudske
nezavisnosti. Odredbe ovog zakona reguliu optu zabranu vrenja nespojivih funkcija, u
koju spadaju sljedee zabrane: (a) sudija ne smije obavljati bilo kakvu dunost koja je
nespojiva s njegovom dunosti ili koja moe imati negativan uticaj na nezavisnost ili ugled
sudijske dunosti, (b) sudija ne smije biti lan niti obavljati bilo kakvu dunost u organima
politikih stranaka, odnosno udruenjima ili fondacijama povezanim s politikim strankama i
mora se uzdravati od uea u aktivnostima politikih stranaka koje imaju javni karakter,
(c) sudija ne smije biti lan bilo kakve organizacije koja vri diskriminaciju na osnovu rase,
boje, pola, polne opredijeljenosti, vjerske pripadnosti ili etnikog porijekla ili nacionalne
pripadnosti, niti smije ugovoriti korienje objekata koji pripadaju takvim organizacijama i
mora istupiti iz takvih organizacija odmah nakon to sazna za takvo njihovo postupanje. Uz
to, postoji i zabrana vrenja javnih dunosti, dunosti iz pravne oblasti i drugih dunosti, na
osnovu kojih sudija ne smije: (1) vriti bilo kakvu drugu javnu dunost koja je nespojiva s
vrenjem sudijske dunosti, osim ako Zakon o Visokom Sudskom i Tuilakom Vijeu nije
drukije propisano; (2) biti advokat, notar ili obavljati druge poslove koji se obavljaju uz
naplatu, a koji su nespojivi s vrenjem dunosti sudije, osim ako zakonom nije drukije
propisano; (3) biti lanovi upravnog ili nadzornog odbora javnih ili privatnih preduzea ili
drugih pravnih lica; (4) obavljati bilo kakve druge dunosti koje mogu ometati vrenje
dunosti sudije.
3. UNUTRANJE UREENJE SUDOVA
Unutranje ureenje sudova odnosi se, prije svega, na brojni sastav suda, uee graana u
vrenju pravosua, imenovanje i razrjeenje sudija (apstraktna sposobnost) i izuzee sudija
(konkretna sposobnost).
3.1.
Brojni sastav sudova
Kao organ u postupku, sud moe biti sastavljen od jednog sudije (sudija pojedinac) ili od vie
sudija (vijee).
Brojni sastav suda je zakonom odreen na sljedei nain:
a. U prvom stepenu sudovi sude u vijeima sastavljenim od trojice sudija za krivina
djela za koja se po zakonu moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea kazna.
b. Sudija pojedinac u prvostepenom sudu sudi krivina djela za koja je propisana kao
glavna novana kazna ili kazna zatvora do deset godina.
c. U drugom stepenu sudovi sude u vijeima sastavljenim od trojice sudija.
d. U treem stepenu sud sudi u vijeu od trojice sudija.
e. U vijeu sastavljenom od trojica sudija sud odluuje o albama protiv rjeenja kada je
to odreeno zakonom i donosi odluke van glavnog pretresa (tzv. vanraspravno
vijee).
f. Osim sudije pojedinca koji sudi odreena krivina djela, u prvostepenim sudovima
postoje i druge sudije koje ne sude, ve kao pojedinci donose druge odluke, odnosno
obavljaju druge radnje u postupku. To su: sudija za prethodni postupak, sudija za
prethodno sasluanje, predsjednik suda i predsjednik vijea.

10

g. U vijeu sastavljenom od trojice sudija, sud odluuje i o zahtjevu za ponavljanje


postupka.
h. O zahtjevu za zatitu zakonitosti Vrhovni sud RS odluuje u vijeu sastavljenom od
pet sudija.
3.2.
Uee graana u vrenju krivinog pravosua
Pod sudijom po pozivu razumiju se oni koji su kao sudije u radnom odnosu i koji pripadaju
stalnom sudskom redu. Sudija graanin ne vri funkciju stalno, nego povremeno, uz drugo
glavno zanimanje.
Pravo porotno suenje je oblik suenja u kojem graani obrazuju posebno sudsko vijee, tzv.
porotu. U sutini, porota je duna da utvrdi injenino stanje i da na osnovu toga oglasi
optuenog krivim ili da ga oslobodi od optube. Porotno suenje u nepravom vidu je takav
oblik uea graana u suenju, u kome pozivne sudije i graani kao sudije porotnici
obrazuju jedno jedinstveno vijee, tzv. mjeoviti sud.
3.3.
Subjektivna sposobnost sudije
Subjektivna sposobnost sudije javlja se u dva vida: kao apstraktna (opta) sposobnost za
uestvovanje u bilo kom procesu i kao konkretna (relativna) sposobnost, tj. sposobnost
jednog apstraktno sposobnog sudije da uestvuje u postupku po odreenoj krivinoj stvari.
Da bi neko lice bilo sudija i da bi moglo uestvovati u suenju, mora biti imenovano za
sudiju, u skladu sa zakonom, i uvedeno u sudijsku dunost kod suda u kojem je sudija.
Uvoenje u dunost postie se stupanjem na dunost po datoj sveanoj izjavi. Prije stupanja
na dunost, imenovani sudija daje sveanu izjavu usmeno pred predsjednikom Visokog
sudskog i tuilakog vijea BiH ili lanom ovog vijea koga ovlasti predsjednik, kao i
stavljanjem potpisa na izjavi.
3.3.1. Imenovanje sudija
Naelno, sudije je potrebno birati, odnosno razrjeavati na nain kojim se obezbjeuje
sposobnost za vrenje sudijske funkcije i nezavisnost izabranih sudija.
Da bi jedno lice steklo svojstvo sudije mora da ispunjava sljedee opte uslove: (1) da je
dravljanin BiH; (2) da je intelektualno i fiziki sposobno da obavlja sudijsku dunost; (3) da
ima diplomu pravnog fakulteta iz BiH ili SFRJ ili nekog drugog pravnog fakulteta, pod
uslovom da je diploma koju je izdao taj pravni fakultet nostrificirana u skladu sa zakonom;
(4) da ima poloen pravosudni ispit u BiH ili u SFRJ; (5) izuzetno, da ima poloen pravosudni
ispit u periodu od 6. aprila 1992. do 31. marta 2004. godine u nekoj od drava koje su ranije
bile dio SFRJ i da je vrilo dunost sudije ili tuioca u BiH u periodu od 6. aprila 1992. do 31.
marta 2004. godine; (6) da se odlikuje profesionalnom nepristrasnou, visokim moralnim
kvalitetima i dokazanim strunim sposobnostima, kao i da ima odgovarajuu obuku i strunu
spremu.
Osim ovih optih uslova, kao poseban uslov predvieno je i radno iskustvo na poslovima
pravne struke, koje je razliito i zavisno je od suda za koji se sudija bira. Prema tome, za
sudiju optinskog (osnovnog) suda moe biti izabrano lice koje, pored optih uslova, ima
najmanje tri godine radnog iskustva na pravnim poslovima nakon poloenog pravosudnog
ispita. Za sudiju kantonalnog (okrunog) suda poseban uslov je radno iskustvo od najmanje
pet godina (kao sudija, tuilac, advokat ili drugo relevantno pravno iskustvo), a za sudije
vrhovnih sudova FBiH i RS i Apelacionog suda BDBiH - najmanje osam godina.
Sudije Suda BiH moraju imati najmanje osam godina relevantnog radnog iskustva na
pravnim poslovima nakon poloenog pravosudnog ispita.
3.3.2. Izborni postupak
Predsjednike i sudije, ukljuujui i dodatne sudije, bira i razrjeava Visoko sudsko i tuilako
Vijee BiH, a koje ini 15 lanova. U skladu sa popisom stanovnitva BiH iz 1991. godine,
sastav Savjeta ini est Bonjaka, pet Srba, tri Hrvata i jedan lan iz reda Ostalih.
Imenovanju sudija prethodi javni konkurs za upranjena mjesta koji se objavljuje za cijelu
teritoriju BiH i to na nain koji odredi Visoko sudsko i tuilako Vijee BiH. Prilikom donoenja
odluke o imenovanju Vijee vodi rauna o krierijima, ako to su; struno znanje, radno
iskustvo i radni rezultati, zatim sposobnost pokazana kroz objavljivanje naunih radova i
drugih aktivnosti u struci, te komunikativnost, odnosni sa radnim kolegama i sl. Vijee moe
uvesti i kvalifikaciono testiranje kandidata u pisanoj formi.

11

Odluka o imenovanju kandidata na dunost sudije donosi se u skladu sa Zakonom o Visokom


Sudskom i Tuilakom Vijeu i sadri obrazloenje u pisanoj formi.
Sudijska funkcija je stalna. Predsjednici sudova biraju se na est godina (Sud BiH, vrhovni
sudovi entiteta, kantonalni, odnosno okruni sudovi i Apelacioni sud BD), odnosno etiri
godine (optinski, odnosno osnovni sudovi) i mogu biti ponovo birani. Predsjednik suda je
jedan od sudija imenovanih u odnosni sud i treba da posjeduje dokazane rukovodne i
organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda.

3.3.3. Odgovornost sudije


Sudija je nezavisan, ali je, u isto vrijeme, i odgovoran za eventualne zloupotrebe sudijske
funkcije.
a) Krivina odgovornost sudije. Sudija odgovara samo za krivina djela uinjena u
vrenju slubene dunosti sa umiljajem.
b) Graanska odgovornost sudije. Za tetu koju sudija uini svojim nezakonitim ili
nepravilnim radom graanima ili pravnim licima odgovara BiH, odnosno entitet (kanton)
ili Brko distrikt koji finansiraju rad sudova.
c) Prestanak mandata za vrenje dunosti. Mandat prestaje: (1) kad navri starosnu
dob propisanu za obavezan odlazaku penziju (70 god. ivota); (2) za predsjednika suda
nakon isteka perioda za koji je imenovan; (3) u sluaju podnoenja ostavke; (4) u sluaju
razrjeenja od strane Visokog sudskog i tuilakog savjeta BiH, a kao rezultat
disciplinskog postupka; (5) ako se dokae, na osnovu medicinske dokumentacije, da je
trajno izgubio radnu spososobnost za obavljanje sudijske funkcije.
d) Udaljenje sudije od dunosti. Sudija se obavezno privremeno udaljava od dunosti
dok se nalazi u pritvoru i takvo udaljenje traje dok je odreen pritvor. Fakultativno
(diskreciono) udaljenje sudije mogue je: (1) ako je protiv njega pokrenuta istraga u
krivinom postupku; (2) ako je protiv njega tuilac podigao optunicu za krivino djelo;
(3) ako je protiv njega pokrenut postupak za njegovo razrjeenje; (4) ako je protiv njega
pokrenut disciplinski postupak za disciplinski prekraj; (5) ako je vrenje slubenih
dunosti oteano zbog njegovog mentalnog, emocionalnog ili fizikog stanja.
3.4.
Konkretna sposobnost sudije
Apstraktno sposoban sudija, koji to postaje izborom i uvoenjem u dunost, mora biti i
konkretno sposoban da bi uestvovao u postupku po jednoj krivinoj stvari. Da bi mogao
suditi u konkretnom sluaju, sudija mora biti objektivan (nepristrasan). Konkretna
sposobnost sudije obezbjeuje se raznim oblicima izuzea.
3.4.1. Pojam i vrste izuzea
Izuzee sudije je ustanova krivinog procesnog prava putem koje se iz krivinog postupka
odstranjuje sudija u sluaju kada postoje razlozi koji ga ine nepodobnim za vrenje sudijske
funkcije ili pobuuju sumnju u njihovu nepristrasnost i na taj nain se istovremeno doprinosi
objektivnom i nepristrasnom ostvarivanju krivinoprocesnog zadatk. Zadatak ove
krivinoprocesne ustanove je da iz vrenja sudijske funkcije odstrani sudiju koji se javlja kao
nepodoban za suenje u konkretnoj krivinoj stvari.
Izuzee je odstranjivanje sudije iz postupka zbog sumnje u njegovu nepristrasnost, koju
izaziva odreena veza izmeu sudije i predmeta suenja ili pojedinih uesnika u postupku.
Ta veza predstavlja osnov izuzea i mora biti konkretna. Zato se moe traiti samo izuzee
poimenino odreenog sudije, ne i svih sudija jednog suda ili izuzee svih sudova.
Izuzee se moe javiti kao:
- iskljuenje osnovi koji sami po sebi izazivaju nepovjerenje u nepristranost sudije
- odstranjenje izuzee na zahtijev stranaka koje sumnjaju u nepristranost sudije
- uzdranje izuzee na zahtijev samog sudije
3.4.2. Osnovi izuzea
Osnovi (razlozi) iskljuenja, zbog kojih se sudija obavezno mora uzdrati od vrenja dunosti
u konkretnom sluaju su sljedei:
1. Kada je oteen krivinim djelom koje je predmet postupka.

12

2. Kada mu je osumnjieni, odnosno optueni, njegov branilac, tuilac, oteeni, njegov


zakonski zastupnik ili punomonik, brani, odnosno vanbrani drug ili srodnik po krvi
u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobonoj liniji do etvrtog stepena, a po tazbini
do drugog stepena.
3. Kada je sa osumnjienim, odnosno optuenim, njegovim braniocem, tuiocem ili
oteenim u odnosu staraoca, staranika, usvojioca, usvojenika, hranioca ili
hranjenika.
4. Kada je u istom krivinom predmetu uestvovao kao sudija za prethodni postupak,
sudija za prethodno sasluanje ili je postupao kao branilac, zakonski zastupnik ili
punomonik oteenog, odnosno tuioca ili je sasluan kao svjedok ili kao vjetak.
5. Kada je u istom predmetu uestvovao u donoenju odluke koja se pobija albom.
6. Ako postoje druge okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.

3.4.3. Postupak izuzea


Zahtjev za izuzee mogu podnijeti i stranke i branilac. Izuzee je u javnom interesu i zato ga
moe traiti bilo koja stranka. Izuzee se ne moe postaviti tako da se trai izuzimanje
cijelog suda ili cijelog vijea. Moe se traiti samo izuzee poimenino odreenog sudije koji
u predmetu postupa, tj. koji vri sudijsku dunost u odreenom predmetu.
Forma i nain podnoenja zahtjeva nije predvien, to znai da se zahtjev, kao i svi podnesci
mogu podnijeti u pisanoj formi i usmeno na zapisnik koji se vodi pri vrenju svake radnje u
postupku.
O zahtjevu za izuzee odluuje opta sjednica suda, i to u formi rjeenja, a zahtjev se moe
odbaciti, odbiti ili usvojiti. Zahtjev se odbija ako se utvrdi da razlozi navedeni u njemu nisu
osnovani. Odbijanjem zahtjeva prestaje suspenzija sudije.
Zakon propisuje procesnu sankciju samo u sluaju ako je na glavnom pretresu uestvovao
sudija koji je morao biti iskljuen. Tada postoji apsolutna povreda odredaba krivinog
postupka.
3.4.4. Druga izuzea
Odredbe o izuzeu sudije shodno se primjenjuju i na izuzee tuilaca i lica koja su na osnovu
zakona ovlaena da tuioca zastupaju u postupku, zapisniare, sudske tumae, struna lica,
kao i na vjetake - ako za njih nije ta drugo odreeno. Tuilac je nadlean da odluuje o
izuzeu svih onih lica koja su ovlaena da ga zamjenjuju, kao i o izuzeu ovlaenih
slubenih lica, a o izuzeu tuioca odluuje kolegij tuilatva. Svjedok je, po prirodi stvari,
nezamjenjiv, pa njegovog izuzea nema. O izuzeu zapisniara, tumaa, strunog lica i
vjetaka odluuje vijee, predsjednik vijea ili sudija, a do podizanja optunice tuilac.
4. SPOLJANJE UREENJE SUDOVA
Spoljanje ureenje sudova svodi se, uglavnom, na pitanja sudskih nadlenosti i pravne
pomoi.
4.1.
Sudske nadlenosti u krivinim stvarima
Nadlenost je pravo i dunost jednog suda da rasvijetli i rijei odreenu krivinu stvar, u
skladu sa zakonom. To je djelokrug suda, utvren unaprijed zakonskim propisima.
Nadlenosti u krivinim stvarima mogu biti redovne i vanredne. Redovne su: stvarna,
mjesna i funkcionalna, a vanredne: nadlenost po meusobnoj vezi krivinih djela,
delegirana i nareena.
4.2.
Redovne nadlenosti
4.2.1. Stvarna nadlenost
Stvarna nadlenost uopte pravo je i dunost jednog suda prvog stepena da sudi odreeno
krivino djelo zbog njegove prirode, drugih njegovih osobina i svojstava njegovog izvrioca.
Kriterijumi za odreivanje stvarne nadlenosti dati su u zakonima o sudovima. Oni se ne
nalaze u zakonu o krivinom postupku, zbog toga to se uzima da pitanja broja prvostepenih

13

sudova i njihove stvarne nadlenosti nisu pitanja krivinog postupka, ve pitanja organizacije
sudova, koja se ureuju propisima BiH, entiteta i Brko distrikta BiH.
Prvostepena suenja za krivina djela pripadaju sudovima opte nadlenosti (Sud BiH;
optinski, odnosno osnovni; kantonalni, odnosno okruni sudovi i Osnovni sud Brko
distikta).

A) Sud BiH je stvarno nadlean: (a) da sudi u prvom stepenu u krivinim stvarima u
granicama svoje stvarne nadlenosti odreene zakonom; (b) da odluuje o albama protiv
odluka donesenih u prvom stepenu; (c) da odluuje o ponavljanju krivinog postupka u
sluajevima propisanim ovim zakonom; (d) da rjeava sukob nadlenosti u krivinim
stvarima izmeu sudova FBiH i RS, kao i sudova entiteta i sudova BDBiH; (e) da odluuje o
pitanjima koja se tiu provoenja meunarodnih i meuentitetskih krivinih propisa,
ukljuujui i odnose s Interpolom i drugim meunarodnim policijskim organima, kao i o
transferu osuenih lica, izruenju i predaji lica po zahtjevu bilo kojeg organa na teritoriji
BiH, druge drave, odnosno meunarodnog suda ili tribunala; (f) da obavlja i druge poslove
propisane zakonom.
Sud BiH je nadlean za krivina djela utvrena Krivinim Zakonom BiH i drugim zakonima
BiH. Sud BiH je, dalje, nadlean za krivina djela utvrena zakonima FBiH, RS i BDBiH kada
ta krivina djela: (a) ugroavaju suverenitet, teritorijalni integritet, politiku nezavisnost,
nacionalnu bezbjednost i meunarodni subjektivitet BiH ili (b) mogu imati ozbiljne
reperkusije i tetne posljedice za privredu BiH ili mogu izazvati druge tetne posljedice za
BiH ili ozbiljnu ekonomsku tetu ili druge tetne posljedice izvan teritorije datog entiteta ili
BDBiH. U nadlenosti Suda BiH je takoe i zauzimanje konanog i pravno obavezujueg
stava vezanog za provoenje zakona BiH i meunarodnih ugovora na zahtjev bilo kojeg
suda entiteta ili bilo kojeg suda BDBiH kojem je povjereno provoenje zakona BiH. Sud je,
zatim, nadlean da odluuje o pitanjima koja se tiu provoenja meunarodnih i
meuentitetskih krivinih propisa, ukljuujui i odnose sa Interpolom i drugim
meunarodnim policijskim organima, kao to su transfer osuenog lica, izruenje i predaja
lica, koji se zahtijevaju od bilo kojeg organa na teritoriji BiH od strane druge drave,
odnosno meunarodnog suda ili tribunala. Pored toga, Sud BiH je nadlean da rjeava
sukobe nadlenosti izmeu sudova entiteta i suda BDBiH, te izmeu Suda BiH ili bilo kojeg
drugog suda, te odluuje o ponavljanju krivinog postupka za krivina djela predviena
zakonima drave BiH.
B) Optinski, odnosno osnovni sud je nadlean u krivinim predmetima: (1) da u prvom
stepenu sudi za krivina djela za koja je zakonom predviena kao glavna novana kazna ili
kazna zatvora do 10 godina, ako posebnim zakonom nije odreena nadlenost drugog
suda, zatim za krivina djela za koja je Sud BiH prenio nadlenost na optinski, odnosno
osnovni sud i u svim krivinim postupcima prema maloljetnicima; (2) da postupa tokom
istrage i nakon podizanja optunice u skladu sa zakonom; (3) da odluuje o vanrednim
pravnim lijekovima kad je to zakonom predvieno.
Pored navedene osnovne stvarne nadlenosti osnovnih, odnosno optinskih sudova u
krivinim predmetima, zakoni o sudovima reguliu i nadlenost ovih sudova u ostalim
predmetima, to moemo oznaiti kao njihovu dopunsku nadlenost. U okviru nje, ono to
je povezano sa krivinim postupkom odnosi se na: (1) odluivanje o brisanju osude i
prestanku mjere bezbjednosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke; (2)

14

C)

D)

E)
F)

vrenje poslova meunarodne pravne pomoi, ako zakonom nije odreeno da neke od tih
poslova vri kantonalni, odnosno okruni sud.
Kantonalni, odnosno okruni sudovi su u prvom stepenu nadleni: (1) da sude za
krivina djela za koja je zakonom predviena kazna zatvora preko 10 godina ili dugotrajni
zatvor, ako posebnim zakonom nije odreena nadlenost drugog suda; (2) da postupaju
tokom istrage i nakon podizanja optunice u skladu sa zakonom i (3) da sude za krivina
djela za koja je Sud BiH prenio nadlenost na okruni sud. U okviru postupka za sva
navedena krivina djela, kantonalni, odnosno okruni sudovi takoe odluuju o albama
protiv odluka optinskih, odnosno osnovnih sudova.
Kao dopunska nadlenost kantonalnih, odnosno okrunih sudova moe se oznaiti
rjeavanje nekih drugih predmeta, odnosno voenje posebnih postupaka koji se odnose na
primjenu pojedinih (uglavnom krivinopravnih) instituta. Tu spada: (1) odluivanje o
priznanju stranih sudskih odluka; (2) odluivanje o brisanju osude na osnovu sudske
odluke i prestanku mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske
odluke; (3) rjeavanje sukoba nadlenosti izmeu optinskih, odnosno osnovnih sudova sa
svog podruja; (4) pruanje poslova meunarodne pravne pomoi u krivinim stvarima.
Vrhovni sud FBiH i Vrhovni sud RS kao najvii sudovi u entitetima, kada je rije o
krivinim predmetima, nadleani su da odluuju: (1) o redovnim pravnim lijekovima protiv
odluka kantonalnih, odnosno okrunih sudova, ako je to zakonom predvieno; (2) o
vanrednim pravnim lijekovima protiv pravnosnanih odluka sudova, ukoliko je to zakonom
odreeno; (3) o pravnim lijekovima protiv odluka svog vijea, ako zakonom drukije nije
odreeno; (4) da rjeava sukobe nadlenosti izmeu sudova, ako zakonom nije drukije
odreeno; (5) da odluuje o prenoenju mjesne nadlenosti s jednog suda na drugi, kad je
to odreeno zakonom; (6) da obavlja druge poslove odreene zakonom.
Osnovni sud BDBiH je nadlean da u prvom stepenu sudi za sva krivina djela, kao i za
krivina djela za koja je Sud BiH prenio nadlenost na Osnovni sud BDBiH.
Apelacioni sud BDBiH je nadlean da odluuje o: (1) redovnim pravnim lijekovima
izjavljenim na odluke Osnovnog suda; (2) vanrednim pravnim lijekovima izjavljenim na
pravnosnane sudske odluke (lan 22 ZSBDBiH).

4.2.2. Mjesna (teritorijalna) nadlenost


Mjesna nadlenost je pravo i dunost stvarno nadlenog suda da presudi krivino djelo zbog
teritorijalnog odnosa koji postoji izmeu suda i krivinog djela, odnosno njegovog izvrioca.
Za razliku od stvarne nadlenosti koja je regulisana odredbama zakona o sudovima, mjesna
nadlenost krivinog suda je u potpunosti regulisana zakonom o krivinom postupku.
(1) Mjesna nadlenost po mjestu izvrenja krivinog djela (forum delicti
commissi). Pravilo za odreivanje mjesne nadlenosti kazuje da je to sud na ijem je
podruju krivino djelo izvreno ili pokuano. Kod krivinih djela koja su izvrena ili pokuana
na podrujima raznih sudova ili na granici tih podruja ili je neizvjesno na kom su podruju
izvrena, odnosno pokuana, nadlean je onaj sud koji je prvi potvrdio optunicu, a ako
optunica nije potvrena - onda sud koji je prvi primio optunicu na potvrivanje. U ovom
sluaju radi se o nadlenosti po redu prvenstva (forum praeventionis).
(2) Mjesna nadlenost po prebivalitu ili boravitu osumnjienog, odnosno
optuenog (forum domicilii), kao pomoni kriterijum, dolazi u obzir u dva sluaja, od kojih
je prvi uspostavljen iz faktikih, a drugi iz pravnih razloga. Faktiki razlozi koji dovode do
toga da se kao mjesno nadlean pojavi sud prebivalita ili boravita osumnjienog, odnosno
optuenog jesu: ako nije poznato mjesto izvrenja krivinog djela ili ako je to mjesto van
teritorije FBiH, odnosno RS. Pravni razlog za mjesnu nadlenost krivinog suda na ijem
podruju osumnjieni, odnosno optueni ima prebivalite ili boravite postoji ako je ovaj sud
ve zapoeo krivini postupak. Ova je nadlenost izuzetna i jednom zasnovana ostaje do
kraja krivinog postupka, ak i onda ako se kasnije otkrije mjesto izvrenja krivinog djela.
(3) Mjesna nadlenost po mjestu gdje je osumnjieni, odnosno optueni
uhvaen ili se sam prijavio (forum deprehensionis) dolazi u obzir kada se ne zna
mjesto izvrenja krivinog djela ili je ono u inostranstvu, a osumnjieni, odnosno optueni u
FBiH, odnosno RS nema prebivalite i boravite. U tom sluaju dolazi u obzir mjesna
nadlenost suda na ijem je podruju osumnjieni, odnosno optueni uhvaen ili se sam
prijavio.
4.2.3. Funkcionalna nadlenost

15

Funkcionalna (poslovna) nadlenost je pravo i dunost jednog suda, odnosno sudskog


organa da obavi dio krivinog postupka, dok drugi dio postupka u istoj stvari treba da obave
drugi sudovi ili drugi sudski organi u sastavu istog suda.
Ovlaenja sudije za prethodni postupak proteu se, prije svega, na istragu i odnose se na
zatitu osnovnih ljudskih prava i sloboda i sudsko obezbjeenje dokaza. Ona se odnose, prije
svega, na izdavanje naredbe za pretresanje stana, prostorija, pokretnih stvari i lica, naredbe
za privremeno oduzimanje predmeta, naredbe za dostavljanje podataka o bankovnim
depozitima ili naredbe o privremenom oduzimanju finansijskih sredstava, odnosno izdavanje
naredbe za privremeno oduzimanje imovine radi obezbjeenja, naredbe o preduzimanju
posebnih istranih radnji, naredbe za dovoenje, odreivanje mjera zabrane, donoenje
rjeenja o odreivanju jemstva, odreivanje pritvora, nadzor nad izvrenjem pritvora i
nadzor nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom.
Sudija za prethodno sasluanje se javlja nakon podizanja optunice i ima ovlaenja sudije
za prethodni postupak. U tom smislu, sudija za prethodno sasluanje postavlja branioca u
sluaju obavezne odbrane i tzv. odbrane siromanih, te odluuje o razrjeenju branioca.
Zatim, odreuje pritvor nakon podizanja optunice, ako osumnjieni prije toga nije bio u
pritvoru, kao i mjere zabrane, odnosno jemstva ako prije toga nisu bile odreene
U toku glavnog pretresa sud realizuje funkciju suenja u inokosnom i zbornom sastavu.
Tako, predsjednik vijea: odluuje o izuzeu zapisniara, sudskog tumaa, strunog lica i
vjetaka; postavlja branioca zbog slabog imovnog stanja; rukovodi vijeanjem i glasanjem i
glasa posljednji; odluuje o povraaju u preanje stanje; donosi rjeenje o jemstvu i o
njegovom ukidanju; otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavnog pretresa; nareuje da se
optueni na idui glavni pretres prinudno dovede; obezbjeuje dokaze koji se mogu izgubiti
ili unititi zbog odlaganja glavnog pretresa; pita optuenog da li je razumio navode
optunice; kontrolie nain i redoslijed ispitivanja svjedoka i izvoenja dokaza; opominje vjetaka na njegovu dunost
Vijee, kao zborni sastav, pojavljuje se u funkciji rukovodioca glavnog pretresa i odluuje: o
razdvajanju postupka, o izuzeu zapisniara, sudskog tumaa, strunog lica i vjetaka, o
iskljuenju javnosti, da se zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu proitati i koristiti kao
dokaz na glavnom pretresu itd. Najzad, u inokosnom sastavu pojavljuje se i sudija pojedinac
koji donosi konanu odluku o krivinoj stvari u postupku za izdavanje kaznenog naloga, kao i
u postupku prema maloljetnicima.
Sudovi pravnog lijeka takoe odluuju o jednoj krivinoj stvari u inokosnom i zbornom
sastavu. U inokosnom sastavu pojavljuju se predsjednik vijea (koji prima pravni lijek i itav
spis krivinog predmeta, ispituje blagovremenost i dozvoljenost, a zatim odreuje sudiju
izvjestioca) i sudija izvjestilac (iji je zadatak da pripremi predmet za odluivanje). U
zbornom sastavu pojavljuje se vijee od trojice sudija.
4.3.
Vanredne nadlenosti
Vanredne nadlenosti, izuzimajui nadlenost po meusobnoj vezi krivinih djela,
ustanovljavaju se za pojedini krivini predmet. Za razliku od njih, redovne nadlenosti vrijede
za sva krivina djela odreene kategorije. Vanredne nadlenosti su: nadlenost po
meusobnoj vezi krivinih djela (forum connexitatis), prenesena (delegirana) nadlenost
(forum delegationis) i nareena nadlenost (forum ordinatum).
4.3.1. Nadlenost po meusobnoj vezi krivinih djela
U sluaju kada postoji veza izmeu vie krivinih predmeta (koneksitet), mogue je njihovo
spajanje i suenje u jedinstvenom postupku pred istim sudom. To moe imati uticaja na
njihovu stvarnu i mjesnu nadlenost. Ta veza krivinih stvari moe biti subjektivna (kada
jedan osumnjieni, odnosno optueni odgovara za vie krivinih djela), objektivna (kada vie
osumnjienih, odnosno optuenih odgovaraju za jedno zajedniko krivino djelo) ili mjeovita
(kada postoji objektivni koneksitet, a jedan od osumnjienih, odnosno optuenih odgovara za
najmanje jedno svoje samostalno krivino djelo).
U sluaju subjektivnog koneksiteta, ako neka krivina djela spadaju u stvarnu nadlenost
nieg (optinskog, odnosno osnovnog), a druga u stvarnu nadlenost vieg (kantonalnog,
odnosno okrunog) suda, jedinstven krivini postupak sprovee sud stvarno nadlean za
najtee krivino djelo, tj. vii (kantonalni, odnosno okruni) sud. Mjesna nadlenost kod
subjektivnog koneksiteta (kada osumnjieni, odnosno optueni odgovara za vie krivinih
djela spojenih u jedinstveni postupak, koja bi inae trebalo da sudi vie sudova iste vrste)

16

odreuje se prema prvenstvu potvrivanja optunice, a ako optunice nisu potvrene sudu
koji je prvi primio optunicu na potvrivanje (forum praeventionis).
Odreivanje stvarne nadlenosti kod objektivnog koneksiteta se ne javlja, jer izvrioci i
sauesnici o kojima se ovdje radi odgovaraju za isto krivino djelo, a stvarna nadlenost je
odreena prema krivinom djelu. U pogledu mjesne nadlenosti kod objektivnog koneksiteta,
ako su u pitanju saizvrioci, a radnje preduzete na podruju vie sudova, nadlean je sud koji
je prvi potvrdio optunicu. Ukoliko su jedni izvrioci, a drugi sauesnici krivinog djela
nadlean je sud koji je mjesno nadlean za izvrioca.
Kod mjeovitog koneksiteta stvarna nadlenost odreuje se prema najteem krivinom djelu,
a mjesna (ako su djela iste stvarne nadlenosti, a sa podruja raznih sudova) prema
prvenstvu potvrivanja optunice, odnosno prvenstvu otpoinjanja postupka.
4.3.2. Prenesena (delegirana) nadlenost
Prenoenje (delegiranje) nadlenosti postoji kada se iz razloga odreenih u zakonu oduzima
postupanje po jednom odreenom krivinom predmetu od mjesno nadlenog suda i predaje
drugom, inae mjesno nenadlenom sudu. Rije je, zapravo, o jednoj vrsti vanredne mjesne
nadlenosti, kojom se ne moe mijenjati stvarna nadlenost suda. Prema razlogu za
prenoenje mjesne nadlenosti, postoje dvije vrste prenoenja.
(1) Nuno prenoenje, koje se vri kada je mjesno nadleni sud sprijeen iz pravnih ili
stvarnih razloga da postupa u pojedinom sluaju. To mogu biti, na primjer, situacije kada u
sudu nema dovoljan broj sudija za obrazovanje vijea (zbog izuzea) i zbog sprijeenosti
sudije da prisustvuje suenju, iz faktikih razloga (bolest, epidemija, poplava, zemljotres i
sl). Prenoenje se vri samo s obzirom na konkretnu krivinu stvar.
(2) Prenoenje ako postoje vani razlozi, ovi razlozi nisu navedeni u zakonu, ali se
podrazumijeva da ovdje nisu ukljueni razlozi za nuno delegiranje. Razlog za ovo
delegiranje mjesne nadlenosti moe da bude u opasnosti od nereda i nemira za vrijeme
postupka pred nadlenim sudom ili u tekoama da se obezbijedi nepristrasno i objektivno
suenje zbog prevelikog uzbuenja mjesnog stanovnitva ili nekog drugog uzroka koji stvara
nepovoljnu atmosferu za normalno suenje.
4.3.3. Nareena nadlenost
Ovdje je rije o nareenoj nadlenosti (ordinacija nadlenosti), kada se nadlenost ne moe
odrediti ni po kojem drugom kriteriju. Naime, mogue je, mada su ti sluajevi rijetki da se
prema odredbama zakona ne moe ustanoviti koji je sud mjesno nadlean. Tada e Vrhovni
sud FBiH, odnosno Vrhovni sud RS odrediti jedan od stvarno nadlenih sudova pred kojim e
se sprovesti postupak, vodei rauna o slinim ve pomenutim vanim razlozima.

4.4.
Znaaj, ocjena i sukob nadlenosti
4.4.1. Znaaj pojedinih vrsta nadlenosti
Znaaj nadlenosti u krivinim predmetima je veliki, jer i od odredaba o toj nadlenosti zavisi
zatita prava graana u krivinom postupku i efikasnost krivinopravne represije.
Nadlenosti u krivinim predmetima, utvrene uvijek u optem interesu, ne mogu se
mijenjati dogovorom stranaka, a, po pravilu, ni odlukom suda (osim kod pojedinih vrsta
vanrednih nadlenosti). Uz to, ne samo sud, nego i svi organi koji uestvuju u krivinom
postupku, moraju po slubenoj dunosti voditi rauna o svojoj nadlenosti.
Znaaj stvarne nadlenosti je znatno vei od znaaja mjesne nadlenosti. Kod stvarne
nadlenosti, koja je prilagoena karakteristikama krivinog djela i njegovog uinioca, polazi
se od pretpostavke razliite osposobljenosti i vjetine sudije. Zbog toga je povreda odredaba
o stvarnoj nadlenosti bitna povreda odredaba krivinog postupka koja dovodi do ukidanja
presude. Sud je duan da o svojoj stvarnoj nadlenosti brine u toku cijelog krivinog
postupka (do izricanja presude), s tim da i stranke u tom pravcu mogu u svakom momentu
isticati prigovor.
Znaaj mjesne nadlenosti je manji od znaaja stvarne nadlenosti, jer nije u pitanju
podobnost nenadlenog suda, ve samo povreda pravila o raspodjeli krivinih stvari izmeu

17

jednakih sudova, tako da je to sekundarna subordinarna nadlenost. Greka u odreivanju te


nadlenosti nije ni apsolutna ni relativna povreda postupka i staranje o mjesnoj nadlenosti
ogranieno je do potvrivanja optunice.
Znaaj funkcionalne nadlenosti slian je stvarnoj nadlenosti, jer funkcionalna nadlenost
treba da obezbjeuje dobro suenje. U zakonima o sudovima ne postoji razlika izmeu
stvarne i funkcionalne nadlenosti i sve to vai za stvarnu, vai i za funkcionalnu
nadlenost, raunajui i povrede pravila o nadlenosti.
4.4.2. Ocjena nadlenosti
Nadlenost se ispituje u svakom stadijumu i stepenu postupka. Prije svakog drugog pitanja i
na samom poetku krivinog postupka sud mora prethodno utvrditi da li je nadlean.
Svoju stvarnu nadlenost sud ispituje ne samo na poetku, ve i u toku postupka, ali ako na
kraju prvostepenog postupka (prije izricanja presude) sud utvrdi da nije stvarno nadlean,
donijee presudu kojom se optuba odbija. U pogledu mjesne nadlenosti, sud se poslije
potvrivanja optunice ne moe oglasiti nenadlenim, niti stranke poslije toga mogu isticati
prigovor mjesne nadlenosti.
U fazi istrage nadlenost suda ispituje vijee, a nakon podizanja optunice do slanja
predmeta sudiji, odnosno vijeu nadlenost ispituje sudija za prethodno sasluanje. Na
glavnom pretresu o nadlenosti suda odluuje sudija, odnosno vijee.
im sud, po slubenoj dunosti ili po prigovoru stranaka i branioca, ocijeni da nije nadlean,
duan je oglasiti se nenadlenim. Ako to uini prije glavnog pretresa, donijee rjeenje i po
pravnosnanosti tog rjeenja dostaviti ga, sa ostalim spisima, nadlenom sudu.
Ako sud na glavnom pretresu ocijeni da nije stvarno nadlean, donijee presudu kojom se
optuba odbija, nakon koje tuilac moe podnijeti tubu stvarno nadlenom sudu.
Nezavisno od toga da li je u pitanju mjesna ili stvarna nadlenost, sud koji je ocijenio da nije
nadlean obavezan je da preduzme sve radnje u postupku (osim odluivanja o samoj
krivinoj stvari) za koje postoji opasnost od odlaganja.
4.4.3. Sukob nadlenosti
Sukob nadlenosti je sluaj u kojem se miljenja vie dravnih organa, odnosno sudova koji
nastupaju u krivinom postupku razilaze oko pitanja koji od njih treba rjeavati konkretni
krivini predmet. Takva situacija nastupa obino kao posljedica razliite pravne kvalifikacije
krivinog djela i tumaenja propisa o odreivanju stvarne i mjesne nadlenosti.
U povodu sukoba nadlenosti mora se provesti poseban postupak za rjeavanje sukoba
nadlenosti. Sud koji se smatra nenadlenim oglasie se rjeenjem nenadlenim, dostavie
rjeenje strankama i braniocu i po pravnosnanosti tog rjeenja ustupie predmet
nadlenom sudu. Protiv tog rjeenja stranke i branilac mogu izjaviti albu, u kom sluaju e
drugostepeni sud svojim rjeenjem utvrditi nadlenost odgovarajueg suda. Ako albe nije
bilo, sud kome je predmet ustupljen, ako smatra sebe nenadlenim, nee donositi rjeenje o
tome, ve e pokrenuti postupak za rjeavanje sukoba nadlenosti. U ovom sluaju radi se o
negativnom sukobu nadlenosti, koji, dakle, postoji kada se vie sudova oglase nenadlenim.
Mogu je, meutim, iako rijetko, i pozitivan sukob nadlenosti, koji postoji kada vie sudova
sebe smatraju nadlenim, odbijajui ustupanje predmeta na traenje drugog suda. Po logici
stvari, u praksi su daleko ei negativni sukobi nadlenosti.
Sukob nadlenosti izmeu sudova rjeava zajedniki neposredno vii sud.
5. PRAVNA POMO
Meusobni odnosi sudova, kao i sudova i drugih dravnih organa, manifestuju se i kroz
institut pravne pomoi. Procesne radnje krivinog postupka svaki sud preduzima u okviru
svoje nadlenosti i na svome podruju. Dogaa se, meutim, da je za potrebe suda potrebno
obaviti neke radnje za koje su nadleni drugi dravni organi, kao i obaviti procesne radnje
izvan podruja teritorijalne nadlenosti toga suda. Obavljanje ovakvih radnji, sudovi i drugi
dravni organi vre putem pravne pomoi koja moe biti unutranja (domaem sudu pruaju
pomo domai sudovi ili drugi dravni organi) i meunarodna (domaem sudu pomo
ukazuju strani sudovi ili strani dravni organi). Unutranja pravna pomo moe biti u uem
smislu (uzajamna pomo jednog suda drugom u obavljanju krivinoprocesnih radnji) i u
irem smislu (pomo sudovima od drugih dravnih organa u obavljanju drugih pravnih radnji
i tehnikih i drugih strunih poslova).

18

Ukazivanje pravne pomoi se, po pravilu, vri dostavljanjem pismene molbe sudu ili organu
od kojeg se pomo trai. Ako je to neophodno, uz zamolnicu se alju i spisi. Zamoljeni organ
obavlja pravnu pomo po propisima koji vae za postupak koji se pred njim vodi i on moe
odbiti pruanje pomoi ako ocijeni da bi to bilo nezakonito ili da nije nadlean.
Ostvarivanje pravne pomoi i slubena saradnja u krivinim procesima ureena je Zakonom
o pravnoj pomoi i slubenoj saradnji u krivinim stvarima izmeu FBiH, RS i BDBiH, kojim se
priznaju, na uzajamnoj osnovi, odluke svih sudova na teritoriji BiH i organa za sprovoenje
zakona u tim stvarima.
III STRANKE U KRIVINOM POSTUPKU
1. STRANAKA SPOSOBNOST
Stranaka sposobnost je apstraktna procesnopravna mogunost da se bude tuilac ili
osumnjieni, odnosno optueni u postupku. Ova se sposobnost utvruje posebno za svaku
stranku.
Tuilac ima sposobnost kao stranka u postupku samim tim to je dravni organ. On je
izabran u posebnom postupku i pod uslovima koji garantuju da samostalno obavlja
krivinoprocesne radnje. Ako iz nekog razloga naknadno tu sposobnost izgubi, o tome e se
rjeavati izvan krivinog postupka (u postupku razrjeenja od tuilake funkcije).
Svako lice prema kome se, po odredbama materijalnog krivinog prava, mogu primijeniti
krivine sankcije, ima stranaku sposobnost osumnjienog, odnosno optuenog u postupku.
Tu sposobnost imaju fiziko i pravno lice, ali osumnjieni, odnosno optueni ne moe biti
svaki izvrilac krivinog djela. Tako, na primjer, prema maloljetnom licu ispod 14 godina
(dijete) ne mogu se primijeniti nikakve sankcije. Tu dolaze i druga lica koja po Krivinom
Zakonu BiH ne mogu odgovarati, npr. zastupnici (poslanici).
2. PROCESNA SPOSOBNOST
Procesna sposobnost je mogunost tuioca ili osumnjienog, odnosno optuenog koji ima
stranaku sposobnost, da obavlja radnje u procesu. Procesna sposobnost se ne mora uvijek
podudarati sa stranakom sposobnou.
Tuilac, kao nosilac funkcije u dravnom organu, uvijek ima procesnu sposobnost za
preduzimanje procesnih radnji. Razlog je u tome jer je u dravnu slubu imenovan prema
zakonskim uslovima koji jeme pravilno preduzimanje tih radnji.
Osumnjieni, odnosno optueni koji je sposoban da bude stranka u postupku, po pravilu,
sposoban je i da vri radnje u postupku. Ako je osumnjieni, odnosno optueni faktiki
nesposoban da vri procesne radnje (gluv, slijep, umobolan itd), obezbjeuje mu se
obavezna odbrana (preko branioca). U krivinom postupku iskljueno je zastupanje
osumnjienog, odnosno optuenog, jer on odgovara lino. Pravna lica u krivinom postupku
nastupaju preko svojih zastupnika i branilaca.

3. PROCESNA NAELA O STRANKAMA


3.1.
Naelo kontradiktornosti
Naelo kontradiktornosti (raspravnosti), koje nije posebno formulisano u zakonu, ve izlazi iz
procesnog poloaja koji je dat tuiocu i osumnjienom, odnosno optuenom, propisivanjem
njihovih ovlaenja u postupku, sastoji se u pruanju mogunosti svakoj stranki da tokom
postupka iznese sopstveni stav o pitanjima koja su predmet raspravljanja i da se, po pravilu,

19

u neposrednoj diskusiji izjasni o stavovima protivne stranke i stavlja prijedloge radi


rjeavanja spornih pitanja i zatite svojih prava.
U istrazi ovo naelo dolazi do izraaja prilikom ispitivanja osumnjienog.
U fazi postupka optuivanja izjavu o krivici optueni daje sudiji za prethodno sasluanje u prisustvu tuioca i branioca. Pored toga, osumnjieni, odnosno optueni i njegov branilac mogu pregovarati s tuiocem o uslovima priznavanja krivice za djelo za koje se osumnjieni, odnosno optueni tereti. Kod prethodnih prigovora na optunicu naelo
kontradiktornosti je izraeno u manjoj mjeri, jer se prigovor, uglavnom, moe odnositi na formalna, a ne na sutinska pitanja.
Naelo kontradiktornosti dolazi u cjelosti do izraaja na glavnom pretresu u kojem stranke i branilac imaju pravo
pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. U toj fazi postupka stranke i branilac postavljaju pitanja svjedocima i vjetacima, a u sluaju vie optuenih oni mogu postavljati pitanja jedni drugima. Na glavnom pretresu stranke usmeno i
neposredno iznose svoje tvrdnje kojima potkrjepljuju svoja stanovita, kao i one kojima negiraju navode suprotne
stranke. Pri sasluanju vjetaka, on, najprije, usmeno iznosi svoj nalaz i miljenje na glavnom pretresu, nakon ega
e biti ispitan direktno, unakrsno i dodatno od stranaka i branioca. Uopteno, poto je cilj unakrsnog ispitivanja provjeravanje istinitosti navoda svjedoka, zakon doputa suprotnoj stranci razliite taktike ispitivanja namijenjene da se
razotkriju protivrjenosti i manjkavosti u iskazu, odnosno da se izazove sumnja u vjerodostojnost iskaza, pa ak i da
se baci sjena na linost svjedoka.
3.2.
Naelo ne bis in idem
Ovdje se radi o naelu neponovljivosti svojstva procesnih subjekata u istoj krivinoj stvari.
Naelo znai da se isto lice u istoj krivinoj stvari ne moe pojaviti (istovremeno ili
sukcesivno) dva ili vie puta u svojstvu tuioca ili osumnjienog, odnosno optuenog, kako
onda kada je stvar pravnosnano presuena (to je dejstvo res iudicata koje nastupa kao
posljedica materijalne pravnosnanosti sudskih odluka), tako i onda kada bi po istoj stvari,
koja jo nije pravnosnano raspravljena, trebalo da se vodi istovremeno, izmeu istih
stranaka, vie procesa, tj. naelo se dakle tie ne samo pravnosnano presuene stvari,
nego i postupka u toku (litispendentio). Princip neponovljivosti krivinog procesnog subjekta
dolazi do izraaja, po pravilu, upotrebom prigovora presuene stvari (res iudicata). Naelo
ne bis in idem (ne ponovo o istom) u sutini predstavlja zabranu ponovnog suenja u istoj
krivinoj stvari. Ovo naelo ponekad se oznaava i kao zabrana dvostruke ugroenosti.
Njegov cilj je da obezbijedi pravnu sigurnost graana koji moraju biti lieni neizvjesnosti i
straha da e se protiv njih ponovo voditi krivini postupak zbog iste krivine stvari koja je
pravnosnano rijeena.
Pravo da se ne bude dva puta suen ili kanjen u istoj krivinoj stvari predviaju, prije svega,
meunarodni dokumenti. Odredba Protokola broj 7 uz Europsku Konvenciju o Ljudskim
Pravima utvruje da se nikome ne moe ponovo suditi, odnosno da se niko ne moe ponovo
kazniti u krivinom postupku iste drave za krivino djelo za koje je ve pravnosnano
osloboen ili osuen u skladu sa zakonom i krivinim postupkom te drave.
Naelo ne bis in idem obuhvata dva kumulativna uslova: (1) da je krivini postupak ve
voen protiv odreenog lica za odreeno krivino djelo (niko ne moe biti ponovo suen za
krivino djelo za koje je ve bio suen) i (2) da je donesena pravnosnana sudska odluka u
tom krivinom predmetu (za koje je donesena pravnosnana sudska odluka).
U zakonu je naelo ne bis in idem prihvaeno u odreenom obimu, a prema kojem e sud
izrei presudu kojom se optuba odbija i u sluaju ako je optueni za isto djelo ve
pravnosnano osuen, osloboen od optube ili je postupak protiv njega rjeenjem
pravnosnano obustavljen. Odstupanje od ovog naela postoji kod vanrednog pravnog lijeka
ponavljanja krivinog postupka, koji je mogu i na tetu optuenog.

4. TUILAC I KRIVINA TUBA


4.1.

Pojam krivine tube

20

Krivina tuba je procesna aktivnost ovlaenog subjekta (tuioca), kojom se od suda trai
da otvori krivini postupak i utvrdi postojanje krivinopravnog zahtjeva u konkretnom sluaju
i izrekne optuenom odgovarajua zakonska sankcija. Krivina tuba nije samo optuni akt
(optunica - tuba u formalnom smislu), ve i svaka druga radnja ovlaenog tuioca kojoj je
cilj otvaranje i odravanje u toku krivinog postupka (tuba u materijalnom smislu).
4.2.
Organizovanje krivine tube
Krivina tuba se organizuje na taj nain to se odreuje organ ili lice koje e predstavljati
tuilaku stranu kao procesni subjekt, pokretati postupak i podnositi zahtjev o kome sud
treba da odlui. Krivini postupak moe zapoeti samo na zahtjev ovlaenog tuioca i ne
moe se nastaviti ako ovlaeni tuilac odustane od toga zahtjeva.
Krivina tuba se danas u svijetu organizuje, po pravilu, kao javna tuba, koju u javnom
interesu vre posebni dravni organi (tuilatva).
U BiH, od donoenja novog krivinog procesnog zakonodavstva, postoji samo jedna vrsta
tuilaca: tuilac, koji gonjenje preduzima po slubenoj dunosti.
4.3.
Osnovna procesna naela koja se odnose na krivinu tubu
4.3.1. Naelo oficijelnosti
Naelo oficijelnosti utvruje pravo nadlenog tuioca da vodi postupak za ostvarivanje
kaznenog zahtjeva drave protiv izvrioca krivinog djela, i to po svojoj inicijativi i u javnom
interesu (ex officio), bez obzira na to da li to trai oteeno lice. Prema naelu oficijelnosti,
tuilac je dominus litis i jedini subjekt od koga moe potei inicijativa za krivino gonjenje,
potpuno slobodna, osim kada je ograniena zakonom. Suprotnost oficijelnom je neoficijelni
(dispozitivni) postupak, prema kojem se pravo krivinog gonjenja preputa nahoenju
oteenog.
Naelo oficijelnosti je do kraja dosljedno sprovedeno u sistemu naeg krivinog procesa u
Zakonu o Krivinom Postupku; BiH, FBiH i BDBiH.
Prijedlog oteenog za krivino gonjenje treba da predstavlja procesnu pretpostavku koja je
neophodna da bi tuilac
mogao da pokrene krivini postupak. Od volje oteenog treba da
zavisi da li e se krivini postupak ne samo pokrenuti ve i nastaviti i redovno okonati kod
navedenih krivinih djela. No, kad tuilac primi prijedlog za krivino gonjenje, on dalje postupa kao i u sluajevima kada se radi o drugim krivinim djelima. Pri odluivanju o tome da li
e se staviti
prijedlog, lice ovlaeno na stavljanje prijedloga nije vezano nikakvim obavezama koje proistiu iz zakona, ve iskljuivo svojim shvatanjem i osjeanjem cjelishodnosti
krivinog gonjenja odreenog izvrioca.
4.3.2. Naelo mutabiliteta
Naelom mutabiliteta, odnosno imutabiliteta rjeava se pitanje raspolaganja tubom u toku
krivinog postupka. Sutina je u tome da li tuilac moe da u toku postupka mijenja svoj
stav u pogledu krivinog gonjenja ili je ta mogunost iskljuena. U prvom sluaju, rije je o
principu mutabiliteta, koji ostavlja mogunost pune slobode ovlaenom tuiocu da do
zavretka glavnog pretresa moe odustati od krivinog gonjenja, ako zakljui da ne postoje
osnovi (stvarni i pravni) za dalje gonjenje. U drugom sluaju, radi se o principu imutabiliteta,
koji onemoguuje ovlaenom tuiocu da, poto je pokrenuo postupak, odustane od
gonjenja.
Naelo mutabiliteta usvojeno je u naem zakonodavstvu o krivinom postupku. Ovlaeni
tuilac ima pravo da u toku prvostepenog krivinog postupka, pa i na pretresu pred
drugostepenim sudom, odustane od krivinog gonjenja izjavom koju u tom smislu da sudu,
bez obaveze davanja razloga zbog kojih to ini. U svim tim sluajevima sud e obustaviti
krivini postupak i to rjeenjem (kada je do odustanka dolo prije ili van glavnog pretresa) ili
presudom kojom se optuba odbija (na glavnom pretresu). Ovim odlukama se, dakle, sluaj
ne presuuje meritorno, nego samo konstatuje da usljed odustanka tuioca nema uslova za
nastavak krivinog postupka.

