A. Golubovi- P.

ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

249

Aleksandra Golubovi Predrag ustar

ZNANOST I RELIGIJA KOD RUERA BOKOVIA

Doc. dr. sc. Aleksandra Golubovi
Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci
Izv. prof. dr. sc. Predrag ustar
Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci
UDK: 001:2[113/119 +122/124]BOKOVI, RUER
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 12.10.2012.
Cilj je rada na primjeru Bokovieva teksta iz Teorije prirodne filozofije (tonije, iz Dodatka)1 ispitati moe li se braniti, tj.
opravdati teza da znanost i religija, kao to, ini se, i proizlazi iz
ovoga teksta, nisu suprotstavljena podruja. To emo pokuati dokazati na varijanti argumenta iz dizajna koji nalazimo u spomenutom tekstu. Osim argumenta iz dizajna, u Dodatku moemo nai i
varijante kozmolokog argumenta, i to argument iz Prvog neuzrokovanog uzroka, argument da aktualna beskonanost nije mogua,
te argument iz kontingentnosti, o kojima u ovome radu nee biti
rijei. Argument iz dizajna, osobito u svojoj suvremenoj verziji
fine tuning argumenta, ije naznake, ini se, takoer nalazimo kod
Bokovia, potaknuo je mnoge rasprave izmeu filozofa religije i
filozofa znanosti koji su, svaki sa svojeg aspekta, nastojali ispitati
snagu ovih argumenata. Naelno moemo tvrditi da znanost i religija mogu, barem kod nekih argumenata, poput ve spomenutih
kod Bokovia, podravati jedna drugu.
Kljune rijei: Bokovi, argument iz dizajna, fine tuning
argument.

***
1

U ovom radu fokusirat emo se na analizu argumenta iz dizajna koji nalazimo u 'Dodatku o dui i
Bogu' koji je Bokovi napisao uz svoje glavno djelo Teoriju prirodne filozofije. To je, naime, jedini tekst u kojemu se on saeto, ali prilino sustavno, bavi tematikom koja je vezana uz promiljanja
o Bogu. Uz argument iz dizajna i njegovu suvremenu verziju, tzv. fine tuning argument, u dodatku
moemo pronai i druge argumente za postojanje Boga, kao i njegovo shvaanje Boga kao Tvorca
prirode, no ovdje ih neemo obraivati. Razlog zbog kojega smo odabrali upravo argument iz
dizajna jest taj to se na njemu moe dobro ispitati odnos znanosti i religije, tj. stavovi znanstvenika naspram (teistikih) filozofa religije. Usp. Ruer BOKOVI, Teorija prirodne filozofije,
Zagreb, 1974., 254 (dalje koristimo Dodatak, jer se rad odnosi iskljuivo na taj dio).

250

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

O autoru2
Ruer Bokovi roen je 18.5.1711. godine u Dubrovniku, a
umro 13.2.1787. godine u Milanu. U obitelji je bio osmo od devetero
djece i od rane se mladosti isticao po intelektualnim sposobnostima.
kolovao se u isusovakoj gimnaziji u Dubrovniku, nakon ega je
u Rimskom kolegiju, u Rimu, zavrio trogodinji studij filozofije. U
skladu s pravilima isusovakoga reda, predavao je nekoliko predmeta u gimnazijama kao i u isusovakom kolegiju u Fermu, da bi
1738. godine upisao teologiju. Za vrijeme studija teologije nastavio
je raditi kao nastavnik. Osobito su ga interesirale matematika, astronomija i geodezija, a od znanstvenika osobito je cijenio Newtona
ija je djela detaljno prouavao. Godine 1744. zavrio je teologiju
i bio zareen za sveenika, a u rodni kraj vraao se samo za ljetne
praznike. Ve po zavretku teologije bio je prilino poznat u znanstvenim krugovima. Osim to se bavio znanstvenim radom i objavio
vie knjiga, od kojih izdvajamo njegovo glavno djelo Teoriju prirodne filozofije, obavljao je diplomatske poslove, izraivao zemljopisne
karte, sanirao napuklu kupolu Sv. Petra u Rimu, izradio seriju elaborata iz hidraulikog inenjerstva, obavljao optika istraivanja, to
jasno pokazuje o kakvom je znanstveniku rije.3
Uvod: Bokovieva promiljanja o argumentima za postojanje
Boga
Bokovi nikada nije napisao knjigu koja bi se odnosila na
podruje religije niti filozofije religije. Kada je rije o njegovu doprinosu filozofiji, veinu djela moemo smjestiti u podruje filozofije
znanosti jer je on, kao to znamo, u prvome redu bio fiziar i po
tome je ostao poznat do dananjih dana. Meutim, u svom glavnom
djelu Teorija prirodne filozofije napisao je Dodatak koji se odnosi na
2
3

Jasan, saet i vrlo pristupaan uvid u ivot i djelo Josipa Ruera Bokovia napisao je Stipe
Kutlea. Usp. Stipe KUTLEA, Ruer Josip Bokovi, Zagreb, 2011.
Usp. Franjo ZENKO, Josip Ruer Bokovi, u: Franjo ZENKO (ur.), Starija hrvatska filozofija,
Zagreb, 1997., 395-404.

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

251

njegova promiljanja o dui i Bogu.4 Na desetak stranica spomenutog teksta dao je kratak osvrt na Boga, tj. na neke od klasinih, ali
i 'suvremenih'5 verzija argumenata za Boga kao i svoje shvaanje
Boga kao najvieg bia. Naa analiza odnosi se upravo na tih desetak
stranica, odnosno limitirana je na Bokovievu verziju argumenta iz
dizajna. U ovom argumentu pokuava se adekvatno objasniti injenicu da je svijet u velikoj mjeri ureen, te da pojedini predmeti i bia
u njemu takoer izgledaju kao da su ureeni s odreenom svrhom.6
Zapravo, kada je rije o ureenosti, uglavnom se istiu dva
mogua objanjenja: svijet je dizajniran sa svrhom, ili je svrhovitost plod sluaja (sluajnog djelovanja sila u prirodi). U prvoj opciji
obino se pozivamo na Boga kao dizajnera, a u drugoj na ureenost
koja proizlazi iz nasuminih procesa koji se odvijaju u prirodi (najee se u literaturi spominju prirodna selekcija i teorija evolucije).
Ovaj je argument svojevremeno potaknuo ustru raspravu u kojoj
su sudjelovali mnogi filozofi znanosti i filozofi religije. Suvremena
verzija tog argumenta, tzv. fine tuning argument, izazvao je dodatne
rasprave i polemike meu znanstvenicima i filozofima. ini se da u
Bokovievu tekstu uz argument iz dizajna nalazimo i nagovjetaj
suvremene verzije tj. fine tuning argumenta. Znakovit je ve i sam
poetak Bokovieve rasprave o Bogu. On, naime, tvrdi sljedee:
4

