Ceres erated POVIJEST OVJETSKOG SA’ ey Smet Ovim drugim sveskom Giuseppe Lee AU enn ea corme ata ttc Oe uncon ene to Rar UO CUCM Ey ERA ERO RCoun Teeter etchant Te wa la ox Cols Leeson Connor se one ETE Peay Desai dokumenata, Podnaslov ove; Co a cm a ne oes pee TE Myo cl Ea omen erat] autor prikazao suoéavanje Si en oer ee Mee Cee SoS ats sec etes h jeratni ,hladni rat“, eksport sta- UTE OSU Re Beene EE Na Ouch ea tear tat ot rivalstvo s kineskom revoluci- roa NC ANEMONE Cen oe eC eerie htm rene neat CAB SE evar ta Sara Mer oaitcermTn sstcrah se ad COT e em: at eT Deo see UN MT e nt} edie mn tact ts te re Ee rma caeT eT ona ee EM nO TEC POC MomsiclIia Zena niet ve, nacionalistitke dimenzije Poston one ee tretas een ih coo mR ra ane te el BOUIN ctceeter a Sec LOST TIresCoa reac tah Oe Cr eS tse eRe aey ay Te nt reBy eg POVIJEST SOVJETSKOG SAVEZAVZAAVS DOASLALAOS gy pay ARSC IMINO) oa aleeGIUSEPPE ,BOFFA/POVIJEST SOVJETSKOG SAVEZA DRUGI SVEZAKNaslov izvornika GIUSEPPE BOFFA STORIA DELL'UNIONE SOVIETICA 0 Dalla Guerra patriottica al ruolo di seconda potenza mondiale Stalin © Chrustev 19411964 Preveo 5 talijanskoga DANIEL BUCAN Likoona oprema NENAD DOGANGIUSEPPE BOFFA POVIJEST SOVJETSKOG SAVEZA I OD DOMOVINSKOG RATA DO POLOZAJA DRUGE VELESILE STALJIN 1 HRUSCOV 1941 — 1964 »OTOKAR KERSOVANI” OPATIJA;MOTEKA CTOPUSY YuweepsuiteTs ¥ Copyright © Arnoldo Mondadori Editore 1976PETI DIO VELIKI DOMOVINSKI RATNACISTICKA AGRESTJA Krab ugovora s Njematkom U povijesti Sovjetskog Saveza 22. lipnja 1941. potetak je nove faze, datum koji je manje vaian samo u usporedbi s ustankom u listopadu 1917. U éetiti sata ujutro moéne falistitke orudane snage — 191 divizija, od %ega 153 divizije Hitlerove Njematke — iavrSile su napad dué cijele zapadne granice, od Baltika do Crnog mora. SSSR nije trazio sukob: Stovise, n&inio je sve moguée da ga izbjegne. Jedan od vrhovnih vojnih rukovodilaca napisao je kasnije u svojim sjeéanjima: ,,Kao i svaka velika nesreca, rat se oborio na nas iznenada”, Jedan je pisac dodao: ,,Cinilo se da to odavno svi ofekuju, ali... nailo je iznenada poput kakve lavine’’. Sva djela sto su kasnije posveéena tom strahotnom dogadaju desetljecima su ponavljala isto: sila ognja i mata nenadano se oborila na svakodnevne prizore mira, iznena- divéi zemlju koja je ipak u dvadesetogodiSnjem razdoblju prije toga vie no i jedna druga osje¢ala nadolazak novog svjetskog sukoba. ZaSto ju je iznenadio? U Aziji se vodio rat od 1937. U Evropi od prvih dana rujna 1939, kad je Hitler napao Poljsku: Francuska i Engleska odgovorile su na to objavijujuéi rat Njematkoj. Poslije potpisivanja sovjetsko- njemaékog ugovora, SSSR je, medutim, ostao po strani. Smatralo se da je Staljin, koji je tada veé postao apsolutnim gospodarom Sovjetskog Saveza, odvige vjere poklanjao svom ugovoru s Hitlerom. No éini se da nije u tome bitna stvar. Marsal Zukov u svojim sjecanjima to izrijekom nijete, piSudi da nikad nije od Staljina guo ni jednu jedinu izjavu koja bi potvrdivala takav dojam’, Staljin je bio odveé sumnjitav a da bi imao povjerenja u bilo kog partnera ili u neki diplomatski dokument. Razlog je, prema tomu, mnogo dublji: nacisti¢ki napad oznatio je slom Staljinove politike koje je izraz bio ugovor s Njematkom, rugenje kthkog zaslona Sto ga je ta politika bila po- digla kao zaStitu Sovjetskog Saveza.Nevolja se nije ocrtala u jednom danu. Ocrtavala se postupno, ali sve brie i brie, S pofetka je ugovor izgledao kao uspjeh, barem s obzirom na driavne interese Sovjetskog Saveza, SSSR je u posljednjem trenutku uspio ti po strani od poZara Sto je buknuo u Evropi i istodobno kontrolirati sukob u kojem se suprotstavljao Japanu na svojim dalekoistofnim granicama. Glavne kapitalistitke sile Evrope nisu sklopile savez protiv njega, Sega se Moskva bojala; umjesto toga sukobile su se izmedu sebe u tatnom sukobu koji se ukazivao pogubnim za obje strane. Braa propast poliske dréave i ugo- vor s Berlinom omoguéili su Sovjetskom Savezu da lako prisvoji podrugja 3to mu ih je Poljska bila otela 1921. i da ponovo uspostavi svoju vojnu prisutnost u malim baltitkim dravama na svojim granicama’, Ono Sto je u kolovozu 1939. bio puki sporazum o nenapadanju, postalo je mjesec dana Kasnije znaajnim ugovorom o prijateljstvu i sporazumom o granicama. To Moskva ipak nije sprijetilo da proglasi svoju neutralnost u ratu. Ona je neutralna bila i stvarno*, premda su njezini odnosi s Njematkom bili izne- nada postali bolji no odnosi 3 Francuskom i Engleskom’ (Molotov, koji je tada bio predsjedaik vlade, nije propuStao naglasiti to u svojim govorima). Prva ozbiljna napulslina bio je rat s Finskom koji je, polititki i vojno loge zamifljen, zakljugen negativnom bilancom po Sovjetski Savez. To nije sud o sovjetskim zahtjevima, koji su bili umjereni i u tom razdoblju shvat- Ijivi, niti sud 0 ponafanju finskih voda, koje nije bilo ba’ razborito. Poslije tti mjeseca nimalo sjajnih ratnih operacija (prosinac 1939—veljata 1940) Sov- jetski Saver je zakljutio mir zadovoljivSi se sktomnim teritorijalnim konce- sijama (nekoliko vojnih baza i povlatenje granice na Karelijsko] prevlaci) koje ée poslije za nekoliko tjedana na pofetiu nacistitkog napada biti izgubljene*. Medutim, cijena plagena u polititkom pogledu bila je vrlo visoka. U Finskoj je poraz ostavio za sobom goréinu i pothtanjivao je Zelje za revan- fom koje su osnatile masovnu osnovu najiztazitijih antisovjetskih dominant- nih skupina. U svijetu je finski rat bio podlogom za divovsku kampaniu protiv Sovjetskog Saveza i pothranjivao je one snage koje su bile najneprija- teljskije raspolozene. Iskljutenje Sovjeta iz Dru8tva naroda koje je bilo na umoru bilo je samo manje ozbiljna epizoda te kampanie. U Francuskoj i En- gleskoj, usprkos neprijatelistvima prema Njematkoj, vlade i vrhovni stabovi raspravljali su o planovima da se poSalje ekspedicioni korpus u pomoé Fin- cima i da se napadne Sovjetski Savez s leda, bombardirajuéi naftonosna polja u Baku, Naravno, talvi planovi svjedotili su prije svega 0 neoftroumnosti upravljaéa tih dviju zemalja, meta kojima su i dalje bile snatne tendencije Hto su 1938. bile dovele do prohitlerovske kapitulacije u Miinchenu’. No to je bila mala utjcha za rukovodioce Sovjetskog Saveza koji su vidjeli kako * Neutralni karakter sovjetske diplomacije u prvoj fazi drugog svjetskog rata do- veli su w sumnju osim brojnih polititkih polemika i neki povjesnitari. Amerikanac Adam B. Ulam (Storia della politica estera sovietica, 1917—1967, Milano, 1970, str. 405—6) govori 0 pravom ,saveznistvu” izmedu Sovjetskog Saveza i Njematke koje da je trajalo od rujna 1939. do Hipnja 1941, Ta teza, kojn su u cjelini odbacili sovjetski poviesnifari, ne nalazt potvrdi niu analititkim tekstovima posveenim pojedinostima_iz toga, oodru- &a koji su_napisani izvan Sovjetskog Severa. Tako George Ginsbura (The Soviet as a Neutral. 1939—1941 u Soviet Studies, v. 10, br. 1) dolazi do zakljntka za koji smatram da se $ njime valja sloditi: ,Slutheno ponafanje Sovjetskog Saveza... w tom rardoblju nije se mnogo razlikovalo od ponaianja vetine neuttalnih zemalja” (ébéd., str. 52). 8se snova pomalja prijetnja zajednitke fronte svih kapitalistiéiih zemalja, one neprijateljske fronte koju sus toliko napora nastojali onemoguéiti. Spu- tana ugovorom i ratom na zapadu Njematka je ostala po strani. No na stranu Finaca stali su Sjedinjene Driave i fa8istitka Italija, Hitlerova savez- nica, Sve se to dogadalo dok su u toku bila mirovna sondiranja izmedu triju glavnih zara¢enih evropskih silat. ZavrSetak finskog rata do’ao je na vrijeme da otkloni prijetnju Siroke protusovjetske koalicije. No druga éteta veé je bila utinjena. Sovjetski je Savez na svih ostavio pogibeljan dojam vojne slabosti, vece no Sto je stvarno bila. Staljin je to shvatio, te je izveo promjene u najviSim redovima oruéanih snaga (komesar obrane Vorotilov prepustio je mjesto TimoSenku). Zamijenio je tak i Sefa vthovnog staba Sapoinjikova, marsala koji je potjecao iz stare predrevolu- cionarne vojske i koga je visoko cijenio, premda nije imao nikakye odgovor- nosti za vodenje rata u Finskoj (Stovi8e, bio je predlozio drugatiji operativai plan), Staljin je svoju odluku opravdao upravo potrebom da svijet upozori kako Moskva izvlagi potrebne pouke iz onoga Sto se dogodilo’. No bilo je kasno. Prva, na izgled uspjela faza suradnje s Njematkom implicirala je s druge strane brojne negativne posljedice 2a Sovjetski Savez, Sva protufasis- titka propaganda odjednom je u Moskvi prekinuta. Agresija Hitlerove viade vile se nije osudivala, osim posve opéenito, u obliku osuda koje su se mogle investi iz prokazivanja svakog imperijalizma i njegove grabe2ljive naravi: i sam pojam zemlje ,,agresora” napu’ten je kao pojam koji vise ne vrijedi. Nije bilo nikalva iztaza Zaljenja zbog i8eznuéa Poljske, ,neuspjela ploda Ver- sailleskog ugovora”. Molotov je tak nazvao ,,ne samo besmislenim, ved i aloginatkim” rat koji bi za cilj imao ,uniStenje hitlerizma”, izjavljujudi da takva postavka podsjefa na ,,stare vjerske ratove ... w srednjem vijeku”. ,Odgovornost” za izbijanje sukoba a jo8 vige za njegovo nastavijanje Staljin je pripisao Francuskoj i Engleskoj, koje su ,,grubo odbile ... njematke mi- rovne ponude™ Najozbiljnije posljedice oditovale su se u inozemstvu medu protufa- istitkim prijateljima Sovjetskog Saveza, Zbunjenost je bila velika u Komin- teri, koja se morala strogo prilagoditi slutbenim opredjeljenjima sovjetske diplomacije i sovjetske propagande. Borbe Sto suse vodile Kominterna je nazvala ,nepravednim imperijalistitkim ratom”, koji se po znataju ne raz- lileaje od prvog svjetskog rata. Svakako, totno je da je posljednjih mjeseci 1939. i prvih mjesect 1940. narav sukuba bili sve prije no jasna. Bila je to fava keoju sjetiin francuska izxeka naziva drdle de guerre (neobitan rat)". Poslije sloma Poljske vojske su ostale gotovo nepokretne; potraga 2a kom promisima nastavijala se, a suprotstavijene strane ni izdaleka jo8 nisu bile Konatno i neopozivo oformljene, jer se nije moglo iskljutiti iznenadne preo- keete i promjene fronte. § obzirom na to, analiza Kominterne bila je odveé jednostrana, a i dogadaji su je demantitali, jer je zanemarivala antifatistidko raspolozenje najsirih slojeva putanstva u razligitim zembjama* * Godine 1946, poslije pobjede, Staljin je promijenio taj sud izjavivsi da je deugi svjetski tat protiv sila Osovine, za razliku od prvoga, od samog potetka imao naga} antifasistitkog, oslobodilaticog rata” (I. V. Stalin, Soéinjenija, knjiga 3 /16/, str. 9Ta je analiza imala dvije ozbiljne posljedice. $ jedne je strane znatila nagao i za mnoge nerazumljiv zaokret, s napuStanjem pozivanja na ,,narodnu frontu”, na koje se sada gledalo kao na prolaznu i zastarjelu ,,taktiku”. U Kominterni se opet kao previadavajuéi javio sektaiki jezik iz godina prije nacizma: polemika se ustedototila ponovo na socijaldemokraciju i na sve snage centra koje su propovijedale ,,antifasisti¢ki rat”. $ druge strane, poli- titke parole sto su pratile novu promjenu linije bile su nerealistitne i protu- rjetne, a u najboljem slutaju bile su puka agitacija, prema tomu nedjelatne Takav je, primjerice, bio poziy na borbu ,,za okonéanje rata’. Opravdavalo ga se vjerojatno nadom da ée na dugi rok narodi, umorni i iscrpljeni u su- kobu, na kraju svoje nade okrenuti prema Sovjetskom Savezu i komunistima, Koji su ostali izvan sukoba". Ali u stvarnosti trenutka produzavanje neprija- teljstava, koja su mogla iscrpiti suprotstavljene kapitalistitke koalicije, bilo je jedina za8tita na koju je Sovjetski Savez mogao ratunati kao na jamstvo svoje neutralnosti. Staljin je javno odbacivao tu ideju kao puku izmisljotinu »kavanskih polititara”. Privatno je, medutim, i on ratunao na dugotrajan i slozen rat". Prisiljene na promjenu politike, odvojene od svojih saveznika uoti rata, gotovo uvijek progonjene, komunistitke partije u Evropi iu Americi profivijavale se jedan od najmratnijih i najmuénijih trenutaka. Ali ni u Sov- jetskom Savezu stanje nije bilo lako, usprkos olakSanju radi toga Sto se ostalo izvan sukoba, Brojna svjedoganstva ukazuju na nelagodno stanje duha u zemlji. Nema tragova prisutnosti bilo kakvog pronacistitkog osjedaja (kak- vih je bilo u zemljama zapadne Evrope i Amerike). Pa ipak je rijet faSizam bila odstranjena iz polititkog rjetnika: naredbu je birokratski pedantno pro- vodila sluzba cenzure. Erenburg je vrlo totno opisao te mjesece, sjetajudi se kako nije mogao objaviti roman u kojem se govorilo 0 antifatistitko} borbi u predratnoj Francuskoj'*. Oni koji su i dalje u hitlerizmu vidjeli neprijatelja osjecali su da se na njih gleda s podozrenjem: neki su bili i uhapSeni. To su razlozi s kojih su mnogi od onih Sto i danas smatraju da je ugovor s Nj matkom bio neizbjeZan, s pravom Staljinu predbacivali zbog ,polititke i psi- holoske atmosfere” stvorene oko toga ugovora'’. Nelagodu su osobito osje- éali intelektualci: neki pisci su to povjerili samo tajnim stranicama, koje ée se otkriti tek mnogo godina kasnije. Dramaturg Vi8njevski, direktor nj Zevnog tasopisa, zabiljezio je u svom dnevniku: ,,Mrznju prema pruskoj vo- jarni, prema fa8izmu ... imamo u krvi... Ali sada smo prisiljeni da Sutimo”. Konstantin Simonov je kasnije komentirao: ,Otitovalo se nefto vrlo nega- tivna u moralnom pogledu”. Bijeg iz nelagode trazio se u taumatur$koj vieri u mudrost vode, to jest u odustajanju od pokuSaja da se shvate stvari. Diplomacija nikad nije bila toliko ,,tajna” u ofima naroda, toliko obvijena avelikim misterijem” koji — kako je jednom Lenjin bio rekao — stvara Klimu popodnu za ,,napredovanje ratova””®. 3.). U Kasnijoj sovjetskoj_historiografiji susrecemo posve drugatije ocjene. Zekdjutke do kojih se danas doflo u Sovjetskom Savezu najbolje salima zaldintek izesen w jednom od najnovijih i najpouzdanijih djela (IVMV, kniiga 3., str. 8.): Rat su kao imperijali- sti8ld, osvajatki, nepravedan rat zapotele glavne zaraéene strane; potom, zahvaljujuél sve Sirokih madnitkih masa u borbi protiv hitletovskih tlatitelja, zadobijao je antifasistigki i oslobodilatki znaés)”. 10Staljinove sheme i pogretke Najte#i udarac sovjetskoj politici neutralnosti bila je iznenadna i neo- &kivana kapitulacija Francuske poslije prve velike njematke ofenzive u pro- Ijege 1940, PoSto se francuska vojska raspala, cjelokupni odnos politikih i vojnih snaga u Evropi se promijenio. Na kontinentu se Sovjetski Savez naSao sam nasuprot Njematkoj. Na zapadu je jedina sila suprotstavijena Hitlera bila Velika Britanija, zatvorena na svom otogju, gdje je Churchill zamijenio Chambetlaina na gelu viade: zratnu bitku izmedu Engleza i Nijemaca toga jeta u Moskvi se pratilo sa zanimanjem i velikim po8tovanjem prema Veli- koj Britaniji, Danas znademo da je do prvih potajnih otitovanja Hitlerove nakane da nacistitke snage oktene protiv Sovjetskog Saveza doflo upravo tih tedana®. Premda nije znala za njih, sovjetska je vlada poturila uévrstiti svoje pozicije anektirajuéi Estoniju, Letoniju i Litvy, prinudivsi Rumunjsku da joj prepusti Beserabiju i sjevernu Bukovinu, i napokon primijenivsi u zemlji prve mjete militarizacije rada™, Sovjetska diplomacija nije ostala neaktivna. Kad je Hitler okupirao Dan sku i Notvesku trafila je da se podtuje Svedska neutralnost. Tratila je podr- vier u Turskoj, premda se ta zemlja trudila manevrirati izmedu raznih sila u sukobu, te je, u sklopn toga, nastojala jo$ od 1939. dobiti jamstvo od vlad@ u Londonn i Parizu. Jedna od najvetih predaosti 3to ih je Moskva dobila sovjetsko-njematkim ugovorom bila je moguénost da potvrdi svoj utje- caj 11 istotnoj Evropi koju se smatralo sovjetskom ,sferom sigurnosti”. No Zim se rijefio Francuske, Hitler se osjetio mnogo slobodnijim da te krajeve stavi pod svoju kontrolu, To je bilo prvo grubo otitovanje ptezira s kojim je, osnazen svojim pobjedama, mislio da se mo%e odnositi prema interesima svog ruskog partnera, Izmedu kolovoza i rujna 1940, u dogovoru s fatistit- kom Ttalijom, koja je u meduvremem bila ufla u rat na njezinoj strani, vlada u Berlina je prekrojila kartu Balkana, dodjeljujudi rumunjsku Dobrodu Bugarskoj, velik dio Transilvanije Medarskoj i ponudivi svoje ,,jamstvo” onome &to je ostalo od Rumunjske, koju su ubrzo okupirale njezine trupe. Njematke su se snage po&ele rasporedivati iu Finskoj. Skloplien je trojni ugovor izmedu Njematke, Ttalije i Japana. Obrut oko Sovjetskog Saveza se steza0. Stanje na Balkanu i u Finskoj bilo je oStrim razlogom sporenja 2a Molotovlieva posjeta Berlinu mjeseca studenog. Njegovi razgovori s Hitlerom { Ribbentropom nadugaéko su opisani. Nijemci su pokuSali nasamariti Sovjeta, predstavljajuéi mu Veliku Britanija kao veé dotuenu i nagovarajudi ga da sudjeluje u podieli ostataka njezina imperija; Sovjetski bi Savez trebao svoje ambicije usmieriti prema Perzijskom zaljevu i Indiji. Molotov je na to ostao hladan, Nije pokarao nikakva zanimanja za te neobitne ponude. Raspravljao je samo 0 istofnoj Evropi. Tzrazio je nezadovoljstvo zbog njemaékih poteza. Cak je, on koji obigno nikad nije bio odveé duhovit, uspio biti ironiéan s Ribbentropom, kad su obojica bili prisiljent sidi u skloniste radi prijetnje bombardiranjem. Tada je izrekao jednu od svojih rijetkih duhovitosti koje su ostale glasovite: ,,Ako je s Engleskom gotovo, za8to se onda nalazimo ovdje pod zemljom?”, Posjet je bio potpun neuspjeh. 11Kad je Molotov pofao u Berlin, Hitler je u stvari veé bio odlutio da napadne Sovjetski Savez. Prema njegovim naredbama planovi za invaziju bi su u faci uanapredovale razrade, Fiihrer je svojim generalima kazao da moraju nastaviti posao neovisno o rezultatima” razgovori sa sovjetskim predstavnikom". On je 18. prosinca odobrio plan operacije: bio je to gla- soviti plan ,,Barbarossa”. Pripreme za napad morale su otpoteti ,smjesta”, tamo gdje nisu bile ,,veé otpotete”, i morale su se zavi8iti do 15. svibnja®. Unistiti Rusiju i drustveno-polititki sustav koji se u njoj bio potvrdio odu- vijek je bila Hitlerova ambicija: napisao je to na potetku svoje karijere u knjizi Mein Kampf. Nikad to nije odveé tajio u svojoj propagandi kad. se borio za viast. A ni 1939. nije odustao od toga: samo je privremeno odu- stao od te namjere radi taktitkog opreza™. Sada je smatrao da je dostatno jak da prijede u akeiju. Sovjetski su rukovodioci, dalde, imali radi fega biti na opreza. Tu se nameée niz pitanja, Jesu li bili obavijedteni o neprijateljskim planovima? Jesu li ih slutili? Od 1956 — to jest od kada su Staljinovi postupei po prvi put javno kritizirani — moida ni jedno pitanje u Sovjetskom Save nije bilo ravno tom predmetu strastvene polemike. Ne samo da je to pitanje u nacionalnoj svijesti imalo veliku vainost, veé su tasprava o njemu stalno snova poticala proturjetna svjedotanstva protagonist Hidlerova odluka otvorila je u Evropi koja je bila u ratu strahovita igrw utroje: Njematka na vrhunco svojih ratnih trijumfa, Engleska stegnuta u smrtonosni obrué, Sovjetski Savez sve izoliraniji. Istina, ne mo%emo raz miSljati o tadainjim odlukama s naSim danaSnjim znanjem, kad su sve karte u igri otkrivene. Po§to smo postavili tu premisu, mogemo ipak formulirati neke sudove. Tajnost je bila bitna komponenta njematkih planova, buduéi da je iznenadenje bilo vaian uvjet za operaciju koja je trebala, prema Hitle- rovim stratezima, unistiti sovjetski otpor jednim jedinim ,udarcem malja” za samo nekoliko tjedana, najvige za’ nekoliko mjeseci”. Prema tomu, ne samo da su prave Hitlerove nakane bile skrivene, veé je i primjena njegovih na- redaba bila pracena akcijom kamuflaze, tako da ostavi dojam kako nacistitke strategija za oshovni cilj ima iskreavanje u Veliko} Britaniji. Sovjetski su se autori pozivali na tu kampanju ,,dezinformiranja” da bi objasnili tragitne po- greske w ragunici 8t0 ih je potinila Moskva™. To nije bag uvjerljivo oprav danje, Hitler je radio svoj posao: njegove buduée Artve su trebale osujetiti njegove planove. Prikriti pripreme za napad uostalom nije bilo jednostavno. Odnosi izmedu Moskve i Berlina pogorgavali su se. Sovjetske note, koje su nastojale produziti pregovaranje Sto je bilo prekinuto Molotovijevom posjetom Ber- linn, ostajale su bez odgovora. Napetost na Balkanu je rasla. Osobito je te8ko bilo prikriti golemu koncentraciju njematkih snaga na istoku, to je bilo potrebno zbog invazije. Kad su, dakle, Sovjeti naslutili Hitlerove poteze? Sudeéi po znatajnim izvorima, medu kojima je i matal Golikov, tadatnji def tajne sluzbe, naslutili su ih 1940. godine, to jest otprilike u isto vrijeme kad je i amerika Spijunaza raspolagala s prvim informacijame”. Stedinom te godine znali su da njematko Ministarstvo transporta mora vrhovnom Stabu pod- nijeti izvjeiée 0 sposobnosti Zeljeznice da prebaci trupe sa zapada na istok. 