21

4.3.3. Naelo legaliteta


Ovo naelo znai da tuilac mora preduzeti krivino gonjenje im se steknu uslovi
predvieni u zakonu, bez obzira na to da li postoje neki drugi razlozi koji bi mogli ukazivati
da se gonjenje ne preduzme. Uslovi odreeni zakonom, koji obavezuju tuioca na pokretanje
krivinog postupka, mogu biti pravne (ako krivinom gonjenju nema pravnih smetnji) ili
stvarne prirode (postojanje osnovane sumnje da je odreeno lice izvrilo krivino djelo). Da li
su ispunjeni ovi uslovi, cijeni tuilac.
Naelu legaliteta suprotno je naelo oportuniteta. Prema tom naelu, tuilac u svakom
pojedinom sluaju cijeni da li je cjelishodno (oportuno) krivino gonjenje, za ije su
pokretanje, inae, ispunjeni svi uslovi odreeni zakonom. Ovo naelo obrazlae se
mnogobrojnim i raznovrsnim razlozima, a jedan od njih je da se izbjegne gonjenje za krivina
djela koja nemaju vei drutveni znaaj, kada bi gonjenje njihovih uinilaca bilo beskorisno, a
nekad i tetno.
Zakon o krivinom postupku prihvata naelo legaliteta, ne iskljuujui mogunost da se, u
izvjesnim sluajevima (za gonjenje nekih krivinih djela, odnosno njihovih uinilaca) primijeni
naelo oportuniteta, kada je to izriito propisano zakonom.
(1) Prvi izuzetak od naela legaliteta vezan je za poloaj svjedoka, koji bi, odgovarajui na pojedina pitanja, sebe
izloio krivinom gonjenju. U tom sluaju svjedok ima pravo da ne odgovara na takva pitanja. Ukoliko koristi to
pravo, bie duan da odgovori i na ta pitanja ako mu se da imunitet od strane glavnog tuioca. Svjedok koji je dobio
imunitet i svjedoio, nee se krivino goniti, osim ako je dao lani iskaz.
(2) Najvei znaaj u odstupanju od naela legaliteta ima ustanova odobrenja za krivino
gonjenje. Radi se o sluaju kada je zakonom, odnosno drugim optim aktom donesenim na
osnovu ustava ili zakona propisano da je za krivino gonjenje pojedinih lica potrebno prethodno odobrenje nadlenog organa. Tuilac u takvom sluaju ne moe provesti istragu niti podii optunicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. Odobrenje predstavlja
ogranienje naela legaliteta, ali ne i ogranienje monopola tuioca, jer se gonjenje ne
prenosi na drugi organ, ve uopte izostaje ako nema odobrenja. Odobrenje trai tuilac i,
ako ga ne dobije, ne moe pokrenuti i voditi krivini postupak dok imunitet traje. Istekom
funkcije koja obezbjeuje imunitet, krivino gonjenje se moe vriti bez ogranienja, ako nije
nastupila zastarjelost. Odobrenje se daje samo na zahtjev.
(3) Posebni uslovi za krivino gonjenje ovlauju tuioca da postupa i u sluajevima kad je
krivino djelo uinjeno van teritorije BiH. Uslov za to je da se radi o gonjenju za krivino djelo
koje je propisano zakonom BiH. Zakon izriito ne odreuje protiv kojih lica je dozvoljeno
krivino gonjenje za djela uinjena van teritorije BiH.
(4) Odstupanje od naela legaliteta u krivinom postupku postoji i u postupku prema
maloljetnicima.
(5) Izuzetak od naela legaliteta postoji i u sluaju krivinog postupka protiv pravnih lica.
(6) Mogunost ustupanja krivinog gonjenja stranoj dravi predstavlja, isto tako, odstupanje od naela legaliteta.
(7) Najzad, odstupanje od legaliteta postoji i u postupku ekstradicije.

22

4.4.
Tuilac
4.4.1. Pojam, funkcije i pravna priroda
Tuilac je stranka u krivinom postupku, ali i dravni organ, sa zadatkom da goni uinioce
krivinih djela. Odreena prava i dunosti tuilac ima i u drugim sudskim postupcima
(parninom, prekrajnom i upravnom), mada se i u samom krivinom postupku njegova
aktivnost ne iscrpljuje samo u istraivanju i gonjenju krivinih djela.
Ustanovljenje, djelokrug i unutranja organizacija tuilatava u BiH propisani su zakonima o
tuilatvima. Tuilatvo BiH je samostalan i poseban organ BiH, osnovan u cilju osiguranja
efikasnog ostvarivanja nadlenosti drave BiH, kao i potovanja ljudskih prava i zakonitosti
na njenoj teritoriji. U okviru svojih nadlenosti, tuilatva tite ostvarivanje ljudskih prava i
graanskih sloboda garantovanih ustavom, kao i prava i interese pravnih lica u skladu sa
zakonom, te obezbjeuju ustavnost i zakonitost.
Tuilatva imaju pravo i dunost da, u okviru ostvarivanja svojih funkcija, na vlastitu
inicijativu ili na zahtjev, izvjetavaju najvie dravne organe o primjeni krivinog zakona, kao
i o svom radu. Isto tako, tuilatva putem stredstava informisanja i na drugi nain
obavjetavaju javnost o stanju kriminaliteta na svom podruju. Takoe, tuilatva prate i
prouavaju probleme iz prakse tuilatava koji su od znaaja za primjenu krivinog zakona.
Od znaaja je i ovlaenje tuilatava da zahtijevaju odlaganje, odnosno prekidanje izvrenja
izvrne sudske odluke ili odluke donesene u upravnom ili drugom postupku kada zakljue da
zbog krenja zakona ili meunarodnog ugovora postoje za to ozbiljni razlozi, te ako bi
izvrenjem odluke mogle nastupiti neotklonjive tetne posljedice.
U pogledu svoje pravne prirode, tuilatvo se razlikuje od suda, jer ne vri sudsku funkciju i
nije, kao sud, nezavisan organ. Sud je u zakonu definisan kao samostalni i nezavisni organ, a
tuilatvo kao samostalni dravni organ. Funkcija tuilatva u sutini je upravna, ali
tuilatvo nije organ opte uprave, ve poseban upravni organ koji postupa u oblasti
pravosua u sprovoenju pravosudne upravne funkcije, koji sarauje sa sudom, podjednako
odvojen od suda i od uprave. Moe se rei da je tuilatvo, po svojoj prirodi, poseban
upravno - pravosudni dravni organ. Tuilac ima specifinu pravnu prirodu i zbog jo jedne
okolnosti: on je istovremeno i stranka u postupku i dravni organ.
Kao stranka u postupku, tuilac ima priblino ista ovlaenja kao i suprotna stranka
(osumnjieni, odnosno optueni), to je u skladu sa zakonskim rjeenjima o jednakom
poloaju stranaka u postupku. Uloga tuioca je u direktnoj vezi sa primjenom naela
akuzatornosti, po kome se krivini postupak moe pokrenuti i provesti samo po zahtjevu
tuioca.
U funkciji dravnog organa tuilac djeluje radi postizanja pravilne i zakonite odluke i
sprovoenja zakonitog postupka uopte, opredjeljujui se, pri pokretanju, odnosno
odravanju postupka, prema postojanju, odnosno nepostojanju zakonskih uslova za voenje
postupka. U tom kontekstu, tuilac je ovlaen da izjavljuje redovne i vanredne pravne
lijekove (ako smatra da je donijeta odluka nepravilna ili da nije zasnovana na zakonu), kao i
da upotrebljava pravne lijekove u korist optuenog.
4.4.2. Prava i dunosti tuioca
Osnovno pravo i osnovna dunost tuioca je otkrivanje i gonjenje uinilaca krivinih djela
koja su u nadlenosti suda. Obaveze tuioca su da:
- Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je uinjeno krivino djelo preduzme
potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovoenja istrage, pronalaenja
osumnjienog, rukovoenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja
aktivnostima ovlaenih slubenih lica vezanim za pronalaenje osumnjienog i
prikupljanje izjava i dokaza.
- Sprovede istragu u skladu sa zakonom.
- Daje imunitet.
- Zahtijeva dostavljanje informacija od strane dravnih organa, preduzea, pravnih i
fizikih lica u BiH.
- Izdaje pozive i naredbe i predlae izdavanje poziva i naredbi u skladu sa zakonom.
- Naredi ovlaenom slubenom licu da izvri naredbu izdatu od strane suda u skladu
sa zakonom. Rije je o ostvarenju prava i dunosti tuioca koje se odnose na

23

rukovoenje i nadzor nad istragom, te o upravljanju aktivnostima ovlaenih


slubenih lica vezanim za pronalaenje osumnjienog i prikupljanje izjava i dokaza.
Utvruje injenice potrebne za odluivanje o imovinskopravnom zahtjevu i o
oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom.
Predlae izdavanje kaznenog naloga.
Podie i zastupa optunicu pred sudom.
Podnosi pravne lijekove.
Obavlja i druge poslove odreene zakonom (npr. zahtijeva od sudije za maloljetnike
pokretanje pripremnog postupka; zahtijeva meunarodnu pravnu pomo preko
Ministarstva pravde BiH itd).

4.4.3. Organizacija tuilatva u BIH


Organizacija tuilatava u BiH postavljena je tako da postoje: (1) Tuilatvo BiH, (2)
Federalno tuilatvo i kantonalna tuilatva (u FBiH), (3) Republiko tuilatvo i okruna
tuilatva (u RS) i (4) Tuilatvo BDBiH.
Svako tuilatvo ima jednog glavnog tuioca i jednog ili vie zamjenika glavnog tuioca i
tuioce. Glavni tuilac predstavlja tuilatvo i rukovodi njegovim radom. Zamjenici glavnog
tuioca i tuioci vre poslove i zadatke koji su im povjereni od strane glavnog tuioca i u
pogledu izvravanja tih poslova odgovorni su glavnom tuiocu. Zamjenici glavnog tuioca i
tuioci mogu obavljati svaku radnju u postupku pred sudom i drugim dravnim organima za
koju je zakonom ovlaen glavni tuilac.
Poslove Tuilatva BiH obavljaju glavni tuilac, tri zamjenika glavnog tuioca, kao i odreeni
broj tuilaca. Pod licima koja su na osnovu zakona obavezna da postupaju po zahtjevu
glavnog tuioca u krivinom postupku, podrazumijevaju se zamjenici glavnog tuioca i
tuioci Tuilatva BiH. Zamjenici glavnog tuioca i tuioci imaju ista zakonska ovlaenja kao
i glavni tuilac i ovlaeni su da preduzmu svaku radnju u postupku pokrenutom pred Sudom
BiH za koju je ovlaen glavni tuilac.
Glavni tuilac, zamjenici glavnog tuioca i tuioci ne mogu obavljati slubu ili posao koji su
zakonom utvreni kao nespojivi s njihovom funkcijom, i to pod istim uslovima koji vae za
sudije.
Glavni tuilac Tuilatva BiH, glavni tuilac FBiH, glavni tuilac RS i zamjenici glavnog tuioca
Tuilatva BiH, zamjenici glavnog tuioca FBiH i zamjenici glavnog tuioca RS moraju imati
najmanje osam godina iskustva u radu kao sudije, tuioci, advokati ili drugo relevantno
pravno iskustvo nakon poloenog pravosudnog ispita, kao i dokazane rukovodne i
organizacijske sposobnosti bitne za rad tog tuilatva. Oni se imenuju na mandat od est
godina i mogu biti ponovo imenovani.
Postupak imenovanja, disciplinska odgovornost, privremeno udaljenje od vrenja dunosti i
prestanak vrenja dunosti ureeni su za tuioce na isti nain kao i za sudije. Pitanje
odgovornosti za tetu koju tuilac uini u vrenju slube rijeeno je tako to e Federacija
BiH, odnosno RS odgovarati za tu tetu samo ako je ona uinjena njegovim nepravilnim i
nezakonitim radom.
Stvarna i mjesna nadlenost tuilatava podudara se sa stvarnom i mjesnom nadlenou
sudova uopte. Stvarna nadlenost tuilatava odreena je tako da Tuilatvo BiH postupa
pred Sudom BiH, Federalno tuilatvo pred Vrhovnim sudom FBiH i Republiko tuilatvo
pred Vrhovnim sudom RS, te kantonalno (okruno) tuilatvo pred kantonalnim (okrunim) i
optinskim (osnovnim) sudom. Tuilatvo postupa i pred drugim organima na svom podruju,
kada je za to ovlaeno zakonom. Tuilatvo BDBiH preduzima radnje u ime Distrikta pred
sudovima distrikta (Osnovni sud i Apelacioni sud).
Glavni federalni tuilac, odnosno glavni republiki tuilac rjeava o sukobu nadlenosti
izmeu kantonalnih, odnosno okrunih tuilatava. O sukobu nadlenosti unutar okrunih
tuilatava, odnosno unutar Republikog tuilatva odluuje nadleni glavni okruni tuilac,
odnosno glavni republiki tuilac.

24

4.4.4. Interna i eksterna organizacija tuilatva


Djelovanje tuilatva zasniva se na monokratskom ureenju, hijerarhijskoj organizaciji,
pravu supstitucije i pravu devolucije.
U pogledu unutranje organizacije, u tuilatvu postoje strogi hijerarhijski odnosi.
U pogledu odnosa izmeu tuilatava, glavni federalni tuilac (u FBiH), odnosno glavni
republiki tuilac (u RS) moe davati opta ili pojedinana obavezna uputstva niem
(kantonalnom, odnosno okrunom) tuilatvu za njegov rad, sprovoditi krivine istrage i
gonjenje pred kantonalnim (okrunim) i optinskim (osnovnim) sudovima. Zakonski uslov za
to je da: (1) glavni federalni tuilac, odnosno glavni republiki tuilac ima razloga da
posumnja da kantonalna, odnosno okruna tuilatva nisu primijenila KZFBiH, odnosno
KZRS ili (2) da se gonjenje ne moe efikasno sprovesti u nadlenosti kantonalnog (okrunog)
tuilatva.
Postoje i obavezujua uputstva koje ima pravo da daje glavni federalni tuilac, odnosno
glavni republiki tuilac, i to zamjenicima glavnog federalnog tuioca, odnosno glavnog
republikog tuioca i federalnim tuiocima, odnosno republikim tuiocima u vezi s njihovim
radom.
Ovlaenje za davanje potrebnih uputstava tuilatvima u FBiH, RS i BDBiH ima i glavni
tuilac BiH, i to u konkretnim predmetima koja su u nadlenosti Suda BiH. Radi se o dvije
situacije. Prva se odnosi na predmete iz nadlenosti Suda BiH koji su se zatekli u radu kod
sudova u entitetima i BDBiH, a u kojima optunica nije potvrena. Pored mogunosti
podnoenja prijedloga Sudu BiH o preuzimanju ovih predmeta, glavni tuilac BiH moe
tuilatvima u entitetima i BDBiH davati potrebna uputstva kako da postupaju u konkretnom
predmetu. Druga situacija se tie primjene odredbe lana 27 o prenoenju voenja
postupka. Iako se u ovom sluaju prenosi voenje postupka za krivina djela iz nadlenosti
Suda BiH na drugi sud na ijem je podruju krivino djelo uinjeno ili pokuano, glavni tuilac
ima pravo da u konkretnom predmetu daje potrebna uputstva tuilatvu koje postupa pred
sudom kojem je preneseno voenje postupka.
Vii tuilac moe rad na pojedinoj stvari ili vrenje odreene radnje iz nadlenosti nieg
tuioca povjeriti drugom niem tuiocu (naelo supstitucije ili delegacije).
U okviru svakog pojedinog tuilatva postoji odnos nadreenosti i podreenosti izmeu
glavnog tuioca i njegovih zamjenika i tuilaca. Uvijek odluuje glavni tuilac, koji, kao
starjeina, rukovodi svim aktivnostima svojih zamjenika i tuilaca, daje im obavezna
uputstva, kojih se oni moraju pridravati. Ako se zamjenik glavnog tuioca ili tuilac ne sloi
sa miljenjem glavnog tuioca, moe traiti da bude zamijenjen, ali to ne obavezuje glavnog
tuioca. Osim toga, u svakoj fazi postupka glavni tuilac moe sam ui u postupak ili odluiti
da optubu zastupa drugi zamjenik glavnog tuioca ili tuilac (unutranja supstitucija). Pored
toga to je jedinstveno kao dravni organ, postoji i jedinstvo i nedjeljivost u okviru svakog
pojedinog tuilatva.
U svakom tuilatvu postoji samo jedan glavni tuilac, ostali su njegovi zamjenici i tuioci.
Zbog toga to je tuilatvo nedjeljivo, gonjenje, bez procesnih posljedica, moe zapoeti
jedan, a nastaviti drugi predstavnik tuilatva, jer oni, za razliku od sudija, mogu da se
zamjenjuju u toku postupka.
Iz unutranje hijerarhijske strukture tuilatva proizilazi princip njegovog monokratskog

25

ureenja. Tuilatvo je ureeno monokratski, jer u njemu samo jedno lice predstavlja ovaj
dravni organ i lino odgovara za njegov rad. I onda kada u tuilatvu ima vie zamjenika
glavnog tuioca i tuilaca, uvijek odluuje samo glavni tuilac.

5. OSUMNJIENI, ODNOSNO OPTUENI


5.1.
Pojam osumnjienog, odnosno optuenog
Osumnjieni, odnosno optueni je procesni subjekt, i to fiziko (izuzetno i pravno) lice u
odnosu na koje postoje osnovi sumnje da je izvrilo krivino djelo ili prema kome se vodi
krivini postupak zbog osnovane sumnje da je izvrilo krivino djelo, s ciljem da se utvrdi da
li je to lice uinilo krivino djelo, da li je za to djelo krivino odgovorno i, u sluaju ako su ti
uslovi ispunjeni, da mu se izrekne odgovarajua krivina sankcija. Bez individualno
odreenog osumnjienog, krivinoprocesni odnos ne moe se zasnovati i odrati u toku.
Pojedine istrane radnje, koje ne trpe odlaganje, mogu se obaviti i kada je izvrilac krivinog
djela nepoznat, ali se istraga moe pokrenuti i protiv nepoznatog lica, dok se optunica
uvijek podie protiv odreenog lica.
Individualizacija osumnjienog, tj. odreivanje fizikog lica protiv koga e se voditi krivini
postupak, vri se na osnovu linih podataka o tom licu (identifikacija osumnjienog).
Utvrivanje linosti osumnjienog, uglavnom, nije sporno, jer je to sadrano u aktu o
krivinom djelu (prijava i sl). U sluaju ako se to ne moe utvrditi, postupak se ne moe
pokrenuti. Identifikacija se vri imenom i prezimenom osumnjienog, nadimkom ako ga ima,
imenom i prezimenom roditelja, djevojakim porodinim imenom majke, mjestom roenja,
mjestom stanovanja, danom, mjesecom i godinom roenja, narodnou i dravljanstvom,
jedinstvenim matinim brojem graana dravljana BiH, zanimanjem, porodinim prilikama,
podacima o tome kakve je kole zavrio, da li je, gdje i kada sluio vojsku, odnosno da li ima
in rezervnog vojnog starjeine, da li se vodi u vojnoj evidenciji i pri kom organu nadlenom
za poslove odbrane, o odlikovanjima, imovnom stanju, eventualnoj ranijoj osuivanosti i
voenju postupka za koje drugo krivino djelo, a ako je maloljetan - ko mu je zakonski
zastupnik. Identifikacija se postie linom kartom, izvodom iz matine knjige roenih,
izvodom iz kaznene evidencije, uporeivanjem daktiloskopskih otisaka, fotografijom,
prepoznavanjem i sl.
Osumnjieni je lice za koje postoje osnovi sumnje da je uinilo krivino djelo. Pojam
optuenog se odnosi na lice protiv kojeg je potvrena jedna ili vie taaka u optunici. U
pogledu nivoa sumnje, optueno lice od osumnjienog lica razlikuje upravo stepen
vjerovatnoe, a to je postojanje dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je
optueno lice izvrilo krivino djelo. Svojstvo osuenog lica pripada onom licu za koje je
pravnosnanom odlukom utvreno da je krivino odgovorno za odreeno krivino djelo.
Optueni je i lice protiv kojeg je u postupku za izdavanje kaznenog naloga potvrena
optunica.
Svojstvo osloboenog osueni dobija kada stupi na pravnu snagu izreena mu oslobaajua
presuda. Svojstvo osuenog prestaje pravnosnanou rjeenja o obustavi postupka,

26

oslobaajue presude i presude kojom se optuba odbija. To svojstvo on moe stei ponovo
samo donoenjem rjeenja o ponavljanju postupka.
5.2.
Lica koja mogu imati svojstvo osumnjienog, odnosno optuenog
Procesno pitanje ko moe biti osumnjieni, odnosno optueni u krivinom postupku identino
je sa pitanjem ko moe biti krivino odgovoran za izvreno krivino djelo. Ova sposobnost se
odreuje po materijalnom krivinom pravu i nju imaju i fizika i pravna lica, odnosno lica
koja su krivino djelo izvrila u stanju neuraunljivosti i lica koja su krivino djelo izvrila kao
maloljetnici.
Krivini postupak moe se voditi samo protiv ivog osumnjienog, odnosno optuenog, pa
ako smrt osumnjienog, odnosno optuenog nastupi u toku postupka, postupak e se
obustaviti rjeenjem suda u svakoj fazi postupka. Odstupanje od ovog pravila postoji u
sluaju ponavljanja krivinog postupka u korist umrlog osuenog.
Prema materijalnom krivinom pravu, ne mogu ni sva fizika lica biti osumnjieni, odnosno
optueni u krivinom postupku, a tu dolaze: (a) lica koja su izuzeta od krivinog gonjenja po
ustavu, zakonu ili meunarodnom pravu (npr. diplomatski predstavnici stranih drava ili
meunarodnih organizacija), (b) lica koja su poslije izvrenja krivinog djela oboljela od
kakvog trajnog duevnog oboljenja, (c) djeca do 14 godina ivota koja se za izvreno krivino
djelo ne mogu goniti i kazniti, ve predati na pojaano staranje roditeljima, starateljima ili
kakvoj vaspitnoj ustanovi.

5.3.
Osumnjieni, odnosno optueni kao subjekt krivinog postupka
Poloaj osumnjienog, odnosno optuenog u krivinom postupku, kao dio opteg poloaja
ovjeka u drutvu, zavisi od tipa krivinog postupka. U krivinom postupku, zasnovanom na
optunom naelu, osumnjieni, odnosno optueni je procesni subjekt, a u inkvizitorskom
postupku - objekat postupka. Poloaj osumnjienog, odnosno optuenog u zakonu zavisi od
stadijuma procesa, s tim da je on uvijek subjekt i stranka u postupku. Najpovoljniju poziciju
osumnjieni, odnosno optueni i ima na glavnom pretresu, gdje je ravnopravan sa tuiocem i
uiva puno pravo odbrane.
Iako je osumnjieni, odnosno optueni, po pravilu, ravnopravan sa drugom strankom u
postupku, njegov poloaj je tei od pozicije tuioca, naroito u istrazi. Prema osumnjienom,
odnosno optuenom dolaze u obzir mjere procesne prinude, ukljuujui i lienje slobode i
pritvor. Povoljniji poloaj osumnjienog, odnosno optuenog u odnosu na tuioca postoji u:
ustanovi zabrane preinaenja nagore, koja se odnosi samo na optuenog; pogodnosti
pridruivanja; pravu posljednje rijei u zavrnim govorima na glavnom pretresu; pravu na
povraaj u preanje stanje zbog proputenog roka za izjavu albe na presudu ili nekih
rjeenja itd. Ove i druge ustanove in favorem defensionis imaju za cilj da poboljaju poloaj
osumnjienog, odnosno optuenog u postupku i uine ga ravnopravnim prema tuilakoj
strani.
5.4.
Upoznavanje linosti osumnjienog, odnosno optuenog
Savremeno krivino pravo polazi od principijelnog stava da upoznavanju linosti uinioca
krivinog djela treba posvetiti znatno veu panju nego do sada, kada je ovo upoznavanje
bilo vezano iskljuivo za krivino djelo i krivinu odgovornost.
Pribavljanje podataka o osumnjienom trai se ve u momentu donoenja naredbe o
sprovoenju istrage, kada je sasvim jasno u kom smislu treba pribaviti ove podatke. To ne
znai da se ti podaci ne mogu prikupljati i dopunjavati i na glavnom pretresu. Pri tome se
prikupljaju obavezno lini podaci o osumnjienom ako nedostaju ili ih treba provjeriti, podaci
o ranijim osudama osumnjienog, kao i podaci o njegovom ponaanju za vrijeme izdravanja
kazne ili druge sankcije vezane za lienje slobode, ako je njihovo izvrenje u toku. Podaci o

27

ranijem ivotu e se traiti uglavnom u sluajevima kada je rije o drutveno opasnijim i


sloenijim kriminalnim sluajevima. U sluajevima koji indiciraju na duevno oboljenje,
odreuje se psihijatrijsko vjetaenje.
Podatke o linosti osumnjienog prikupljaju, po pravilu, ovlaena slubena lica i tuilac.
Ovlaena slubena lica duna su podatke o linosti uinioca krivinog djela navesti u prijavi
ili posebnom izvjetaju.
Navedene podatke pribavlja i tuilac, neposredno ili preko drugih. Tuilac je ovlaen
zatraiti da ovlaena slubena lica prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u
krivinom postupku. Tu spadaju i obavjetenja koja se odnose na linost uinioca krivinog
djela.
5.5.
Prava i dunosti osumnjienog, odnosno optuenog
Da bi se mogao pojaviti kao stranka u postupku, osumnjieni, odnosno optueni mora imati
izvjesna prava i dunosti. Prava su mu potrebna da bi se mogao efikasno suprotstaviti
optubi, a dunosti - jer se bez njih ne bi mogao sprovesti krivini postupak.
Osnovno pravo koje pripada osumnjienom, odnosno optuenom je pravo na odbranu, iz
koga proistiu sva ostala njegova prava. Rije je o pravu osumnjienog, odnosno optuenog,
a ne i njegovoj dunosti.
Prava osumnjienog, odnosno optuenog, koja se izvode iz opteg prava na odbranu, po
svojoj sutini mogu biti pozitivna ili negativna.
Osumnjieni, odnosno optueni u krivinom postupku ima sljedee dunosti:
(1) Da stupi u postupak i da omogui postupak protiv sebe.
(2) Da se odazove pozivu suda.
(3) Da dopusti da bude predmet dokaza.

5.5.1. Pozitivno pravo odbrane


Pozitivno pravo odbrane predstavlja skup ovlaenja osumnjienog, odnosno optuenog da
preduzima radnje u postupku i druge aktivnosti koje mu omoguuju da se brani od optube.
a)Pravo da bude ispitan u prisustvu branioca koga sam izabere.
b)Pravo da ve na prvom ispitu bude obavijeten o djelu za koje se tereti i osnovima
sumnje protiv njega i da mu se omogui da se izjasni o djelu koje mu se stavlja na
teret i iznese sve injenice i dokaze koji mu idu u korist i ako to uini u prisustvu
branioca da je takav njegov iskaz doputen kao dokaz na glavnom pretresu i da bez
njegove saglasnosti moe biti proitan i korien na glavnom pretresu.
c)Pravo da uzme branioca koji e mu pomagati u odbrani od optube uopte i posebno u
vrenju pojedinih procesnih radnji. To podrazumijeva nesmetan kontakt branioca i
osumnjienog, odnosno optuenog, putem razgovora ili dopisivanjem.
d)Pravo preduzimanja radnji u postupku koje slue njegovoj odbrani.
e)Pravo da u postupku uiva tretman dostojan ovjeka, uz obavezu dravnih organa koji
uestvuju u krivinom postupku da to obezbijede.
5.5.2. Negativno pravo odbrane
Negativno pravo odbrane predstavljaju ovlaenja osumnjienog, odnosno optuenog da ne
obavlja izvjesne procesne radnje, ako bi njihovo vrenje, po miljenju osumnjienog,
odnosno optuenog, predstavljalo tetu za njegovu odbranu.
a) Pravo osumnjienog, odnosno optuenog da ne iznese svoju odbranu niti odgovara
na postavljena pitanja.
b)Pravo osumnjienog, odnosno optuenog da odbije prijedlog tuioca za zakljuenje
sporazuma o priznanju krivice.

28

c) Osumnjieni, odnosno optueni nije obavezan da na svome ispitu govori istinu.


d)Pravo osumnjienog, odnosno optuenog da se odrekne prava na albu ili odustane od
ve izjavljene albe na presudu.
5.6.
Pravo osunmnjienog, odnosno optuenog na pravino suenje
Pravo na pravino suenje, odnosno pravo pojedinca da se graanska tuba ili krivina tuba
protiv njega rijei pred sudom uz prisustvo javnosti, proglaeno je poslije Drugog svjetskog
rata univerzalnim ljudskim pravom. Ovo pravo je, kao takvo, potvreno i regionalnim
konvencijama o ljudskim pravima.
Ovo pravo praktino znai obavezu dravne vlasti da svakom pojedincu obezbijedi pristup
sudu i zakonit i pravian tretman pred sudom, bez obzira na to zbog ega se neko i protiv
koga se sudi, ak i kada su u pitanju najtea krivina djela.
Pravo na zakonit i pravian sudski postupak predvia niz znaajnih materijalnopravnih i procesnopravnih garancija koje se tiu pristupa sudu, karaktera, nadlenosti i kompetentnosti
suda, tretmana stranaka koje se sude, garancija optuenog, izvoenja dokaza, korienja
pravnih lijekova i tretmana maloljetnih lica pred sudovima. Postupak pred sudom treba da
prui iste anse svim uesnicima - da ubijede sudiju u ispravnost svog stanovita. Mora se
takoe osigurati da sud dobije sve pristupane i neophodne informacije da bi, to je mogue
vjernije, prosudio stanje stvari, kakvo je zaista i bilo.
Ekspeditivnost u suenju, u relativnom smislu, predstavlja meunarodni pravni standard.
Predviena je bilo kao pravo optuenog da mu bude sueno bez nepotrebnog odugovlaenja, bilo kao pravo na sasluanje u razumnom roku ili pravo na raspravljanje sluaja u
razumnom roku.
Pravo na suenje bez odlaganja je pravo koje do sada u naim zakonima o krivinom postupku nije bilo postavljeno na naelan nain. Sud ima obavezu da trajanje pritvora svede na najkrae nuno vrijeme. To bi bile osnovne karakteristike ovog prava koje su zajednike za sve
zakone o krivinom postupku u BiH. No, Zakon o Krivinom Postupku FBiH ide i korak dalje,
jer odreuje rok u kojem suenje najkasnije mora biti odrano. Prema tom zakonu, suenje
mora biti odrano najkasnije u roku od godinu dana od dana potvrivanja optunice.

6. ODBRANA OSUMNJIENOG; ODNOSNO OPTUENOG


6.1.
Pojam, opravdanje i vrste odbrane osumnjienog, odnosno optuenog
Odbrana je procesna aktivnost kojom se vri potpuno ili djelimino suprotstavljanje optubi.
Ona je posljedica procesnog poloaja osumnjienog, odnosno optuenog, kome se stavlja na
teret da je izvrio krivino djelo i da je krivino odgovoran, pa mora imati mogunost da se
brani, istiui okolnosti suprotne elementima optube. Potreba za odbranom postoji i kada
osumnjieni, odnosno optueni nema ta istai protiv optube.
Opravdanje odbrane u toku krivinog postupka je viestruko. Odbrana je garancija
zakonitosti sudskih odluka i pravilnosti pravosua uopte. To nije samo zahtjev
osumnjienog, odnosno optuenog, nego i interes drutvene zajednice u cjelini. Odbranom
se prua zatita osumnjienog, odnosno optuenog ne samo od napada tuioca, ve i od
eventualno pogrene i nezakonite odluke suda.
Odbrana osumnjienog, odnosno optuenog moe imati dva oblika; materijalni i formalni.
6.2.
Materijalna odbrana osumnjienog, odnosno optuenog
Odbrana koju vri osumnjieni, odnosno optueni lino u vidu pobijanja optube u cjelini ili u
pojedinim dijelovima i obaveza dravnih organa koji uestvuju u postupku, formulisana u
zakonu, da idu na objektivno utvrivanje stanja stvari i onda kada je ono u korist
osumnjienog, odnosno optuenog - ini materijalnu odbranu, koja je mogua i bez aktivnog

29

dranja osumnjienog, odnosno optuenog. Ako materijalnu odbranu vri sam osumnjieni,
odnosno optueni, onda je to lina odbrana.
Ako materijalnu odbranu vri lino osumnjieni, odnosno optueni, koji je najvie
zainteresovan da se brani i pobija optubu, mogunost za to prua mu se ve na prvom
sasluanju, kada mora biti obavijeten o djelu za koje se tereti i osnovima optube i da
njegov iskaz moe biti korien kao dokaz u daljem toku postupka. Osumnjienom, odnosno
optuenom se mora omoguiti da se izjasni o svim injenicama i dokazima koji ga terete i da
iznese sve injenice i dokaze koji mu idu u korist. Pored toga, mora mu se osigurati dovoljno
vremena za spremanje odbrane. Na glavnom pretresu optueni uestvuje u kontradiktornom
postupku, sa mogunou da izvodi svoje dokaze i iznosi svoje miljenje. Poslije donijete
presude optueni ima pravo na redovne pravne lijekove i vanredni pravni lijek.
Pravo na vrenje materijalne odbrane osumnjienog, odnosno optuenog zakon daje jo
nekim srodnicima i zakonskim zastupnicima. Tako, na primjer, za osumnjienog, odnosno
optuenog, osim ako se on tome izriito ne protivi, mogu branioca uzeti i njegov zakonski
zastupnik, brani odnosno vanbrani drug, krvni srodnik u pravoj liniji do bilo kog stepena,
usvojilac, usvojenik, brat, sestra ili hranilac. albu u korist optuenog mogu podnijeti
zakonski zastupnik, brani, odnosno vanbrani drug optuenog, roditelj ili dijete i usvojilac,
odnosno usvojenik, a ista ova lica mogu podnijeti zahtjev za ponavljanje krivinog postupka
u korist osuenog poslije njegove smrti.
6.3.
Formalna odbrana osumnjienog, odnosno optuenog
6.3.1. Pojam
Formalna odbrana, koju osumnjienii, odnosno optueni vri preko strunog branioca,
upotpunjava odbranu osumnjienog, odnosno optuenog, slui zatiti i ostvarivanju njegovih
prava i, u krajnjoj liniji, boljem funkcionisanju pravosua. Saradnja strunog branioca u
nekim sluajevima je samo dozvoljena (fakultativna formalna odbrana), a nekada se nalae
(obavezna formalna odbrana). Konano, ako osumnjieni, odnosno optueni ne moe sam
uzeti branioca jer ne moe podmiriti njegove trokove, pod zakonskim uslovima moe mu se
postaviti, na njegov zahtjev, branilac iz budetskih sredstava, to ini tzv. odbranu
siromanih.

6.3.2. Vrste formalne odbrne


Zakon predvia tri vrste formalne odbrane: obaveznu odbranu, fakultativnu odbranu i
odbranu siromanih.
1. Obavezna odbrana. Prilikom odreivanja sluajeva obavezne odbrane, zakonodavac je
uzeo kao kriterijum teinu krivinog djela, svojstvo uinioca i stadij postupka. Ti se
kriteriji u nekim sluajevima predviaju kao iskljuivi i to pojedinano, a u drugim
sluajevima kumulativno. U tim sluajevima, ako osumnjieni, odnosno optueni sam ne
uzme branioca, postavie mu ga sud po slubenoj dunosti. To je obavezna formalna
odbrana. Prema zakonu, sluajevi obavezne formalne odbrane su sljedei: (a) ako je
osumnjieni nijem ili gluh ili ako je osumnjien za krivino djelo za koje se moe izrei
kazna dugotrajnog zatvora; (b) ako je osumnjienom, odnosno optuenom odreen
pritvor; (c) ako se krivini postupak vodi zbog krivinog djela zbog koga se po krivinom
zakonu moe izrei kazna od deset godina zatvora ili tea kazna; (d) ako sud utvrdi da je
to zbog sloenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjienog, odnosno optuenog ili
drugih okolnosti u interesu pravde; (e) u postupku prema maloljetnicima; te (f) ako je

30

podignuta optunica protiv osumnjienog koji je izvrio krivino djelo u stanju


neuraunljivosti.
2. Fakultativna odbrana. Fakultativna je ona formalna odbrana koju osumnjieni,
odnosno optueni moe slobodno koristiti ako to eli, to mu zakon ne namee.
Osumnjieni, odnosno optueni moe imati branioca u toku cijelog krivinog postupka.
3. Odbrana siromanih. Ovdje se radi o injenici da osnovni uslovi koji opravdavaju
institut obavezne odbrane u sluaju tekih krivinih djela, mogu da se steknu i u odnosu
na osumnjienog, odnosno optuenog koji odgovara za laka krivina djela. Zbog toga je
zakon predvidio mogunost postavljanja branioca i u drugim opravdanim sluajevima, i
to: (a) da se postupak vodi za krivino djelo za koje je predviena (propisana) kazna
zatvora tri godine ili tea; (b) kada to zahtijevaju interesi pravinosti, bez obzira na
propisanu kaznu; (c) da osumnjieni, odnosno optueni ne moe prema svom imovnom
stanju snositi trokove odbrane; (d) da osumnjieni, odnosno optueni podnese zahtjev.
Branioca tada postavlja sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje,
sudija, odnosno predsjednik vijea, i to nakon to je osumnjienom, odnosno optuenom
pruena prilika da sa predoene liste uzme advokata
6.3.3. Organizovanje formalne odbrane
a) Ko moe biti branilac. Za branioca se moe uzeti samo advokat. Branilac ne moe biti
neko ko nije advokat, ak ni onda kada ima odgovarajuu strunu spremu i u bliskom je
odnosu sa osumnjienim, odnosno optuenim.
b) Ko ne moe biti branilac. Branilac osumnjienog, odnosno optuenog ne moe biti: a)
oteeni, brani odnosno vanbrani drug oteenog ili tuioca, zatim njihov srodnik; b)
lice koje treba da svjedoi u pogledu injenica koje su mu poznate u svojstvu branioca ili
je pozvano kao svjedok; c) ako je u istom predmetu postupao kao sudija ili tuilac.
c) Izbor branioca. Osim kod odbrane siromanih, branioca potpuno slobodno bira
osumnjieni, odnosno optueni kako u sluaju fakultativne, tako i kod obavezne
odbrane.
d) (d) Postavljanje branioca. Pored branioca koga uzima sam osumnjieni, odnosno
optueni ili ovlatena lica, postoji i branilac postavljen po slubenoj dunosti (za koga
nije potrebna izjava osumnjienog, odnosno optuenog da ne eli da uzme branioca).
Dovoljno je da nema branioca u vrijeme kada bi obavezno morao da ga ima.
e) Vrijeme nastupanja formalne odbrane. Osumnjieni, odnosno optueni moe imati
branioca u toku cijelog krivinog postupka, tj. od njegovog poetka do kraja.
f) Broj branilaca. Jedan osumnjieni, odnosno optueni moe imati vie branilaca
(viestruka formalna odbrana), a smatra se da je odbrana obezbijeena kada u postupku
uestvuje jedan od branilaca. U tom sluaju samo jedan od njih e imati status glavnog
branioca. Takoer, vie osumnjienih, odnosno optuenih moe uzeti jednog branioca,
osim ako branioca postavlja sud u sluaju obavezne odbrane po slubenoj dunosti i
odbrane siromanih (zajednika formalna odbrana).
g) Procesni poloaj branioca. Branilac uestvuje u krivinom postupku, ali nije subjekt
tog postupka, jer obavlja svoju aktivnost u tuem procesnopravnom odnosu. On je
pomaga osumnjienog, odnosno optuenog, a ne njegov punomonik, jer specifinost
krivine odgovornosti iskljuuje zastupanje.
h) Prestanak branilake dunosti. Sporazum o formalnoj odbrani u krivinom postupku
osumnjienog, odnosno optuenog i branioca je, po svom sadraju, vrsta
graanskopravnog ugovora o punomostvu, iako branilac nije punomonik
osumnjienog, odnosno optuenog. I jedna i druga strana mogu istupiti iz toga odnosa
prije zavretka krivinog postupka, s tim da osumnjieni, odnosno optueni moe
opozvati punomoje, a branilac ga otkazati.

6.4.
Prava, dunosti i odgovornost branioca
Neka od prava branioca koriste se samo u odreenoj fazi, druga u cijelom krivinom
postupku, a najvanija su sljedea:
a) Da u toku istrage razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist
osumnjienom.
b) Da se dopisuje i razgovara sa osumnjienim, odnosno optuenim koji se nalazi u
pritvoru.
c) Da prisustvuje ispitu osumnjienog, odnosno optuenog.

31

d) Da u svim fazama postupka preduzima sve neophodne radnje u cilju utvrivanja


injenica i prikupljanja dokaza, radi odbrane osumnjienog, odnosno optuenog.
e) Da prisustvuje glavnom pretresu, gdje je njegova aktivnost najvidljivija.
f) Da u korist osumnjienog, odnosno optuenog podnosi pravne lijekove protiv odluka koje
se donose u toku postupka ili kojima se zavrava krivini postupak.
g) Da zahtijeva nagradu za svoj rad i naknadu trokova koje je u odbrani osumnjienog,
odnosno optuenog imao.
Dunosti branioca, koje odgovaraju iznesenim pravima, jesu:
a) Da prihvati odbranu, to uvijek vai kada je u pitanju branilac postavljen po slubenoj
dunosti.
b) Da osumnjienom, odnosno optuenom prui strunu pomo u postupku.
Odgovornost branioca moe biti krivina, graanska ili disciplinska. Advokati i advokatski
pripravnici odgovorni su za savjesno vrenje advokatske dunosti i za uvanje ugleda
advokatske djelatnosti. Statutom komore utvruju se organi koji vode postupak zbog
povrede advokatskih dunosti, a ureuje se i nain donoenja opteg akta kojim je ta oblast
regulisana.
IV SPOREDNI PROCESNI SUBJEKTI
Sporedni procesni subjekti imaju izvjesna ovlaenja u krivinom postupku, osim prava
procesnog raspolaganja. Javljajui se uz glavne procesne subjekte, u krivinom postupku
sporedni procesni subjekti su: oteeni (na strani tuioca), pravno ili fiziko lice (na strani
osumnjienog, odnosno optuenog) i organ starateljstva (na strani suda).
1. OTEENI
1.1.
Pojam oteenog
Oteeni je lice ije je lino ili imovinsko pravo krivinim djelom povrijeeno ili ugroeno.
Ovo pravo ne mora biti imovinsko, nego moe biti i lino (ast, ugled, brak, oinstvo i sl.) i
ne mora biti povrijeeno, ve je dovoljno samo da je ugroeno.
Krivino procesno pravo priznaje status oteenog irokom krugu lica koja u velikom broju
sluajeva nisu pasivni subjekti krivinog djela. Krivino pravo poznaje pojam oteenog kao
rtve krivinog djela, a rtva je pasivni subjekat krivinog djela.
Oteeni moe biti pravno i fiziko lice, ali se najee pod pojmom oteenog
podrazumijevaju fizika lica. Pitanje koje lice to moe biti nekada se daje u samom krivinom
zakonu, gdje se pojam oteenog podudara sa gramatikim objektom krivinog djela. Tako,
na primjer, oteeni je i lice prema kome neko neovlaeno uini fotografski, filmski ili drugi
snimak itd. Meutim, u nekim sluajevima oteeni se ne moe svesti na objekat krivinog
djela. Kod krivinog djela ubistva oteeni su lica koja je poginuli izdravao ili redovno
pomagao, pa su mogli zahtijevati izdravanje od poginulog, kao i lanovi ue porodice
optuenog (brani drug, djeca, roditelji, braa i sestre) koji su trpjeli duevne bolove.

1.2.
Prava i dunosti oteenog
U naem krivinom postupku oteeni je uesnik postupka, sa jednom odreenom
situacijom, tano predvienom zakonom, koja ga ini nekom vrstom uzgrednog tuioca.
U prava i dunosti oteenog spadaju:

32

kanjavanje novanom kaznom zbog uvrede suda;


itanje zapisnika;
dostavlja mu se ovjeren prepis odluke kojom je odlueno o imovinsko-pravnom zahtjevu;
postavljanje imovinskopravnog zahtjeva;
u sluaju nepostupanja tuioca po prijavi o izvrenom krivinom djelu, stie pravo na
ulaganje pritube uredu tuioca);
obavjetava se kad tuilac obustavi istragu i tada ima pravo ulaganja pritube uredu
tuioca;
obavjetava ga sud o rezultatima pregovaranja o krivici;
obavjetava se o povlaenju optunice;
da prisustvuje na glavnom pretresu, s tim da ukoliko se iskljui javnost, to se ne odnosi
na oteenog;
ukoliko je prisutan, podnosi imovinskopravni zahtjev na glavnom pretresu;
da se obavijesti o vremenu i mjestu ispitivanja svjedoka van sudnice i izvoenju
rekonstrukcije;
da nakon zavretka dokaznog postupka na glavnom pretresu bude pozvan od strane
sudije, odnosno predsjednika vijea radi davanja svoje zavrne rijei i to poslije tuioca;
da ga po objavljivanju presude sudija, odnosno predsjednik vijea poui o pravu na
albu, kao i o pravu na odgovor na albu;
da mu se dostavi ovjereni prepis presude;
po zavrenom pretresu i donijetoj presudi, oteeni ima pravo albe protiv presude i to
samo na odluku o trokovima krivinog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu, ne i po
drugim osnovima;
obavjetava se od strane tuioca da nije cjelishodno pokrenuti postupak prema
maloljetniku;
poziva se na sasluanje radi utvrivanja injenica koje se odnose na opozivanje uslovne
osude.

1.3.
Oteeni kao svjedok
Postoje etiri posebne kategorije pravila koja vae samo za oteenog:
(1) Kada se sasluava maloljetno lice, a naroito ako je je oteeno krivinim djelom,
postupa se obazrivo, kako sasluanje ne bi tetno uticalo na psihiko stanje maloljetnika.
S tim u vezi, ako je potrebno, sasluanje maloljetnog lica izvrie se uz pomo pedagoga
ili drugog strunog lica.
(2) Oteenog krivinim djelom nije doputeno ispitivati o njegovom ranijem seksualnom
ivotu prije izvrenog krivinog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno na takvom
iskazu ne moe se zasnivati sudska odluka.
(3) Oteenog krivinim djelom nije doputeno ispitivati o njegovom seksualnom ivotu
prije izvrenog krivinog djela koje je predmet postupka. Ni jedan dokaz koji se iznosi da
bi pokazao ranije seksualno iskustvo, ponaanje ili seksualnu orijentaciju oteenog
nee biti prihvatljiv.
(4) U sluaju ako se radi o krivinim djelima protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih
meunarodnim pravom, pristanak rtve se ne moe upotrijebiti u prilog odbrane
optuenog.
2. PRAVNO ILI FIZIKO LICE
Pravno ili fiziko lice, kao sporedni procesni subjekt na strani osumnjienog, odnosno
optuenog, javlja se u sluajevima krivinih djela kod kojih imovinska korist ostvarena
izvrenjem krivinog djela ne pripada uiniocu krivinog djela, ve nekom pravnom licu,
najee preduzeu ili drugom organu ili organizaciji uinioca ili licu na koje je imovinska
korist prenesena, po pravilu njegovim srodnicima. Tada se imovinska korist ne moe oduzeti
od osumnjienog, odnosno optuenog jer nije njegova, pa se pravno ili fiziko lice kome je
imovinska korist iz krivinog djela pripala mora ukljuiti u krivini postupak da bi od
osumnjienog, odnosno optuenog bila oduzeta imovinska korist koju je stekao na
protivpravan nain. Zbog veze sa osumnjienim, odnosno optuenim, ta lica se javljaju kao
sporedni procesni subjekti na njegovoj strani.

33

V OSTALI UESNICI U POSTUPKU


U krivini postupak ukljuena su i druga lica, sa pravima i dunostima drukijim od procesnih
subjekata. Radi se o zastupnicima i pomagaima procesnih subjekata i treim licima koja
uestvuju u krivinom postupku.
1. ZASTUPNICI PROCESNIH SUBJEKATA
Pravilo je da stranke koje nisu procesno sposobne moraju raditi preko zakonskih zastupnika,
te da ako su procesno sposobne ne moraju uopte ili pod odreenim uslovima raditi lino,
ve se mogu posluiti punomonicima, dok je u nekim sluajevima mogua procesna
zamjena (procesna supstitucija), pri kojoj odreeno lice istupa u postupku u svoje ime, ali u
interesu odreenog procesnog subjekta. Ta lica se nazivaju zastupnicima procesnih stranaka,
a mogu biti zakonski zastupnici, punomonici i zamjenici (supstituti) procesnih stranaka.
1.1.
Zakonski zastupnici
Zakonski zastupnici su lica koja u postupku preduzimaju procesne radnje u ime i za raun
procesno nesposobne stranke koju zastupaju i sa dejstvom za tu stranku. Zakonski zastupnik
ima prava i dunosti kao i zastupana stranka, a radnje koje obavi zastupnik imaju istu
vanost kao da ih je obavila sama stranka. Preko zakonskih zastupnika u krivinom postupku
rade procesno nesposobna lica koja se u procesu mogu javiti kao oteeni ili pravna lica.
Osumnjieni, odnosno optueni ne moe imati zakonskog zastupnika, jer je njegova
odgovornost lina, s tim da mu se u sluaju nesposobnosti za obavljanje procesnih radnji
obezbjeuje obavezna odbrana.
Zakonski zastupnici maloljetnika su njegovi roditelji, koji roditeljska prava vre sporazumno,
odnosno staratelji, kada maloljetnici nisu pod roditeljskim staranjem.
Zakonski zastupnici imaju sljedea prava i dunosti: (1) mogu uzeti branioca osumnjienom,
odnosno optuenom; (2) nuni izdaci zakonskog zastupnika oteenog spadaju u trokove
krivinog postupka; (3) snose trokove krivinog postupka prouzrokavane svojom krivicom,
kao i odgovarajui dio paualnog iznosa; (4) na njih se ne odnose odredbe zakona o iskljuenju javnosti i (5) preko njih se vri pozivanje maloljetnika.
Svako pravno lice u krivinom postupku mora imati svoga zastupnika
1.2.
Procesni zamjenici (supstituti)
Procesni zamjenici su lica koja po svojoj inicijativi i u svoje ime i za raun procesne stranke
preduzimaju pojedine procesne radnje u interesu jednog procesnog subjekta, koji je i sam
procesno sposoban. Ovlaenje za preduzimanje pojedinih procesnih radnji daje se
procesnim zamjenicima zbog pravne veze koja postoji izmeu njih i procesnog subjekta u
ijem interesu postupaju.
U naem zakonu utvreno je nekoliko sluajeva procesne zamjene. Lica srodna ili bliska
osumnjienom, odnosno optuenom (zakonski zastupnik, brani odnosno vanbrani drug,
srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, usvojilac, usvojenik, brat, sestra ili
hranilac) mogu osumnjienom, odnosno optuenom uzeti branioca. albu na presudu u
korist osumnjienog, odnosno optuenog mogu izjaviti zakonski zastupnik, brani odnosno
vanbrani drug optuenog, roditelj ili dijete i usvojilac, odnosno usvojenik. Ista lica mogu
podnijeti i zahtjev za ponavljanje krivinog postupka poslije smrti osuenog i to u korist
osuenog.
1.3.
Punomonici
Punomonik je lice koje je za vrenje procesnih radnji ovlastila procesno sposobna stranka ili
zakonski zastupnik procesno nesposobne stranke, koje u njihovo ime i za njihov raun
obavlja te radnje, koje se po zakonu ne moraju obavljati lino. Punomonik radi u ime i u
interesu vlastodavca koji je jedini subjekt procesnog odnosa, da bi se vlastodavac oslobodio
tereta linog uea u krivinom postupku ili da bi u tom postupku bio struno predstavljen.

34

Osumnjieni, odnosno optueni moe imati samo branioca, koji mu pomae, ali ne i
punomonika, koji bi, umjesto njega, radio u procesu.
Punomonik moe biti svako fiziko lice koje uiva poslovnu sposobnost i on ne mora imati
strunu pravnu spremu. Pored toga, ako punomonik ima strunu pravnu spremu, ne mora
biti advokat. Organ pred kojim se punomonik pojavljuje duan je da po slubenoj dunosti
ustanovi da li je punomonik uredno ovlaen i da, ako je to potrebno, naredi otklanjanje
nedostataka.
Na punomonika se ne odnose odredbe zakona o iskljuenju javnosti, ali se on moe kazniti
zbog naruavanja reda i procesne discipline.