5
6

U filozofiji religije, openito govorei, najee se raspravlja o sljedeim temama: govor o Bogu,
verifikacija i falsifikacija, ontoloki, kozmoloki, te dokaz iz dizajna, iskustvo i Bog, Boji atributi
(svemogunost, sveznanje i savrena dobrota), moralnost i religija, odnos vjere i razuma, odnos
znanosti i religije, problem zla itd. Kada bismo iz desetak stranica Dodatka, koje je Bokovi posvetio Bogu, trebali odrediti/izdvojiti teme iz filozofije religije kojima se on bavi, naveli bismo argumente za Boje postojanje: argument iz Prvog uzroka, argument da aktualna beskonanost nije
mogua, argument iz kontingentnosti (koji spadaju u kozmoloki argument), argument iz dizajna
(uz, ini se, nagovjetaj suvremene verzije ovog argumenta, tzv. fine tuning argument), te donekle
razraenu raspravu o Bogu, tj. Bojim atributima. Usp. Dodatak, 254-263.
Uz argument iz dizajna koji Bokovi zastupa, ini se da bismo neke njegove formulacije mogli
interpretirati kao naznake suvremene verzije argumenta iz dizajna, tj. fine tuning argument, o emu
e biti rijei kasnije.
Kako objasniti dizajn svijeta (kao cjeline, ali i pojedinih ivih bia i neive prirode)? Jedna je
mogunost tvrditi kako je za dizajn svijeta zasluan Bog koji je njegov dizajner i koji je sve stvorio
s odreenom svrhom ili svrhama, a druga da su pojedine stvari i svijet u cjelini nastali sluajnim
djelovanjem sila u prirodi. Temeljno je pitanje, dakle, kako protumaiti i objasniti dizajn svijeta,
tj. svemira. Elliott Sober smatra kako je, s obzirom na promatranje (injenicu da svijet izgleda
kao dobro ureena cjelina), puno vea vjerojatnost da postoji dizajner nego da je svijet nastao
sluajnim djelovanjem sila. Izvrsnu raspravu o toj temi moemo nai u drugom poglavlju njegove
knjige Philosophy of Biology (u poglavlju o kreacionizmu). Usp. Elliott SOBER, Philosophy of
Biology (second ed.), Madison, 2000., 27-57.

252

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

to se tie Boanskog Tvorca prirode, moja ga teorija izvanredno

osvjetljuje i iz nje proizlazi nunost da ga priznamo i njegova najvea i beskrajna mo, mudrost, providnost, sve to u nama izaziva duboko potovanje, a u isto vrijeme zahvalnost i ljubav, pa stoga posve
otpadaju nitavne sanjarije onih koji smatraju da je svijet sluajno
nastao ili da je mogao biti sazdan nekom fatalnom nunou, ili da
odvijeka postoji sam po sebi upravljajui se po nekim svojim nunim
zakonima.7
Vidimo da Bokovi ve u prvom odlomku postavlja kljunu
tezu, tj. kae da je svijet ureen svrhovito (te da nije mogao nastati
sam od sebe ni sluajno).8 Dakle, na pitanje kako je nastao svijet
moemo, openito govorei, zastupati dva stava: ili da je nastao s
odreenom svrhom ili da je nastao sluajno. U oba sluaja pretpostavlja se ureenost (dizajn), no rije je o razliitom tumaenju te
ureenosti. U prvom sluaju autori se uglavnom pozivaju na dizajnera (tj. Boga), dok se u drugome najee pozivaju na 'sile' u prirodi.
Kada kaemo da je svemir ureen, onda tu ureenost moemo
shvatiti ili kao svrhovitost ili kao pravilnost (tipa zakona prirode). U
argumentu iz dizajna openito, a i kod Bokovia, vei je naglasak
stavljen na ureenost kao svrhovitost.9
1. O odnosu znanosti i religije
Ne postoji opi konsenzus meu znanstvenicima, a tu u prvom
redu mislimo na filozofe religije i filozofe znanosti, kada je rije o
odnosu znanosti i religije. Openito se smatra da se znanost bavi
istraivanjem empirijskih fenomena u prirodi, fokusirajui se iskljuivo na injenice do kojih dolazimo i koje su nam dostupne putem
osjetila, dok se religija bavi nadiskustvenom dimenzijom stvarnosti,
odnosno onim to nam nije dostupno putem osjetila. U tom smislu
moe se rei da se znanost odnosi na jedan segment stvarnosti dok
7
8
9

Dodatak, paragraf 539, (str. 254).

Usp. Miljenko BELI, Bokovieva nauka o finalnosti vrijedan doprinos metafizici, u: SKUPINA AUTORA, Filozofija znanosti Ruera Bokovia (radovi simpozija Filozofsko-teolokog
instituta, DI), Zagreb, 1987., 193-194.
Detaljnu raspravu o tome vidi u: Elliott SOBER, Philosophy of Biology (second ed.), Madison,
2000., 27-57.

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

253

religija pokuava dati objanjenja koja e obuhvaati stvarnost, tj.