12Dvadeset i petog prosinca primili su prvi iscrpan izvje8taj o planovima za napad. Te tajne informacije postajale su sve preciznije povevsi od veljate 1941, kad su i nacistitke pripreme postale intenzivnije: Spijunaza je javila da je iskrcavanje u Englesku odgodeno za sviSetak rata protiv Sovjetskog Saveza™. Veé u srpnju 1940, poteli su stizati prvi znaci s granice o dolasku novih divizija s droge strane granice. U sijetnju uzbune su bivale sve te8ée: i izvidacki su avioni sve teS¢e povrjedivali sovjetski zratni prostor". U ofujleu 1941. doslo je do prvog diplomatskog upozorenja: ameritka je vieda obavijestila sovjetskog ambasadora Umanskog o vijestima s kojima je raspo- lagala u vezi s njematkim planovima. Od toga trenutka dotok obavijesti postao je sve postojaniji. Stoga se mode ustvrditi — kako su to utinili maréal Bagramian i brojni drugi sovjetski izvori — da je bilo dostatno podataka za ispravno procjenjivanje stanja®. Ali te se informacije u Moskvi dotekivalo sa skepsom. ,Ne mo%e se u svemu pouzdati u Spijunaiu” rekao je Staljin Zukovu, koji je tada bio natelnik generalitaba, kad je rat vet neposredno predstojao®, Narayno, nije bilo Iako snaéi se. Zajedno s takvim vijestima bilo je i onih koje su se mogle tiniti znakom za suprotno. Sve u svemu, razliditi protagonisti bitke koja se vodila — japanska vlada i sama britanska tajna sluzba, koje su taspolagale analognim informacijama — nisu znali predvi- djeti Sto ce se dogoditi®. Ipak, ni to nije dostatno opravdanje za Moskvu. Osobito stoga $to su pogre’ne procjene u Tokiju i Londonu takoder bile uvjetovane sovjetskim ponaSanjem. Potom i stoga Sto je 2a SSSR pogretka imala neizbje#no fatalne posljedice. Sposobnost vode stavija se na kuSnju uprayo u takvim neprilikama. Staljin ée znati biti veliki ratni voda. Ali godine 1941. to nije bio. Do zadnjeg je trena odbijao povjerovati da se Njemavka stvarno priptema da napadne SSSR a da prije toga nije sredila raéune s Engleskom. Sovjetski su mu autori osim toga predbacili da je pre- cijenio Hitlerov oprez, zanemaruju¢i moguénost da avanturist u njemu pre- vlada nad dréavnikom®, To je ispravna zamjedba. Kao $to ée kasnije doga- daji pokazati, Fithrerova odluka bio je potez hazardera. Staljin, kao uostalom japanski vehovni Stab, nije vjerovao da ¢e se nacistitki voda upustiti u rat na dvije fronte. Neto drugo je potcjenjivao u svakom slutaju: dojam slabosti §to ga je ostavljala njegova politila od 1937. nadalje. Danas znademo da su procjene o sovjetskoj snazi, Sto su ih pripremile njematka Spijunaza i njematka vrhovna komanda, bile posve netotne™: tu je bila pogtetka koje je Njematka skupo platila. Ali to je bilo pogresno uvjetenje koje su u to vrijeme i druge vlade i drugi vojni strutnjaci. Staljin je procjenjivao finjenice posve shematski. I kad je poteo mis- liti da é rat s Njematkom prije ili kasnije biti neizbjeZan (indikacije o tomu n&dale su se u proljege 1941: doputtenje sto ga je on osobno dao Erenburgu da se objavi njegov antinacistitki roman; zabrinut govor od 5. svibnja novopromoviranim oficitima vojnih ‘kola, kojega cjeloviti tekst, medutim, ne poznajemo, vet samo opretne se¥etke”), ostao je uvjeren da do sukoba neée doéi prije proljeéa ili Ijeta 1942*. Sve pogibeljnije simptome, ukljuéujuéi i koncentraciju njematkih trupa na granicama, on je tumatio kao 13psiholoski pritisal, kao Hitlerovu ucjenu, kojom je odlutio prisiliti ga na jo neke ustupke. Staljin se spremao pregovarati o tim eventualnim zahtje- vima”. Strahovao je samo da neka neprijateljska ,provokacija” ili kakav brzopleti sovjetski potez ne poremete njegove raéune. Stoga je doslo do stal- nog zakanjavanja u poduzimanju potrebnih mjera opreza i do naredbe da se ne puca na njematke avione koji su u sve veéem broju i sve dublie prodi- rali u sovjetski zraéni prostor (od sijetnja do lipnja bilo je 152 izvidatka eta, a na kraju su ulazili i do 150—200 kilometara u dubinu sovje ztanog prostora). Cak se i pilote koji su bili prisiljeni na slijetanje i koji su uhvaéeni s dokazima o njihovu §pijunskom éinu spremno oslobadalo zajedno s njihovim avionima”. Drugi dio Staljinove sheme bilo je nepovjerenje prema Engleskoj (nje- matki general Jodl mogao je ak govoriti o ,,patolokoj mrénji™). Prema sovjetskoj historiografiji, Molotovijevo putovanje u Berlin omogucilo je rukovodiocima u Moskyi da shvate kako se nije moglo ofekivati nikakav sporazum izmedu Britanaca i Nijemaca®: to vjerojatno proizlazi iz nenavede- nih arhivskih izvora, jer nema objavijenih dokumenata koji bi to potvrdivali. Ako je i bilo tako, Staljin je iz toga izveo pogresan zakljutak. Zaokuplienoj njezinom strahotnom igrom, Engleskoj je, prema njegovu mi8ljenju, bilo po- trebno da i on Sto prije bude uvuten u rat protiv Njematke (a ta se potreba uistinu i osjecala u Londonu), kako bi se moda poslije nagodila s Hitlerom njemu iza leda (danas shu2bena povijest medutim priznaje da takva hipoteza 1941. vise nije bila utemeljena, s obzirom na oStrinu sukobe"). Staljinova sumnja dijelom se odnosila i na Amerikance. On je stoga iza svih upozo- renja Sto su mu stizala s te strane vidio himbene nakane. U vezi s protu- rjetnim vijestima to su se javijale u engleskom tisku jednog je dana rekao Zukovu: ,,Pogledajte, pokuSavaju nas zaplasiti Nijemcima a Nijemce nama, huSkajuéi nas jedne protiv drugih’*. Ozito se évrsto dréao iskustva stetenog izmedu 1938. i 1939. Prema Amerikancu Harrimanu koji ga je poznavao, na nj je imalo utjecaja i sjecanje na 1914, kad je car dopustio da ga njegovi zapadni saveznici nagovore da se angayira protiv Njematke i Austro-Ugarske*. Sputana diplomacija Svjedotanstva se slazu o tomu da je Staljin bio syjestan nedostatne sovjetske pripremljenosti za rat. Poslije ugovora ito ga je sklopio s Hitlerom, Njematka je akumulirala vise snage no Sovjetski Savez. Veé 1938, s osva- janjem Austrije i Cehoslovatke, njezin je industrijski potencijal postao veti od sovjetskog. Potom, So zabvaljujuci ratnim ofenzivama, Sto zahvaljujudi prisilnim savezniStvima, sile Osovine su zagospodarile cijelom kontinentalnom Evropom, izuzimajuéi SSSR. U usporedbi s 1. rujnom 1939, kada je poteo rat, 1 lipnja 1941. njemagka vojna sila bila je vie nego udvostrutena i mogla je raunati na bogato ratno iskustvo', Usprkos velikim naporima ulozenim oso- bito poslije sulkoba s Finskom, sovjetsko naoruéanje i planovi bili su, pak, u zaostatku. Vojska je bila u fazi reorganizacije. Znatajne vojne konferencije 14codréane krajem prosinca 1940. i kasnije operativne ,,igte” Sto su ih genetali provodili na kartama, dali su korisne, no ipak ne odveé ohrabrujuée rezul- tate”. Staljin je stoga bio opsjednut idejom da po svaku cijenu odgodi trenn- tak sukoba, i — dodaje Zukov — uvjerenjem da u tomu moze uspjeti. No to ofajnitko htijenje i to uvjerenje smanjivali su njegove sposobnosti pro- cjene, Vodeéi brigu o tomu da protivniku ne pruii izliku za napad, zakas- nio je s neophodaim obrambenim mjerama, Sto je jo’ vise isticalo nepriprem- Tjenost. zemlje. Stovike, njegovo ponakanje je na kraju ispalo popustljivo ondje gdje bi moida, kako je to zamijetio admiral Kuznjecov, samo odluéan stav bio mogao navesti Hitlera na oprez: Saci koja ti prijeti — kate ukratko admiral — mora’ odvratiti podiiuéi i sim Saku® Manogo se raspravljalo ne bi li se utvrdilo treba li tu kratkovidnost pripisati samo Staljinu. Ima ih koji su istaknuli da i drugi rukovodioci snose dio krivnje. Sam se Zukoy u svojim sjeCanjima kaje Sto nije utinio vie da uvjeri vodu u neposrednost opasnosti®. No na to su fatalno utjecali Staljinov natin vladavine i atmosfera koju je taj natin stvarao. Samo je Staljin ras- polagao evim tajnim informacijama: ni njegov vrhovni Stab niti ministar obrane nisu uvijek bili upoznati sa svim takvim informacijama. On je isto tako bio jedini koji je mogao izdati vaine naredbe. Nikad nije bilo kolegi- jalnog savjetovanja sa svim vojnim vodama da bi se zajednitki raspravili podaci s kojima se raspolate!. Staljinove sheme i njegova samouvjerenost uvjetovali su postupke i njegovih najvi8ih suradnika. Molotov je u veljati 1941. iznenada prekinuo Zukovljevo izvjeStavanje da bi mu rekao: ,,Sto, vi mislite da emo se uskoro morati boriti protiv Nijemaca?” U lipnju, uodi napada, bio je jo$ kategoritniji: ,Samo bi nas Indl mogao napasti”. Uzne- mirene generale Zdanov je podsjeéeo na Bismarcka, na prvi svjetski rat, a nemoguénost da se Njematka bori na dvjema frontama i govorio da su zaraéene sile odveé anga%irane na zapadu da bi se Sovjetski Savez trebao bojati: uostalom, 22. lipnja, kao ni drugi Ganovi viade, ni on nije nigta slutio i nalazio se na odmoru na Crnom mora. Sto nize na hijerarhijskoj Ijestvici to je strah da bi se moglo pogrije- Siti ili naiéi na srdzbu Sefova bio sve vedi. Generali su svi do posljednjeg Hivjeli opsjednuti nastojanjem da izbjegnu_,,provokacijama”. Premda je tepre- siyni val iz 1937—38. bio profao, u Moskvi je i dalje bilo pojedinih, ali ozbiljnih, slutajeva hapSenja: u to vrijeme zatvoreni su zapovjednik zratnih snaga Smukkjevit, Spanjolski horac, bivi chargé d’affaire u Parizu Ivanov, koji je bio odveé veliki antinacist, komesat za municiju Vanikov®. Nitko se nije ni usudivao izloditi Staljinu gole i sirove dinjenice. Novosti su — otkrio je kasnije HruSéov — ,,izno8ene sa strahom a procjenjivane suzdréano”. Ru- Kovodioci tajne sluibe, tak i kad su iznosili egzaktne podatke o njematkim potezima, iz opreza su im iskrivijavali znagenje tumatenjem zatinjenim u dubu indikacija Sto su dolazile odozgo. Znademo da su se tako ponaéali kako Golikov tako i admiral Kuznjecov, a osobito ambasador u Berlinu Dekanozov. Pa ipak je ak i iz njihovih izvjeka bila ofita agresivnost nje- matkih priprema’. Sto se oluja vise priblizavala ti visoki rukovodioci, jed- nako kao i obifan gradanin, sve vise su polagali vjere u mudrost vode. Za- 53} aa ipovjednici su oekivali upute, Pottinjenima koji su ga pitali 8to se dogada, marval Kulik je rekno: ,,To je visoka politika, nije to stvar za naSe glave”’. Kulik je bio jedan od najogranigenijih staljinista. Ali i tako osjetijiv pisac kakav je bio Vnjevski govorio je Erenburgu: ,,Staljin te stvari zna bolje od nas’, Staljinove pogresne procjene sputale su njegovu diplomaciju. Jedini pravi uspjeh u tom razdoblju postignut je u ravnju 1941, kad je stavijen potpis na sporazum o neutralnosti s Japanom. Taj sporazum, medutim, nije kasnije sprijetio Tokio da i on napadne Sovjete; no ipak je dijelom olaksao tezak poloaj Sovjetskog Saveza. § Njematkom je Moskva jo8 u sijeénju 1941. zakljutila ekonomski sporazum zasnovan na razmjeni sirovina za nje- matke strojeve i uredaje: za Berlin to je vet bio dio obmane kojoj je cilj bio da ubla#i sovjetske sumnje, te su Nijemei gotovo odmah poéeli zanemarivati pre- uzete obveze (koje je pak sovjetska strana slijepo ispunjavala sve do 21. lipnja). SSSR se pokuSao isto tako suprotstaviti Hitlerovim koracima na Balkanu: isticao je osobito svoj interes za polo%aj Bugarske*. Kad je nacis- titki voda, medutim, odlutio intervenirati u Grékoj i u Jugoslaviji, ujegove su trupe uile i u tu zemlju uz suglasnost vlade u Sofiji. Petog travnja 1941 SSSR je uglavio ugovor o prijateljstvu i nenapadanju s Beogradom koji je pokazivac da se Zeli oduprijeti Hitleru: ali dan poslije toga njematke su trupe upale u Jugoslavija a da Sovjeti_nisu uspjeli ai protestirati. Stovie, tjedan dana kasnije, kad je japansii ministar Matsuoka odlazio iz Moskve, Staljin je dofao osobno ispratiti ga na kolodvor (§o je bio potez posve neuobitajen za nj) kako bi iskoristio priliku da jasno i javno japanskim gos- tima i njematkim diplomatima pokale svoju volju da ,,ostana prijatelji””. $ druge strane doilo je do neznatnog napretka u odnosima s Amer kom; ali u odnosima s Engleskom nije bilo gotovo nikakvog. Ugledan sovjet- ski povjesnitar zamjerio je Stalfinovo} viadi da u proljeée 1941. nije poduzela nuine i moguée korake da veé tada pokrene proces sporazumijevanja sa zapadaim silama®: premda je taj glas u Moskvi ostao osamljen, sud je oprav- dan, Mote se samo dodati da engleski ambasador, laburist Stafford Cripps, 1 svom odveé otvorenom nastojanju da Moskvu privede na svoju stranu, nije olakSao stvari, jer je samo poticao ,bolesnu nepovjerljivost” Staljinovu: Cripps je u konteksta opéih pritisoka $to ih je tada vrSio na sovjetsku viadu pokvario ak i utinak glasovite poruke kojom je Churchill 3. travnja upo- vorio Staljina na pokrete njemackih trapa®. Vojna nepripremljenost Veé smo vidjeli kako se vojnu slabost Sovjetskog Saveza moze dijelom objasniti Staljinovom opsesijom da izbjegne komplikacije s Njematkom. Stoga valja izbliieg razmottiti u emu se ona sastojala: to Ge nam omoguéiti da bolje razumijemo u kakvim se uvjetima SSSR suotio s eatom. Osnovni uzrok bio je u izgubljenom vremenu i u Steti Sto ju je nanio staljinski ,teror” iamedu 1936. i 1939: golem kasniji napor samo je djelomice nadoknadio 16zakaSnjenje®. Tomu su se pridrutile pogretke Sto ih je izazvao pretjeran oprez. Oklopne formacije bile su u fazi obnove posto su pogreino bile ras- puStene. Zrakoplovi i tenkovi novog tipa tek su poéeli silaziti s montane vipce i stizati u jedinice: predstavljali su samo 18 i 21% od opreme, ali osoblje jos nije imalo vremena priuditi se 2a njihova opotrebu’!. Naredba za gradnju 190 aerodroma u pozadini vjerojatne zone operacijé bila je izdata u veljadi 1941: gotovo ni jedan nije bio dovrSen do ljeta. Sustav utvrdenja na granici bio je poremecen. Prepreke na novim granicama, koje je SSSR dobio 1939. i 1940, bile su daleko od toga da budu izgradene, a prepreke na starim granicama bile su dijelom demontirane upravo zato da bi se ubr- zala izgradnja nove linije. To su bile glavne manjkavosti u obrambenim dis- pozitivima, ali ni slika naoruZanja nije bila nigta bolja. Mitraljeza je bilo relativno mnogo, ali je nedostajalo osobnog automatskog oruija. Artiljerija, nekadagnji ponos stare ruske vojske, bila je dobra, esto bolja od njematke, ali nije bilo mehanitkih prijevoznih sredstava. Oprema za veze bila je vrlo oskudna — i to ée biti jedan od nedostataka koji ée se na potetku neprija- telistava osobito osjetiti. Zalihe su bile oskudne: dok su ito se tide Zita ionosile kolitinu potrebnu za Sestomjesetnu opskrbu vojske, Sto se tite sito- vina, bile su posve nedostatne®. Bilo je i pogretnih strate%kih procjena. Poslije uklanjanja titave ko- mandne jezgre oruzanih snaga 1937, sovjetska vojna misao dotivjela je dugotrajan zastoj*, Ne ulazeci u pojedinosti, mode se re¢i da je glavni proma- iaj bio u tomu Sto se naglasak stavio gotovo iskljutivo na ofenzivne opera- cije, zanemarujuéi probleme obrane, a osobito dugotrajne obrane, to jest problem povlaéenja, manevara u cilju izbjegavanja opkoljavanja. Ta nebriga bila je velikim dijelom posljedica staljinskog propagandistitkog triumfalizma, koji se otitovao upravo woti rata a koji je u Voro8ilova imao glavnog glasno- govornika. Kad bi se netko usudio napasti SSSR — stajalo je u pravilima sluzbe oruzanih snaga 1939. godine — dotekao bi ga ,,razoran udarac”: rat Bi se vodio na neprijateljskoj teritoriji i s ,malo prolivene krvi”; sovjetska bi vojska bila ,,najofenzivnija od svih ofenzivnih vojska". Premda se frazu 48 malo prolivene krvi” kritiziralo vet poslije krvavog iskustva u Finskoj, ta euforiéna postavka jo uvijek je ostavljala traga u vojnim planovima i tesko da je pripremala psthologiju vojnika i gradana na stvamne Zrtve Sto é ih rat od njih kasnife zahtijevati. U sjeéanjima protagonist i u povijesnim radovima raspravijalo se 0 tomu je li postojao barem jedan sovjetski plan za sluénj agresije. Danas iz najautoritativnijih izvora proizlazi da je takev plan postojao. Ali, buduéi da je bio kaotitno razraden, slabo su ga poznavali tak i zapovjednici vrlo viso- kog tanga, a i sadréavao je bitnih nedostataka. Glavni je bio u tomn Sto plan nije predvidao moguénost iznenadnog napada brojnih snaga. Usprkos iskustvu Evrope i premda je i sim Staljin jo8 od 1936. izra%avao miljenje da se ratovi danas vite ne navjeSuju, veé zapotinju”™, sovjetski su rukovo- dioci u svojim predvidanjima uglavnom ratunali s poprilitno tradicionalnim potetkom operacija s ultimatumom, granitnim sukobima, upotrebom redov- nih jedinica Sto éc ostaviti vremena 2a mobil i za rasporedivanje zna- &jnijih snaga. (Prema Zukovu, vshovni Stab nije ni slutio o ,planu Barbs. 2 Povijest Sovjetskog Saveza, ITrosa”, premda ne iskljutuje da je Spijuna%a znala za nj). Zajedno s teorijom ivi ta je pogre8na koncepeija bila uzrokom premjeitanju depozita odveé blizu granicama'*. Jedna druga pogretka imala je ne manje teike po- sliedice. Dok je vthovni Stab predvidao da ée glavni udar eventualnog napada uslijediti od onog bjeloruskog podrutja Sto ga Sovjeti zovu Polesjem (a u zapadnjatkoj je literaturi poznato kao ,,motvare Pripjata”), dalde u smjeru Moskve, kako se stvarno i dogodilo, Staljin je nasuprot tomu inzistitac uka- zujuéi na glavni pravac na jugu, prema bogatstvima Ukrajine: operativni dis- pozitivi premjeSteni su u skladu s tim pogretnim predvidanjem®. Cak ni sve mjere Sto su ih predvideli planovi nisu bile na vrijeme poduzete. Od travnja do lipnja 1941. napetost je bila sve alarmantnija. De- pete Sto su ih slali granitari, a koje su danas objavlene, impresionizaju: upo- zoravale su. na koncentraciju trupa i sve veéi broj njematkih letova”. Krajem travnja 1 potetkom svibnja stizali su u Moskvu brojni izvjedtaji koji su upozoravali na vrlo skori napad: najvazniji je bio iavjeStaj Rikarda Sorgea, slasovitog i dragocjenog sovjetskog agenta koji je bio u kontaktu s njemaé- kom ambasadom u Tokiju, i koji je dao sve bitne informacije o planu na- pada". Tz istog su razdoblja jednako zabrinjavajuéa izvjeSa vojnih ata’ea u Njematkoj i u Vichyju, Voroncova i Susloparova. Neki tipograf komunist u Betlinu doturio je sovjetskim diplomatima tak i posve nedvosmislen konver- zacioni_rusko-njematki prirutnik pripremljen za okupacionu vojsku”. U lipnju je razmjestaj nacistigkih snage uglavnom bio okonéan: sredinom mje- seca potele su zauzimati polazne polotaje. $ druge strane granice Soy mogli nou Guti brujanje motora i promatrati kako se iste prolazi u minskim poljima na juris. O moguénosti neposredno predstojeéeg sukob2 otvoreno se respravijalo u diplomatskom koru u Moskvi: 0 tome su govorili fale i putnici ji su stizali iz Njemaéke. Medunarodni tisak bio je pun glasina i pretpostavki. Gorko iznenadenje napada Sesnaestog svibnja Staljin je preuzeo predsjednistvo vlade, dodjeljnjuéi Molotov mjesto potpredsjednika i ministra vanjskih poslova. Po prvi put je prevzimao takvu funkeiju, jer je do tada upravljao zemljom noseéi samo naslov generalnog sckretara partije. Motivi za to nikad nisu objavijeni: vijest © tome pale je primljena kao anak ozbilinosti trenutka. Nepredviden doga aj nekoliko dena kasnije ponovo je pobudio Staljinove sumnje prema Engle- : Hess, Hitlerov zamjenik, prebjegao je u Skotsku i predao se Britan- ima predlafuéi mir. Hitler ga je proglasio Indim. Rukovodioci u Moskvi, medutim, vidjeli su u toj epizodi zatetak nove urote iza svojih leda*. Stalfin je sve do kraja osteo slijepo pri rosuivao dogadaje. Povukao je netoliko kone Zen shemi prema kojoj je ih poteza prema Nijem- * Toi u Hstopada 1941, kad se sastao s prvom anglo-amerifkem misijom koja je dola u Moskvu, Staljin je od’ britanskog predstavnilea, lorda Beaverbrook, zatraZio ob- jalnjenje u veri sa slufajem Hess. Zanimljivo je da sovjetska historiografija ni do danas nije prihvatila onu interpretaciju toga dogadaja koja je na Zapadu najrasirenija i koja ‘smjera tomu da se njegovo politiéko znaéenje umanji (vidi James Douglas Hamilton, 18cima i i2veo nekoliko diplomatskih sondaéa kako bi ih naveo da kaiu ito hoée. Najpoznatiji je bio kominike TASS-a od 13. lipnja, koji je objavijen upravo u trenutku ked su uw svijeta glasine o rusko-njematkom sukobu po- stajale sve upornije, Taj, danas veé glasovit tekst, pripisivao je britanskim izvorima Sirenje uzbune; uvjeravao je da Njematka po8tuje ugovor iz 1939. kao i SSSR, tc ,,radi toga” vijesti o namjeri Njematke da napadne Sovjetski Savez valja smatrati neutemeljenim; u njemu je, napokon, stajalo i to da iz Berlina nisu do8li nikakvi prijedlozi o novim sporazumima, te ,,ptema tom” pregovori u vezi s time nije moglo biti. Redilo se, sve u svemu, 0 pozivu da se iznesu zahtjevi i da se zapofnu pregovori. Njemadki je tisak po- svema ignorirao taj kominike. U sovjetskoj javnosti i u sovjetskoj vojsci taj je kominike, medutim, proizveo umirujuci uéinak’ Poduzete su neke mjere opteza, ali posve nedostatne. Od sredine svibnja neke su armije premjedtene iz unutraSnjih okruga prema zapadnim granitnim podrugjima zemlje. Bile su to nepotpune divizije koje su mogle ratunati samo na mirnodopske efektive. Broj ljudi pod orudjem poveéan je na 5 milijuna; ali njihovo naoruzanje bilo je vrlo oskudno. No zapovjedni- cima je bilo zabranjeno razmjestiti trape u blizinu granice, na moguéy vat- renu liniju”, Kad su 14. lipnja Timofenko i Zukov predlotili Staljinu ener- sitnije poteze, bilo im je odbruieno: ,,TA vi predlaéete mobilizaciju ... To zaaéi rat, Zar ne shvaéate?"” Zapovjednici koji su posljednjih dana podu- zeli odveéniju inicijativu (general Kirponos, koji je svoje divizije uputio u Ukrajinn; general Kuznjecov, koji je naredio zamratenje u baltitkim grado- vima) bili su strogo prekoreni i morali su povuci svoje naredbe”. Sjeéanja protagonisia osjetno variraja u pojedinim sudovima o tim odlukama, ali se slaza opisujuéi bitne znatajke duSevnog stanja u oruanim snagama: bilo je mnogo uznemirenosti, nesigurnosti i zbrke poradi proturjeénih zapovijesti, bitne nepripremljenosti za napad koji su neki oéckivali, ali za koji nitko nije mislio da je veé pred vratima”, Puanstvo je pak znalo jo manje. Tako je nastupio 21. lipnja, dan uoti napada. Vijesti su iz sata u sat bivale sve oxbiljnije, Veé nekoliko dana njematka ambasada u Moskvi eva- kuirala je svo nediplomatsko osoblje i spaljivala tajne dokumente. Niematki su brodovi napuitali sovjetske Inke ne dovr¥avajuéi iskercaj. Staljin i Molotov winili su posljednji pokukaj da ponude pregovore Berlinu. Njihov je amba- sador dobio u zadaé da se susretne sa Ribbentropom i da mu preda notu u Kojoj se, uz prosvjed radi nacistitkih neprijateljskih Sina, predlate preispi- tivanje sovjetsko-njemackih odnosa. Hitlerova ministra nije se moglo pronaéi. Molotov je onda morao osobno pozvati ambasadora Schulenburga i pokuéati pokrenuti pregovore, pitajudi ga: ,,U emu se sastoji njematko nezadovolj- stvo prema Sovjetskom Savezu, eko nezadovolistva uopée ima?” Ambasa- dor mu nije znao odgovoriti. Ui folle volo di Hess, Milano, 1973.). U clini uzevti, sovjetska historiografija jo8 uvijele smatea da je: 1) Hess postupio barem uz prefutno odébrenje, alo ne i prema elsplicitnoj redbi Hitlerovoj; 2) da se Engleri nisu ogranitili samo na’ to da sasluSaju Sto im Hess ima redi, to jest da su povedent previ pregovori. (IVOVSS, knjiga 1., str, 367369. F. D. Volkov, Njeudaviijsja pritok Rudolfe Gesa /Neuspjeli skok Rudolfa Hessa/ wu Novaia # novjei%aja istorija, 1968., br. 6; Valentin Bere¥kov, Interprete di Stalin, Rim, 1973, str. 71—74). 19Sovjetski su izvori upozorili da su nekoliko sati prije napada tri nje- matka dezertera presli granicn donosedi vijest 0 neposredno predstojeéem napadu®, Posljednje od triju svjedoanstava, koje je stiglo naveéer 21. opi- sano je kao najpodrobnije, TimoSenko i Zukoy su predlozili da se svi vojni dispozitivi stave u stanje uzbune. Staljin je takvu odluku acijenio kao ,,pre- uranjenu”: nije htio ,,sijati paniku” dok se jo$ nadao da ée sukob razrije- Siti ,mimim putom”. Odobrio je mnogo suadréaniju naredbu koja je kao mogué najavijivala ,,iznenadni napad”. No prva je odredba ipak naglaSavala da ne treba ,nasjedati provokacijama”. Potom su slijedile druge: zauzeti granitna utvrdenja; raftrkati i kamuflirati zrakoplovstvo; staviti u stanje uzbune trupe i protuavionsku za8titu. Nikakwa druga inicijativa nije smjela biti poduzimana bez posebnog odobrenja. Naredba je bila emitirana poslije pola nod, Veé je bilo kasno. U 3 sata i 30 minuta pofele su sa svih strana stizati vijesti o zranim napadima na gradove. Neki tukovodioci (znamo za Maljenkova i Michelisa) nisu htjeli vjerovati tim ofajnitkim apelima®. Sta- fina, koji je bio otiSao spavati, morao je probuditi Zukov telefonom. Sat kasnije svi su se sastali u Kremlju s lanovima Politbitoa. Molotov je po- zvao njematkog ambasadora, dok su telefoni stalno zvrjali s vijestima o tomu da je i nacistitka vojska presla u ofenziva na mnogim totkama, i tra Se€i upute. Kad se Molotov vtatio sa sastanka sa Schulenburgom, jedva je izgovorio: ,Njematka vlada nam je navijestila rat”. Zukov komentira: ,Za- vladao je dug, teal mule.” Nad Moskvom je veé bila svanula nedjeljna zota, 22. lipnja, i puk se spremao provesti praznitni dan. Kao i u svim drugim gradovima u unutra’- njosti judi nisu nigta slutili, Prve su se glasine poéele Siriti ujutro. No Sovjeti su morali Zekati sve do podneva da bi s radija uli da je pofeo rat", Jedan nam je svjedok opisao kako su u ambasadi u Berlinu, gdje je te nog Ribbentrop takoder bio pozvao predstavnike Sovjetskog Saveza da im prenese stragnu izjava i gdje je veé svaka veza s Moskvom bila prekinuta, suradnici ostali prikovani za svoje radioaparate, slufajudi titavo jutro kako Moskva emitira uobigajene razgovore i glazbu, to jest uobiajeni mirnodopski pro- gram. Napokon, u podne rijet je dobio ne Staljin ve Molotov. Staljin nije govorio sovjetskom narodu sve do 3. stpnja. Njematki napad, koji on nije predvidio, i vojni poraz Sto je na granicama odmah bio o&it, slomili su ga. Prvi Kofi je otkrio njegov slom bio je Hrn8tov 1956. Malo ih je koji su 0 tomu govorili tako otvoreno. Ipak ima dostatnih potvrda koje dopuStaju da se kale da je Staljin tada dozivio ozbiljnu psiholosku krizu. Veé te tragitne no¢i, kad ga je Zukov ptobudio telefonom, dugo je ostao bez rijeti, tako da je Zukov motao pitati: ,,Jeste li me razumjeli?”