2. POMONICI (POMONI ORGANI) PROCESNIH SUBJEKATA


Pomonici procesnih subjekata (suda, tuioca i osumnjienog, odnosno optuenog) pomau
tim subjektima, na njihov poziv ili po naredbi, u vrenju njihove procesne aktivnosti. Oni nisu
ni glavni ni sporedni procesni subjekti i sami nemaju nikakvu procesnu autonomiju, ali
njihova aktivnost u procesu ili u vezi sa procesom ima znaaja za krivini postupak.
2.1.
Pomonici suda
2.1.1. Struno lice
Ono pomae organu krivinog postupka na osnovu svog posebnog strunog znanja ili
vjetine, i to na planu davanja savjeta, instrukcija ili drugih vidova pomoi u rjeavanju
pojednih strunih i tehnikih pitanja, ili na planu pruanja struno-tehnike pomoi organu
krivinog postupka i krivinoprocesnim strankama. To mogu biti pojedinci odgovarajue
struke ili, u sluaju potrebe, strune ustanove.
Najbitnija i sutinska razlika izmeu vjetaka i strunog lica je u sadrini i prirodi njihove
djelatnosti u krivinom postupku. Naime, procesna djelatnost vjetaka je uvijek usmjerena
na dobijanje novog dokaza, a rezultat njegove djelatnosti se materijalizuje kroz nalaz i
miljenje, tj. kroz iskaz vjetaka koji je dokazno sredstvo. S druge strane, djelatnost strunog
lica, koja nema karakter dokaznog sredstva, realizuje se u iskazu koji moe biti u formi
savjeta ili miljenja o nekom strunom pitanju.
2.1.2. Zapisniar
Zapisniar u krivinom postupku je lice koje procesne radnje pismeno utvruje i ozvaniava.
O svakoj radnji preduzetoj u toku krivinog postupka sastavlja se zapisnik, a o radu na
glavnom pretresu vodi se zapisnik o glavnom pretresu. Zapisnik pie zapisniar, a samo
kada se vri pretresanje stana ili lica ili se radnja preduzima van slubenih prostorija organa,
a zapisniar se ne moe obezbijediti, zapisnik moe pisati lice koje preduzima radnju.
Zapisniar pie zapisnik tako to u njega unosi ono to mu sudija glasno kazuje, a zatim oba
potpisuju zapisnik. Zapisniar ulazi u sastav vijea i mora biti neprekidno na glavnom
pretresu i prisustvovati izvoenju procesnih radnji. Zapisniar moe biti izuzet iz istih razloga
koji su predvieni za izuzee sudije.
2.1.3. Tumai.
Tumai su lica koja, na zahtjev tuioca ili suda, prevode izjave (pismeno ili usmeno) pojedinih
uesnika postupka na jezik u slubenoj upotrebi u sudu i obratno, kao i mimike znakove
kojima se prilikom davanja izjava slue gluvi, nijemi i gluvonijemi uesnici postupka.
Uobiajeno je razlikovanje tumaa za usmene i mimike izjave (tuma u uem smislu) i
tumaa za pismene izjave (prevodilac). Tuma je jedan, a imenuje ga organ kod koga
tumai.
Ako tuma nije ranije zaklet, poloie zakletvu da e vjerno prenijeti pitanja koja se svjedoku
upuuju i izjave koje on bude davao. Pravilo je da svjedok koji je gluv ili nijem i ne zna itati i
pisati daje zakletvu, odnosno izjavu preko tumaa.
Tumai moraju biti struni, o emu se vodi rauna prilikom utvrivanja stalnog spiska
tumaa.
2.1.4. Struni saradnici i pripravnici

35

Broj strunih saradnika i sudijskih pripravnika u sudu utvruje se aktom unutranje


organizacije i sistematizacije radnih mjesta.
Struni saradnik u sudu moe biti samo diplomirani pravnik sa poloenim pravosudnim
ispitom. Poto ima poloen pravosudni ispit, predvieno je da struni saradnik pomae sudiji
u vrenju sudijske funkcije. Konkretnije, on vri analizu pravnih pitanja, priprema predmete
za suenje, te obavlja, samostalno ili pod nadzorom i po uputstvima sudije, druge strune
poslove predviene zakonom ili pravilnikom. Najzad, struni saradnik moe postupati i
odluivati u izvrnim stvarima, kada je to predvieno zakonom, u predmetima koje mu
dodijeli predsjednik suda.
Pored strunih saradnika, u sudovima postoji potreban broj sudijskih pripravnika. Za
sudijskog pripravnika moe biti primljen diplomirani pravnik koji ispunjava opte uslove za
sticanje svojstva radnika u dravnim organima. Predvieno je da se pripravnik prima na
odreeno vrijeme, a najdue na dvije godine. On, pod nadzorom sudije ili strunog
saradnika, obavlja iste poslove kao i struni saradnici, s tim to ne moe donositi odluke u
predmetima.
Sudovi mogu primati na praksu i pripravnike-volontere. Odredbe zakona koje se odnose
na sudijske pripravnike, shodno se primjenjuju i na pripravnike-volontere. Pripravnicimavolonterima za vrijeme obavljanja prakse ne pripada naknada za rad, niti druga prava, osim
ako posebnim zakonom nije drukije odreeno, odnosno imaju pravo na zdravstveno
osiguranje i osiguranje za sluaj nesree na poslu.

2.1.5. Ovlaeno slubeno lice


Ovlaeno slubeno lice je lice koje ima odgovarajua ovlaenja unutar policijskih organa u
BiH, ukljuujui Dravnu agenciju za istrage i zatitu, Graninu policiju BiH, sudsku i
finansijsku policiju, kao i unutar carinskih organa, poreskih organa i organa vojne policije u
BiH. Pod ovlaenim slubenim licima smatraju se i struni saradnici, odnosno istraioci
Tuilatva BiH koji rade po ovlaenjima glavnog tuioca BiH.
2.2.
Pomonici procesnih subjekata
Pomonici tuioca su ovlaena slubena lica, organi starateljstva, drugi dravni organi od
kojih on moe traiti pravnu pomo i struni saradnici i pripravnici u tuilatvu.
Struni pomaga osumnjienog, odnosno optuenog je branilac, ija aktivnost predstavlja
formalnu odbranu.
3. TREA LICA U KRIVINOM POSTUPKU
Osim do sada pomenutih, u krivinom postupku uestvuju i trea lica (meu njima su
najvaniji svjedoci i vjetaci) ili ona samo prisustvuju krivinom postupku (publika, novinari,
posmatrai nevladinih organizacija, domaih i meunarodnih). Za ishod postupka to su
pravno nezainteresovana lica, iji poloaj zakon odreuje propisujui njihove obaveze, prava
i ovlaenja. Oni slue kao sredstva za utvrivanje injenica vanih za donoenje sudske
odluke ili predstavljaju neku vrstu spontane ili organizovane javne kontrole sudskog rada i
tome slino.

36

PREDMET KRIVINOG POSTUPKA


I POJAM I VRSTE PREDMETA KRIVINOG POSTUPKA
Predmet krivinog postupka je materija o kojoj se raspravlja u postupku i o kojoj sud treba da
donese odluku. Svaki krivini postupak mora imati makar jedan osnovni predmet, uz koji
mogu da se jave i jedan ili vie sporednih (akcesornih, eventualnih) predmeta postupka.
Osnovni predmet krivinog postupka je raspravljanje jednog konkretnog krivinopravnog
odnosa nastalog izvrenjem krivinog djela izmeu drutvene zajednice predstavljene
dravom i osumnjienog, odnosno optuenog. Osnovni predmet krivinog postupka je
krivina stvar (causa criminalis), odnosno ustanovljenje da li je izvreno krivino djelo, da li
je optueni kriv i da li su ispunjeni zakonski uslovi za izricanje krivine sankcije. Osnovni
predmet krivinog postupka moe biti predmet raspravljanja i utvrivanja samo u krivinom
postupku.
Sporedni predmet krivinog postupka pripada drugoj grani prava, a ne krivinopravnoj, a u
krivinom postupku javlja se, eventualno, uz osnovni predmet postupka.
Predmet krivinog postupka su samo krivina djela, ne i prekraji, koji su regulisani zakonima
o prekrajima. Ne postoji mogunost spajanja u jedan postupak i suenja pred jednim
organom za krivino djelo i prekraj.
II KONEKSITET PREDMETA KRIVINOG POSTUPKA
Pojam koneksiteta odnosi se na uzajamnu vezu predmeta krivinog postupka. Mogua je
veza krivinih stvari meusobno (homogeni koneksitet), ali i veza izmeu krivinih stvari i
stvari nekrivine prirode (heterogeni koneksitet).
1. HOMOGENI KONEKSITET (VEZA KRIVINIH STVARI MEUSOBNO)
Ovaj koneksitet postoji kada se u dva ili vie krivinih sluajeva podudaraju njihovi
subjektivni ili objektivni elementi, tj. u svakom od ovih sluajeva isti je osumnjieni, odnosno
optueni ili krivino djelo. Prema vezi koja postoji izmeu vie krivinih djela, odnosno vie
uinilaca, ovaj koneksitet moe biti subjektivni, objektivni ili mjeoviti.
a) Subjektivni (personalni) koneksitet (concursus delictorum) postoji kada je jedno lice
optueno za vie krivinih djela.

37

b) Objektivni (realni) koneksitet (consursus plurium ad delictum) postoji kada je vie


lica, koja su u meusobnoj vezi (saizvrioci, podstrekai ili pomagai), optueno za
zajedniko krivino djelo.
c) Mjeoviti koneksitet postoji kada je vie lica optueno za izvrenje vie krivinih
djela, ali samo ako izmeu izvrenih krivinih djela postoji meusobna.
Procesni uticaj koneksiteta nastupa, po pravilu, po diskrecionoj ocjeni suda. Ukoliko do toga
uticaja doe, on se manifestuje u spajanju krivinih stvari u jedinstven postupak (to moe
dovesti do primjene posebnih pravila o vanrednoj nadlenosti i u izboru vrste postupka).
Pitanje spajanja krivinih stvari zakon raspravlja ne propisujui, ni u jednom sluaju,
obavezno spajanje predmeta u jedinstven postupak. Spajanje se, po pravilu, vri i donosi jedna presuda u sluaju subjektivnog koneksiteta, kada isto lice odgovara za vie krivinih
djela; u sluaju kada je oteeni uinio istovremeno krivino djelo prema osumnjienom,
odnosno optuenom; u sluaju objektivnog koneksiteta, tj. kada je u izvrenju istog djela
uestvovalo vie lica u svojstvu izvrilaca ili sauesnika, prikrivaa, pomagaa poslije
izvrenog djela, neprijavljivanja pripremanja ili izvrenja krivinog djela ili uinioca.
Prijedlog za spajanje postupka mogu dati stranke i branilac, ali sud moe i bez takvog
prijedloga po slubenoj dunosti odluiti da se izvri objedinjavanje postupka i provede
jedinstveni postupak. Spajanje u jedan postupak radi izricanja jedne presude mogue je kod
prvostepenog suda sve do zavretka glavnog pretresa.
Prije glavnog pretresa rjeenje o spajanju postupka donosi vanraspravno vijee. Ukoliko se u
odvojenim postupcima vode glavni pretresi, rjeenje o spajanju postupka donosi sudija,
odnosno vijee, a funkcionalna nadlenost za njegovo donoenje se odreuje prema
najteem krivinom djelu. Protiv rjeenja o spajanju postupka nije dozvoljena alba, ali se
ono moe pobijati u albi na presudu.
Sud koji je nadlean moe iz vanih razloga ili razloga cjelishodnosti do zavretka glavnog
pretresa odluiti da se postupak za pojedina krivina djela ili protiv pojedinih optuenih
razdvoji i posebno dovri. Rjeenje o razdvajanju postupka donosi sudija, odnosno vijee po
sasluanju stranaka i branioca. Protiv rjeenja kojim je odreeno razdvajanje postupka ili
kojim je odbijen prijedlog za razdvajanje postupka nije dozvoljena alba, ali stranke i branilac
mogu to rjeenje pobijati u albi na presudu.
2. HETEROGENI KONEKSITET (VEZA KRIVINOG I NEKRIVINOG PREDMETA
KRIVINOG POSTUPKA)
U krivinom postupku moe se raspravljati i odluivati, osim o osnovnom predmetu (causa
criminalis), i o odreenom sporednom predmetu, koji nema krivini karakter, ali je sa
osnovnim predmetom u odreenoj vezi. Zakon omoguava da se uz osnovni ili glavni
predmet krivinog postupka mogu rjeavati odreeni imovinskopravni zahtjevi (povraaj
stvari, ponitaj odreenog pravnog posla i naknada tete), trokovi postupka i prejudicijalna
pitanja. Van tih sluajeva nije mogue uz krivinu kumulirati nekrivinu stvar, iako je to
nekad logino i iako stranke trae takvo spajanje ili na to pristaju.
Spajanje nekrivine stvari sa krivinom nekada je obavezno. Odluivanje o trokovima
krivinog postupka moe se vriti samo u krivinom postupku, jer nema drugog postupka u
kome bi se o tome odluivalo. Odluivanje o trokovima krivinog postupka zbog toga je
obavezan sporedni predmet krivinog postupka. Nasuprot tome, imovinskopravni zahtjev i
prejudicijalna pitanja su fakultativni sporedni predmeti krivinog postupka, koji se mogu
raspraviti u tom postupku, uz mogunost da budu rijeeni u drugim odgovarajuim
postupcima. Prejuducijalna pitanja i imovinskopravni zahtjev su fakultativni sporedni
predmeti krivinog postupka, jer se o njima ne mora obavezno rjeavati u svakom krivinom
postupku, s obzirom na to da se u krivinom postupku uopte ne mora pojaviti bilo kakvo
prethodno (prejudicijalno) pitanje, niti ovlaeno lice mora uvijek podnijeti imovinskopravni
zahtjev, a pri tom nekim krivinim djelim ne nastaje imovinskopravna posljedica, koja bi
uopte mogla i da bude predmet takvog zahtjeva.
2.1.
Imovinskopravni zahtjev
Krivino djelo, osim krivinopravnih, proizvodi i druge, najee graanskopravne posljedice.
Mnogobrojne posljedice izvrenog krivinog djela manifestuju se, prije svega, u teti
nanijetoj dobrima drugih pravnih i fizikih lica. U takvim sluajevima krivino djelo u sebi
sadri i graanskopravni delikt, koji oteenom daje pravo da, uz krivinopravni, postavi i

38

imovinskopravni zahtjev. Prema pravnoj prirodi, to je graanski predmet za koji vrijede


pravila graanskog prava, uz posebne odredbe zakona o krivinom postupku.
Mogunost ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku ima viestruke
prednosti. Prije svega, postupak je jeftiniji, jer umjesto dva odvojena postupka vodi se jedan
jedinstven. Postupak ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku je bri i
jednostavniji, bez sloenih podnesaka koji se trae u parninom postupku.
Realizacija imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku ima, meutim, i tetnih efekata
na sam krivini postupak. Raspravljanje o imovinskopravnom zahtjevu nerijetko, pogotovo
ako niim nije uslovljeno, dovodi do odugovlaenja postupka o glavnoj stvari, prijetei da
glavni predmet bude potisnut u drugi plan, a sam postupak izgubi svoja krivinopravna
obiljeja. Zbog toga se propisuje niz ogranienja ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u
krivinom postupku, a u zakonu o krivinom postupku ta ogranienja su sljedea:
(a) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed izvrenja krivinog djela raspravie se
na prijedlog ovlaenog lica u krivinom postupku ako se time ne bi znatno odugovlaio ovaj
postupak. O imovinskopravnom zahtjevu odluuje se samo uz uslov (pozitivni uslov) da je
ovlaeno lice podnijelo imovinskopravni zahtjev i (negativni uslov) da se time znatno ne
odugovlai krivini postupak.
(b) O podnesenom imovinskopravnom zahtjevu sud moe odluiti samo u presudi kojom
se optueni oglaava krivim.
(c) Ako podaci krivinog postupka ne pruaju pouzdan osnov za potpuno ili djelimino
presuenje, sud e oteenog uputiti da imovinskopravni zahtjev moe da ostvaruje u
parnici.
(d) Sud ne odluuje o imovinskopravnom zahtjevu prema maloljetniku, osim ako nije
prema njemu izrekao kaznu maloljetnikog zatvora.
(e) Sud ne moe odbiti postavljeni imovinskopravni zahtjev ni onda kada je on
nesumnjivo neosnovan, ve samo podnosioca uputiti na parnicu, u cjelini ili djelimino.
(f) Od svih mnogobrojnih imovinskopravnih potraivanja, koja bi se u sluajevima
izvrenja krivinih djela mogla postaviti u krivinom postupku, dozvoljena su samo tri: za
naknadu tete, povraaj stvari ili ponitaj odreenog pravnog posla.

2.1.1. Predmet imovinskopravnog zhtjeva u krivinom postupku


Postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku mogue je samo u taksativno
odreenim sluajevima, ne za svaku graansku stvar, koneksnu krivinoj. To su zahtjevi koji
se odnose na naknadu tete, povraaj stvari ili ponitaj odreenog pravnog posla, a oni se
mogu kumulirati. Radi se o nadlenosti suda ratione materiae.
a) Povraaj stvari se odnosi na svojinu, dravinu ili detenciju stvari oduzetih krivinim
djelom i predstavlja neposredan i najpotpuniji oblik obeteenja (obeteenje u naturi,
umjesto obeteenja po vrijednosti). Povraaj stvari u korist ovlaenog lica moe se
izrei samo ako je u krivinom postupku postavljen zahtjev u tom smislu, ne i po
slubenoj dunosti.
Povraaj stvari sud moe narediti samo ako utvrdi da je stvar prije izvrenja bila kod
oteenog po nekom pravnom osnovu i da se u vrijeme dosuenja nalazi kod optuenog
ili kod nekog uesnika na glavnom pretresu ili kod lica kome su je oni dali na uvanje. Da
bi krivini sud mogao dosuditi ovu vrstu imovinskopravnog zahtjeva, trai se, isto tako,
da je stvar ostala ista, i po vrsti i po namjeni, kao u vrijeme izvrenja krivinog djela. Ne
moe se dosuditi povraaj stvari koju je optueni preradio i pretvorio u drugu stvar, ali
oteeni moe tada traiti i dobiti naknadu tete. U krivinom postupku sud samo
raspravlja o povraaju stvari koja se tie osumnjienog, odnosno optuenog i oteenog.
Spor o predmetu izmeu oteenog i treeg lica ili izmeu treih lica raspravlja se u
parninom postupku. Moe se traiti samo povraaj stvari koje su pripadale oteenom,
ali ne i povraaj stvari koje su pribavljene novcem protivpravno pribavljenim od
oteenog. Ako se vie oteenih spore o svojini stvari, uputie se na parnicu, a sud e u
krivinom postupku odrediti samo uvanje stvari kao privremenu mjeru obezbjeenja.

39

b) Ponitaj odreenog pravnog posla Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na


ponitaj odreenog pravnog posla, a sud nae da je zahtjev osnovan, izrei e u presudi
potpuni ili djelimini ponitaj tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proistiu, ne
dirajui u prava treih lica. Potpun ili djelimian ponitaj pravnog posla, sa pravnim
posljedicama ponitaja, koje sud izrie presudom, ne moe dirati u prava treih lica, jer
ta lica ne uestvuju ni u krivinom ni u pripojenom postupku i zbog toga nemaju
mogunost albe na presudu.
Krivini sud ne moe u krivinom postupku ponitavati upravne akte zasnovane na
krivinim djelima. Povodom presude kojom je optueni oglaen krivim, te akte ponitava
nadleni dravni organ u odgovarajuem upravnom ili drugom postupku.
c) Naknada tete Izvrenjem krivinog djela u svakom sluaju nastaje tetna posljedica.
U nekim sluajevima ta teta pogaa ne samo linost, nego i imovinu oteenog, to
daje pravo na njenu naknadu u krivinom postupku. teta je umanjenje drutvenih
sredstava ili neije imovine (obina teta) ili spreavanje njihovog uveanja koje se
moglo osnovano oekivati (izmakla dobit), kao i nanoenje drugome fizikog ili psihikog
bola ili straha (nematerijalna teta).
Oteeni krivinim djelom ima pravo na naknadu svih ovih teta. Naknada neimovinske
tete je specifina naknada koja se ne sastoji u uspostavljanju jednog ranijeg stanja, ve
u davanju imovinske satisfakcije koja treba da prui oteenom zadovoljenje koje e
kompenzirati trpljenja koja je imao ili koja jo traju. Ova naknada dosuuje se za
pretrpljene fizike bolove, za pretrpljene duevne bolove zbog umanjenja ivotne
aktivnosti, naruenosti, povrede ugleda, asti, slobode i prava linosti, kao i za
pretrpljeni strah .

2.1.2. Subjekti imovinskopravnog odnosa


Kada se u krivinom postupku postavi imovinskopravni zahtjev, uz osnovni krivinoprocesni
odnos razvija se i poseban imovinski procesnopravni odnos izmeu lica ovlaenog na
postavljanje imovinskopravnog zahtjeva i lica prema kome se taj zahtjev moe postaviti.
(1) Lice ovlaeno na podnoenje imovinskopravnog zahtjeva. Pravo postavljanja
imovinskopravnog zahtjeva ima oteeni u tzv. adhezionom postupku, koji se pridruuje
krivinom postupku. Pravo na podnoenje imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku
ne vezuje se samo za linost oteenog krivinim djelom, ve se priznaje svakom licu koje je
ovlaeno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Imovinskopravni zahtjev u krivinom
postupku ne moe ostvarivati oteeni ako nije ovlaen da takav zahtjev postavi u parnici i
obrnuto - moe ga postaviti lice koje nije oteeni ako je ovlaeno da takav zahtjev podnese
u parnici.
U svim sluajevima kada se umjesto oteenog pojavljuje neko drugo lice sa ovlaenjem da
postavi imovinskopravni zahtjev, oteeni (ako postoji) ima status sporednog procesnog
subjekta. Isto tako, lice na koje je pravnim poslom sa oteenim prelo ovlaenje za
ostvarivanje imovinskopravnog zahtijeva, nema i ostala prava koja oteenom pripadaju kao
sporednom procesnom subjektu, jer su ona vezana iskljuivo za linost oteenog.
(2) Lice prema kome se moe postaviti imovinskopravni zahtjev. Prema naem zakonu,
imovinskopravni zahtjev moe se postaviti samo prema osumnjienom, odnosno optuenom.

40

U sluajevima kada za tetu nastalu izvrenjem krivinog djela ne odgovara osumnjieni,


odnosno optueni, nego tree lice, i to prema odredbama imovinskog prava, imovinskopravni
zahtjev moe se postaviti samo u parninom postupku.
(3) Stranaka i procesna sposobnost stranaka imovinskopravnog odnosa. U
imovinskopravnom odnosu pripojenom krivinom postupku, kao stranke mogu se pojaviti lice
ovlaeno na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva i osumnjieni, odnosno optueni.
Stranaku sposobnost za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku ima
lice sposobno da bude tuilac u parninom postupku. U pogledu sposobnosti osumnjienog,
odnosno optuenog, on ima tu sposobnost i u pripojenom procesnopravnom odnosu, ako je
ima u krivinom postupku, naravno pod uslovom da po propisima graanskog prava
odgovara za priinjenu tetu. Ako za tetu odgovara neko drugi, osumnjieni, odnosno
optueni ne moe biti stranka ni u krivinom ni u parninom postupku. Ako je osumnjieni,
odnosno optueni stvarno nesposoban za preduzimanje procesnih radnji, radi
suprotstavljanja imovinskopravnom zahtjevu, pravnu pomo mu prua branilac, koji je u tom
sluaju obavezan.
2.1.3. Postupak za ostvarivanje imovinskopravnog zhtjeva
Kao i u drugim sudskim postupcima, imovinskopravni odnos nastao izvrenjem krivinog
djela ne mora se raspraviti ni u krivinom postupku. Strankama je ostavljena mogunost da
svoje imovinskopravne odnose uopte, pa i one proistekle iz krivinog djela, rasprave
sporazumno, bez uea suda. Ako se, ipak, stranke odlue da takve imovinskopravne
odnose trae sudskim putem, to mogu uiniti zasnivanjem imovinskopravnog spora pred
parninim sudom ili postavljanjem tog zahtjeva u krivinom postupku, da bi on bio rijeen uz
glavnu krivinu stvar, ukoliko nije odreeno drukije. Meutim, postoji obaveza organa
postupka da, ako ovlaeno lice nije stavilo prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog
zahtjeva u krivinom postupku do potvrivanja optunice, obavijesti oteenog da se moe
taj prijedlog staviti do zavretka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje
krivinopravne sankcije. O imovinskopravnom zahtjevu se ne moe odluivati posebnim
rjeenjem nakon donoenja presude. Ako su usljed krivinog djela oteena drutvena
sredstva, a prijedlog nije stavljen, sud e o tome obavijestiti organ ovlaen da se stara o
zatiti tih sredstava, koji moe u krivinom postupku uestvovati u skladu sa ovlaenjima
koja ima na osnovu zakona. Ovlaena lica mogu do zavretka glavnog pretresa, odnosno
pretresa za izricanje krivinopravne sankcije odustati od prijedloga za ostvarivanje
imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku i ostvarivati ga u parnici. Ovlaeno lice
koje je odustalo od ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku ne moe
vie taj zahtjev postavljati u krivinom postupku, osim ako zakonom nije drukije odreeno.
Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivinom postupku podnosi se
tuiocu, odnosno sudu. Prijedlog se moe podnijeti najkasnije do zavretka glavnog pretresa,
odnosno pretresa za izricanje krivinopravne sankcije.
Lice ovlaeno na podnoenje prijedloga duno je da odreeno oznai svoj zahtjev i da
podnese dokaze. Tuilac je duan prikupiti dokaze o imovinskopravnom zahtjevu vezanom za
krivino djelo. U pogledu stvarne i mjesne nadlenosti za raspravljanje o imovinskopravnom
zahtjevu u krivinom postupku, vae odredbe zakona o krivinom postupku kojima se
odreuje stvarna i mjesna nadlenost za glavnu krivinu stvar.
Dokazni sistem i pravila o ocjeni dokaza krivinog postupka primjenjuju se i za dokazivanje
injenica u vezi sa imovinskopravnim zahtjevom. Tuilac, odnosno sud e ispitati
osumnjienog, odnosno optuenog o injenicama vezanim za prijedlog ovlaenog lica.
Pored toga, o imovinskopravnom zahtjevu odluuje se u formi jedinstvene krivine presude.
U svemu ostalom, pri raspravljanju i odluci o imovinskopravnom zahtjevu, primjenjuju se
odredbe parninog postupka, to znai da se ovlaenom licu ne moe doznaiti vie nego
to je zahtijevalo, da ovlaeno lice moe odustati od stavljenog prijedloga, a moe i povui
svoj zahtjev. O imovinskopravnom zahtjevu odluuje sud.
2.1.4. Postupak medijacije
Sud moe predloiti oteenom i optuenom, odnosno braniocu sprovoenje postupka
medijacije putem medijatora u skladu sa zakonom, ako ocijeni da je imovinskopravni zahtjev
takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upuivanje na medijaciju
mogu dati i oteeni i optueni, odnosno branilac, i to do zavretka glavnog pretresa. U
pitanju je jedan od oblika alternativnih formi rjeavanja sporova, koji je u BiH regulisan
Zakonom o postupku medijacije. Postupak medijacije, prije svega, treba da doprinese
rastereenju sudova, smanjenjem broja predmeta u radu, kao i snienju trokova
postupka i duine njegovog trajanja, poveanju kvaliteta rjeavanja sporova, povjerenju u
sud i sl. Iz sudskog ugla medijacija znai posredovanje i pomirenje, iji je cilj da se izbjegne
dug i skup sudski postupak, da se bre rijee stari predmeti, da se ubrza rad na sudeim

41

predmetima, da se smanji optereenost suda manje sloenim predmetima i, naravno, da sve


to da ima rezultat da stranke do pravde dou u razumnom roku. Iz tih razloga je ogroman
broj zemalja u posljednje dvije decenije inkorporirao medijaciju unutar svojih sistema i
stvorio zakonske uslove za njeno uspjeno funkcionisanje.
Poslovi medijacije se posebnim zakonom prenose na udruenja ili udruenje, i to po
proceduri utvrenoj tim zakonom, a vodi ih medijator pojedinac, osim ako se stranke
dogovore da postupak vodi vie medijatora. Medijator je tree, neutralno lice koje
posreduje u rjeavanju spora izmeu stranaka u skladu sa principima medijacije,
pomaui u nastojanju da se postigne obostrano prihvatljivo rjeenje spora. Stranke u
sporu zajedniki biraju medijatora, i to sa liste medijatora, a u sluaju da se ne mogu
dogovoriti, medijatora za njihov spor imenuje Udruenje medijatora. Sporazum o
medijaciji se ulae u spis predmeta kod nadlenog suda, i to ako je postupak
medijacije pokrenut u toku ili nakon pokretanja sudskog postupka . Cilj medijacije je da
stranke u sporu postignu sporazum, prije ili nakon pokretanja sudskog postupka i to do
zakljuenja glavnog pretresa.
Postupak medijacije je dobrovoljan i povjerljiv i sprovodi se bez odugovlaenja, a
pokree se pisanim ugovorom koji potpisuju stranke u sporu i medijator. Za medijaciju je
bitno da stranke u sporu - fizika lica, moraju obavezno biti prisutna medijaciji, ali njihov
interes stranaka u postupku mogu zastupati zakonski zastupnici ili punomonici. Pored
medijatora i stranaka, odnosno njihovih zastupnika ili punomonika, postupku mogu
prisustvovati i trea lica, ali samo uz saglasnost stranaka. Stranke moraju medijatoru
blagovremeno dostaviti svu relevantnu dokumentaciju u vezi sa predmetom spora. S druge
strane, obaveza je medijatora da na poetku postupka ukratko upozna stranke sa ciljem
medijacije, postupkom koji e biti sproveden, kao i ulogom medijatora i stranaka u postupku.
2.1.5. Obezbjeenje i izvrenje imovinskopravnog zahtjeva
Obezbjeenje se odobrava na prijedlog lica ovlaenog da postavi imovinskopravni zahtjev.
O tom zahtjevu rjeava sud. alba protiv rjeenja o privremenim mjerama obezbjeenja nije
dozvoljena, a u ostalim sluajevima o albi rjeava vijee. alba ne zadrava izvrenje
rjeenja.
Obezbjeenje se moe traiti od podnoenja prijave do pravnosnanosti presude. Postupak
donoenja rjeenja o odreivanju mjera obezbjeenja i postupak po pravnim sredstvima
protiv rjeenja odvija se po odredbama zakona o krivinom postupku. U pogledu vrsta mjera
obezbjeenja i uslova da se obezbjeenje odobri, kao i naina njihovog izvrenja, primjenjuje
se zakon o izvrnom postupku.
Obezbjeenje vai do donoenja pravnosnane odluke krivinog suda i dijeli sudbinu te
odluke. Ako se postupak obustavi ili izrekne oslobaajua presuda ili presuda kojom se
optuba odbija, obezbjeenje prestaje. Oteeni tada moe traiti novo obezbjeenje pred
parninim sudom u parninom postupku. Ako se donese osuujua presuda, obezbjeenje
ostaje i slui izvrenju presude. Obezbjeenje ostaje i ako se postupak prekine.
Ako oteeni ima zahtjev prema treem licu zbog toga to se kod njega nalaze stvari
pribavljene krivinim djelom ili zbog toga to je ono usljed krivinog djela dolo do imovinske
koristi, sud moe u krivinom postupku, na prijedlog ovlaenih lica i po odredbama koje
vae za izvrni postupak, odrediti privremene mjere obezbjeenja i prema tom treem licu. U
ovom sluaju nadlenost za donoenje rjeenja i za albu je ista kao kod privremenih mjera
obezbjeenja prema osumnjienom, odnosno optuenom. U presudi kojom se optueni
oglaava krivim, sud e ili ukinuti privremene mjere obezbjeenja, ako ve ranije nisu
ukinute, ili e oteenog uputiti na parnicu, s tim to e se ove mjere ukinuti ako parnica ne
bude pokrenuta u roku koji odredi sud.
Ukoliko se radi o stvarima koje ne slue kao dokaz, a nesumnjivo pripadaju oteenom, te
stvari e se predati oteenom i prije zavretka postupka. U toku krivinog postupka sud
moe odrediti samo uvanje stvari, kao privremenu mjeru obezbjeenja, ako se vie
oteenih spore o svojini stvari. Ova mjera odreuje se poslije njihovog upuivanja na
parnicu.

2.1.6. Meusobni uticaj krivinopravne i graanskopravne stvari

42

Parnini sud moe, kada njegova odluka zavisi od prethodnog rjeenja pitanja da li postoji
neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jo nije donio odluku sud ili drugi nadleni organ
(prethodno pitanje), sam rijeiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drukije odreeno.
Isto vai i za krivini postupak. Parnini sud, isto tako, moe odrediti prekid postupka i ako je
odluio da sam ne rjeava o prethodnom pitanju, odnosno ako se odluka o tubenom
zahtjevu ne moe donijeti prije nego to bude donesena odluka u krivinom postupku.
Postoji, meutim, i meusobni uticaj krivine i graanske presude, i to u dijelovima koji su im
zajedniki. U parninom postupku sud je u pogledu postojanja krivinog djela i krivine
odgovornosti uinioca vezan za pravnosnanu presudu krivinog suda kojom se optueni
oglaava krivim. Ako takva presuda nije donesena, parnini sud je slobodan da cijeni sva
pitanja od znaaja za njegovu odluku. Pored toga, ako je krivini sud donio presudu kojom je
optueni oglaen krivim, parnini sud moe, ako to ima znaaja za pitanje postojanja tete i
odgovornosti za tetu, utvrivati postojanje okolnosti pod kojima je uinjeno krivino djelo.
Ukoliko teta nije elemenat krivinog djela, parnini sud moe utvrditi, i pored presude
krivinog suda, da tete nema ili da je vea ili manja, a ako je teta elemenat krivinog djela
- ne moe ii ispod iznosa utvrenog krivinom presudom. Oslobaajua presuda krivinog
suda ne vezuje parnini sud, jer ta presuda ne mora uvijek znaiti i oslobaanje od
graanskopravne odgovornosti. Postojanje krivine presude sud ne uzima po slubenoj
dunosti.
2.2.
Prejudicijalna pitanja
U svakom postupku, pa i krivinom, mogue je da je raspravljanje stvari koja je predmet
procesa zavisno od prethodnog rjeenja nekog drugog pravnog pitanja koje je razliito od
prirode tog procesa. To drugo pravno pitanje, kada se radi o krivinom postupku, odnosi se,
dakle, na drugu granu materijalnog prava (graansku, upravnu, meunarodnu itd.) i rjeava
ga u drugom (ne krivinom) postupku (parninom, upravnom, vanparninom, izvrnom) sud
ili drugi dravni organ. To su tzv. prejudicijalna ili prethodna pitanja, koja su zapravo pravna
pitanja koja sama za sebe nisu predmet krivinog postupka, ali bez ijeg rjeenja nije
mogue odluiti o glavnom pitanju krivinog postupka, odnosno donijeti osuujuu presudu.
Da bi neko pitanje bilo prejudicijalno, mora biti:
1) pravno (postojanje braka, srodstva, dravljanstva, svojstva radnika, saglasnosti
pojedinih zakona i drugih propisa sa ustavom i podzakonskih akata sa zakonom itd.), a
ne injenino;
2) takvo da se odnosi na materijalno krivino pravo i da od njegovog prethodnog
rjeavanja zavisi primjena materijalnog krivinog prava, ne i krivinog postupka i
3) podobno za samostalno rjeavanje u nekom drugom postupku, to znai da
samostalno predstavlja cjelinu koja se moe rjeavati u tom postupku.
Na zakon se, u vezi sa ovim pitanjem, opredijelio za stav po kome krivini sud ima
ovlaenje da sam rijei svako prejudicijalno pitanje koje nije rijeio sud u drugom postupku
ili drugi dravni organ, ali da nije obavezan da ga sam raspravi. Ako primjena krivinog
zakona zavisi od prethodne odluke o kakvom pravnom pitanju za ije odluivanje je nadlean
sud u kom drugom postupku ili neki drugi organ, sud koji sudi u krivinom predmetu moe
sam rijeiti i to pitanje po odredbama koje vae za dokazivanje u krivinom postupku.
Meutim, krivini sud moe i zastati sa postupkom i priekati da to pitanje rijei sud u
drugom postupku ili neki drugi organ. Ako je odluio da ne zastane sa postupkom nego da
prejudicijalno pitanje rijei sam, rjeenje tog pitanja od strane krivinog suda djeluje samo u
krivinom predmetu u kojem on raspravlja.
Raspravljanje o prejudicijalnom pitanju krivini sud vri po odredbama koje vae za
dokazivanje u krivinom postupku. Na ovaj nain obezbjeuje se jedinstvo krivinog
postupka pred istim krivinim sudom i, istovremeno, izbjegava kombinovanje vie sudskih
postupaka. Ako je o takvom prethodnom pitanju ve donio odluku sud u kom drugom
postupku ili neki drugi organ, takva odluka ne vee krivini sud u pogledu ocjene da li je
uinjeno odreeno krivino djelo. To znai da ostale odluke o prejudicijalnim pitanjima,
donijete od drugih organa i u drugom postupku, veu krivini sud i one ne mogu biti
izmijenjene u krivinom postupku.
Od prejudicijalnih pitanja treba razlikovati druga prethodna pitanja. To su, primjera radi,
procesne pretpostavke i druga pitanja.

43

2.3.
Trokovi krivinog postupka
2.3.1. Pojam i vrste
Trokovi krivinog postupka su izdaci uinjeni povodom krivinog postupka od njegovog
pokretanja do zavretka. U trokove krivinog postupka spadaju ne samo izdaci koje sud i
stranke imaju u postupku po glavnoj stvari, ve i izdaci za suenje sporednih predmeta
(imovinskopravni zahtjev i prejudicijalna pitanja) i voenje incidentnih i posebnih postupaka,
kao i izdaci u postupku po krivinoj stvari poslije pravnosnanosti presude (trokovi postupka
izuzea, postupka za izricanje mjera bezbjednosti, ekstradicije, vanrednog pravnog lijeka
itd). Trokovi krivinog postupka ne obuhvataju trokove izvrenja krivinih sankcija i
policijskih radnji. U trokove postupka ne ulaze ni opti izdaci potrebni za funkcionisanje
tuilatva i suda i obavljanje pravosua, bez obzira na pojedini predmet (plate sudija i
tuilaca, putni trokovi i naknade sudijama, odravanje sudskih zgrada, trokovi za ogrev,
osvjetlenje i telefon i drugi funkcionalni izdaci), niti trokovi pravosudne uprave, jer se
sredstva za tu namjenu obezbjeuju u odgovarajuem budetu.
Trokovi krivinog postupka obuhvataju:
1) Trokove za svjedoke, vjetake, tumae i struna lica, kao i trokove uviaja.
2) Podvozne trokove osumnjienog, odnosno optuenog.
3) Izdatke za dovoenje osumnjienog, odnosno optuenog ili lica lienog slobode.
4) Podvozne i putne trokove slubenih lica.
5) Trokove lijeenja osumnjienog, odnosno optuenog dok se nalazi u pritvoru, kao i
trokove poroaja, osim trokova koji se isplauju iz fonda za zdravstveno
osiguranje.
6) Trokove tehnikog pregleda vozila, analize krvi i prevoza lea do mjesta obdukcije.
7) Paualni iznos.
8) Nagradu i nune izdatke branioca.
9) Nune izdatke oteenog i njegovog zakonskog zastupnika.
2.3.2. Prethodno snoenje trokova i naknada uinjenih trokova
Da bi se procesna radnja mogla uspjeno obaviti, bilo je nuno zakonom propisati ko e
trokove postupka snositi privremeno i unaprijed, tj. u toku postupka (predujmljivanje
trokova), te ko e definitivno platiti ove trokove. U zakonu je zato odreeno da se nuni
izdaci postavljenog branioca isplauju iz sredstava organa koji vodi krivini postupak
unaprijed, a naplauju se kasnije od lica koja su duna da ih naknade u smislu zakona. Organ
koji vodi krivini postupak duan je da sve trokove koji su unaprijed isplaeni unese u popis
koji se prilae spisima (tzv. popis trokova).
Naknada trokova odreuje se na zahtjev lica koje ima pravo na naknadu. Organ koji vodi
postupak duan je da lice koje ima pravo na naknadu trokova upozori na to pravo, kao i na
gubitak prava ako zahtjev ne stavi u odreenom roku ili na nain odreen zakonom. Ovo
upozorenje, kao i izjava lica u vezi s njegovim zahtjevom za naknadu trokova, unijee se u
zapisnik.
Trokovi krivinog postupka samo izuzetno padaju na odgovarajui budet i, po pravilu, snosi
ih odgovorno lice. Pri tome se polazi od pravila da svako ko prouzrokuje tetu treba i da je
nadoknadi, ali i injenice da su sredstva budeta ograniena. Kao kriterij ko je duan
naknaditi trokove, slui ishod samog postupka, tj. uspjeh ili neuspjeh.
Zakon utvruje da su trokove krivinog postupka duni da naknade:
1) Optueni koji je oglaen krivim, bez obzira na to da li je osuen na kaznu
2) Budetska sredstva, u sluaju kada se obustavi krivini postupak ili kada se donese
presuda kojom se optueni oslobaa od optube ili kojom se optuba odbija.
3) Lice koje je svjesno podnijelo lanu prijavu.

44

2.3.3. Odluka o trokovima


U svakoj presudi i rjeenju kojim se obustavlja krivini postupak odluie se ko e snositi
trokove postupka i koliko oni iznose.
Ako trokove treba da naknadi jedna stranka drugoj, ili u budet, ili da ih snosi sama, o
trokovima se odluuje u presudi. Izuzetak su presuda kojom se optuba odbija zbog
nenadlenosti i rjeenje kojim se postupak obustavlja. Na ovaj nain, tim licima se
omoguava pravo albe, jer, s obzirom na to da nisu stranke, ne mogu se aliti na presudu,
odnosno rjeenje o obustavi postupka. Odluka o trokovima bie donijeta posebnim
rjeenjem i u onim sluajevima kada su prilikom donoenja presude ili rjeenja kojim se
postupak obustavlja nedostajali podaci o visini trokova. Zahtjev sa podacima o visini
trokova moe se podnijeti najkasnije u roku od est mjeseci od dana dostavljanja
pravnosnane presude ili rjeenja licu koje ima pravo da postavi takav zahtjev.
Ako se pitanje trokova ne moe raspraviti u presudi, ono se u cjelini rjeava posebnim
rjeenjem. Ovo pitanje se ne moe djelimino raspraviti u presudi, a ostali dio rjeavati
posebnim rjeenjem.
2.3.4. alba na rjeenje i izvrenje rjeenja o trokovima
Ako je o trokovima krivinog postupka rjeavano presudom, dozvoljena je alba na presudu.
Ako je o tome odlueno posebnim rjeenjem, o albi protiv tog rjeenja odluuje vijee
drugostepenog suda.
Izvrenje presude, odnosno rjeenja u pogledu trokova krivinog postupka vri nadleni sud
po odredbama koje vae za izvrni postupak. Pri tome se odreuje i redosljed u naplati
izmeu zainteresovanih i izmeu pojedinih vrsta trokova. Prinudna naplata trokova
krivinog postupka u korist budeta vri se po slubenoj dunosti, a trokovi prinudne
naplate prethodno isplauju iz budetskih sredstava.

45

PROCESNE RADNJE
I O PROCESNIM RADNJAMA UOPTE
Procesne radnje su djelatnosti procesnih subjekata obaveznih ili ovlaenih za njihovo
vrenje, obavljene u procesu, kojima se neposredno utie na zasnivanje, tok ili okonanje
procesnog odnosa, a ije su pretpostavke, vrenje i dejstvo odreeni u procesnom zakonu.
Procesne radnje su vrsta pravnih radnji zbog toga to proizvode pravne posljedice i
regulisane su pravom. Od drugih pravnih radnji one se razlikuju jer su procesnopravne obavljaju se u procesu i, posredno ili neposredno, slue ciljevima procesa. Procesna radnja je
tjelesno (fiziko) dranje, injenje ili neinjenje procesnih subjekata (glavnih ili sporednih) i
njihovih zastupnika ili pomagaa. Radnje drugih lica u postupku (svjedoka, vjetaka itd.) nisu
njihove procesne radnje, ve radnje subjekata (suda ili stranaka) koji se njima koriste. Da bi
imala procesnopravno dejstvo, procesna radnja mora da bude voljno dranje procesnog
subjekta da se ostvari ta radnja. Dovoljna je volja subjekta u odnosu na dranje (injenje ili
neinjenje), a bez znaaja je da li je postojala volja u odnosu na posljedicu (na procesno
dejstvo radnje).
Procesna radnja treba da je izvrena za vrijeme trajanja procesa ili u cilju zasnivanja
procesa, dakle u toku ili prije krivinog postupka. Radnje koje nisu neposredno usmjerene u
tom pravcu, nisu procesne.
U toku postupka mogu se pojaviti procesne injenice (npr. smrt ili duevno oboljenje
osumnjienog, odnosno opuenog), koje se razlikuju od procesnih radnji time to nemaju
karakter voljne djelatnosti procesnih subjekata, iako utiu na procesni odnos. Procesne
injenice su stanja i dogaaji koji se uzimaju u obzir prilikom neke procesne radnje i
neposredno utiu na postupak.
Uzevi u obzir procesne subjekte koji ih vre, procesne radnje se dijele na radnje suda i
radnje stranaka. Procesne radnje suda su: (1) radnje dokazivanja, (2) radnje procesne
prinude, (3) radnje odluivanja, (4) radnje rukovoenja postupkom, (5) radnje dostavljanja,
itd. Procesne radnje stranaka su mnogobrojne i raznovrsne, a uobiajena je njihova podjela
na radnje odbrane (koje vri osumnjieni, odnosno opueni) i radnje optuenja (koje vri
tuilac). U pogledu treih lica, tzv. nepravih procesnih subjekata (svjedoka, vjetaka i sl), koji
nisu procesni subjekti, njihove radnje su procesne radnje subjekata koji ih pozivaju u
postupak, a ne njihove.
Procesne radnje se i po formi i po sadrini izvode na nain propisan zakonom (princip
zakonitosti procesnih radnji). Meutim, vanost procesne radnje ostaje i onda kada ona nije
obavljena u skladu sa zakonom (neperfektna procesna radnja), zbog ega zakon propisuje
mjere da se na vrijeme sprijei njihovo nastajanje. S obzirom na taj kriterijum, procesne
radnje u krivinom postupku dijele se na pravilne i nepravilne.
Polazei od stadijuma preduzimanja, procesne radnje suda mogu biti istrane (preduzimaju
se u istrazi i postupku stavljanja pod optubu, u skladu sa zakonom) i sudee (obavljaju ih
sudei sudski organi u cilju donoenja sudske odluke). S tim u vezi, treba istai da, izuzetno,
procesne radnje mogu biti i policijske, preduzete u istrazi.
S obzirom na mjesto preduzimanja, procesne radnje mogu biti sudske (vre se u sudu) i
vansudske (obavljaju se van sudske zgrade). I sudska i vansudska procesna radnja moe biti
uviaj.
Mogue su i postoje i druge klasifikacije procesnih radnji, ali su one manjeg znaaja. Naime,
ima teoretiara koji sve procesne radnje dijele na dozvoljene i nedozvoljene, a meu
nedozvoljenim radnjama razlikuju radnje koje su izriito zabranjene i radnje koje nisu izriito
zabranjene.
II OSNOVNA NAELA KRIVINOG POSTUPKA KOJA SE ODNOSE NA FORMU
PROCESNIH RADNJI

46

Osnovna naela krivinog postupka koja se odnose na formu procesnih radnji su: (1) naelo
usmenosti i naelo pismenosti, (2) naelo javnosti, (3) naelo neposrednosti, (4) naelo
procesne ekonomije i (5) naelo lojalnosti i potenja uesnika u postupku i suzbijanja
zloupotrebe njihovih procesnih prava.
1. NAELO USMENOSTI I NAELO PISMENOSTI
Naelo usmenosti postoji kada stranke i drugi uesnici svoje izjave, prijedloge i dokaznu
grau daju usmeno sudu i prua im se mogunost da se o njoj usmeno izjasne. Po naelu
usmenosti, optuba se mora na pretresu iznijeti usmeno (proitati), iako je podnesena u
pismenom obliku. Sudska odluka moe se zasnivati samo na onome to je usmeno izloeno i
pretreseno pred sudom. I obrnuto, osnovica sudske odluke ne moe se zasnivati na
materijalu koji nije bio predmet usmenog pretresanja, ak ni onda kada se takav materijal
nalazi u spisima.
Naelo pismenosti postoji kada stranke izjave i prijedloge pismeno podnose sudu, a dokazna
graa za sudsku odluku zasniva se na spisima predmeta. Bez znaaja je ono ega nema u
spisima i stranke nemaju mogunost da usmeno pred sudom pretresu i izloe svoje stavove
u pogledu spisa.
Polazei od iznesenog, moe se rei da se krivini postupak BiH zasniva na naelu
usmenosti, ne iskljuujui i primjenu naela pismenosti. Naelo usmenosti vrijedi naroito za
glavni pretres i pretres pred drugostepenim sudom. Usmeni pretres zapoinje otvaranjem
glavnog pretresa.
2. NAELO JAVNOSTI
2.1.
Pojam, svrha i opravdanje
Javnost krivinog postupka podrazumijeva prava graana (stranaka i branioca i drugih) da
mogu neposredno prisustvovati izvoenju procesnih radnji, kao i da o preduzimanju radnji
budu obavijeteni preko sredstava javnog informisanja. Javnost, u uem smislu (neposredna,
fizika), znai prisustvovanje procesnim radnjama, a u irem smislu (posredna, opta,
tehnika), podrazumijeva mogunost publiciteta i za lica koja su strana procesu. Neposredna
javnost moe biti stranaka (pravo prisustvovanja procesnim radnjama ogranieno na
stranke) i opta (odnosi se i na trea lica - publiku). Obaveza javnog raspravljanja pred
sudom obuhvata i mjere potrebne da bi zainteresovana lica mogla to pravo koristiti.
Javnost, u prvom redu, postoji iz politikih razloga i u obostranom je interesu kako drutvene
zajednice tako i stranaka i branioca. Ovakva kontrola nad radom suda i drugih uesnika u
postupku doprinosi kvalitetnijem vrenju pravosua, a posebno kvalitetu sudskih odluka.
Javnost smanjuje mogunost pogrenog rada, pa i zloupotreba.
Javnost, meutim, ima i nesumnjivo negativnih posljedica. Potpuna i nekontrolisana javnost
moe se iskoristiti za nedozvoljeno i neodgovorno nametanje miljenja sudu, a i osumnjieni,
odnosno optueni u takvoj situaciji nije u mogunosti da kae sve to je relevantno za
potpuno razjanjenje stvari. Javni postupak moe biti povod znaajnih i nezasluenih
neugodnosti za osumnjienog, odnosno optuenog i oteenog, a nekada i za stranke.
Zbog iznesenog, ovo naelo se ne moe sprovesti u krivinom postupku potpuno dosljedno,
niti na isti nain u svim vrstama postupka i njihovim stadijumima. Nedostaci javnosti
postupka eliminiu se iskljuenjem javnosti za pojedine faze postupka ili za pojedine radnje u
postupku, u svim ili u pojedinim sluajevima, te primjenom javnosti sa odreenim
modalitetima.
U principu, javnost istrage i postupka optuenja je ograniena i odnosi se samo na stranke,
ali i stranaka javnost nije potpuna. S druge strane, nije mogue ni potpuno iskljuenje
javnosti ovog postupka.
Naelo javnosti svoj puni smisao nalazi na glavnom pretresu. Princip je da je glavni pretres
javan. Javnost vrijedi i za sjednicu drugostepenog vijea i pretres pred drugostepenim
sudom. Pomenuto naelo obuhvata i javno objavljivanje presude od strane suda. Konano,
valja dodati da se naelo javnosti ne odnosi na vijeanje i glasanje, koje se vri u nejavnom
zasjedanju.
Nepotovanje naela javnosti moe predstavljati bitnu povredu odredaba krivinog postupka
- ako je protivno zakonu bila iskljuena javnost sa glavnog pretresa. Kada se albom osnovano ukazuje na ovu povredu, presuda mora biti ukinuta.

47

2.2.
Javnost glavnog pretresa
Javnost glavnog pretresa podrazumijeva da raspravljanju pred sudom mogu prisustvovati
samo punoljetna lica, iji broj zavisi od raspoloivog prostora u sudnici. Glavnom pretresu ne
mogu prisustvovati maloljetna lica, osim ako se sasluavaju kao svjedoci ili oteeni.
Pored toga, prisustvo odreenih lica na glavnom pretresu moe biti uslovljeno odreenim
zahtjevima vezanim za odravanje reda i bezbjednosti. Tako, na primjer, lica koja prisustvuju
glavnom pretresu ne smiju nositi oruje ili opasno orue, osim uvara optuenog, uvara
zatvora i lica kojima to dozvoli sudija ili predsjednik vijea. U sluaju potrebe, sudija,
odnosno predsjednik vijea moe narediti sudskoj policiji pregled svih ili pojedinanih lica
koja ulaze u sudnicu radi utvrenja da li imaju oruje ili opasno orue.
Opta javnost postoji i kada sudija, odnosno predsjednik vijea naredi da se iz zasjedanja
uklone sva lica koja kao sluaoci prisustvuju glavnom pretresu, ako su se mjere za
odravanje reda predviene zakonom pokazale neefikasnim za obezbjeenje neometanog
odravanja glavnog pretresa. Ovakvo iskljuenje ne ini pretres tajnim, jer u sudnicu moe
ui druga publika.
U optem postupku javnost moe biti iskljuena za konkretan sluaj, iz u zakonu limitativno
nabrojanih osnova, za cio pretres (kompletno iskljuenje) ili za njegov dio (parcijalno
iskljuenje). Osnovi su odreeni alternativno i oni su sljedei: (a) interesi dravne
bezbjednosti; (b) uvanje dravne, vojne, slubene ili vane poslovne tajne; (c) uvanje
javnog reda; (d) zatita morala u demokratskom drutvu, linog i intimnog ivota optuenog
ili oteenog; (e) zatita interesa maloljetnika ili svjedoka. Svaki od ovih razloga posebno
predstavlja dovoljno osnova za iskljuenje javnosti.
Odluku o iskljuenju javnosti, sudija, odnosno vijee moe donijeti po slubenoj dunosti ili
na osnovu prijedloga stranaka i branioca, ali uvijek po njihovom sasluanju, i to poev od
otvaranja zasjedanja pa do zavretka glavnog pretresa. Ta odluka se donosi u formi rjeenja,
koje mora biti obrazloeno i javno objavljeno licima koja prisustvuju glavnom pretresu. Takvo
rjeenje se moe pobijati samo u albi na presudu.
Osim iskljuenja javnosti glavnog pretresa, zakon poznaje i iskljuenje nekih tehnikih
sredstava obavjetavanja javnosti sa javnog glavnog pretresa. Ilustracije radi, u sudnici se
ne mogu vriti filmska ili televizijska snimanja, ali, izuzetno, predsjednik suda moe odobriti
takvo snimanje. Ako je snimanje odobreno, sudija, odnosno predsjednik vijea na glavnom
pretresu moe iz opravdanih razloga odluiti da se pojedini dijelovi glavnog pretresa ne
snimaju. Cilj zabrane je da se uesnicima pretresa obezbijede uslovi za punu koncentraciju i
otkloni ono to bi moglo da odvrati njihovu panju, ono to ne odgovara dostojanstvu suda ili
nanosi tetu optuenom i njegovoj odbrani.
Sudija, odnosno vijee moe dozvoliti da glavnom pretresu na kome je javnost iskljuena
prisustvuju pojedina slubena lica, nauni i javni radnici, a na zahtjev optuenog - moe to

48

dozvoliti i njegovom branom, odnosno vanbranom drugu i njegovim bliskim srodnicima.