svemir u cjelini. Imajui u vidu ovu razliku ne udi to su, u odreenim povijesnim razdobljima, o odnosu znanosti i religije mnogi
strunjaci zauzimali razliite stavove. Tako je, primjerice, u povijesti
filozofije bilo razdoblja u kojima su filozofija, teologija i prirodne
znanosti mirno koegzistirale (rije je o razdoblju koje traje do konca
srednjega vijeka). Znanost tada jo uvijek nije bila odvojena od filozofije. U suvremeno se doba harmonija izmeu znanosti i religije
uglavnom pretvorila u suparnitvo.10
Kada govorimo o konfliktu izmeu znanosti i religije, onda
uglavnom mislimo na konflikt izmeu znanstvenih i religijskih propozicija jer jedni i drugi tvrde da njihove propozicije izraavaju
istine o svijetu. Znanstvene propozicije odnose se na podatke prikupljene o pojavama u prirodi koje moemo opaati, kategorizirati,
sistematizirati i, u konanici, poopiti, to kod religije nije sluaj
(i zato znanost esto diskreditira religiju, tvrdei da se o nadiskustvenim pojavama koje su predmet religije ne moe nita rei, tj. ne
moe ih se znanstveno utemeljiti).
Uglavnom se smatra da o njihovu odnosu moemo zauzeti
jedan od tri mogua stava. Prvi je da se znanost i religija meusobno iskljuuju te da uope nema smisla govoriti o odnosu meu
njima (jer on naprosto ne postoji). Drugi stav glasi da se znanost
i religija meusobno suprotstavljaju (religijske se tvrdnje najee
suprotstavljaju znanstvenim tvrdnjama, tj. znanost najee rui kredibilitet religije). Trei je stav da se znanost i religija meusobno
podravaju, tj. podupiru. Tako, primjerice, zastupnici argumenta o
dizajnu smatraju kako su teistike tvrdnje podrane i od strane znanosti, posebice recentnog razvoja u znanosti, o emu e biti rijei
neto kasnije.
Ciljevi, metode, teorije i zakljuci znanosti esto se razlikuju
od onih u religiji, to ne znai da meu njima nije mogue, barem
kada je rije o odreenim argumentima, uspostaviti, odnosno postii konsenzus. Neki znanstvenici opisali bi svoj rad kao pokuaj
otkrivanja zakona prirode. Neki bi filozofi religije opisali svoj rad
10 Znanost o odreenom pitanju ili problemu daje objanjenja s kojima se religija najee ne slae,
a jedni i drugi tvrde da su njihova objanjenja istinita.

254

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

kao pokuaj otkrivanja istina o svemiru ili svijetu kao cjelini. Stoga,
naelno govorei, nema nekog oitog razloga da obje strane, barem
ponekad, ne postignu suglasnost.
Postoje autori koji smatraju da znanost potkopava vjeru, tj. religiju. Neven Sesardi jedan je od njih.11 On razlikuje tri vrste pitanja, a to su znanstvena, mijeana i religijska.12 Sloit emo se da ima
isto znanstvenih, kao i isto religijskih, pitanja. Mijeana su pitanja,
prema Sesardiu, ona o kojima znanost i religija imaju suprotstavljene stavove. Sesardi navodi neka od njih, primjerice, da se Zemlja ne okree oko Sunca te da razne vrste ivih bia nisu nastale
evolucijom.13 Meutim, to su pitanja o kojima se znanost i religija u
prolosti nisu slagale, odnosno kada je rije o evoluciji, smatramo da
to pitanje i dalje ostaje otvoreno. Sesardi zamjera Crkvi to je revidirala neka svoja tumaenja kada je rije o navedenim konfliktima.
No znanost takoer svakodnevno revidira svoje teorije, tj. esto ih
nadograuje, poboljava ili u potpunosti zamjenjuje novima. Crkva
je u prolosti revidirala neka od svojih tumaenja, a ini to i danas
i u tom kontekstu moemo rei da se ponaa slino kao i znanost.14
Smatramo da Sesardieva argumentacija ne dokazuje kako znanost
i religija ne mogu postii usuglaene stavove, barem to se nekih
pitanja tie.

11 Neven Sesardi napisao je interesantan lanak o odnosu znanosti i religije. Usp. Neven SESARDI,
Potkopava li znanost vjeru?, Encyclopaedia Moderna, 49 (1998.), 162-174.
12 Usp. Isto, 163.
13 Usp. Isto.
14 Sesardi se osvre na jednu od, prema njegovu miljenju, veih potekoa, a to je autentinost
Boje rijei, tj. Biblije koja se ne bi trebala mijenjati tijekom povijesti jer ukoliko se mijenja, njezina poruka nekad i danas vie ne moe biti ista (to bi, prema miljenju Sesardia, trebalo predstavljati problem za dananje vjernike; ako se Boja rije mijenja tijekom vremena, dananji vjernici ne
vjeruju u ono u to su vjerovali vjernici u poecima kranstva). No, ne radi se o tome da se Boja
poruka promijenila tijekom vremena nego da su neki njezini dijelovi u prolosti bili pogreno
protumaeni, to je danas ispravljeno. Biblija, uostalom, nije znanstvena knjiga te ne moemo
oekivati da e se odreene teme koje u njoj nalazimo, a koje su predmet mogueg konflikta
izmeu znanosti i religije, biti obraene na znanstveni nain (tj. znanstvenom metodologijom).
Smatramo da je stoga opravdano, pa ak i poeljno, da Crkva ispravlja svoja pogrena tumaenja
jer se upravo na taj nain moe vie pribliiti znanosti, to esto i istie kao svoj cilj.

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

255

2. Argument iz dizajna (ili dokaz iz ureenosti)

I znanost i filozofija pokuavaju utvrditi mogunost utemeljenja i opravdanja ovog argumenta. Filozofi religije pokuavaju jo
i dodatno ispitati u kojoj mjeri se pomou spomenutog argumenta
moe dokazati Boje postojanje. Argument iz dizajna spada u vrstu teleolokog argumenta.15 Izraz teleoloki dolazi od gr. pojma
telos to znai svrha ili svrhovitost.16 U argumentu se, openito
govorei, tvrdi da je cjelokupan svemir u znaajnoj mjeri ureen,
odnosno dizajniran,17 to nadalje upuuje na prisutnost dizajnera.
Krani smatraju da je taj dizajner zapravo stvoritelj svemira, tj.
Bog. injenica da je cjelokupan svemir ureen, tj. dizajniran, moe
se shvatiti na dva naina. Svemir moe biti ureen u smislu pravilnosti ili svrhovitosti.18
Kada se jednostavnim rijeima pokuava predstaviti argument iz dizajna (u smislu svrhovitosti), obino se koristi analogija
Williama Paleya s poetka 19. stoljea koji za primjer uzima sat.19
Zamislimo, kako sugerira Paley, da se naemo na pustom otoku i
da tamo ugledamo runi sat. Sama injenica da smo pronali sat na
pustom otoku navodi nas na pomisao ili zakljuak da ga je netko
tamo izgubio. Dakle, netko je bio na tom otoku i izgubio sat jer inae ga mi ne bismo pronali. Ako postoji sat, mora postojati i urar
koji ga je dizajnirao jer kako inae objasniti injenicu da je svaki
dio napravljen tako da se savreno uklapa u cjelinu sata i da obavlja
funkciju tonog mjerenja vremena. Sat je oito dizajniran upravo s
15 Usp. Brian DAVIES, Uvod u filozofiju religije, Zagreb, 1998., 83-103.
16 Bokovievu tezu o svrhovitu ureenju svemira Stipe Kutlea je komentirao: Tvorac prirode je u
nju postavio svrhu o kojoj mi ne moemo znati. Bokovievo je stajalite, gledano sasvim openito,
teleoloko (svrno ili finalistiko) iako se u istraivanju prirode ne treba rukovoditi finalnim uzrocima gdje je glavni putokaz naelo uzronosti u smislu djelatnog uzroka (causa efficiens). Stipe
KUTLEA, Ruer Josip Bokovi, 53.
17 Richard Swinburne smatra da je ureenost svemira zapravo zadivljujua te da je svemir po sebi
mogao biti kaotian. Tu injenicu, dakle, postojanje reda ili ureenosti, a ne nereda ili kaosa,
znanost ne moe objasniti. Swinburne smatra kako se ona moe objasniti jedino pozivanjem na
Boga kao dizajnera. Usp. Richard SWINBURNE, The Existence of God (revised ed.), Oxford
New York, 1991., 133-151.
18 Usp. Brian DAVIES, Uvod u filozofiju religije, 83-85.
19 Objanjenje argumenta iz dizajna kao ureenosti svemira koja se oituje svrhovitou preuzeli
smo od Briana Daviesa koji se poziva na Williama Paleya. Usp. Brian DAVIES, Uvod u filozofiju
religije, 84-85.