™® Potom, poslije prvog katastrofalnog dana rata, on je bjesnio kad je do’ao u generalftab; zatim je i&€ezao, zatvorivi se u svoju rezidenciju, ne Zeledi nikoga vidjeti ni guti. Tee je utvrditi koliko je trajala ta njegova izolacija. Hrukéoy je rekao ,,dugo”. Neki pisac koji je imao pristupa tajnim dokumen- tima govorio je o nekoliko ,,desetaka sati”. Iz memoara marsala Voronova moze se zakljutiti da se radilo o nekoliko dana”. Proratuni na kojima je od 1939, Staljin gradio svoju politikuu bili su jednim udatcem stuseni. 20Bt PORAZI LJETA 1941. Razbijena obrana Kad je 22. lipnja Molotov govorio na radiju zanijemjeloj zemlji, rekao je da to ini po naredbi sovjetske vlade i njezina vode, Staljina”. Osobito se pobrinuo da naglasi koliko je njematki napad bio neopravdan. Dodao je da je i jedan drugi agresor, Napoleon, u Rusiji katastrofalno zavr8io; pozvao je vojsku i narod u ,,rat za domovinu, &ast i slobodu”. Zavrsio je s tri kratke refenice: ,NaSa je stvar pravedna. Neprijatelj ée biti porazen. Pobjeda ée biti naa.”" Bio je to tin vjere. U stvari u to isto vrijeme na zapadnim gra- nicama izgledalo je da se sve ru8i. Njematki je napad krenuo na cijelom laku granice izmedu Baltika i Karpata, a povele su ga tri armijske grupe, koje su nazvane ,,Sjever”, ,,Ste- dite”, ,,Jug”, Sto je odgovaralo trima glavnim strate’kim praveima — Le- njingradu, Moskvi i Kijevu (s pozadinskim industrijskim podrutjem Don- basa i zapadne Ukrajine). Namjeta njematke komande bila je razbiti, opko- iti i unititi Sto je moguée dalje na zapadu sovjetske orudane snage u samo jednoj kampanji; vrhunac ofenzive trebalo je biti zauzimanje titavog evrop- skog dijela zemije sve do linije koja se proteze od Athangelska do Volge, a potom tom sijekom do uiéa. Glavnu udarnu snagn, prema shemi veé pri- mijenjenoj u ofenzivama na zapadu, predstavijale su detiri snaine oklopne grupe: dvije su bile pridodate ,,Sredi8tu”, zamiljenom kao glavna fronta na- pada, a po jedna ,Sjeveru” i ,,Jugu”? Sovjetske snage koje su se naile u granitnim podrudjima nisu bile beznatajne: 170 divizija, od kojih su se 149 nalazile na éetiti posebna od- sjeka Sto su se protezala od Baltika do Crnoga mora; ali to su bile vedinom nepotpune jedinice. Imale su sveukupno 2,9 milijuna Ijudi (od pet koliko je veé bilo mobilizirano) prema 5,5 milijuna Nijemaca i Raspored je bio prilitno manjkav. Samo se 46 divizija nalazilo rasporedeno na razdaljini od 10 do 50 kilometara od granice, ostale su bile dublje u 21unutrainjosti, na 80 do 300 kilometara, Naj jezgra nalazila se juéno od Pripjata. Isturene jedinice bile su odveé izloene: titave dvije armije naile su se u izbotini Bjalistoka, na koju ée se s boka poput klijesia oboriti najubojitiji udarci (neéto sliéna dogadalo se i na jugu, u zapadaoj Ukrajini)’ Koncentracijom svojih divizija nacistitki je generalStab ostvario razornu pre- moé na glavnim sektorima napada. Slabije i loSe rasporedene sovjetske snage bile su probijene munjevitim njematkim prodorima u obliku klina. U podne 22. lipnja 1200 aviona veé je bilo uniéteno, najvecim dijelom na zemlji: napadaéi su za nekoliko sati osigurali i apsolutnu premoé w ztaku’. Danas raspolazemo i obilnom i znatajnom sovjetskom memoarskom gradom o ratu’. Mnogi od protagonista vratili su se u svojim sjecanjima na prve dane sukoba. Njihovi se opisi slau u opisivanju tragitne slike cjeline. Stidljiva uzbuna to je upudena iz Moskve u noéi izmedu 21. i 22. stigla je do trupa s velikim zakaénjenjem, kad je njematka ofenziva veé bila zapo- &cla. Napadaéi su mostove na granitnim rijekama, kao na ptimjer na tijeci Bug, zauzeli netaknute. Sva teZina prvog udara oborila se na neznatne snage gtunitnih straia, koje su bile pod zapovjedni’tvom komesarijata unutresnjih poslova (NKVD). a koje su se uglavnom borile velo hrabro (osobito je gla- sovit otpor utvrde Brest, gdje se mali garnizon tjednima izoliran odupirao opsadi njematkih snaga‘). No oklopni i motorizirani klinovi nacistitke vojske odmah su prodrli u dubinu sovjetskog teritorija razbijajuéi i paralizirajuéi svaku obrambenu reakciju, prodiruéi vec od prvog dana po nekoliko desetaka kilometara. Bombardiranjem, padobranskim desantima i diverzantskim gru- pama koje su bile prethodno ubatene (ne smije se zaboraviti da su pogra- nitna podrutja tek odnedavna bila dio Sovjetskog Saveza ida tamo%nje puéan- stvo, osobito u baltitkim zemljama, ni izdaleka nije gajilo prosovjetske osje- ajc’) napadagi su presjekli i onako nedostatne komunikacije Crvene atmije. Sva svjedofanstva evociraju dramu prvih dana, kad su se prekinule éak i vere izmedu podrutnih komandi i Moskve i kad su Stabovi uspijevali uspo. staviti veze s pojedinim jedinicama, a i one medu sobom, samo Saljuci oficire u potragu za trupama®. U kaosu i maloduSnosti sovjetske su se jedinice kre- tale u neredu, esto naslijepo, u susret neprijatelju koji je napredovao, izlo- Zeni bez zratne podrike udarcima zrakoplovstva koje ih je moglo napadati u brifuéem letu, izmedu gradiéa i sela u plamenu, duz cesta Sto su nerijetko bile zakréene izbjeglicama ili zalutalim jedinicama u povlatenju. Veliko} zbrci u potetku pridrutile su se i pogre’ne naredbe iz Moskve. Istina je da upravo zato 3to su komunikacije bile prekinute u prijestolnici nitko nije imao pravu predodgbu o stanju na terenu. Ali ne moze se samo time objasniti hirovit karakter prvih direktiva. Zapovjednici na licu mjesta veé su bili u velikim teSko¢ama: mnogi su samoinicijativno, bez odobrenja predvidenih pravilima, morali otvoriti zapetaéene omotnice s tajnim plano- vima mobilizacije, da bi onda u njima naSli upute koje su dogadaji vet udinili zastarjelima?. U 7 sati i 15 minuta 22. lipnja iz Moskve je izdana naredba da se napadne i unisti trupe koje su prodrle na sovjetski teritorij: no po- sljednji ostatak nevjerice sprijetio je vojsku da prijede granicu. Bile su to posve apstraktne protumjere koje nitko nije mogao izvrSiti®. Jo$ je manje realistitna bila zapovijest br. 3, izdata naveter istoga dana u 21 sat i 15 22minuta, koju veé vi8e nije potpisao Staljin veé samo TimoSenko, Maljenkov i Zukov"': njome se sovjetskim snagama naredivalo da prijedu u protuofen- zivu, da opkole i unite neprijateljske kolone, da potom zauzmu polazne baze na poljskom tetitoriju”. Ta je naredba izazvala dodatnu smutnju u ko- mandama koje nisu bile u stanju izvrSiti zapovijesti ali su ipak pokuSavale. Tritetiri dana izvodili su se po vrlo visokoj cijeni dezorganizirani protuna- padi na Nijemce koji si» napredovali. Ali nisu urodili ofekivanim rezultatima i samo su odlodili organiziranje djelotvorne obrambene linije, dok su neprija- teljski klinovi sve dublje prodirali Na sjeveru, s dubokim prodotima na spojevima izmedu razlititih armija na sjeverozapadnoj sovjetskoj fronti*, Hitlerova je vojska zauzela Kaunas i Vilnias veé drugog dana rata; potom je doprla do Daugevpilsa, gdje je for- zapadnu Dvinu; zauzela je Rigu podetkom sprnja, rasitila se baltitkim zemljama, presla Pskov i tijeku Velikaju, zaprijetivi Lenjingradu. No najgore stanje bilo je u stedistu adje su Nijemei, prodiruéi w oblilu klijeSta, usli u Minsk 28. lipnja i zatvorili u déep najveéi dio dviju sovjet- skih armija, Oklopne kolone nastavile sx svoj prodor, stigle u Rerezinn, edje sv prvi put ustanovili da su ih Sovjeti pretekli su uspjeli sruSiti mos- tove: ipa su presi rijeku i krenuli prema Dnjepru. Relativno manje katastrofalno stvari su se odvijale na jugozapadnoj fronti, jer tu su njematke snage bile slabije a sovjetske jate. Protunapadi su bili djelotvorniji i uspijevali su usporiti napredovanje nacista: izmedu Lucka i Dubna odigrala se prva bitka tenkova u tom ratu. No s dolaskom pojatanja neprijatelj je ipak uspio prodrijeti prema Zitomiru, to je zaprije- tilo Kijevu. Uz to su potetkom srpnja Nijemei presli u ofenzivu i juznije, zajedno s rumunjskim trupama, zaprijetivSi okruzenjem glavnim sovjetskim snagama (istodobno su u akciju stupili i Finci sjeverno od Lenjingrada). Veéi broj dana sovjetsko se povlagenje odvijalo u kaosu. Prve naredbe © povlatenju izdane su sa zaka’njenjem, naveter 25. lipnja, kad je veé uve- like bilo utvrdeno koliko je zamisao o ptotuofenzivi bila neumjesna. Ali stanje se nije znatnije prmijenilo. Pojedine jedinice, kojima je neprijatelj za- $20 za leda, s naporom su pokuSavale izvr¥iti prodor. Poput kakve epidemije — pritao je marSal Rokosovski — ,,ralirila se psihoza okruzenja’™. Munje- vito napredovanje motoriziranih jedinica sijalo je strah od tenkova. Buduéi da pozadina nije bila na vrijeme mobilizirana, i snage koje su se odupirale ostale su bez snabdijevanja: bez goriva, streljiva, rezervnih dijelova. Povukli su se stoga ostavivSi tetko oruzje poSto su ga obtetili®. Skladigta se nije moglo isprazniti. Ti golemi gubici materijala, zajedno s jo8 bolnijim gubitkom Ijudstva, dugo ée optereéivati ratne napore Sovjetskog Saveza. Usprios ofajnoj sitnaciji, brojne su se sovjetske jedinice borile uporno: ne mali broj priznanja iskazali su im njematki generali'*. Sukobljavajuéi se s br#im i bolje naoruanim aparatima, piloti su pokuSavali oboriti ih udar- * U_ ruskom ratnom naziviju fronte” oznatuju grupe armija koje djeluju na is- tom strateskom pravcn. U pogetkn glavne sw bile Sjeverozapedna fronta, Zapadna fronta, Jugozapadna fronta i Juina fronta (koje su se poklapale s nekadainjim oblestima Balti- ka, Zapada, Kijeva i Odese). Tokom kasnijih operacija povremeno su se formi vk. le dale, ili. mijenjale, druge fronte, koje su se radlitito nazivale, ovisno o operativnim potrebama. Buduéi da mi ne piSemo vojnu povijest, ne moramo slijediti sve te promjene. No morat Gemo u vige navrata spominjati ovu ili onu ,frontu” angatiranu u nekoj bitki 23cima krila. Buduci da je nedostajalo protutenkovskih topova, organizirali su se odredi odvainih boraca da se bore protiv tenkova rutnim bombama ili obiénim bocama napunjenim zapaljivom tekuéinom, koje ée kasnije, bez vid- Ijiva razloga, postati glasovite u svijetu pod imenom Molotova. Ali to nije dostajalo da se zaustavi njematke divizije. Krajem lipnja prva briga sovjetske komande, koja joS nije znala gdje, kako i kad ée biti u stanju zaustaviti neprijatelja, postalo je organiziranje neprekinute obrambene linije”. Tomu su trebale poslutiti ermije koje su dovedene iz unutrainjosti zemlje i rasporedene prvenstveno w srediinjem sektoru, koji je bio najugrozeniji. Ta je linija najprije bila zamisljena dus Dnjepra i Zapadne Dvine; potom su za svaki sluaj pripremljene prepreke jo8 viSe u dubini teritorija. Ali nije bilo jednostavno ostvariti takve planove. Poslije tri tjedna rata Nijemci su napredovali 450 do 500 kilometara na sjeveru, 450 do 600 u sredi8tu i 300 do 350 na jugu. Tek u drugoj polovici stpnja privremeno su zaustavljeni na sjevern na obali Luga. Na jugu su se Sovjeti povlatili bore¢i se prema Dnjepru. Ali u sredi8tu i tu su rijeku for- sirale neprijateljske oklopne jedinice, te su se 18. srpnja oborile na Smo- lensk, stari grad koji se smatrao ,,vratima Moskve”, Tek su tu stvari potele bivati slofene i 2a njih. Iza Smolenska nai- Si su na djelotvorniji otpor. Bitku koja je tomu slijedila zapadnjatki su povjesniari malo analizirali, a sovjetski su je, nasuprot tomu, velitali. Ope- tacije su se odvijale u promjenijivom ritmu. Sovjetske trupe koje su poku- Savale vratiti grad bile su opkoljene i morale su se te3ko boriti da bi se izvukle iz klopke. Nijemci su jo$ vie napredovali, ali mnogo teze, tako da su na kraju stajali u mjestu. To je bila nova Gnjenica koja je u Moskvi upalila prva svjetla nade, Kod Smolenska je zasttafujuci stroj nacistitkog »munjevitog rata” pokazao prve znake zastoja. Staljinov poziv i odaziv naroda Rijetko kad je potetale nekog sukoba bio porazniji od potetka s kak- vim se suotio SSSR 1941. Tzdréati takva iskuéenja Gnilo se o¥ajni¢kim pot- hvatom. U svijet su rijetki to smatrali moguéim: engleski i ametitki vojni strutnjaci predvidali sn da ée otpor trajati najmanje mjesec a najviic tri mijeseca’. Kako je sovjetski narod nafao snage da opovrgne te prognoze i snage koje su usmjeravale sposobnosti da se s uspjehom organizira botba, tema je kojom éemo se na dugo baviti na slijedeéim stranicama. Prije svakog zakljutka ipak valja rekonstruirati injenice. Prvib dana rata vehuSku zemlje zahvatila je ozbiljna kriza koje je malo tko u tom trenutku mogao biti svjestan. Privremeno Staljinovo povlagenje bilo je samo jedan vid te krize, syakako najimpresivniji: s obzirom na golemu koncentraciju moéi u njegovim rukama, bez daljega moZemo vjerovati onima koji su usturdili da je to imalo negativne posljedice za sveukupno odvijanje prvih operacija’, 24Zapovjednitka struktura je to osjetila. Prvom Stavkom (to jest glav- nim stabom) predsjedao je TimoSenko, premda je normalno trebalo da joj predsjeda Staljin, kako sam kate da je predlotio Zukov:" Timotenko nije utivao potreban autoritet. Vrhovni Stab, koji je morao pripremiti operativne planove, naSao se izoliran i izigran. Cjelokupna sovjetska ratna organizacija patila je od ombiljnth nedostataka: nije, primjerice, bilo ni zapovjednika artiljerije niti zapovjednike pozadine”. Diplomatska predstavnigtva u inozem- stvu nekoliko su dana ostala bez uputa®. Obrambene su se mjere, naravno, poduzimale i u tim okolnostima. Ve¢ 22. lipnja na gotovo cijelom evropskom teritoriju Sovjetskog Saveza izdana je naredba o mobilizaciji za godi8ta od 1905. do 1918. i progla’eno ,,ratno stanje”, to jest prijenos vlasti na vojne vlasti, koje su dobile izvanredne ovlasti (ukljuéujuéi i ovlast da rekviriraju radnu snagu)®. Ipak, manjlao je cijeli niz. struktura kadtih da koordiniraju kolektivne napore. Krajem lipnja Staljin se vratio na svoje mjesto: pod pritiskom drugih Glanova Politbiroa, kako je poslije ispriao HruSéov*. Prve naredbe s njego- vim potpisom datiraju od 29. toga mjeseca. Sto je Staljin radio za vrijeme svoje izolacije nije poznato. Znamo samo to da je iz nije izaiao s obnovlje- nom odluéno8éu. Sovjetskom se narodu obratio preko radija tek 3. srpnija. No w toj je prilici odZao najutinkovitiji govor svoje duge polititke karijere trijezan i izravan poziv. Prve rijeti bile su posve neobitne za nj: ,,.Drugovi! Gradani! Braéo i sestre! Borci u atmiji i mornarici! Obraéam se vama, pti telji moji!” Cijela ga je zemlja sluala bez daha. Cijelo jedno pokoljenje Sovjeta neée zaboraviti taj trenutak: sjeéat Ge se sporog govorenia, izrazitog gruzijskog naglaska i — pojedinosti Sto je ostala urezana u sjeanje vise od drugih — ergoljenja vode kad je govornik zastajao da se napije®. Staljin je u malo revenica uspio izlotiti ratni program. Rekao je da je nugno iu toj prilici braniti ugovor Sto ga je 1939. sklopio s ,,perfidnim i bezumnim Ijudima kakvi su Hitler i Ribbentrop”. Naglasio je da je nepri- jatelj ,,okrutan i nemilostiv”, da je rat ,borba na Zivot i smrt”. Ulog je bio: sloboda ili ropstvo; neprijatelj je elio uni8titi svaku nacionalnu kultura na sovjetskoj zemiji, li8iti Ijude kruha i dobara, ponjeméiti ih i utiniti ih robovima njematkih gospodara. Njematku se vojsku ipak mo%e pobijediti, jer jnema nepobjedive vojske”. Staljin je pozvao narod na ,,rodoljubni i oslo- bodilatki rat”. Cijela se zemlja mora mobilizirati. Nema mjesta jadikovkema i malodufnosti, Dezerterstvu i panici mora se nemilosrdno suprotstaviti voj- nim sudovima. Cijeli narod mora pomagati oruZane snage, osigurati im sva sredstva potrebna da se bore. Ondje gdje je nukno povlatenje ni’ta se ne smije ostaviti neprijatelju, ni jedno orugje, niti jedno prijevozno sredstvo, ni kilogram Zita, niti litra goriva”. U okupiranim podrugjima valja organi- zitati pottizansku borbu kako bi se okupatoru Zivot utinio nemoguéim. U ugrozenim gradovima valja organizirati masovno regtutitanje radnika. Ne vodi se normalan ,,rat dvijn vojska”, vet ,,rat cijelog sovjetskog naroda”’ koji se bori za scbe i istodobno za druge potlatene zemlje: njegova borba nee ostati osamljena, vet é se ,,spojiti” s borbom ,,narod4 Evrope i Amer nezavisnost i za demokratske slobode™.Praktitne Staljinove upute veé su bile sadete u posebnu ,,direktivu” od 29. lipnja, koju su potpisali on i Molotov, no koja je bila namijenjena samo partijskim komitetima: sadrfavala je oftru kritiku svih polititkih i druStvenih organizacija u zemlji (kao da je odgovornost samo njihova) §o u potpunosti nisu bile svjesne krajnje ozbilinosti trenutka i Sto su zakasnile svoju djelatnost organizirati za ratne uvjete”. Odmah potom primijenjen je niz oftrih mjeta i stvoreno je vige razlititih izvanrednih organa. Sva je vlast bila koncentrirana u rukama Dréavnog komiteta obrane (Gosudarstueni Ko- mitet Oboroni, to jest GKO) kojemu je na elu bio Staljin i koji je ovlasten da izdaje naredbe bilo kojoj partijskoj ili driavnoj organizaciji, gradanskoj ili vojnoj: s pogetka su mu Aanovi bili samo éetiti osobe — Molotov, Voro- Silov, Maljenkov i Berija — kojima su kasnije pridruzeni Bulganjin, Kaga- novié, Voznjesenski i Mikojan”. Devetnaestog srpnja Staljin je preuzeo i Ko- mesarijat za obranu. Stavke je takoder presla pod njegovo rukovodstvo: malo poslije toga bio je proglaen ,,Vrhovnim komandantom”*. bna prava dana su rukovodiocima Komesarijatd za privredu kako bi organizitali ratnu proizvodnju. U kolovozu su bila mubilizirana godista 1890. do 1914. i 1919. do 1923 To je Sto se tie vrha. Poku8amo li pak, na osnovi postojecih svjedo- éanstava, rekonstruirati moral putanstva tih prvih mjeseci, nufno ée nam se ukazati opretna slika. Slika jedinstvenog rodoljubnog zanosa, koja je tipiéna za sovjetske povijesne radove, nije uvjerljiva. Opovrgavaju je dokumenti iz tog vremena; u protivnom ne bi bilo potrebe za tako o’trim pozivima na borbu protiv ,,panike, dezorganizatora pozadine, Sirenja glasina”, niti kasnijih okruinica u srpnju o disciplini u vojsci, sa zahtjevima da se ni po koju cijenu ne ostavlja orugje, da se ne gubi kontrola, da se bori do posljednje kapi krvi*. Vladali su, dakle, zbunjenost, gortina, izgubljenost i strah, tak ota- janje, glasine i optuzbe. Javno mnjenje bilo je traumatizirano: uvjeravali su ga de ée svaki neprijatelj biti odbijen s granica. Mnogi su se u dubini duée Pitali o mudrosti prethodne politike vlade™. Sama reakcija na opasnost iza- zvala je histeriju: posvuda se vidjelo Spijune, neprijatelje, padobrance, sa- botere®. Medutim, ono $to je vaino jest to da to nisu bile prevladavajuée reak- cije. Dapate, ubrzo je previadala erst volja da se odupre, snana potreba da se vjeruje kako neprijatelj neée pobijediti. Porazi su bili tragiéni, ali — istaknuo je o8tar motritelj kakav je bio Palmiro Togliatti — nisu se pre- wvorili u rasulo, jer nije bila prisutna upravo najkarakteristinija znatajka svakog rasula, to jest ra8irena svijest o njemu u dudi naroda. I Zukov upo- zorava na taj moralni timbenik kao na prvi razlog zbog kojega se prvi vojni neuspjesi nisu pretvorili u nepovratan pad, * Prvih tjedana rata, do kraja kolovoza, Staljin je napustio svoj ured u_Krembju. Taj glasoviti kompleks jo3 nije imso odgovarajuée protuavionsko skloniSte. Staljin se stoga premjestio u malu vila u ulici Kirov u Moskvi, pored zgrade u kojoj je bio gene ralstab. Odatle se kroz, podzemni prolaz moglo izai na stanicu podzemne Zeljeznice Kirov, koja je bila posve iskljuéena iz pometa i na brzinu preuredena tako da se mogu. smje- neki uredi, od kojih je jedan bio Staljinov. On je tu radio za viijeme 2ratnih uz buna (A. M, Vasiljevski, op. cif, str. 133.; A. Cakovski, Blokada, u Znamja, 1971., br. 6, ste. 24—25.) 26Dvije se operacije mogu smatrati izrazom te kolektivne odlutnosti. Prva je bilo narodnoje opoléenije, odnosno ,,tegrutacija puéanstva”. U ugro- Zenim gradovima stanovniltvo je bilo pozvano da sudjeluje u obrani. Su- tadnja se od njega tratila na razlitite natine, od takozvanih , istrebljivatiih bataljona” koji su se obraéunavali s neprijateljskim infiltracijama, do ekipa protuzratne obrane, Sto su gasile pozare izazvane bombama. Stotine tisuéa osoba, veinom Zend, bilo je mobiliziano na kopanju rovova i obrambenih prepreke pred Moskvom, Lenjingradom, Kijevom, Odesom™, Napokon — a to je i bilo pravo opoléenije — regrutirani su dobrovoljatki borci u tvor- nicama, u uredima, u Skolama. Pristupali su mnogi (sovjetsli izvori govore o dva milijuna)®. Ta je pojava poprimila masovne tazmjere u Moskvi i Lenjingradu, gdje su na taj nagin oformljene titave divizije i bagene na frontu da zapuse pro- boje Sto ih je izvrkio neprijatelj. Sastavljene najéesée od starijih ili vrlo mla- dih osoba, nenaviknutih na oruzje, mnoge od tih formacija pokoSene su u obrambenim bitkama. No bez obzira na njihovo vojno znatenje, koje je dis- Kutabilno i o kojem se raspravljalo, velik dunak u krvi 3to su ga platile bio je dramatitan dokaz narodne volje da se ne preda®. Druga operacija, mnogo djelotvornija u praktiénom pogledu, bila je evakuacija industrije iz podruéja kojima se rat pribliZio. Cijele tvornice, veliki odjeli, nezamjenjivi pogoni bili su demontirani, natovareni na vlakove i pre- neSeni na istok. Hitrina toga manevra bila je preduvjet uspjeha. Stoga se radilo ubitagnim tempom, danju i noéu. Prvenstvo je bilo deno vojnim tvor- nicama ili drugim industrijama neophodnim za ratnu proizvodniju (primjerice metalurgifi). Sve se nije moglo prenijeti: nije bilo ni dostamo radne snage niti dostatno sredstava. Zeljeznice su podvrgnute maksimalnoj opteredenosti. Neka dragocjena postrojenja (clektrigne centrale) bila su potrebna na licu miesta sve do posljednjeg trenutka. Radilo se pod neprijateljskim bombama. U Dhiepropetrovsku posliednji su strojevi bili demontirani i ukrcani na vlakove kad su njematke prethodnice ve¢ bile prodrle u gradske tetvrti na } drugoj strani rijeke. Napu8tena postrojenja onesposobljavana su time Sto se odnosilo najva%nije mehenizme. Prema sovjetskim izvorima, u potpunosti je preneseno vise od 1500 industrijskih postrojenja”) Taj je pothvat usj reden s najtezim napotima iz vremena prvih petoljetki: po svojoj strateskoj vainosti — rekao je Zukov — nije zaostajao ni za jednom od velikih bitaka drugog svjetskog rata Kriza zapoviednittva Krajem srpnja i potetkom kolovoza u zapovjedni8tvima i vojnim orga- nizacijama pofcle su se provoditi promjene. Poradi fleksibilnije operativne uporabljivosti, armije i divizije bile su smanjene: to valja imati na umu, jer ti isti nazivi é od sada 2a Sovjete i za Nijemce oznatavati jedinice priligno razlitite po broiu. Osim toa, tih sn mjeseci bila vrlo desta — tak i prevesta — smjenjivanja zapovjednika ili njihovi premjetaji s jedne fronte na druge, iz jedne armije u dragu®. 