Njih e sudija, odnosno vijee upozoriti da su duna da kao tajnu uvaju sve ono to su na
pretresu saznali i ukazae im na to da neovlaeno odavanje tajne predstavlja krivino djelo.
Stranake i opte javnosti nema za vijeanje i glasanje u toku i na kraju glavnog pretresa i za
rjeavanje u sjednici van glavnog pretresa. Na sjednici vijea drugostepenog suda, kojoj
prisustvuju stranke i branilac, javnost se moe iskljuiti. Pred vijeem treestepenog suda ne
moe se odrati pretres.
U ostalim fazama glavnog postupka naelo javnosti je drukije ureeno, u skladu sa
prirodom i ciljem tih dijelova postupka:
(a) Postupak donoenja sudske odluke. Ovaj dio postupka je tajan i nema nikakve
javnosti, ni stranake ni opte. Vijeanje i glasanje vri se u tajnom zasedanju, a u prostoriji
u kojoj se vri vijeanje i glasanje mogu biti prisutni samo lanovi vijea i zapisniar.
(b) Objavljivanje toka glavnog pretresa i donijetih odluka. Radi se o javnosti glavnog
pretresa u irem smislu, koja podrazumijeva da tok glavnog pretresa i donijete odluke mogu
slobodno objavljivati sredstva javnog informisanja, ukoliko ne postoji zakonska zabrana.
(c) Objavljivanje presude. Presuda se uvijek saoptava javno, pa i onda kada je javnost
na glavnom pretresu bila iskljuena. Ako je javnost na glavnom pretresu bila iskljuena,
izreka presude e se uvijek proitati u javnom zasjedanju, a vijee e odluiti da li e i koliko
iskljuiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude.

3. NAELO NEPOSREDNOSTI
3.1.
Pojam i znaaj
Razrada ovog naela omoguena je u zakonu primjenom niza odredaba ija je sutina da
stranke tokom krivinog postupka imaju mogunost da iznose svoje argumente i da se
izjanjavaju o onome to izlae suprotna stranka (audiautur et altera pars). Naelo
neposrednosti odnosi se na nain na koji se sud i drugi procesni subjekti upoznaju sa
procesnom sadrinom. Smisao toga naela je da se dokazi na glavnom pretresu i pri
donoenju presude moraju, u naelu, ocjenjivati u njihovom izvornom (primarnom) obliku, a
ne posredno iz drugih izvora u sekundarnom obliku (svjedoci po uvenju, itanje zapisnika
umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka). U uem smislu, to naelo odreuje da se dokazi
moraju izvoditi pred sudom bez posredovanja drugog organa.
Naelo neposrednosti, koje nije direktno spomenuto u naelima zakona, jedna je od
garancija dobrog suenja. U neposrednom suenju sud, stranke i branilac su u najpovoljnijoj
situaciji da se upoznaju sa stanjem stvari i dokazima. Sprovoenje ovog naela omoguava
logiku ocjenu dokaza.
Neposrednost je u prethodnom postupku izuzetak, jer je u njemu, u stvari, ne moe biti.
Neposrednost zato dolazi do punog izraaja na glavnom pretresu, ali je i tamo samo pravilo,
sa manjim ili veim brojem izuzetaka.
3.2.
Procesne ustanove za sprovoenje naela neposrednosti
U zakonu, naelo neposrednosti dolazi do izraaja u sljedeim procesnim ustanovama:
a) Dokazi se na glavnom pretresu izvode, po pravilu, neposredno. Pravilo je da sud
zasniva presudu samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
Izuzetak je ako neposredno izvoenje dokaza nije mogue i u sluajevima posebno
predvienim u zakonu. Npr: (1) korienje iskaza datih u istrazi i zapisnika o dokaznom
materijalu, te (2) mogunost sudskog obezbjeenja dokaza.
b) Zabrana suenja u odsustvu stranaka, posebno optuenog. Optuenom se ne
moe suditi u odsustvu (postupak in contumatiam). Kad se kae ne moe se suditi, to
ne znai da se ne mogu preduzimati neke radnje u istrazi. Naprotiv, istraga mora zapoeti
da bi se prikupili dokazi o krivinom djelu, uiniocu, njegovim porodinim i drugim
prilikama i sl. - ako se to moe obezbijediti u njegovom odsustvu. Meutim, suenje u
odsustvu ne smije dovesti u pitanje zatitne mehanizme pravinog suenja, kao to je

49

pravo pojedinca da se brani. Kada je dozvoljeno suenje u odsustvu, dravni organi


moraju dati sve od sebe u pokuajima da obavijeste optuenog o nastupajuem suenju i
optuenom mora biti obezbijeen pravni zastupnik.
c) Nezamjenjivost sudija u toku glavnog pretresa i pri donoenju odluka. Princip je
da se sudije u toku pretresa ne mogu mijenjati i da svaka promjena sudije neminovno
vodi zapoinjanju pretresa iznova. Zamjena je mogua ako je u izgledu da e glavni
pretres due trajati, odnosno ako se radi o sloenim postupcima. Tada predsjednik vijea
moe zatraiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju
glavnom pretresu, kako bi zamijenili lanove vijea u sluaju njihove sprijeenosti. Takve
dopunske sudije uestvuju u cijelom pretresu, samo ne pri donoenju odluka. Ako u toku
pretresa koji lan vijea izostane, zamjenjuje ga dopunski sudija i pretres moe dalje
nesmetano tei, a da time ne bude povrijeeno naelo neposredne ocjene dokaza.
d) Kontinuitet i koncentracija procesnih radnji. Procesne radnje glavnog pretresa
postavljene su u zakonu tako da teku povezano, bez veeg i nepotrebnog vremenskog
prekida, a presuda se izrie neposredno po zavrenom glavnom pretresu ili sa kratkim
odlaganjem (kontinuitet). Kontinuiranosti u sprovoenju procesnih radnji pomae dioba
krivinog postupka na stadijume, sa manjim ili veim brojem procesnih radnji koje se
moraju obaviti u tom stadijumu, s tim da je suprotno postupanje obino praeno
odgovarajuom procesnom sankcijom (koncentracija). U stvari, ne radi se o samostalnim
procesnim naelima, ve o instrumentima za realizaciju naela neposrednosti.
4. NAELO PROCESNE EKONOMIJE
Naelo procesne ekonomije sastoji se u postavljanju krivinog postupka tako da se sa to
manjim gubitkom vremena, sa to manjim radom i sa to manje trokova ostvari kako
neposredni cilj svake procesne radnje, tako i konani cilj dobijanja pravilne i pravine
presude. Po naelu procesne ekonomije sud je duan da postupak sprovede bez
odugovlaenja. Ono se obezbjeuje i propisivanjem rokova u kojima sud mora donijeti
odluku ili obaviti drugu procesnu radnju, najee u sluajevima kada je osumnjieni,
odnosno optueni u pritvoru, a nekada uopte.
5. NAELO LOJALNOSTI I POTENJA UESNIKA POSTUPKA I SUZBIJANJA
ZLOUPOTREBE NJIHOVIH PROCESNIH PRAVA
Naelo lojalnosti i potenja uesnika postupka znai da su stranke i njihovi zastupnici duni
da u vrenju svojih procesnih aktivnosti postupaju ne samo ispravno, u skladu sa zakonom,
nego i poteno, bez zloupotreba. Sud je duan da onemogui svaku zloupotrebu prava koja
pripadaju licima koja uestvuju u postupku.
III FORMA, VRIJEME I SADRINA PROCESNIH RADNJI
1. FORMA PROCESNIH RADNJI
1.1.
Nain procesnih radnji
1.1.1. Upotreba jezika i pisma u krivinom postupku
Pitanje upotrebe jezika i pisma u krivinom postupku zakon raspravlja kroz tri grupe pitanja:
(1) Jezik na kome uesnici postupka upuuju tube, albe i druge podneske sudu i
drugim organima koji uestvuju u postupku. To su slubeni jezici, a to znai, da procesni
subjekti u pisanoj komunikaciji sa sudom, tuilatvom i drugim organima koji uestvuju u
postupku koriste bosanski, hrvatski ili srpski jezik.
(2) Jezik na kome se vodi postupak. U postupku pred Sudom BiH i u kontaktu Suda BiH
sa strankama u upotrebi su slubeni jezici i pisma BiH, s tim da uesnici u postupku imaju
pravo upotrebljavati bilo koji od slubenih jezika i pisama u svim radnjama postupka.
Ovlaenje da koriste engleski jezik pred Sudom BiH imaju meunarodne sudije, i to u svim
postupcima pred tim sudom. Stranke, svjedoci i druga lica koja uestvuju u postupku imaju
pravo da upotrebljavaju maternji jezik ili jezik koji razumiju. Ako lice ne razumije jedan od
slubenih jezika BiH, osigurae se usmeno prevoenje onoga to ono, odnosno drugi iznose,
kao i prevoenje isprava i drugog pisanog dokaznog materijala. O pravu na prevoenje
pouie se ova lica, koja se mogu odrei tog prava ako znaju jezik na kome se vodi
postupak. Nepostupanje po ovim odredbama predstavlja apsolutnu povredu odredaba
krivinog postupka. Osumnjienom, odnosno optuenom koji ne zna jezik koji je u slubenoj
upotrebi ili ga ne poznaje dobro, mora se obezbijediti sudski tuma i tako omoguiti da ve
prilikom prvog ispitivanja, ali i kasnije prati tok postupka na jeziku koji razumije. Tuma ne
moe biti lan sudskog vijea, niti neko od uesnika postupka.

50

(3) Jezik otpravaka odluka i drugih pismena koje upuuju sud i drugi organi koji
uestvuju u postupku. Pozive, odluke i druga pismena upuuju sud i drugi organi koji
uestvuju u krivinom postupku na slubenim jezicima. Dakle, sud i drugi organi koji
uestvuju u krivinom postupku upuuju pismena uesnicima u postupku na bosanskom,
hrvatskom ili srpskom jeziku.
1.1.2. Podnesci
Podnesci su izjave i saoptenja koje stranke i drugi uesnici u postupku upuuju organima
pred kojima se vodi postupak. To su optunice, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i
saoptenja. Izjave i saoptenja podnose se u pisanoj formi ili se daju usmeno na zapisnik. U
sluaju kada pismena ili usmena forma nije u zakonu predviena kao obavezna, stranke se
slobodno opredjeljuju koju e formu upotrijebiti. Posebne odredbe o podnescima odnose se
npr. na zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, na optunicu, albu na presudu, albu
na rjeenje i zahtjev za ponavljanje krivinog postupka.
Podnesci sastavljeni u pisanoj formi predaju se organu ovlaenom za prijem, neposredno ili
potom (slanjem obine ili preporuene poiljke) ili nekim telekomunikacijskim sredstvom.
Pritvorenici i osuenici podneske predaju upravi zatvorske ustanove u kojoj se nalaze. Ako je
podnesak koji stranka neposredno predaje nedoputen, neblagovremen ili oigledno
neosnovan ili se predaja vri nenadlenom organu, slubeno lice ovlaeno za prijem duno
je da na to ukae stranki. Ako stranka ne odustane od svoje namjere, podnesak e biti
primljen, uz zabiljeku da je stranki ukazano na nedostatak.
Podnesci moraju biti razumljivi i sadravati sve to je potrebno da bi se po njima moglo
postupati. Ako u zakonu nije drukije odreeno, sud e podnosioca nerazumljivog i
nepotpunog podneska pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako ovaj to ne uini u
odreenom roku, sud e podnesak odbaciti. U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska
podnosilac e se upozoriti na posljedice proputanja.
1.1.3. Zapisnici
Zapisnik je pisana isprava koju sastavlja nadleni dravni organ radi ozvanienja toka i
sadrine procesne radnje obavljene u postupku. Za razliku od podnesaka koji su pismeni
sastavi procesnih uesnika koji se podnose pismeno ili se daju usmeno na zapisnik sudu,
zapisnici su pisani sastavi koji imaju znaenje javne isprave i sastavljaju se prilikom
obavljanja procesnih radnji. Po svojoj pravnoj prirodi, zapisnik je javna isprava. Zapisnik se
sastavlja o svakoj radnji preduzetoj u toku krivinog postupka, i to istovremeno kada se
radnja vri, a ako to nije mogue, onda neposredno poslije toga.

a) Opte odredbe. Zakon govori o odreenim zapisnicima kod pojedinih procesnih radnji
ili grupa procesnih radnji. Posebne odredbe o specifinim vrstama zapisnika odnose se
na zapisnik o vijeanju i glasanju, pretresanju stana i lica, ispitivanju osumnjienog, snimanju audio-vizuelnim sredstvima, preduzetim istranim radnjama, uviaju, priznanju
krivice, glavnom pretresu, sjednici vijea itd. Sastavljanje zapisnika je dunost sudije, ali
zapisnik pie zapisniar. Samo kod pretresanja stana i lica ili kada se procesna radnja
obavlja van slubenih prostorija organa, a nije mogue obezbijediti zapisniara, zapisnik
moe pisati lice koje obavlja procesnu radnju.
U uvodni dio zapisnika se unosi naziv organa pred kojim se vri radnja, mjesto gdje se
vri radnja, dan i as kada je radnja zapoeta i zavrena, imena i prezimena prisutnih
lica, njihovo procesno svojstvo, kao i naznaenje krivinog predmeta po kome se
preduzima radnja. Glavni dio zapisnika treba da sadri bitne podatke o toku i sadrini
preduzete radnje i u njega se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. Ako su
prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to e se naznaiti u zapisniku, a
oduzete stvari e se prikljuiti zapisniku ili e se navesti gdje se nalaze na uvanju.
Prilikom preduzimanja radnji kao to je uviaj, pretresanje stana ili lica ili prepoznavanje
lica ili predmeta, u zapisnik e se unijeti i podaci koji su vani s obzirom na prirodu
radnje ili za utvrivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veliina predmeta
ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr), a ako su napravljene skice, crtei,
planovi, fotografije, filmski snimci i sl., to e se navesti u zapisniku i njemu prikljuiti.
Zapisnik se mora voditi uredno i u njemu se ne smije nita izbrisati, dodati ili mijenjati.

51

Ukoliko se pojedina mjesta precrtavaju, moraju ostati itka. Sva preinaavanja, ispravke
i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od strane lica koje potpisuje
zapisnik. Ispravke zapisnika vre se, po pravilu, prije potpisivanja zapisnika i ulaze u
zapisnik. Zapisnik e se uvijek proitati ako nije bilo zapisniara, i to e se naznaiti u
zapisniku. Ako je bilo prigovora u pogledu sadrine zapisnika, navee se u zapisniku i ti
prigovori.
Zapisnik potpisuje sasluano lice, a ako se zapisnik sastoji od vie listova - sasluano lice
potpisuje svaki list. Nepismeno lice umjesto potpisa stavlja otisak kaiprsta desne ruke,
a zapisniar e ispod otiska upisati njegovo ime i prezime. Ako se usljed nemogunosti
da se stavi otisak desnog kaiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta
lijeve ruke, u zapisniku e se naznaiti od kojeg je prsta i sa koje ruke uzet otisak. Ako
sasluano lice nema obje ruke, proitae zapisnik, a ako je nepismeno - zapisnik e mu
se proitati i to e se zabiljeiti u zapisniku. Ako sasluano lice odbije da potpie zapisnik
ili da stavi otisak prsta, zabiljeie se to u zapisniku i navee se razlog odbijanja. Na
kraju zapisnika potpisae se tuma, ako ga je bilo, svjedoci ije je prisustvo obavezno pri
preduzimanju istranih radnji, a pri pretresanju i lice koje se pretresa ili iji se stan
pretresa. Odbijanje potpisa biljei se u zapisnik. Zapisnik, na kraju, potpisuje lice koje je
preduzelo radnju i zapisniar.
Posebnu vrstu zapisnika predstavljaju tzv. tonski zapisnici, koji se sainjavaju uz pomo
ureaja za audio ili audio-vizuelno snimanje. Tuilac ili ovlaeno slubeno lice bi
trebalo, u pravilu, uvijek vriti snimanje istranih radnji ureajem za audio ili audiovizuelno snimanje, a samo u sluaju ako takve ureaje nemaju ili ih imaju ali su im u
kvaru - obaviti procesnu radnju i bez tog snimanja. Meutim, i tada ostaje obaveza
sainjavanja klasinog pisanog zapisnika. Tuilac ili ovlaeno slubeno lice e o tome
prethodno obavijestiti lice koje se ispituje, odnosno sasluava i pouiti ga da ima pravo
da zatrai reprodukovanje snimka kako bi provjerilo svoju izjavu. Pri tom, nije potrebna
saglasnost lica koje se ispituje, odnosno sasluava. Ukoliko se vri zvuno snimanje vie
lica, onda se mora obezbijediti da se iz tonskog zapisnika razazna koje je od tih lica dalo
izjavu. Nakon zavrenog ispitivanja, odnosno sasluanja, lice koje je ispitano, odnosno
sasluano moe zahtijevati reprodukovanje snimka, a zatim traiti da se unesu odreene
ispravke i daju objanjenja koja e se snimiti.
Uz tonski zapisnik posebno se vodi i pisani zapisnik u koji se unose sljedei podaci: (1) o
nainu registrovanja iskaza - da je izvreno zvuno snimanje; (2) o subjektu koji je iskaz
registrovao - ko je izvrio snimanje; (3) o obavjetavanju lica koje daje iskaz - da je
ispitano, odnosno sasluano lice prethodno obavijeteno o snimanju; (4) da je snimak
reprodukovan i (5) gdje se zvuni snimak uva - ako nije priloen spisima predmeta.
Nakon obavljene istrane radnje tuilac moe odrediti da se zvuni snimak u cjelini ili
djelimino prepie i tada ga on mora pregledati, ovjeriti i prikljuiti zapisniku o
preduzimanju istrane radnje.
U pravila koja reguliu snimanje audio ili audio-vizuelnim sredstvima spadaju i sljedea:
(1) vrijeme uvanja snimka - zvuni snimak se uva do vremena do kojeg se uva i
krivini spis; (2) snimanje od strane lica koja imaju opravdan interes - tuilac moe
dopustiti da lica koja imaju opravdan interes pomou ureaja za zvuno snimanje snime
izvoenje istrane radnje; (3) shodno primjeni pravila koja se odnose na snimanje audio
ili audio-vizuelnim sredstvima te se odredbe primjenjuju i kad se obavlja filmsko ili
drugo snimanje istrane radnje; (4) mogunost javnog emitovanje snimka - bez obzira
na to da li se radi o tonskom, filmskom ili drugom snimanju istrane radnje, sainjeni
snimci se ne mogu javno objaviti bez odobrenja stranaka i uesnika snimljene radnje.

b) Zapisnik o glavnom pretresu je, u sutini, podsjetnik o tome ta se dogaalo na


glavnom pretresu. Meutim, sud donosi presudu na osnovu dokaza izvedenih na
glavnom pretresu, a ne na osnovu zapisnika. Poseban znaaj ovaj zapisnik ima ako se
alba protiv presude zasniva na povredi odredaba postupka. Sudija, odnosno
predsjednik vijea moe narediti da se odreeni dio zapisnika proita ili reprodukuje, a
proitae ga ili reprodukovati uvijek ako to zahtijevaju stranke, branilac ili lice ija se
izjava unosi u zapisnik.
Zapisnik o glavnom pretresu ne ograniava se samo na tok glavnog pretresa, ve
obuhvata cio rad zasjedanja, do potpunog prestanka rada sudije, odnosno vijea. U
zapisnik ulaze i konstatacije o otvaranju zasjedanja i prisustvu pozvanih lica, kao i
potpuna izreka presude, uz naznaenje da li je presuda javno objavljena (izreka presude
sadrana u zapisniku predstavlja izvornik), a ako je donijeto rjeenje o pritvoru, mora se
i ono unijeti u zapisnik o glavnom pretresu.
Nevoenje zapisnika, iako je zapisniar bio lan vijea, predstavlja povredu odredaba

52

postupka. Ako nije bilo ni zapisniara u sastavu vijea, postoji bitna povreda odredaba
postupka (nepropisan sastav suda). Ova povreda postoji i ako je zapisnik, umjesto
zapisniara, vodio sudija, odnosno predsjednik ili jedan od lanova vijea.
c) Zapisnik o vijeanju i glasanju sadri tok glasanja (pitanja o kojima se glasalo i
donijeta odluka). Ovaj zapisnik mora se voditi za svaku donijetu odluku i u njega se
mora ubiljeiti vijeanje i glasanje o svim prijedlozima koje su stranke stavile na
glavnom pretresu, a sud donio odluku (pored vijeanja i glasanja o glavnoj stvari).
Odvojena miljenja unose se u zapisnik ili prikljuuju zapisniku, ako nisu unesena u
zapisnik. Zapisnik o vijeanju i glasanju potpisuju svi lanovi vijea i zapisniar. Zapisnik
o vijeanju i glasanju zatvara se u poseban omot. Zapisnik moe razgledati samo vii
sud kada rjeava o pravnom lijeku i u tom sluaju duan je da zapisnik ponovo zatvori u
poseban omot i da na omotu naznai da je razgledao zapisnik.
1.1.4. Spisi
Spise postupka u jednom krivinom predmetu ine podnesci stranaka, zapisnici o izvedenim
procesnim radnjama, sudske odluke, pisani prilozi uz zapisnike i podneske i svi drugi pisani
sastavi koji se odnose na predmet.
Zakon navodi vie oblika u kojima se mogu izraziti spisi i zabiljeke. To su: slova, rijei, brojke
ili njihov ekvivalent, bez obzira na koji su nain ostavili trag u vanjskom svijetu. Naini na
koje pomenuti oblici mogu biti evidentirani su: rukopis, upotreba pisae maine, tampanje,
fotokopiranje, fotografisanje, korienje magnetnih impulsa, odnosno mehanikih,
elektronskih ili nekih drugih oblika sakupljanja podataka.
Potreba razmatranja procesnih spisa moe se javiti tokom i poslije zavretka krivinog
postupka. U toku istrage, branilac ima pravo da razmatra spise koji idu u korist
osumnjienom, ali mu se ovo pravo moe uskratiti ako je rije o spisima i predmetima ije bi
otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. Nakon podizanja optunice, branilac
osumnjienog, odnosno optuenog ima pravo uvida u sve spise. Pored toga, sudija za
prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje, sudija, odnosno vijee, kao i tuilac
duni su, kada dou u posjed bilo kojeg spisa koji moe posluiti kao dokaz na suenju,
staviti ih na uvid braniocu, osumnjienom, odnosno optuenom. Branilac, osumnjieni,
odnosno optueni moe izvriti fotokopiranje svih spisa i dokumenata.
1.2.
Mjesto procesnih radnji
Mjestom procesne radnje oznaava se mjesto u kome se preduzima procesna radnja. To
mjesto mogu biti, na primjer, odreene prostorije (u sudskoj zgradi, stanu osumnjienog,
odnosno optuenog ili svjedoka) ili mjesto van prostorija, moe biti u mjestu kao naselju
(ulica, dvorite), odnosno van naselja (eleznika pruga, uma i slino) i ne moe se
odreivati po proizvoljnom nahoenju suda. Odreivanje mjesta procesne radnje zavisi od
prirode same radnje i okolnosti sluaja.
2. VRIJEME PROCESNIH RADNJI
Da bi procesne radnje bile usklaene, prije svega vremenski, obavljaju se svakog radnog
dana, izuzetno i u neradne dane i praznikom (ako ne trpe odlaganje). Procesne radnje mogu
se vriti i nou (npr. pretresanje) ili samo danju ako bi nono ispitivanje predstavljalo
sredstvo zamaranja kako bi se dolo do izjave tog lica. Odredbama zakona o vremenu
preduzimanja procesnih radnji tei se obezbijediti procesna disciplina, kontinuitet procesa i
koordiniranje i koncentrisanje procesnih radnji. To se obezbjeuje raznim procesnim
ustanovama, najprije propisivanjem redosljeda procesnih radnji. Tome slui i zakonsko
regulisanje tempa preduzimanja procesnih radnji (odreivanjem da se te radnje preduzimaju
bez odlaganja, hitno, neposredno, odmah, istoga dana i sl.), kao i vremena trajanja (rokova
za preduzimanje procesnih radnji i posljedica proputanja). U ovom kontekstu, najvei znaaj
imaju rokovi i povraaj u preanje stanje.

2.1.
Rokovi
2.1.1. Pojam, cilj i vrste
Rok je vremenski period u kojem se odreena procesna radnja mora preduzeti ili se ne smije
preduzeti ili je treba preduzeti. Zajedniki cilj svih rokova u krivinom postupku je stvaranje
uslova za efikasnije vrenje ovlaenja koja pripadaju strankama. U krajnjoj liniji, rokovi treba
da omogue bri postupak i procesnu ekonomiju, te da obezbijede procesnu disciplinu.
Odredbe zakona bave se procesnim rokovima, za razliku od materijalnih koji se odnose na
materijalno krivino pravo (npr. rokovi za gonjenje ili izvrenje kazne, rokovi za rehabilitaciju

53

i brisanje osude itd).


Polazei od toga ko ih odreuje, rokovi mogu biti zakonski i sudski. Sudski su oni rokovi koje
sudija odreuje na osnovu zakonskog ovlaenja, i to diskreciono, pri emu se rukovodi
okolnostima pojedinog sluaja. Pravi sudski rok postoji kad je odreivanje roka u potpunosti
preputeno krivinom sudu (npr. kod nepotpune albe sud e pozvati alioca da u
odreenom roku dopuni albu pismenim podneskom ili usmeno na zapisniku kod suda). Kod
sudskog roka u nepravom smislu rijei procesne odredbe doputaju sudu da zakonom
predvieni rok, pod odreenim uslovima, produi (npr. u sloenim stvarima, na zahtjev
stranaka i branioca, sud moe produiti rok za albu koji inae iznosi 15 dana od dana
dostavljanja prepisa presude najdue za jo 15 dana).
Zakonski su oni rokovi ije je trajanje neposredno odreeno u zakonu (npr. rokovi za
podnoenje pravnih lijekova) i oni se ne mogu produiti, osim ako to zakon izriito
dozvoljava. Takav rok je npr. rok od 24 sata za podnoenje albe protiv rjeenja o
odreivanju pritvora ili rok od 15 dana za podnoenje prethodnih prigovora.
Prema nainu na koji su odreeni, zakonski rokovi mogu biti odreenog (npr. tri dana, mjesec
dana itd) i neodreenog trajanja (npr. pritvor zbog koluzijske opasnosti) zbog mogueg
ometanja krivinog postupka uticajem na svjedoke, sauesnike ili prikrivae traje samo dok
se ne obezbijede dokazi zbog kojih je pritvor bio odreen). U sluaju kada se radi o zakonski
neodreenim rokovima, trajanje roka zavisi od nastupanja izvjesnih okolnosti (npr. sud je
duan da vodi rauna o mjesnoj nadlenosti u redovnom postupku do potvrivanja optunice
i poslije toga se ne moe proglasiti mjesno nenadlenim niti stranke mogu isticati prigovor
mjesne nenadlenosti).
Rokovi, dalje, mogu biti peremptorni, dilatorni i instrukcioni. Razlikovanje se vri s obzirom
na to da li je dejstvom roka procesna aktivnost zabranjena, obavezna ili dozvoljena. Dilatorni
(suspenzivni, odloni) rokovi sastoje se u razmaku u vremenu u kome je zabranjeno
ostvarivanje odreene procesne radnje, koja je pravno mogua tek po proteku tog vremena
(tako se optuenom kojem je odreen novi branilac na glavnom pretresu i novom braniocu
ostavlja rok za pripremu odbrane koji ne moe biti krai od 15 dana, a glavni pretres mora
biti odloen i ne moe se nastaviti prije isteka navedenog roka). Peremptorni (finalni,
prekluzivni) rokovi ograniavaju period vremena u kome se moe obaviti odreena procesna
aktivnost, pod prijetnjom prekluzije, kao procesne sankcije, koja spreava naknadno
preduzimanje procesne radnje (istekom ovih rokova gubi se npr. pravo na podnoenje
prethodnih prigovora ili pravo na podnoenje albe). Instrukcioni (ordinatorni, monitorni,
opominjui, upuujui) rokovi odreuju period vremena u kome je doputeno ili propisano
izvrenje neke procesne radnje, ali nepotovanje tih rokova ne povlai procesnu sankciju (jer
se radnja moe izvriti i poslije isteka toga roka), nego prestanak nekih pogodnosti.
Instrukcioni rokovi vae za sud i tuioca (kada djeluje kao dravni organ), ne i za stranke.
Primjera radi, ako vijee ne odlui o albi na rjeenje o odreivanju pritvora u roku od 48
sati, osumnjieni se ne puta na slobodu; ako se istraga ne zavri u roku od est mjeseci od
donoenja naredbe o sprovoenju istrage, potrebne mjere za okonanje istrage preduzee
kolegij tuilatva, ali se istraga ne obustavlja; ako sudija, odnosno vijee ne zakae glavni
pretres u roku od 60 dana od dana izjanjavanja o krivici (ovaj rok se moe izuzetno produiti
za jo 30 dana), krivini postupak se ne obustavlja itd.
U odnosu na mogunost produavanja, rokovi mogu biti strogi (ne mogu se produiti) i
obini (mogu biti produeni). Ukoliko u zakonu nije dato posebno ovlaenje, zakonski rokovi
se ne mogu produavati.
Od roka treba razlikovati roite (termin), koje predstavlja odreeni dan i as predvien za
preduzimanje procesne radnje (jedne ili vie), po pravilu uz uee vie ovlaenih
subjekata. Roita su vremenski odreena doba u kojima se pred sudom preduzimaju
odreene procesne radnje uz uestvovanje stranaka i drugih procesnih uesnika. Naime, za
razliku od roka, koji se, po pravilu, odnosi na vie lica i znai da ona mogu preduzeti
djelatnost u odreenom periodu vremena, ali ne u istom trenutku, za roite je
karakteristino istovremeno preduzimanje djelatnosti vie subjekata na jednom mjestu. Tako,
zakon poznaje roite na kome se optueni izjanjava da li priznaje ili porie krivicu, roite
na kome sudija, odnosno vijee razmatra izjavu o priznanju krivice, pretpretresno roite,
roite za glavni pretres, roite za sjednicu vijea drugostepenog suda itd. Roite odreuje
sud i njegovo proputanje ne spreava odravanje novog.

54

2.1.2. Raunanje i tok rokova


Rokovi se raunaju na sate, dane, mjesece i godine. Zakonski rokovi se odreuju na sate,
dane, mjesece i godine, dok se sudski rokovi najee odreuju na dane. Npr. rok za
podnoenje albe protiv rjeenja o odreivanju pritvora je 24 sata od prijema rjeenja; rok za
podnoenje prethodnih prigovora je 15 dana od dana uruenja optunice; rok za zavretak
istrage je est mjeseci od donoenja naredbe o sprovoenju istrage itd.
Rok poinje tei od dogaaja odreenog u zakonu i od momenta koji odredi sud, ako su u
pitanju sudovi. Kod rokova na sate i dane, ako rok tee od dostavljanja ili saoptenja,
odnosno nastupanja dogaaja, sat ili dan kada je dostavljanje ili saoptenje uinjeno,
odnosno u koji pada dogaaj od kada treba raunati trajanje roka, ne uraunava se u rok,
ve se za poetak roka uzima prvi naredni sat, odnosno dan. Ti rokovi se uvijek zavravaju u
puni sat, odnosno u pono. Pri raunanju rokova, u jedan dan se raunaju 24 sata, a mjesec
se rauna po kalendarskom vremenu. Rokovi se zavravaju, ako su odreeni po mjesecima,
odnosno godinama, protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom
broju odgovara danu kada je rok otpoeo. Ako toga dana nema u posljednjem mjesecu, rok
se zavrava posljednjeg dana tog mjeseca. Kod rokova odreenih na mjesece, mjesec se
rauna po kalendarskom vremenu, to znai da rok istie istekom onog dana posljednjeg
mjeseca koji po svom broju odgovara broju onog dana kada je rok poeo tei, bez obzira na
to koliko je dana imao pojedini mjesec koji ulazi u rok (28, 29, 30 ili 31). Ako posljednji dan
roka pada na dravni praznik ili u subotu ili nedjelju ili u neki drugi dan kada dravni organ
ne radi, rok istie protekom prvog narednog radnog dana.
Izjava vezana za rok smatra se datom u roku ako je prije nego to rok istekne predata onom
ko je ovlaen da je primi. O tome ko je ovlaen da primi izjavu, naznaeno je posebno za
svaku vrstu izjava, odnosno podnesaka. Posredan nain upuivanja podnesaka i raunanja
rokova postoji, kada je izjava upuena preko pote preporuenom poiljkom, telegrafom ili
drugim telekomunikacijskim sredstvom, dan slanja ili predaje poti smatra se kao dan
predaje onome kome je upuena. Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili
oigledne omake podnosioca predat ili upuen nenadlenom sudu prije isteka roka, pa
nadlenom sudu stigne poslije isteka roka, uzee se da je na vrijeme podnijet. Osumnjieni,
odnosno optueni koji se nalazi u pritvoru moe izjavu koja je vezana za rok dati i na
zapisnik kod suda koji vodi postupak ili je predati upravi zatvora, a lice koje se nalazi na
izdravanju kazne ili se nalazi u nekoj ustanovi radi primjene mjere bezbjednosti ili vaspitne
mjere moe takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smjeteno. Dan kada je
sastavljen takav zapisnik, odnosno kada je izjava predata upravi ustanove, smatra se kao
dan predaje organu koji je nadlean da je primi.
2.2.
Povraaj u prijanje stanje
Povraaj u preanje stanje (restitutio in integrum) je pravno sredstvo kojim se odlukom
suda otvara mogunost obavljanja proputene procesne radnje uesniku postupka kome je
prekluzivni rok istekao bez njegove krivice. Da li postoji krivica uesnika postupka usljed
gubitka prava na vrenje procesne radnje, faktiko je pitanje, koje cijeni sud. Cilj ovog
sredstva je da se saniraju posljedice opravdanog proputanja nekih rokova za odreene
subjekte postupka. Povraaj u preanje stanje opravdava se razlozima pravinosti, ali je i
pogodno sredstvo za odugovlaenje postupka i procesne zloupotrebe.
Pravo na povraaj u preanje stanje pripada optuenom koji iz opravdanih razloga propusti
rok za izjavu albe na presudu ili na rjeenje o primjeni mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere
ili o oduzimanju imovinske koristi. Pravo na povraaj vezano je za linost optuenog i ne
mogu ga koristiti druga lica koja su po zakonu ovlaena da izjave albu u korist optuenog.
Za povraaj u preanje stanje zakon propisuje dva uslova, i to materijalni i formalni.
Materijalni uslov za povraaj u preanje stanje jeste da je optueni iz opravdanih razloga
propustio rok za izjavu albe na pomenute sudske odluke. Opravdan je onaj razlog koji je
nastao bez krivice optuenog i dovoljan je da poslui kao opravdanje za proputanje roka.
Formalni uslov za povraaj u preanje stanje jeste: (1) da optueni molbu za povraaj u
preanje stanje podnese u roku od osam dana poslije prestanka uzroka zbog koga je
proputen rok i (2) da sa blagovremenom molbom preda i albu, ali se povraaj u preanje
stanje ne moe traiti ako je od dana proputanja roka proteklo vie od tri mjeseca
Postupak za dozvolu povraaja u preanje stanje pokree se molbom optuenog. O
povraaju u preanje stanje odluuje sudija, odnosno predsjednik vijea koje je donijelo
presudu ili rjeenje koje se pobija albom. Protiv rjeenja kojim se dozvoljava povraaj u
preanje stanje nije dozvoljena alba. Molba za povraaj u preanje stanje, po pravilu, ne
zadrava izvrenje presude, odnosno rjeenja o primjeni mjere bezbjednosti ili vaspitne
mjere ili mjere oduzimanja imovinske koristi, ali sud nadlean za rjeavanje molbe moe
odluiti da se sa izvrenjem zastane do donoenja odluke po molbi.

55

3. SADRINA PROCESNIH RADNJI


Procesne radnje se razlikuju po sadrini i stoga zakon nema optih odredaba o tome.
Procesna radnja u pogledu sadrine treba da odgovara opisu koji daje zakon. Sadrina
procesnih radnji propisana je kod pojedinih radnji ili proizilazi iz njihove sutine.
IV NEPRAVILNE PROCESNE RADNJE
1. POJAM
Propisujui formu, vrijeme i sadrinu procesnih radnji, zakon obavezuje procesne subjekte
samo na radnje koje su izvrene saobrazno zakonu (perfektne procesne radnje), tj. koje nisu
manjkave (nepravilne procesne radnje). Zakon zato propisuje mjere iji je cilj, s jedne strane,
spreavanje nastupanja nepravilnih procesnih radnji (preventivne mjere), a, s druge strane, i
mjere u pogledu nepravilnih procesnih radnji, eventualno i subjektima koji ih preduzimaju.
2. PREVENTIVNE MJERE I MJERE ZA OBEZBJEENJE VJERODOSTOJNOSTI
PROCESNIH RADNJI
Pored posebnih, postoji i niz optih mjera iji je cilj da se sprijei nepravilno preduzimanje i
obezbijedi vjerodostojnost procesnih radnji. Tu spadaju: zakletva svjedoka, vjetaka i
tumaa, svjedoci prisutni izvoenju procesne radnje, prepoznavanje lica i stvari, suoenje i
rekonstrukcija dogaaja.
2.1.
Zakletva
Zakletva je sveana potvrda istinitosti (tanije iskrenosti) iskaza ili obeanja da e se dati
takav iskaz, koji u postupku pred sudom u zakonom propisanoj formi daje lice koje treba da
bude sasluano ili je ve sasluano. Cilj zakletve je da onemogui lani iskaz i da, koliko je to
mogue, pojaa dokaznu snagu iskaza. Danas zakletvu polau svjedok, vjetak i tuma.
Zakletva moe biti data kao obeanje prije sasluanja da e se iskaz dati istinito
(obeavajua, promisorna zakletva) ili kao potvrda da je istinit iskaz koji je ve dat
(potvrdna, asertorna zakletva). Asertorna zakletva omoguava da se utvrdi taan tekst
iskaza prije zakletve, uz mogunost da se bolje sagleda potreba nametanja zakletve. Najzad,
zakletva se u zakonu moe propisati kao obavezna za svaki sluaj iskaza ili kao fakultativna
(sud je nareuje kada smatra da je potrebno).
Po naem pravu, od svjedoka se moe zahtijevati da poloi zakletvu, odnosno da d izjavu
na svoj iskaz samo na glavnom pretresu. Zakletva se polae, odnosno daje izjava pred
sudijom, odnosno predsjednikom vijea. Razlog zbog koga je poloena zakletva, odnosno
data izjava prije glavnog pretresa navee se u zapisniku.
Zakletva, odnosno davanje izjave svjedoka u naem postupku je uvijek promisorno i polae
se, odnosno daje prije svjedoenja. Zakletva, odnosno davanje izjave vjetaka je takoe
uvijek promisorno, kao i zakletva tumaa. Na zakon je usvojio laiku zakletvu, odnosno
davanje izjave koja je fakultativna za svjedoke prije glavnog pretresa, ali obavezna kako za
svjedoke na glavnom pretresu, tako i za vjetake i tumae.
Zakletva, odnosno izjava se daje usmeno. Sud nema nikakve mogunosti da mijenja ili
dopunjava tekst zakletve koji po svojoj sadrini nema religioznih elemenata i pogodan je za
svjedoke, odnosno vjetake i tumae razliitih uvjerenja.
Svjedok zakletvu polae, odnosno izjavu daje, usmeno, itanjem njenog teksta ili potvrdnim
odgovorom nakon sasluanog sadraja teksta zakletve, odnosno izjave, koju je proitao
sudija, odnosno predsjednik vijea. Dok svjedok polae zakletvu, odnosno daje izjavu, svi
prisutni, ukljuujui i sudiju, odnosno sudsko vijee, moraju stajati da bi se zakletvi, odnosno
izjavi dao svean izgled. Nijemi svjedoci koji znaju itati i pisati, potpisuju tekst zakletve,
odnosno izjave, a gluhi ili nijemi svjedoci koji ne znaju ni itati ni pisati - zaklee se, odnosno
dati izjavu preko tumaa. Zakon propisuje da se ne smiju zakleti, odnosno dati izjavu lica
koja nisu punoljetna u trenutku sasluanja ili za koja je dokazano ili za koja postoji osnovana
sumnja da su izvrila ili uestvovala u krivinom djelu zbog kojeg se sasluavaju ili koja zbog
duevnog stanja ne mogu da shvate znaaj zakletve, odnosno izjave. Odbijanje i razlozi
odbijanja svjedoka da poloi zakletvu, odnosno d izjavu, unijee se u zapisnik.

56

2.2.
Svjedoci prisutni procesnim radnjama
U zakonu je predvieno prisustvo dva svjedoka, kod procesnih radnji pretresanja lica,
odnosno stana i ostalih prostorija i pri otvaranju zadranih potanskih poiljki upuenih
osumnjienom, odnosno optuenom ili poiljki koje on upuuje drugom. Ako se pretresanje
vri bez naredbe za pretresanje, ono je mogue (iure proprio) i bez prisustva svjedoka, pri
izvrenju naredbe o dovoenju, prilikom lienja slobode, ako postoji sumnja da to lice
posjeduje vatreno ili hladno oruje ili ako postoji sumnja da e sakriti, unititi ili rijeiti se
predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivinom postupku.
Razlozi za pretresanje bez prisustva svjedoka moraju se naznaiti u zapisniku.
Pretresanju ima pravo da prisustvuje lice iji se stan ili prostorije pretresaju ili njegov
zastupnik ili neko od odraslih lanova domainstva ili susjeda, a pretresanje se moe vriti
samo u prisustvu dva punoljetna graanina kao svjedoka (tzv. solenitetni svjedoci).
Njihovo prisusvo ima za cilj obezbjeenje pravilnosti pretresanja stana ili drugog prostora.
Vanost prisustva svjedoka pojaana je obavezom organa koji obavlja pretres da svjedoke
prije poetka pretresanja upozori da paze kako se pretresanje vri, kao i da imaju pravo da
prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore - ako smatraju da sadraj
zapisnika nije taan.
Prisustvo dva svjedoka je obavezno i prilikom otvaranja privremeno oduzetih poiljki koje se
nalaze kod preduzea i lica koja vre poslove pote i telekomunikacija. Ovi svjedoci treba da
kontroliu zakonito postupanje sa zadranim poiljkama i obezbijede da se rezultati dobiveni
ovim postupkom objektivno ubiljee u zapisnik. Inae, prilikom otvaranja ovih poiljki mora
se paziti da se ne oteti peat, a omot i adresa e se sauvati.
U izboru prisutnih svjedoka slobodan je organ koji vri procesnu radnju. Zakon formalno
obavezuje da se kao svjedoci uzimaju punoljetna lica i da su istog pola kao i lica koja se
pretresaju. Iskljueno je da se za prisutne svjedoke uzimaju lica koja ne mogu biti svjedoci i
koja su osloboena dunosti svjedoenja. Lice kod koga se procesna radnja vri ne moe
traiti izuzee ovih svjedoka (iako se oni mogu mijenjati), ali moe isticati razloge zbog kojih
smatra da su svjedoci nepogodni i traiti zamjenu. Prilikom pretresanja slubenih prostorija
ne postoje prisutni svjedoci i umjesto njih poziva se njihov starjeina ili rukovodilac da
prisustvuje pretresanju.
2.3.
Prepoznavanje lica i stvari
Prepoznavanje (recognitio) se sastoji u posmatranju lica ili predmeta u formi odreenoj
zakonom, da bi se utvrdila njihova istovjetnost sa onim licima ili predmetima koji su ranije
vieni ili da bi se provjerio dati iskaz. Prepoznavanje se odnosi na lica ili predmete i moe se
zahtijevati od svjedoka.
Ako je potrebno da se utvrdi da li svjedok poznaje lice ili predmete, traie se od njega prvo
da ih opie i da navede znakove po kojima se razlikuju, pa e mu se oni tek poslije pokazati
radi prepoznavanja, i to zajedno sa drugim njemu nepoznatim licima, odnosno ako je to
mogue - zajedno sa predmetima iste vrste. Jedina posebna forma koju je zakon propisao za
prepoznavanje odnosi se na dobar kvalitet te radnje: objekt prepoznavanja, naime, smije se
pokazati licu koje ga treba prepoznati tek nakon to ga ono prethodno opie, jer se jedino
tako moe obezbijediti od pogrenog zakljuka da je neko lice prepoznalo ono to je u
odreenom trenutku nauilo, a ne ono to mu je otprije bilo poznato. Prepoznavanje se moe
izvriti na osnovu prepoznavanja fotografija lica ili predmeta postavljenih meu
fotografijama svjedoku nepoznatih lica ili predmeta iste vrste. Rezultat prepoznavanja moe
biti razliit - pozitivan ili negativan.
2.4.
Suoenje
Suoenje (confrontatio) je procesna radnja koja se sastoji u neposrednoj raspravi dva lica,
ve sasluana i ispitana, da bi se, u sluaju neslaganja njihovih iskaza u pogledu vanih
injenica i okolnosti, utvrdilo ta je istinito. Suoenje ne treba vriti zbog nevanih injenica
ili nekih beznaajnih detalja u njihovim iskazima. Po pravilu, prvo e odgovarati lice za koje
se dolo do zakljuka da je u veoj mjeri sklono istini. Suoenje nikada nije obavezno za
organ pred kojim se vodi postupak, ve se ocjenjuje po slobodnoj ocjeni. U zakonu se govori
o suoenju svjedoka sa drugim svjedocima i o suoenju svjedoka sa osumnjienim, odnosno
optuenim.
Procesna radnja suoenja moe se obaviti kao potpuno suoenje (kad se vri u odnosu na

57

cijeli iskaz) ili djelimino suoenje (kad se odnosi samo na one dijelove iskaza koji sadre
kontradiktorne informacije ili objanjenja). Suoenje podrazumijeva da se lica, iji se iskazi u
vanim okolnostima ne slau, postave jedno prema drugom i od njih zahtijeva da
meusobno razgovaraju u pogledu spornih taaka svojih iskaza i uzroka neslaganja.

2.5.
Rekonstrukcija dogaaja
Rekonstrukcija dogaaja (sudski eksperiment) je metod provjeravanja izvedenih dokaza ili
utvrivanja injenica koje su od znaaja za razjanjenje stvari. Ona se sastoji u vjetakom
ponavljanju radnji ili situacija koje su predmet suenja, pod uslovima pod kojima se, prema
izvedenim dokazima, dogaaj dogodio u prolosti. Rije je o simulaciji krivinog dogaaja,
koja mora biti praena uslovima mjesta i vremena slinim onima koji su vladali u vrijeme
izvrenja krivinog dogaaja. Postoje dvije vrste rekonstrukcije: rekonstrukcija cjelokupnog
krivinog dogaaja ili potpuna rekonstrukcija i rekonstrukcija pojedinih dijelova krivinog
dogaaja ili djelimina rekonstrukcija. Po analogiji, za rekonstrukciju vrijedi sve ono to je
reeno za procesne formalnosti uviaja.
Za vrenje rekonstrukcije dogaaja u zakonu nisu propisane formalnosti izuzev to je
odreeno da e se u sluaju ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjienih, odnosno
optuenih radnje ili situacije razliito prikazane - rekonstrukcija dogaaja posebno obaviti sa
svakim od njih. Pri tom je vano da se ouva anonimnost uesnika kriminalnog dogaaja;
zakon, uostalom, nalae da se rekonstrukcija ne smije vriti na nain kojim se vrijea javni
red i moral ili se dovodi u opasnost ivot ili zdravlje ljudi.
Rekonstrukcija dogaaja moe se vriti u toku cijelog postupka, i to u istrazi, zatim u fazi
glavnog pretresa i pretresa pred vijeem drugostepenog suda. U toku istrage rekonstrukciju
preduzima tuilac, a nakon toga (zavisno od stadija postupka) rekonstrukciju vri sudija,
odnosno predsjednik vijea, a ukoliko je prvostepena presuda ukinuta - predsjednik vijea
drugostepenog suda. Umjesto predsjednika vijea, rekonstrukciju dogaaja moe obaviti
lan vijea.
3. MJERE ZA OLAKAVANJE POTOVANJA PROCESNIH NORMI
Pretpostavka je da se stranke u vrenju svojih procesnih ovlaenja i dunosti ne mogu
uvijek rukovoditi samo logikom stvari, ve moraju poznavati i propise. To se, meutim, ne
moe oekivati od svih uesnika postupka. Zato zakon, ne ograniavajui inicijativu tuioca i
suda u pouavanju stranaka u postupku, u nekim sluajevima obavezuje tuioca i sud da
upuuju stranke, odnosno druge uesnike postupka u njihova prava i dunosti.
Osumnjienog, odnosno optuenog ili drugo lice koje uestvuje u postupku koje bi iz
neznanja moglo propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristilo svojim
pravima, sud, tuilac i drugi organi koji uestvuju u postupku e pouiti o pravima koja mu
po zakonu pripadaju i o posljedicama proputanja radnje. Ako je to propisano, pouka se daje
u pismenoj formi, inae je dovoljno usmeno ukazivanje koje ulazi u zapisnik procesne radnje
(ako je pouka data u toku radnje), odnosno slubenu biljeku. Pouka se ne daje strunim
licima koja uestvuju u postupku, jer ako pretrpe tetu, trpe je svojom krivicom. Propust u
davanju pouke je relativno bitna povreda odredaba krivinog postupka. U sklopu ove
odredbe nije davanje pouke onda kad je to zakonom izriito propisano, kao to je npr., sluaj
da se u pisano izraenoj presudi optuenom i oteenom dostavlja i pouka o pravu na albu
ili da se u pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnosilac upozorava na posljedice
proputanja.
4. MJERE U POGLEDU NEPRAVILNIH PROCESNIH RADNJI
Te su mjere mnogobrojne i mogu se podijeliti u dve grupe: mjere popravljanja nepravilnih
procesnih radnji (kojima je cilj da se nedostaci procesne radnje otklone) i mjere sankcija
(koje umanjuju ili iskljuuju procesnu vrijednost ovih radnji i prouzrokuju tetne posljedice za
onoga koji je takvu radnju obavio).

58

4.1.
Popravljanje nepravilnih procesnih radnji
Radi se o sredstvima utvrenim zakonom, iji je cilj da se eliminiu nepravilnosti u
preduzetim procesnim radnjama. Za razliku od procesnih sankcija, koje negiraju procesnu
radnju ili njene posljedice, mjere popravljanja ispravljaju nepravilnu procesnu radnju. Ovdje
spadaju sljedee mjere:
(1) Konvalidacija ili konsolidacija. Konvalidacija je naknadno osnaenje jedne inae
nepravilne procesne radnje, bez otklanjanja nepravilnosti, tj. njeno prosto pretvaranje u
pravilnu procesnu radnju, kao izuzetak od pravila da ono to je nezakonito, vremenom ne
postaje zakonito. Konvalidacija je mogua samo ako je zakon doputa, uz, u pravilu,
saglasnost subjekta iji interes pogaa nepravilna procesna radnja. Do konvalidacije moe
doi odricanjem od primjene propisane forme od strane onog u ijem je interesu forma
propisana ili pristajanjem na takvu radnju (npr. pristajanjem da se pretresanje stana izvri
iako ne postoji naredba suda u tom smislu, pored toga to postoji svijest o potrebi postojanja
naredbe) ili zbog toga to je radnja, uprkos povredi forme, proizvela svoje dejstvo u odnosu
na sva zainteresovana lica (npr. dostavlja je, umjesto propisane dostave, ubacio poziv
svjedoku kroz otvoren prozor u stan, jer ga nije zatekao kod kue, a svjedok se tom pozivu
odazvao).
(2) Ispravka ili popravljanje. Na ovaj nain otklanjaju se greke ili proputanja u
nepravilno izvrenoj procesnoj radnji, da bi ta radnja kasnije ostala na snazi. Primjera radi,
optueni koji krivicom dostavljaa nije potpisao potvrdu o izvrenom dostavljanju
(dostavnicu) i uruenju pismeno izraene presude, pozvae se da potpie dostavnicu, bez
novog dostavljanja. Ili, sudija, odnosno predsjednik vijea ili zapisniar koji su propustili da
potpiu zapisnik o glavnom pretresu, potpisuju zapisnik naknadno, kada se primijeti
proputanje itd.
(3) Opozivanje. Procesna radnja se opoziva kada organ koji ju je obavio naknadno
ustanovi da je nepravilna ili procesno irelevantna (necjelishodna). Na primjer, opozvae se
odluka da se na glavnom pretresu zakune svjedok koji nije punoljetan u asu sasluanja, ako
se uvidi nepravilnost odluke, a svjedok jo nije zaklet.
(4) Preinaenje. Procesna radnja moe biti i preinaena. Ilustracije radi, naredba o
zakazivanju glavnog pretresa (sa razmakom vremena u kome se ne moe odrati propisani
rok od 30 dana od dana izjanjavanja o krivici, izuzetno 30 dana) moe se izmijeniti i odrediti
drugi datum glavnog pretresa.
(5) Ponavljanje. Nedostaci nepravilne procesne radnje nekada se mogu otkloniti samo
njenim ponovnim izvoenjem. Na primjer, ako je osumnjienog u istrazi ispitao pripravnik u
tuilatvu, ispitivanje e se ponoviti pred tuiocem.
4.2.
Sankcije za nepravilne procesne radnje
Sankcije za nepravilne procesne radnje su mnogobrojne i raznovrsne i obino se dijele na:
(1) Sankcije izvrenja. Ove sankcije se primjenjuju odlukom suda i obezbjeuju
prinudno izvrenje nareene radnje. Npr. naredbu da se osumnjieni, odnosno optueni
dovede moe izdati sud ako je donijeto rjeenje o pritvoru ili ako uredno pozvani
osumnjieni, odnosno optueni ne doe, a svoj izostanak ne opravda ili ako se nije moglo
izvriti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti oigledno proizilazi da osumnjieni,
odnosno optueni izbjegava prijem poziva.
(2) Graanskopravne sankcije. Ovim sankcijama naknauje se teta prouzrokovana
nepravilnom procesnom radnjom. Npr. osumnjieni, odnosno optueni, branilac, zakonski

59

zastupnik, svjedok, vjetak, prevodilac i struno lice, bez obzira na ishod krivinog postupka,
snose trokove svog dovoenja, odgaanja istrane radnje ili glavnog pretresa i ostale
trokove postupka koje su prouzrokovali svojom krivicom, kao i odgovarajui dio paualnog
iznosa.
(3) Disciplinske sankcije. Ako tuilac, branilac, oteeni, zakonski zastupnik,
punomonik oteenog, svjedok, vjetak, tuma ili drugo lice koje prisustvuje glavnom
pretresu ometa red ili se ne pokorava nareenjima sudije, odnosno predsjednika vijea za
odravanje reda sudija, odnosno predsjednik vijea e ga upozoriti. Ako upozorenje bude
bezuspjeno, sudija, odnosno predsjednik vijea moe narediti da se lice udalji iz sudnice i
kazni novanom kaznom do 10.000 KM. Radi se o disciplinskoj vlasti sudije, odnosno
predsjednika vijea prema uesnicima postupka za nepravilno postupanje i dranje u
postupku.
(4) Krivine sankcije. Povreda dispozicije procesne norme nekada je zaprijeena i
krivinim djelom. Na primjer, svjedok, vjetak, prevodilac ili tuma - za krivino djelo davanja
lanog; uesnik postupka koji neovlaeno otkrije ono to je saznao u postupku - za krivino
djelo povrede tajnosti postupka itd.
(5) Procesne sankcije. Potovanje normi o regulisanju procesnih aktivnosti obezbjeuje
se i isto procesnim sankcijama, koje se od drugih sankcija razlikuju po svojoj prirodi: imaju
svoj uzrok u procesnoj aktivnosti, a njihovo dejstvo se takoe kree u okviru procesne
aktivnosti. Procesne sankcije su: a) Prekluzija, b) Oduzimanje ili umanjenje pravnog dejstva
procesnim radnjama koje su izvrene povredom procesnih normi, c) Nedopustivost i d)
Nepostojee procesne radnje.