256

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

tom svrhom.20 Vjerojatnost da bi se dijelovi sata mogli nasumino

ili sluajno 'posloiti' na upravo opisan nain i da pri tom jo obavljaju i funkciju tonog mjerenja vremena minimalna je ili gotovo
nemogua. U ovom se argumentu promatra uinak na temelju kojega
zakljuujemo o njegovu uzroku. Tako, kao to smo promatrajui sat
koji je uinak, zakljuili o njegovu uzroku, tj. uraru, analogijom,
promatrajui ureenost svemira zakljuujemo o postojanju dizajnera
koji ga je uredio, tj. Boga.21
U navedenoj analogiji prisutna je pretpostavka da postoji odreena slinost izmeu sata koji je dizajnirao urar i svijeta koji je dizajnirao Bog, tj. ova vrsta argumenta utemeljena je na slinosti izmeu
dviju stvari i poznata je jo i kao argument po analogiji, koji se oslanja na naelo: ako su dvije stvari sline u nekom pogledu, vjerojatno
e biti i u pogledu ostalog.22
Elliott Sober smatra da analogija openito moe biti uspjena,
ali da njezina uspjenost ovisi o tome koje se dvije stvari usporeuju.
Zato nudi bolje objanjenje. On, naime, primjeuje kako oba primjera ili argumenta (o satu i ivom organizmu) imaju neto zajedniko,
a to je koritenje funkcije vjerojatnosti, tzv. likelihood principle, prema kojoj odreenu opservaciju (dakle, njihovu ureenost) tumaimo s obzirom na hipoteze koje su nam na raspolaganju. Prema tom
naelu, zakljuujemo da je vjerojatnost prve hipoteze (o dizajneru),
s obzirom na evidenciju, vea od vjerojatnosti druge hipoteze (djelovanja nasuminih sila u prirodi).23 U literaturi se esto moe naii
20 Primjer sa satom nalazimo i kod Bokovia, vidi: Dodatak, paragraf 552 (str. 260).
21 Elliott Sober takoer komentira Paleyevu analogiju. Primjer sa satom ve smo izloili, a kada su
u pitanju iva bia, Paley je smatrao da treba objasniti dvije stvari. Prvo, kako to da su iva bia
tako sloena i dobro prilagoena, a drugo, kako to da razliiti dijelovi ivih bia zajedniki doprinose dobrom funkcioniranju organizma kao cjeline. Paley je smatrao, istie Sober, da je plauzibilnija teza da su sat i ivi organizmi stvoreni od strane dizajnera (i da zakljuak koji smo izveli
o dizajneru sata, po slinosti moemo primijeniti i na ive organizme), a ne od strane sluajnog
djelovanja fizikih sila. Paley je, prema miljenju Sobera, u stvari ponudio dva argumenta, jedan sa
satom, a drugi sa ivim biima. U ovom se obliku argument iz dizajna, tvrdi Sober, sastoji od dvaju
argumenata. Vie o tome vidi u: Elliott SOBER, Philosophy of Biology (second ed.), Madison,
2000., 31-32.
22 Usp. Brian DAVIES, Uvod u filozofiju religije, 91-92.
23 Prema funkciji vjerojatnosti (engl. the likelihood principle), a na temelju injenica koje opaamo u
svijetu, vjerojatnije je, dakle, postojanje dizajnera. Ovo naelo kae da, ako je vjerojatnost za prvu
hipotezu (o postojanju dizajnera), u odnosu na opservacije/promatranja, vea od vjerojatnosti za
drugu hipotezu (o sluajnom djelovanju sila), onda preferiramo prvu hipotezu, iz jednostavna ra-

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

257

i na primjer s ljudskim okom, koji u malo drugaijem obliku spominje i Bokovi.24 Naime, mala je vjerojatnost da bi se svaki pojedini
dio oka ba tako savreno 'posloio' da u konanici obavlja funkciju
vida. Dakle, zakljuujemo da je potreban dizajner oka.
U pozadini navedenih primjera stoji stav da je gotovo sve u
svijetu, ili barem velika veina predmeta, kao i svijet u cjelini, ureeno s nekom svrhom. Vjerojatnost da je ta ureenost plod sluajnosti
ili da su pojedini predmeti ili svijet u cjelini nastali sami od sebe
niska je ili ak nevjerojatna, to nas navodi na zakljuak o postojanju
inteligentnog dizajnera. Teorija o tome da je svijet stvorio Bog naziva se kreacionizam25 i prema njoj upravo je kranski Bog taj koji je
stvorio ne samo svijet nego i sve u njemu.
Bokovi opisuje dizajn na sljedei nain: Nadalje, onaj tko
bude neto pomnjivije ispitivao bar ono malo to smo nabrojili kao
nuno u rasporedu toaka da bi dolo do oblikovanja razliitih vrsta
estica, koje onda tvore razliita tijela, vidjet e koliko je mudrost i
mo potrebna da se sve to dokui, izabere i stvori. to pak kada pomisli na koliku se neodreenost najdubljih problema nailazi u onom
beskonanom broju moguih kombinacija i kolika li je spoznaja potrebna da se izaberu upravo one kombinacije koje su bile nune da
bi dale upravo ovaj sadanji niz meu sobom povezanih prirodnih
pojava? Neka takav promisli to li sve treba imati neko svjetlo da bi
se moglo iriti bez zapreke, da prema razliitim bojama ima razliitu
lomljivost i razliite razmake promjena, da potie toplinu i vatrene
fermentacije. Meutim trebalo je prilagoditi unutarnju strukturu tijela i debljinu ploica da vrate upravo one vrste zraka koje e dati
one odreene boje bez gubitka ostalih alteracija i transformacija,
trebalo je rasporediti dijelove oiju tako da se slika naslika u dnu i
da dopre do mozga. Pored toga trebalo je dati neko mjesto za hranjenje i bezbroj drugih slinih stvari. to da kaemo samo o zraku
zloga to ima veu vjerojatnost. Vie o tome vidi u: Elliott SOBER, Philosophy of Biology (second
ed.), 30-33.
24 Usp. Dodatak, paragraf 552 (str. 260).
25 Kreacionizam nije jednoznaan pojam i nema jednoznane definicije kojom bismo ga opisali.
Naime, postoji vie vrsta i nijansi kreacionizma. Mi ga ovdje koristimo u najjednostavnijem obliku, tj. kao tezu da je Bog stvorio i uredio svemir. Vie o tome vidi u: Elliott SOBER, Philosophy
of Biology (second ed.), 54.