27 (EEZapovjednici triju najvatnijih fronta, F. I. Kuznjecov, Pavlov i Kirpo- nos, nisu se pokazali na visini svoje zadace. Ali nije se radilo o pukim osob- nim nedostacima. Zapovjednistva su opCenito bila slabo prikladna za zadace Sto su ih morala izvr8iti, Pokazivale su se posljedice masovne represije iz 1937—1938. Malobrojni preZivjeli medu starim generalima (Budoni, Voro- Silov, Kulik) bili su dobri staljinisti, no ostednji zapovjednici. Sto se tide novih, najbolji jos nisu imali vremena i prilike potvrditi se. To ée uéiniti kasnije, usporedo sa stjecanjem prakse (no jo3 u lipnju 1942. Staljin je bio, moida neopravdano, prisiljen re¢i: ,,.Mi nemamo Hindenburg wu priguvi’**) Prema djelotvornoj analizi jednoga od najvrednijih generala, zapovjednika armije Batova, predratna Gistka urodila je u trenutku vatrenog isku8enja trima pogubnim posljedicama: odsutno’éu najspremnijih zapovjednika, koiih vie nije bilo; strahom, pa stoga i paralizom inicijative u previvjelih; neis- kustvom novounaprijedenih*, Kuznjecov, Pavlov i Kizponos su poslije 1938. godine munjevito na- predovali. Nijedan od njih nije bio osobito sposoban. Medutim, ni oni koji su bili imenovani ne njihova mjesta, kao zapovjednici triju glavails fronts (sjeverne, srediSnje i zapadne), Vorotilov, TimoSenko i Budoni, nisu se — osim, djelomitno, drugog — pokazali sposobnijima Cim je preuzeo zapovjednistvo, Staljin je smijenio Kuznjecova i Pav- lova. Drugi je profao najgore. Optuten zbog raspada Zapadne fronte, uhap- en je i strijeljan zajedno s nekoliko svojih suradnika (naéelnik glavnog ttaba Klimovskih, zapovjednik artiljerije Klit, zapovjednik IV atmije Korobkov i drugi.) Presuda, obrazloena optutbom zbog ,,izdaje”, Gtana je u jedinicama zajedno s novim zapovijestima o jatanju discipline. Pavlov je, kako je danas sigutno utvrdeno, bio prosjetan oficir, ali nije bio izdajica. (Pogotovo to nisu bili ostali. Medu njima je, po svemu sudeci, bilo prilitno dobrih struénjaka, kao, recimo, Klimovskih.) Pavlovljev glavni grijeh bio je to Sto je previge slijepo vjerovao u zapovijesti koje su dolazile iz Moskve i Sto ih je birokrat- ski tupo izvrSavao. Pogublienja zepovjednika zapadne fronte mogla su se shvatiti kao oktu- tan zahtjev rata: trebalo je pronadi nekoga odgovornog i to su. morali biti oni. No uéinak nije bio povoljan, jer je podsjetio na strahote iz 1937. i por- hranjivao je jedva priktiveno nepovjerenje prema armiji i njezinim rukovo- diocima®. Te je osude pratilo ponovo uspostavljanje komesar4 na svim razi- nama, koji su morali biti us zapovjednike: u nizim odjeljenjima dobili su skromniji naziv ,,polititkih rukovodilaca”’ (skraéeno politruk)®. Sukob strategiid Duboko w Hjeto tat je za Sovjete jo¥ uvijek bio tragiéen. No problemi i neodlutnost poéeli su mutiti i njihova neprijatelja. Njematki ratni izvje- Htaji rastrubljivali su. svoje pobjede. No stvarnost je bila manje zanosna. Danas kad imamo uvid u arhive, taine dnevnike i sje¢anja nacistitkih gene- 28tala, moZemo bolje razumjeti zaSto. I oni su imali opsesiju Napoleonova iskustwa. Krajem srpnja njihova se ofenziva usporila i potela je stajati vece cijene u krvi. Gubici u ljudstvu, kao i u materijalu, premda manje osjetni od sovjetskih, bili su velo visoki i sve vise su rasli: u kolovozu postali su veéi od gubitaa zabiljeZenih u svim prethodnim nacisti¢kim kampanjama u drugom svjetskom tatu. General Halder, navelnik njematkog generalStaba, napisao je u svom dnevniku: ,,Pokazuje se da smo potcijenili ruskog diva”. Hitler je u to isto vrijeme ustanovio da su sovjetski zrakoplovi i tenkovi bili brojniji no Sto je predvidao®. Brojne i ozbiljne bile su pogteke u raéunu So su ih napravili nacis- titki vodle i njihovi generali. Oni su prije svega potcijenili vrijednost pro- tivnikovih oruzanih snaga. Bili su iznenadeni kad su se, poslije prvih proboja, suotili s njegovim divizijama i armijama Sto su pristizale iz unutrainjosti zemlje a kojih postojanje nisu slutili. A u stvari, problem rezervi bio je postao velo akutan za Sovjete poslije potetnih gubitaka i ostat ée takav dugo: 1941. nove jedinice slane su na frontu jo u fazi formiranja, ‘bez dos- tatne opreme. Ali spasohnast da se naoruza snage brojnije od neprijateljevih ida ih se baci u borbu, premda ée svoje najvece rezultate dati tek kasnije, veé je podinjala utjecati na ishod sukoba. Njemavki su stratezi uz to pot nili i prepteku so ée za njihovu koncepciju munjevitog rata predstavljati golema ruska prostranstva, a koja ée biti jo veca poradi nestalnosti putova i komunikacija (Zeljeznitke tratnice u Sovjetskom Savezu imaju vei razmale od evropskih). Ubrzo su zapali u teskoée u pogledu opskrbljavanja svojih oklopnih Klinova i u pogledu transporta glavnine trupa koja je trebala slije- diti te Klinove*. Najozbiljnije bilo je potcjenjivanje protivnikove sposobnosti u pru- Zanju otpora”. Nacistigki vode bili su uvjereni da ée poslije prvih tedkih ndaraca sovjetska armija, narod i dréava pasti na koljena. Nigta od toga nije se dogodilo. Premda su u brojaim opkoljavanjima uhvaéeni mnogi zarob- Tjenici, Halder se u svom dnevniku ¥ali na njihov malen broj: otito je da su se otekivale masovne predaje. Cesto su opkoljene sovjetske trupe nas- tavljale borbu: pokuSavale su se spojiti s glavninom, dijelom i uspijevajuéi u tomu, dijelom zadréavajuéi njematke snage koje su prema planu trebale napredovati. Poslije prvih tjedana nacistitki su generali poteli iavjedivati da se ,Rusi” bore ,fanatiéno”, s ,,tvrdoglavom upornoséu”. Rezultat toga je bio taj da, usprkos velikim sovjetskim gubicima, glavni cilj kampanje — to jest nniftenie protivnikove armije — nije bio postignut: stoga nije bila moeuéa ona ,.puna sloboda akcife” koju su se nacisti — takoder prema Hal. derovu dnevniku — nadali vrlo brzo postiéi*. U kolovoz su Nijemci ipak sa svojim snagama jo8 uvijek bili sposobni da protivniku i dalje zadaju tefke udarce. Ali viSe nisu mogli istodobno iéi svim trima ciljevima — Lenjingradu, Moskvi i zauzimanju industrijskog juga — koie su bili pred sche postavili, Napredovanje u Ukrajini bilo je u zaostatin. Na stedinjem praveu krila su bila pogibelino izlofena. Tada su se ofitovala prva razmimoilazenja izmedu Hitlera i njegovih generala u po- gledu nastavijanja operacija. Ofenziva na Lenjingrad bila je nastavijena s uspjehom. Uz_pomoé masovnog napada, koncentriranog na desnom krilu, Nijemei su probili liniju 29 ———— eee eee eaLuga, zauzeli Novgorod, potom su se u obliku klijeSta usmjerili prema staroj sjevernoj prijestolnici. Koncem kolovoza prijeteci su se priblizili gradu, na- domak mjestd koja su podsjeéala na borbe u listopadu 1917. protiv Keren- skog. Dvadeset i prvog su bili u Gattini (koja se sada zvala Krasnogvar- dejsk). Potom su kod Mga presjekli Zeljeznigku prugu izmedu Lenjingrada i Moskve; napokon su dosli do Sliselburga na jezeru Lagoda, posve odsjekavsi grad. Tri sovjetske armije nagle su se u okruzenju. Zapadnije su ostaci VIII armije bili opkoljeni s Baltikom u zaledu na mostobranu oko Oranienbauma. Prvih dana rujna njematke prethodnice stigle su u juéna predgrada Le- njingrada, S najveéom dilemom napadati su se suowili u sredi’tu svog raspo- reda, kojega su snage bile zaustavljene istoéno od Smolenska te3kim borbama i gdje je éak bilo preuranjenih pokufaja sovjetske protuofenzive” (mali tak- titki uspjeh ipak je bio ostvaren oslobodenjem Elnje, emu je u to vrijeme dat velik propagendni odjek*), Oklopne snage generala Guderiana napale su stediinje sovjetske dispozitive na slabom juénom krilu i uspjele su dovesti ga u nezavidan polodaj kad vilovie uacistitka komanda jos nije bila odlutila treba li krajnji cilj ostati Moskva — do koje treba stidi tako Sto ée se zao- biéi glavnina snaga postavijenih u obranu prijestolnice — ili pak skretanje prema jugu, gdje su Nijemci mogli teZe postiéi planirana osvajanja. Nasuprot mifljenju nekih generala Hitler se odluéio za potonju alternativu, jer je po svaku cijenu htio prisvojiti industrijske i poljoprivredne resurse Ukrajine. Sa- mi generali, a isto tako i neki povjesniéari, kasnije su u toj odluci vidjeli ne- ku vrst fatalne pogreske koja je navodno pokvarila ishod cjelokupne njematke kampanje. Sovjetski su struénjaci odbacili tu tezu uz pomoé uvjerljivih argu- menata™. Dok je u stvari predvidanje da bi izravno napredovanje na Moskva dalo predvidene rezultate tek hipoteza (Koja nije dokazana, a nije ni dokaz- Ijiva), skretanje prema jugu omoguéilo je njemagkim snagama velik uspjeh. S obzirom na sve veée te8ko¢e da se istodobno pokuSava ostvariti vige ciljeva s druge je strane bilo razumljivo da su ukrajinska bogatstva primamljivala Hit- era, osobito za slutaj da se rat odu: Dok je rasprava u nacistitkoj vrhovnoj komandi dobro poznata, manje je poznata rasprava ito se odvijala u vezi s time medu sovjetskim rukovo- diocima. Neki aspekti rasprave otkriveni su mnogo godina kasnije, u Hruf- Zovijevo vrijeme, u prvim povijesnim tekstovima koji su stavili u sumnju vrijednost Staljinova rukovodenja vojnim operacijama. Poslije toga su otkri- vena mnoga svjedo¥anstva protagonist, od koji ucks nisu ui izduleka nepo- voljna po Staljina. Cjelina danas omoguéuje da se rekonstruira potpunija slika opreka. Markal Zukov je ispritao kako je veé krajem srpnja, kao nagelnik ge- neraltaba, bio predvidio, zajedno sa svojim suradnicima, moguénost da se njematke oklopne snage, koje su bile angairane u stedi8tu, usmjere prema jugu: stoga je predlozio da se pojaca spoj izmedu sredi8njeg i juznog sektora sovjetskih snaga i da se trupe povuku na évriée obrambene prepreke, po: aged se sa svih mostobrana s one strane srednjeg toka Dnjepra. Najosjet- ivija totka toga plana bila je u tomu Sto je trebalo prepustiti Kijev koji se nalazi upravo na zapadnoj obali rijeke. Bila je to odluka bolna poradi 30} neizbjetaih psiholo8kih posljedica. Ukrajinska je prijestolniea bila tiednima } oblijepljena lecima u kojima je stajalo: ,Kijev jest i ostat ée sovjetski”. Osim toga upravo tih dana Staljin je, ohrabren zaustavljanjem njematke ofenzive, tuyjetavao posebnog izaslanika predsjednika Roosevelta, Hopkinsa, da raéuna vadréati neprijatelja sve do zime orprilike na liniji do koje je bio dopro, a ‘a svakom slutaja izvan Lenjingrada, Moskve i Kijeva™. Stoga je Staljin ju- tito odbacio Zukovljev prijedlog nazvav$i ga ,,gluposéu”. General je zatrazio da ga se oslobodi njegova polozaja: St0 je bilo utinjeno na lies mjesta. No problem ipak nije bio sijeden. Prvih dana kolovoza, Nijemei su spretnim manevrom ostvarili znatan uspjeh, opkolivii u ukrajinskom podrufja Umana, to jest juzno od Kijeva, znatne dijelove dviju sovjetskih armija: talco su otvorili sebi put za brie napredovanje dui Gitave desne obale Dnjepra. Kijey se tako naSao u krajnjoj toéki vrlo izlozene izbofine. Do sada objav- Tjeni dokumenti otkrivaja stalme aapetost 310 je od toga trenotka zaviadala izmedu lokalnih sovjetskih komandi (komande jugozapadne fronte, kojom je jo8 uvijek zapovijedao Kirponos, i hijerarhijski vide komande cijelog ju hog pravea, kojoj je na elt bio Budoni, a Hiu8tov komesar) i vrhovne komande u Moskvi®. U prijestolnici su zahtjevi za povlaéenjem ili za poja- Zanjima ito su dolazili s juga uglavnom bili odbijani, ili prihvatani protiv volje i sa zakaSnjenjem. Prijetnja cijelom lijevom krilu sovjetskih snaga postala je jo8 opasnija kad su tenkovi njematkog generala Guderiana iz podrugja Smolenska stigli do Gomela i Staroduba, to jest na pravac koji je kao cilj mogao imati kako Moskvu tako i Jug. Buduéi da je strahovao da Guderianoy manevar jos uvijek tei tomu da napravi proboj u parveu prijestolnice, Staljin (a wz njega, ini se, i marSal Sapoinjikov, koji je opet postao natelnik genetalétaba) oslo nio seu pryom redu na Brjansku frontu, koja je bila stvorena upravo zato da zaustavi tu prijetnju: njezin zapoviednik, Jeremjenko, svetano mu je obe- Go da ée poruéi ono ,,pseto Guderiana’*®. U stvari, Jeremjenko nije imao ni snaga niti sposobnosti da to uradi. Ked su ajematke oklopne jedinice, u Skladu s Hitlerovom odlukom, nastavile napredovati prema Jugu, nije im uspio ak ni zadati ocbiljan udarac na krilima, Guderianova ofenziva pokla- pala se s napadom &to su ga Nijemel uspjeli izvrSiti preko judnog krila svoj snaga s mostobrana osvojenih na Dnjepru: tako se ocrtalo okruzenje cijele jugozapadne sovjetske fronte koja je dréala izbotinu Kijeva Pogubni dep Kijeva Opasnost je postala katastrofalnom onih istih dana kad su nacisti vet bili stigh na prag opkoljenog Lenjingrada. Juni krak klijedta sve se vide stezao, Petnaestog rujna krakovi su se spojili a da iz Moskve nije stigla edba 0 povlaéenju. Cetiri sovjetske armije naile su se okruzene u déepu Kijeva. Posljednjib fatalnth dana razmjena komunikacija izmedu fronta i Mo- skve bila je sve dramatifnija. Ipak, nalog da se prijede u protunapad i da se brani Kijev nije bio ponigten. Stoga Sto je insistirao na drugatijem rje- Senju Budoni je smijenjem s mjesta zapovjednika. Cak i podto su se Klijedta 31 en Secaacaaaatesklopila, odve¢ se otezalo s nalogom o povlatenju i o pokuSaju da se probije neprijateljsko okruzenje. Kad se Timoienko, koji je zauzeo Budonijevo mje- sto, uvjerio da nema druge i kad je poslao jednog oficira zrakoplovom da ponese opkoljenim trupama naredbu, general Kirponos nije htio povjerovati u nju, jer su mu do toga trenutka strogi nalozi iz Moskve nametali posve drugatije postupke®. Reteno je da je insistiranje vthovne komande, a osobito Staljinovo (premda ne samo njegovo), na tomu da trupe zadrée svoje polozaje motda bilo diktirano, osim veé spomenutim politiékim motivima, i zamiilju da se napadate iscrpi na praveu koji je daleko od Moskve?. Ako se s time ratanalo (no nema dokumenata koji bi to potvrdivali), ishod se nije pokazao sretnim. Sovjetski gubici u kijevskom diepu bili su vrlo veliki. Da bi se spojili s glavninom vojske, opkoljene su trupe morale pokuSati proboj u raStrkanom raspotedu. Bila je to mutna i te3ka operacija’*, General Kirponos, njegov komesar Burmistjenko i natelnik njegovog Staba major Tupikov izgubili su u njoj Zivot. Na kraju samo’ 150.000 od 677.000 }judi koji su se borili na ingozapadnoj fronti uspjelo se probiti do sovjetskih linija®, Njematki iz vori govore 0 jo8 veéem krvoproliéu. Cjelokupni odnos snaga, osobito na jugu, bio je promijenjen. Posljedice za daljnji tok operacija bile su dvojake. Hitlerova vojska mogla se razmjestiti Sirom industrijskih podrutja Ukrajine, s onu stranu Dajepra, zauzevsi Poltavu, Sarkov, Zaporozje, Taganrog i, osobito, velile dio Donbasa, prodrijevSi sve do Rostova, moguée polazne totke za eventualni napad na Kavkaz. Napadat se probio i na Krim, zauzevsi ga u cjelini, osim pomorske baze u Sevastopolju Hitler je napokon dobio moguénost da koncentrira svoje snage protiv Moskve. Sesnaestog rujna izdata je naredba za operaciju ,,Tajfun” kojoj je cilj bio osvajanje i uni8tenje sovjetske prijestolnice, Sto je trebalo biti vrhun- cem nacistitkog napredovanja. Ostaviv8i Lenjingrad u opsadi i ostvarivii zaokrufenje na jugu, njematki generali odredili su za bitku za Moskva dvije trecine oklopnih snaga i polovicu svih efektiva na istoku!*. Napad je zapoteo 30. rujna s desnog krila Sto su ga tvorile Guderianove trupe koje su mogle krenuti s novih polozaja osvojenih u bici za Kijey. Odlutan sukob prve godine rata zapoteo je dakle s nepovoljnim izgledima za SSSR. 32BITKA ZA MOSKVU Neprijatelj na pragu prijestolnice Nacisti su prvi bitku za Moskva nezvali ,odluénom”. Hitler je taj pridjev upotrijebio u dva navrata: 6. rujna u ,direktivi” o pripremanju na- pada i na dan ofenzive, u proglasu svojim trapama!. Potetak je obedavao Nijemcima nova munjevitu pobjedu. Uspjeli su nasuprot glavnoj grupaciji protivnitke vojske uspostaviti jai raspored snaga koje su i dalje djelovale uz pomoé ollopnih Klinova, podrZavanih glavninom zrakoplovstva. Zahvaljujuéi vetoj pokretljivosti svojih trupa, njematki su generali opet uspjeli razbiti sovjetsku obranu. Guderianovi tenkovi prodrli su u dubinu iza neprijateljskih linija: jedan njihov dio zauzeo je grad Orel, koji su zatekli nespreman, s tramvajima Sto su jof uvijek vozili gradskim ulicama?, a drugi dio je skrenuo prema Brjansku, zaobigavii dvije armije ito su bile pod zapovjedni’tvom generala Jeremjenka. Jo8 gore je bilo ono Sto se dogodilo na sjevernom kkrilu ofenzive. Tu su se druge dvije oklopne kolone, pod zapovjednistvem generala Hotha i Hépnera, u obliku kdijesta ustremile na grad Vjazmu i u déep zatvorile najveéi dio tetiriju sovjetskih armija. Jedan je njematki general cijelu tu operaciju oznatio kao ,,operaciju po prirugniku”®. Poslije katastrofe kod Kijeva, nov poraz je prijetio da bude fatalan sovjete: zapo¥eli su dani Sco su poslije nazvani ,.najmratnijim i najstra’- im danima u povijesti nate domovine™. I Hitler je bio uvjeren da je uspio: njegova je propaganda tvrdila da je neprijatelj na istoku unigten i on je osobno izdao naredbu da se pripremi ckipa koja ée sravniti sa zemljom Kremlj. Premda snaga, inicijativa i tehnitka sposobnost, &to su tada bile pred- nost Nijemaca, objainjava njihov uspjch, ne mali dio odgovornosti pada i na sovjetsku komandu koja je jo jednom bila zatefena. Kasnije su to pri znali vojni rukovodioci Sovjetskog Saveza u priktivenoj polemici to se odvi- 2% 3 Povijest Sovjetskog Saveza, II 33 i ae ajala medu njima o tomu tko je kriv za glavne pogretke’. Naredba da se sva painja posveti obrani rasporedenoj po dubini stigla je prekasno’. Ofenvivni i obrambeni zadaci do posljednjeg su se trenutka istodobno izdavali trupama. Namjere nacista nisu bile otkrivene na vrijeme. Osim toga sovjetsk snage bile loSe rasporedene: njematki je napad udatio na tri grupacije armija koje nisu bile pod jedinstvenim zapovjednistvom (na zapadnu frontu, na rezervnu frontu ina brjansku frontu, kojima su zapovijedali Konjev, Budoni i Jeremjenko) i koje su slabo koordinirale djelovanje. PokuSaji povlagenja bili su_kasno poduzeti i propali su poradi velike hitrine neprijateljskih ma- nevara’. Kao i na potetku rata, u sovjetskoj obrani vie nije bilo neprekinute Iinije: to se medutim ovoga puta nije dogadalo na dalekim granicama, veé na svega nekoliko stotina kilometara od Moskve. Prijestolnica se odjednom natla nezaitiéena. Trojica medu najvitim rukovodiocima — Molotov, Voro- Silov i Maljenkov — bili su hitno poslani na lice mjesta da dobiju uvid u ono Sto se dogada’. Petog listopada Staljin, koji je le#ao u postelji s tem- peratutom, nije mogao tak dobiti ni to&nu sliku vojne situacije: pozwao je Zukova* iz Lenjingrada, kamo je ovaj bio poslan mjesec dane ranije kako bi pokuSao zaustaviti njematko napredovanje. No kad je general po8ao na pod- rudje operacija s tefkom je mukom uspio pronaéi zapovjedni8tva frontova" General Rokosovski, kojeg je Konjev premjestio iz prve linije kako bi pr uzeo rukovodstvo snagi jedne druge grupacije, koja se mogla suprotstav’ neprijateljskom prodiranju, naSao se u Vjazmi bez vojniké i zamalo je pao u zarobljeniStvo u trenutku kad su prvi njemadki tenkovi prodirali u grad". Rezervna obrambena linija, koja se oslanjala na Moiajsk, bila je pret- hodno pripremljena, ali bilo je dovreno tek 40%o radoval®. Najveéa je te3- koéa, medutim, bila kako zdruditi vojne jedinice koje ¢e biti u stanju driati je. Ragtrkani odredi koji su jo’ mogli braniti prijestolnicu bili su objedinjeni u cjelovitu Zapadnu frontu i povjereni zapovjednistvu Zukova: on je preu- zeo zadacu da brani Moskvu u gotovo ofajnim uvjetima. Neprijateljska se ofenziva nastavijala. Dvanaestog listopada Nijemci su osvojili Kalugu, 14. Kalinjin. U_posliednjem naletu stigli bi do Moskve. No upravo sada, kad su se priblizili glavnom cilju, morali su utvrditi s gorkim razoaranjem da vojna i polititka obrambena sposobnost Sovjeta jo8 nije bila uni8tena. U pozadini moskovske fronte odvijala se druga drama: sudbina bitke zavisila je 0 njezinu ishodu nista manje no od dogadaja na bojnom polju. Ulice sto su vodile u grad bile su zakr¥ene bjeguncima koji su bjeZali iz sjeéali gorkih predbacivanja Sto su im ih tih dana upuéivali najobitniji Ijudi Lieljusenku, zapovjedniku jedne armije, rekla je tako neka stara radnica: »Kako se Gini, vi ste neki budia... Znajte, narod vam nee oprostiti ako napustite Moskva”. Jo8 okrutnije rijeti tuo je Rokosovski od nekog starog i bolesnog seljaka: ,Odlazite i prepuState nas neprijatelju ... A sve smo dali za Crvenu armiju, i posljednju koSulju. Da nije ove proklete bolesti, i8ao bih * Usprkos tomu Sto ga je udaljio iz rukovodstva generalétaba, Staljin ga je i dalje Gijenio i povjeravao mu najpovjerljivije zadatke. 