V VRSTE PROCESNIH RADNJI


Obino se procesne radnje dijele s obzirom na subjekte koji ih vre i ciljeve koji se njima ele
postii, i to na:
a) Procesne radnje suda (raunajui i radnje pomonih sudskih organa): 1. Radnje
dokazivanja, 2. Radnje procesne prinude, 3. Radnje odluivanja i 4. Ostale procesne
radnje suda, meu kojima se izdvajaju radnje rukovoenja postupkom, radnje
odravanja reda i procesne discipline, radnje suzbijanja neurednog vrenja procesnih
dunosti i spreavanja procesnih zloupotreba i radnje dostavljanja;
b) Procesne radnje stranaka (tuioca i osumnjienog, odnosno optuenog) i oteenog.
1. PROCESNE RADNJE DOKAZIVANJA
1.1.
Dokazi i dokazivanje uopte
Radnje dokazivanja su one radnje koje sud vri da bi formirao svoje ubjeenje o postojanju ili
nepostojanju injenica koje mogu biti od uticaja na njegovu odluku. Ovdje je rije o dokazu u
formalnom smislu, koji se poklapa sa dokaznim postupanjem. Dokaz u materijalnom smislu
je svaki dokazni osnov ili razlog sadran u odreenom dokaznom sredstvu koji govori o
istinitosti neke injenice vane za postupak.
Zadatak sudova je da rjeavaju pravne sporove, to znai utvrditi injenino stanje i na tako
utvreno stanje primijeniti materijalno pravo. Prvo znai rjeavanje injeninog, a drugo
pravnog pitanja. Djelatnost suda pri utvrivanju injeninog stanja sastoji se u utvrivanju
odlunih injenica, kako su se zaista odigrale u stvarnosti, odnosno kako postoje u stvarnosti
(konkretno injenino stanje) i u zakljuivanju da li se tako utvreno injenino stanje
podudara sa apstraktnim injeninim stanjem opisanim u normi (apstraktno injenino
stanje). Pravna ocjena sastoji se u ocjeni da li na utvreno injenino stanje treba primijeniti
u normi sadranu sankciju. Utvrivanje injenine situacije postie se preduzimanjem radnji
dokazivanja.
Pravilno utvrivanje injenica u krivinom postupku je osnovni i najvaniji zadatak sudova,
ali je tei nego u drugim sudskim postupcima. Od pravilnog utvrivanja injeninog stanja
zavisi pravilna primjena prava, kao garancija zakonitosti sudskih odluka.
Najvei interes da otea prikupljanje dokaza i sprijei utvrivanje istine ima sam
osumnjieni, odnosno optueni, ako je zaista kriv. U prilog osumnjienom, odnosno
optuenom u tom smislu ide i injenica to se krivino djelo deava najee iznenadno,
tako da je teko obezbijediti unaprijed sigurne dokaze. Neke od ovih tekoa dolaze i otuda
to uspjeh u dokazivanju injenica u krivinom postupku zavisi i od toga koliko sudija
poznaje druge nepravne nauke, tehnike i vjetine.
Iz definicije dokaza u materijalnom smislu moe se zakljuiti da se pojam dokaza sastoji iz tri

60

elementa: predmet dokaza, dokazni osnov i dokazna sredstva. injenica koju treba dokazati
je predmet dokaza (thema probandi). Predmet dokaza je tvrdnja (thesis probandi) o
postojanju (probatio), rjee o nepostojanju (refutatio) injenice. injenica koja je ve
utvrena i iz koje se izvodi zakljuak o istinitosti injenice koju treba dokazati naziva se
dokazni osnov ili razlog (argumentum probatio). Izvori iz kojih se dobijaju injenice koje
predstavljaju dokazni osnov nazivaju se dokazna sredstva (instrumenta probandi). Dokazna
sredstva su forme (oblici) u kojima se dokazni osnov pojavljuje. Dokazni osnov sadran je u
dokaznom sredstvu i slui utvrivanju dokaznog predmeta. Izloeni pojmovi bi na primjeru
izgledali ovako: ako u konkretnom sluaju treba da se utvrdi da li je osumnjieni izvrio
krau za koju se optuuje, onda je injenica oduzimanja tue pokretne stvari iz tueg
priteanja u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi sebi ili drugom predmet dokaza,
iskaz svjedoka da je osumnjienog zatekao pri uzimanju stvari je dokazni osnov, a sam
svjedok je dokazno sredstvo.
Nain dokaza (modus probandi) je posebna karakteristika dokaza u krivinom postupku.
Podobnost dokaznog sredstva da uvjeri sudiju u istinitost injenice koja je predmet
dokazivanja naziva se dokaznom snagom (nervus probandi).
Polazei od dokazne snage, dokazi se dijele na: (a) Potpune i nepotpune, (b) Neposredne ili
posredne, (c) Dokaze u uem smislu i dokaze u irem smislu, (d) Dokazi optube i dokazi
odbrane, te (e) Stvarne (realne, materijalne) i personalne (verbalne) dokaze.

1.2.
Predmet dokazivanja
1.2.1. injenice koje se u postupku dokazuju
Predmet dokazivanja u odreenoj krivinoj stvari su samo pravno relevantne (odlune)
injenice, tj. one koje su od znaaja za odluivanje o toj stvari. Nazivaju se relevantnim
injenicama, zato to na ove injenice pravo nadovezuje odreene pravne posljedice.
Dokazuju se samo injenina, ne i pravna pitanja. injenice koje se dokazuju mogu se
odnositi na krivino materijalno i krivino procesno pravo. injenice koje se tiu materijalnog
krivinog prava (materijalno relevantne injenice) odnose se samo na krivino djelo, krivinu
odgovornost i kanjivost. To su injenice koje se odnose na djelo (objektivne) ili na linost
uinioca djela (subjektivne). Objektivne injenice tiu se optih obiljeja krivinog djela,
zajednikih za sva krivina djela (radnja, predvienost u zakonu, protivpravnost i krivica) ili
posebnih obiljeja djela koje je predmet suenja. Subjektivne injenice odnose se na odluke
o krivinoj odgovornosti i kanjivosti. injenice materijalnog krivinog prava odnose se i na
kriminoloku linost uinioca i prognozu njegovog dranja u budunosti. Meu injenice koje
se odnose na procesno pravo (procesno relevantne injenice) dolaze one koje su vane za
rjeavanje pitanja nadlenosti (mjesto izvrenja djela, mjesto prebivalita ili boravita
osumnjienog, odnosno optuenog itd), izuzee sudije, povraaj u preanje stanje,
priznavanje svojstva oteenog itd.
injenice koje se dokazuju mogu biti spoljanje ili unutranje (psiholoke). Spoljanje
injenice se manifestuju u spoljnjem svijetu (npr. sredstvo i posljedica radnje krivinog djela)
i daju se podvri neposrednom ispitivanju, pa je zato njihovo utvrivanje lake. Unutranje
injenice tiu se unutranjeg, duevnog ivota linosti (volja, svijest, namjera itd), a utvruju
se introspekcijom, psihijatrijskim i psiholokim ispitivanjem ili zakljuivanjem koje sudija
izvodi iz utvrenih spoljnih injenica.
1.2.2. injenice koje se u postupku ne dokazuju
Za razliku od parninog postupka gdje se utvruju samo sporne injenice, u krivinom
postupku se utvruju sve injenice vane za pravilno presuenje. Meutim, neke injenice se
u krivinom postupku ne dokazuju, zbog toga to je njihovo dokazivanje nepotrebno ili je,
pak, zabranjeno.
a) injenice ije je dokazivanje nepotrebno su pravno relevantne injenice koje sud u
svojoj presudi koristi kao utvrene, iako ih u toku postupka posebno ne dokazuje, jer su
dokazi sami po sebi, zbog svoje oiglednosti, notornosti ili iz drugih razloga. Po tom

61

osnovu ne dokazuju se: (1) Oigledne injenice, (2) Notorne (optepoznate) injenice, (3)
Presumpcije, (4) Pravila iskustva, te (5) Pravne norme.
b) injenice ije je dokazivanje zabranjeno su injenice ije je dokazivanje mogue i za
proces potrebno, ali koje se ne mogu dokazivati, jer je to izriito utvreno zakonom. Kao
svjedok se ne moe sasluati: lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dunost uvanja
dravne, vojne ili slubene tajne, dok ga nadleni organ ne oslobodi te dunosti; branilac
osumnjienog, odnosno optuenog u pogledu injenica koje su mu postale poznate u
svojstvu branioca; lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dunost uvanja profesionalne
tajne (vjerski slubenik, odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zatite izvora informacija,
advokat, biljenik, ljekar, babica i dr.), osim ako je osloboeno te dunosti posebnim
propisom ili izjavom lica u iju je korist ustanovljeno uvanje tajne i maloljetno lice koje s
obzirom na uzrast i duevnu razvijenost nije sposobno shvatiti znaaj prava da ne mora
svjedoiti. Zatim, zabranjeno je utvrivanje injenica kojima bi se naruila tematska
vezanost presude za optubu (tzv. identitet optube i presude) itd.
1.3.
Dokazna sredstva
1.3.1. Pojam i nain odreivanja dokaznih sredstava
Dokazna sredstva su izvori iz kojih se dobijaju dokazni osnovi, tj. izvori iz kojih se dobijaju
injenice koje slue kao podloga za izvoenje zakljuaka o istinitosti ili neistinitosti onoga to
je predmet dokaza. Sistem dokaznih sredstava odreuje se i tako to se strankama preputa
sloboda da upotrijebe svako dokazno sredstvo podobno za utvrivanje injenica, ako je to u
skladu sa pravnim poretkom i osnovnim naelima postupka. Na zakon ne sadri odredbe o
sistemu dokaznih sredstava i uslovima njihove primjene, nego samo odredbe o izvoenju
dokaza pojedinim radnjama dokazivanja (ispitivanje osumnjienog, odnosno optuenog,
sasluanje svjedoka, uviaj i vjetaenje), s tim da se, osim ovih, mogu koristiti i druga
dokazna sredstva (isprave, indicije itd). Pored toga, zakon sadri odredbe o zabrani
korienja pojedinih dokaznih sredstava ili metoda za sticanje dokaza, ali to ne znai da je
dozvoljena upotreba ostalih dokaznih sredstava, koja zakonom nisu iskljuena, a suprotna su
pravnom poretku i osnovnim naelima postupka.
Od pravila da se injenice u krivinom postupku mogu dokazivati svim dozvoljenim
dokaznim sredstvima, postoji nekoliko izuzetaka. Tako, na primjer, neke injenice koje
predstavljaju osnov za ponavljanje krivinog postupka zavrenog pravnosnanom presudom
(npr. ako se dokae da je presuda zasnovana na lanoj ispravi ili na lanom iskazu svjedoka,
vjetaka ili tumaa ili ako se dokae da je do presude dolo usljed krivinog djela sudije ili
lica koje je vrilo istrane radnje) moraju se dokazivati pravnosnanom presudom o
oglaavanju navedenih lica krivim za odnosna krivina djela.
1.3.2. Nedozvoljena dokazna sredstva
Nedozvoljena dokazna sredstva su ona koja su protivna pravnom poretku, naelima
postupka, nekoj izriitoj zakonskoj odredbi ili drutvenom moralu, iako bi, inae, bila
podobna za utvrivanje injenica koje su predmet dokazivanja. Zakon u nizu svojih odredaba
propisuje da se na iskazima lica datim uz odreene povrede postupka ne moe zasnivati
odluka suda, to praktino znai da se te izjave ne mogu koristiti kao dokaz. Tako, nije
dozvoljeno da se prema osumnjienom, odnosno optuenom ili svjedoku primijene
medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se uticalo na njihovu volju
pri davanju iskaza. Na iskazu osumnjienog, odnosno optuenog ne moe se zasnovati
presuda ako se pribjeglo sili, prijetnji, prevari, narkoticima ili drugim slinim sredstvima koja
mogu uticati na slobodu odluivanja i izraavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja ili
ako je osumnjieni, odnosno optueni ispitan u odsustvu branioca (sem ako se kod
neobavezne odbrane izriito odrekao toga prava). Na iskazu svjedoka ne moe se zasnivati
sudska odluka ako je kao svjedok sasluano lice koje se ne moe sasluati u tome svojstvu ili
lice koje nije obavezno svjedoiti, a nije na to upozoreno ili se nije izriito odreklo tog prava
ili ako upozorenje, odnosno odricanje nije ubiljeeno u zapisnik. Na nalazu i miljenju
vjetaka ne moe se zasnivati sudska odluka ako je za vjetaka uzeto lice koje ne moe biti
sasluano kao svjedok ili koje je osloboeno dunosti svjedoenja, kao ni lice prema kome je
krivino djelo uinjeno.
Zabranjuje se od osumnjienog, optuenog ili bilo kojeg drugog lica koje uestvuje u
postupku iznuivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. Pravila meunarodnog prava o pravima
ovjeka predviaju da niko ne moe biti podvrgnut muenju ili okrutnom, nehumanom ili
poniavajuem kanjavanju ili postupanju.
Nezakoniti naini pribavljanja dokaza su: (1) dokazi pribavljeni povredama ljudskih prava i
sloboda propisanih ustavom i meunarodnim ugovorima koje je ratifikovala BiH i (2) dokazi
koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona. To bi, npr., bili dokazi koji su pribavljeni
povredom prava na odbranu, povredom prava na dostojanstvo, ugled i ast ili povredom

62

prava na nepovredivost linog i porodinog ivota.


Pojedina nedozvoljena dokazna sredstva:
a) Narkoanaliza (serum istine) predstavlja psihijatrijski terapeutski postupak koji se
koristi u cilju lijeenja razliitih psihikih poremeaja. Rije je o metodu ispitivanja
(podsvijesti) lica putem ubrizgavanja odreenih narkotikih sredstava, koja dovode do
slabljenja kontrolne funkcije nervnog sistema ispitanika. Usljed sputanja nivoa inhibicije
do nivoa u kome ne djeluje svjesna cenzura, stvara se mogunost da se od ispitanika
dobije obavjetenje o izvrenom krivinom djelu. Trai se pravilno doziranje tako da volja
stane, a shvatanje i pamenje ostanu netaknuti. Ova metoda se smatra modernim
oblikom stavljanja ljudi na muke (torturom) i, osim toga, moe biti tetna za zdravlje i
uzrokovati smrt ispitanika.
b) Lobotomija predstavlja presijecanje nervnih puteva izmeu frontalnog (eonog) renja
mozga i talamusa i hipotalamusa, sa efektom smanjivanja ili otklanjanja tekih
poremeaja u ponaanju kod neizljeivih psihoza. Ona predstavlja neurohirurki zahvat na
mozgu koji dovodi do promjena u psihikom ivotu pacijenta, s ciljem da se on smiri, kako
bi nakon operacije postao manje emocionalno napet, ravnoduniji prema okolini i
prijemiviji za korisne sugestije. Takvi zahvati su zabranjeni kada se preduzimaju u cilju
djelovanja na volju osumnjienog, odnosno optuenog, najee da bi se dobilo njegovo
priznanje koje je nerijetko lano. Ukoliko je primjena lobotomije medicinski indicirana,
takav zahvat preduzet lege artis, u interesu pacijenta, dozvoljen je pod odreenim
uslovima.
c) Primjena aparata za otkrivanje lai, najvei znaaj nesumnjivo ima poligraf. Poligraf
danas predstavlja izuzetno usavren instrument i sadri neke od najviih dometa
elektronike, omoguavajui vrlo precizno biljeenje svih promjena u krvnom pritisku i
pulsu, disanju i psihogalvanskom refleksu ispitanika. Dobijene promjene se istovremeno
registruju na jednoj pokretnoj traci da bi kasnije bile tumaene od strane za to posebno
obuenih strunjaka - ispitivaa na poligrafu. Dovoenje tih promena u vezu sa
postavljenim pitanjima i datim odgovorima (koji mogu biti samo da ili ne) dobija se
osnova za formiranje miljenja i donoenje konanog suda o povezanosti ispitanika i
krivinog djela. Instrument bi osumnjienog, odnosno optuenog morao uhvatiti u lai
na osnovu uzbuenja registrovanih za vrijeme ispitivanja.
Poto su dokazi pribavljeni na zakonom zabranjen nain ili krenjem osnovnih ljudskih prava
i sloboda, te bitnim povredama zakona pravno nevaljani, to se i sudska odluka koja se
temelji na takvim dokazima smatra nevaljanom i ukida se. Za razliku od ostalih sluajeva,
ovdje izvedeni dokaz sam za sebe nije nezakonit. Meutim, on je nezakonit jer je pribavljen
iz izvornog dokaza koji je nastao na nezakonit nain. Kriterij za ocjenu zakonitosti dokaza je
izvorni dokaz.

1.4.
Postupak sa dokazima
Postupak sa dokazima, radi utvrivanja pravno relevantnih injenica, oduvijek je bio predmet
regulacije, bilo obiajnog ili zakonskog prava. Postupak sa dokazima sastoji se iz nastupanja
dokaza, izvoenja dokaza i ocjene dokaza.
1.4.1. Nastupanje dokaza
Nastupanje dokaza predstavlja izjavu volje nadlenog organa da odreeni dokaz treba izvesti
u cilju utvrivanja odreene injenice. Odluka da se dokaz izvede nije vremenski ograniena,
vezivanjem za rokove ili stadijume postupka. U zakonu su odreene faze postupka u kojima
je najpogodnije da se dokaz predloi i izvede, ali stranka koja namjerno ili sluajno propusti
jednu fazu postupka, moe dokaze izvoditi u sljedeim fazama.
O tome kojim e se dokaznim sredstvima koristiti, odluuju slobodno stranke. Za neke
injenice odreeno je da se mogu dokazivati samo odreenim dokaznim sredstvima. U
drugim sluajevima iz dokazivanja su iskljuena neka dokazna sredstva.
Uloga suda u nastupanju dokaza zavisi od vrste krivinog postupka. U savremenim krivinim
postupcima mjeovitog tipa vlada naelo sudske odgovornosti, po kome se sudija, uporedo
sa djelatnou stranaka, stara o dokazivanju injenica vanih za postupak. To se razlikuje od
naela odgovornosti stranaka (gdje stranke snose teret, ne i dunost dokazivanja), koje

63

postoji u BiH, ali i u parninom i isto optunom krivinom postupku.


Sa nastupanjem dokaza stoji u vezi i naelo procesne akvizicije (zajednikog rezultata
procesnih subjekata). Sutina je u tome da je bez znaaja injenica od koga je (po slubenoj
dunosti suda ili od stranaka) potekao dokaz. Dokaz, unijet u postupak, odvaja se od
subjekta koji ga je unio i smatra se akvizicijom (tekovinom), steenom za proces i na
raspolaganju je svim procesnim subjektima i moe biti upotrebljen u svaijem interesu.
1.4.2. Izvoenje dokaza
Izvoenje dokaza predstavlja korienje, na nain propisan zakonom, dokaznih sredstava,
radi saznavanja injenica koje su predmet dokazivanja.
Subjekt kome u postupku pripada izvoenje dokaza zavisi od tipa na kome je postavljen
krivini postupak. U isto optunom postupku dokaze izvode stranke, u prisustvu sudije.
Svjedoka ispituje stranka koja ga je predloila, a zatim suprotna stranka, a moe biti ispitan i
od branioca optuenog. Sudija koji odluuje, u tome ne uestvuje (moe samo zabraniti
pitanje), jer se smatra da bi uzimanjem aktivne uloge povrijedio svoju nepristrasnost.
Sasvim je suprotna situacija u istranom postupku, gdje stranke nemaju nikakvog uea u
izvoenju dokaza i izvoenje dokaza pripada samo sudu. U mjeovitom postupku dokaze
izvodi sud, ali stranke ne samo da prisustvuju izvoenju dokaza, nego i aktivno uestvuju u
toj aktivnosti (u istrazi ogranieno, a na glavnom pretresu mnogo ire).
Izvoenje dokaza predstavlja sadrinu dokaznog postupka, kao posebne procesne faze.
1.4.3. Ocjena dokaza
Ocjena dokaza predstavlja posljednju, zavrnu i najvaniju aktivnost suda, kojom se postie
krajnji cilj dokazivanja.
Poto je cilj dokazivanja u krivinom postupku utvrivanje injenica vanih za postupak,
svaki izvedeni dokaz mora da se podvrgne ocjeni. Ocjenu o istinitosti ili neistinitosti injenice
vri sud na glavnom pretresu i izlae je u razlozima presude. Ocjenu dokaza sud vri i u
drugim fazama postupka (odreivanje pritvora, potvrivanje optunice, itd), ali u druge
svrhe. Ocjenu dokaza mogu da vre i stranke: tuilac (prilikom donoenja naredbe o
sprovoenju istrage i donoenja odluke o podizanju optunice) i optueni (prilikom ulaganja
prethodnih prigovora protiv optunice i sl.). Pri ocjeni dokaza sudija se slui logikim
(metodom logike dedukcije ili indukcije) i tehnikim ispitivanjem (primjenom naunih i
tehnikih metoda kojima se bavi kriminalistika i druge vanpravne nauke).
Princip je da se jedna injenica dokazuje sa vie dokaznih osnova. Ako vie dokaznih osnova
dokazuje neku injenicu na isti nain, u pitanju je sticaj dokaza. Kolizija dokaza postoji ako
vie dokaza predstavlja istu injenicu razliito. Sumnja je najnii stepen ubjeenja u istinitost
neke injenice i postoji kada su razlozi koji govore za i protiv istinitosti jednaki ili su, ak,
razlozi protiv jai od osnova za. Zakon i same osnove sumnje diferencira po intenzitetu i
govori o osnovima sumnje i o osnovanoj sumnji.
Osnovana sumnja je vii stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upuuju na
zakljuak da je izvreno krivino djelo. Osnovi sumnje su utvrene injenice i okolnosti koje
posredno ukazuju na mogunost postojanja krivinog djela, na odreeno lice kao uinioca,
kao i na bliu ili dalju vezu izmeu krivinog djela i uinioca.
Vjerovatnoa se nalazi izmeu izvjesnosti i sumnje i postoji kada sudija nije potpuno uvjeren
u istinitost neke injenice koju utvruje, tj. kada nije doao do izvjesnosti, ali su ipak razlozi
koji govore za istinitost injenice jai od razloga koji stoje protiv, a zakon izriito dozvoljava
da sud odlui na osnovu takvog nieg stepena uvjerenja. Npr. pretresanje lica moe se
preduzeti kada je vjerovatno da e se pretresanjem pronai predmeti ili tragovi vani za
krivini postupak. Izvjesnost je postizanje takvog stepena uvjerenja u kome svi razlozi
govore za istinitost relevantnih injenica, tako da se u njih ne moe posumnjati.
Podrazumijeva se da izvjesnost mora postojati uvijek kada za donoenje odluke u zakonu
nije propisan nii stepen uvjerenja, a to vai naroito za donoenje presude.
1.5.
Procesna naela koja se odnose na radnje dokazivanja
Osnovna procesna naela u vezi sa dokazivanjem su: (1) naelo zakonske ocjene dokaza i
ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju, (2) naelo istine i (3) naelo in dubio pro reo.
1.5.1. Zakonska ocjena dokaza i ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju
Zakonska ocjena dokaza, karakteristina za istrani (inkvizicioni) krivini postupak, postoji
kada se ocjena izvedenih dokaza i utvrivanje istinitosti injenica koje se njima dokazuju vri
po pravilima propisanim u zakonu, u kojima je odreeno koja koliina i kakvoa dokaza treba
da se stekne da bi se injenice koje su predmet dokaza morale, odnosno mogle uzeti
dokazanim. Zakonska ocjena dokaza moe biti pozitivna i negativna.
Prema pozitivnoj teoriji zakonskih dokaza, sud mora uzeti da je odreena odluna injenica

64

dokazana, prema tome i da je djelo izvreno i da je optueni uinilac, kada nastupi ona
koliina i kakvoa dokaza odreena zakonom. I obrnuto, sud mora uzeti da injenica nije
dokazana ako zakonom propisanog kvantiteta i kvaliteta dokaza nema, pa ni onda kada bi
njegovo uvjerenje, eventualno, bilo suprotno. To znai da je, prema ovoj varijanti, sud bio
potpuno vezan zakonom u pogledu utvrivanja vrijednosti dokaza. U sluaju negativne
teorije zakonskih dokaza, sud nije mogao uzeti da je odreena injenica dokazana (dakle, ni
da postoji krivino djelo ni krivina odgovornost) ako se ne stekne ona koliina i kakvoa
dokaza propisana zakonom, ali ako se ta koliina i kakvoa postigne, sudija je slobodan da
po svom uvjerenju cijeni da li je injenica dokazana. Zakonska ocjena dokaza vie ne postoji.
Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju postoji kada sudija vri ocjenu izvedenih dokaza o
postojanju injenica na osnovu sopstvene analize, ne po pravilima utvrenim u zakonu.
Pravo suda, tuioca i drugih organa koji uestvuju u krivinom postupku je da ocjenjuju
postojanje ili nepostojanje injenica nije vezano ni ogranieno posebnim formalnim
dokaznim pravilima. Slobodna ocjena dokaza je, dakle, ocjena osloboena pravnih pravila,
koja bi a priori odreivala vrijednost pojedinih dokaza. Izuzetno, trai se da se odreene
okolnosti dokazuju samo odreenim dokaznim sredstvom (npr. za ponavljanje postupka u
korist osuenog okolnost da je pravnosnana presuda zasnovana na lanom iskazu svjedoka
dokazuje se pravnosnanom presudom da je svjedok oglaen krivim za krivino djelo
davanja lanog iskaza.
Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju znai slobodnu (ali razumnu i loginu) ocjenu
dokaznog materijala, a da bi takva bila, ona mora biti obrazloena. Potreba i obaveza
obrazlaganja odluke treba da iskljui samovolju suda i omogui uvid da li se ocjena dokaza
kretala u zakonskim okvirima, te da li su pravilno primijenjeni zakoni logike o pravilnom
miljenju i zakljuivanju. Nedostaci, odreene vrste, u obrazloenju presude ine apsolutnu
povredu odredaba krivinog postupka.
Predmet ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju je svaki dokaz za sebe i svi zajedno. Svaki
dokaz se cijeni, ali ne izolovano od drugih dokaza. Sud je duan da savjesno ocijeni svaki
dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zakljuak
da li je neka injenica dokazana.

1.5.2. Naelo istine


Sud je duan da stranke i branioca tretira na jednak nain i da svakoj od strana prui
jednake mogunosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvoenju na glavnom pretresu,
kao i da su sud, tuilac i drugi organi koji uestvuju u krivinom postupku duni da s
jednakom panjom ispituju i utvruju kako injenice koje terete osumnjienog, odnosno
optuenog, tako i one koje im idu u korist. Na ovaj nain, u odnosu na same injenice koje se
utvruju u postupku, ovim zakonskim rjeenjem uvodi se standard jednakog obzira koji
vai u toku cijelog krivinog postupka.

65

Istina koja se utvruje nije apsolutna istina koja bi podrazumijevala potpunu podudarnost
predstave suda o prolim dogaajima ili o sadanjem stanju nekog predmeta sa stvarnou
tog dogaaja, odnosno stanja i iskljuivala mogunost suprotnog. Istina u krivinom
postupku je, istovremeno, i subjektivna, jer ista krivina stvar ne mora dovesti do iste odluke
raznih sudova. Ona je relativna, jer su i svi elementi koji se koriste za njeno utvrivanje
relativni (zapaanje, reprodukovanje uoenog itd.).
Meu mnogim procesnim instrumentima koji slue pronalaenju istine, pomenuemo
najvanije:
a) Pravo suda, tuioca i drugih organa koji uestvuju u krivinom postupku da ocjenjuju
postojanje ili nepostojanje injenica nije vezano ni ogranieno posebnim formalnim
dokaznim pravilima.
b) Na glavnom pretresu se ne izvode samo dokazi koje su predloile stranke i branilac,
ve i dokazi ije je izvoenje naredio sudija, odnosno vijee.
c) Utvrivanje istine dolazi do izraaja i u pravilu da pribavljanje dokaza u krivinom
postupku nije vezano ni za kakav rok.
d) Optuenom i njegovom braniocu se mora omoguiti da iznoenjem dokaza odbrane
pobijaju optubu, a zbog toga je zabranjeno suenje u odsustvu optuenog.
e) U cilju utvrivanja istine, krivini sud je ovlaen da rjeava i prethodna pitanja.
f) Dokazi se cijene po slobodnom uvjerenju sudije, a ne po formalnim zakonskim
principima. Slobodno uvjerenje pojaano je, uz neke izuzetke, iskljuenjem presumpcija,
fikcija i prekluzija iz krivinog postupka.
g) Kad je rije o tuiocu, obaveza utvrivanja kako injenica koje terete osumnjienog,
odnosno optuenog, tako i injenica koje im idu u korist je obaveza koju on ima kao dravni
organ, a ne kao stranka u postupku.
h) Obaveza utvrivanja injenica in peius i in favorem osumnjienog, odnosno
optuenog lica vee se i uz druge organe koji uestvuju u krivinom postupku.
i) Ostvarenju istine slui i konkretizacija naela kontradiktornosti, usmenosti, javnosti,
neposrednosti, a indirektno i sva ostala procesna naela (optuno naelo, naelo oficijelnosti
i legaliteta itd).
1.5.3. Naelo indubio pro reo
Pravilo nalae da sudija, kada se u pogledu pitanja da li postoji injenica koja ide na tetu
osumnjienog, odnosno optuenog nae u neotklonjivoj sumnji, mora uzeti da ona nije
utvrena i obrnuto, za sluaj sumnje u pogledu injenice koja ide u korist osumnjienog,
odnosno optuenog, mora da uzme da je utvrena. Radi se o pravilu koje je suprotno logici i
optem principu da injenice vane za presudu moraju biti potpuno utvrene. Naelo je
jedna od pogodnosti koja se priznaje osumnjienom, odnosno optuenom, da bi se popravila
njegova pozicija u postupku. Skup tih pogodnosti oznaava se kao prednost odbrane.
Pravilo in dubio pro reo znai da se dilema oko postojanja svih injenica koje idu u korist optuenog (npr. okolnost da je postupao u nunoj odbrani, okolnost da je nakon izvrenog krivinog djela priskoio u pomo oteenom i spasio mu ivot) rjeava tako da se u presudi utvruje njihovo postojanje, a dilema u pogledu injenica koje idu na tetu optuenog (npr.
okolnosti koje predstavljaju obiljeja pojedinih krivinih djela, povrat) rjeava na nain da se
u presudi uzima njihovo nepostojanje.
Na ovom principu zasniva se i odredba kojom je utvreno da e se, u sluaju da se u
pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podijele na vie razliitih miljenja, tako
da nijedno od njih nema veinu, razdvojiti pitanja i glasanje e se ponavljati dok se ne
postigne veina. Ako se na taj nain ne postigne veina, odluka e se donijeti tako to e se
glasovi koji su najnepovoljniji za optuenog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje
nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna veina.

1.6.
Radnje dokazivanja
Sva dokazna sredstva svodimo na devet klasinih:

66

(1)
(2)
(3)
(4)
(5)
(6)
(7)
(8)
(9)

pretresanje stana, prostorija i lica;


privremeno oduzimanje predmeta i imovine;
postupak sa sumnjivim stvarima;
ispitivanje osumnjienog;
sasluanje svjedoka;
uviaj i rekonstrukcija dogaaja;
vjetaenje;
isprave i
indicije, kao najvanije i najee koriene radnje dokazivanja.

1.6.1. Pretresanje stana, prostorija i lica


Pretresanje je materijalno istraivanje nad licima ili stvarima u cilju pronalaenja tragova
krivinog djela ili predmeta vanih za krivini postupak (podrazumijevajui tu i le) ili u cilju
hvatanja osumnjienog, odnosno optuenog. Objekat pretresanja mogu biti lica (pretresanje
lica) ili stan i druge prostorije (pretresanje stana).
Pretresanje lica (lini pretres) predstavlja istraivanje na tijelu ili u tijelu ili na odjei, obui i
linom prtljagu odreenog lica, kada je vjerovatno da je ta lice uinilo krivino djelo ili da e
se pretresanjem pronai predmet ili tragovi krivinog djela vani za krivini postupak.
Stanom se smatra svaka prostorija ili prostor u kome se boravi ili moe boraviti makar i
privremeno. Ostale prostorije zakon ne odreuje blie, ali pod njima treba podrazumijevati
kako graevine uz stan (garae, upe, podrume i sl.), tako i objekte koji nisu u vezi sa
stanom (radionice, radnje, kolibe u vinogradu, torove itd). Pretresanje se moe vriti i na
drugim mjestima, koja nisu obuhvaena pojmom stana ili prostorije (dvorita, stogovi sijena,
drva sloena u umi, vozila i stvari na putu i sl.), ali pod uslovima koji vae za vrenje
uviaja (bez postavljanja uslova koji vrijede za pretresanje stana i ostalih prostorija).
Procesnopravne posljedice nezakonitog pretresanja ogledaju se u nitavosti preduzete
radnje, odnosno u nemogunosti da se tako pribavljeni dokazi koriste u krivinom postupku
za donoenje odluke. Ukoliko se presuda zasniva na ovakvom dokazu, uinjena je bitna
povreda odredaba krivinog postupka. Isto tako, optueni moe kao razlog za prethodni
prigovor protiv optunice istai nezakonitost pretresanja i tako osporavati zakonitost
pribavljenih dokaza.
U praksi je sloeno pitanje razlikovanja izmeu pregleda prevoznih sredstava, putnika i
prtljaga i pretresanja stana, prostorija i lica. Osnovna razlika je u tome to su obim i granice
istraivanja u toku pregleda prevoznih sredstava, putnika i prtljaga znatno ui nego kod
pretresanja stana, prostorija i lica. Osim toga, za izvrenje pregleda nije potrebna sudska
naredba.
1.6.1.1.
Uslovi za pretresanje. Materijalni uslov za pretresanje razlikuje se s obzirom na to
da li se vri pretresanje stana i ostalih prostorija ili lica. On mora uvijek postojati da bi se
moglo sprovesti pretresanje.
Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se moe odrediti samo onda ako ima
dovoljno osnova za sumnju da e se pri pretresanju: (1) pronai pretpostavljeni izvrilac
krivinog djela ili njegov sauesnik, (2) otkriti tragovi krivinog djela ili (3) pronai predmeti
vani za krivini postupak. Sa pretresanjem stana i ostalih prostorija se povezuje i
pretresanje pokretnih stvari. Pravna mogunost pretresanja pokretnih stvari obuhvata i
pretresanje kompjuterskih sistema, ureaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih
podataka, kao i mobilnih telefonskih aparata. Lica koja se koriste ovim ureajima duna su
omoguiti pristup, predati medij na kome su pohranjeni podaci, te pruiti potrebna
obavjetenja za upotrebu tih ureaja. Lice koje odbije njihovu predaju, moe se kazniti.
Pretresanje kompjutera i slinih ureaja moe se preduzeti uz pomo strunog lica.
Materijalni uslov za pretresanje lica odreen je alternativno kao: (1) vjerovatnoa da je to
lice uinilo krivino djelo ili (2) vjerovatnoa da e se pretresanjem pronai predmeti ili
tragovi vani za krivini postupak.
Formalni uslov za pretresanje je naredba suda, koja mora biti u pisanoj formi i obrazloena.
Da bi se moglo preduzeti pretresanje, potreban je zahtjev tuioca ili zahtjev ovlaenih
slubenih lica, koja su za isticanje takvog zahtjeva dobila odobrenje od tuioca.

67

1.6.1.2.
Pretresanje bez naredbe i svjedoka. Ovlaena slubena lica imaju posebno
ovlaenje na ulazak u tui stan i da, po potrebi, izvre pretresanje stana ili drugih prostorija,
bez sudske naredbe i bez sudskih svjedoka, i to u sljedeim taksativno navedenim
sluajevima: (1) ako dralac stana to eli; (2) ako neko zove u pomo; (3) ako je potrebno
uhvatiti izvrioca krivinog djela koji je zateen na djelu; (4) radi sigurnosti ljudi i imovine;
(5) ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi lice koja se odlukom suda treba pritvoriti; (6) ako
je u pitanju lice koje se mora prinudno dovesti; (7) ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi
lice koje se tu sklonilo od gonjenja. Prije ulaska u stan ili druge prostorije njihovom draocu
e se saoptiti razlog ulaenja bez sudske naredbe i bez svjedoka. O ulasku u tui stan ili
prostorije, a da pritom nije izvreno i pretresanje, izdaje se odmah potvrda u kojoj e se
naznaiti razlog ulaenja bez sudske naredbe i bez sudskih svjedoka. Ukoliko je izvreno i
pretresanje, mora se sastaviti zapisnik o pretresanju, odnosno izdati posebna potvrda ako su
oduzeti predmeti i isprave koji su u vezi sa pretresanjem.
Pretresanje lica bez sudske naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka mogue je ako je
ispunjen jedan od zakonom utvrenih alternativnih uslova: (1) prilikom izvravanja naredbe
o dovoenju, (2) prilikom lienja slobode; (3) ako postoji sumnja da to lice posjeduje vatreno
ili hladno oruje i (4) ako postoji sumnja da e lice sakriti, unititi ili rijeiti se predmeta koji
od njega treba da se oduzmu kao dokaz u krivinom postupku.
1.6.1.3.
Naredba za pretresanje. U odnosu na formu, zahtjev za izdavanje naredbe za
pretresanje moe se podnijeti u pisanom ili usmenom obliku, s tim to je pravilo da se
zahtjev podnosi u pisanom obliku. Meutim, ako se zahtjev podnosi u pisanoj formi, mora biti
sastavljen, potpisan i ovjeren.
Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje ima sljedee obavezne elemente: (a) naziv
suda, kao i ime i funkciju podnosioca zahtjeva; (b) injenice koje ukazuju na vjerovatnost da
e se lica, odnosno tragovi i predmeti nai na oznaenom ili opisanom mjestu ili kod
odreenog lica; (c) zahtjev da sud izda naredbu za pretresanje radi pronalaenja lica ili
oduzimanja predmeta.
Sa zahtjevom za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se spojiti i odreeni prijedlozi, koji
predstavljaju fakultativne elemente tog zahtjeva: prvo, zahtjev da se odstupi od zakonom
utvrenog redovnog vremena pretresanja, drugo, zahtjev da se odstupi od pravila da
pretresanju prethodi predaja naredbe.
Izuzetno je mogu i usmeni zahtjev za izdavanje naredbe, i to kad postoji opasnost od
odlaganja, koja mora biti konkretna. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
moe iznijeti tuilac ili ovlaena slubena lica koja su dobila odobrenje od tuioca da mogu
postaviti pomenuti zahtjev. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje moe se
podnijeti sudu i telefonom, radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.
Takav zahtjev se, ipak, mora registrovati.
S obzirom na to da li je izdavanju naredbe za pretresanje prethodio zahtjev za njenim
izdavanjem u pisanoj, odnosno usmenoj formi, mogue su dvije procesne situacije. Prvo, ako
se radilo o zahtjevu u pisanoj formi, a sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za
izdavanje naredbe za pretresanje opravdan. Tada e ovaj sudija odobriti zahtjev i izdati
naredbu za pretresanje. Drugo, ukoliko je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
podnijet usmeno, a sudija za prethodni postupak odlui da izda naredbu za pretresanje na
osnovu takvog zahtjeva. Tada e podnosilac takvog zahtjeva sam sastaviti naredbu i
proitae je u cjelini sudiji za prethodni postupak. Ovo je potrebno kako bi sudija za
prethodni postupak sagledao da li naredba sadri sve elemente koje po zakonu mora imati.
Sadraj naredbe za pretresanje: (a) naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za
pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji
izdaje naredbu; (b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to
e se navesti, uz naznaenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i
vremena i mjesta izdavanja; (c) ime, odjel ili rang ovlaenog lica na koje se naredba odnosi;
(d) svrha pretresanja; (e) opis lica koje treba pronai ili opis stvari koje su predmet
pretresanja; (f) odreivanje ili opis mjesta, prostorija ili lica koja se trae, s navoenjem
adrese, svojine, imena ili slinog za sigurno utvrivanje identiteta, (g) uputstvo da se
naredba ima izvriti izmeu 6 sati i 21 sata ili ovlaenje da se naredba moe izvriti u bilo
koje vrijeme ako to sud izriito odredi; (h) ovlaenje izvriocu naredbe da moe bez
prethodne najave ui u prostorije koje se imaju pretresti ako to sud izriito odredi; (i)
uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja; (j) pouku da
osumnjieni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje moe izvriti i bez prisustva
branioca ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.

68

1.6.1.4.
Izvrenje naredbe o pretresanju. Pretresanju se mora pristupiti, odnosno naredba
za pretresanje se mora izvriti najkasnije 15 dana od njenog izdavanja. Ukoliko se naredba
ne izvri u tom roku, ona se mora (bez odlaganja) vratiti sudu. Kao uslov za zakoniti
pretres postavlja se pravilo njegovog preduzimanja u vremenskom periodu od 6 sati ujutro
do 21 sat uvee. Odstupanje je dozvoljeno samo ako je u naredbi za pretresanje izriito
dozvoljeno preduzimanje pretresanja u bilo koje doba dana i noi. Takoe, naredba za
pretresanje se moe izvriti bilo kojeg dana u sedmici.
Prije poetka pretresanja ovlaeno slubeno lice mora onome kod koga e se ili na kome e
se izvriti pretresanje dati obavjetenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu
za pretresanje licu kod kojeg e se ili na kojem e se izvriti pretresanje.
Pretresanju stana, ostalih prostorija ili lica prisustvuju dva punoljetna graanina kao
svjedoci. Prisustvo sudskih svjedoka je obavezno (osim u sluaju pretresanja bez naredbe),
kako kod pretresanja stana, tako i kod pretresanja drugih prostorija, pokretnih stvari ili lica.
Svjedoci e se prije poetka pretresanja upozoriti: (1) da paze kako se pretresanje vri i (2)
da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore - ako
smatraju da sadraj zapisnika nije taan.
1.6.1.5.
Posebna pravila za pretresanje. U posebna pravila za pretresanje stana ili drugih
prostorija, kojima se odstupa od redovnog postupka pretresanja, spadaju:
(1) Odstupanje od pravila obavjetavanja o funkciji aktivnog aktera pretresanja i
razlozima za pretresanje.
(2) Pretresanje u prisustvu korisnika stana i drugih prostorija, odnosno drugog lica
odgovarajueg svojstva, uz dozvoljavanje izuzetka.
(3) Pretresanje u slubenim prostorijama, kada se poziva njihov starjeina da bude
prisutan tokom pretresanja.
(4) Pretresanje advokatske kancelarije.
(5) Pretresanje vojnog objekta.
Postoji i posebno pravilo za pretresanja lica. Naime, pretresanje lica obavlja lice istog pola.
Ova obaveza je predviena bez obzira na to da li se pretresa lice mukog ili enskog pola.
Pretresanje lica ne doputa tjelesne preglede. Za njih vae posebni propisi.
1.6.1.6.
Zapisnik o pretresanju i oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za
pretresanje. Zapisnik o pretresanju stana, prostorija ili lica sastavlja se odmah po
obavljenom pretresanju. Zapisnik potpisuje lice kod kojeg se ili na kojem se vri pretresanje i
lice ije je prisustvo obavezno. Ako lice kod kojeg je ili na kojem je izvreno pretresanje
odbije potpisati zapisnik o pretresanju, to e se zabiljeiti u zapisniku. Prilikom vrenja
pretresanja, oduzee se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom
pretresanja u konkretnom sluaju. O privremeno oduzetim predmetima, odnosno ispravama
odmah se izdaje potvrda licu od kojeg su predmeti i isprave oduzeti.
Tokom pretresanja stana, ostalih prostorija ili lica mogu se pronai predmeti koji ukazuju na
drugo krivino djelo, a nisu u vezi s krivinim djelom zbog koga je pretresanje nareeno. Lice
koje vri pretresanje ovlaeno je da privremeno oduzme i takve predmete i oni e se opisati
u zapisniku o pretresanju, a o oduzimanju e se odmah izdati potvrda. Takoe, o
privremenom oduzimanju predmeta odmah se obavjetava tuilac - kako bi ustanovio da li
ima osnova za pokretanje krivinog postupka. Privremeno oduzeti predmeti e se odmah
vratiti ako su ispunjeni sljedei kumulativni uslovi: (1) ako tuilac ocijeni da nema osnova za
pokretanje krivinog postupka i (2) ne postoje drugi zakonski razlozi za oduzimanje
predmeta.
Predmeti upotrijebljeni pri pretresanju kompjutera i slinih ureaja za automatsku obradu
podataka vratie se nakon pretresanja njihovim korisnicima, ako nisu potrebni za daljnje
voenje krivinog postupka. U pogledu zatite linih podataka, do kojih se dolo
pretresanjem, oni se mogu koristiti samo u svrhe krivinog postupka. Kad ta svrha prestane,
lini podaci se moraju izbrisati, i to bez odlaganja.
Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaeno
slubeno lice e napisati i potpisati potvrdu iji su obavezni elementi: (1) navoenje oduzetih
predmeta i (2) naziv suda koji je izdao naredbu. Potvrda se obavezno uruuje odreenim

69

licima, pri emu su mogue dvije situacije. Prva, ako je predmet privremeno oduzet od
odreenog lica, potvrda se mora uruiti tom licu. Druga, ako je predmet privremeno oduzet
iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uruiti vlasniku, stanaru ili korisniku. O
negativnom ishodu pretresanja (ako nisu oduzeti predmeti i isprave) ne izdaje se potvrda.
Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaeno slubeno lice
mora, bez odlaganja, vratiti sudu naredbu, te predati predmete i spisak oduzetih predmeta.

1.6.2. Privremeno oduzimanje predmeta i imovine


Figurativno reeno, privremeno oduzimanje predmeta i imovine je pritvor prema imovini,
odnosno svojevrsni oblik ograniavanja prava raspolaganja svojinom. Ova radnja
dokazivanja specifina je za istragu, ali je njeno preduzimanje mogue i prije zapoinjanja
istrage, kao hitne istrane radnje. Sastoji se u privremenom oduzimanju predmeta: (1) koji
se po krivinom zakonu imaju oduzeti ili (2) mogu posluiti kao dokaz u krivinom postupku.
Ovo je materijalni uslov za privremeno oduzimanje predmeta i imovine koji postoji ako se
alternativno radi o dvije grupe predmeta. Takvi predmeti privremeno e se oduzeti i na
osnovu sudske odluke e se obezbijediti njihovo uvanje. Onaj ko dri ovakve predmete
duan je da ih preda po naredbi suda (tzv. edicijska dunost). Zatim se, prema principu
kaskadnosti, lice koje odbije da preda predmete, moe kazniti novanom kaznom do 50.000
KM, a u sluaju daljeg odbijanja - moe se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do
zavretka krivinog postupka, a najdue 90 dana.
Odluka o izricanju novane kazne, odnosno zatvaranju lica koje odbija predati predmete je u
formi rjeenja, koje donosi samo sud. Protiv rjeenja o prinudnim mjerama doputena je
alba vijeu od trojice sudija.
U odnosu na odreena lica nije mogue primijeniti navedene procesne mjere u sluaju da
odbiju predaju predmeta koje od njih na osnovu sudske naredbe treba oduzeti. To su: (1)
osumnjieni, odnosno optueni i (2) lica koja su osloboena dunosti svjedoenja.
Pravila koja se odnose na dunost lica da preda traene predmete, kao i mogunost prinude
u odnosu na njega odnose se i na podatke pohranjene u kompjuteru ili slinim ureajima za
automatsku obradu podataka. Pri njihovom pribavljanju, posebno e se voditi rauna o
propisima koji se odnose na uvanje tajnosti odreenih podataka.
Privremeno oduzimanje predmeta i imovine odnosi se na pojedine pokretne i nepokretne
stvari, koje vri nadleni dravni organ i to protiv volje lica kod koga se nalaze i bez
prethodnog pozivanja da ih preda, a u cilju obezbjeenja dokaza za krivini postupak.
Privremeno oduzimanje predmeta i imovine, po pravilu, slijedi pretresanju stana, prostorija i
lica. Jedan oblik privremenog oduzimanja stvari predvien je u lanu 62 stav 2, ako se
prilikom pretresanja stana, prostorija ili lica nau predmeti koji nemaju veze sa krivinim
djelom zbog koga je pretresanje nareeno, ali ukazuju na drugo krivino djelo. Ti predmeti e
se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju e se odmah izdati potvrda.
1.6.2.1.
Formalni uslov za privremeno oduzimanje predmeta i imovine. Formalni uslov
za privremeno oduzimanje predmeta i imovine je postojanje sudske odluke u formi naredbe.
Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tuioca ili na prijedlog ovlanog
slubenog lica koje je dobilo odobrenje od tuioca. U smislu funkcionalne nadlenosti, to je
sudija za prethodni postupak (do podizanja optunice), sudija za prethodno sasluanje (prije
poetka glavnog pretresa) i sudija, odnosno predsjednik vijea na glavnom pretresu.
Privremeno oduzeti predmeti se pohranjuju i uvaju u posebnoj prostoriji suda, a sud moe
odrediti da privremeno oduzeti predmeti ostanu pod nadzorom podnosioca zahtjeva za
izdavanje naredbe za pretresanje ili pod nadzorom ovlaenog izvrioca te naredbe.
Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadri sljedee obavezne elemente: (1) naziv
suda; (2) pravni osnov za privremeno oduzimanje predmeta; (3) naznaku predmeta koji
podlijeu oduzimanju; (4) ime lica od kojeg se oduzimaju predmeti; (5) mjesto oduzimanja
predmeta i (6) rok u kojem se predmeti imaju oduzeti.
Privremeno oduzimanje predmeta vre ovlaena slubena lica, i to na osnovu izdate
naredbe. Obaveza je tuioca da naredi ovlaenom slubenom licu da izvri naredbu izdatu
od strane suda. Sud koji je izdao naredbu ne moe narediti ovlaenom slubenom licu da je
izvri.
1.6.2.2.
Postupak privremenog oduzimanja predmeta. Nakon privremenog oduzimanja
predmeta i dokumentacije, u zapisniku e se popisati privremeno oduzeti predmeti i

70

dokumentacija i o tome izdati potvrda. Ako popis predmeta i dokumentacije nije mogu,
predmeti i dokumentacija e se staviti u omot i zapeatiti.
U odnosu na predmete privremeno oduzete od fizikog, odnosno pravnog lica, postoji
zabrana da se oni mogu: (1) prodati, (2) pokloniti ili (3) sa njima na drugi nain raspolagati.
Lice od kojeg se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo albe. alba nema
suspenzivno dejstvo, to znai da se, bez obzira na uloeni pravni lijek, vri privremeno
oduzimanje predmeta i dokumentacije.
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi nain
osigurava njihovo uvanje. Pravo uvida u te predmete i dokumentaciju ima tuilac.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vri tuilac. Njegova je
dunost da o tome obavijesti fiziko, odnosno pravno lice od kojeg su predmeti oduzeti,
sudiju za prethodni postupak i branioca. Meutim, odsustvo navedenih lica ne spreava
tuioca da izvri otvaranje i pregledanje predmeta i dokumentacije. Pri otvaranju i pregledu
oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi rauna da njihov sadraj ne saznaju
neovlaena lica.