258

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

koji je stvoren da slui u isto vrijeme za zvuk, za disanje, za prehranu

ivotinjskog svijeta, za ouvanje dnevne topline kroz no, za vjetrove
koji uvjetuju plovidbu, za zadravanje vodenih para nunih za kiu,
za bezbroj praktinih potreba? to da kaemo o gravitaciji po kojoj
biva nepromjenjivo gibanje planeta i kometa, uslijed koje dolazi do
pojave da se neke stvari spajaju i sakupljaju u obliku kuglica, uslijed
koje sva mora stoje unutar svojih obala, a rijeke teku, kia na zemlju
pada i natapa je i ini plodnom, njenom silom stoje zgrade, a oscilacije njihala odmjeravaju vrijeme?26
injenicu da je svijet ureen svrhovito (tj. da barem tako
izgleda) Bokovi objanjava pozivajui se na dizajnera, odnosno
Boga.27 Bog je, naime, najvie bie koje ima sve potrebne sposobnosti, odnosno atribute, poput sveznanja i svemogunosti ili, kako
ih Bokovi naziva, mudrosti i moi, da bi najprije uope mogao
'dokuiti' i 'izabrati', a potom i 'stvoriti' ovaj svijet. Njegova spoznaja
(oito se misli na atribut sveznanja) omoguila mu je izabrati upravo
onu kombinaciju koja je nuna da bismo u prirodi imali pojave koje
su meusobno povezane. To, drugim rijeima, znai da bismo bez
Boga vjerojatno imali kaos, tj. nered, umjesto postojeeg kozmosa,
tj. reda. Bog je svrhovito uredio sve, od najmanjeg do najveeg detalja i, kao to smo vidjeli u gornjem odlomku, na taj nain omoguio,
prvo, da dijelovi budu dobro uklopljeni u cjelinu svemira i drugo, da
cjelokupan svemir funkcionira svrhovito.
Bokoviu je ureenost svemira, i u smislu svrhovitosti, a ini
se i u smislu pravilnosti, toliko oita da smatra suvinim dalje ju naglaavati. Dizajn svijeta nije mogue objasniti drugaije nego pozivajui se na dizajnera ili, kako ga on naziva, boanskoga Stvoritelja.
Svemir je izuzetno sloena cjelina, a ta sloenost je, s druge strane,
prisutna u tolikoj mjeri da ju ovjek nikada nee moi odgonetnuti
u potpunosti. Znai li to da on pretpostavlja, ili ak tvrdi, da znanost
nee uspjeti otkriti tajne prirode? Bokovi se o tome oituje u odlomku koji slijedi: Ali emu da sve to pojedinano nabrajam? Kakvo
li je poznavanje geometrije bilo potrebno da bi se pronale one kombinacije koje su dale tolik broj organskih tijela, koje su izvele tolika
26 Dodatak, paragraf 552 (str. 260).
27 Bokovi u ovom odlomku ne spominje eksplicitno Boga, no oito je da misli na njega.

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

259

stabla, i cvijee, koje su ivotinjama i ljudima pruile toliko mnogo

stvari potrebnih za ivot? Koliko li je znanje bilo potrebno da bi se
oblikovao jedan jedini list? Kolika je dalekovidnost bila potrebna
da bi sva bezbrojna gibanja koja traju kroz vjekove i koja su tako
tijesno povezana s ostalim gibanjima dovela sve pojedine estice
materije dotle da konano u onom odreenom vremenu proizvedu
onaj list odreene vlastite zakrivljenosti? to da kaemo u vezi s
onim do ega ne dopiru naa sjetila i to je daleko od dohvata teleskopa ili to je tako malo da se ni mikroskopom ne moe zapaziti?
to da kaemo s obzirom na ono to ne moemo razumjeti nikakvim
razmatranjem i to nam nije mogue ni naslutiti, o emu da se i u
ovom sluaju posluim jednom frazom koju sam na nekom drugom
mjestu upotrijebio za dokazivanje iste stvari, nemamo ni pojma da
to neznamo? Zaista samo onaj ne moe uoiti neizmjernu mo, mudrost i dalekovidnost boanskog Stvoritelja, to nadilazi svako ljudsko shvaanje, tko je potpuno umno oslijepio ili je sebi oi iskopao i
otupio otricu svoga uma, tko zatvara svoje ui da ne bi uo neto od
prirode koja svugdje vie svojim snanim glasom, ili ak (zato to ih
ne moe dovoljno zaepiti) unu koljku i bubnji i sve to slui sluhu
razdire, cijepa i upa i odbacuje daleko od sebe.28
On tu, kao to vidimo, nastavlja s tumaenjem dizajna, odnosno, tvrdi da je iva priroda takoer nastala sa svrhom. Opisuje pojavu biljaka, ivotinja i ovjeka naglaavajui koliko je znanje bilo
potrebno da se sve to stvori. Ponovno se poziva na Boga kojeg naziva boanskim Stvoriteljem i pripisuje mu neizmjernu mo, mudrost
i dalekovidnost koje su mu omoguile stvaranje i dizajniranje svemira, kao i svrhovito ureenje ivota u njemu (ovog puta referira na
ivu prirodu). Smatra da je priroda puna znakova Boje prisutnosti, i
da ovjek nema ispriku za ignoriranje tih tragova. Boji dizajn nee
uoiti, smatra Bokovi, samo onaj koji to namjerno ne eli.