34ja braniti Rusiju’””. Skoro pola milijuna ljudi iz grada i okoline bilo je mobi- lizirano da rade danonoéno na kopanju rovova i drugih obrambenih prepreka oko prijestolnice: tri éetvrtine su bile Zene i Zukov je osobno kasnije odao pofast onima koji su tih dana golim rukama prenijeli tone zemlje otezale od jesenjih kiSa", Ma koliko da se htjelo spasiti prijestolnicu, oprez je vladi nalagao da poduzme mjere za sluéaj da je mora napustiti. Cetmnaestog listopada odlu- Geno je da se evakuira ono Sto nije bilo neophodno potrebno za oruéanu borbu: diplomatski kor, najveéi dio sluzbenika u ministarstvima, Kominterna, tvornice od najvece ratne vatnosti. Tada je potela kruiiti glasina da je Mos- kva izgubljena. Val panike zahvatio je grad, a vrhunac je dosegao 16. listo- pada, Zeljeznitke stanice su bile opsjednute. Brojni gradeni, ubljuéujudi i rukovodioce i visoke funkcionare, i oni kojima je to bilo odobreno i oni Kojima nije, pokuSavali su otiéi automobilima, seljaékim kolima ili bilo kakvim drugim prijevoznim sredstvima. Bio je to najkriti¢niji trenutak za obranu Moskve. Cinilo se da je grad osuden da umre: zaustavljen je gradski javni promet; zatvorene su trgovine, tak i pekare™, Reakciju vlade sreéom je obiljeZavala odlugna i sve veéa energitnost. Sedamnaestog, jedan od novih partijskih sekretara koji su se pojavili posljed- njih godina pred rat, Séerbakov, rekao je preko radija da je Staljin ostao u gradu i dodao: ,,Za Moskvu éemo se boriti Zestoko, uporno, sve do pos- Tjednje kapi krvi", Objavljen je poziv radnicima, élanovima partije. Kad se to pokazalo nedostatnim, 19. listopada progla’eno je opsadno stanje. Odréa- vanje reda i nepostedna obrana grada povjereni su jedinicama NKVD-a (Ko- mesatijata unuttasnjih poslova) kojima je rukovodio general Artemjev. Svatko tko je kr$io njihove naredbe bivao je uhiéen i smiesta izveden pred vojni sud. ,Provokatore” koji su sijali nered, ,3pijune i druge neprijateljske agente” moralo se strijeljati na licu mjesta””. Dolazak Sibiraca Jo$ teZa bitka vodila se u meduvremenu duz putova 8to vode prije- stolnici. Ma koliko bitan, njematki se proboj pokazao uspjehom od taktitke viljednosti, svakako velike, ali nije bio od odluénog znakenja. Mobilizacijom svih preostalih snaga Sovjeti su postupno uspjeli oporaviti se. Opkoljene trupe i dalje su se borile, vezujudi brojne neprijateljske snage. Njihovi poku- Saji da se probiju iz okruZenja imali su neSto bolji ishod kod Brjanska nego- Ii kod Vjazme; no ut oba sluéaja gubici su bili vrlo veliki i samo su desetko- vane jedinice uspjele spojiti se s glavninom, da bi odmah bile upotrijebljene u novim stedi’tima obrane!, Prebacivani su u Moskvu odredi.s drugih fronta (Zak i iz okolice opsjednutog Lenjingrada),| Malobrojne divizije dobrovoljaca bacane su na vatrenu liniju. Dvije oklopne brigade, naoruZane brojnim naj- novijim tenkovima, poslane su na Guderiana i uspjele su privremeno zausta- viti njegovo napredovanje u podrugju Mcenska. Usprkos svim tim imptovi- 35ziranim mjerama liniju Motajsk drialo je sredinom listopada samo 90.000 judi, Tada su u pomoé Moskvi doile glasovite sibitske jedinice, trupe kojih je jo8 bilo u istotnom dijelu zemlje, osobito na granici s MandZurijom, za sluéaj japanskog napada. Zukov je pomiiljao na njihovo djclomitno kori8- tenje na zepadu veé u stpnju®. No usprkos ugovoru o neutralnosti koji je potpisan u travnju, moskoyski rukovodioci i dalje nisu imali povjerenja prema Toldiju (i nisu bili posve u krivu). U listopadu su se pokazali odvai- nijim, i to ne samo radi nuinosti da spase prijestolnicu, veé i zahvaljujudi depeSama svog tajnog agenta u Tokiju, Rikarda Sorgea, koje su. kao sigurnu najavijivele japansku ofenziva u juznom Tihom oceanu i vise no vje- rojatnim sukob s Amerikom, a iskljutivali su napad na Sibir teku¢e godine”. Sovjetski izvori ne govore o tofnoj snazi trupa dovedenih s Dalekog istoka: jedan od njih samo kaze da je od potetka rata do 1. prosinca 1941. na zapad prevezeno 17 divizija, najvecim dijelom za vrijeme bitke za Mo- skvu®, Medutim, vige no brojnost, vrijedila je kvaliteta tih pojatanja. Poradi latentnog ratnog stanja koje je godinama traj sovjetske trupe s Dalekog istoka bile su uvijek bolje pripremljene od zapad- nih: bile su to svjeze jedinice, dobro uvjezbane i dobro opremljene, koje su raspolagale s potpunim brojem Ijudstva i oruja, uvjeZbane da se hi bore. Njihov doprinos u bici za Moskvu bio je odlutan. Mnoge od d koje su se najvise istakaule — glasovita 316. generala Panfilova, koju su veéinom tvorili Kozaci i koja je dvéala cestu 2a Volokolamsk, 32. generala Polosuhina koji se borio na povijesnom Boredinskom polju i 78. generala Bjeloborodova — poticale su s istola® S tim je snagama sovjetska komanda bila u stanju zaustaviti napre- dovanje Nijemaca. Uspjela je vjeSto iskoristiti i timbenik okolifa: Sume i vodeni tokovi bili su prirodne prepreke za napadate. Poito su jesenske kike pretvorile teren u more blata u koje su zapadali kotati, teret i konji, Nijemei su bili prisiljeni koncentrirati pritisak svojih motoriziranih snaga duz putova i Zeljeznitkih pruga Sto su vodili u Moskvu. Izmedu tih arterija Sovjeti su organizirali dubinsku obranu u kojoj se Zestoko tuklo za svali metar zembji- ta. Rovovi, minska polja, poloZaji ukopani groznitavim trudom stanovniétva izvtsno su postutili cilju. Mala stediéta kao $to su Kubinka, Nazo-Fominsk, Sjerpuboy, postala su sva utvrde na novo} obrambeno} linji. Na jugu se stari industrijski grad Tula, kojemu se Guderian priblitio poslije no 8to je ko- natno razbio prepreku kod Mcenska, pretvorio u stup otpora; dio zasluga pripada formacijama radniki 3to ih je snaina pattijska organizacija uspjela pripremiti i poslati u borbu*. Tu dolazimo do osnovnog motiva bitke za Moskvu, Odlutnost da se brani prijestolnica preneSena je s vod na narod i na vojnike, koji su suo- Geni s brutalnoSéu neprijateliskog napada tratili jedino da se odupru i da im se energitno zapovijeda s tim ciljem. U povijesnim kronikama spominju se mnoga junatka djela, individualna ili grupna, koja su poslije u8la u legen- darnu ikonografiju sovjetske armije. No najslavniji slutajevi bili su samo epizode (svakako dostojne paméenja) izuzetne vitalnosti cjeline i uporne kolektivne hrabrosti. Neki njematki generali pitali su se poslije rata Sto bi 36se bilo dogodilo da je Moskva pala. Ima ih koji su na to odgovorili da bi se sovjetski otpor svejedno nastavio™. Bez obzira Sto takva hipotetitka pi- tanja nemaju odveé veliku vrijednost, taj je odgovor vjerojatno totan. No ne treba potcijeniti vainost Moskve. Osim svoje velike ekonomske i stra- teske vainosti koju ima kao glavno komunikaciono évoriste evropske Rusije, ona je imala golemo motalno znaéenje kao steditte iz kojeg je poticana cje- Iokupna borba. Moskva nije smjela pasti stoga Sto se ljudi nisu htjeli pom riti s millju da se prepuste. ,,Dalife njekuda” bilo je jedno od geslé bitke: ajime se htjelo reéi da vise nema prostora u zaledu u koji se mode povuci. Te su parole, vie no vojne i politike naredbe, postale gradanski impe- rativi®. Moskva nije pala. Poslije panike sredinom listopada, grad je dobio drugo lice. Ovako ili onako dva milijuna Jjudi je evakuirano”. Stanovniitvo, svedeno na manje od polovice, bilo je praktitno mobilizirano jednako kao i vojnici. U tvornicama koje su tadile radnici su radili za fronta w turnusima od 12, pa éak i 18 sati dnevno. Prijestolnica je dobila ,,opor, ratnitki i ju- netki" jzgled*. Ulice su bile ispresijecaue protutenkovskim preprckama. U zraku su lebdjeli protuavionski baloni. Poslije udaraca Sto ih je pretrpjelo potetkom rata, sovjetsko se zrakoplovstvo s mukom oporav[jalo. Koncent rano gotovo svo u okolini Moskve, ono je gradu jamtilo djelotvorny zaStitu u zraku: samo 39% neprijateljskih aparata doprlo je do naznagenih ciljevs”, Nijeneci su odbijeni Krajem listopada nacistitka ofenziva, premda je doprla na svega neko- liko desetaka kilometara od prijestolnice, splasnula je u nizu iscrpljujuéih frontalnih borba, do te mjere da je bilo nukno zaustaviti operacije, Moskva je tada mogla odahnuti. Staljin je to iskoristio za spektakularnu polititku i propagandnu inicijativu. Pitao je Zukova moze li ratunati na produ%enje pri- mirja na nekoliko dana i, kad je dobio uvjeravanje da je to moguée, odlutio je da se 6. i 7. studenog w gradu odréi tradicionalna proslava revolucije®. Popodne 6. odréana je na kolodvorn podzemne Zeljeznice ,Majakovskaja”, umjesto u Boljfoj teatru kako je bilo uobiajeno, svetana sjednica na kojoj je govorio sim Staljin. Sutradan prije podne, na Crvenom trgu pokrivenom prvim snijegom, odriana je vojna paruda: u mimohodu su defilirale svjcke trupe u punoj ratnoj spremi koje su se spremale na frontu. Staljin je odrZao jo’ jedan govor. Ta dvostraka manifestacija imala je velik utjecaj na moral naroda i boraca"’. Bio je to dokaz da je Staljin zaista ostao u Moskvi: grad je, dakdle, bio u stanju oduprijeti se, i to do te mjete da izaziva neprijatelja pred nosom. Bio je to potez koji je djelovao na kolektivau psihologiju i koji je zemlji ulio nova hrabrost. Staljin je u dva govora ito ih je u toj ptigodi odréao naglasio te motive. Ismijao je pogreine proratune Hitlerove vlade koja je mislila da é likvidirati SSSR za par mjeseci u munjevitom ratu, potcjenjujudi évrstogu sovjetskog poretka i njegove vojske i nadajuéi se — pogreino, dodao je Sta- 37Ijin — da mo%e ratunati na prefutau simpatiju zapadnih sila. Sovjetske je poraze objasnio tinjenicom Sto je SSSR trenutno sam u botbi protiv orudanih snaga fa8istitke koalicije u Evropi. Po prvi je put javno analizirao nacional- listitku ideologiju, objainjavajuci kako ona u stvari nije ni nacionalna, niti socijalistitka, veé samo imperijalistitke, radi tga su ,nacisti najgrabe. Fjiviji xazbojnici medu svim imperijalistima svijeta’™. Staljin je u vezi s time naveo odlomke iz naredaba izdanih njematkim vojnicima. Ali osobito je na glasio svoj apel na rusko rodoljublje i na ruski nacionalni ponos®, i to je bila glavna toéka w njegovim govorima. nTi judi” rekao je Staljin 0 nacistima ,,lieni testi i savjesti, Ijudi zvjerskog morala, toliko su bezotni da pozivaju na uniftenje velike ruske nacije, nacije Plehanova i Lenjina, Bjelinskog i Cerni8evskog, Puskina i Tol- stoja, Glinke i Cajkovskog, Gotkoga i Cehova, Sjecenova i Pavlova, Rjepina i Surikova, Suvorova i Kutuzoval” ,Hoée”, dodao je, ,,rat do istrebljenja s narodima Sovjetskog Saveza. Pa dobro... imat ée ga. Naa ée se zadaca sada ... sastojati u tomu da do posljednjeg istrijebimo Nijemce koji su kao napadagi prodrli na teritorij na’e domuvine, Nema milosti za njematke napadaée! Smrt njematkim invazorima!”® Sutradan, obracajudi se vojnicima na Crvenom tiga, Staljin je rekao: ,,Cijeli svijet gleda u vas kao u snagu koja je v stanju uni8titi razbojniéku hordu njemaékih tlatitelja... Rat Sto ga vi vodite oslobodilatki je i pravedan rat. U njemu nas nadahnjuju. .. Fikovi natih velikih predaka, Aleksandra Njevskog, Dmitrija Donskoja, Kuz- me Minjina, Dmitrija Potarskog, Aleksandra Suvorova, Mihajla Kutuzoval Nek vas vodi pobjedonosni Lenjinov barjak!* Imena raznorodnih likova revolucionari i narodnih junaka, knezova-vojskovoda i carskih genetala, umjetniké i znanstvenika najrazlititijeg, a ponekad i posve opreénog kulturnog profila bili su tako zdruzeni u jedinstveno uznotenje domovinske slave i pobjedonosnog otpora napadedima w proilosti Primirje koje je neprijatelj dopustio ubtzo se okontalo. Sesnaestog studenoga Nijemci su iznova otpoteli ofenziva, pokuSavajudi ponovo iave- sti manevar u obliku klijesta sjeverno i juino od prijestolnice, koji se tre- bao zakljutiti spajanjem dvaju krakova istoéno od Moskve. Ovog su puta jeti na vrijeme naslutili njihove namjere, ali su opet napravili taktidn pogretku. Staljin je od svojih generala zatrazio da sprijete nov neprijateljski napad ofenzivnim probojima koje ée u osnovi izvesti konjaniStvo. Zukov se suprotsta- vio toma, smatrajuéi taj manevar beskorisnim i suviSuiin. Staljin se nije dao razuvjeriti. (,,Vama i Zukovn udarila je slava u glavu, ali stavit emo i vas u ted”, rekao je jednog od tih dana Bulganjinn, politikom komesaru Zapadne fronte™), Sovjetsli juri8i nisu dali vzednijih rezultata. Obnovljena njematka ofenziva nije bila odlogena. Stovige, u trenutku predvidenog neprijateljskog napada, Zukov se naSoo bez rezerva, jer ih je veé upotrijebio u tim besko- risnim pokuSajima preventive’. Nijemei su stoga jo’ napredovali. Sam Staljin, * Valia istalnuti da uw svim ranijim Staljinovim javaim govorima nema analize faSizma kao polititkog i druftvenog fenomena (analize kakva je palc stalno prisutna djelima njegovih protivnika, primjerice Bubatina). To nam mole omoguéiti da bolje ramimijemo kako je njegovo stajaliSte u drugoj polovici tridesetih godina bilo kolebljivo i, u nekim aspektima, dvoznatno (Usp, G. Boffa, op cit., knjiga 1., str. 507—508, 624). 38Gijim se_,,glignim Ziveima” tih dana divio i Zukov, tada je na %as klonuo duhom. Jedne je veteri zapitao zapovjednika Zapadne fronte: ,,Jeste li si- gurni da éemo zadréati Moskvu? Pitam vas to sa smrcu u srcu. Odgovorite mi iskreno ...” Zukov je obedao da hoée”. Glavna je prijetnja dolazila sa sjevera, gdje su Nijemci, koncentracijom svog pritiska, uspjeli zauzeti Klin, Solnjenogorsk, Istru, mjesta koja su bila uu neposrednoj okolici prijestolnice: njihove su trupe presle dak i kanal Volga—Moskva, a jedan izvidatki odred prodro je tak do sjeverne periferije grada. Na jugu se Guderian usmjerio na Katiru, pokuSavajuéi zaobidi Tulu, za jedan je dan bio presjekao put &to taj grad povezuje s Moskvom. Visoka sovjetska komanda protivijavala je tjeskobne i nervozne trenutke™’. No sada je veé obrana bila bolje organizirana: stalni protunapadi odgovarali su na njematke napade, koji su napredovali samo uz velike napore i ux teske gubitke. Krajem studenoga, u sada vet oStroj klimi ruske zime, i nova se njemagka ofenziva ugasila bez odluénih reaultata. Nacistitka je komanda po- kufala jo3 posljedaji frontalni napad na prijestolnieu u podrugju Naro-Fomin- ska, ali taj je njezin poku8aj hin razhijen u zaéetku. ‘Veé u ono vrijeme obrana Moskve bila je usporedivana s drugim slav- nim iscrpljujuéim bitkama, kakva je bila bitka na Marni, primjerice. Von Boch, zapovjednik grupe ,Srediste”, rekao je da ée 0 pobjedi odlutiti ,,po- sljednji bataljun”®. Prvih dana prosinca Sovjeti su medutim u prituvi imali ipak mnogo vige od jednog bataljuna. Od potetka rata oni su se bili posve- tili pozadini i groznigavom naporu formiranja novih armija. Sada su tri &lale spremne iza prijestolnice. Usprkos inzistiranju svojih generala, Staljin je Sekao do posljednjeg trenutka prije no Sto ée ih poslati u akeiju, kad je bio siguran da su neprijateljske snage iscrpljene: odugovlatio je, kako zato da bi u svakom trenutku bio u stanju uspostaviti novu liniju obrane istotno od Moskve, ukoliko se to pokaze potrebnim, tako i stoga da ostvari maksi- malan uéinak udarcem So ée ga zadati dolazak pojatanja (u pogledu toga generali su. mu kasnije priznali da je bio u pravu)®. Prvi su odredi bili bateni u borbu tek kad su Nijemei doprli tako blizu Moskvi da su je mogli tudi svojom tegkom artiljerijom. Glavnina je upotrijebljena nekoliko dana kasnije kako bi se sovjetskoj vojsci omoguéilo da prijede u protuofenzivu. Protuofenziva je otpotela izmedu 5. i 6. prosinca, kad jo8 nisu bili okonéani ni posljednji neprijateljski napadi. Udar je do8ao iznenada za Ni- jemce. Zukov je svoju akeiju koncentrirao prema neprijateljskim Klinovima Koji su se bili pribli3ili sjeverno i juéno od Moskve: od triju rezervnih armija dvije su bile upottijebljene na prvom, a jedna na drugom sektoru. Sovjeti ti na posvuda’nja brojéanu premoé: njihove su snage, me- dutim, bile svjetije i bolje opremljene za zimu. Debeo sloj snijega prekrivao je zemlju, Njemaéke su trape bile iscrpljene ranijim borbama i moralno poko- Iebane, jer im je plijen izmakao kad su veé mislili da su ga dohvatili. Poku- Sale su se oduprijeti, ali su bile razbijene, Za deset dana nadle su se na polotajima s kojih su krenule u studenome. Sovjetska se ofenziva nastavila sve do pogetka 1942. Kalinjin, Klin, Kaluga bili su oslobodeni. Klijesta Sto su stezala prijestolnicu bila su razbijena. Nijemei su bili odbaéeni natrag 2a 100 do 300 kilometara. U sijetnju se moglo reéi da je bitka za Moskvu, 39najveéi sukob u drugom svjetskom atu do toga trenutka, bila zavrena prvim ozbiljnim porazom Hitlerove vojske na otvorenom polju. Da bismo shvatili vaznost Ijudskih i materijalnih rezerva 0 su ih Sovjeti bacili u bitku u tako telkom trenutku njihove povijesti, valja imati na umu da su istodobno s protuofenzivom pod Moskvom s uspjehom vodili i druge dvije operacije, mnogo ogranigenijeg domataja, ali nimalo beznaéajne, na dva kraja dugatke fonte prema Nijemcima. Na obalama Crnoga mota 29. studenoga uspjeli su osloboditi Rostov, koji su bili izgubili 21. istog mjeseca (tada je Staljin prvi put éestitao trapama i njthovim zapovjednicima). Iza Ladotkog jezera u prosincu oslobodili su Tihvin, te su tako mogli driati otvorenim jedini put koji im je (makar i uz tisuée poteSkoéa, o kojima cemo uskoro govoriti) omogudavao da odrée nesigurnu vezu s opsjedautim Lenjin- gradom. Usroci i posliedive jednog porata Prvih Sest mjeseci rata zakljuteni su dakle njematkom pobjedom, koju je Berlin bio predvidio, ali s poloviénim rezultatima, Snatan napad prema planu ,Barbarossa” postigeo je spektakularne uspjehe, ali se slomio kod Moskve a da nije dosegao svoje stratcike ciljeve. S druge strane, Sovjeti su naéli na rubu katastrofe, ali su se uspjeli oporaviti. Njihov je polotaj i dalje bio tragitniji od neprijateljeva. Pa ipak, s obzirom na to kako je rat bio poteo, mogli su gajiti vige nade no njihovi protivnici Godinama se polemiziralo 0 uztocima njematkog poraza pred Mos- kvom. Potuteni Hitlerovi generali i zapadnjatki povjesniéari koji su svoje sudove zasnivali na njihovim svjedotanstvima naglasili su osobito timbenile okolisa: goleme ruske razdaljine, nesavladivo blato Sto pokrije zemljiste u medusezoni, velilu hladaoéu kontinentalne zime. Sovjetski su zapovjednici i povjesnitari, medutim, inzistirali na moralnim i polititkim mbenicima (odluénost naroda i Wvrstoéa poretka u trenutku najveée opasnosti, svijest © tomu da su u pravu), a prirodnim su uzrocima pripisali drugotno zna- kenje". yNarayno”, rekao je kasnije maral Zukov, ,,kako klima tako i priroda utjetu na svaku vojnn operaciju”. Sovjeti su to imali na umu w svojo} odluk nosti i u svojim proratunima. ,,Zima ne obeéaje [neprijatelju] ni§ta dobra” izjavio je Staljin 6. studenoga”. Da je ona u Rusiji otra, nije bila nikakwa tajna. Godine 1941. je uz to i rano nastupila, U svojim sjeéanjima njematki generali ak su i prenaglasili njezinu otrinu: neki tak govore i o tempera turama od 60 stupnjeva ispod nule, Sto je apsolutno nemoguée u podmgju Moskve. U studenome toplomjer se kretao izmedu 7 i 10 stupnjeva ispod nule, Sto je nize od uobitajenoga, ali nikako ne i nepredvidivo. Mraz, kao i blato, bili su, uostalom, i prepreka i prednost za obje strane. Sovjeti su, medutim, bili bolje opremljeni protiv hladnoée: veé u studenome su bi dobro odjeveni i obuveni u zimske uniforme, koje, pak, Nijemei nisu imali, 40Prisiljeni da od stanovnistva otimaju toplu odjecu koju su navladili preko uniforme, s potetka oholi napadati postali su malodusni Polemika o klimi vodi nas do pravih uzroka poraza. Nijemei su se borili u okoli8u koji je za njih i u pogledu prirode i u pogledu Ijudi bio neprijateljski i koji je sve vi8e takvim postajao Sto je vtijeme vide prolazilo. Njihove su se komunikacije protezale tisu¢ama kilometata po slabo poznatom teritoriju, a pofinjale su ih ometati i prve operacije partizanskog pokreta koji e postati jedna od bitnih karakteristika rata, Zanos potetnih uspjcha ugasnuo je suoten sa sve veim tedkocama, Upornost s kojom su se Sovjeti borili pred svojom prijestolnicom za napadate je bio udarac od kojega se vite nikad nisu u porpunosti oporavili. Pisma njematkih vojnika, koja su Sovjeti zaplijenili u svom napredovanju, prufaju nam svjedotanstvo 0 tomu koje je rje¥itije od poratnih sjeéanja njihovih generala. Puna su rijett kao to su josje¢am da é: umrijeti”, ,zivel su nam rastrgani”, ,,viSe ne mogu’’. ,,Ako postoji pakao”, pisao je neki kaplar Zeni, ,.ne mode biti strafniji od ovoga u kojem Zivim sada”. Suvjeli su se borili na svojoj zemlji, za svoju zemlju. Bili su obavije- Steni o kretanju neprijatelja zahvaljujuéi mnogim dobrovoljnim agentima Prijestolnica sa svojim cestovnim komunikacijama postala je snazna spojna linija izmedu fronte i pozadine ili izmedu razlititih sektora iste bojne linije, 3to je omoguéavalo hitra premjestanja snaga s jedne totke na drugu. To su bile osnove uspjeha koji je a Sovjete bio nutan da bi pretivjeli, a kojega ¢e psihologki udinci biti ne manje znatajni od strate’kih. Uakumulaciji,poli- ti8kih i tehnitkih resursa, koji €e u krajnjoj crti odlutiti ishodom rata, bitka za Moskvu postala je prekretnica: ,Bila je to”, kako je kasnije napisao Eren- burg, ye samo ratna epizoda, veé odlutan motiv za tolike druge stvari™. Sovjetska se dua orlojedila, kao $to se to dogada narodima povrije- denim u svom ponosu. Postala je jo3 ogoréenija kasnije kad su, s prvim napredovanjima, vojnici poveli u selima stavnjenim sa zemljom, u nizovima objegenih na stabla, u osakacenim leSevima u jamama otkrivati Sto je bila nacistizka okupacija. Ohrabrujudi simptomi otitovali su se u vojsci: neke jedinice znale su se boriti ne samo hrabro veé i u skladu s taktitkim i orga- nizecijskim kriterijima primjerenim ovome ratu. Najbolje se odrede potelo odlikovati nazivom goardjejskije, Sto je znatilo da su simbolitno pozvani da budu dio ,,garde” (ta inicijativa, potaknuta poslije bitke za Smolensk, prvu je Siroku primjenu dotivjela poslije bitke za Moskvu)*. Sve su brojnija bila osobna odlikovanja. Nova lica su se istaknula i medn generalima. Pravda od 13. prosinca objavila je slike onih koji su zapovijedali najvaznijim jedinicama rasporedenim u obrani prijestolnice. Izmedu ostalih bila su tu imena koja é& postati slavna: Zukov i Rokosovski. Najmodernije sovjetsko naoruZanje jo§ je bilo oskudno, ali se pred Moskvom dobro pokazalo. Tenkovi T 34 upotrebljavani su od prvi dana rata, no u odveé maloj mjeri a da bi imali osjetnog uéinka; njihova broj- nija prisutnost u oklopnim brigadama koje su izvele protunapad na Gude- rianove snage kod Mcenska pokazala se, medutim, dragocjenom. Njematki general, Koji je nafao da su supetiorni ajematkim tenkovima i otporni na municija njegovih topova, poslao je u Berlin alarmantno izyje’ée: ,Superi- 4aornost [u tom pogledu]”, zabiljezio je kasnije, ,,prefla je na stranu protiv- nika’. Djelotvornima su se pokazali i novi reaktivni topovi, glasovite ka- éuie, kako ib se od tada potelo zvati. Prva usamljena batetija bila je upo- trijebljena veé u srpnju kraj Smolenska. No mjere tajnosti sto su pratile po- javu toga oruzja bile su tolike da su ga utinile nedostatno pogodnim za rukovanje. Oko Moskve nova se artiljerija, medutim, pojavila prvi put u znatajnom broju (nekoliko stotina) i njihov se utinak pokazao dostatno dje- lotvornim da bude preporuka za kasniju masovnu upotrebu'?. Upravo stoga Sto uzroci njegova poraza nisu bili slutajni, Hitler je kraj godine koja je trebale biti godina njegova velikog trijumfa dotekao u neobignom svjetlu. ,,.Mit njematke nepobjedivosti je dokrajten” napisao je Halder u Berlinu®. Koncepeija munjevitog rata, na kojoj se temeljio napad na SSSR, ovoga puta nije pogodila cilja: njematka vrhovna komanda shvatila je da sukob tek zapotinje. Hitler je optuzio svoje generale: izvrkio je ma- sovne promjene u visokim rangovima vojske i isto&ne fronte, preuzimajuci osobno vrhovno zapovjednistvo nad Wehrmachtom. Slijededh mjeseci nje- maéki vojnici i oficiri » naporom ou uspjeli izbjeéi sudbinu Napoleouove Grande armée, koja kao da se u prosincu oborila na njih, i ofuvati svoje borbene sposobnosti. No njihova ohola samouvjerenost iz Weta 1941. izgub- Ijena je zauvijek. Istih dana kad se sovjetska protuofenziva razvijala pred Moskvom, japanski napad na Pearl Harbor uvukao je u drugi svjetski rat Sjedinjene Driave. Englesko-sovjetsko-ameritko savezniitvo — ako emo vidjeti dalje — potelo se ocrtavati jo od prvih tjedana ito su slijedili napadu na SSSR. To je bio jedan od motiva ohrabrenja 3to ih je Staljin spomenuo u govorima u studenome svojim sunarodnjacima, U prosincu Hitler i Mussolini pridruzige se Japancima u ratu protiy Sjedinjenih Dréava. Staljin se, privatno, tome radovao: Htio bih vidjeti s kakvim ée se sredstvima Njematka boriti pro- tiv Amerikanaca: nema ni zrakoplovstvo niti flotu za to. Veliki antifagis- ticki savez postajao je tinjenica, bez obzira na to s kakvim ée se nevoljama kasnije suogavati. Hitlerov poraz kod Moskve s druge je strane imao obes- hrabrujudi uéinak na potencijalne saveznike nacista u napadu protiv Sovjetskog Saveza: zemlje koje su bile spremne sudjelovati u podjeli njegovih ostataka, kao Japan na istoku i Turska na jugu, sada su radije ostajale po strani da vide na koju ée se stranu okrenuti tatna sreéa prije no Sto se upuste u pusto- lovinu. Zahvaljujuéi svom otporu, SSSR je dakle doZivio da se odnos snaga jet duboko promijeni u njegovu korist za samo nekolilko mjescci. Nova razotaranja za Sovjete Poslije uspjeha ostvarenog pred prijestolnicom, stvari za Sovjete nisu ‘Ble tako dobro kako su se neki medu njima— a izmedu njih i sim Staljin — nadali. Poto su Nijemei odbijeni od Moskve, generalitab je poteo planirati opéu ofenzivu®. Staljin je mislio da je dofao trenutak da se Nijemeima za- dade odlitan udatac: zato se nije smjelo pustiti