1.6.2.3.
Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe. Predmeti se mogu oduzeti i ako
ne postoji naredba kao formalni uslov. U tom sluaju dovoljan je samo odgovarajui
materijalni uslov: da se radi o predmetima koje po krivinom zakonu treba oduzeti ili koji
mogu posluiti kao dokaz u krivinom postupku, kao i da postoji opasnost od odlaganja.
Ukoliko se lice koje se pretresa izriito usprotivi privremenom oduzimanju predmeta, tuilac
e u roku od 72 sata od izvrenog pretresanja podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak
za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.
Ako sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tuioca, nastupaju dvije posljedice, i to
jedna koja se odnosi na dokaznu sudbinu predmeta i druga na obavezu njihovog vraanja.
Tako; (1) oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivinom postupku i (2)
privremeno oduzeti predmeti e se odmah vratiti licu od kojeg su oduzeti.
1.6.2.4.
Posebni sluajevi privremenog oduzimanja predmeta. Posebni sluajevi
privremenog oduzimanja predmeta odnose se na: (1) privremeno oduzimanje pisama,
telegrama i drugih poiljki, (2) privremeno oduzimanje finansijskih sredstava u vezi sa
naredbom banci ili drugom pravnom licu i (3) privremeno oduzimanje nezakonito steene
imovine.
(1) Privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih poiljki. Materijalni
uslov za privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih poiljki jeste da postoje
okolnosti zbog kojih se s osnovom moe oekivati da e ove poiljke posluiti kao dokaz u
postupku. Formalni uslov za privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih poiljki jeste
postojanje odgovarajue odluke u formi naredbe koju primarno izdaje sud, i to na prijedlog
tuioca.
(2) Naredba banci ili drugom pravnom licu. Materijalni uslov je postojanje osnova
sumnje, i to u odnosu na dvije injenice: (1) da je izvreno krivino djelo koje je povezano s
dobijanjem imovinske koristi i (2) ako bi podaci o bankovnim depozitima i drugim
finansijskim transakcijama i poslovima tog lica mogli biti dokaz u krivinom postupku, kao i
lica za koja se osnovano vjeruje da su ukljuena u te transakcije ili poslove osumnjienog,
odnosno optuenog lica. Formalni uslov se sastoji u odgovarajuoj procesnoj inicijativi u
sluaju sumnje da je ispunjen materijalni uslov.
(3) Naredba operateru telekomunikacija. Materijalni uslov je da postoje osnovi
sumnje da je neko lice uinilo krivino djelo, i to u odnosu na dvije injenice: (1) ako bi takvi
podaci mogli biti dokaz u krivinom postupku ili (2) posluiti prikupljanju informacija koje
mogu biti od koristi u krivinom postupku. Formalni uslov se sastoji u odgovarajuoj
procesnoj inicijativi u sluaju sumnje da je ispunjen materijalni uslov.
(4) Privremeno oduzimanje imovine radi obezbjeenja. Materijalni uslov jeste da
se radi o imovini koja se ima oduzeti po krivinom zakonu, kao i da se takvom mjerom
spreava korienje, otuenje ili raspolaganje tom imovinom. Formalni uslov jeste prijedlog
tuioca koji se podnosi sudu.
1.6.2.5.
Postupak sa sumnjivim stvarima. Nae li se kod osumnjienog, odnosno
optuenog tua stvar, a da se ne zna ija je, organ koji vodi postupak opisae tu stvar i opis
objaviti na oglasnoj tabli optine na ijem podruju osumnjieni, odnosno optueni ima
prebivalite i na ijem je podruju krivino djelo uinjeno. U oglasu e se pozvati vlasnik da
se javi organu koji vodi postupak u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa, jer e
se inae stvar prodati, a novac dobijen prodajom postati prihod budeta. Ako se poslije
oglasa pojavi vlasnik stvari i uz njegovu pomo se doe do podataka da je osumnjieni,

71

odnosno optueni do predmeta doao krivinim djelom, nema smetnje da se protiv


osumnjienog, odnosno optuenog pokrene postupak i za to djelo ako nije nastupila
zastarjelost. Ako se radi o stvarima vee vrijednosti, objavljivanje se moe izvriti i putem
dnevnog lista. Meutim, ako je stvar podlona kvarenju ili je njeno uvanje vezano sa
znatnim trokovima, ona e se prodati po odredbama koje vae za izvrni postupak, a novac
predati na uvanje u sudski depozit.
Kada se u roku od jedne godine niko ne javi za stvari ili za novac dobijen od prodaje stvari,
donijee se rjeenje da stvar postaje dravna svojina, odnosno da se novac unese u budet.
Rjeenje kojim stvar postaje svojina BiH (odnosno FBiH, RS ili BDBiH) donosi organ koji vodi
postupak u kojem je stvar pronaena, odnosno oduzeta. Rjeenje treba istai na oglasnoj
tabli suda, jer je vlasnik nepoznat. Vlasnik ima pravo da u parnici trai povraaj stvari ili
novca dobijenog od prodaje stvari, i to do isteka roka zastarjelosti potraivanja, koji tee od
dana objavljivanja oglasa.

1.6.3. Ispitivanje osumnjienog


Iskaz osumnjienog je izjava koju on daje u tom svojstvu o krivinom djelu koje mu se stavlja
na teret i drugim pitanjima krivine stvari koja je predmet suenja. Iskaz osumnjienog je,
prije svega, sredstvo odbrane osumnjienog, ali moe da poslui i kao dokazno sredstvo
(koje se uzima u obzir prilikom utvrivanja injenica).
Iskaz osumnjienog koristi se kao vano sredstvo ne samo zbog toga to u nekim
sluajevima nikakvih drugih dokaza nema, ve i zbog toga to moe korisno posluiti za
provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza.
Poseban znaaj ima priznanje (confessio) koje osumnjieni moe dati u svom iskazu.
Priznanje predstavlja izjavu kojom osumnjieni tereti sebe za izvrenje krivinog djela,
odnosno djelimino ili potpuno prihvata navode optube kojima se oznaava kao uinilac.
Priznanje postoji ako osumnjieni u cjelini ili djelimino prihvata optubu. Priznanje
osumnjienog, shvaeno u uem smislu, jeste potvrivanje osumnjienog da je uinio
krivino djelo. Priznanje u irem smislu je svaka izjava osumnjienog da je istinita neka
vana injenica koja se tie njegove krivice, a za njega je nepovoljna. Priznanje
osumnjienog mora biti izriito. Znai da nema preutnog priznanja. Priznanje, dalje, moe
biti:
(a) Vansudsko i sudsko, prema tome da li je dobijeno pred sudom u krivinom
postupku ili van postupka; pred tuiocem, policijom ili nekim slubenim ili privatnim licem. I
jedno i drugo priznanje ima dokaznu vrijednost koja se cijeni po slobodnom uvjerenju, a
razlika je samo u tome to je dokazivanje vansudskim priznanjem sloenije.
(b) Prosto i kvalifikovano. Prosto priznanje postoji kada osumnjieni priznaje ono za to
se optuuje, bez ikakvih ogranienja. Kvalifikovano priznanje postoji kada osumnjieni,
priznajui izvrenje djela, istie u isto vrijeme okolnosti koje iskljuuju krivino djelo ili
krivinu odgovornost ili je bar umanjuju.
(c) Potpuno i nepotpuno (djelimino), prema tome da li osumnjieni priznaje sve
navode iz tube koji mu se stavljaju na teret ili samo neke, a druge odbija.
(g) Sudskim priznanjem u uem smislu smatra se priznanje dato pred sudijom,
odnosno sudeim vijeem na glavnom pretresu, a sudskim priznanjem u irem smislu priznanje dato pred nekim drugim organom krivinog postupka. Sudsko priznanje u irem
smislu je sloeno na isti nain kao i vansudsko priznanje.
(d) Dobrovoljno i neizbjeno priznanje, prema tome da li se osumnjieni slobodno
odluuje da prizna ili to ini pod uticajem ve otkrivenih injenica i okolnosti.
1.6.3.1.
Problemi u vezi s ispitom osumnjienog. Sloena pitanja ispita osumnjienog
proizilaze, prije svega, iz injenice da on najbolje zna injenice o djelu koje mu se stavlja na
teret, ali i da osumnjieni ima interes da ne govori istinu, ako je to za njega nepovoljno.
Savremeni mjeoviti postupak iskljuuje prinudu nad osumnjienim radi dobijanja priznanja i
istinitog iskaza, uz prestanak njegove pravne obaveze davanja iskaza. Osumnjienom je

72

preputeno da slobodno odlui da li e dati iskaz, a ako to odlui, slobodan je u ocjeni da li


e govoriti istinu.
Osumnjieni koji se odlui na davanje iskaza nije obavezan na davanje istinitog iskaza, niti
na polaganje zakletve na iskaz. Iz postavke da osumnjieni koji iskazuje nije duan govoriti
istinu, pogreno je zakljuiti da on ima pravo da lae. Njegova la se u krivinom postupku
samo tolerie. Osumnjieni koji je odbio da odgovara, moe kasnije - naknadno dati iskaz ili
ve dati iskaz mijenjati, bez ikakve tete za sebe. Ako njegov iskaz sadri priznanje, moe ga
porei.
Osumnjieni ne odgovara za lani iskaz ako je jedini nedostatak tog iskaza da se on ne slae
sa stvarnim stanjem stvari. On odgovara, meutim, za laan iskaz koji sadri obiljeja nekog
krivinog djela. Krivina djela koja bi osumnjieni mogao da uini svojim lanim iskazom
jesu, uglavnom, razni vidovi krivinog djela lanog prijavljivanja.

1.6.3.2.
Forma i sadrina ispita osumnjienog. Osnovna pravila izvoenja radnje
ispitivanja osumnjienog zakon ureuje meu osnovnim naelima. Osumnjieni ve na
prvom ispitivanju: (a) mora biti obavijeten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje
protiv njega i da njegov iskaz moe biti korien kao dokaz u daljem toku postupka; (b) zatim
mu se mora omoguiti da se izjasni o svim injenicama i dokazima koji ga terete i (c) da
iznese sve injenice i dokaze koji mu idu u korist. Prema stavu 3 istog lana, osumnjieni nije
duan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja.
Ispitivanje osumnjienog u istrazi vre tuilac ili ovlaeno slubeno lice. Ispit je mogu u
svako doba, danju i nou i u sve dane. Ciljevi ispitivanja osumnjienog su predoavanje
okrivljenja i pruanje mogunosti za odbranu, kao i razjanjavanje subjektivnih i objektivnih
okolnosti krivinog djela, kako bi se mogli potvrditi ili odbaciti osnovi sumnje protiv njega.
Kad se osumnjieni prvi put ispituje, pitae se za: (1) osnovne identifikacione podatke (ime i
prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojako porodino ime majke), (2)
gdje je roen, gdje stanuje, za dan, mjesec i godinu roenja, (3) koje je narodnosti i iji je
dravljanin, (4) jedinstveni matini broj graana dravljanina BiH, (5) osnovne mikrosocijalne
podatke (ime se zanima, kakve su mu porodine prilike, je li pismen, kakve je kole
zavrio), (6) podatke o vojnoj slubi (da li je, gdje i kad sluio vojsku, odnosno ima li in
rezervnog vojnog starjeine, vodi li se u vojnoj evidenciji i kod kojeg organa nadlenog za
poslove odbrane, da li je odlikovan), (7) kakvog je imovnog stanja, (8) eventualni recidivizam
(da je li, kad i zato osuivan, je li i kad je izreenu kaznu izdrao), (9) eventualni procesni
koneksitet (da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivino djelo), (10) ako je
maloljetan, ko mu je zakonski zastupnik. Odgovori na opta pitanja uzimaju se samo prilikom
prvog ispitivanja. Na kasnijim ispitima uzima se samo ime i prezime, a u pogledu ostalog,
poziva se na zapisnik sa ranijeg ispitivanja.
Osumnjieni e se pouiti da je duan odazvati se pozivu i odmah saoptiti svaku promjenu
adrese ili namjeru da promijeni boravite, a upozorie se i na posljedice koje e snositi ako
po tome ne postupi.
Na poetku ispitivanja osumnjienom e se saoptiti za koje krivino djelo se tereti i osnove
sumnje protiv njega, a pouie se i o sljedeim pravima:
a) Da nije duan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja
b) Da moe uzeti branioca po svom izboru koji moe biti prisutan njegovom ispitivanju, kao i
da ima pravo na branioca bez naknade u sluajevima predvienim zakonom

73

c) Da se moe izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve injenice i dokaze koji
mu idu u korist i ako to uini u prisustvu branioca da je takav njegov iskaz doputen kao
dokaz na glavnom pretresu i da bez njegove saglasnosti moe biti proitan i korien na
glavnom pretresu
d) Da ima pravo u toku istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu
u korist, osim ako je rije o spisima i predmetima ije bi otkrivanje moglo dovesti u
opasnost cilj istrage
e) Da ima pravo na besplatne usluge prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se
koristi prilikom ispitivanja
Osumnjieni se moe dobrovoljno odrei prava, ali njegovo ispitivanje ne moe zapoeti
ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabiljei u pisanoj formi i dok ne bude
potpisana od strane osumnjienog. Pored toga, osumnjieni se ni pod kojim okolnostima ne
moe odrei prava na prisustvo branioca ako je njegova odbrana obavezna u skladu s ovim
zakonom.
Zakonom se posebno reguliu situacije koje se odnose na dva sluaja odricanja
osumnjienog od prava koja mu pripadaju tokom ispitivanja. U prvom sluaju radi se o
odricanju od branioca (lan 78 stav 4), a u drugom odricanju od prava da ne odgovara na
postavljena pitanja. U sluaju da se osumnjieni odrekao prava da uzme branioca, a kasnije
izrazi elju da ga uzme, ispitivanje e se odmah prekinuti i ponovo e se nastaviti kada
osumnjieni dobije branioca ili mu se branilac postavi ili ako osumnjieni izrazi elju da
nastavi da odgovara na pitanja. Ako se osumnjieni dobrovoljno odrekne prava da ne
odgovara na postavljena pitanja, mora mu se i u tom sluaju omoguiti da se izjasni o svim
injenicama i dokazima koji mu idu u korist.
Sankcija je predviena, a ogleda se u tome to se na iskazu osumnjienog tada ne moe
zasnivati nijedna sudska odluka.

1.6.3.3.
Registrovanje iskaza osumnjienog. Registrovanje iskaza osumnjienog
predstavlja njegovo biljeenje koje, s jedne strane, odraava tok i rezultat procesne radnje
ispitivanja osumnjienog, a, s druge strane, slui kao izvor podataka o onome to je u vezi sa
krivinim dogaajem lice opaalo ili inilo i pred tuiocem o tome saoptilo. Registrovanje je
mogue u dva oblika: obavezno (u formi zapisnika) i po pravilu (snimanjem na audio ili video
traku).
O svakom ispitivanju osumnjienog sainjava se zapisnik u koji se unose bitni dijelovi iskaza.
Poto se bitni dijelovi iskaza osumnjienog unose doslovno u zapisnik, onda je to pravi
izvorni iskaz osumnjienog, bez preoblikovanja i on, sa stanovita izvornosti, ima posebnu
vrijednost. Nakon to je zapisnik sainjen, osumnjienom e se proitati zapisnik i predati
njegova kopija.
Da bi audio ili video traka ispitivanja osumnjienog bila dokaz u krivinom postupku, moraju
biti ispotovana sva pravila: a) da je osumnjieni obavijeten na jeziku koji govori i razumije
da se ispitivanje snima na audio ili video traku; b) u sluaju prekida ispitivanja, razlog i
vrijeme prekida e se naznaiti u snimku, kao i vrijeme nastavljanja i zakljuenja ispitivanja;
c) na kraju ispitivanja osumnjieni e dobiti mogunost da pojasni sve to je rekao i da doda
sve to eli; d) zapis s trake e se prepisati nakon zavretka ispitivanja, a kopija prepisa
uruie se osumnjienom zajedno s kopijom snimljene trake ili, ako je koriena aparatura za
istovremeno pravljenje veeg broja snimaka, uruie mu se jedna od originalno snimljenih
traka; e) poto se napravi kopija originalne trake u svrhu prepisa, originalno snimljena traka
ili jedna od originalno snimljenih traka e se zapeatiti u prisustvu osumnjienog, s ovjerom
potpisa organa krivinog postupka i osumnjienog.
1.6.3.4.
Ocjena iskaza osumnjienog. U naem zakonu, prema ovom pitanju zauzet je
sljedei stav: iskaz osumnjienog, i kada sadri priznanje, cijeni se kao i svaki drugi dokaz.
Za tu ocjenu, kao i uopte ocjenu bilo kojeg dokaza u krivinom postupku, nema pravnih
razlika. Iskaz osumnjienog moe biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako

74

da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, moe osloboditi optuenog koji je


priznao, a osuditi optuenog koji nije priznao.
1.6.4. Sasluanje svjedoka
Svjedoki iskaz je izjava lica koje nije glavni procesni subjekt, data sudiji u toku postupka o
ulnom opaanju neke injenice iz prolosti koja ima znaaja za konkretan predmet krivinog
postupka, u cilju dokazivanja te injenice. injenice se mogu odnositi kako na izvrenje
krivinog djela, tako i na linost uinioca i druge vane okolnosti.
Predmet svjedokog iskaza su ulna opaanja neke injenice iz prolosti, vane za krivini
postupak. Saznanje svjedoka o injenici koja je predmet dokaza ne mora da bude
neposredno. Svjedok moe da sazna injenicu i posredno preko drugog lica (svjedoenje po
uvenju), u kom sluaju on navodi izvor saznanja. Moe se svjedoiti i o onome to se pria i
govori.
Iskaz svjedoka treba da bude dat u toku postupka, i to tuiocu, odnosno sudu. Saoptenja
data drugim organima (ovlaenim slubenim licima, organima dravne uprave ili drugim
dravnim organima), makar uzeta i u formi zapisnika, nisu iskazi svjedoka u smislu krivinog
postupka.
Svjedok nije procesni subjekt i, po pravilu, nezainteresovan je za ishod postupka. Optueni
moe u isto vrijeme biti i svjedok u procesu u kome se javlja kao optueni. Sa ulogom
svjedoka ne slae se, meutim, uloga drugih procesnih subjekata (tuioca i sudije). Isto
vrijedi i za zapisniara i tumaa. Sa ulogom svjedoka ne slae se uloga tuioca i sudije. Isto
vrijedi i za zapisniara i tumaa.
1.6.4.1.
Prava i dunosti svjedoka i sankcije za neizvravanje dunosti.
a) Prava svjedoka. Svjedok ima pravo na naknadu putnih trokova i na naknadu za izgubljenu
zaradu (danguba). Ne pripada mu nikakva nagrada za svjedoenje. Iako to zakon izriito ne
propisuje, on ima pravo na tretman dostojan ovjeka i potovanje ljudske linosti. Takoe,
ima pravo na zatitu od vrijeanja, prijetnji i napada. U sluaju novanog kanjavanja,
primjenjuje se udaljenje iz sudnice. Ako se radi o ozbiljnoj prijetnji svjedoku, sudija, odnosno
predsjednik vijea e obavijestiti tuioca - radi preduzimanja krivinog gonjenja, o emu se
donosi odluka u svakom konkretnom sluaju. Isto tako, na prijedlog stranke ili branioca,
sudija, odnosno predsjednik vijea naredie policijskim organima preduzimanje mjera
neophodnih za zatitu svjedoka. Posebne mjere zatite svjedoka predviene su zakonom o
zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka.

b) Dunosti svjedoka. Svjedoenje je opta dunost svih lica, domaih i stranih dravljana,
koja borave na teritoriji BiH, ukoliko zakonom nisu osloboena te obaveze. Obaveza se
odnosi na sva lica, bez obzira na poloaj, funkciju, obrazovanje, inteligenciju, uzrast i bez
obzira na to da li je u pitanju civilno ili vojno lice itd., a sve zbog toga to je svjedoka
funkcija u pravilu nezamjenjiva i predstavlja optu graansku dunost. Zakon ne postavlja
bilo kakve uslove u pogledu psihikog ili fizikog stanja linosti svjedoka.
Svjedok ima obavezu svjedoenja prema tuiocu, odnosno sudu, a dunost svjedoenja
nastupa po odluci tuioca, odnosno, suda.
Svjedoenje obuhvata obavezu svjedoka da se odazove na poziv (lan 81 stav 5), zatim da
obavijesti o krivinom djelu, uiniocu i drugim vanim okolnostima i da, ukoliko su za to
ispunjeni uslovi - promisorno poloi zakletvu, odnosno d izjavu.
Obaveze odazivanja pozivu. Poziv za svjedoenje dostavlja tuilac, odnosno sud (lan 81
stav 2). Svjedok je duan da se odazove pozivu tuioca, odnosno suda i da lino doe pred
tuioca, odnosno sud koji ga poziva. Odazivanje pozivu tuioca, odnosno suda je dunost
svakog lica koje se poziva kao svjedok, pa i onog kojeg zakon izriito iskljuuje ili oslobaa
od opte dunosti svjedoenja. Kao svjedoci pozivaju se lica za koja je vjerovatno da e moi
dati obavjetenja o krivinom djelu, uiniocu i o drugim vanim okolnostima, o emu
odluuje organ koji vodi postupak.
Dunost odazivanja pozivu postoji pod pretpostavkom da je dolazak pred tuioca, odnosno

75

sud mogu. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili tekih tjelesnih mana ne mogu odazvati
pozivu, mogu se sasluati u svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.
Obaveza davanja iskaza. Lice pozvano kao svjedok duno je dati iskaz, ako u zakonu nije
drukije odreeno, i dati ga istinito. U svom iskazu svjedok mora da izloi sve to mu je o
predmetu poznato, tj. da nita to zna o toj stvari ne preuti, a zatim e mu se postavljati
pitanja radi provjeravanja, dopune i razjanjenja. Obaveza davanja iskaza obuhvata i
obavezu suoenja sa drugim svjedokom ili osumnjienim, odnosno optuenim i obavezu
prepoznavanja lica i stvari.
Obaveza polaganja zakletve, odnosno davanja izjave. U zakonu je zakletva svjedoka,
odnosno davanje izjave predvieno samo kao mogunost (sud moe zahtijevati od svjedoka
da prije svjedoenja poloi zakletvu, odnosno d izjavu), koju sud koristi kada smatra da e
se na taj nain dobiti istinitiji iskaz. Zakletva, odnosno izjava se izuzetno moe dati i prije
glavnog pretresa, i to samo ako postoji bojazan da svjedok zbog bolesti ili zbog drugih
razloga nee moi doi na glavni pretres. Ne smiju se zaklinjati, odnosno davati izjavu lica
koja nisu punoljetna u asu sasluanja, ni lica za koja je dokazano ili za koja postoji osnovana
sumnja da su izvrila krivino djelo ili uestvovala u krivinom djelu zbog koga se
sasluavaju ili zbog duevnog stanja ne mogu da shvate znaaj zakletve, odnosno izjave.
1.6.4.2.
Sankcije za nevrenje svjedokih dunosti. Prema svjedoku koji, bez opravdanog
razloga, ne ispunjava svoje dunosti, primjenjuju se mjere iji je cilj da se on prinudi da
uredno i blagovremeno pristupa procesnim radnjama. Ako se svjedok ne odazove pozivu, niti
svoj izostanak opravda, sud moe izrei novanu kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno
dovoenje.
Rjeenje o novanom kanjavanju svjedoka i naredbu o njegovom privoenju u toku istrage
donosi sudija za prethodni postupak. Izuzetno, naredbu moe izdati i tuilac ukoliko uredno
pozvani svjedok ne doe, a svoj izostanak ne opravda, s tim da ovu naredbu mora odobriti
sudija za prethodni postupak u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Na glavnom pretresu
rjeenje o kanjavanju svjedoka i naredbu o njegovom privoenju donosi sudija, odnosno
predsjednik vijea. Naredbu za dovoenje svjedoka izvrava sudska policija.
Predviena je mogunost novanog kanjavanja do 30.000 KM svjedoka koji odbije da
svjedoi. Za takvo novano kanjavanje potrebno je da su ispunjeni sljedei uslovi: (1) da ne
postoji neki zakonski osnov zbog kojeg svjedok moe odbiti svjedoenje, (2) da je svjedok
koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga odbije da svjedoi i (3) da je tuilac
stavio prijedlog za novano kanjavanje svjedoka. O albi protiv rjeenja kojim je izreena
novana kazna odluuje odluuje uvijek vijee.

1.6.4.3.
Nesposobnost za svjedoenje i odbijanje svjedoenja.
a) Iskljuenje svjedoka zbog nesposobnosti. Sluajevi apsolutne nesposobnosti svjedoka
propisuju se zakonom, a relativna nesposobnost se podrazumijeva ili je izriito predviena
zakonom.
Apsolutna nesposobnost za svjedoenje. Zakon ne iskljuuje lica nijedne kategorije kao
apsolutno nesposobna da budu svjedoci. Svjedok moe biti svako lice, bez obzira na uzrast,
duevno stanje, fizike nedostatke itd, kao to su djeca, duevno oboljela lica, starci, gluvi,
gluvonijemi, pijani i sl. Sud moe odbiti da saslua ovakva lica kao svjedoke, ali ne po
osnovu zakonske zabrane njihovog sasluavanja kao svjedoka, ve zbog injenice da se kao
svjedoci sasluavaju samo ona lica za koja je vjerovatno da e biti u stanju da prue u
postupku korisne podatke o predmetu suenja.
Relativna nesposobnost svjedoka. Ovdje spadaju:
Lica koja se podrazumijevaju iskljuenim kao svjedoci. Iako ne postoji izriita
zakonska odredba, podrazumijeva se da su iskljuena kao svjedoci lica koja u konkretnom
postupku imaju neku drugu procesnu funkciju. Ovo iskljuenje ima osnov u razlozima
neslaganja funkcije svjedoka i funkcije koju to lice ima u odreenom procesu. Funkcija

76

procesnih subjekata (sudije i tuioca) u odreenoj krivinoj stvari nespojiva je sa funkcijom


svjedoka u istoj krivinoj stvari, a to vai i za zapisniara i tumaa, odnosno i za vjetaka.
Lica po zakonu izriito iskljuena kao svjedoci. Ta lica su: (1) lica koja bi svojim
iskazom povrijedila dunost uvanja dravne, vojne ili slubene tajne, dok ih nadleni organ
ne oslobodi te dunosti; (2) branilac osumnjienog, odnosno optuenog u pogledu injenica
koje su mu postale poznate u svojstvu branioca; (3) lice koje bi svojim iskazom povrijedilo
dunost uvanja profesionalne tajne (vjerski slubenik, odnosno ispovjednik, novinar u svrhu
zatite izvora informacija, advokat, biljenik, ljekar, babica i dr.), osim ako je osloboeno te
dunosti posebnim propisom ili izjavom lica u iju je korist ustanovljeno uvanje tajne; (4)
maloljetno lice koje s obzirom na uzrast i duevnu razvijenost nije sposobno shvatiti znaaj
prava da ne mora svjedoiti.
b) Odbijanje svjedoenja. Osloboena su dunosti svjedoenja, odnosno svjedoenje mogu
odbiti: (1) brani, odnosno vanbrani drug osumnjienog, odnosno optuenog, (2) roditelj ili
dijete, usvojilac ili usvojenik osumnjienog odnosno optuenog. U svakom konkretnom
sluaju organ koji vodi postupak treba po slubenoj dunosti provjeriti da li se radi o licu koje
spada u ovu kategoriju svjedoka.
Odbijanje svjedoenja je mogunost koja se ne mora koristiti. Ako je neko ne koristi, on ima
obaveze redovnog svjedoka (mora dati potpun i istinit iskaz, a za lano svjedoenje
odgovara krivino).
Organ koji vodi krivini postupak duan je da upozori lica osloboena dunosti svjedoenja,
prije njihovog sasluanja ili im sazna za njihov odnos prema osumnjienom odnosno
optuenom, da ne moraju svjedoiti, a upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. Ako je kao
svjedok sasluano lice koje moe odbiti svjedoenje, a nije na to upozoreno ili se nije izriito
odreklo tog prava ili to upozorenje i odricanje nije uneseno u zapisnik - na takvom iskazu se
ne moe zasnivati sudska odluka.
c) Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja. Ustanovu prava svjedoka da ne
odgovara na pojedina pitanja moe koristiti svaki svjedok, a ona se odnosi samo na dio
iskaza koji daje svjedok u postupku. Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja
ako bi ga istinit odgovor izloio krivinom gonjenju. Treba naglasiti da zakon ne zabranjuje
organu postupka da postavlja svjedoku i takva pitanja na koja bi odgovori izloili svjedoka
krivinom gonjenju, ve samo daje svjedoku ovlaenje da na takva pitanja uskrati odgovor.
Postoji mogunost da svjedok, ipak, odgovara i na takva tzv. samooptuujua pitanja, i to
ukoliko mu se d imunitet. Imunitet se daje odlukom glavnog tuioca, a svjedok koji je dobio
imunitet i koji je svjedoio, nee se krivino goniti, osim ako je dao lani iskaz.
S obzirom na ozbiljnost ove procesne ustanove i potrebu da se svjedoku obezbijede
garancije da nakon to on ispuni svoje obaveze nee biti krivino gonjen, odlukom suda
svjedoku, za vrijeme trajanja sasluanja, se odreuje advokat za savjetnika. Za postavljanje
savjetnika svjedoku potrebno je da se ispune dva kumulativna uslova: (1) da je oito da sam
svjedok nije u stanju da koristi svoja prava za vrijeme sasluanja i (2) ako njegovi interesi ne
mogu biti zatieni na drugi nain.

1.6.4.4.
Postupak pri dokazivanju svjedocima.
a) Nastupanje svjedoka. Kao svjedoci pozivaju se lica za koja je vjerovatno da e moi da
daju obavjetenja o krivinom djelu i uiniocu i o drugim vanim okolnostima. Koji e
svjedoci biti pozvani u postupak i u kom broju, odluuju stranke, branilac i sud.
b) Izvoenje dokaza svjedocima. Iskaz svjedoka pribavlja se njegovim sasluanjem.
Propisana je dunost svjedoka da odgovore daje usmeno, ali to nije mogue primijeniti na
nijeme i gluhonijeme svjedoke, nego je u zakonu propisan poseban nain sasluanja takvih
svjedoka.
Svjedok e se i upozoriti da nije duan odgovarati na pitanja i ovo upozorenje e se unijeti u
zapisnik.

77

Svjedoku se prvo postavljaju pitanja ad personam, a onda ad rem. On se pita za ime i


prezime, ime oca ili majke, zanimanje, boravite, mjesto i godinu roenja i njegov odnos s
osumnjienim, odnosno optuenim i oteenim. Svjedok e se upozoriti da je duan da o
promjeni adrese ili boravita obavijestiti tuioca, odnosno sud.
Poslije optih pitanja, svjedok se poziva da iznese sve to mu je o predmetu poznato, a zatim
e mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjanjenja. Iskaz treba da je
spontan i da se razvija slobodno, svjedoci treba da se sasluavaju, a ne ispituju.
Svjedok e se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o emu svjedoi. Ako se njihovi iskazi ne
slau u pogledu vanih injenica, svjedoci se mogu suoiti. Oteeni koji se sasluava kao
svjedok pitae se da li eli da u krivinom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev. Od
svjedoka se moe traiti i da prepozna pojedina lica ili pojedine predmete.
Na sasluanje oteenog rtve krivinog djela je zabranjeno takvo lice ispitivati o njegovom
seksualnom ivotu prije uinjenog krivinog djela, ako je takvo ispitivanje obavljeno na
takvom iskazu ne moe se zasnivati sudska odluka.
Prilikom sasluanja maloljetnog lica e se, naroito ako je ono oteeno krivinim djelom,
postupiti obazrivo, da sasluanje ne bi tetno uticalo na psihiko stanje maloljetnika.
Sasluanje maloljetnog lica obavie se uz pomo pedagoga ili drugog strunog lica.
S obzirom na ivotnu dob, tjelesno i duevno stanje ili druge opravdane interese, svjedok se
moe sasluati putem tehnikih ureaja za prenos slike i zvuka (audio video link) na nain
da mu stranke i branilac mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok
nalazi, a za potrebe takvog ispitivanja moe se odrediti struno lice. Rije je o tzv. video
konferencijskim vezama, kod kojih se za vrijeme obavljanja sasluanja svjedok nalazi u
posebnoj prostoriji odvojenoj od prostorije u kojoj se nalaze sudija, odnosno vijee, stranke i
branilac, koji mogu postavljati pitanja svjedoku.
Zakon dozvoljava mogunost da se sasluanje svjedoka moe snimati audio ili audiovizuelnim sredstvima u svim fazama postupka. Za potrebe takvog snimanja moe se odrediti
struno lice koje poznaje tehniku upotrebe audio ili audio-vizuelnih sredstava. Snimanje
sasluanja audio ili audio-vizuelnim sredstvima je, meutim, obligatorno ukoliko se radi o
sasluanju maloljetnih lica koja nisu navrila 16 godina ivota i koja su oteena krivinim
djelom. Obavezno je i audio ili audio-vizuelno snimanje sasluanja svjedoka ako postoji
osnov za bojazan da se on nee moi sasluati na glavnom pretresu (npr. teko bolestan
svjedok).
c) Ocjena iskaza svjedoka. Iskaz svjedoka je u praksi najei dokaz u krivinom postupku, ali
je ocjena dokazne vrijednosti svjedokog iskaza najtea od svih ocjena dokazne vrijednosti
radnji dokazivanja.
Osnovni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svjedoka o
injenicama podudara sa stvarnim stanjem. Osim istinitog iskaza (kada postoji podudarnost
izmeu iskaza i realnosti injenica), postoje i laan i pogrean iskaz. Iskaz je pogrean kada
postoji nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnou iz razloga koji su van volje i svijesti
svjedoka. Pogrean iskaz moe nastati zbog greaka prilikom primanja utisaka (greke u
percepciji) i njihovog pamenja, kao i zbog izlaganja onoga to je svjedok primio (greke u
reprodukovanju).
U pogledu obrazloenja sudske ocjene iskaza svjedoka, vae ista pravila kao i kod drugih
dokaza. Sud mora odreeno i potpuno iznijeti koje injenice i iz kojih razloga uzima kao
dokazane ili nedokazane, dajui, pri tome, naroito ocjenu verodostojnosti protivrjenih
dokaza. Meutim, injenica da sud nije prihvatio iskaz nekog svjedoka, ne znai postojanje
lanog iskaza. I obrnuto, injenica da je sud prihvatio iskaz nekog svjedoka, ne dokazuje
njegovu apsolutnu istinitost.

1.6.4.5.
Posebna pravila o zatienom svjedoku. Odredbama koje se odnose na pravila o
zatienom svjedoku predvia se zatita lica pozvanih u krivinom postupku u svojstvu
svjedoka. Na potrebu ozakonjenja ovog instituta ukazala je praksa, s obzirom na to da su
svjedoci esto izloeni prijetnjama, uvredama, pa i fizikim napadima.

78

Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok ija je lina bezbjednost ili bezbjednost njegove
porodice dovedena u opasnost zbog njegovog uea u krivinom postupku, kao rezultat
prijetnji, zastraivanja ili slinih radnji koje su vezane za njegovo svjedoenje ili svjedok koji
smatra da postoji razuman osnov za bojazan da bi takva opasnost vjerovatno proistekla kao
posljedica njegovog svjedoenja.
Ugroeni svjedok je onaj svjedok koji je ozbiljno fiziki ili psihiki traumatizovan okolnostima
pod kojima je izvreno krivino delo ili koji pati od ozbiljnih psihikih poremeaja koji ga ine
izuzetno osjetljivim, kao i dijete i maloljetnik.
Zatieni svjedok. Prema zakonskoj formulaciji, u izuzetnim okolnostima, kada postoji oigledna opasnost za linu bezbjednost svjedoka ili njegove porodice, koja je tako ozbiljna da postoje opravdani razlozi za vjerovanje da nije mogue da se ta opasnost umanji nakon to je
svjedok dao iskaz ili je vjerovatno da e se opasnost poveati zbog davanja iskaza, sud moe
izuzetno sasluati i zatienog svjedoka.
a) Mjere zatite svjedoka. Sud moe odrediti one mjere zatite svjedoka koje smatra
potrebnim, a koje su predviene Zakonom o zatiti svjedoka, ukljuujui primjenu vie mjera
istovremeno (kumulacija zatitnih mjera). Konkretan izbor mjere koja e biti primijenjena
odvija se po principu kaskadnosti i srazmjernosti, tako da prilikom odluivanja koja e mjera
zatite svjedoka biti primijenjena, sud nee odrediti teu mjeru ako se ista svrha moe
postii primjenom blae mjere. Obavjetavanje svjedoka o moguim zatitnim mjerama
odvija se po slubenoj dunosti od strane suda, tuioca i drugih organa koji uestvuju u
postupku, koji su duni pouiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenog svjedoka o mjerama
zatite svjedoka predvienim Zakonom o zatiti svjedoka, s tim da se mjere zatite
primjenjuju samo uz saglasnost svjedoka. Svjedok pod prijetnjom i ugroeni svjedok imaju
pravo na pravnu pomo i pomo i podrku organa za socijalno staranje, u skladu sa
zakonom.
U toku glavnog pretresa sud moe sasluati svjedoke pod prijetnjom i ugroene svjedoke, i
to u najskorije mogue vrijeme, uz mogunost da saslua te svjedoke drukijim
redosljedom od onog koji je utvren zakonom o krivinom postupku.
U odnosu na posebne kategorije svjedoka, u krivinom postupku postoji i mogunost
njihovog sasluanja van prostorije u kojoj se odrava postupak. Pri odluivanju o tome da li
postoje opravdani razlozi da se svjedok ispita putem tehnikih ureaja za prenos slike i
zvuka na nain da stranke i branilac mogu postavljati pitanja, a da ne budu prisutni u istoj
prostoriji sa svjedokom, vodie se rauna da se obezbijedi zatita svjedoka pod prijetnjom i
ugroenih svjedoka.
Mogunost udaljavanja optuenog iz sudnice. Materijalni uslov za ovaj sluaj je da postoji
opravdana bojazan da e prisustvo optuenog uticati na sposobnost svjedoka da svjedoi
potpuno i tano. Formalni uslov jeste postojanje odluke suda da optueni bude udaljen iz
sudnice, do koje moe doi po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranaka i branioca, a nakon
sasluanja protivne stranke i branioca. Ukoliko je optueni udaljen iz sudnice, njemu e se
omoguiti da prati svjedoenje: (1) putem tehnikih ureaja za prenos slike i zvuka, ili e se
(2) svjedoenje zabiljeiti i naknadno predoiti optuenom.
Pri odluivanju da li se zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu proitati i koristiti kao dokaz
na glavnom pretresu, sud e uzeti u obzir i potrebu da se obezbijedi zatita sljedeih
kategorija lica: (1) svjedoka pod prijetnjom, jer bi se oni, kao i njihova porodica mogli izloiti
velikoj linoj opasnosti, odnosno (2) ugroenog svjedoka, koji bi se mogao izloiti znaajnoj
duevnoj boli ako bi se pojavio na glavnom pretresu.

79

b) Posebna pravila o sasluanju zatienog svjedoka. Materijalni uslov za sasluanje


zatienog svjedoka ogleda se u postojanju: (1) oigledne opasnosti za linu bezbjednost
svjedoka ili njegove porodice, a opasnost je toliko ozbiljna da postoje opravdani razlozi za
vjerovanje da nije mogue tu opasnost umanjiti nakon to svjedok bude sasluan ili (2) ako
je vjerovatno da e se opasnost zbog davanja iskaza poveati. Formalni uslov za sasluanje
zatienog svjedoka sadran je u: (1) potrebi postojanja odgovarajueg procesnog prijedloga
za ovakvo sasluanje; (2) voenju postupka po tom prijedlogu; (3) odluci suda. Ukoliko su
ispunjeni ovi zakonski uslovi, svjedok e dobiti status zatienog svjedoka, jer se zbog
njegove ugroenosti samo tako moe oekivati da e ispuniti svoje svjedoke obaveze.
Efikasnu zatitu svjedoka u toku i nakon krivinog postupka, kako bi im se omoguilo da
slobodno i otvoreno svjedoe u krivinom postupku pred Sudom BiH, obezbjeuje Zakon o
programu zatite svjedoka u BiH.
Sud moe utvrditi da je opravdano izvriti sasluanje zatienog svjedoka po slubenoj
dunosti ili na zahtjev tuioca, osumnjienog, odnosno optuenog ili njegovog branioca.
Zakonom se utvruje obavezan sadraj prijedloga za ovakvo sasluanje. Prijedlog mora biti
podnesen sudu u zapeaenoj koverti, a na spoljnoj strani koverte mora biti jasno naznaeno
da se radi o prijedlogu za sasluanje zatienog svjedoka. Takoe, sud je ovlaen da pozove
lice koje je podnijelo prijedlog da dodatno pojasni injenice od znaaja za prijedlog.
Nakon prijema prijedloga za sasluanje zatienog svjedoka, sud e, bez odlaganja, a
najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga, utvrditi da li je takvo sasluanje
opravdano. Svoju odluku o tome sud zasniva na injenicama sadranim u prijedlogu za
sasluanje zatienog svjedoka i dokumentaciji o krivinom predmetu koja je dostavljena
sudu. O odluci suda obavjetavaju se, bez odlaganja, sve stranke, i to najkasnije tri dana od
dana donoenja odluke o prijedlogu, bez bilo kakve informacije koja bi ukazivala na identitet
svjedoka.
Nakon pravnosnanosti odluke da se odri sasluanje zatienog svjedoka, sud zakazuje
datum, vrijeme i mjesto sasluanja, im to bude praktino izvodljivo. Sasluanje zatienog
svjedoka provodi sud, u skladu sa odredbama zakona o krivinom postupku koje se odnose
na sasluanje svjedoka, osim ako nije drukije odreeno Zakonom o zatiti svjedoka.
Zapisnik o sasluanju zatienog svjedoka ne sadri podatke o identitetu ovog svjedoka. U
njega se unosi pseudonim za svjedoka koji odreuje sud, a koji e se koristiti tokom krivinog
postupka i u odlukama suda.
Zapisnik o iskazu zatienog svjedoka se u krivinom postupku koristi kao jedan od oblika
odstupanja od naela neposrednosti. Na glavnom pretresu sud e narediti da se iskaz
zatienog svjedoka proita naglas iz zapisnika o sasluanju zatienog svedoka i nije mu za
to potrebna saglasnost stranaka. Odstupanje od ovog pravila dozvoljeno je uz saglasnost
tuioca, optuenog i njegovog branioca. Meutim, svjedok se ne moe pozvati na davanje
iskaza na bilo kojem sasluanju, sem na sasluanju zatienog svjedoka.
1.6.5. Uviaj i rekonstrukcija
Uviaj je neposredno i u zakonskoj formi preduzeto ulno opaanje organa koji vodi
postupak, o injenicama vanim za rjeenje konkretnog krivinopravnog sluaja i naknadu
tete.
Cilj uviaja je otkrivanje i prikupljanje materijalnih dokaza ili indicija o postojanju i vrsti
krivinog djela, koje mogu posluiti pronalaenju i identifikaciji uinilaca djela ili o tome da
se te injenice razjasne ili da se utvrde tragovi i posljedice krivinog djela ili provjeri istinitost
drugih dokaza. Posredstvom ove radnje dokazivanja omoguava se otkrivanje, ispitivanje i
procesna verifikacija materijalnih promjena nastalih izvrenjem krivinog djela, tako da je
uviaj mogu samo kod krivinih djela koja iza sebe ostavljaju tragove. Uviaj se moe vriti
i da bi se prikupili dokazi o iznosu tete, potrebni za dosudu imovinskopravnog zahtjeva.
Predmet uviaja mogu biti stvari (pokretne i nepokretne, gdje spada i pregled lea), lica
(tijelo osumnjienog, odnosno optuenog i drugih lica) i mjesta (ne samo mjesto izvrenja
krivinog djela, nego i druga mjesta na kojim se mogu pronai predmeti i tragovi krivinog
djela). Pokretne predmete duan je onaj koji ih ima izdati na zahtjev suda.
Uviaj lica moe se vriti nad osumnjienim bez obzira na njegov pristanak, ako je potrebno
da se utvrde injenice vane za krivini postupak, a nad drugim licima, bez njihovog
pristanka samo ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi odreeni trag ili
posljedica krivinog djela. Uviaj se preduzima na svakom mjestu na kome se mogu pronai
tragovi i predmeti krivinog djela i injenice vane za krivini postupak.
Zakon ne propisuje neki formalnopravni osnov za obavljanje uviaja, kao to je zahtjev,
naredba ili rjeenje o uviaju. Radi toga je za vrenje uviaja dovoljan samo materijalni
uslov, a to je da je za utvrivanje kakve vane injenice u postupku potrebno neposredno
opaanje.

80

U okviru uviaja, kao njegov sastavni dio ili kao dopuna uviaja ili nain provjeravanja
ostalih radnji dokazivanja, moe biti izvrena rekonstrukcija dogaaja. Rekonstrukcija se
sastoji u provjeravanju izvedenih dokaza ili utvrivanju injenica koje su od znaaja za
razjanjenje stvari koja se vri tako to e se ponoviti radnje ili situacije u uslovima pod
kojima se prema izvedenim dokazima dogaaj odigrao. Rekonstrukciju odreuje organ koji
vodi postupak. Sama po sebi, rekonstrukcija nije dokazno sredstvo, ve metod provjere
dokaza koji se vre preko uviaja. Ona zbog toga ima vie veze sa ocjenom dokaza nego sa
pitanjem dokaznih sredstava. Za izvoenje rekonstrukcije vae pravila propisana za vrenje
uviaja.
1.6.5.1.
Organizovanje uviaja. Uviaj u istrazi je primarno u nadlenosti tuioca koji
sprovodi istragu. Sekundarno, nakon obavjetavanja tuioca, uviaj u istrazi moe izvriti i
ovlaeno slubeno lice, a ako je tuilac prisutan na licu mjesta u toku vrenja uviaja od
strane ovlaenih slubenih lica, moe traiti da ovlaeno slubeno lice izvri odreene
radnje koje on smatra neophodnim, pri emu se sve radnje preduzete tokom uviaja moraju
dokumentovati i detaljno obrazloiti kako u zapisniku, tako i u posebnom slubenom
izvjetaju. Nakon podizanja optunice uviaj obavlja sudija za prethodno sasluanje. Nadalje,
uviaj na glavnom pretresu vri sudija, odnosno vijee, a van glavnog pretresa sudija ili
predsjednik vijea, odnosno lan vijea. Isto tako, nakon ukidanja presude moe se obaviti
uviaj na pretresu pred drugostepenim vijeem ili odrediti da se uviaj izvri van pretresa.
Kao radnja dokazivanja uviaj se vri uz pomo strunog lica kriminalistiko-tehnike ili
druge struke koje e pomoi u pronalaenju, osiguranju ili opisivanju tragova, izvriti
potrebna mjerenja i snimanja, sainiti skicu i fotodokumentaciju ili prikupiti i druge podatke.
Poto radnje strunog lica imaju znaaj za rasvjetljavanje konkretne stvari, nuno je sastaviti
zapisnik.
Na uviaj ili rekonstrukciju moe se pozvati i vjetak, ako bi njegovo prisustvo bilo od koristi
za davanje nalaza i miljenja. Tom prilikom vjetak moe predloiti da se razjasne pojedine
okolnosti ili da se licu koja se sasluava postave odreena pitanja.
1.6.5.2.
Dokazna snaga uviaja. Uviaj je najpouzdaniji nain utvrivanja injenica u
krivinom postupku, jer organ koji ga sprovodi utvruje injenice vlastitim opaanjem. Drugi
nain utvrivanja injenica (pomou dokaza) manje je pouzdan, jer tu organ krivinog
postupka ne saznaje injenice direktnim opaanjem (svojim ulima), nego posredno, tako to
mu neko drugi (osumnjieni, odnosno optueni, svjedok, vjetak) saoptavaju svoja opaanja
tih injenica ili itanjem isprava i upotrebom tehnikih snimaka registrovanih injenica.
Meutim, i rezultati uviaja mogu imati nedostatke kao i svako drugo posredno dokazno
sredstvo.
Najveu dokaznu vrijednost ima uviaj koji sud sprovodi na glavnom pretresu, neposredno
opaajui relevantne injenice. U svakom sluaju, stvarna dokazna vrijednost uviaja, bez
obzira na to da li je sproveden prije ili na glavnom pretresu, zavisi od slobodne ocjene suda.
1.6.6. Iskaz vjetaka
Iskaz vjetaka je izjava procesno nezainteresovanih lica, koje stranke, branilac i sud uzimaju
da na osnovu strune spreme ili vjetine steene vrenjem poziva opaze izvjesne injenice,
okolnosti ili pojave ili da o njima daju svoje miljenje, jer za to struna pravna sprema i opte
obrazovanje sudija nisu dovoljni. Ako nauno, tehniko ili druga struna znanja mogu pomoi
sudu da ocijeni dokaze ili razjasni sporne injenice, vjetak kao posebna vrsta svjedoka
moe svjedoiti davanjem nalaza o injenicama i miljenja koje sadri ocjenu o injenicama.
Vjetaenje se odreuje kad za utvrivanje ili ocjenu neke vane injenice treba pribaviti
nalaz i miljenje lica koja raspolau potrebnim strunim znanjem (ovo je materijalni uslov
za odreivanje vjetaenja koji se sastoji u potrebi da se takvom radnjom prikupe odreene
dokazne informacije). Moe se zakljuiti da se zakonodavac ne bavi striktnim odreivanjem
pojma vjetaenja, ve daje samo njegove elemente.
Odredbe o vjetaenju (odreivanje vjetaenja, prava i obaveze vjetaka, procesni odnosi i
dr.) vae za sve sluajeve u krivinom postupku kada se odreuju vjetak i vjetaenje.
Vjetake obino pozivaju tuilac i/ili branilac osumnjienog, odnosno optuenog. U posebnim
okolnostima, ako sudija i nakon svjedoenja vjetaka stranaka ne razumije injenice ili
dokaze, sud moe osigurati svoje vlastite vjetake.
Vjetaenje je djelatnost vjetaka na prikupljanju nalaza i miljenja. U nalazu vjetak daje
ono to je opazio i ispitivanjem utvrdio, a znaajno je za razjanjenje relevantnih injenica.
Miljenje, koje u cjelini mora biti osnovano i obrazloeno, predstavlja vjetakovo rjeenje
postavljenog zadatka i odgovor na istaknuta pitanja za rasvjetljenje vanih injenica u
konkretnoj krivinoj stvari. Nalaz i miljenje se uobiajeno daju u jednom postupku, ali je
mogue da se daje samo miljenje ili samo nalaz.
Vjetaci pomau strankama i sudu, ali to ne oduzima vjetaenju karakter radnje
dokazivanja. Uostalom, svaka radnja dokazivanja pomae strankama i sudu u utvrivanju

81

injenica. Svjedok daje izjavu o dogaajima za koje nije potrebna posebna struna sprema, a
vjetak na osnovu strunog znanja.
1.6.6.1.
Sposobnost vjetaka. Vjetak treba da raspolae strunom (tehnikom) i pravnom
sposobnou za vjetaenje. U pogledu strune sposobnosti, podrazumijeva se odreeno
potrebno znanje (struna sprema), koje e mu omoguiti da zapazi odreene injenice i da o
njima da svoj sud. Potrebna strunost vjetaka je uvijek konkretna, kako obzirom na
standarde konkretne strune oblasti, tako i s obzirom na potrebe krivinog postupka.
Iako raspolau strunim znanjem, neke kategorije lica, ipak, ne mogu biti vjetaci. Razlozi
tome su u opasnosti od njihove pristrasnosti (lica koja mogu odbiti svjedoenje). Zato se, u
pogledu pravne sposobnosti, smatra da su pravno nesposobna da vre dunost vjetaka: (1)
lica koja ne mogu biti sasluana kao svjedoci, (2) lica koja mogu odbiti svjedoenje) i (3) lice
prema kome je krivino djelo uinjeno. Pored toga, za vjetaka se ne moe odrediti ljekar koji
je lijeio umrlog. Ako je neko od tih lica uzeto za vjetaka, na njegovom nalazu i miljenju ne
moe se zasnivati sudska odluka, a ako do toga doe, onda je to apsolutno bitna povreda
odredaba krivinog postupka, koja, u sluaju albe po tom osnovu, dovodi do ukidanja
odluke.
1.6.6.2.
Prava i dunosti vjetaka. Vjetak ima pravo: (1) da ostvari uvid u predmet
vjetaenja, da bi mogao da ga razmotri; (2) da, kada je to potrebno, dobije odreenu
materiju radi analize; (3) da dobije razjanjenja i da mu se dopusti razgledanje spisa; (4)
predloiti da se izvedu dokazi i pribave predmeti i podaci koji su od vanosti za davanje
nalaza i miljenja; (5) predloiti da se (ako prisustvuje uviaju, rekonstrukciji ili drugoj
istranoj radnji) razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koje se sasluava postave pojedina
pitanja; (6) pravo na nagradu i naknadu trokova i izgubljene zarade (poto nije duan da
besplatno vri svoju dunost).
Vjetak je duan: (1) da tuiocu, odnosno sudu dostavi svoj izvjetaj koji sadri sljedee:
dokaze koje je pregledao, obavljene testove, nalaz i miljenje do kojeg je doao i sve druge
relevantne podatke koje vjetak smatra potrebnim za pravednu i objektivnu analizu; (2)
dostaviti nalaz i miljenje, kao i radni materijal, skice i zabiljeke organu koji ga je odredio;
(3) detaljno obrazloiti kako je doao do odreenog miljenja; (4) briljivo razmotriti predmet
vjetaenja; (5) da se odazove pozivu, da podnese nalaz i miljenje i da poloi zakletvu.
1.6.6.3.
Postupak vjetaenja. Procesno regulisanje vjetaenja odnosi se na spoljnu stranu
vjetaenja, tj. na postupak vjetaenja, a unutranja, sadrajna strana vjetaenja tee po
pravilima odnosne nauke ili vjetine i ne spada uopte u pravno regulisanje. Meutim,
upravo iz tog razloga, organizovanje i postupak vjetaenja imaju poseban znaaj.
a) Nastupanje vjetaenja. Osnovni formalni uslov za vjetaenje je postojanje odluke o
sprovoenju vjetaenja. Vjetaenje nastaje poto organ krivinog postupka koji vodi
postupak donese o tome pisanu naredbu u kojoj e navesti injenice o kojima se vjetaenje
obavlja. Zakon odreuje da se vjetaenje odreuje pisanom naredbom izdatom od strane
tuioca ili suda. Meutim, vjetaka mogu angaovati optueni i njegov branilac. Iz naredbe
se mora vidjeti ta je predmet vjetaenja i ko e vriti vjetaenje, a protiv nje nema prava
albe, niti drugog pravnog sredstva.
Takoe, vjetaenje se moe odrediti kao hitna radnja dokazivanja, a tada je odreuje
ovlaeno slubeno lice. To proizilazi iz procesnih odredbi prema kojima je ovlaeno
slubeno lice, nakon obavjetavanja tuioca, duno izvriti uviaj i odrediti potrebna
vjetaenja, osim pregleda, obdukcije i ekshumacije lea.
b) Izvoenje vjetaenja. Izvoenje vjetaenja sastoji se iz tri faze: pripremanje vjetaenja,
vjetaenje (operativna faza) i davanje iskaza.
Pripremanje vjetaenja. U ovoj fazi najvanija dunost organa koji rukovodi postupkom je da
oznai predmet koji vjetaci treba da vjetae i postavi pitanja na koja oni treba da
odgovore. Pitanja koja se postavljaju vjetaku moraju biti tano odreena i spadati u njegovu
struku. Sam vjetak ne moe proiriti listu pitanja koju je odredio organ postupka, ni na
druga struna pitanja, jo manje na pitanja za koja nije struan (npr. pravna pitanja). Vjetak
se poziva da predmet vjetaenja briljivo razmotri, tano navede sve to zapazi i nae i da
svoje miljenje iznese nepristrasno i u skladu sa pravilima nauke ili vjetine. Vjetak se
posebno upozorava na posljedice davanja lanog iskaza koje predstavlja krivino djelo. Ako
prisustvuje uviaju, rekonstrukciji dogaaja ili drugoj istranoj radnji, vjetak moe predloiti
da se razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koje se sasluava postave pojedina pitanja.
Operativna faza. Vjetaenje se neposredno obavlja u operativnoj fazi. Operativna faza je, u
stvari, rad vjetaka po naredbi, odnosno zahtjevu za vjetaenje, a zavisi od samog
predmeta vjetaenja. Ako je za svrhe vjetaenja potrebno da se izvri analiza neke
materije, vjetaku e se, ako je to mogue, staviti na raspolaganje samo dio te materije, a
ostatak e se u potrebnoj koliini obezbijediti za sluaj naknadnih analiza.
Ako se vjetaenje povjerava strunoj ustanovi ili dravnom organu, organ koji vodi

82

postupak upozorie na to da u davanju nalaza i miljenja ne moe uestvovati lice za koje


postoje razlozi za izuzee od vjetaenja predvieni u zakonu, kao i na posljedice davanja
lanog nalaza i miljenja.
Vjetak dostavlja nalaz i miljenje, kao i radni materijal, skice i zabiljeke organu koji ga je
odredio. U nalazu vjetak upisuje materijal koji je vjetaio, metode koje je primijenio i
objektivne rezultate koje je postigao. U miljenju, vjetak iznosi svoje strune zakljuke koji
proizlaze iz objektivnog nalaza. Miljenje je odgovor na postavljena pitanja.
Sasluanje vjetaka. Pravilo je da se vjetak na glavnom pretresu sasluava neposredno.
Prije sasluanja vjetaka na glavnom pretresu, sudija, odnosno predsjednik vijea e ga
opomenuti na dunost da nalaz i miljenje d na najbolji mogui nain i upozorie ga da
davanje lanog iskaza o nalazu i miljenju predstavlja krivino djelo. Zatim e vjetak, po
pravilima direktnog ispitivanja, usmeno i neposredno iznijeti svoj nalaz i miljenje, tako to
e u nalazu iznijeti sve injenice na kojima zasniva miljenje. Isto tako, pisani nalaz i
miljenje vjetaka bie prihvaeni kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vjetak svjedoio
na glavnom pretresu.

c) Sudska ocjena vjetakovog iskaza. Izvjetaj vjetaka (nalaz i miljenje) sud cijeni po
slobodnom uvjerenju. Meutim, faktiki miljenje vjetaka ima veliki znaaj i uticaj na
donoenje odluka suda. Sudija je, izvan sumnje, slobodan u kritikoj ocjeni iskaza vjetaka,
on je vjetak nad vjetacima.
Sudija je slobodan da cijeni iskaz vjetaka i moe ga prihvatiti ili odbaciti. Ako ne prihvati
vjetakovo miljenje, to neslaganje mora uvjerljivo obrazloiti u presudi. Suprotno
postupanje dovodi do bitne povrede krivinog postupka, jer u presudi nisu navedeni razlozi o
odlunim injenicama. U tom sluaju bi vii sud povodom albe morao ukinuti prvostepenu
presudu. Druga rezerva je to sud, ako ne prihvati konano miljenje vjetaka, ne moe to
miljenje zamijeniti svojim miljenjem. Ako se, dakle, sud nije sloio ni sa konanim
miljenjem vjetaka, on mora smatrati da je vjetaenje neuspjelo i da je odnosna injenica
koja se imala vjetaenjem utvrditi ostala neutvrena, odnosno nedokazana. U tom sluaju
postupa se po poznatom pravilu in dubio pro reo i pravno neutvrena relevantna injenica
konkretnog sluaja utvruje se prema miljenju koje je najpovoljnije za optuenog.
1.6.6.4.
Posebni sluajevi vjetaenja. U zakonu se govori o sljedeim
sluajevima vjetaenja:
a) Vjetaenje u sluaju sumnje da je je smrt uzrokovana krivinim djelom ili da je
u vezi sa izvrenjem krivinog djela.
b) Vjetaenje tjelesnih povreda.
c) Tjelesni pregled osumnjienog, odnosno optuenog.
d) Psihijatrijsko vjetaenje.
e) Vjetaenje poslovnih knjiga.
f) Analiza DNK.
1.6.7. Ispraave
Isprava je predmet na kome su ljudskom djelatnou grafiki, figurativno, slikom ili zvuno
utisnuti podaci o injenicama koje su vane za pravne odnose i pravni saobraaj. Isprave
nisu samostalno dokazano sredstvo po svom sadraju, jer sadre uvijek neko drugo
postojee dokazno sredstvo (svjedodbu, vjetaenje, priznanje ili indicije), tj. specijalni su
oblik (grafiki, figurativni ili zvuni) u kome se javljaju ostala dokazna sredstva ili su corpora
delicti i tada predmet uviaja, tako da se samo po svojoj formi javljaju kao posebno dokazno
sredstvo. Za ostale isprave se kae da nisu samostalno dokazno sredstvo ni u pogledu
sadrine ni u pogledu forme.
Isprave ili dokument je svaki predmet koji je podoban ili odreen da slui kao dokaz kakve
injenice koja je od znaaja za pravne odnose.
Fotografije su fotografski, digitalni i rendgenski snimci, video trake i filmovi. Fotografije koje
se saine za vrijeme vrenja uviaja predstavljaju tzv. tehniko registrovanje injenica. Za
potrebe krivinog postupka original predstavlja spis, snimak ili slian ekvivalent kojim se
ostvaruje isto dejstvo od strane lica koje ga pie, snima ili izdaje. I ovim pojmom
zakonodavac nastoji da prati razvoj novih tehnologija i da raznovrsnim pojmovima to i
obuhvati. Kopija je preslikavanje originala ili matrice, ukljuujui uveanja i umanjenja,
mehanikim ili elektronskim presnimavanjem, hemijskom reprodukcijom ili nekom drugom
ekvivalentnom tehnikom kojom se precizno reprodukuje original. Za potrebe krivinog

83

postupka telekomunikacijska adresa je svaki telefonski broj, bez obzira na to da li je linijski ili
mobilni, odnosno elektronska (e-mail) ili internet adresa.
Isprave mogu biti javne i privatne. Javnim ispravama nazivamo isprave koje su u propisanom
obliku izdali organi vlasti u granicama svoje nadlenosti, kao i isprave koje su u takvom
obliku izdala pravna lica u vrenju javnog ovlaenja koje im je povjereno na osnovu zakona
ili propisom zasnovanim na zakonu. Ostale isprave nazivamo privatnim. Od javne isprave
treba razlikovati privatnu ispravu na kojoj je javni organ samo ovjerio potpis autora isprave,
a nije izdao ispravu. Za razliku od parninog postupka, gdje javna isprava dokazuje istinitost
onoga to se u njoj potvruje ili odreuje, dok se ne dokae suprotno, zakon o krivinom
postupku nema takve odredbe. U krivinom postupku, dakle, ne vrijedi presumpcija da su
istinite injenice sadrane u javnoj ispravi. Okolnost da je neka isprava javna, olakava,
meutim, u krivinom postupku utvrivanje dokaznog svojstva isprave. Inostrane javne
isprave, koje su propisno ovjerene, imaju istu dokaznu snagu kao i domae, pod uslovom
uzajamnosti i ako meunarodnim ugovorom nije drukije odreeno.