28 Dodatak, paragraf 553, (str. 261).

260

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

3. Uspjenost argumenta iz dizajna (u obrani Bojeg

postojanja)
Mnogi autori, osobito filozofi religije, smatraju kako argument
iz dizajna ima odreenu snagu u dokazivanju Bojeg postojanja, a
neki e ak tvrditi da se ovim argumentom zaista i dokazuje da Bog
postoji. Svemir nije mogao nastati sluajno, dakle, nuan je dizajner. Neki autori tvrde kako je istina da je svemir u znaajnoj mjeri
ureen i da je prisutnost dizajnera oita, no to i dalje ne znai da je
dizajner Bog, niti da je rije o kranskome Bogu.29 U Bokovievu
Dodatku moemo pronai vie odlomaka u kojima se opisuje dizajn
svemira, a pored toga on i eksplicitno tvrdi da je dizajner upravo
kranski Bog. Prethodno smo ve naveli citat u kojemu Bokovi
prilino detaljno opisuje stvaranje i dizajniranje svemira. U duhu argumenta iz dizajna Bokovi tvrdi kako je svemir ureen tako da
funkcionira prema odreenim pravilnostima, mislei u prvome redu
na zakone prirode,30 a ujedno tvrdi da je svemir svrhovito ureena
cjelina. Argumentu iz dizajna, kao i svim ostalim argumentima za
dokazivanje Boga, upueni su mnogi prigovori od kojih emo izdvojiti samo glavne.
Prvi prigovor odnosi se na koritenje analogije.31 Svojevremeno se raspravljalo o tome u kojoj je mjeri analogija koju je Paley koristio adekvatna. U analogiji se pretpostavlja kako postoji znaajna
slinost izmeu prirodnih predmeta i predmeta za koje znamo da ih
je napravio ovjek. Meutim, ini se neprimjerenim koristiti analogiju u kojoj se usporeuju dvije razliite vrste predmeta, oni prirodni
s artefaktima. Ako nita drugo, rije je o vrlo nejasnoj slinosti, za
razliku od 'prave' analogije koja postoji izmeu, primjerice, runog i
depnog sata. Analogija izmeu urara i Boga ne zvui ba uvjerljivo.
29 Bilo bi interesantno istraiti kako se u ostalim svjetskim religijama objanjava i rjeava ova
potekoa, no budui da se taj problem ne pojavljuje kod Bokovia i da ta tematika nije usko
vezana uz na rad, mi se neemo uputati u tu raspravu. Inae, filozof koji je iznio moda najvie
prigovora argumentu iz dizajna, ali i ostalim argumentima za Boje postojanje, jest David Hume
(u djelu Dialogues Concerning Natural Religion).
30 Usp. Dodatak, paragraf 551, (str. 260).
31 Usp. Brian DAVIES, Uvod u filozofiju religije, 91-92.

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

261

Bokovi u istom odlomku navodi primjer s okom i satom, to

znai da ili nije o tome razmiljao ili nije smatrao da bi se problem
primjerenosti analogije uope mogao pojaviti. Dapae, Dubrovanin
tvrdi da je Bog taj koji je stvorio i ivu i neivu prirodu i u tom smislu problem primjerenosti analogije kod njega ne postoji.32
Iako o primjerenosti analogije moemo i dalje raspravljati,
injenica je da ona ipak ima odreenu snagu. Tako npr. i sat i svemir, posebice bioloki organizmi u njemu, pokazuju izuzetnu sloenost budui da dijelovi od kojih su sainjeni imaju vrlo kompleksnu
strukturu, to ni znanost ne negira. Pod tim aspektom mogu se dakle
zajedniki promatrati sat i svemir, a drugo je pitanje kako tu sloenost protumaiti/objasniti. Usporedba artefakata i prirodnih predmeta takoer je korisna zbog toga to nam ljudske konstrukcije, tj.
dizajn pomae spoznati kako inteligencija openito funkcionira i to
sve ovjek moe dizajnirati (to nam kasnije moe posluiti za bolje
razumijevanje Bojeg dizajna).33
Drugi je prigovor da postoji teorija koja se suprotstavlja ili ak
pobija argument iz dizajna. Rije je o teoriji evolucije. Mnogi znanstvenici suvremenog doba smatraju kako se dizajn moe savreno
dobro objasniti pomou teorije evolucije i da je Bog u tom kontekstu suvian.34 Na koji se nain pomou evolucije moe potkrijepiti
ureenost svemira? Evolucija je, ini se, dostatna da nam protumai
proces prirodne selekcije po kojoj se dogaa prilagodba organizama njihovoj okolini. Pitanje je samo moe li teorija evolucije predstavljati konano objanjenje ureenosti cjelokupnog svemira ili ona
objanjava samo jedan njegov aspekt, jedan segment? Ukoliko evolucija ne moe objasniti cjelokupnu stvarnost, a ini se da ne moe,
ostaje nam prostor za Boga.
Evolucija, ini se, ne moe objasniti injenicu zato uope
postoje bia tako kompleksne strukture, tj. to i dalje ostaje otvoreno pitanje. Zatim, pitanje je odnosi li se evolucija na sve bioloke
mehanizme ili samo na neke. Na mikroskopskoj razini, primjerice,
32 Usp. Dodatak, paragraf 552, (str. 260).
33 Usp. Alexander R. PRUSS Richard M. GALE, Cosmological and Design Arguments, u: William
J. WAINWRIGHT (ur.), The Oxford Handbook of Philosophy of Religion, Oxford, 2005., 129.
34 Richard Swinburne ne odbacuje Darwinovo objanjenje, no smatra da ono ne moe biti konano.
Usp. Richard SWINBURNE, Is there a God?, Oxford New York, 1996., 63.