ih da predahnu, valjalo je 42i dalje ih tjerati prema zapadu, prisiljavati th da se bore u teskim zimskim tuyjetima i da potroSe sve svoje rezerve prije proljeca, tako da povoljnije godiinje doba dotekaju bez daha, kada Ge pak Sovjeti imati nove svjete snage da ih ubace u borbu, Tako é€ godina 1942. biti godina nacistitkog poraza". U takvom plann, osim ispravne ideje da se neprijatelja ne puta na mira, bilo je i odveé optimizma, osobito u pogledu iscrpljenosti njematkih rezerva Staljin je svoje koncepeije izlozio u okruinici koja je upuéena zapo: vjednicima fronti i armija. U tom vainom dokumentu susreéemo dvije ideje, plod prvog ratnog iskustva, koje ce kasnije biti u osnovi svih sovjetskih ofenziva: te Ge se ofenzive voditi uz pomoé udarnih grupa, sposobnih da ostvare veliku premoé nad neprijateljem na to¢kama napada, pa prema tomu u stanju da probiju obrambene prepreke po cijeloj dubini; na tim istim sek- torima pjegadiju nije trebalo slati u napad ukoliko nema mogne koncent cije artiljerijske vatze koja ée ne samo pripremiti napredovanje pjeéadije, vee ée je isto tako neprestano Stititi, tako da se izbjegnu ,,besmisleni gubici”. Po- stupiti drugaéije — govorio je Staljin — zatilo bi potiniti ,zlotin”™. Te mndre zamisli, medutim, on je praktitue zanemario w opéem planu za ofen va koja je trebala pokrenuti sve fronte od sjevera do juga: najveci napor bio je i over predviden pred Moskvom, s ciljem da se razbije grapa Hitle- rovih armija ,Srediéte”’; istodobno je valjalo deblokirati Lenjingrad, a na jugu je trebalo osloboditi podrugje Harkova, bazen Donjeca i Krim®. Plan je bio odveé ambiciozen. Postojalo je proturjetje izmedu koncep- cija Sto ih je Staljin iznosio u direktivi generalima i plana operacija za koji se opredijelio, Nove rezervne armije, So su ih Sovjeti uspjeli formirati za teskih prethodnih mjeseci, nisu koncentrirane vet su tazasute po taznim fron- tama, (Zukov je bio predlozio da se izvede samo operacija u stedi8njem sek- tory, tako da se iskoristi napredak ostvaren u bici za Moskvu; kasnije je twrdio da bi bio u stanju postiéi uspjeh da je imao tetiti armije vite na ras- polaganju®). Tih mjeseci Sovjeti nisu &xk bili uw stanju opremiti vojsku s dostatno oruija za ofenziva tolikih razmjera. Prijenos industrije sa zapada na istok jo nije bio dovrgen. Industrijska je proizvodnja pala u tom raz- doblju na najniéu razinu. Voznesenski, mladi upravljaé ratnom privredom, podrézo je stoga primjedbe i opreznije Zukovljeve planove (ta je epizoda zanimljiva, stoga Sto je jedna od rijetkih u kojoj je jedan od dlanova Polit- biroa stao na stranu protivnu Staljinu)®. No sve primjedbe bile su zane- marene. Povjesniéari su postavili hipotezu da je Staljin, i sam zanesen analo- gijama s 1812, povjerovao u moguénost da Hitlerovim divizijama dodijeli sudbinu Napoleonovih trupa®. No nije se potrebno na to porivati da bi se xazumjelo njegove postupke. Usprkos pobjedi kod Moskve, stanje Sovjetskog Saveza bilo je ofajno. Lenjingrad je bio u klijeStima opsade i gladi. Neprija- telj je jo8 uvijek bio na samo par stotina kilometara od prijestolnice. Indu- strijska i strateSka podrudja od velike vainosti bila su u njegovim rukama. Stoga je razumljiva teinja za hitnim protuudarom. No to nije dostajalo da osi- gura uspjeh Opéa protuofenziva u zimu 1941. dofivjela je neuspjeh. Ostvarila je tek ograniene taktitke uspjehe, Na jugu je dvostruki desant omoguéio da 43se oslobodi ne cijeli Krim veé samo poluotok Keré. U stedigtu, gdje su borbe bile najéeSée, Sovjeti su uspjeli jo$ malo udaljiti Nijemce od Moskve: najvise je napredovala Sjeverozapadna fronta koja je doprla do Vjelikije Luki (no valja reéi da je na tom sektoru njematki otpor bio slabiji). Ipak nije ostvarena ni jedna odlutna pobjeda. Lenjingrad je ostao u opsadi. Na praveu prema Moskvi Nijemci su se utvrdili u naseljena sredigta koja su prometnuli u dobro opremljene utvrde, iskoriStavajuéi iste obrambene linije Sto su ih bili napravili Sovjeti prethodnih mjeseci: teko su mogli drzati tro kut Réev—Giatsk—Vjazma iz kojeg su se uvijek mogli ponovo vratiti u napad na prijestolnicu. Bilo je sovjetskih, ponekad i dubokih, prodora za Jeda Nijemcima na vise totaka na fronti. No Nijemei su ipak uspjeli izbj opkoljavanje: njihove su se linije sklopile, izolirajuéi sovjetske korpuse koji su izvrBili prodor. Vige stvari je onemoguéilo Crvenoj armiji izrazitiji revan¥, Bitni razlog otkrio je kasnije prilitno grubo markal Voronov: ,Jo$ nismo bili nautili boriti se kako treba”®". Manjkavost nije bila u nedostatnoj hrabrosti boraca koliko wu slaboj organizizanosti. Jedna od najveéih slabosti, kuju danas svi priznaju, bila je opskrba. Oskudijevalo se u orudju i streljivu. Osim toga, nisu bili u stanju transportirati ih na vtijeme na frontu koja se postupno pomicala prema naprijed. Komunikacije su se zakrtivale. Ofenziva se taspala — kako je opisto Rokosovski — u niz iscrpljujuéih napada u kojima su umorne trupe pokusavale napredovati u snijegu do pasa, pod neprijateljskom vatrom i bez dostatne artiljerijske zaitite®. Disperzija sredstava radi tenje odveé velikom broju ciljeva imala je negativne posljedice, Polotaj odredé koji su ostali odvojeni iza neprijateljskih linija bio je dramatigan. Svi su pokuSavali djelovati u neprijateljskoj pozadini u suradnji § nastajucim partizanskim jedinicama. Neki su, kao konjanitki korpus gene- tala Bjelova, ostvarili znatajne rezultate i uspjeli su, prolazedi uvijek kroz partizanska podrugja, napokon spojiti se s glavninom sovjetskih snaga. Ali takva operacija nije bila moguéa svima. Nije bila moguéa divizijama XXXIIT armije, kojima je zapovijedao general Jefremoy, a koje su pokudale izvesti proboj prema Vjaemi te su bile opkoljene: velikim su dijelom uniStene, a sim Jefremov, ranjen u bici, radije se ubio ne Zeledi pasti u zaroblienigtve® Jednaku sudbinu dotivjela je IT juriina armija, koja je bila anga¥irana u ofenzivi juzno od jezera Ladoga u pokuéaju da dopre do Lenjingrada: bududi da nije bilo dostatne podrkke, njezino je napredovanje bilo zaustavijeno i, poslije dugih borhi, armija se naila odsjefena od ostatka sovjctskih snaga, Naredba za povlatenje poslata joj je prekasno. Tako je uni’tena u Sumovi- toj i mogvarnoj oblasti, jer je svaki manevar postao vrlo tezak tim je podelo odmrzavanje. Na njezinu je éelu bio general Vlasov, jedan od zapovjednika koji su se istaknuli pred Moskvom. Njega su Nijemei zarobili u stpnju 1942. poslije no Sto je dugo lutao Sumama: ubrzo poslije toga postao je najistak- nutiji kolaboracionist $to su ga Nijemci uspjeli naéi u Sovjetskom Savezu®, 444. OPSADA LENJINGRADA. Odesa, Sevastopolj i Talin U munjevitom napredovanju 1941, nacistitka vojska nij uspjela osvo- jiti sve velike gradove na koje je nai8la na svom putu. Prvi koji joj je pruzio dug otpor bila je Odesa, najveéa luka na Crnom moru. Potetkom kolovoza ofenzivni Klinovi njemaékih i rumunjskih trupa odsjekli su je od ostatka zemlje. Oko nje se zabarikadirala 73 dana sovjetska obalna atmija. Najprije se odupirala na utvrdenim linijama koje su izgradene uz pomoé mobiliziranog dvilnog putanstva, a potom sve blide opsjednutom gradu. Stanovaistvo se %wrsto odupiralo zajedno s trupama. Tek su 15. listopada branioci Odese evakuirani morem u uspjefnoj operaciji otkativanja! Jo8 upornija bila je cbrana Sevastopolja, glevne baze Crnomorske flote. U listopadu 1941, na vzhuncn svoje ofenzive, Nijemei su uspjeli zauzeti cijeli Ktim, osim dobro opsksbljene utvrde. Ta je; opsjednuta, izdriala osam mjeseci, sve do kraja lipnja 1942, kad su novi udarci Sto su ih Sovjeti do- Zivjeli na jugu onemogueili daljnji orpor. Evakuacija trupa u ovom sluéaju nije uspjela. Posljednju bitkn, dostojnu divljenja koliko i o&ajnitku, garnizon je vodio na utvrdenjima: trajala je tri tjedna i zavr8ila je pogibijom vecine branitelja i zarobljavanjem previvjelih?. Obje te epizode, koje su kasnije tim dvama gradskim stedistima na juga donijele naziv ,grada heroja”, s pravom se slave u Sovjetskom Savezu cao slavne stranice rata. Premda su Nijemci ipak uspjeli zauzeti kako Odesu tako i Sevastopoli, Lenjingrad, ,,grad-heroj” u pravom smishi rijeti,*, nisu mogli. $ vojnoga gledista neke druge ratne operacije bile su od vece vaznosti. ‘Ali otpor velike prijestolnice na sjeveru predstavlja, po svojoj neusporedi- vosti, najstraSniju i najjunatkiju stranicu cijelog drugog svjetskog rata. * Za ypradove heroje” za vriieme rata proglatena su &etiri sovjetska grada: Le- ning, Stallingtad, Odesa i Sevastopol). Njibovim braniocima dodijeljene su posebne medle 45Odesa i Sevastopol, premda opsjednuti, mogli su biti opskrbljivani i podréavani s mora, makar i uz velike poteSkoge. Lenjingrad nije. Baltitka flota je bila najvaznija sovjetska pomorska snaga. Ali ona se veé od podetka tata praktitno nasa zarobljena u svojim vodama. Dok su na Grnom mora Sovjeti imali premoé, na Baltiku su odnosi snaga bili na njihovn stetu: ma kako da je bila znatajne, njthova mornarica nije bila prikladna za zadace s jima se morala suoditi®. Ona se hrabro borila prvih tjedana rata. No ubrzo ju jebrzo napredovanje Nijemaca litilo njezinih bara. Godine 1941. njezina glavna luka, u kojoj se naézo najveéi broj jedinica, bio je Talin. U kolovozu etad je opkoljen. Odupirao se nekoliko dana, ali je na kraju morao biti napuéten, Flota je dobila nalog da se povute prema Kronttadtu i Lenjingradu Povlatenje, koje je neki povjesnitar nazvao ,,malim Dunkerqueom”™, odvijalo se u najtezim okolnostima. $ brodovima flote posle su i brojne lade na koje su se ukreali branioci Talins, Konvoj je napustio grad 28. kolovoza, kad Nijemei samo Sto nisu uili u grad. Bez za8tite zrakoplovstva, jer je sve obliznje aerodrome vet bio zauzeo neprijatelj, morali su 220 milja ploviti izmedu obala Finskog zaljeva koje su bile u ncprijateljskim rukama, plovedi vodama koje je nacistitka mornarica prekrila Sirokim minskim poljima. Ve- Gia transportnih brodova stradala je u napadima iz zraka; potopljeno je 35 transportera. Bolje su proili ratni brodovi: potopljeno ih je 16, Kad su prelivjeli stigli na kraj putovanja, onda je i Lenjingrad odsjegen od ostatka zemlje. Bitka za sjevernu prijestolnteu Rat se na sjeveru za Sovjete odvijao katastrofalno i tako brzo da nitko u Lenjingradu nije bio u stanju predvidjeti — a jo manje sprijetiti — do- gadaje. Civili su, kao i u Moskvi, bili mobilizirani u ,radnu slutbu” da kopaju rovove i podidu postaje dué pristup’ gradu: oko pola milijuna ljudi, i tu vetinom Zena, radilo je ber radnog vremena, u uvjetima jedva druga. Gjim od uvjeta Sto ih poznaje svaki vojnik na fronti, pripremajuéi vigestruke linije preprek@*. T te su jedna za dragom padale. Poetkom rujna barikade su se podizale unutar gradskog podrugja Lenjingrad je isto tako bio gtad Koji je 1941, dao najveti broj regruta w dobrovoljne + one su se buuile s malo sredstava no s velikim mora- lom, trpeci vrlo velike gubitke’. Ali potetkom rujna valjalo je u tvornicama regrutirati joS 150 bataljuna radnika da ih se angavira u eventualnim ulignim borbama‘. Usprkos tomu, stanovnigtvo kao da nije htjelo shvatiti keko je strana prijetnja Sto mu visi nad glavom. Na elu obrane Lenjingtada stajala su dvojica od vrhovnih sovjetskih rukovodilaca: Zdanov, kao sekretat mjesne partijske organizacije, i Voro- Bilov, kao zapovjednik cijelog sjeverozapadnog sektora fronte, Posljedajih deset dana kolovoza izmedu njih i Moskve doslo je do neslaganja, Premda se ne zna totno kako se sve odvijalo, Gini se da su Staljin a motda i drugi u prijestolnici bili Ijuti na rukovodioce Lenjingrada. U Lenjingrad je poslana 46istratna komisija: tvorili su je brojni polititki i vojni rukovodioci, a na Gelu su joj bila dva velika partijska rukovodioca: Molotov i Maljenkov’, Komesari su jedva jedvice stigli u Lenjingrad poSto ih je na kolodvora u Mga zateklo bombarditanje Sto je prethodilo dolasku Nijemaca, to jest prekidu Zeljez- nitke veze s Moskvom. Rasprave u Lenjingradu bile su vrlo oftre”, Prema rijetima Staljinovih poslanika, taj veliki grad jo8 je uvijek Zivio kao da nije svjestan da je neprijatelj pred vratima. Evakuacija civila jako je kasnila't Kad su odlutnije mjere poduzete, njematki se obrué na Zalost vet bio 2a- wvorio. Lenjingrad se, dakle, Sinio osudenim. I to do te mjere da je potetkom rujna, poslije povratka komisije u Moskvu, Staljin izdao naredbu da se bro- dovi Baltiéke flote miniraju i da sve bude spremno da ih se digne a arak ‘kako ne bi pali u ruke Nijemcima. Nalog je bio toliko ozbiljan da je od straha da ih se ne optuéi za izdaju nisu htjeli bez Staljinova supotpisa pot- pisati ni zapovjednik mornarice, Kuznjecov, niti natelnik generalstaba, Sapos- jikov: to je kasnije ispritac sim Kuznjecov na jednoj od najzanimljivijih svojib sjeéanja". Minirani su bili i mostovi, raskxitja, glaune zgrade u gtadu, ulljutujudi i 140 najvads industrijskih poduzeca®. Da su se borbe odvijale iz ulice u ulicu sve bi bilo eksplodiralo. U jednoj od dvorana palate Smolni, u glavnom Stabu Lenjingradske fronte, jo8 se raspravljalo o tim tragitnim ptipremama, kad se 10. rujna, bez najave, pojavio general Zukov s ceduljicom koju mu je veter prije u Moskvi dao osobno Staljin: iz nekoliko rukom napisanih redaka Vorosilov je protitao naredbu da mu ptepusti zapovjedni8tvo. Scena se odigtala w prisutnosti brojnih visokih ofi- cita okupljenih na ratnom vijeanju’’. Za Hitlera Lenjingrad je bio jedan od prvih velikth strate8kih ciljeva. Sada mu je bio na dohvatu ruke, Zapovjednik njematke grupe ,Sjever”, von Leeb, koncentrirao je svoju ofenzivu juno od gtada, osobito prema brezulj cima Pulkova, posljednje prirodne prepreke u nepostedaoj lenjingradskoj peri- feriji. Sovjetske trupe bile su isctpljene, éesto demoralizirane, ali su se povla- Gile boreéi se, maker i u neredu. Te8ko je reéi treba li za ono to se potom dogodilo zaslugu pripisati osobno Zukova. On je, svakako, kao i kasnije u Moskvi, dokazao svoju veliku energiju i nemilosrdnu strogost prema potti- njenima. Ni jedan polo%aj nije se smio napustiti bez njegove pismene na- tedbe. Stovi’e, htio je da se sve raspolozive snage bacaju u stalne protu- napade. Svaki sposoban Zovjek poslan je na frontu. Mornari su izaéli na Kopno da sc bore u rovovima ili da pokuSaju iskreavanje iza neprijateljevih Jeda. Odlutna je osobito bila upotreba artiljerije koja je napravila gustu za- yjesu. vatre pred neprijateljevim oklopnim jedinicama. Moéni topovi flote, masovno upotrebljavani, pokazali su se spasonosnima’®. Najstrainije treautke donijela je draga dekada rujna. Njematki napadi na Pulkovo obnavijali su se svakog dana. Tik uza sim grad sovjetski su se vojnici borili na slabim polo- Zajima. Tada je Hitler morao ody jedan dio trupa Sto su opsjedale Lenjingrad da bi ih angatirao u ofenzivi na Moskvu. Njihov se poziv dugo odgadao u nadi da ée grad pasti. Ali vrijeme je brzo teklo. Krajem rujna pritisale smanjenih von Lecbovih snaga se smanjio. Sovjetski otpor nije bio slomljen 47Premda Lenjingrad nije pao, njegov je polodaj i dalje bio tjeskoban. Golem grad s malo okolnog teritorija i sa znatajnom koncentracijom voj snaga (tri armije i flota) bio je posve izolizan, dok se najveci napor cijele zemlje trebao ustedsrediti na Moskva. Samim Gnom kojim su odvajali dio svojih snaga iz izravnog napada, Nijemci su bili uvjeteni da ée otpor svladati opsadom. U njihovim planovima Lenjingradu je, kao i Moskvi, bilo dosudeno potpuno unigtenje. Od 8. rujna poteli su ga napadati iz zraka. A onda su ga stali sustavno tuéi artiljerijom. Bilo je u rujnu dana kad je bombardiranje trajalo vide od 18 sati bez prekida'®. Nacistitka je komanda smatrala da je grad uni’ten. Njegovu kapitulaciju nije se smjelo prihvatiti Zak ni ako bude predlozena. Ljudi su morali pomrijeti u njemu: u najboljem shutaju ostavit € se pokoji prolaz da se ponekoj meloj skupini civila omoguéi da pobjegnu na istok i da tamo posiju pometnju. Tek ée u proljeée njematki odredi uéi u Lenjingrad, ugu8it Ge ono malo #ivota io je moda ostalo i sravait é sa zemljom sve preostale zgrade". Sovjeti su wealud pokuavali probiti blokadu. $ potetka su svoje nade polagali u LIV armiju, koja je ostala izvan ukrudenja juino od jezera La- doga: Lenjingradom su kruvile legende 0 ,,spasiteljskoj armiji” koja samo 3to nije dosla’. Ona je prve napade izvana izvrSila u rujnu, kad je bitka oko grada jo8 bila u tolu: njematke linije nisu bile probijene. Drugi pokutaj izvrien je u listopadu, bez rezultata. Stoviie, opsadnici su ponovo preuzeli inicijativu, Buduéi da je jedina preostala veza izmedu Lenjingrada i ostatka zemlje prolazila vodama LadoSkog jezera, oni su pokufali oko Lenjingrada stegnuti jo jedan obrué, spojiv’i se istoéno od jezera s Fincima koji su pritiskali sa sjevera. U studenome, poto su zauzeli Tihvin, stvarno su uspjeli presje¢i i jedinu sovjetsku Zeljezitku prugu koja je jo3 dopirala do blizine Ladotkog jezera. Tada su za svoj plan mogli re¢i da je praktitno uspio. Neki su se pitali je Ii sa sovjetske strane udinjeno sve sto je bilo moguée da se taj plan onemoguéi®, Zukov je optuzio markala Kulika, koji je tada bio zapovjednik LIV armije, i koji je potom degradiran, da je u rujnu bio pasivan. Ali ni njegov nasljednik, Hozin, nije u listopadu uspio ni8ta vi$e utiniti, Drugi su sovjetski generali kasnije objanjavali stalne neu- spjehe objektivnim okolnostima: nedostatnim naoruZanjem i organiziranoséu™. Tpak, ima zanimljiva epizoda koja bi ipak mogla govoriti o tomu da je srediSnia viada w stanovitoj mjeti poteijenila Lenjingradsku frontu. Poslije pada Tih- vina, 14. studenoga, stari predsjednik Kalinjin, ovjek koji nije obifavao po- kavivati osobnu inicijativu, napisao jc pismo Staljinu zalitijevajuci mjere koje Ge moti spasiti grad: upozotio je na to da é Nijemci, poSto ugue Lenjin grad, krenuti na Vologdu tako da presijeku glavnu arteriju kojom su Sovjeti potinjali sa sjevera dobijati pomo¢ Amerike. Staljin je shvatio da su Kalinji- nove primjedbe bile na mjestu i obeGzo je da ée udiniti sve sto je potrebno, Je li i ptije to uradio? Premalo znamo o toj neobignoj razmjeni pisama a da bismo iz toga izvlatili konatne zakljuéke". Ne mo%emo smetnuti s uma da se tih istih dana odlutivala i sudbina Moskve. Cinjenica je da su, kad je krajem studenoga ona bila spaSena, Sovjeti izvr8ili protunapad na sjeveru i oslobodili Tihvin, kako bi Lenjingradu vratili onaj tanak dotok kisika koji je bio nuzan da se pokuia odréati ga na Zivot”. 48Tragedija blokade: wmire jedan grad Lenjingrad je prije rata imao vise od 3 milijuna stanovnika, a s okol- nim podrugjem gotovo 3 i pol milijuna®. U Ijeto 1941, kao i u drugim ugroZenim gradovima, zapotela je evakuacija stanovnigtva i dijela industrije. Mnoga su djeca zajedno sa skolama i djetjim vrticima bila preseljena na selo juino od grada, gdje je bio veci broj Ijetnih kuéa za odmor. Osigurati smje- taj nije bilo lako, jer su moguénosti ipak bile skromne. Osim toga, upravo je s te strane dosla napadatka vojska, Stoga je vetinu djece trebalo hitno vratiti u grad, Sto se tiée odraslog stanovnittva, ono se skanjivalo otic. Napustiti gradsko stedi’te kakvo je bio Lenjingrad i preseliti se u daleka istoéna podrugja Gnilo se ne ba privlatnom perspektivom. Ljudi nisw yj rovali u opasnost: sludbeni izyjeStaji nisu ba’ obilovali pojedinostima o na- predovanju neprijatelja. Sve do posljednjeg trenutka ni viasti nisu shvatile svu tefinu situacije: Stovise, ponekad su poticale Zelju da se ostane u gradu kao znak rodoljublja’. Prema sluzbenim statistikama prije opsade evakuirane su 636.283 usube; ali jedan od rukovodilaca, koji jc bio upoznat sa situa cijom, kasnije je osporio taj broj, tvrdedi da evekuiranih nije bilo vise od 400.000", Istodobno su u Lenjingrad dospjele mnoge izbjeglice iz podrutja Koja su okupirali Nijemei i zadriali su se u gradu jof u rujnu: neki svjedok kale da se Ginilo keleo na ulici ima vite Ijudi nego prije. Paylov, koji je bio odgovoran za opskrbu, izratunao je da je u gradu ostalo 2.544.000 stanovnika, ukljutujudi 400.000 djeces u predgradima, koja su bila opkoljena opsadnim obrutem, bilo je jo’ 343.000 ljudi. Sva je ta usta valjalo nahtaniti. Osim toga bila je tu jo i vojska. Lenjingrad je trosio znaéaje kolitine hrane i goriva koje su se uvozile iz drugih podrugja. U tre- uti kad se obrué zatvorio vlasti su ustanovile da su zalihe vrlo male: za pottebe od 30 do 60 dana. Osim toga, u razornom bombardiranju od 8. rujna izgubljena su u poZara glasovita skladi8ta Badajeva. Kasnije su izno8ene opretne ocjene 0 udinjenoj Steti: neki su u tomu vidjeli jedan od glavnih uzroka gladi koja ée kasnije zahvatiti grad, a drugi su u znatnoj mjeri uma- njivali utjecaj toga gubitka”. No taj je udarac u svakom slutaju bio vrlo teZak. Odmah se pristupilo strogoj inventuri prebrambenih tezerva, decentra- lizacifi stdadi8ta, kako bi ih se za8titilo od udaraca iz ztaka i jo8 veéem raci nitanju potrognje. U potetku je potrotnja ipak i dalje bila relativno rasipna, s jednostavnog razloga Sto u rujnu joS nitko nije ragunao s opsadom koja Ge trajati mjesecimu: kusnije su se grudske vlusti uavodao gorko kajule zbog te potetne sirokogrudnosti®. Opskrbljivanje je moglo iéi samo preko jezera Ladoga. Ali to jezero nikad nije bilo komunikacija. Nedostajala je potrebna oprema: Slepovi za transport i pristani8ta. Na brzina je napravijena mala Iuka u Osinoveu na zapadnoj obali usred Sume: bio je to sidan oduSak 2a tako velik grad, uz to jo8 i bez Zeljeznitke pruge. Sada su se Ijudi okupljali na obali da bi bili evakuirani na drugu stranu, ali vie nije bilo prijevoznih stedstava da ih se prebaci"'. Nijemci su bombatdirali sve Sto je plovilo po jezeru, Premda su sovjetski mornati ipak uspijeveli probiti se s mnogim teretima, dotok robe bio je posve nedostatan: nije nadoknadivao ni tredinm gradske potroSnje. 