1.6.7.1.
Postupak dokazivanja ispravom. Postupak dokazivanja ispravom
obuhvata pribavljanje isprave, dokazivanje njene istinitosti, upotrebu isprave i ocjenu
dokazne snage isprave.
(a) Pribavljanje isprave. Da bi doao do isprava koje se nalaze kod javnih organa,
ustanova, preduzea ili graana pojedinaca, a mogu posluiti kao dokazi u krivinom
postupku, organ krivinog postupka je ovlaen da zatrai od tih subjekata da mu te isprave
predaju. Ko dri ovakve predmete, duan je da ih preda na zahtjev suda. Ako je isprava, koja
je organu krivinog postupka potrebna kao dokazno sredstvo, pismo, telegram i druga
poiljka koja je povjerena preduzeu i licu koje vri poslove pote i telekomunikacije, obavlja
se poseban postupak zadravanja i predaje takve isprave sudu.
(b) Dokazivanje istinitosti isprave. Da bi neka isprava bila uzeta u ocjenu kao dokaz,
prethodno se mora utvrditi njeno svojstvo. Treba provjeriti ko je autor isprave, odakle su mu
poznate injenice iznesene u ispravi, ko je sve (osim autora) uestvovao u nastajanju
isprave i, po potrebi, kada i gdje je isprava nastala.
(c) Upotreba isprave. Isprave se u postupku koriste itanjem, podnoenjem
(prezentacijom) i poznavanjem. Na taj nain sadraj isprave saznaju i sud i stranke i
branilac, to omoguava upoznavanje sa injenicama koje se utvruju u krivinom postupku.
Ako je iz bilo kog razloga ispravu nemogue priloiti sudskom spisu, njen bitan sadraj biljei
se u zapisnik.
(d) Dokazna snaga isprave. Dokaznu vrijednost isprava sud cijeni po slobodnom
uvjerenju. Prema tome, ni javne ni privatne isprave nemaju obaveznu dokaznu snagu za
sudiju. Javna isprava kojom se ovjerava data izjava ili potpis i onda kada je samo ovjeravanje
nesporno, znai samo to da su potpis, odnosno izjava u oznaeno vrijeme dati pred organom
koji je izvrio ovjeravanje, ali ne znai da je istinita sama izjava koju je odnosno lice dalo ili
potpisalo. Vea dokazna vrijednost isprava (u odnosu na obine iskaze) potie otuda to se
one obino sastavljaju u vrijeme kada se dogaaj odigrao, to treba da potvrdi isprava. S
druge strane, znaaj isprava umanjuje se time to u njihovom sastavljanju ne uestvuje sud.
1.6.8. Indicije
Indicije ili osnovi podozrenja su injenice koje same nisu predmet dokaza, ija je istinitost
utvrena, a iz kojih se moe zakljuiti, tj. posredno utvrditi da je jedna druga injenica koja je
predmet dokaza, odnosno koja treba da se dokae, takoe istinita, jer ona prva stoji s njom u
tijesnoj logikoj vezi. Da bi jedna injenica bila indicija, ona mora biti nesporno utvrena i
mora biti u neposrednoj vezi sa injenicom koja je predmet dokazivanja.
Za organe krivinog postupka indicije predstavljaju izvor saznanja o pravno relevantnim
injenicama. One su posredni dokazi, jer se njima direktno ne utvruje nita to je predmet

84

dokaza. Zato se ti dokazi zovu i kritikim i posrednim dokazima, dokazima rezonovanja ili
sastavnim dokazima, jer se, po pravilu, trai vie osnova podozrenja da bi se formirao pun
dokaz ili da osnovi podozrenja pojaavaju neki drugi dokaz. Zakon ne daje definiciju indicija,
to ne znai da zabranjuje dokazivanje njima. U mnogo sluajeva upotrebljavaju se pojmovi
osnovi sumnje, vjerovatnoa, okolnosti na osnovu kojih se sa osnovom moe uzeti i sl.,
a to pretpostavlja dokazivanje indicijama. Istovremeno, sudska praksa je vrlo esto u situaciji
da donosi sudske odluke zasnovane na indicijama.
1.6.8.1.
Dokazivanje indicijama i dokazna snaga indicija. S obzirom na to da su indicije
injenice, one moraju biti utvrene u krivinom postupku, bilo neposrednim opaanjem
organa koji vodi postupak ili bilo kojim dokaznim sredstvom (priznanjem, uviajem, iskazom
svjedoka ili vjetaka itd). Indicija koja nije utvrena ne moe se uzeti u obzir pri utvrivanju
pravno relevantnih injenica. Pri ocjeni dokaza po slobodnom uvjerenju, dokazna snaga
osnova podozrenja cijeni se kao i dokazna snaga svakog drugog dokaza, to znai svaki
dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima. Poto jedna indicija obino prua samo
odreenu vjerovatnou da neka pravno znaajna injenica postoji ili ne postoji, a da bi to bilo
sigurnije potrebno je, redovno, postojanje vie indicija koje treba meusobno da se
podudaraju. U nekim izuzetnim sluajevima dovoljna je i samo jedna indicija. O tome koliko
je indicija potrebno da bi se dobio puni dokaz, zakon ne govori, niti je to mogao ureivati, jer
se radi o faktikom pitanju. Jedna indicija dovoljna je samo u sluaju ako za donoenje
odluke suda zakon trai samo sumnju ili vjerovatnou.
1.6.9. Posebne istrane radnje
Odredbe o posebnim istranim radnjama privremeno ograniavaju ustavna prava i slobode u
vezi s krivinim postupkom i stvarno znae pravno regulisanje posebnih mjera za borbu protiv najopasnijih oblika kriminaliteta - terorizma i organizovanog kriminaliteta. Takvim se mjerama poveava djelotvornost dravnih organa na raun zatite graana, ali, uopteno govorei, to je uinjeno u okvirima meunarodno prihvaenih standarda, jer mogunost ograniavanja prava na privatnost prihvata i Europska Konvencija o Ljudskim Pravima. Pri tome,
ovdje svakako treba naglasiti da bi, bez pravnog regulisanja, ove mjere mogle postati sredstvom instrumentalizacije krivinog postupka, pa je zakonsko odreivanje tih mjera jemstvo i
njihove ograniene primjene. Ipak, analizirajui uslove za njihovu primjenu, moe se zakljuiti da se te mjere mogu relativno iroko primjenjivati.

1.6.9.1.
Uslovi za primjenu. Zakon propisuje iste uslove primjene posebnih istranih radnji
u skladu s postulatima pravne drave. Potuje, pri tome, naelo zakonske odreenosti zahvata u osnovna prava graana na taj nain to primjenu tih prikrivenih radnji vee za krivina
djela: (1) protiv integriteta BiH, (2) protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim
pravom, (3) terorizma i (4) za djela za koja se prema Krivinom Zakonu BiH moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna. Primjenu posebnih istranih radnji nije mogue proiriti na ostala krivina djela, a ako se primjenom tih radnji sluajno otkriju podaci i saznanja koja upuuju na izvrenje nekog drugog krivinog djela, mogu se dostaviti tuiocu na korienje samo ako se radi o krivinom djelu iz prikazanog kataloga krivinih djela. U protivnom e se na taj nain prikupljene informacije i podaci unititi.
Posebne istrane radnje mogu se odrediti samo ako se na drugi nain ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo skopano s nesrazmjernim tekoama. To predstavlja
materijalnopravni uslov za ogranienje osnovnog prava na nepovredivost linog ili porodinog ivota, odnosno pridravanje naela supsidijarnosti prilikom odreivanja primjene tih
posebnih radnji koje nee biti dozvoljene ako bi se njihova svrha mogla postii drugim, blaim mjerama i radnjama propisanim zakonom. No, naelo supsidijarnosti je usko povezano i
s naelom srazmjernosti - to znai da se ove radnje nee primjenjivati ni kod katalokih
krivinih djela ako se za konkretne oblike inkriminisanog (kanjivog) ponaanja mogu izrei
blage kazne, prilikom ega bi nastupio nesrazmjer izmeu teine samog krivinog djela i intenziteta zahvata u ljudska prava i slobode prilikom prikupljanja dokaza koji upuuju na postojanje tog djela i uinioca.
Posebne istrane radnje mogu se odrediti prema odreenom licu uz postojanje odreenih
procesnopravnih razloga za njihovo preduzimanje: (1) ako postoje osnovi sumnje protiv lica da je samo ili s drugim licima uestvovalo u krivinom djelu; (2) ako nadleni sudski organ (sudija za prethodni postupak) obrazloenom pisanom naredbom (izuzetno usmenom)
odredi njihovu primjenu; (3) trajanje primjene posebnih radnji ogranieno je na est, odnosno tri mjeseca, s tim to njihovu svrsishodnost nadzire sudija za prethodni postupak, tako
da e se u sluajevima da se postigne svrha, odnosno sluajevima uoavanja da ne postiu
oekivanu svrhu ili se uopte njihovom primjenom ne dobijaju podaci zbog kojih su odreeni

85

- prekinuti njihova primjena.


Formalni uslov za preduzimanje posebnih istranih radnji jeste postojanje odgovarajue
odluke suda, kojoj prethodi inicijativa nadlenog organa. Nakon to to ocijeni potrebnim, tuilac daje obrazloeni prijedlog sudiji za prethodni postupak radi primjene neke od posebnih
istranih radnji, a koji u sluaju prihvatanja prijedloga - donosi naredbu o primjeni posebne
istrane radnje nad tano odreenim licima za koja postoje osnovi sumnje da su uinioci ili
uesnici u tano odreenom katalokom krivinom djelu. Tu naredbu sudija za prethodni
postupak dostavlja na izvrenje policijskom organu koji, ovisno o vrsti i trajanju odreene posebne radnje, osigurava kadrovske i tehnike uslove nune za njihovo efikasno provoenje.
Izuzetno, ako postoje dva kumulativno odreena uslova: (1) ako se pisana naredba ne moe
dobiti na vrijeme i (2) ako postoji opasnost od odlaganja - moe se zapoeti sa izvrenjem
mjere i na osnovu usmene naredbe sudije za prethodni postupak. U tom sluaju pisana naredba sudije za prethodni postupak mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. Naredbu sudije za prethodni postupak za primjenu posebne istrane radnje
izvravaju policijski organi struno osposobljeni za njenu primjenu.
Posebne uslove za primjenu posebnih istranih radnji nalazimo u odredbama po kojima se
primjena radnje tajnog nadzora i tehnikog snimanja telekomunikacija moe, samo pod ve
opisanim uslovima, proiriti s uinioca na trea lica, ali samo izuzetno - ako postoje osnove
sumnje da uiniocu ili od uinioca prenose informacije u vezi s krivinim djelom, odnosno da
se uinilac slui njihovim sredstvom telekomunikacija. Pored toga, pri izvrenju posebnih istranih radnji prikrivenog istraitelja i informatora i simuliranog i kontrolisanog otkupa
predmeta i simuliranog davanja potkupnine policijski organi ili druga lica ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na izvrenje krivinog djela.
1.6.9.2.
Vrste posebnih istranih radnji. Propisana je mogunost odreivanja sedam posebnih, prikrivenih istranih radnji kojima se privremeno ograniavaju ustavna prava graana,
koje na zahtjev tuioca moe odrediti sudija za prethodni postupak protiv lica za koje postoje
osnove sumnje da je samo izvrilo ili s drugim licima uestvovalo u tano odreenim krivinim djelima. Tih sedam posebnih istranih radnji moemo razvrstati na: mjere tajne
opservacije (1. nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija; 2. pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka; 3. nadzor i tehniko snimanje prostorija; 4. tajno
praenje i tehniko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa
njima; te 5. nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivinog djela) i mjere prodora u kriminalne grupe (6. korienje prikrivenih istraitelja i informatora; te 7. simulirani i kontrolisani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine). Posebne istrane radnje se mogu podijeliti i
na mjere audio i video nadzora (nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija, pristup
kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka, te nadzor i tehniko snimanje
prostorija) i mjere tajnih operacija (tajno praenje i tehniko snimanje lica, transportnih
sredstava i predmeta koji stoje u vezi sa njima i nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivinog djela).

1.6.9.3.
Trajanje posebnih istranih radnji. Trajanje preduzimanja posebnih istranih
radnji odreeno je zavisno od toga o kojoj se radnji radi. U tom smislu, za nadzor i tehniko
snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje
podataka, nadzor i tehniko snimanje prostorija, tajno praenje i tehniko snimanje lica i
predmeta i nadzirani prevoz i isporuku predmeta krivinog djela propisano je da u prvom
krugu mogu trajati najdue do mjesec dana. Za simulirani otkup predmeta i simulirano
davanje potkupnine odreeno je da se mogu odnositi samo na jednokratni akt. Pored toga,
dozvoljeno je produavati ove mjere, i to u intervalima od po mjesec dana, s tim da mjere
mogu trajati ukupno najdue est mjeseci, odnosno tri mjeseca. Zatim, za svako produenje
prethodno odreene mjere moraju postojati posebno vani razlozi. Najzad, za svako
naredno produenje prethodno nareene mjere mora postojati obrazloeni prijedlog tuioca,
kao i obrazloena pisana naredba sudije za prethodni postupak.
1.6.9.4.
uvanje prijedloga tuioca i naredbe sudije za prethodni postupak. Iz razloga
tajnosti i efikasnosti, naredba sudije za prethodni postupak kojom se odobrava izvrenje
posebne istrane radnje, kao i prijedlog tuioca uvaju se u posebnom omotu. Iako zakon o
tome ne govori, smatra se ispravnim stav da se obrazloeni prijedlog tuioca i naredba
sudije za prethodni postupak uvaju kod suda. Takoe, tuilac i sudija za prethodni postupak
su obavezni da sastavljanjem ili prepisom zapisnika, bez navoenja linih podataka
prikrivenog istraitelja i informatora ili na drugi odgovarajui nain sprijee da neovlaena
lica, osumnjieni i njegov branilac otkriju identitet prikrivenog istraitelja ili informatora.
1.6.9.5.
Izvjetaj o posebnim istranim radnjama. Policijski organ koji je okonao djelatnost provoenja posebne istrane radnje duan je odmah sainiti izvjetaj o tome i predati

86

ga tuiocu. Uz taj izvjetaj, tuiocu se moraju predati i sve informacije, podaci i predmeti pribavljeni preduzetom radnjom. Ako postoje posebno vani razlozi, sudija za prethodni postupak moe dozvoliti, na obrazloeni prijedlog tuioca, produenje primjene ve naloenih
posebnih radnji. Podaci i informacije pribavljeni nareenim mjerama unitie se pod nadzorom sudije za prethodni postupak, koji e o tome sastaviti posebni zapisnik, u dva sluaja:
(1) ako tuilac odustane od krivinog gonjenja ili (2) ako prikupljene informacije i podaci nisu
potrebni za krivini postupak. O preduzimanju radnji, razlozima za njihovo preduzimanje,
informaciji da dobiveni materijal nije bio osnov za krivino gonjenje i da je uniten, pismeno
se obavjetava lice protiv kojeg je neka od takvih radnji bila preduzeta.
Nakon prestanka primjene posebnih istranih radnji, sudija za prethodni postupak e, bez
odlaganja, obavijestiti lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta - da moe od suda zatraiti
ispitivanje zakonitosti naredbe i naina na koji je provedena mjera. Materijali, tj. podaci i
informacije dobijeni preduzimanjem posebnih istranih radnji uvaju se dok se uva sudski
spis.
1.6.9.6.
Korienje dokaza pribavljenih posebnim istranim radnjama. Tehnike
snimke, isprave i predmeti pribavljeni pod zakonskim uslovima se mogu koristiti kao dokazi u
krivinom postupku. Takoe, izriito se propisuje da se prikriveni istraitelj, informator, kao i
druga lica koja su provela istranu radnju simuliranog otkupa predmeta i simuliranog i
kontrolisanog davanja potkupnine mogu sasluati kao svjedoci ili kao zatieni svjedoci o
toku provoenja radnji ili o drugim vanim okolnostima.
1.6.9.7.
Zabrana korienja dokazno zabranjenih podataka. Pravilo je da se izvjetaji i
snimci dobijeni primjenom radnji mogu u krivinom postupku koristiti u odnosu na lice i
krivino djelo za koje su i nareeni. Meutim, iz ove odredbe proizilazi da se kao dokaz mogu
koristiti informacije i podaci dobijeni preduzimanjem radnji i onda ako se odnose na neko
drugo krivino djelo (dakle, ne na ono krivino djelo za koje postoji sudska naredba o
preduzimanju posebne istrane radnje).
Suprotno, ne mogu se koristiti kao dokaz informacije i podaci dobiveni preduzimanjem radnji
ako ukazuju na neko drugo krivino djelo. Na tako pribavljenim podacima i obavjetenjima
(tzv. plodovi otrovane voke) ne moe se temeljiti sudska odluka u krivinom postupku.
2. RADNJE PROCESNE PRINUDE PREMA LICIMA
2.1.
O radnjama procesne prinude uopte i pretpostavkama za njihovu
primjenu
Za normalno odvijanje krivinog postupka potrebno je obezbijediti prisustvo odreenih lica
(osumnjienog, odnosno optuenog, svjedoka i vjetaka) i da sud moe raspolagati slobodno
stvarima koje slue kao dokazi za presudu. Prisustvo odreenih lica postie se redovno
nametanjem graanima opte dunosti odazivanja pozivu suda, a obezbjeenje stvari nametanjem njihovim draocima dunosti izdavanja stvari na zahtjev suda, ije neispunjenje
povlai pravne sankcije. Prisustvo lica i obezbjeenje stvari obezbjeuje se u nekim
sluajevima prinudom dovoljnom da, u svakom sluaju, osigura procesne dunosti.
Mjere prinude se primjenjuju pod dva opta uslova: (a) Da postoji odreena opasnost koju
primjenom procesne prinude treba otkloniti i koja procesnu prinudu opravdava. (b) Da
postoji osnovana sumnja da je lice prema kojem se primjenjuje prinuda izvrilac krivinog
djela.

2.2.
Vrste prinudnih procesnih radnji
Mnogobrojnost i sloenost procesnih situacija, kojima treba obezbijediti zatitu, uzrokuje da
su i mjere procesne prinude mnogobrojne i raznovrsne. One se mogu grupisati prema vie
kriterijuma, a osnovna dioba je na mjere prinude prema licima i mjere prinude prema
stvarima (s obzirom na objekat na koji se mjere odnose). Prema ciljevima koji se u krivinom
postupku ele postii, mjere procesne prinude dijele se na mjere za obezbjeenje dokaza
(kada se mjere preduzimaju prema predmetima) i mjere za obezbjeenje nesmetanog toka
postupka i izvrenje budue presude (tada se obezbeuje prisustvo osumnjienog, odnosno
optuenog). Ovu klasifikaciju prihvatili su i nai zakoni o krivinom postupku.
2.2.1. Mjere za obezbjeenje prisustva osumnjienog, odnosno optuenog i
uspjeno voenje krivinog postupka
Mjere su raznovrsne i, pod odreenim uslovima, mogu biti primijenjene u svim fazama
postupka. Te mjere su: (1) poziv, (2) dovoenje, (3) mjere zabrane, (4) jemstvo i (5) pritvor.
Uz odreivanje liste mjera za obezbjeenje prisustva osumnjienog, odnosno optuenog,
propisane su veoma znaajne naelne odredbe o primjeni ovih mjera, prema kojim: (1)

87

prilikom odluivanja koju e od navedenih mjera primijeniti, nadleni organ se mora drati
uslova predvienih u zakonu za svaku pojedinu mjeru posebno, (2) tea mjera se nee
primijeniti ako se ista svrha moe postii primjenom blae mjere i (3) svaka je mjera
uslovljena posebnom faktikom situacijom koju ona mora pratiti, tako da se ukida po
slubenoj dunosti kada prestanu razlozi koji su je izazvali, odnosno zamjenjuje drugom
blaom mjerom kada se za to steknu uslovi.
2.2.1.1.
Pozivanje. Poziv je prva i najblaa mjera za obezbjeenje prisustva osumnjienog,
odnosno optuenog i drugih subjekata u krivinom postupku. To je pismena naredba tuioca,
odnosno suda kojom se nalae odreenom licu da doe u odreeni dan i sat na odreeno
mjesto radi preduzimanja odreene procesne radnje, pod prijetnjom zakonske sankcije u
sluaju nedolaska. Poziv kao mjeru za obezbjeenje prisustva osumnjienog u istrazi, po
pravilu, moe da uputi samo tuilac, a samo izuzetno i ovlaeno slubeno lice.
Pozivanje se vri pismenom naredbom tuioca (do podizanja optunice), odnosno suda
(poziv), izuzetno i usmeno (ako se lice koje se poziva nalazi pred tuiocem, odnosno sudom,
uz pouku o posljedicama nedolaska). Pozivanje izvreno usmeno zabiljeie se u zapisniku
koji e pozvano lice potpisati, osim ako je to pozivanje zabiljeeno u zapisniku o glavnom
pretresu i smatra se da je time izvreno punovano dostavljanje. Protiv poziva, kao i protiv
svake naredbe u postupku, alba nije doputena, ali ako je poziv bio nepravilan,
neodazivanje pozivu ne moe povui tetne posljedice. Sankcija za neopravdano
neodazivanje pozivu sastoji se u primjeni mjera koje sadre vei stepen prinude (dovoenje,
novano kanjavanje i pritvor). Pozivanje je radnja procesne prinude koja sadri prijetnju
kaznom prema optuenom, svjedoku i vjetaku.
Uesnici postupka snose trokove svog dovoenja, odgaanja istrane radnje ili glavnog
pretresa i ostale trokove postupka koje su prouzrokovali svojom krivicom.
Pozivanje se vri dostavljanjem zatvorenog pismenog poziva koji sadri: naziv organa koji
poziva, ime i prezime osumnjienog, odnosno optuenog, naziv krivinog djela koje mu se
stavlja na teret, mjesto gdje osumnjieni, odnosno optueni ima da doe, dan i as kada
treba da doe, naznaenje da se poziva u svojstvu osumnjienog, odnosno optuenog i
upozorenje da e u sluaju nedolaska biti prinudno doveden, da je duan da odmah
obavijesti tuioca, odnosno sud o promjeni boravita, kao i slubeni peat i potpis tuioca,
odnosno sudije koji poziva. Osumnjienom, odnosno optuenom e se lino dostaviti poziv za
prvo ispitivanje u istrazi, poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivinopravne
sankcije. U ostalim sluajevima dostavljanje poziva moe biti i posredno.
Kao prva i najblaa mjera za obezbjeenje prisustva osumnjienog, odnosno optuenog u
krivinom postupku, poziv predstavlja i obavjetenje osumnjienog, odnosno optuenog o
korienju zakonskog prava da prisustvuje izvoenju pojedinih istranih radnji.
Svjedok koji nije navrio 16 godina poziva se, po pravilu, preko roditelja ili zakonskog
zastupnika. Licima koja su liena slobode pozivi se dostavljaju u sudu ili posredstvom uprave
ustanove u kojoj su smjetena. Licu koje uiva diplomatski imunitet poziv se dostavlja putem
Ministarstva inostranih poslova. I lice koje se poziva kao vjetak duno je da se odazove
pozivu.
Pored obavezne sadrine poziva, zakon daje i dopunsku sadrinu poziva kod prvog pozivanja
osumnjienog. Naime, u sluaju kada se osumnjieni prvi put poziva, pouie se u pozivu o
pravu da uzme branioca i da branilac moe biti prisutan njegovom sasluanju, te o njegovim
pravima. Uz poziv treba dostaviti i druge spise u vezi s njim, i to sve prema dostavnoj
naredbi tuioca, odnosno sudije.
Osumnjieni, odnosno optueni koji je usljed bolesti ili neke druge neotklonjive smetnje
sprijeen da se odazove urednom pozivu, moe svoj nedolazak blagovremeno da opravda.
Tuilac, odnosno sud ga u tom sluaju moe ispitati tamo gdje se nalazi ili organizovati
njegov prevoz do mjesta na kome se preduzima procesna radnja.
Neodazivanje osumnjienog, odnosno optuenog na uredan poziv povlai sankciju koja se
sastoji u njegovom prinudnom dovoenju. Ako uredno pozvani osumnjieni, odnosno
optueni izbjegava da doe na glavni pretres, sudija ili predsjednik vijea ga moe pritvoriti i
taj pritvor moe trajati do objavljivanja presude, a najdue 30 dana.
2.2.1.2.
Dovoenje. Naredbu da se osumnjieni, odnosno optueni dovede moe izdati sud:
(1) ako je donijeto rjeenje o pritvoru, (2) ako uredno pozvani osumnjieni, odnosno optueni
ne doe, a svoj izostanak ne opravda i (3) ako se nije moglo izvriti uredno dostavljanje
poziva, a iz okolnosti oigledno proizilazi da osumnjieni, odnosno optueni izbjegava prijem
poziva.
Dovoenje moe da naredi samo sud, a izuzetno i tuilac, a odluku suda, odnosno tuioca
koja ima formu naredbe, izvrava sudska policija.
Izuzetno, u hitnim sluajevima, naredbu za dovoenje moe izdati i tuilac ukoliko uredno
pozvan osumnjieni ne doe a svoj izostanak ne opravda, s tim to ovu naredbu mora
odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 asa od izdavanja naredbe. Lice kojem je

88

povjereno izvrenje naredbe, predaje naredbu optuenom i poziva ga da poe s njim. Ako
osumnjieni, odnosno optueni to odbije, dovee se prinudno. Trokove sprovoenja
isplauje unaprijed organ koji je izdao naredbu iz budetskih sredstava. Trokovi se kasnije
naplauju od lica koje je po zakonu duno da ih snosi.
2.2.1.3.
Mjere zabrane. U pitanju je mjera koja stoji na sredini izmeu potpune slobode i
pritvora. Prinuda koju sadri se sastoji u ogranienju slobode kretanja optuenog bez lienja
slobode. Ta zabrana je relativnog karaktera, s obzirom na to da se mjesto boravita moe
napustiti, ali samo ukoliko to odobri sud. Mjera je iskljuena ako je odreen pritvor, ali bi se
mogla javiti kao dopuna jemstva. S tim u vezi, kada odluuje o pritvoru, sud moe izrei
zabranu naputanja boravita, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po slubenoj
dunosti, i to umjesto odreivanja ili produavanja pritvora. Uz to, osumnjieni, odnosno
optueni e se u rjeenju o izricanju mjera zabrane upozoriti da mu se moe odrediti pritvor
ako prekri obavezu iz izreene mjere pritvora.
Mjera zabrane naputanja boravita je fakultativnog karaktera i moe se odrediti
obrazloenim rjeenjem suda ukoliko postoje okolnosti koje alternativno ukazuju na to da bi
osumnjieni, odnosno optueni mogao: (1) pobjei, (2) sakriti se ili (3) otii u nepoznato
mjesto ili u inostranstvo. Postojanje opasnosti od bjekstva (koje se procesno manifestuje u tri
modaliteta: (1) bjekstvo, (2) skrivanje, odnosno (3) odlazak u nepoznato mjesto ili
inostranstvo) predstavlja materijalni uslov za zabranu naputanja boravita. To se, u praksi,
kao i drugi materijalni uslovi, svodi na odreenu procjenu suda u odgovarajuem
funkcionalom sastavu. Formalni uslov predstavlja donoenje obrazloenog rjeenja kojim se
odreuje zabrana naputanja boravita, i to na prijedlog stranaka ili branioca.
Kada okolnosti sluaja na to ukazuju, sud moe izrei jednu ili vie sljedeih mjera zabrane:
(a) zabranu preduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti ili slubenih dunosti, (b) zabranu
posjeivanja odreenih mjesta ili podruja, (c) zabranu sastajanja s odreenim licima, (d)
naredbu da se povremeno javlja odreenom dravnom organu i (e) privremeno oduzimanje
vozake dozvole. Ove mjere se mogu grupisati prema svom cilju: (1) spreavanje
osumnjienog, odnosno optuenog da napusti boravite i pobjegne (povremeno javljanje
odreenom dravnom organu); (2) spreavanje potencijalno opasnog drutvenog kontakta
osumnjienog, odnosno optuenog (zabrana posjeivanja odreenih mjesta ili podruja i
zabrana sastajanja sa odreenim licima) i (3) zatita drutvene zajednice od odreenih
opasnih situacija koje proizilaze iz djelatnosti osumnjienog, odnosno optuenog (zabrana
preduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti ili slubenih dunosti) ili njegove linosti
(privremeno oduzimanje vozake dozvole). Navedenim mjerama ne moe se ograniiti pravo
osumnjienog, odnosno optuenog da nesmetano komunicira sa svojim braniocem u BiH.
Pored toga, mjerama zabrane ne moe se ograniiti pravo osumnjienog, odnosno
optuenog da ivi u svom domu u BiH; da se nesmetano via sa lanovima porodice i bliskim
srodnicima ili samo u BiH ili samo na mjestu odreenom u zabrani naputanja boravita,
osim kada se postupak vodi zbog krivinog djela uinjenog na tetu lana porodice ili bliskih
srodnika; niti se moe ograniiti pravo osumnjienog, odnosno optuenog da obavlja svoju
profesionalnu djelatnost, osim ako se postupak vodi zbog krivinog djela uinjenog u vezi sa
obavljanjem te djelatnosti.
U toku istrage mjere zabrane odreuje i ukida sudija za prethodni postupak, poslije podizanja
optunice sudija za prethodno sasluanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno
vijeu u svrhu zakazivanja glavnog pretresa taj sudija, odnosno predsjednik vijea.
Mjere mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdue do pravnosnanosti presude (ako toj
osobi nije izreena kazna zatvora) i najkasnije do upuivanja na izdravanje kazne (ako je
tom licu izreena kazna zatvora).
Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje ili sudija, odnosno predsjednik
vijea duan je da svaka dva mjeseca ispita da li je primijenjena mjera jo potrebna. Protiv
rjeenja kojim se odreuju, produavaju ili ukidaju mjere zabrane stranke, odnosno branilac
mogu podnijeti albu, a tuilac i protiv rjeenja kojim je njegov prijedlog za primjenu mjere
odbijen. O albi odluuje vijee u roku od tri dana od dana prijema albe, a alba ne
zadrava izvrenje rjeenja.
Sud moe, bilo kao dodatnu mjeru uz zabranu naputanja boravita bilo kao zasebnu mjeru,
narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava,
kao i zabranu korienja line karte za prelazak dravne granice BiH (zabrana putovanja). U
sluajevima u kojima se radi o krivinom djelu za koje se moe izrei kazna zatvora od deset
godina ili tea kazna, tuilac moe izdati naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava
i line karte, uz zabranu izdavanja novih dokumenata. Naredbu izvrava policijski organ, a
moe i sudska policija. Osumnjienom, odnosno optuenom se izdaje potvrda o oduzetim
dokumentima, a za linu kartu i posebna potvrda ili karta koja zamjenjuje linu kartu, ali koja
se ne moe koristiti za prelazak dravne granice.
2.2.1.4.
Jemstvo. Osumnjieni, odnosno optueni kojem se pritvor ima odrediti ili mu je

89

pritvor ve odreen samo zbog bojazni da e pobjei, moe se ostaviti na slobodi, odnosno
moe se pustiti na slobodu ako on lino ili ko drugi za njega prui jemstvo da do kraja
krivinog postupka nee pobjei, a sam osumnjieni, odnosno optueni obea da se nee
kriti i da bez odobrenja nee napustiti svoje boravite. Samo jemstvo sastoji se u polaganju,
odnosno obeanju isplate odreenog novanog iznosa osumnjienog, odnosno optuenog ili
drugog lica kao zaloge da osumnjieni, odnosno optueni do kraja krivinog postupka nee
pobjei.
Cilj je da se izbjegne pritvor odreen, zbog opasnosti od bjekstva, prema osumnjienom,
odnosno optuenom koji je na slobodi ili da se ukine pritvor prema osumnjienom, odnosno
optuenom koji je po tom osnovu odreen. Zbog toga se jemstvom moe zamijeniti samo
pritvor koji je odreen ili ga treba odrediti zbog opasnosti od bjekstva osumnjienog, odnosno optuenog. Jemstvom se ne moe zamijeniti pritvor odreen po drugom osnovu.
Meutim, i kada u sluaju opasnosti od bjekstva jemstvo dolazi u obzir, ono nije obavezno,
ve ga, zavisno od svoje ocjene, odreuje sud, moe se ostaviti na slobodi, odnosno moe
se pustiti na slobodu.
Jemstvo je stvarno ako se njegov iznos prilikom pruanja jemstva polae u gotovom novcu ili
se daje zaloga pokretnih stvari vee vrijednosti ili hipoteka na nepokretnim dobrima onoga
koji daje jemstvo. Predmet jemstva mogu biti i papiri od vrijednosti i dragocjenosti. Jemstvo
je lino ili verbalno, kada jedno ili vie lica daju samo obeanje da e u sluaju bjekstva osumnjienog, odnosno optuenog platiti odreeni iznos novca, ali taj novac unaprijed ne
polau, niti za obeani iznos daju obezbjeenje na svojoj imovini.
Jemstvo uvijek glasi na novani iznos, bez obzira na to da li je stvarno ili lino. Iznos jemstva
nije odreen zakonom, ve ga, po slobodnoj ocjeni, odreuje sud, s obzirom na teinu
krivinog djela, line i porodine prilike osumnjienog, odnosno optuenog i imovno stanje
lica koje daje jemstvo, pri emu se, dodue, u obzir mogu uzeti i spremnost optuenog na
plaanje trokova postupka i novane kazne. Garantovanje prisustva osumnjienog, odnosno
optuenog odreenim novanim iznosom mora pratiti i lino obeanje osumnjienog, odnosno optuenog da se nee kriti i da bez odobrenja nee napustiti svoje boravite.
a) Postupak odreivanja jemstva. Nadlenost za donoenje rjeenja o jemstvu zavisi od
faze krivinog postupka. Prema ovom kriterijumu, u fazi istrage rjeenje o jemstvu donosi
sudija za prethodni postupak, poslije podignute optunice sudija za prethodno sasluanje, a
nakon dostavljanja sudiji, odnosno vijeu u svrhu zakazivanja glavnog pretresa taj sudija,
odnosno predsjednik vijea. Rjeenje kojim se odreuje i ukida jemstvo donosi se po
sasluanju tuioca.
Rjeenje o jemstvu se dostavlja tuiocu, osumnjienom, odnosno optuenom i njegovom
braniocu, a odluku bi trebalo dostaviti i licu koje je ponudilo jemstvo ukoliko nije u pitanju
osumnjieni, odnosno optueni. Protiv tog rjeenja albu mogu da izjave tuilac, osumnjieni,
odnosno optueni i branilac, u optem roku albe na rjeenje koji iznosi tri dana.
b) Prestank jemstva. Jemstvo prestaje na dva naina: tzv. propau ili osloboenjem
od jemstva.
Jemstvo propada ako osumnjieni, odnosno optueni pobjegne. Vrijednost koja predstavlja
predmet jemstva pripada budetu iz koga se i finansiraju sudovi koji odreuju jemstvo.
Rjeenje se dostavlja braniocu odbjeglog osumnjienog, odnosno optuenog, a ako branioca
nema, istie se na oglasnoj tabli suda i s protekom osam dana od dana isticanja smatra se
da je izvreno punovano dostavljanje. Propalo jemstvo e se vratiti ako se krivini postupak
zavri obustavom postupka ili oslobaajuom presudom.
Jemstvo postaje slobodno, to znai ukida se, u sljedeim sluajevima:
(1) Ako vie ne postoje razlozi za pritvor koje jemstvo zamjenjuje ili ako se jemstvo moe
zamijeniti blaom mjerom zabrane naputanja boravita.
(2) Ako se prema osumnjienom, odnosno optuenom odredi pritvor, jemstvo prestaje i
zamjenjuje se pritvorom ako: (a) osumnjieni, odnosno optueni na uredan poziv ne doe, a
izostanak ne opravda, (b) ako se sprema za bjekstvo ili (c) ako se protiv njega, poto je
ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor.
(3) Donoenjem pravnosnane odluke kojom se postupak protiv optuenog okonava
(rjeenje o obustavi postupka ili presuda).
(4) Kada lice koje je dalo jemstvo (ukljuujui i samog osumnjienog, odnosno optuenog)
odustane od datog jemstva.

90

2.2.1.5.
Pritvor. Pritvor je preventivno lienje slobode lica za koje postoji
osnovana sumnja da je izvrilo krivino djelo koje odreuje sud, na tano predvieno
vrijeme, kada se ispune zakonom propisani uslovi, a radi postizanja odreenih procesnih i
vanprocesnih ciljeva. On predstavlja jednu od mjera za obezbeenje prisustva osumnjienog,
odnosno optuenog i uspjeno voenje krivinog postupka i, istovremeno, najteu od
predvienih prinudnih mjera.
Upravo teina ove mjere je ini izuzetnom, i to s aspekta nadlenosti za odreivanje pritvora
(samo sud odreuje pritvor), uslova za odreivanje pritvora, duine trajanja (mora biti
svedena na najkrae nuno vrijeme, uz postavljanje vremenskog okvira za pojedine faze
postupka), brzine postupanja svih organa koji uestvuju u krivinom postupku i organa koji
im pruaju pravnu pomo (posebna hitnost), kao i obaveznog sudskog nadzora nad
trajanjem ove mjere, kontrole zakonitosti i opravdanosti pritvora, te izdravanja ove mjere.
Pritvor se moe odrediti ili produiti samo pod uslovima propisanim u zakonu i samo ako se
isti cilj ne moe ostvariti drugom mjerom.
S obzirom na teinu zakonom predvienih osnova za odreivanje pritvora, odnosno teinu
krivinog djela koje se stavlja na teret osumnjienom, odnosno optuenom, zakon je
ustanovio samo jednu vrstu pritvora - fakultativni (mogui) i ne poznaje obavezni
(obligatorni) pritvor.
a) Osnovi za odreivanje pritvora. Opti (materijalnopravni) osnov za odreivanje pritvora
je postojanje osnovane sumnje da je uinjeno krivino djelo.
Pritvor je fakultativan (mogu) ako protiv lica postoji (pored osnovane sumnje da je uinilo
krivino djelo) i neki od posebnih osnova za utvrivanje pritvora. Postojanje ovih osnova u
svakom konkretnom sluaju utvruje sud koji odreuje pritvor. Taj organ utvruje i
neophodnost primjene fakultativnog pritvora. Osnovi za pritvor su sljedei:
1) Pritvor radi obezbjeenja prisustva optuenog u krivinom postupku
2) Koluzijska opasnost kao osnov za odreivanje pritvora
3) Pritvor zbog iteracijske opasnosti (opasnost od nove kriminalne djelatnosti
optuenog
4) Pritvor zbog prijetnje naruavanja javnog reda
5) Pritvor ako optueni koji je uredno pozvan oigledno izbjegava da doe na glavni
pretres i ako prinudno dovoenje nije uspjelo
b)
Nadlenost za odreivanje pritvora. Jedno od znaajnih pitanja vezanih za
pritvor je koji organ je nadlean za njegovo odreivanje. Pritvor se moe odrediti u istrazi,
poslije potvrivanja optunice i nakon izricanja presude. Odreuje ga sud, i to rjeenjem, a
na prijedlog tuioca. Bez prijedloga tuioca nije mogue odrediti pritvor.
(a) Pritvor u istrazi. Nadlenost za odreivanje pritvora u istrazi pripada sudiji za prethodni
postupak koji e prije donoenja rjeenja o odreivanju pritvora preispitati osnovanost
zahtjeva za odreivanje pritvora.
(2) Pritvor nakon potvrivanja optunice. O odreivanju pritvora tada odluuje sudija za
prethodno sasluanje, i to sve do predaje optunice sudiji ili vijeu radi zakazivanja glavnog
pretresa, a o produenju pritvora vijee.
(3) Pritvor poslije izricanja prvostepene presude. Ovaj pritvor je mogu kada sud izrekne
presudu na kaznu zatvora.
c)
Odluka o pritvoru. Pritvor odreuje ili produava rjeenjem sud na prijedlog
tuioca, a nakon to sud prethodno saslua osumnjienog, odnosno optuenog na okolnosti
razloga zbog kojih se pritvor predlae. Tuilac je duan podnijeti obrazloen prijedlog za
produenje pritvora sudu najkasnije pet dana prije isteka roka iz rjeenja o pritvoru. Sud
odmah dostavlja prijedlog osumnjienom, odnosno optuenom i njegovom braniocu.
Propisano je da rjeenje sadri: ime i prezime lica koje se liava slobode, krivino djelo koje
mu se stavlja na teret, zakonski osnov za pritvor, obrazloenje, pouku o pravu na albu,
peat i potpis sudije koji je odredio pritvor.
Rjeenje o pritvoru predaje se licu na koje se odnosi u asu pritvaranja, a u spisima se mora
naznaiti sat lienja slobode i sat predaje rjeenja.
Protiv rjeenja o odreivanju pritvora pritvoreno lice moe izjaviti albu vijeu u roku od 24
sata od asa prijema rjeenja. Meutim, ako se pritvoreno lice prvi put ispituje poslije isteka
roka od 24 sata od predaje rjeenja, alba se moe izjaviti prilikom tog prvog ispitivanja, bez
obzira to je proao rok od 24 sata. alba nema suspenzivno dejstvo, jer u protivnom bi
postojala opasnost da pritvoreno lice izvrenje rjeenja osujeti bjekstvom.

91

d)
Trajanje pritvora. Trajanje pritvora je razliito u pojednim fazama krivinog
postupka.
(1) Trajanje pritvora u istrazi. Za krivina djela za koja je zaprijeena kazna zatvora do
deset godina, pritvor moe trajati najdue tri mjeseca. U okviru tog roka po rjeenju sudije
za prethodni postupak pritvor moe trajati najdue mjesec dana od dana lienja slobode.
Poslije tog roka osumnjieni se moe zadrati u pritvoru samo na osnovu rjeenja o
produenju pritvora. Pritvor se moe produiti za najvie dva mjeseca, i to odlukom vijea,
na obrazloeni prijedlog tuioca. U pogledu krivinih djela za koja se moe izrei kazna
zatvora deset godina ili tea kazna i ako postoje naroito vani razlozi, pritvor se moe
produiti, na obrazloeni prijedlog tuioca, za jo najdue tri mjeseca, tako da moe trajati
najdue est mjeseci.
Izuzetno, i u izrazito sloenim predmetima vezanim za krivino djelo za koje se moe izrei
kazna dugotrajnog zatvora, pritvor se moe ponovo produiti za jo najvie tri mjeseca, i to
dva puta uzastopno, a na obrazloeni prijedlog tuioca za svako produenje koji treba da
sadri izjavu kolegija Tuilatva BiH o potrebnim mjerama da bi se istraga okonala. Protiv
rjeenja vijea doputena je alba o kojoj odluuje vijee drugostepenog suda, a alba ne
zadrava izvrenje rjeenja. Dakle, do potvrivanja optunice pritvor moe, sa svim
produenjima, maksimalno trajati najdue jednu godinu.
(2) Trajanje pritvora nakon potvrivanja optunice. Pritvor se moe odrediti, produiti ili
ukinuti i nakon potvrivanja optunice. Kontrola opravdanosti pritvora se vri po isteku svaka
dva mjeseca od dana donoenja posljednjeg rjeenja o pritvoru, a alba protiv ovog rjeenja
ne zadrava njegovo izvrenje. Nakon potvrivanja optunice i prije izricanja prvostepene
presude pritvor moe trajati najdue jednu godinu (u sluaju izvrenja krivinog djela za koje
je propisana kazna zatvora do pet godina), jednu godinu i est mjeseci (u sluaju izvrenja
krivinog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina), dvije godine (u sluaju
izvrenja krivinog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i
kazna dugotrajnog zatvora) i tri godine (u sluaju izvrenja krivinog djela za koje je
propisana kazna dugotrajnog zatvora).
(3) Pritvor poslije izricanja prvostepene presude. Poslije izricanja prvostepene presude
pritvor moe trajati najdue jo devet mjeseci. Izuzetno, u sloenim predmetima i iz vanih
razloga drugostepeni sud pritvor moe produiti za jo najdue est mjeseci. Ako za to
vrijeme ne bude izreena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinauje
ili potvruje, pritvor e se ukinuti i optueni pustiti na slobodu. Ako u propisanim rokovima
bude izreena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor moe
trajati najdue jo jednu godinu od izricanja drugostepene odluke. Pored toga, u sluaju
ukidanja i preinaenja presude, albeni sud je duan da ispita da li jo postoje razlozi za
pritvor i da donese rjeenje o njegovom ukidanju ili produenju.
e)
Ukidanje pritvora. Imperativna je obaveza da se u toku cijelog postupka
pritvor mora ukinuti im prestanu razlozi na osnovu kojih je bio odreen, a pritvorenik e se
odmah pustiti na slobodu. Ukidanje, dakle, nije vezano za prijedloge stranaka i branioca i
dunost je svih organa koji uestvuju u krivinom postupku i organa koji im pruaju pravnu
pomo da postupaju sa naroitom hitnou ako se osumnjieni, odnosno optueni nalazi u
pritvoru.
Po prijedlogu optuenog ili branioca za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim
injenicama, sud e odrati roite, odnosno sjednicu vijea o kome e obavijestiti stranke i
branioca. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obavijeteni - ne spreava
odravanje roita, odnosno sjednice vijea. Protiv rijeenja o odbijanju prijedloga za
ukidanje pritvora alba je dozvoljena. Ako prijedlog nije zasnovan na novim injenicama koje
su od znaaja za ukidanje pritvora - sud nee donijeti posebno rjeenje.
Pritvor se mora ukinuti u svakom stadijumu postupka ako su prestali uslovi za njegovo
odreivanje ili su protekli rokovi njegovog najdueg trajanja (nedostatak procesnih
pretpostavki) ili kao posljedica izricanja odreenih presuda (nedostatak materijalnih
pretpostavki za odravanje pritvora). Naime, pritvor e se uvijek ukinuti ako je optueni
osloboen od optube ili je optuba odbijena osim iz razloga nenadlenosti suda ili ako je
oglaen krivim, a osloboen od kazne ili je osuen samo na novanu kaznu ili je uslovno
osuen ili je zbog uraunavanja pritvora kaznu ve izdrao.