262

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

nailazimo na biokemijsku kompleksnost visokoga stupnja koja se

ne moe objasniti prirodnom selekcijom. Neki organizmi razvijaju
se stupnjevito u kraem ili duem vremenskom periodu, no to ne
vrijedi za sve organizme.35 ini se da do sada teorija evolucije nije
ponudila konana rjeenja, to nam i dalje ostavlja prostor za Boga
kao dizajnera.36
Trei prigovor odnosi se na Boga, tonije, na zakljuak o tome
da je dizajner o kojemu se raspravlja u argumentu iz dizajna upravo
kranski Bog. Zato ba kranski Bog, a ne neki drugi? Naime,
netko tko bi i prihvatio argument iz dizajna i pozvao se na dizajnera,
i dalje ne mora prihvatiti zakljuak da je dizajner upravo kranski
Bog.37 Krani mogu odgovoriti na to pitanje tvrdei da je Bog osobno bie koje ima odreene atribute (najee se spominju tri kljuna,
a to su: svemogunost, sveznanje i savrena dobrota) koji mu omoguuju, odnosno 'osiguravaju' dizajniranje. Bokovi, kao to smo
vidjeli, tvrdi neto slino.
4. Suvremena verzija argumenta iz dizajna fine tuning
argument38
Neupitno je da Bokovi zastupa jedan oblik ili verziju argumenta iz dizajna. U suvremenoj analitikoj filozofiji religije moemo nai vie autora koji takoer zastupaju neki oblik argumenta
iz dizajna.39 Pored toga, postoji i suvremena verzija argumenta iz
dizajna koju nazivamo fine tuning argumentom. Smatra se da ovaj
argument ima uporite u znanosti. Fine tuning argument doslovno
moemo prevesti kao argument finog utimavanja. Rije je o tome
35 Usp. Alexander R. PRUSS Richard M. GALE, Cosmological and Design Arguments, 130.
36 Sober navodi kako u odreenim aspektima znanost favorizira evoluciju pred argumentom iz dizajna. Vie o tome vidi u: Elliott SOBER, Philosophy of Biology (second ed.), 36-42.
37 Moda dizajner nije kranski nego neki drugi bog ili bogovi. Budui da svemir izgleda kao
prilino dobro ureena cjelina, moemo se upitati je li mogue da ga je uredio samo jedan Bog.
Neki autori smatraju kako je vjerojatnije da je u dizajniranju, kao to je to sluaj kod ljudskih konstrukcija, sudjelovalo vie dizajnera, odnosno bogova. Zatim, u svemiru postoje i neki nedostaci
pa se moemo pitati je li dizajner mono, odnosno savreno bie kao to ga opisuju krani. Nadalje, to je s problemom zla? Vie o tome vidi u: Brian DAVIES, Uvod u filozofiju religije, 92-93.
38 Suvremenu verziju argumenta iz dizajna, tzv. fine tuning argument, izvrsno je izloio Boran
Beri. Vie o tome vidi u: Boran BERI (u tisku), Filozofija, 2. sv., Zagreb, 2012., 281-288.
39 Ve spomenuti Richard Swinburne vjerojatno je jedan od njegovih najpoznatijih zastupnika.

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

263

da nam suvremena fizika otkriva kako u svemiru postoje etiri fundamentalne sile, a to su gravitacijska, elektromagnetska, jaka i slaba
nuklearna, te da su njihove vrijednosti takve da omoguuju ivot
u svemiru. Kada njihove vrijednosti ne bi bile upravo takve kakve
jesu, ivot u svemiru, posebice ovjekovo preivljavanje, ne bi bio
mogu. Takoer zvui nevjerojatno da su se sile same od sebe ili
potpuno sluajno ba tako poklopile.
Teizam, tj. stav da je Bog taj koji je na optimalan nain utimao meusobno djelovanje sila ini se kao najbolje objanjenje injenice da je ivot u svemiru uope mogu, jer da su vrijednosti sila
drugaije (ili kada bi dolo do minimalnog odstupanja u njihovim
vrijednostima), vjerojatnost za preivljavanje bila bi izuzetno niska
ili ak nikakva. Ovo tumaenje mogli bismo smatrati zakljukom na
najbolje objanjenje, koji nam kae da od svih ponuenih rjeenja,
tj. objanjenja neke stvarnosti, a na temelju relevantnih injenica,
treba izabrati ono koje ima najviu vjerojatnost. Bog, kao onaj koji
je utimao sile na optimalan nain, predstavlja, smatraju teisti, najbolje objanjenje.
Tome u prilog ide i injenica postojanja zakona prirode, tj. regularnosti na temelju koje oni funkcioniraju, to zapravo, zajedno
sa silama, i omoguava ivot u svemiru. Kada bi ti zakoni i njihove
konstante bili drukiji, ivot ne bi bio mogu. To potvruju suvremena fizika i kozmologija. ini se kako je opet jedino objanjenje to
da su oni dizajnirani, jer fizika i kozmologija nam kau da su zakoni
prirode i sile nuni za opstanak, no ne mogu objasniti zato je to
tako.40
Bog je, prema Bokoviu, stvorio cjelokupan svemir i uredio
ga svrhovito, postavljajui u njega ili zadajui mu pritom tono odreene ciljeve koji su potrebni, odnosno nuni da bi ivot uope bio
mogu: Meutim s obzirom na tako veliku mudrost vinjega Tvorca
koji je proveo upravo takav izbor i koji se za sve brine i sve obavlja
svojom moi kojoj se moramo neprestano diviti i koju moramo potovati, moramo jo vie pomiljati na to kako je to sve bilo za nae
potrebe to ih je zaista sagledao onaj tko sve vidi i tko je uspostavio
40 Usp. Alexander R. PRUSS Richard M. GALE, Cosmological and Design Arguments, 131.

264

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

sve te granice, tko preko svega toga utire put naoj opstojnosti i tko
je upravo nas, meu beskonanim brojem ljudi koji su isto tako mogli
postojati, izabrao ve od poetka svijeta i rasporedio sva gibanja to
slue oblikovanju organa kojima se sluimo i osim toga to pridonosi
uvanju i odranju ovog ivota i svim njegovim potrebama i uicima.
Naime moramo zaista najvre vjerovati da je Tvorac prirode sve
to ne samo sagledao jednim jedinim intuitivnim sagledavanjem da
je u svom umu imao sve one odreene ciljeve do kojih nas vode sve
stvari koje vidimo oko sebe.41
Zato je Bog zadao tone i precizne ciljeve koji su se u svemiru realizirali? ini se, upravo zato da bi svemir mogao biti pogodan
za ivot; da ga Bog nije tako 'utimao', opstojnost ovjeka i ivot u
cjelini ne bi bio mogu. Kod Bokovia stoga, ini se, postoji teza
koju bismo mogli interpretirati kao nagovjetaj fine tuning argumenta. Naime, njegovu formulaciju u kojoj istie da je Tvorac prirode
ve od poetka svijeta rasporedio sva gibanja te da brine o uvanju
i odravanju ovog ivota, moemo shvatiti kao svojevrsno utimavanje, odnosno podeavanje uvjeta, tj. svega potrebnoga za ivot
ovjeka, ali i svijeta u cjelini. Nije, naravno, rije o potpuno jasno
i eksplicitno formuliranoj verziji kakvu moemo pronai u suvremenoj literaturi, no zanimljivo je da bismo ono to Bokovi tvrdi,
mogli, barem naelno, potvrditi i potkrijepiti saznanjima i teorijama
iz suvremene znanosti, posebice fizike i kozmologije. Fizika i kozmologija potvruju injenicu da ivot ne bi bio mogu kada svijet ne
bi bio 'natiman' na prethodno opisan nain, no ne mogu u potpunosti objasniti zato je to tako. Ako se sloimo s Bokoviem da je Bog
uredio aktualni svijet na nain da bude pogodan za ivot, osobito
ovjeka, onda imamo rjeenje. Bog je, prema Dubrovaninu, stvorio
zakone prirode i 'utimao sile' kako bi sve to postigao. On je zapravo
stvorio gotovo savren svijet za ovjeka, iako to ovjek nije u stanju
u potpunosti razumjeti ni obrazloiti.
Neki od suvremenih analitikih filozofa religije takoer zastupaju stavove sline Bokovievim, iako su njihova objanjenja puno
razraenija. Svemir, tj. svijet, oito jest ureen, a tu ureenost, tj. di41 Dodatak, paragraf 554 (str. 261).