4 P st Sovjetskog Saveza, IT 49Keajem listopada jake oluje, este u jesen, prekinule su plovidbu za nekoliko dana. Potom je rani led ginio sve teZom plovidbu koja se smanjivala sve dok 15, studenog nije posve prestala. Valja imati na umu da je to bilo raz- doblje kad su Nijemci bili zauzeli Tihvin. Kao jedina veza s Lenjingradom preostao je zratni most; no, ma koliki da je bio samoprijegor ztakoplovaca, ono Sto su mogli prenositi svojim aparatima bilo je vrlo malo, A onda je zapotela jedna od najokrutnijih zima. Koligina racionirane hrane koja je bila utvrdena poéetkom rujna sre- dinom mjeseca je bila smanjena, pa onda jo’ jednom u listopadu. Ali sve manje zalihe nisu dopustale da se odréi ni tekva minimalna razdioba hrane iu studenome je do’lo do jos dvaju katrastrofalnih smanjenja®. Elektritne energije povelo je manjkati u rujnu, a onda je vise uopée nije bilo: nije bilo goriva za termoelektrane, a hidroelektrane su bile izvan obruta blokade, u neprijateljskim rukama. U studenomu prestale su s radom tvornice. U pro- sincu prekinut je i posljednji javni prijevoz. Posljednja kolitina kerozina za svjetiljke bila je stanovnistvu podijeljena u rujnu: po dvije i pol litre, a onda vie nije Lilo ni toa. Sano su vrlu sijetke zgrade, nekoliko bolnica i poneki djegji vrtié i dalje bili jedva osvijetljeni. Nije ni§ta ostalo ni za grijanje. Zima, koja u Lenjingradu znati svega nekoilko sati svjetlosti, potela je rano i vrlo otro: u sijenju toplomjer se spustio ispod 30 stupnjeva is- pod nule. Mraéne i hladne kuée bile su nijemi svjedoci tragedije. Svakodnevao 5 neba su zasipale neprijateljske bombe. Nisu uni8tile mnogo zgrada, ali — kako je ispritao neki svjedok — ,,uni8tile su gotovo sva stakla na prozo- tima”®, U gradu nije bilo vise nigega: iza izloga okovanih ledenom korom trgovine su bile prazne. Shijeg je zatrpavao ulice: vjetar ga je unosio u vete, na stubita, u sAme stanove. Ljudi su se okupliali u pojedinim prostorijama pokusavajudi se zagrijati kako znaju. Sve Sto je moglo gorjeti gorjelo je namje%taj, Injige, drveni sanduci, tribine stadiona. Sretan je bio tko je mogao odréavati upeljenom i najmanju svjetiljku. Radnici koji su jo8 radili Zivjeli su w tvornicama kao u vojarnama. Ali onih koji su mogli raditi bilo je sva- kim danom sve manje. Za sve je valjalo dugo pjeSatiti u smrznutom snijegu. U sijeénju je uzmanjkalo i vode. Vodovodne cijevi su se smranule, Vike se nije moglo ni umivati, premda su se dijelili siéuini komadi sapuna, jer nisu funkcionirala ni javna kupali’ta. Nabavljanje vode, do koje se moglo dod jedino kantama kroz rupe uéinjene u ledu na Njevi i na kanalima, postalo je za iznurcno puéanstvo jedan od najtezih poslova. Tanad svih tih pofasti, veé samih po scbi nepodnoiljivih, carevala je najubitatnija od svih: glad. Obrok kruba u listopadu iznosio je za radnike 400 grama na dan a za ostale 200 grama; u studenom je smanjen najprije na 300 i 150, a potom na 250 i 125 grama. U prvu kategoriju pripadala je samo treéina stanovni8tva®. Teoretski za potrofatke karte moglo se dobiti i vrlo skromne koligine drugih namirnica, kao $to su meso, masnoée i Seéer. U praksi, u studenom, prosincu i sijetnju ti proizvodi nisu se uopée dijeli ponekad su umjesto njih davani neki surogati koji su sadréavali minimalnu hranjivost". PoSto vise nije bilo nikakvog drugog tiista doli racioniranih obroka, jedina hrana $to ju je Lenjingradanin uglavnom primao bio je onaj 50Komadié kruha koji mu je morao trajati Gitav dan. Ali to je bio kruh samo po nazivu. Med sastojcima od kojih je bio napravijen braSno je predstavljalo tek malen dio: ostalo su bili svakojaki dodaci, ukljuéujuéi i celulozu. Da bi utaiili glad Ijudi su bili prisiljeni jesti bilo Sto: pse, matke, ak mifeve, dok ih je bilo, a potom vazelin, Ijepilo, kozu, tak i materiju koja nije sadrfavala nigeg jestivog (Sirile su se uporne glasine o slutajevima Jjudozderstva, koje do sada u slusbenim sovjetskim dokumentima nisu potvrdene)*. Smrt od gladi — koju su nam opisali previvjeli Lenjingradani — ok- rutna je. Poslije strainih muka prvih dana nastupa iznemoglost. Sve snage postupno napustaju Zovjeka: s udasom tovjek opaia da vike nije u stanju uiniti nikakay tak ni najjednostavniji napor koji je sve do nedavno izgledao prirodan; boda se i govori sve sporije. Neki dijelovi i i pretvaraju u kostur. Hladnoéa i slabost postaju sve nepodnofiji medutim, zadréava lucidnost: umiruéi do posljednjeg trenutka shvaéa Sto se dogada s njime i Sto se dogada oko njega. Muskarci, emogla djeca vuleli su se u potrazi za okrajkom kruha ili kantom vode ili za dahom top- line. A onda su padali. Po ulicoma i u mraénim lenjingradskim kuéama ljudi su potinjali umirati na taj naéin u studenome: toga je mjeseca, prema sta- tistikama, bilo 11,085 Srtava; slijedeéeg 52.881. Taj broj ima samo orijen- tacionn vrijedaost. U stvari brio brzo vite nitko nije mogao biljeziti mrtve”. Pomor je poprimio zastrasujudi znataj masovnosti i trajao je nekoliko mjeseci. Lenjingrad je postao grad sablasti i lekeva. Oni koji su se jo dréali na nogama bili su sjene neodredene dobi. Mladi su izgledali stari. Zene su gubile atribute svoje Zenstvenosti: izostajala je menstruacija. Pretivjeli su bili svjedoci umiranja svojih najdrazih, nemo¢ni da im pomogna. Oni koji su za to jo$ imali snage umatali su umrle rodake u plate (nije bilo ni go- vora 0 tomu da se nade lijes), natovarivali ih na djetje sanjke i odvlaéili na pokapaliste. Ali vie nitko nije imao snage kopati rake u smrznutoj zemlji. U blizini groblja, krematorija, mrtvatnica rasle su gomile leBeva dokle god je pogled dosezao. Vojska je morala intervenirati kopajuéi dinamitom velike koletkivne rake®, Ali nije uvijek bilo dosta snage, niti je uvijek bilo rodaka koji bi mogli odnijeti umrlog. Le¥evi su tada ostajali u hladnim kuéama, u dvorigtima, na ulici. Snijeg ih je prekrivao. SluZbeni broj umzlih sto su ga Sovjeti iznijeli poslije rata jest 671.635, od ga 641.000 od glada." Ali to je broj manji od stvarnoga. Neki drugi ugledni sovjetski izvori govorili su kasnije 0 ,ne manje od 800.000 mrt- vih’*, To je, kao éto se vidi, priblitna procjena. Procjena najbliza stvarnome Gini se da je oko milijun Zrtava: to je vidljivo i iz proratuna koji se mogu napraviti na osnovi broja predivjelih. Neki strani promatraéi mislili su da mogu iznijeti jo’ i veti broj. Svjedotanstva previvjelih, oskudni dnevnici, pat- nitka sjeéanja ne mogu baciti svjetlo na te velike brojeve: strahotni razmjeri te tragedije usprkos tomu izbijaju iz tih stranica Sto i danas predstavljaju najbalucinantniju antologiju Ijudske patnje koja je iked napisana 51Put preko jezera Ladoga Prekid komunikacija preko Ladoskog jezera u studenome 1941. izazvao je ptazninu u opskrbi koja je, u ofajnom stanju u kojem se grad ve¢ nala- zio, postala nepostednim uzrokom tolike tragedije, Da bi se stvari popravile, u Lenjingradu i Moskvi se zamislilo da se veze uspostave preko smranutog jezera. Neki su tak predlagali da se izgradi Zeljeanitka pruga: buduci da je taj plan bio nerealan, prednost je dana automobilskom transportu®. Trebalo je, medutim, kati da se Iedena plofa stvrdne i dosegne debljinu od barem 20 centimetara. Poneki konj sa saonama prelazio je i prije. Krajem studenoga poteli su prelaziti prvi kamioni. Ali vjetar, me¢ava, nepostojanje orijenta- cionih punktova dinili su prijelaz izuzetno teskim: 6. prosinca izgubilo se 126 teretnjaka, Trebalo je s druge strane osloboditi Tihvin (Sto je utinjeno 9, prosinca) kako bi se kamionima omogucilo da dodu do istotne obale jezera izbjegavajuci beskonagan put kroz Sume i motvare. Promet je postao relativno stalan tek u drugoj polovici prosinca, kad su u Lenjingradu zalihe bragna, tak i za minimalnu potroinju kaleva je tada bila, dostajale samo za potrebe od dva dana. Pa ipak situacija je bila tako ofajna da je, dim su stigle ptve kolitine, 25. prosinca, Zdanov odlutio najaviti prvo malo pove- éanje obroka kako bi ulio malo nade stanovni8tvu®, Da bi se uspostavio pravi promet u oba smjera trebalo je jo§ vremena. Zdanov je osobno 6. sijetnja intervenirao dramatitnim pozivom svima koji su bili angazirani u tom teikom pothvatu'®, Na jezeru je viadao vojni zakon u punoj strogosti. Organiziran je ditav sustav oznaka i prve pomoti. Promet se postupno poboljfavao dok nije posve proradio. Vozati su vozili do Lenjin- grada vise od trideset kilometara po ledu, Prevozili su hranu, gorivo i stre- Tjivo. Svatko je osobno odgovarao za svaki paket povjerenih mu namirnica”. Na povratku iz Lenjingrada evakuirali su onemoéale gradane. Grad je tako mogao udahnuti malo zraka i postupno obnoviti svoje zalihe. Prevezeno je 361,109 tona tereta, od tega 262.419 tona brane. Ali u Lenjingradu ée posljedice straine zime dugo pottajati. Masovan pomor nastavio se sve do kraja ofujka: broj umrlih ostao je prilitno visok sve do svibnja. Kad je u proljece potelo odmrzavanje, bio je porreban rad 300.000 Ijudi samo da se otisti grad od rudevina i leSeva”. Jo$ godinu dana kasnije, 1943, etvrtina stanovniltva koje je bilo ostalo u gradu morala se lijetiti u bolnici®. U to vrijeme u Lenjingradu su se nalazile samo one osobe koje su bile najsposobnije, koje su bile nukno potrebne za obranu i za minimalno funkcioniranje gradskog Zivota. Preko leda je izmedu 22. sijetnja i 15. travnje 1942. evakuirano 554.186 stanov- nika. Jo3 447.929 prevezeno je izmedu svibnja i studenoga, kad je plovidba preko Ladoge bila obnovijena. U gradu je ostalo samo 637.000 Ijudi* Evakuacija veeg dijela prezivjelih olakSala je problem opskrbe. ,,Put Yivota” preko Ladoge prekinulo je sredinom travnja odmrzavanje: posljed- njih dana kemioni su morali prelaziti preko leda s kotatima u vodi. Ne- uspjeh sovjetske zimske ofenzive prvih mjeseci 1942, u meduvremenu je jo$ vi8e smanjio nade u razbijanje blokade®. Ipal, moglo se iskoristiti ste- Zeno iskustvo. Promet plovila po jezeru obnovljen je u posljednjoj dekadi svibnja. Ovog su puta na vrijeme bila pripremljena potrebna sredstva, tro- 52struko brojnija od onih s kojima se raspolagalo proile jeseni*. Za gorivo je uu manje od dva mjeseca izgtaden naftovod po dau Ladoskog jezera kroz koji je dnevno protjecalo 300 do 350 tona”. Kad se potom krajem godine jezero opet smrzlo, ponovo je proradila i ledena cesta, posto se na vrijeme isko- ristilo iskustva stevena prosle zime. Opsada je bila djelomice razbijena tek u sijetnju 1943. kad su, uz kombiniranu ofenzivu izvana i iznutra, sovjetske trupe uspjele osloboditi Sliselburg i odbaciti Nijemce s juine obale jezera: tako je otvoren uzak prolaz kroz koji su opet mogli prolaziti vlakovi. No taj je prolaz bio toliko izlozen napadima neprijateljske attiljerije da je nazvan ,,koridorom smrti”. Konatno oslobodenje stiglo je tek godinu dana kasnije. Tada je okontana tragitna blokada Lenjingrada koja je trajala devet stotina dana. Nikad ni jedan drugi veliki suvremeni grad nije dotivio nigta slitna: nikad ni jedna posada u povijesti nije toliko vremena driala zetofenim toliki broj judi, izazvavii toliko velik broj Zrtava. Zivot u Lenjingradu nije bio lak ni poslije mére prve zime. Bombat- diranje njemtke artiljerije sustavno se nastavilo eve do kraja ¢ osnovnim ciljem da obeshrabri civilno stanovniétvo. No to bombarditanje nije vise bilo onako intenzivno kao prvih mjeseci kad je svakog dana trajalo od 5 do 9 sati, Ali nikad nije prestajalo®. Za wzvrat, hrane vide nije wzmanjlcalo: Sto- vige, u Lenjingradu je bilo mozda vite hrane no drugdje u Sovjetskom Sa- vezu. Za neke kategorije bila je predvidena jaéa prehrana. Postupno je ob- novijena i proizvodna djelatnost u granicama Sto ih je dopustala evakuacija najznatajnije opreme: u gradu je ostalo samo 30% od prijeratnih velikih industrijskih postrojenja®. Ipak je obnovljen rad za frontu i za bitne potrebe grada. Javni prijevoz je poteo ponovo funkcionirati od 15. travnja 1942. Elektrigna energija i ogrijev bili su osigurani, makar i u smanjenim koli- nama. Motivi otpora Pravo na lav pripada Lenjingradu stoga Sto je odolio opsadi a da nije kapitulirao. Tkogod se kasnije bavio pitanjem njegova otpora pitao se io tomu kako je bio mogué, osobito prve ratne zime. $ vojnog gledi’ta obrana Lenjingrada bila je, kako je poslije rekao jedan od njezinth najaktivaijih protagonista, klasitan rat za utvrdu, Gak i anakronistigan u doba kad su ratna sredstva veé dosegla visok stupanj brzine kretanja"”. Grad je imao svoje utvrde, svoje bastione, svoje rovove. Od rujna 1941. do sijetnja 1944. linije fronte malo su se promijenile. Artiljerijski dvo- boji postali su jedna od glavnih operacija, osobito poito su sovjetski topovi uzeli sebi u zadaéu da tuku po neprijateliskim baterijama kako bi prorije- dili njegova vatru: u temu su velikim dijelom i uspjeli®. Borci su imali osiguranu hranu i onda kad su stanovnici grada umirali na tisuée. Ipak, od studenoga 1941. do veljate 1942. vojnitke su porcije bile osjetno smanjene. Samo su trupe u prvoj liniji, koje su morale dr¥ati poloZaje u ledu, primale pola kilograma kruha i obrok od 2600 kalorija: u pozadini i u komandama 33ti su obroci iznosili 300 grama kruha i 1600 kalorija. Jo8 manje su dobijali pomoéni odredi formirani od civila®. Dakle i vojska se morala boriti dobi- jajudi samo minimum brane: u prosincu 1941. zaprijetila je opasnost da se ostane tak i bez toga minimuma. Ipak, oru%ana obrana nikad nije izostala, Najopasniji sektor do kraja je bio juzni sektor gdje su djelovali Nijemci. Na sjeveru, Finci nisu izvodili ofenzive na grad prema sudbini kojega su rukovodioci u Helsinkiju, sve u svemu, ostali indiferentni. Za vrijeme ogtrih borba u rujnu 1941. Zukov je mogao prebaciti trupe sa linija na sjeveru kako bi ih angadirao na jugu protiv nacista®. Finci su ipak sudjelovali do kraja u opsadi i dali su svoj doprinos smetnjama kojima su Nijemei pokuSavali sprijetiti komunikacije preko jezera Ladogat Upornost boraca ne bi bila dostajala da iza sebe nisu imali jo8 éudes- niju upornost civilnog stanovnisiva, Ali ni Lenjingradani nisu bili rodeni heroji. U tako velikom gradu ima svatega: egoisti, Spckulanata, lopova. Brojna su svjedotanstva koja s prezirom govore o takvima. U vrijeme kad je smrt kosila bilo je i takvih koji se nisu ,,zaustavljali ni pred time”: krali su susjedima potrogacke karte, to jest ono Sto je u Lenjingradu za svih bilo postalo jedina tanana nit koja je Eovjeka vezivala za Zivot, ili su pak varali na te¥ini kruSnog obroka®, Krada hrane je, osobito s potetka, bila ozbiljna prijetaja. Ali je bilo i ludski clementarnijih reakcija. U listopada 1941. pokazalo se nuinim zamijeniti sve iskaznice za prehranu, jer je u opticaju bilo mnogo lainih. Od toga trenutka sumnjiva je postala uéestalost izgub- Jjenih iskaznica. Tada je, u cilju pojaane kontrole, izdana naredba o tomu da svatko mora kupovinu svog bijednog obroka obaviti samo u jednoj trzo- vini®. Teze je bilo sprijediti da predivjeli zadrie iskaznice umrlib, jer je bilo praktitno nemoguée izrafunati broj umrlih. U potetku su viasti strahovale od moguéih napada na pékare ili od moguénosti Sirenja prijedloga u korist pretvaranja Lenjingrada u ,,otvoreni grad”, Sto je zapravo bilo nemoguée.* Ono Sto je zapravo iznenadujuce nije toliko to da su se takve tendencije javijale, veé da su ostale gotovo zanemarujuce Najte#i dani za moral stanovai8tva, prema dostupnim svjedotanstvima, bili su prije prvi dani opsade negoli strahotni dani gladi. Tada se bio ra8itio strah od sutraSnjice. Pa ipak nije bilo panike®. Kao da smo svi postali od kamena’ napisala je kasnije u svom dnevniku pod bombama uti- teljica kojoj su malo prije toga poginuli mu% i sin‘. Sto su patnje bile veée Yudi su postajali évr84. Tkogod je to mogao nastojao je i dalje raditi, jer je rad bio ,jedina moguénost bijega od samoée, jedini natin da se prida smisao egzistenciji, jedini nagin da se sudjeluje u borbi protiv mrskog nepri- jatelja, da se izbjegne strah i ofajanje’". Lijetnici su nastavljali svoj posao u bladnim i velo loge osvijetljenim bolnicama u kojima je manjkalo lijekova. Tenemogli judi su se jedva jedvice dovlatili do svojih ureda. Malobrojni radnici koji su ostali w tvornicama pokuSavali su napraviti neSto rukama, jer su strojevi stajali zaustavijeni. Knjizice su ostajale Sto je moguée due otvo- rene, a sveutiliste je i dalje funkcionitalo, makar gotovo samo simbolitno. Umjetnici koji su bili vise mrtvi no Zivi pokuSavali su pripremati predstave sve do nekoliko dana pred smrt. Bol je izazivala duboku mrZnju prema 34opsadnoj vojsci, koju je pratio preSutni ponos na vlastitu sposobnost da se ne popusti ni pred time. ,Ti ljudi-sjenke vrlo dobro su shvaéali svoju mo- ralnu supetiornost i bili su ponosni na veliéanstvenost svoga pothvata”, go- vorio je kasnije pisac Kornjej Cukovski, koji je prezivio opsadu i koji nije nimalo bio sklon upotrebi retoritkih fraza®. Valja ne’to redi i o gradskoj organizaciji komunistitke partije i o njezinim rukovodiocima. Oni su Zivjeli u svojim sjediftima kao u vojarnama. Stab obrane ostao je stalno u palaéi Smolni, glasovitoj sa svojih revolucio- icija, u kojoj su lenjingradski partijski uredi imali sjedi’te od eke u proraéunu Sto ih je uodi sukoba potinila Staljinova vlada Ske posljedice po sudbinu Lenjingrada, grada koji je bio posve blizu granici. Kad je poteo rat, tome se pridruzio i niz nesmotrenosti mies nih viasti, koje je iznenadilo brzo odvijanje sukoba. Svakako, nitko nije mogao unaprijed predvidjeti opsadu od 900 dana. Ali nije se radilo samo 0 tomu. U opéem neredu prvih mjeseci rata mjesni i savezni funkcionari u mnogo éemv su zakasnili i pogrefno se opredijelili, sto je ote¥alo polotaj gtada. Kad se, medutim, Lenjingrad nafao izoliran, njegovi su se energitni upravljati, keko civilni tako i vojni, znali pokazati na visini svojih zada- taka. Ma koliko da su pomoti mogli primiti iz inozemstva — u potetku je ta pomoé bila velo mala — morali su raéunati prije svega na vlastite snage. NajteZe odluke su morali donositi oni. Ne popustiti, ne kapitulirati, to je bilo ono éega su se driali. Spasiti Lenjingrad — reci ée kasnije jedan od njih — bilo je ,,pitanje tasti za na’u generaciju”. Ne8to sligna re¢i ée neko- liko godina kasnije Zdanov, malo prije smrti?. Lenjingradski tukovodioci upravljali su opkoljenim gradom wu skladu s ratnim zakonima, koji su v slutaju opsade jo stroZi. Nitko nije mogao od njih ofekivati da se drugatije ponaiaju. Jedini sud koji je funkcionirao bio je vojni sud. U sluéajevima razbojnigtva ili u sluéaju zlotina u vezi s hra- nom njegove su ptesude bile nemilosrdne: neodgodivo strijeljanje”. Sama strogost stege ipak nije mogla odréavati red. I sami agenti kojima je bio povjeren taj zadatak bili su u jednako o&ajnom stanju kao i drugi gradani”. Bila je potrebna krajnja strogost, ali ona nije mogla dostajati da se otpor odréi, Imala je, medutim, znagajnu ulogu stoga 3to je opkoljenima pruzala cosjeéaj da je i u tragediji osigurana pravda. ,,Bilo je malo hrane”, pritao je kasnije jedan od rukovodilaca, ,,ali svatko je znao da njegov obrok ne¢e pripasti nikome drugome. Ono §to mu pripada svakako ée dobiti?”. Osku- dicu su svi dijelili, potéinjeni i upravljati, polititari, vojnici i obitni gradant T sama distribucija bijedne kolitine hrane bio je znatajan pothvat. Koma- dié kruha nije nedostajao ni jednog dana. Nadzor nad tanu8nim zalihama bio je vrlo strog. Vrlo mali broj osoba na vrhu znao je Zalosnu istinu o koligini raspolozive hrane®, Ali ni kad su i te koligine bivale pri kraju, ti Tjudi nisu gubili glavu. Pravi pothvat bila je organizacija transporta preko LadoSkog jezera. Naravno, vie no pothvat upravljata, to je bila zasluga svih onih koji su dali svoj doprinos funkcioniranju toga improviziranog puta. No sama Ginjenica da je zamifljen i potom ostvaren, bila je ingeniozna zamisao koja je mogla biti nadahnuta samo krajnjom nuzdom i odluénom voljom da se ne popusti. Ta 55 levolja nije popustila ni kad se sve dinilo izgubljenim. U tjednima kad je manjkalo vode bilo je dana kad su i p&kare ostajale bez nje: tada su se organizirali lanci mladih judi koji su iz ruke u ruku dodavali kante kao kad se gasi polar. S jednakom upornoiéu organizirana je i sjeta drva u Sumi i prijevoz namirnica koji je obavijala iznemogla gradska tadna snaga, nestrutna i ligena potrebnih sredstava. Ta sposobnost da se molibizira preostale ener- gije u cilju otpora dokazuje da su rukovodioci znali ostati vrlo bliski sa putanstvom. Cak i kad je carevala smrt nije se odustajalo od toga da se neSto poduzme. Na javnim su mjestima bile organizirane prostorije u kojima se moglo provesti nekoliko sati u relativnoj toplini &itajudi i sluSajuéi nekoga tko potige na to da se izdr3i. Organizirana je i raspodjela prokuhane vode, koja je uz kruh bila gotovo jedina hrana. Ekipe mladih dobrovoljaca poma- gale su po kuéama: okupljali su djecu koja su ostala bez roditelja i smjestali ih u obdaniita koja su jo$ radila. Sve to je bilo nedostatno da se ubledi pakao patnja. Ali nije bilo bez kotisti za kolektivnn psihologiju. Od toga je jatao osjeCaj solidarnosti. Jednaka odlutnost omoguéila je da se spasi bitan dio leujingrudskog proizvodnog aparata. Dok su dobijale pogonsku energiju tvornice su zadile, usprkos sve veéoj gladi, tak i u nepostednoj blizini fronte i pod bombama. Kad su strojevi zaustavijeni, mala jezgra Ijudi ostala je u tvornicama. Broj Fjudskih Zrtava bio je velo visok i medu radnicima, premda je njihov obrok hrane bio malo veéi*. Cim su komunikacije obnovijene, dio opreme je eva- kuiran. U preostalim tvornicama rad je obnovijen, §to je bilo ofitovanje naj- ire volje grada da uskrsne i da zalijeti svoje rane. Strani posjetitelji koji su do8li u oslobodeni Lenjingrad zamijetili. su stvarnu popularnost Zdanova (Sovjeka koji je za sveg trajanja blokade ostao glavni rukovodilac grada), koja je Zak zasjenjivala i Staljinovu’’. Podsjetiti na vrstoéu_njegova upravijanja ne znati umanjivati izvanredan moral sta- novnistva. Dapate, bez toga morala ni jedan rukovodilac ne bi bio mogao ni’ta uéiniti. U toj snazi duha neki su vidjeli odraz gradskog rodoljublia Sto premaiuje i samo nacionalno rodoljublje koje je u ratu sjedinjavalo Ruse”, U tomu bez sumnje ima dio istine. Ljubay Lenjingradana prema svom gtadu bila je ne’to u demu su se prepletale stare kulturne tradicije, neuga’ene revolucionarne strasti i stanovit ponos bivie prijestolnice. ,,Lenjingrad je moja domovina, moj grad, moj dom: brojne tisuée Lenjingradana osjeéaju to isto”, rekao je glazbenik Sostakovit, govoreci na radiju na pogetku blo- keade” Velika veéina stanovnigtva osim toga je shvatila da spram namjerA opsjedavatelja samo besprimjerna hrabrost i dostojanstvo pruZaju situ mo- guénost spasa. Stoga je neljudskom napadu suprotstavila gotovo nadljudsku volju. Cijena otpora bila je strahotna. Cijena predaje bila bi joX gora. Takva je bila prita o Lenjingradu u rat. Neka nitko ne zaboravi, neka se ni§ta ne zaboravi”, kaze stih pjesnikinje Olge Bjergolc, koja je i sama bila u opkoljenom gradu, stih urezan u nadgrobni kamen kolektivne grobnice u kojoj su pokopane Zttve opsade. Nekoliko godina kasnije pridrutio joj se ameritki autor najvece knjige o toj opsadi koja je napisana na Zapadu: ,,Sje- éanje na devet stotina dana 56J STALJINGRAD Porazi kod Kerta i Harkova Druga godina zapofela je za SSSR zlokobno: dva nova vojna poraza i pogteSan strate8ki proratun opteretili su jo’ vie tedku pasivu operacija iz 1941. Kad se njihova zimska ofenziva iscrpila, sovjetske su komande shvatile da ée s povratkom lijepa vremena Nijemci ponovo preuzeti inicijativa'. Iz- vje8éa Spijunskih sluzbd upozoravala su da ée ovoga puta najéeSdi napad biti izvrfen na jugu, a ne u stedi’tu, kao prodle godine. Ali ni ovoga puta njihovim obavjeStenjima nije pridata painja kakvu su zasluzivala: Staljin i njegovi glavni suradnici i dalje su smatrali da Ge glavni cilj neprijatelja i dalje ostati Moskva’. ‘Med generalima nije bilo jedinstva oko toga kako bi trebalo odgo- voriti na napad. Vrhovni strutnjak u generaltabu, Sapoinjikov (koji ée, ubrzo, po’to se razboli, svoju duinost prepustiti mladem uéeniku Vasiljev- skom), predlagao je da sovjetska atmija posvuda prijede u defenzivu, tako da iscrpi Nijemce i prikupi snage kako bi kasnije mogao preuzeti inicijativu. Zukov je, nasuptot tomu, predlagao napad na neprijateljske snage kod Réewa i Vjazme, koje su bile najblize Moskvi. Jo8 ambiciozniji bio je TimoSenkov plan: on je zahtijevao ofenziva svi sovjetskih snaga na sredinjoj { juAnoj