92

O ukidanju pritvora mora se donijeti rjeenje, bez obzira na to po kome se osnovu pritvor
ukida, pa i onda kada se ukida zbog proteka najdueg roka trajanja. Pritvor moe biti ukinut
na prijedlog stranaka i branioca ili po slubenoj dunosti. Stranke i branilac mogu staviti
prijedlog za ukidanje pritvora uvijek i ponavljati ga neogranieno.
U toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, sudija za prethodni postupak moe
rjeenjem ukinuti pritvor po prethodnom sasluanju tuioca, a protiv tog rjeenja tuilac
moe podnijeti albu vijeu koje je duno donijeti odluku u roku od 48 sati.
Pritvor se uvijek ukida istekom izreene kazne. Optueni koji se nalazi u pritvoru, a presuda
kojom mu je izreena kazna zatvora je postala pravnosnana, ostae u pritvoru do
upuivanja na izdravanje kazne, a najdue do isteka trajanja izreene kazne.

f)
Izvrenje pritvora i postupak sa pritvorenicima. Osnovni stav
zakonodavca u postupku sa pritvorenicima sastoji se u tome da se u toku izdravanja
pritvora ne smije vrijeati linost i dostojanstvo pritvorenika, te da se prava i slobode
pritvorenika mogu ograniiti samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi koje je odreen
pritvor, sprijei bjekstvo pritvorenika i izvrenje krivinog djela i otkloni opasnost po ivot i
zdravlje ljudi. Isto tako, ovlaena lica sudske policije i strae ustanove pri izvravanju
pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u sluajevima odreenim zakonom. U tom
smislu osnovna je intencija zakona, kada je rije o postupku sa pritvorenicima - da
pritvorenicima treba nametnuti samo ona ogranienja koja zahtijeva naznaena svrha
pritvora (da se ostvari svrha radi koje je odreen pritvor, sprijei bjekstvo pritvorenika,
sprijei izvrenje krivinog djela i otkloni opasnost po ivot i zdravlje ljudi).
g)
Posebna pravila o postupanju sa pritvorenicima. Ova pravila se odnose
na smjetaj, kao i ivot i rad pritvorenika.
(1) Smjetaj pritvorenika. Da se poloaj ovih lica razlikuje, dokaz je i to to se
pritvorenici ne smjetaju u istu prostoriju u kojoj se nalaze osuena lica. Kada je rije o
smjetaju pritvorenika, onda se odgovarajua grupisanja i razdvajanja vre iz razliitih
razloga, najee moralnih, vaspitnih, procesnih i dr. Po zakonu je jo jedno odvajanje
obavezno - odvajanje po polu, a sva druga razdvajanja (maloljetnika od punoljetnih,
razdvajanje sauesnika, razdvajanje povratnika) vre se ako to ne spreavaju objektivne
okolnosti. O realizaciji ovih razdvajanja brine se sudija za prethodni postupak, odnosno
sudija za prethodno sasluanje, i to u saradnji sa upravom ustanove u kojoj se nalaze
pritvorena lica.
(2) Pravila o ivotu i radu pritvorenika. Predviena su dva prava pritvorenika: pravo na
neprekidni odmor od osam sati i kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata tokom
dana. Jedno od osnovnih prava pritvorenika jeste pravo na neprekidni osmoasovni odmor u
vremenu od 24 asa. Tokom boravka u pritvoru pritvorenik kod sebe moe imati predmete za
linu upotrebu, higijenske potreptine, o svom troku nabavljati knjige, novine i drugu
tampu, te imati druge predmete u koliini i veliini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne
remeti kuni red. Kad se pritvori, od pritvorenika e se prilikom line pretrage oduzeti
predmeti u vezi s krivinim djelom, a ostali predmeti koje pritvorenik ne smije imati u
pritvoru prema njegovoj e se uputi pohraniti i uvati ili predati licu koje odredi pritvorenik.
h)
Pravo na komunikaciju pritvorenika sa braniocem i drugim licima.
Pritvorenik ima pravo na posjete lica po svom izboru, osim u sluaju kada sudija za prethodni
postupak donese pisanu odluku o zabrani odreenih posjeta zbog njihovog tetnog uticaja
na tok postupka.
Zakon doputa posjetu diplomatskog i konzularnog predstavnika strane drave, koja se mora
odvijati u skladu sa meunarodnim pravom i internim propisima kojima se regulie pritvor,
osim u sluaju kada sudija za prethodni postupak donese pisanu odluku o zabrani odreenih
posjeta zbog njihovog tenog uticaja na tok postupka.
Pritvorenik nije ogranien krugom lica sa kojima se moe dopisivati, pod uslovom da ta
prepiska nije od tete za postupak. Povjerljiva prepiska koja je od tete za postupak - moe
se uskratiti, bez obzira na to od koga potie (bliskih srodnika ili drugih lica). Izuzetno, ako to
zahtijevaju interesi postupka, sud moe donijeti rjeenje o nadzoru takve povjerljive prepiske
ili rjeenje kojim se zabranjuje takva povjerljiva prepiska. Protiv ovog rjeenja doputena je
alba, koja ne zadrava izvrenje rjeenja. Pritvoreniku se ne moe zabraniti slanje molbi,
pritubi i albi.
Pritvorenik ne moe koristiti mobitel, ali ima pravo, u skladu s kunim redom, a pod
nadzorom uprave pritvora, o svom troku obavljati telefonske razgovore i u tu svrhu uprava
pritvora pritvorenicima osigurava potreban broj javnih telefonskih prikljuaka. Sudija za

93

prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje, sudija ili predsjednik vijea mogu zbog
razloga bezbjednosti ili postojanja nekog od razloga za pritvor (osim zbog teine djela i
njegovog efekta po sigurnost graana, rjeenjem ograniiti ili zabraniti pritvoreniku
korienje telefona.
i)
Obilazak pritvorenika. Predsjednik suda, sudija za prethodni postupak ili
sudija, odnosno predsjednik vijea mogu u svako doba obilaziti pritvorenike, s njima
razgovarati i od njih primati pritube. Tuilac ne moe prisustvovati obilascima predsjednika
suda ili odreenog sudije, a ne moe pritvorenike obilaziti ni samostalno. Ovdje je tuilac
tretiran kao stranka u postupku, a ne kao dravni organ.
j)
Kuni red u ustanovama za izdravanje pritvora. Odredbe o kunom
redu sadri Pravilnik o kunom redu u ustanovama za izdravanje krivinih sankcija, mjere
pritvora ili drugih mjera. U postupanju s pritvorenicima primjenjuju se odredbe Zakona o
Krivinom Ppostupku BiH i Zakona BiH o izvrenju krivinih sankcija, pritvora i drugih mjera
koje reguliu pitanja smjetaja, ishrane, zdravstvene zatite, upotrebe sredstava prinude i
naknade priinjene tete i za vrijeme izvrenja pritvora. U tom postupanju ne smije biti
diskriminacije zasnovane na etnikoj pripadnosti, rasi, boji koe, polu, seksualnom
opredjeljenju, jeziku, religiji ili vjerovanju, politikim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i
socijalnom porijeklu, srodstvu, ekonomskom ili nekom drugom statusu.

k)
Sluajevi lienja slobode, osim pritvora. Od pritvora treba razlikovati
druge sluajeve lienja slobode osumnjienog, odnosno optuenog da je izvrio krivino
djelo, ali bez uea suda, bez zatvaranja i bez rjeenja. Ti sluajevi su sljedei:
(1) Lienje slobode i zadravanje. Iako zakon vie nema odredaba koje ovlauju
nesudske organe da odrede pritvor, dato je ovlaenje policijskom organu da lii slobode
neko lice, i to najdue do 24 sata. To lienje dolazi u obzir samo ako postoje osnovi sumnje
da je takvo lice uinilo krivino djelo i ako postoji ma koji zakonski razlog za pritvor. Lienje
slobode je faktika mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rjeenje. Ne postoji
nikakvo najdue vrijeme lienja slobode: ono je onoliko koliko je potrebno da se lice lieno
slobode sprovede tuiocu. Umjesto roka, postoji odredba da se lice lieno slobode bez
odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata sprovede tuiocu. Prilikom dovoenja, policijski
organ e obavijestiti tuioca o razlozima i o vremenu lienja slobode, a upotreba sile prilikom
dovoenja doputena je u skladu sa zakonom. Kada se radi o krivinim djelima terorizma,
lice se mora sprovesti tuiocu najkasnije u roku od 72 sata.
Obaveza je tuioca da lice lieno slobode ispita bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata
i u tom roku odluiti da li e lice lieno slobode pustiti na slobodu ili e postaviti obrazloeni
prijedlog za odreivanje pritvora, osiguravajui izvoenje lica pred sudiju za prethodni
postupak. Uz to, sudija za prethodni postupak e odmah, a najkasnije u roku od 24 sata
donijeti odluku o prijedlogu za odreivanje pritvora. Meutim, ako sudija za prethodni
postupak ne prihvati prijedlog za odreivanje pritvora, donijee rjeenje kojim se prijedlog
odbija i lice odmah puta na slobodu.
Tuilac moe uloiti albu na rjeenje sudije za prethodni postupak, ali alba ne zadrava
izvrenje rjeenja. Protiv rjeenja kojim se odreuje pritvor pritvoreno lice moe podnijeti
albu, koja ne zadrava izvrenje rjeenja. O albi odluuje vijee koje je duno donijeti
odluku u roku od 48 sati od prijema albe u sud.
(2) Opte pravo zadravanja. Zadrati lice koje je zateeno na izvrenju krivinog djela
moe i svaki graanin. Zadrano lice mora se odmah predati sudu, tuiocu ili najbliem
policijskom organu, a ako se to ne moe uiniti - mora se odmah obavijestiti jedan od tih
organa. Graanin je duan drati to lice dok ne dou ovi organi, obino policijski ili na mjestu
gdje je zadrano ili na nekom drugom pogodnijem mjestu, pogodnijem za predupreivanje
bjekstva, kao i za zatitu graanina od mogueg napada zadranog lica. Svaki izlazak iz
okvira ovog lana predstavlja krivino djelo protivpravnog lienja slobode.
(3) Zadravanje na mjestu izvrenja krivinog djela. Zadravanje je mjera ogranienja
slobode kretanja prinudnim boravkom u odreenom prostoru. Sutina je u tome da se
ovlaenim slubenim licima daje mogunost da lica zateena na mjestu izvrenja krivinog
djela zadre radi prikupljanja obavjetenja vanih za krivini postupak, o emu se
obavjetava tuilac. Zadravanje moe trajati najdue est sati. Isto tako, lica za koja postoje
osnovi sumnje da su uinila krivino djelo, mogu se fotografisati i od njih se uzimati otisci
prstiju i to u svrhu identifikacije i utvrivanja istovjetnosti lica. To je mogue i bez pristanka
tih lica. Kada to doprinosi efikasnosti postupka, ovlaeno slubeno lice moe javno objaviti

94

fotografije tih lica, ali samo po odobrenju tuioca. Uz to, radi identifikacije otisaka prstiju sa
pojedinih predmeta, ovlaena slubena lica mogu uzimati otiske prstiju od lica za koja
postoji vjerovatnoa da su mogla doi u dodir s tim predmetima. U cilju zatite prava lica
prema kome je preduzeta neka od ovih radnji je utvreno da takvo lice ima pravo da
podnese pritubu tuiocu. I ovdje se radi o jednom obliku preventivnog lienja slobode, ali
prema licima za koja nema nikakve sumnje da su izvrioci krivinog djela.
(4) Lienje slobode stranca. U postupku ekstradicije, u hitnim sluajevima, kada postoji
opasnost da e stranac ije se izdavanje trai pobjei ili se sakriti, a po molbi nadlenog
organa drave moliteljke, bez obzira kako je ona upuena, nadleni policijski organi BiH e
tog stranca liiti slobode i privesti ga sudiji za prethodni postupak Suda BiH s ciljem
odluivanja o privremenom pritvoru. Rije je o stvarno hitnim sluajevima (npr.
meunarodna potjernica), kada bi stranac, ako ne bi bio pritvoren, mogao pobjei.

3. RADNJE ODLUIVANJA
3.1.
Pojam i vrste odluivanja
Odluivanje je posebna vrsta procesnih radnji krivinog postupka, kojima sud, primjenom
apstraktne norme zakona, ustanovljava ta je pravo u konkretnom sluaju. Cilj odluivanja je
primjena prava na konkretan sluaj i uvijek mu prethodi dokazivanje. Radnje odluivanja
obavljaju se ne samo na kraju, nego i u toku krivinog postupka, kroz rjeavanje ne samo
glavnog predmeta postupka, nego i drugih potrebnih pitanja, od kojih zavisi njegovo
zakonito i efikasno sprovoenje.
Odluivanje u krivinom postupku pripada sudu, i to u granicama njegove stvarne i mjesne
nadlenosti. Drugi organi, ako imaju posebno zakonsko ovlaenje za donoenje nekih
odluka, ne obavezuju tim odlukama druge uesnike u postupku, nego, po pravilu, njih same.
Sud odluuje o svim pitanjima u postupku, neovisno od toga da li su injenina ili pravna, da
li se donose na pretresu ili u sjednici vijea i da li je pretres u toku ili je zavren.
U odnosu na svoju prirodu, odluivanje u krivinom postupku moe biti meritorno (sutinsko)
ili formalno (procesno). Kod meritornog odluivanja ispituje se stvarno stanje stvari i donosi
odluka kojom se zahtjev usvaja, kao osnovan ili odbija, kao neosnovan. Formalnim
odluivanjem ne ispituje se osnovanost samog zahtjeva, ve postojanje zakonom propisane
prepreke koja onemoguava razmatranje njegove sutine (npr. zato to je izjavljen
neblagovremeno ili od neovlaenog lica). Formalno odluivanje sadrano je u odluci kojom
se zahtjev odbacuje.
3.2.
Pojam i vrste sudskih odluka
Sudske odluke oznaavaju sve oblike odluivanja sudskih organa u krivinom postupku.
Njima se, u stvari, izraava volja suda o primjeni zakona na konkretan sluaj koji je predmet
odluivanja.
Prema svojoj formi, sudske odluke donijete u krivinom postupku mogu imati oblik (formu)
presude, rjeenja i naredbe. Pojedine vrste odluka nisu definisane u zakonu, niti je optom
odredbom propisano kada e se koja od njih donijeti, osim to je regulisano da presudu
donosi samo sud, a rjeenja i naredbe - i drugi organi koji uestvuju u krivinom postupku.
(1) Presuda. Presuda je najvanija odluka u krivinom postupku. To je takva sudska odluka
kojom se konkretni krivinoprocesni odnos, koji je predmet postupka, raspravlja za tu
instancu.
Glavni pretres se, po pravilu, zavrava presudom. U prvostepenom postupku presudu je
mogue donijeti i van glavnog pretresa, ako se izrie krivinopravna sankcija nakon to se
prihvati izjava o priznanju krivice, odnosno ako se prihvati sporazum o priznanju krivice. U

95

albenom postupku, pred sudom drugog i treeg stepena presuda se moe donijeti i u
sjednici vijea. U postupku za izdavanje kaznenog naloga, taj nalog se izdaje presudom.
Presuda se u postupku prema maloljetnicima moe izrei samo kada se oni osuuju na kaznu
maloljetnikog zatvora. Zatim, i u postupku protiv pravnih lica izrie se presuda itd.
Presudom se okonava postupak za odreenu procesnu instancu. Izuzetak od pravila da je
alba na presudu doputena predvien je i kod instituta pregovaranja o krivici. Jedan od
uslova za postizanje sporazuma o priznanju krivice je da optueni razumije da se
sporazumom o priznanju krivice odrie prava na suenje i da ne moe uloiti albu na
krivinopravnu sankciju koja mu se ima izrei.
(2) Rjeenje. To je odluka kojom se, po pravilu, ne raspravlja glavni predmet postupka,
nego rjeavaju pojedina procesna pitanja u toku ili, eventualno, po zavretku postupka. Iako
slue donoenju presude, postoje i neka rjeenja kojima se (kao i presudom) krivina stvar
definitivno razrjeava i postupak okonava. Takav znaaj ima, na primjer, rjeenje o obustavi
postupka u sluaju ako tuilac povue optunicu. Glavni pretres se okonava rjeenjem: (1)
ako optueni umre, (2) ako se maloljetniku izrekne vaspitna mjera, (3) ako vijee za
maloljetnike obustavi postupak prema maloljetniku. Osim toga, glavni pretres se prekida
rjeenjem ako optueni nakon izvrenog krivinog djela duevno oboli.
Procesne situacije u kojima se u zakonu odluuje rjeenjem, mnogobrojne su i raznovrsne
(primjera radi, o izuzeu sudije, odreivanju jemstva, odreivanju pritvora, odlaganju
glavnog pretresa i kanjavanju za odbijanje svjedoenja). Forma i sadraj rjeenja u zakonu
su odreeni izriito samo za odreene sluajeve (npr. rjeenje o odreivanju pritvora,
rjeenje o sudskoj opomeni i rjeenje kojim se maloljetniku izrie vaspitna mjera). Protiv
rjeenja je alba uvijek dozvoljena, ukoliko zakonom nije drukije odreeno.
(3) Naredba je svaka druga odluka koja u zakonu nije oznaena kao presuda ili rjeenje.
To su obino odluke kojima se odreuje primjena nekog sredstva procesne prinude,
adresirana na organe dravne izvrne vlasti (npr. naredba za pretresanje i naredba o
dovoenju). Naredbe najee izdaje tuilac, odnosno sudija pojedinac (sudija za prethodni
postupak, sudija za prethodno sasluanje, sudija, odnosno predsjednik vijea, a nekada i
vijee). Njima se upravlja tokom krivinog postupka ili odluuje o preduzimanju pojedinih
procesnih radnji. U odnosu na druge odluke, za naredbe je bitno da se nikada ne mogu
pobijati albom. To je posljedica injenice da se naredbama nikada nita meritorno ne
odluuje i da se u svako doba, promjenom prilika, mogu opozvati ili izmijeniti.
Protiv naredbe nije dozvoljena alba, ali je mogue da zainteresovana strana uloi pritubu prigovor (npr. protiv naredbe tuioca o obustavi istrage). Pored toga, naredbe su obino bez
pisanog obrazloenja.
3.3.
Struktura sudskih odluka
Kakvu e formu imati sam akt pojedinih sudskih odluka i kako izgleda njegova sadrina, u
zakonu je propisano samo za presudu. U pogledu sadrine rjeenja i naredbi, zakon nema
opte odredbe, ve za pojedine sluajeve odreuje ta treba da sadre i kako izgledaju.
(1) Uvod ili rubrum (odnosno, kako se taj dio u praksi popularno naziva - glava
odluke) slui, u sutini, individualizaciji i identifikaciji odluke. Neophodno je, naime, da svako
ko koristi odluku, ve na samom poetku bude informisan o kojoj i kakvoj odluci je rije.
Uvod presude sadri: naznaenje da se presuda izrie u ime BiH, naziv suda, ime i prezime
predsjednika i lanova vijea i zapisniara, ime i prezime optuenog, krivino djelo za koje je
optuen, kao i to da li je bio prisutan na glavnom pretresu, dan glavnog pretresa i to da li je
glavni pretres bio javan, ime i prezime tuioca, branioca, zakonskog zastupnika i
punomonika koji su bili prisutni na glavnom pretresu i dan objavljivanja izreene presude.
(2) Izreka (dispozitiv) je najvaniji dio odluke. Njome se u najsaetijem obliku izraava
odluka (stav, dispozicija) suda o pitanju koje je predmet odluivanja, s odreenim pravnim
posljedicama za stranke i uesnike u postupku. Zbog takvog znaenja, njen je sadraj za
pojedine odluke, naroito za presude, zakonom vie ili manje odreen. Sadraj izreke
prvostepene presude obuhvata: line podatke o optuenom i odluku kojom se optueni
oglaava krivim za djelo za koje je optuen ili kojom se oslobaa od optube za to djelo ili
kojom se optuba odbija.
(3) Obrazloenje je dio odluke koji sadri prikaz logikog postupka kojim je sud doao
do injeninih utvrenja i na njima zasnovanih pravnih zakljuaka. Ono mora sadravati
razloge iz kojih je sud uzeo pravno relevantne injenice utvrenim, kao i pravna shvatanja
koja su uslovila rjeenje pravnih pitanja u uvodu. Razlozi presude moraju biti jasni i
odgovoriti na kljuna pitanja, to ukljuuje i stil pisanja. U obrazloenju presude sud e
iznijeti razloge za svaku taku presude i odreeno i potpuno iznijeti koje injenice i iz kojih
razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajui, pri tome, naroito ocjenu
vjerodostojnosti protivrjenih dokaza, navodei iz kojih razloga nije uvaio pojedine
prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odluio da se ne saslua neposredno svjedok ili
vjetak iji je iskaz proitan, kojim razlozima se rukovodio pri rjeavanju pravnih pitanja, a

96

naroito pri utvrivanju da li postoji krivino djelo i krivina odgovornost optuenog i pri
primjenjivanju odreenih odredaba krivinog zakona na optuenog i njegovo djelo. Ako je
optuenom izreena kazna, u obrazloenju e se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir
pri odmjeravanju kazne. Posebno e sud obrazloiti kojim se razlozima rukovodio pri odluci
da kaznu treba ublaiti ili optuenog osloboditi od kazne ili izrei uslovnu osudu ili da treba
izrei mjeru bezbjednosti ili oduzimanja imovinske koristi. Ako se optueni oslobaa od
optube, u obrazloenju e se naroito navesti iz kojih se razloga to ini. U obrazloenju
presude kojom se optuba odbija sud se nee uputati u ocjenu glavne stvari, nego e se
ograniiti samo na razloge za odbijanje optube.
(4) Pouka o pravnom lijeku je, takoe, sastavni dio svih sudskih odluka protiv kojih je
doputena alba. Ta pouka sadri uputstvo kakav je pravni lijek doputen, u kom roku, te
kome i u kolikom broju primjeraka moe nezadovoljna stranka podnijeti pravni lijek.
(5) Autentifikacija (ozvanienje) odluke. Presudu potpisuju sudija, odnosno predsjednik
vijea i zapisniar. Ostali lanovi vijea potpisuju samo zapisnik o glavnom pretresu.
3.4.
Postupak odluivanja
Kod odluivanja treba razlikovati tri faze: (1) izricanje (donoenje, formiranje) odluke, (2)
saoptavanje izreene odluke i (3) pismena izrada odluke.

3.4.1. Izricanje odluka


Izricanje (ili donoenje) odluka podrazumijeva postupak njihovog nastanka i formiranja i on
zavisi od toga da li odluku donosi sudija pojedinac ili vijee. Postupak donoenja odluke
sudije pojedinca je unutranji psihiko - logiki proces sudije, koji nije potrebno, a niti
mogue regulisati pravilima postupka. Zakon, stoga, sadri samo odredbe o izricanju odluka
vijea, pri kojem uvijek postoji potreba da se usklade razliita miljenja njegovih lanova i
tako izrekne jedna (od nekoliko moguih) odluka.
Odluka vijea donosi se poslije vijeanja i glasanja. U donoenju odluke uestvuju samo
sudije, ne i zapisniar, iako on ulazi u sastav vijea. Vijeanje je diskusija (savjetovanje) i
izmjena miljenja izmeu lanova vijea o tome kakvu odluku donijeti u predmetu koji se
raspravlja. Da bi se odluka donijela u vijeu, u tome mora da uestvuje svaki lan vijea.
Glasanje je izjanjavanje i definitivno opredjeljenje svakog lana vijea za odreenu odluku
(od vie moguih) o pojedinom pitanju o kome se odluuje.
Vijeanjem i glasanjem rukovodi predsjednik vijea, koji glasa posljednji i duan je da se
stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Zadatak je predsjednika vijea da
odredi pitanja o kojima e se glasati i utvrdi rezultat glasanja. Redosljed pitanja o kojima se
glasa u vijeu odreen je zakonom, a on je sljedei: Prvo se glasa da li je sud nadlean, kao i
o drugim prethodnim pitanjima, pa se zatim prelazi na rjeavanje o glavnoj stvari. Pri
odluivanju o glavnoj stvari, ukoliko se radi o presudi, najprije se glasa da li je optueni
uinio krivino djelo (mora se odgovoriti na pitanje da li je djelo uopte izvreno, da li je
krivino djelo i da li je optueni izvrilac) i da li je krivino odgovoran. Poslije toga, i prema
rezultatu glasanja, odluuje se i o eventualnoj primjeni kazni i drugih krivinih sankcija,
trokovima krivinog postupka, imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima
treba donijeti odluku. Negativan odgovor na bilo koje od postavljenih pitanja ini
nepotrebnim dalje vijeanje i glasanje. Ako optueni odgovara za vie krivinih djela, glasa

97

se o krivinoj odgovornosti i kazni za svako djelo posebno, a zatim o jedinstvenoj kazni za


sva djela u pogledu kojih treba izrei jedinstvenu kaznu.
Vijeanje i glasanje, prilikom donoenja odluka, vri se u tajnom zasjedanju, tako da u
prostoriji u kojoj se vri vijeanje i glasanje mogu biti prisutni samo lanovi vijea i
zapisniar, to je garancija slobodnog odluivanja suda. Tajnost vijeanja i glasanja
obezbijeena je i voenjem posebnog zapisnika o vijeanju i glasanju (ija sadrina nije
pristupana strankama), a koji je odvojen od zapisnika o glavnom pretresu. Zapisnik o
vijeanju i glasanju zatvara se u poseban omot i moe ga razgledati samo vii sud kada
rjeava o pravnom lijeku.
Svaki sudija lan vijea obavezan je da javnim glasanjem u vijeu izrazi svoje miljenje o
svim pitanjima koja su predmet odluivanja. Izuzetak postoji kod vijeanja i glasanja o
presudi, pri emu lan vijea koji je glasao da se optueni oslobodi optube ili da se presuda
ukine i ostao u manjini, nije obavezan da glasa o sankciji, ali ako ne glasa, uzima se da je
pristao na glas koji je za optuenog najpovoljniji. Ovakav sudija je osloboen samo glasanja
o sankciji, a o svim ostalim pitanjima duan je da glasa.
Za odluku se trai veina glasova svih lanova vijea, tj. apsolutna veina, a svi glasovi
jednako vrijede. Veine nema ako se glasovi podijele na vie od dva razliita miljenja.
Pitanje postizanja apsolutne veine, u sluaju kada se o pojedinim pitanjima o kojima se
glasa podijele glasovi na vie raznih miljenja, tako da nijedno nema veinu, rijeeno je tako
to se pitanja razdvajaju i glasanje ponavlja dok se ne postigne veina. Ako se na ovaj nain
ne postigne veina, odluka e se donijeti na taj nain to se glasovi koji su najnepovoljniji za
optuenog pribrajaju glasovima koji su za njega manje nepovoljni, sve dok se ne postigne
potrebna veina. U ovom sluaju, radi se o primjeni pravila in dubio pro reo. Ako postane
sporno ta je povoljnije za optuenog, o tome e se glasati kao o prethodnom pitanju. Zakon
ovdje, dakle, stvara fikciju postojanja odreenog glasa kojeg u stvarnosti nema i to slijedom
pravila in dubio mitius kojim se omoguava da se relativna veina glasova u vijeu pretvori u
apsolutnu veinu koja je neophodan uslov za donoenje odluke. U stvarnosti, meutim, ta
odluka nije sastavljena od sadrajno istovjetnih glasova, ve je stvorena mehaniki, prema
kriteriju najblieg meu razliitim, ak suprotstavljenim stanovitima. Izdvojeno miljenje
unosi se u zapisnik o vijeanju i glasanju ili se prikljuuje tom zapisniku. Na zahtjev lana
vijea koji je izdvojio glas, to se obavezno navodi u obrazloenju presude.
Glasanje se vri usmeno i u okviru vijea javno i njime (kao i vijeanjem) rukovodi
predsjednik vijea. Predsjednik vijea uvijek glasa posljednji, a u odluivanjima u kojima
postoji izvjestilac, izvjestilac glasa prvi.

3.4.2. Saoptavanje odluke


Saoptavanje odluke je upoznavanje sa njenom sadrinom lica koja treba da budu upoznata i
imaju interes da je saznaju. Odluke se saoptavaju objavljivanjem ili dostavljanjem ili i
objavljivanjem i dostavljanjem. Objavljivanje odluke je njeno usmeno saoptavanje prisutnim
zainteresovanim licima. Dostavljanje se sastoji u predaji ovjerenog prepisa odluke
zainteresovanim licima kojima se ona po zakonu mora saoptiti. Presude se saoptavaju i
objavljivanjem i dostavljanjem, a druge sudske odluke samo objavljivanjem ili samo
dostavljanjem. U zakonu je postavljeno kao opte pravilo da se odluke usmeno objavljuju
prisutnim, a dostavljaju u ovjerenom prepisu zainteresovanim licima odsutnim pri
objavljivanju, i to pravilo vai ukoliko nije zakonom drukije odreeno. Ako se odluka usmeno
saoptava, organ koji vri saoptavanje naznauje to u zapisniku i u spisu, a lice kome je
saoptenje uinjeno - to potvruje svojim potpisom (sa naznaenjem datuma, a, po potrebi, i
sata saoptenja, ako je to od znaaja za postupak).
Presuda se objavljuje odmah poslije izricanja, i to ini sudija, odnosno predsjednik vijea. Ako
sud nije u mogunosti da istog dana po zavretku glavnog pretresa izrekne presudu,
odloie objavljivanje presude najvie za tri dana i odredie vrijeme i mjesto objavljivanja
presude. Objavljivanje se sastoji u javnom itanju izreke i kratkom saoptavanju razloga
presude, u prisustvu stranaka, branioca, zakonskih zastupnika i punomonika. Objavljivanje

98

je uvijek javno, a ako je javnost na glavnom pretresu bila iskljuena, izreka presude e se
uvijek proitati u javnom zasjedanju. Vijee e odluiti da li e i koliko iskljuiti javnost
prilikom objavljivanja razloga presude. Svi prisutni sasluae itanje izreke presude stojei,
ime se izraava potovanje suda i odluka koje on donosi.
3.4.3. Pismena izrada sudskih odluka
Poslije izricanja, odluka se sastavlja u pisanoj formi, po pravilu, odmah poslije objavljivanja.
Sa takvog - tehnikog stanovita, svaka pisana odluka, bez obzira na to kako se vri njeno
umnoavanje, uvijek ima svoj prvi pismeno izraeni primjerak (original, izvornik) i ostale
primjerke (prepise, otiske, odnosno otpravke). Originalom se smatra sudska odluka
donesena u skladu s procesnim zakonima, sastavljena u propisanom obliku i potpisana od
predsjednika vijea, nakon to je prethodno parafira sudija izvjestilac, odnosno potpie
sudije pojedinac ili drugi ovlaeni zaposleni.
Presuda koja je objavljena mora se izraditi u pisanoj formi u roku od 15 dana po
objavljivanju, a u sloenijim stvarima izuzetno u roku od 30 dana. Ako presuda nije izraena
u tim rokovima, sudija, odnosno predsjednik vijea je duan da obavijesti predsjednika suda
zbog ega to nije uinjeno. Predsjednik suda ima obavezu da, po potrebi, preduzima mjere
da se presuda to prije izradi. U postupku za izdavanje kaznenog naloga zakon ne propisuje
poseban rok, to znai da bi u tom postupku koji se odvija za laka krivina djela rok za
pismenu izradu presude morao biti 15 dana bez izuzetka. Isti rok vrijedi i za pisanu izradu
rjeenja kojim se izrie vaspitna mjera.
Ako odluku donosi vijee, ono to ini nakon vijeanja i glasanja u tajnom zasjedanju.
Donesena odluka, uz potpis svih lanova vijea i zapisniara, biljei se u zapisnik o vijeanju
i glasanju i naziva se originalom. Original odluke obuhvata samo izreku odluke i momentom
objavljivanja definitivno je utvren i odreen. On je osnov svemu to slijedi (saoptavanje,
objavljivanje, pismeno oblikovanje odluke itd. su u funkciji one odluke koja je izvijeana).
Izvornik mora da sadri neizmijenjeni original odluke i ostale po zakonu neophodne dijelove.
3.5.
Presude
3.5.1. Vrste presuda
Krivinom presudom rjeavaju se tri osnovna pitanja. Prije svega, u svakoj krivinoj stvari
mora se utvrditi da li su ispunjeni uslovi za voenje postupka, odnosno postoje li smetnje za
njegovo voenje. Ako tih uslova nema ili se smetnje ne mogu otkloniti, sud e, bez uputanja
u sutinu krivinopravnog zahtjeva, donijeti presudu kojom se optuba odbija. Presuda
kojom se optuba odbija je formalna (procesualna), jer se njome konstatuje da nisu
ispunjene pretpostavke da bi se odluivalo o samoj stvari.
Sljedee pitanje na koje sud mora odgovoriti, ako je prethodno pozitivno rijeio, jeste da li je
optueni uinio krivino djelo i da li je krivino odgovoran. Ako na jedno od ovih pitanja
odgovori negativno, sud donosi oslobaajuu presudu. Ako, pak, na ova pitanja odgovori
potvrdno, sud donosi presudu kojom se optueni oglaava krivim i poslije toga se uputa u
tree osnovno pitanje, tj. odluivanje o krivinoj sankciji. Oslobaajuom presudom i
presudom kojom se optueni oglaava krivim rjeava se predmet suenja u sutini i utvruje
postojanje ili nepostojanje prava drave na kanjavanje optuenog. Te se presude nazivaju
sutinskim (materijalnim, supstancijalnim, meritornim).

3.5.1.1.
Presuda kojom se optuba odbija. Presudom kojom se optuba
odbija sud se ne uputa u meritorno raspravljanje stvari koja je predmet suenja, nego samo
utvruje da postoje odreene pravne smetnje da se o toj stvari sudi ili da taj sud o toj stvari
sudi. O ovim procesnim smetnjama sud vodi rauna po slubenoj dunosti. Obrazloenje ove
presude ograniava se samo na razloge za odbijanje optube. Presudu kojom se optuba
odbija sud donosi u sljedeim sluajevima:
(1) Ako sud nije nadlean za presuenje
(2) Ako je tuilac od zapoinjanja do zavretka glavnog pretresa odustao od optunice
(3) Ako nije bilo posebnog odobrenja ili ako je nadleni dravni organ odustao od
odobrenja
(4) Ako je optueni za isto krivino djelo ve pravnosnano osuen, osloboen od
optube ili je postupak protiv njega rjeenjem pravnosnano obustavljen, a ne radi se o

99

rjeenju o obustavljanju postupka


(5) Ako je optueni aktom amnestije ili pomilovanja osloboen od gonjenja ili se
krivino gonjenje ne moe preduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti
koje iskljuuju krivino gonjenje
3.5.1.2.
Presuda kojom se optueni oglaava krivim. Presuda kojom se
optueni oglaava krivim (kondemnatorna presuda) izrie se kada sud nae da je osnovan
krivini zahtjev tuioca, uz odreivanje sankcije koja odgovara odgovornosti optuenog ili
bez toga. Presuda kojom se optueni oglaava krivim ne mora uvijek glasiti na kaznu, kao
to je sluaj kod osuujue presude, koja je jedna vrsta presude kojom se optueni oglaava
krivim. Presuda kojom se optueni oglaava krivim mora sadravati podatke:
(1) Za koje se djelo optueni oglaava krivim, uz naznaenje injenica i okolnosti koje
ine obiljeje krivinog djela, kao i onih od kojih zavisi primjena odreene odredbe
krivinog zakona
(2) Zakonski naziv krivinog djela i koje su odredbe krivinog zakona primijenjene
(3) Kakva se kazna izrie optuenom ili da se on po odredbama krivinog zakona
oslobaa od kazne
(4) Odluku o uslovnoj osudi
(5) Odluku o mjerama bezbjednosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraanju
predmeta ako predmeti do tada nisu vraeni vlasniku, odnosno draocu
(6) Odluku o uraunavanju pritvora ili ve izdrane kazne
(7) Odluku o trokovima krivinog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o
tome da se pravnosnana presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja
3.5.1.3. Oslobaajua presuda. Oslobaajuom presudom sud porie osnovanost
krivinog zahtjeva tuioca koji je predmet optube i zbog toga utvruje da nema mjesta
izricanju presude kojom se optueni oglaava krivim. Van zakonskih razloga nije mogue u
nekom drugom sluaju donijeti oslobaajuu presudu. Radi se o sljedeim sluajevima:
(1) Ako djelo za koje se optueni optuuje nije zakonom propisano kao krivino djelo
(2) Ako postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost optuenog
(3) Ako nije dokazano da je optueni uinio krivino djelo za koje se optuuje

3.5.2. Odnos presude i optube


Optuba se odnosi na odreeno lice i odreeno krivino djelo, koji su predmet optube. Oni
su injenina osnovica optube, za razliku od pravne osnovice optube, u kojoj tuilac daje
svoje miljenje o pravnoj kvalifikaciji krivinog djela koje je izvrio optueni. Presuda mora
rijeiti optubu, tako da izmeu predmeta optube i predmeta presude mora da postoji
podudarnost (identitet ili istovjetnost), i to kako u pogledu obima, tako i u pogledu sadrine.
Presuda se ne moe uputati u sutinsko raspravljanje stvari ako doe do izmjena injenine
osnovice optube na glavnom pretresu u pogledu djela, a te izmjene ne budu obuhvaene

100

izmijenjenom optubom. Isto tako, ne moe se presudom osuditi lice koje nije optueno, pa i
ako sud na glavnom pretresu nesumnjivo utvrdi da je drugo lice, a ne optueni, uinilo
krivino djelo.
Pri razmatranju ovog pitanja mora se stalno imati u vidu interes optube i odbrane, ali i
potreba da sud ne bude bezuslovno vezan samim optunim aktom. S tim u vezi, ne postoji,
niti je neophodna formalna podudarnost izmeu optube i presude, koja bi znaila obavezu
suda da po svakoj optunici donese posebnu presudu, jo manje da se za svako krivino
djelo i svakog optuenog, obuhvaene jednom optunicom, mora donijeti posebna presuda.
Isto tako, sud nije vezan optunim aktom koji se odnosi na tuioevu ocjenu nadlenosti.
Prema tome, mora postojati identitet injenine osnovice optube i presude, i to kako
subjektivni (u pogledu optuenog), tako i objektivni identitet (u pogledu njegovog djela).
Ovaj identitet znai da sud svoju presudu moe izrei samo prema onom licu i samo za ono
djelo koji su navedeni u optubi tuioca. Sud zasniva presudu samo na injenicama i
dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
Ako sud na pretresu nae da se injenino stanje razlikuje u odnosu na ono opisano u
optubi, izricanje oslobaajue presude moe se izbjei aktivnou tuioca, koji je ovlaen
da u toku glavnog pretresa svoj optuni akt mijenja. Ako tuilac u toku glavnog pretresa
nae da izvedeni dokazi ukazuju na to da se izmijenilo injenino stanje izneseno u
optunici, on moe na glavnom pretresu izmijeniti optunicu. Radi pripremanja odbrane, sud
moe u takvom sluaju odgoditi glavni pretres.
Objektivni identitet postoji ako je i u optubi i u presudi rije o istom djelu, odnosno
dogaaju. Identitet je sauvan i ako je djelo drukije, ali je, u sutini, ostalo isto, sa nekim
promjenama u pogledu pojedinih okolnosti sluaja (npr. u pogledu mjesta, vremena i naina
izvrenja, oblika vinosti i posljedica djela). Tada se presuda moe donijeti bez izmjene
optube.
Presuda se mora odnositi samo na lice koje je optueno (subjektivni identitet) i samo na
djelo koje je predmet optube sadrane u podnesenoj, odnosno na glavnom pretresu
izmijenjenoj optunici (objektivni identitet).
3.5.3. Nedostatci u presudi i nihovo otklonjanje
Poslije zavrenog glavnog pretresa, sud izrie presudu koja moe da sadri razne
nedostatke, poevi od oiglednih tehnikih greaka i neslaganja nastalih u raznim fazama
njene obrade, a moe se dogoditi i da svojom presudom sud potpuno ne rijei predmet
optube. Na kraju, presuda moe biti pogrena ili nezakonita. Ovi nedostaci otklanjaju se
ispravljanjem i dopunom presude i upotrebom pravnih lijekova.
3.5.3.1.
Ispravljanje presude. Razlozi za ispravljanje presude su pogreke: (1) u imenima i
brojevima, (2) druge oigledne pogreke u pisanju i raunanju, kao i (3) nedostaci u obliku i
(4) nesaglasnost pisano izraene presude s izvornikom presude. Ovo su formalne ili tehnike
pogreke.
Ispravku formalnih greaka i neslaganja vri sud koji je donio presudu. On na taj nain ne
mijenja presudu, nego vri ispravke oiglednih greaka, to koristi strankama. Nedostatke
ispravlja sudija, odnosno predsjednik vijea koji je donio presudu, na prijedlog stranaka i
branioca ili po slubenoj dunosti, nevezan rokom. Ispravka se vri posebnim rjeenjem.
Protiv rjeenja o ispravci mogua je alba (koja se ne moe zasnivati na tome da je
ispravljanje protivno zakonu), koja ne zadrava izvrenje rjeenja.
3.5.3.2.
Dopuna presude. Nisu rijetki sluajevi da sud propusti da u presudi odlui o
pojedinom pitanju o kojem je trebalo odluiti. Tada se o tome odluuje naknadno, a to
odluivanje predstavlja dopunu presude. Dopuna presude je mogua ako je zakon izrino
dozvoljava. Tako, na primjer, dozvoljeno je da se o trokovima krivinog postupka odluuje
posebnim rjeenjem, osim ako se o trokovima koje snosi optueni rjeava u odluci o glavnoj
stvari. Posebno rjeenje donosi sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno sasluanje,
sudija, odnosno predsjednik vijea i protiv njega je alba dozvoljena, a o njoj rjeava vijee
ako je rjeenje doneseno u fazi istrage ili nakon podizanja optunice, a prije zakazivanja
glavnog pretresa, a ako se rjeenje donese na glavnom pretresu u prvom stepenu, o albi
odluuje vijee drugostepenog suda.
Ako se pojavi sumnja u doputenost izvrenja sudske odluke ili o raunanju kazne ili ako u
pravnosnanoj presudi nije odlueno o uraunavanju pritvora ili ranije izdrane kazne ili
uraunavanje nije pravilno izvreno, odluivae se o tome posebnim rjeenjem. O tome
odluuje sudija, odnosno predsjednik vijea koje je sudilo u prvom stepenu, a alba ne
zadrava izvrenje rjeenja, osim ako sud ne odredi drukije.
Ako je u presudi kojom je optueni oglaen krivim proputeno da se izrekne mjera
bezbjednosti oduzimanja predmeta koji se po krivinom zakonu moraju oduzeti, sud o tome
donosi posebno rjeenje. Posebno rjeenje donosi sudija, odnosno vijee koje se ve
upoznalo sa dokazima i izvrilo njihovu ocjenu prilikom donoenja presude kojom se optueni
oglaava krivim. Naknadno rjeenje o onome to je proputeno da se rijei, faktiki je

101

dopuna presude, iako nema oblik formalnog dopunjavanja presude, ve oblik samostalnog
rjeenja.
3.6.
Ostale procesne radnje suda
3.6.1. Radnje rukovoenja postupkom
Radnje rukovoenja postupkom slue da obezbijede redovan tok i nesmetan razvoj krivinog
postupka. One se preduzimaju kako u istrazi i postupku optuivanja, tako i u glavnom
postupku, a obavljaju ih nadleni organi u toj fazi postupka. Ove radnje regulisane su
zakonom i cilj im je da se obezbijedi strankama slobodno i nesmetano vrenje njihovih prava
i osigura to potpunije utvrivanje istine. U radnje rukovoenja postupkom spada: staranje
za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega to odugovlai postupak, a ne
doprinosi razjanjenju stvari, odluivanje o prijedlozima stranaka i branioca, odreivanje
redoslijeda radnji glavnog pretresa, staranje o odravanju reda u sudnici i dostojanstvu suda,
staranje o redu i procesnoj disciplini, davanje rijei strankama i braniocu za direktno i
unakrsno ispitivanje svjedoka i vjetaka, kao i dodatno ispitivanje, ukoliko je potrebno,
staranje o zapisniku sa glavnog pretresa i prepisu zapisnika o iskazu svjedoka ili vjetaka,
odluivanje o dopustivosti pitanja ili dokaza, prekidanje glavnog pretresa, nareivanje
sasluanja svjedoka, odnosno vjetaka van sudnice, objavljivanje da je dokazni postupak
zavren, davanje zavrne rijei tuiocu oteenom, braniocu i optuenom i objavljivanje da
je glavni pretres zavren, objavljivanje odluke i sl. Ove radnje preduzima sudija, odnosno
predsjednik vijea. Istragom rukovodi tuilac, a glavnim pretresom - sudija, odnosno
predsjednik vijea, ako za pojedinu radnju glavnog pretresa nije drukije odreeno.
Radnje rukovoenja imaju poseban znaaj na glavnom pretresu zbog mnotva procesnih
radnji i velikog broja lica koja u njemu uestvuju. Meu odredbe o rukovoenju glavnim
pretresom spadaju i odredbe koje se odnose na postupanje sudije, odnosno predsjednika
vijea u sluaju izvrenja krivinog djela na glavnom pretresu.
3.6.2. Radnje odravanja reda i procesne discipline
Radnje odravanja reda i procesne discipline slue da omogue nesmetan rad i izvrenje
procesnih radnji u postupku. S tim ciljem, sud i organi istrage imaju pravo da preduzimaju
odgovarajue mjere i izriu kazne. Radnje za odravanje reda i procesne discipline
preduzimaju se s ciljem da se sprijei remeenje reda (preventivne mjere) ili da se
sankcioniu sluajevi u kojima do remeenja ipak doe (represivne mjere). To je dunost
tuioca i sudije, odnosno predsjednika vijea, s tim da je obaveza sudije, odnosno
predsjednika vijea da se stara o odravanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. Pored toga,
lica koja prisustvuju glavnom pretresu ne smiju nositi oruje ili opasno orue, osim uvara
optuenog i lica kojima to dozvoli sudija, odnosno predsjednik. Ova pravila se analogno
mogu primijeniti i u istrazi. Mjere za odravanje reda u postupku su:
(1) Upozorenje. Izricanje upozorenja je prethodni uslov za primjenu tee disciplinske
mjere. Upozorenje moe biti izreeno individualno ili kolektivno. Kao disciplinska mjera,
upozorenje se moe izrei i tuiocu. Ako tuilac ili lice koje ga zamjenjuje naruava red, o
tome e sudija, odnosno predsjednik vijea obavijestiti Visoko sudsko i tuilako vijee BiH.
(2) Udaljenje. Ova mjera moe se izrei poslije upozorenja, i to individualno ili
kolektivno. Pojedinano udaljenje moe se izrei optuenom za odreeni vremenski period,
ukoliko on i nakon upozorenja nastavi s nedolinim ponaanjem zbog kojeg je opravdano
njegovo udaljenje iz sudnice. Ukoliko su se mjere za odravanje reda u sudnici pokazale
neefikasnim, sudija, odnosno predsjednik vijea moe zavisno od situacije narediti da se sa
zasjedanja udalje neka ili sva lica koja kao sluaoci prisustvuju glavnom pretresu. Iskljuenje
svih sluaoca (publike) ne predstavlja iskljuenje javnosti sa glavnog pretresa
(3) Uskraivanje odbrane ili zastupanja na glavnom pretresu. Braniocu ili punomoniku
oteenog koji, nakon to je kanjen, produi da naruava red, sudija, odnosno predsjednik
vijea moe uskratiti dalje zastupanje na glavnom pretresu. Rjeenje o tome, s
obrazloenjem, unosi se u zapisnik o glavnom pretresu, a protiv ovog rjeenja doputena je
posebna alba. Glavni pretres e se prekinuti ili odloiti, dok optueni ne uzme drugog
branioca i ne pripremi se za odbranu.
(4) Naknada trokova izazvanih odlaganjem istrane radnje ili glavnog pretresa. Ove
trokove duna su da snose lica koja su skrivila odlaganje ili udaljenje zbog ega je dolo do
odlaganja, odnosno branilac ili punomonik koji su skrivili uskraivanje odbrane. Ovoj mjeri
ima mjesta samo ako je do odlaganja dolo usljed remeenja reda.
(5) Novana kazna. Ova mjera se moe izrei poslije upozorenja, i to zajedno sa
udaljenjem, svakom licu (osim optuenom) koje ometa red ili se ne pokorava nareenjima
sudije, odnosno predsjednika vijea u cilju odravanja reda. Ako tuilac ili branilac budu
udaljeni iz sudnice, sudija, odnosno predsjednik vijea e obavijestiti Visoko sudsko i
tuilako vijee BiH ili advokatsku komoru iji je branilac lan - radi preduzimanja daljih
mjera. Isto tako, branioca ili punomonika oteenog koji, nakon to je kanjen, produi da

102

naruava red, sudija, odnosno predsjednik vijea moe kazniti novanom kaznom do 30.000
KM.
(6) Sankcije krivinog zakona. Ako je remeenje reda u isto vrijeme i krivino djelo,
mogue je pokretanje krivinog postupka prema svakom uiniocu, pa i prema onima kojima
je izricanje novane kazne nemogue. Ako uinjeno remeenje reda ima vid prekraja,
gonjenje za prekraj se ne preduzima, jer je kazna za prekraj apsorbovana ovom kaznom.
3.6.3. Radnje suzbijanja neurednog vrenja procesnih dunosti
Ove radnje se primjenjuju, prije svega, prema osumnjienom, odnosno optuenom, svjedoku
i vjetaku koji se nisu odazvali pozivu, i to u istrazi i na glavnom pretresu. Za primjenu ovih
mjera trai se da je lice uredno pozvano i da svoj nedolazak nije opravdalo. Pravilnost
pozivanja podrazumijeva kako urednost sadrine poziva, tako i same predaje poziva.
Neblagovremen poziv moe posluiti kao opravdanje za nedolazak.
3.6.4. Procesne radnje dostavljanja
Dostavljanje je nain saoptavanja sudskih odluka (pored usmenog objavljivanja) i
upoznavanja jedne stranke sa podnescima suprotne stranke. Predmet dostavljanja su
pismena, koja obuhvataju odluke suda i drugih organa koji uestvuju u krivinom postupku i
pismena akta stranaka koja po odredbama postupka treba da budu dostavljena suprotnoj
stranki. Dostavljanje se vri naredbom tuioca, odnosno suda. Pismena se dostavljaju, po
pravilu, preko pote, ali se dostavljanje moe vriti i preko slubenog lica organa koji je
odluku donio ili neposredno kod tog organa. Preko koga e se izvriti dostavljanje, naznaava
se u dostavnoj naredbi. Prema licu koje se obavjetava telegramom ili telefonom i kojem se
pozivi i odluke dostavljaju preko drugog uesnika postupka, mogu nastupiti tetne posljedice
predviene za proputanje - samo ako se utvrdi da je poziv ili odluku primilo blagovremeno i
da je bilo poueno o posljedicama proputanja. U nekim sluajevima propisano je
dostavljanje preko posebnih organa. Na primjer, licima lienim slobode dostavljanje se vri u
sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smjetena. Pored toga, licima koja uivaju pravo
imuniteta u BiH, ako meunarodni ugovori ta drugo ne odreuju, dostavljanje se izvrava
preko nadlenog ministarstva BiH, a dravljanima BiH posredstvom diplomatskog ili
konzularnog predstavnitva BiH u stranoj dravi, pod uslovom: (1) da se strana drava ne
protivi takvom nainu dostavljanja i (2) da lice kome se dostavljanje obavlja dobrovoljno
pristaje da primi pismeno. Ovlaeno lice zaposleno u diplomatskom ili konzularnom
predstavnitvu potpisuje dostavnicu kao dostavlja ako je pismeno urueno u samom
predstavnitvu, a ako je pismeno dostavljeno potom - potvruje to na dostavnici.
Dostavljanje se vri onome na koga se pismeno odnosi. Kada uesnik postupka ima
zakonskog zastupnika ili punomonika, dostavljanje se vri zakonskom zastupniku, odnosno
punomoniku, a ne zastupanom licu. Ako se pismeno ima dostaviti braniocu osumnjienog,
odnosno optuenog, a on ima vie branilaca, dovoljno je da se dostavi jednom od njih. Zakon
predvia dvije vrste dostavljanja: lino dostavljanje i dostavljanje u zamjenu (posredna
dostava). Lina dostava (dostava u ruke) sastoji se u predaji pismena neposredno onome
kome je upueno. Ako se, meutim, lice kome se pismeno mora lino dostaviti ne zatekne
na mjestu gdje se dostavljanje ima izvriti, dostavlja e se obavijestiti kad i na kom mjestu
moe to lice da zatekne i ostavie kod odraslog lana domainstva ili susjeda, a ako se
dostavljanje vri na radnom mjestu, onda i kod lica zaduenog za prijem pote ili kod lica
koje je zaposleno na istom radnom mjestu, pismenu obavijest da radi primanja pismena lice
kome je ono upueno bude u odreeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu.
Ako i poslije ovog dostavlja ne zatekne lice kome se pismeno dostavlja, pristupa se
dostavljanju u zamjenu, tj. pismeno se predaje nekom od ve pomenutih lica i smatrae se
da je lino dostavljanje time izvreno. Dostavljanje u zamjenu (posredno dostavljanje) sastoji
se u predaji pismena drugom odreenom licu, umjesto lica koje ga je trebalo primiti, ako
zakonom nije odreeno da se pismena moraju lino dostaviti. Pravilo je i u ovom sluaju da
se pismeno predaje lino, ali ako se primalac ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu, ne
zakazuje mu se roite radi neposredne predaje, ve se predaja odmah vri nekom od
odraslih lanova domainstva koji je duan da primi pismeno, a ako se oni ne zateknu u
stanu, ono se predaje susjedu, ako on na to pristane. Ako se dostavljanje vri na radnom
mjestu, pa se lice tu ne zatekne, dostavljanje se moe izvriti licu ovlaenom za prijem
pote, koje je duno da primi pismeno ili licu zaposlenom na istom radnom mjestu, ako ono
pristane da ga primi. Osumnjienom, odnosno optuenom se poziv za prvo ispitivanje u
istrazi, poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivinopravne sankcije
dostavljaju uvijek lino, bez obzira na to da li on ima branioca. Optuenom koji nema
branioca lino se dostavljaju optunica, presuda i druge odluke od ijeg dostavljanja tee rok
za albu, kao i alba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora, ali, po zahtjevu
optuenog, presuda i druge odluke dostavie se licu koje on odredi. Ako optueni ima

103

branioca, optunica i sve odluke od ijeg dostavljanja tee rok za albu, kao i alba protivne
stranke koja se dostavlja radi odgovora, dostavie se i braniocu i optuenom, po propisima
za dostavljanje u zamjenu. U tom sluaju, rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora na
albu tee od dana dostavljanja pismena optuenom ili braniocu. Ako se odluka, odnosno
alba ne moe dostaviti optuenom zato to nije prijavio promjenu adrese - odluka, odnosno
alba istai e se na oglasnoj tabli suda i protekom osam dana od dana isticanja smatra se
da je izvreno punovano dostavljanje. Potvrdu o izvrenom dostavljanju (dostavnica)
potpisuju primalac i dostavlja. Dostavnica je dokaz o izvrenoj dostavi, u kojoj se, na
propisan nain, evidentira da je dostavljanje izvreno i kada je izvreno. Primalac na
dostavnici sam upisuje dan prijema. Ako je on nepismen ili nije u stanju da se sam potpie,
potpisae ga dostavlja i naznaiti dan prijema i staviti napomenu zato je potpisao
primaoca. Ako primalac odbije da potpie dostavnicu, dostavlja e to na njoj zabiljeiti i
naznaiti dan predaje, ime je dostavljanje izvreno. Lice kome se dostavljanje vri ne moe
se prinuditi da pismeno primi. Pravilnost dostavljanja, u sluaju odbijanja prijema,
obezbijeena je propisivanjem: kada primalac ili odrasli lan njegovog domainstva odbije
da primi pismeno, dostavlja e zabiljeiti na dostavnici dan, as i razlog odbijanja prijema, a
pismeno e ostaviti u stanu ili u prostoriji gdje je primalac zaposlen i time je dostavljanje
izvreno.

104