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

265

zajn, najbolje moemo objasniti pozivajui se na dizajnera, odnosno

kranskoga Boga. Sve su druge opcije i objanjenja, prema njihovu
miljenju, manje vjerojatna.
Richard Swinburne42 i Jack Smart43 istaknuti su predstavnici
i zagovornici suvremenih verzija argumenta iz dizajna. Swinburne,
primjerice, smatra kako argument iz dizajna, osobito u svojoj suvremenoj verziji fine tuning argumenta, moe jo 'jae' potkrijepiti
tezu o dizajneru. Za injenicu da je svemir 'utiman' na takav nain
da omoguava ivot ovjeka, ali i svemira u cjelini, znanost, barem
dosad (to ne znai, kao to naglaavaju mnogi znanstvenici, da to
nee uiniti u budunosti), nije dala konana i definitivna objanjenja. to, drugim rijeima, znai da je opcija Bog i dalje otvorena (tj.
najvjerojatnija).
Zakljuak
Znanost i religija ne moraju biti suprotstavljeni jedno drugome nego se mogu i meusobno podupirati. Vidjeli smo na primjeru
argumenta iz dizajna i nagovjetaja fine tuning argumenta kod Bokovia da znanost, tj. znanosti pojedinano, ne mogu dati konkluzivna, odnosno konana objanjenja vezana za ureenost svemira, ni za
mogunost ivota u njemu, to ostavlja prostor za Boga (i religiju).44
42 Richard Swinburne smatra da se postojanje svijeta i ureenosti koja u njemu vlada ne mogu objasniti putem znanosti nego jedino pozivajui se na Boga. Postojanje ivih bia, posebice ovjeka,
takoer se ne moe objasniti pomou znanosti jer znanost dosad nije ponudila konkluzivna
objanjenja. Znanost ne moe objasniti odakle ovjek jer znanstvena su objanjenja ograniena
na jedan segment stvarnosti, a ne na stvarnost kao takvu, tj. svemir u cjelini. Znanost moe dati i
daje mnoga objanjenja o pojedinim aspektima stvarnosti, no jo uvijek nije otkrila tajne nastanka
svemira ni odgovorila na pitanja zato pojedini predmeti ili cjelokupan svemir uope postoje. Odgovor na pitanje o svemiru kao cjelini moe dati, ini se, jedino religija, i to pozivajui se na Boga.
Vie o tome vidi u: Richard SWINBURNE, Is there a God?, 48-95.
43 Jack Smart tvrdi da svijet izgleda kao da je dizajniran, to nas navodi na zakljuak da najvjerojatnije postoji dizajner. Znanost, naime, taj dizajn ne moe, zbog svoje ogranienosti, u potpunosti
objasniti, stoga je teza o postojanju dizajnera, prema miljenju Smarta, i dalje najizglednija. Vie
o tome vidi u: Jack J. C. SMART, The Argument from the Appearance of Design, u: Jack J. C.
SMART John J. HALDANE, Atheism & Theism, Blackwell, 2003., 21-26.
44 Dominique Lambert doktor je fizike i filozofije, a bavi se filozofijom znanosti. Napisao je knjigu
o odnosu znanosti i teologije. Njegov je stav takoer da znanosti ne mogu doi do konanih
objanjenja svemira kao cjeline te da se stoga u nekim pitanjima trebaju obratiti teologiji. Svrhovitost koju primjeujemo u prirodi takoer nije mogue objasniti pozivajui se na znanosti. Smatra
da se znanost i teologija mogu i 'trebaju' podravati. Usp. Dominique LAMBERT, Znanost i teologija, Zagreb, 2003.

266

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2

Svijet je oito dizajniran, a znanosti nam taj dizajn ne mogu u potpunosti objasniti. Religija nudi objanjenje, pozivajui se, poput
Bokovia, na Boga kao dizajnera, no mnogi znanstvenici odbijaju
teistiko objanjenje. Tako imamo situaciju da ili nemamo konano
objanjenje (kao to je to sluaj s objanjenjem dizajna u znanosti)
ili ne prihvaamo objanjenje (jer ono dolazi iz religije). Bokovi
je ve na poetku svoje rasprave o Bogu rekao da je svijet ureen,
svrhovito i s ciljem (tj. ciljevima), i da je dizajner Bog. Svijet, prema
njegovu miljenju, nije mogao nastati sluajno, ni sam od sebe, nego
ga je Bog upravo takvim stvorio i uredio kako bi ivot u njemu, osobito za ovjeka, bio uope mogu.

A. Golubovi- P. ustar, Znanost i religija kod Ruera Bokovia, 249-268

267

SCIENCE AND RELIGION IN THE THEORY OF

NATURAL PHILOSOPHY BY RUER BOKOVI
Summary
On the basis of the Theory of Natural Philosophy (precisely,
its Appendix) by Ruer Bokovi, the author of the article questions
whether it is possible to justify the theses claiming that science and
religion are not two mutually opposed fields. We shall try to prove it
on the basis of a variant of the argument from design, which is found
in the Appendix. Beside the argument form design, the Appendix offers variants of the cosmological argument, and the argument of the
first non-caused cause, the argument that the actual infinity is not possible, as well as the argument of contingency, which this article will
not consider. The argument from design, especially in its modern
version of the fine tuning argument, whose denotations we also find
in Bokovi, has motivated many discussion among philosophers of
religion and philosophers of science, who from their own perspectives tried to evaluate the strengths of these arguments. Basically, we
can affirm that science and religion can support each other, at least
in some arguments, like in the aforementioned ones by Bokovi.
Key words: Bokovi, argument from design, fine tuning argument.

268

Rijeki teoloki asopis, god. 20 (2012), br. 2