fronti, koja bi trebala doprijeti sve do Gomiela, Kijeva i Nikolajeva. Staljin se kolebao: shvaéao je da jos ne raspolaie dostatnim snagama, kako je tvrdio Sapoinjikov, ali nije htio ,sjediti skrStenih ruku”. Iz toga je proizaila dvo- smislena odluka: defenzivno dréanje, popraéeno nizom ofenzivnih operacija, djelomignih i ogranitenih’, U kolebanju izmedu obrane i napada vojni za- povjednici su kasnije vidjeli najzlokobniju pogresku poginjenu u tom raz doblju. Za nju je kzivo to 8to je Staljin ofito potcijenio neprijateljevu sna; 1 svojoj ,,dnevnoj zapovijesti” od 1. svibnja on je nalozio da se do kraja 1942. ostvari ,konafan poraz” fatistitkih trupa i da se oslobodi okupirani teritoMedutim, stanje sovjetskih snaga se pogortalo. U svibnju su dotivjele jedan za drugim, u kratkom vremenskom razmaku, dva poraza. Potelo je na krajnjem jugu. Poslije uspjelog zimskog iskrcavanja velike snage su kon- centrirane na poluotoku Keré®, s namjerom da se oslobodi Krim, No Nijemei su napali prvi i za nekoliko dana odbacili sovjetske jedinice koje su se, lose rukovodene, povlatile u nezedu i koje su bile batene u more s velikim gubi- cima. Prema tomu, tamo gdje se ofekivalo zna¢ajan uspjeh dotivljen je tezale poraz, Ni osamljeni Sevastopol} vite se nije mogao braniti*, Brojni generali, potevii od zapovjednika Krimske fronte Kozlova, bili su degradirani. Degra- diran je i onaj Mehlis, koji je sudjelovao u staljinskim tistkama 1937, koji je bio omrazen u vojsci radi svojih inkwizitorskih i policijskih metoda i koji je bio poslan ne Krim kao predstavnik vrhovnog zapovjedni8tva: njegovo ponaSanje na licu mjesta, prema sudu samoga Staljina, bilo je pogubno (Meh- lis ée ipak malo poslije toga opet naéi natina da ispliva na poviSinu)’. Odmah poslije toga doao je poraz kod Harkova. Ofenziva ograniéenih razmjera s ciljem da se oslobodi taj grad bilo je sve Sto je ostalo od Sireg Timosenkova plana. Kad je zapoteta, 12. svibnja, sa uzvisine koja je bila ostala u sovjetskim sukama, s potetka se Ginilo da se razvija s uspjehom. Ali upravo u toj zoni Nijemci su okupljali trupe za svoju Ijernu kampanju Stoga su na krilima prefli u protunapad na odrede koji su bili u napredo- vanju i ubrzo su zaprijetili njihovim odvajanjem od glavnine. Timosenko i Staljin potcijenili su tu opasnost, usprkos upozorenjima generalétaba, Na- redba da se ofenziva obustavi izdata je tek naveter 19. svibnia, kad je veé bilo prekasno*. Tri sovjetske armije bile su opkoljene i desetkovane. Brojni visoki oficiti izgubili su Zivot u tom déepu’, Znatne koligine ratnog materi- jala su izgubljene. Pogetkom Ijeta sovjetska se vojska tako naila ozbiljno oslabljena upravo na juznom sektoru na kojem su Nijemei pripremali ofenzivu. Poslije znatnih gubitaka u prvoj godini rata, Hitler vise nije bio u stanju obnoviti napad na sva tri pravea, kao sto je bio poku’ao w lipnju 1941, Medutim, posto se oslobodio ratnog angazmana na zapadu, mogao je opet koncenttirati na istotnoj fronti najveti dio svojih ratnih rezerva. Stoga je smatrao moguéim postaviti isti strateski cil) — eliminirati SSSR kao sposobnu zaragenu silu — putem selektivnije operacije. Napad je morao biti koncentritan na eijeli jug. Nacistigke su trupe dobile naredbu da produ do Kavkaza i do Donje Volge, tako da lige Sovjete njihovih glavnih ekonom. skih resursa: ugliena i industrije u Donbasu, Zita u Kubanu i uz Volgu, * Keo i poraz kod Kijeva godine 1941, i poraz kod Harkova izazvao je poslije Staljinove sirti_povijesno-politi¢ku polemiku, 'U_,tajnom iavjcStaju” na. XX_ kongresu sovjetske komunistidke partije Hruiov, koji je u to vrijeme bio komesar kod Timotenka, usterdio je da je osobno telefonirao Staljinu da se ofenziva na Harkov odgodi; ali Sta: Ijin nije Zak htio ni govoriti s njime i odbio je promijen Hruftov je iznio i tvzdnju, koju danas pobijaju. brojna i pouzdana svjedofanstva, da je Staljin. rarnim operacijama’ rakovodio na zemijopisnoj karti svijeta (Kruscev ricorda, cit, str. 607608). Dvojica od_najvitih sovjetskih. zapovjednika kasnije su vu vezi s Hruitovijevim telefonskim pozivom iznijeli posve opretne verzije. Vasiljevski (op. cit. str. 192,), na koea se Hruitov izrayno bio pozvao, u glavnome potvrduje njegovu prigu i kate da se to dogodilo 18. svibnia. Zukov (op. ci,, knjiga 2., str. 69.) tvrdi pak da je bio prisutan tom telefonskom razgovorn i nijete da je Hrustov predlozio da se ofen- ziva odgodi, 58nafte u Bakuu, Kontrola nad velikom ruskom rijekom omoguéila bi osim toga da se Sovjetski Savez li8i glavne pritodne komunikacije koja je povezi- vala sredi8te i jug. I tako ogranizen nacistitki je plan jo8 uvijek bio vrlo ambiciozan’. Hitler zapravo nije odustajao od ostalih osvajanja: jo8 je uvijek btio Lenjin- grad. Uz to je, 2a vrijeme poslije pobjede na jugu, u rezervi imao i druge divovske planove: skretanje svojih armija od Staljingrada prema sjeveru duz Volge do Moskve i proboj prema Srednjem istoku s namjerom da zaprijeti britanskom imperiju"”. Da bi popunio praznine u svojim redovima zatratio je od svojih saveznika — Rumunja, Madara, Slovaka i Talijana — kontin- gente mnogo brojnije od onih Sto ih je dobio godinu prije. Njematka ofenziva zapo%ela je 28. lipnja u praveu Voronje#a: dva dana kasnije nacistitke su trupe prodrle dalje na jug. Sovjetski protunapadi, jos uvijek rukovodeni uvjerenjem da je neprijateliev cilj Moskva, dolazili su prvenstveno sa sjevera, kako bi sprijetili prodor prema sredisnjoj Rusiji od kojega se strahovalo: ti su protunapadi uspjeli zadrZati neprijateljevo napre- dovanje na sektoru Voronjeza, ali nisu uspjeli odbaciti napadatke suage. Te se pak nisu usmjerile na Moskvu, veé u praveu jugoistoka duz toka Dona. Od toga je trenutka glavna briga sovjetske komande bila kako izbjeci nova atastrofalna okruzenja svojih trupa na judnom scktoru; stoga je povetkom srpnja izdana naredba Jugozapadnoj fronti da se povute boreti se u velikom zavoju 8to ga u svom jusnom toku Don oblikuje prije no Sto ée skrenuti prema zapadu da bi zavrsio u Azovskom jezeru", Prikaz br. 227 Danas se ta odluka, ako ne ba’ pozitivnom, ukazuje kao barem ne posve negativna. Sovjeti su uspjeli izbjeci okruZenje i uniStenje glavnine svo- jih armija, ito je bio jedan od glavnih ciljeva protivnikovih: tako sude nji- hovi vojni povjesnifari, a s time se velikim dijelom slaéu i njematki izvori”. To je, medutim, samo jedan aspekt stvati. Povlagenje je uvijek vrlo teSka operacija. A tim je teZa bila za vojsku i za narod koji su prosli kroz stra- hotno iskustvo 1941. godine. Stoga to nije bilo povlagenje u redu. Naravno, sovjetske su se snage i dalje opirale, kako pokazuju podaci_o njematkim gubicima”. No u cjelini uzeto borbe su bile te’ke i pogubne. Panika se lako firila medu trupama kao i malodugnost med zapovjednicima, Najiskreniji memorijalisti kasnije nisu krili tu bolnu istinu. Citavi su se odredi u neredu okupljali na gazovima rijeka i tako postajali laka meta ze njematko zrako- plovstvo. U stepi se moglo naidi na zalutale jedinice koje nisu znale kamo bi, i koje su se brinule prije svega da izbjegnu nadiruéeg neprijatelja'*. Po- mijefane s vojnicima bile su grupe izbjeglica u potrazi za spasom na istoku. Sovjetske su divizije na nove obrambene linije stizale vrlo iscrpljene i osla- bljene. Sredinom srpnja — kad su Nijemei stizali na krajaji luk okuke Dona, na mjestu gdje se ta rijeka priblizava najzapadnijoj totki Volge, to jest 59kod Staljingrada — sovjetska vrhovna komanda morala je iz svojih strateékih rezerva odvojiti tri cijele armije (LXII, LXTII i LXIV) da bi ih rasporedila uu obrani toga grada. No stoga 8o se ofenziva predvidala sjevernije, te su snage uglavnom bile koncentrirane vtlo daleko od sektora Koji je sada bio najugrozeniji: prema Tuli i Saratovu, Transportirane hitno, no uz tekkoce one ée stupiti u akeiju postupno, onako kalo su stizale na frontu’’, U&inak povlatenja na stanovniktvo bio je deprimirajuéi, Napuitala su se plodna podrugja u najdubljem srcu Rusije, kamo prethodne godine osvajati nisu_ bili uspjeli prodrijeti. Osim toga godinu ranije nacistithi je napad bio zemlju zatekao iznenadenu: poslije dvanaest mjeseci rata ta olakotna okol- nost vide nije postojala. ,,Vise nema Kozaka... nati oci nikad nisu dopustili neprijatelju da dopre do Dona”, prigovarali su genetalu Batova u nekom sel", Mladi potuénik Njekrasov, koji ée kasnije postati poznati pisac, na dugo je opisao kako su ga pratili nijemi pogledi seljanki koje su ga gledale kako odlazi prema istoku. Cak i onima koji su Zivjeli daleko od tih krajeva ygorko Ijeto” 1942. inilo se ,stralnije od Ijeta 1941”: deprimirajuci osje- aj ,,smrtne opasnosti” obuzco je zemlju ak vise no Sto je tw biv slutaj godinu dana prije”. Zabrinutost se prometnula u tjeskobu kad su Nijemei, predav§i i donji tok Dona, 24. srpnja ponovo okupirali Rostov da bi potom prodrli na iroke tavnice sjeverno od Kavkaza ne nailazeci na svom putu vite ni na kakve pritodne prepreke, Drugi gubitak Rostova jedna je od onih ratnih epizoda preko kojih sve sovjetske povijesne rekonstrukcije prelaze'’. I u tom pod- rugju izbjegnuto je oktudenje koje je planirala njematka komanda. Ali u to se vrijeme u veri s napudtanjem grada aludiralo, ako ne ba na izdaju, a ono svakako na smuienost nesposobnog zapovjednitva i na bijeg nekih odreda jo8 i prije no Sto je stigla naredba o poviaéenju®, Nikad nisu izneSeni dokazi u potvrdu takve optuzujuée verzije. Problem se u stvati nije ticao samo Rostova. Cjelokupno povlatenje zamalo se u toj fazi pretvorilo u bez- glavi bijeg. T Staljingrad je zamalo jednako zavrSio, Taj veliki grad na Volgi bio je ugro¥en jednako kao Rostov. I simi mjesni rukovodioci kolebali su se oko njegove sudbine. Tz Moskve su veé bili stigli predstavnici vlade sa za- daéom da ubraaju evakuaciju industrije. Zapovjednistvo vojnog okruga bilo je polo za Astrahan, takoder po uputama iz Moskve. Medu civilnim stanov- nigtvom krudile su rune glasine i potinjali su se pojavijivati znaci panike. U nogi izmedu 18. i 19. stpuja Staljin je telefonirao Cujanova, sekretare podrutne partijske organizacije: vrijeme je da se ptestane misliti samo 0 povlagenju; vise ne treba govoriti o evakuaciji; tvornice moraju ostati gdje jesu i jos revnije raditi za frontu; pod prijetnjom ratnog suda zapovjednici okruga morali su se u roku od 24 sata vratiti u Staljingrad; valja stupiti u ,nemilosrdnu borbu” protiv ,onih koji siju paniku”; grad ne smije pasti®. Sredi8nja vlada shvatila je da napokon treba uspostaviti obrambenu liniju kojn ge se dréati po svakoj cijeni. Kad je izgubljen i Rostov, Staljin je 28. stpnja potpisao strogi prikaz br. 227; dva dana kasnije protitan je svim vojnim jedinicama. Taj dokument, od sjeCanja na koji su i mnogo godina kasnije mnoge borce podilazili srsi, nikad nije objavljen u cjelini. O 60tom tekstu koji je proditan vojnicima znamo samo da je zapotinjao s popi- som tetkih teritorijalnih gubitaka So ih je zemlja veé pretrpjela: ,Legubili smo vige od 70 milijuna stanovnika, viSe od 800 milijuna pudova kita go- difnje, vi8e od 10 milijuna tona metala godifnje. Vise nemamo prednost u pogledu Ijudskih rezervi, niti u pogledu rezervi Zitarica. Svaki pedalj prepu- Stene zemlje ojatat ée neprijatelja i oslabiti nau obranu; stoga valja pre- kinnti s brbljarijama 0 tomu da éemo se moéi povlatiti beskonatno zato 5to raspolazemo s velikim teritorijem, zato So je naa zemlja velika i bogata, zato Sto imamo toliko Ijudstva i Sto Ge uvijek biti Zita u obilju... Ne pre- stanemo li se povlatiti, ostat Cemo bez, kruba, bez goriva, bez metala, bez sirovina, bez tvomnica, bez zeljeznica”. Svaki polozaj, ,,svaki pedalj zemlje” odsad valja braniti ,,do posljednje kapi krvi”, Naredba je u cjelini bila napi- sana u tom povigenom dramatiénom tonu. Neprijatelj se — govorilo se dalje — mole potuéi. Treba izdriati samo joS nekoliko mjeseci. No za to je po- trebno uspostaviti ,stroti red i disciplinu” u svim odredima. ,Kukavice i one koji siju paniku” mora se_,,strijeljati na lica mjesta””. Svima je najstroze zapavjedeno: .Ni koraka natrag bez naredbe vrhovne komande”™. "Nie Sage nazad — Ni koraka natrag”, uptavo to je bilo geslo po kojem je taj tekst postao glasovit. Golem je” — kata memorijalisti — bio uéinak toga prikazd®, Nje- govo titanje bilo je praéeno intenzivnom propagandnom akcijom kako bi se podiglo duh oficita i vojnika, kako bi im se ulilo nova odlutnost. Tisal je poprimio ozbiljan ton, u kojem su se stati jakobinslei naglasci mijeSali s veli- Zanjem nacionalnog ponosa. Povuéi se bez izritite naredbe smatralo se od toga trenutka zlotinom, a ne samo stamotom. Tamo gdje se tinilo da opo- mene nisu dostatne utcklo se onome so danas sluzbena historija eufemis- tino naziva ,.iznimnim mjerama”®: bilo je brojnih primjera masovnih pogub- Fjenja vojnih lica rezligitog ranga”. Staljin je na Kavkaz poslao Beriju, glav- nog rukovodioca poli ji je djelovao metodama na kakve je bio navikao®. Kao 80 se veé bilo dogodilo u Ijeto 1941, poslije strijeljanja Pavlova, nova se natedba primjenjivala odveé tv:stom rukom, tako da se ubrzo pokazalo potrebnim korigirati tu tendenciju: bilo je — reteno je — potrebno vite uvjeravanja a manje prisile, Ipak, sve u svemu, Staljinova naredba, to je odgovarala duSevnom stanju puéanstva koje jo8 nije priznavalo da je pobije- deno, imala je utinak poput kakve stroge pedagoske kazne koja je dala poritivne teaultate, premda zasigurno nije bila jedini timbenik preokreta. Bitka na Volgi Poéetak bitke 2a Staljingrad sovjetski povjesniari datiraju 17. stpnjom, kad su odredi LXII sovjetske armije (jedne od triju preuzetih iz rezervi) u okuci Dona stupile u kontakt s prethodnicom njematkih snaga kojima je zapovijedao general von Paulus. U svojim raznim fazama ta ée bitka trajati sve do prvih dana veljaée slijedee godine: u sve fest i po mijeseci. U njoj je sudjelovalo, s jedne is druge strane, vi’e od dva milijuna Ijudi. S pravom 61se smatra najvedom bitkom drugog svjetskog rata. Govoriti o njoj znati pri- sjegati se svega Sto se bitno za Sovjetski Savez dogodilo u drugoj godini sukoba. Obrana Kavkaza, to jest drugi najvainiji moment sovjetskog otpora, u stvari je bila samo dodatak velikog sukoba u podrugju izmedu Dona i Volge. Sto ne znati da istodobno nije bilo drugih operacija duz cijelog hika fronte. I te su operacije bile teske, ktvave i k tomu nezahvalne, jet nisu dotivjele da udu u anale slave”. No spram glavnog sudara ipak su imale diverzantsko znaéenje: poneki ih je vojni autor kasnije kritizirao da su odu- zele odve¢ snage i da su plaéene previsokom cijenom ljudskih Zrtava®. Prve faze bitke nisu bile ba’ sjaine 2a Sovjete, jer su njihove jedinice jos uvijek bile optereéene atmosferom povlatenja. A sva pojaanja nisu jo$ bila dospjela stupiti u akeiju. No otpor je postupno postajao sve snazniji Kao i uvijek, stanovnici su bili mobilizirani za podizanje raznih obrambenih opkopa duz cesta Sto su vodile u grad. Sovjetskim je snagama pomogla i pogreska koja je bila posljedica nacisti¢ke oholosti. Sredinom srpnja, uvjeren da je veé oborio protivnika, Hitler je svoju moénu oklopnu IV armiju iz- dvojio iz napada na Staljingrad i pridrutio je divizijama koje su se usmjetile prema Kavkazu: grad na Volgi mogao se, prema njegovo} ratunici, osvojiti i sa smanjenim snagama. Ubrzo je shvatio da je pogrijesio i krajem mjeseca bio je prisiljen ponovo tenkove okrenuti prema Staljingradu, koji se od toga trenutka na§ao ugrozen i s juga a ne samo sa zapada®, Ipak ni tada nacis- tigka vojska nije uspjela napraviti proboj. Sovjeti su se borili sve upornije i sve organiziranije. Od 17. stpnja do 17. kolovoza njematko napredovanje iznosilo je samo 60—80 kilometara®. No iako spoto, neprijatelj se ipak pribli¥avao gradu. Sovjeti su se po- vukli na obrambeni pojas sto ga je na briny pripremilo stanovnistvo. No kad su sredinom kolovoza Nijemci uspjeli prestrojiti svoje snage, i ta je Iinija potela popustati. Don je prijeden. Tako je doao tragitan dan 23. kolo- voza, kad je jedan njematki oklopni odred izvr8io proboj i hitrim napredo- vanjem dospio do Volge na sjevernoj petiferiji Staljingrada: da bi ga se spri- jetilo doprijeti do velikih tvornica u blizini, na brzinu su mu suprotstavljeni zbrda-zdola prikupljeni bataljuni radnika i odredi NKVD-a (vojne jedinice Ministarstva unutrainjih poslova)". Istoga dana grad je izloZen razornom bombardiranju u valovima Sto su nastupali jedan za drugim: navefer je bio more ognja’. To je bio potetak niza velikth napada iz araka Sto sn se ponavljali svakodnevno wu pravilnim razmacima sve do kraja mjeseca. U noéi izmedu 23. i 24. kolovuca Staljin je upozorio svoje generale da ne dopuste da ih uhvati panika. Ali on jo8 nije bio uvjeren da je vojska u stanju obraniti Staljingrad. Naprotiv, bojao se da ga svakog asa mote izgubiti. Dvadeset osmog kolovoza pozvao je Zukova, koji je tek bio imeno- van zamjenikom vthovnog komandanta, i zatrazio od njega da pode u Staljin- gtad®. Zadaéa mu je bila da upravija protunapadom sa sjevera na njematke kolone koje su bile prodrle do Volge. Kad je stigao na lice mjesta 29. kolo- voza, Zukov je ubrzo utvrdio da snage potrebne za tu operaciju nisu spre- mne. Na brzinu su pripremane slijedecih dana pod pritiskom stalnih Stalji- novih poZurivanja. ,,Staljingrad moe pasti danas ili sutra...”, stajalo je u ajegovom brzojavu od 3. rujna, ,,svaka sporost je nedopustiva; to je isto $to 62i alogin”.* Protuofenziva sa sjevera zapotela je napokon 5. rujna i potrajala } je nekoliko dana a da nije dala znaéajnijih rezultata, osim §to je smanjila pri- tisak na grad, prisiljavajuéi Nijemce da odvoje od njega dio svojih snaga’. Dvanaestog rujna napadadi su doprli i do Tada je zapoela borba unutar gradskog podrutja, Nastao na raskrigju kop- ] nenih i rijeénih purova usred stepe, Staljingcad Zivi od Volge; u to doba grad je imao oblik istanjenog urbanog pojasa 60 kilometara dué desne obale Hijeke (danas je jo’ izduzeniji) koji ni na jednom mjestu ne prodire duboko u unutrainjost. Prije rata imao je nesto manje od pola milijuna stanovnike™, Za vrijeme predratnih petoljetki izgradene su neke tvornice koje su postale glasovite u zemlji. Krajem kolovoza, usprios pribliZavanju Nijemaca, gotovo svo civilno stanovai8tvo — oko 400.000 Ijudi — jo8 je bilo u gradu, Dva- deset petog progla’eno je opsadno stanje”. Duz putova su se podizale bari- kade koje, istini za volju, neée mnogo kotistiti protiv tenkova"*. Osim Sto su stimulirale odlutnost otpora, Staljinove natedbe su isto tako blokirale svaki plan evakuacije stanovnika. Njih se moralo evakuirati i prevesti na drugu obalu Volge u razdobljx izmedu posljednjih dana kolovoza i prvih dana rojna, kad su uvjeti veé bili postali neizdrZivi: grad je gorio, pristani- &ta su bila uni8tena, njematki su zrakoplovi bombardirali brodove. Zrtava je bilo mnogo. Nekoliko desetaka tisuéa Ijudi — Ijudi opéenito — ipak je ostalo u gradu da bi sudjelovali u obrani’ Gx. Unutar uskog gradskog pojasa nailii su se stijeinjeni uz rijeku ostaci LXIT armije. Za njihova zepovjednika porvan je Cujkov, general malo sta- tii od €etrdeset godina, koji je svega nekoliko mjeseci prije toga bio stigao iz Kine, gdje je bio vojni savjetnik pri Cang KajSekovoj viadi: odlutan i grub ovjek, snaine volie i odva%an, vrlo energiéna jezika i pona8anja. ,Samo netko kao Sto je on”, redi ée kasnije jedan drugi slavni zapovjednik, ,,mogao se oduprijeti i zadréati u svojim rukama taj pedalj zemlje”. Po8to je doao u grad, nije ga napustao sve do kraja bitke: odluéan da ne dopusti da bude prisiljen na povlagenje ni po kojoj cijeni, zapovijedao je svojim trupama vtlo &vrsto sa zapovjednitkih polozaja na svega 200—300 metara od neprijatelj- skih ilnija, koji su u vise navrata bili bombardirani*. Mnogo je kniiga napisano o Staljingradu®. Povijest njegova otpora je, prema tomu, poznata. Kako je izgledao gtad tih dana ispritao je jedan prota- ponist: Plamen pozard dizao se nekoliko stotina metara. Fatistitki su zrako- plovi letjeli nad nasim glavama. Ne samo zemlja, vet i nebo potresalo se od eksplozija. Oblaci dima i prafine grizli su oti. Rutile su se zgrade, zidovi su padali, Zeljezo se svijalo. Cinilo se da ni jedno Zivo biée ne mote ost na Zivotu; pa ipak judi su i8li u borbu™. U toj apokaliptitkoj scenariji, od trenutka kad su zapoteli napad na grad, Nijemei su se suotili sa sna%nim otporom. Vojnim terminima opisana, povijest obrane moie se svesti na nekoliko redaka, Von Paulusove trupe krenule su u snainu ofenzivu 13. rujna, napavii osobito juzno podrudje grada: uspjeli su izvs8iti proboj i doprijeti do Volge, odvajajuéi LXTI armiju od LXIV koja se branila neposredno juno od Staljingrada. Trinaesti, 14. i 15. rujna bili su straini dani za branioce. Sitnacija je bila spa’ena zahvaljujuéi protunapadu nove divizije (glasovite 63‘Trinaeste gardijske divizije generala Rodimejeva) koja je prevezena s lijeve obale za dvije no¢i. Tako je zapotela strahotna bitka kod kote 102, uzvi Senja poznatog kao Mamajev Kurgan*, koje je bilo dragocjeno stoga ito je omoguéavalo da se dominira nad gradom i objema obalama Volge: za nj se botilo sve do posljednjeg dana, te je bezbroj puta prelazilo iz rake u ruku, tako da se prometnulo u smjesu prasine, kthotina i krvi. Uporne borbe su se nastavile u gradu kroz Gitav rujan. Stalno nadolazenje njematkih snaga u valovima postupno je prisililo Sovjete da bace u botbu jo Sest divizija, jer velo brzo od nekada’nje LXII armije ,.u biti nije ostalo vige nigta’™. Temedu posljednjih dana rujna i prvih dana listopada njemadka se ofenziva pomjerila prema sjeveru grada, gdje su bile radnitke detvrti i glasovite tvor- nice: tvornica traktora, éelitana Krasmij Oktjabr i Barrikadi. Mostobran LXI armije dosezao je tada dubinu od 100 metara do 2,5 kilometara. Za bitke za Staljingrad nije uopée bilo pravih stanki: bilo je samo ie3tih ili manje Zestokih borbi. Od 8. listopada i von Paulus je ipale morao pottaziti djelomitno primirje kako bi prestrojio redove i dovukao pojaganja. A onda je 14. listopada doglo do njegova novog snainog napada, opct na sjevernom sektoru. Za Sovjete koji su se utvrdili u Staljingradu to je bio aajkritigniji trenutak. Nijemei su zauzeli tvornicu traktora i doprli do rijeke iu sjevernom dijelu grada. Izgledalo je da trebaju udiniti jo samo malen korale da se osvoji cijeli Staljingrad. Pa ipak nisu uspjeli ugusiti posljednji sovjet- ski otpor, premda su se i snage branilaca iscrpljivale. Cetiri dana kasnije na- padaéi su ostali bez daha i krajem mjeseca morali su se opet zaustaviti. Tek je tada Cujkov shvatio da é pobijediti®. Von Paulus je krenuo u posljednju ofenzivu 11. studenog: uspio je dod do Volge i na treéoj totki izazvati jo’ jednom krizu u obrani ali ni tada nije postigao konafan uspjeh. Puka vojna analiza ipak nam malo govori. Premda je bitka za Staljin- grad nazvana ,sovjetskim Verdunom™, obrana Staljingrada gotovo da nema analognih primjera. Borbe su se vodile danju i nou: Sovjeti su Sekali mrak da prijedu w protunapad kako bi neptijatelja li8ili prednosti u zrakoplovstvu. Bilo je dana kad je isti sektor morao odbiti i do 12 napadaja. Da bi iz- bjegli udare neprijateliskog zrakoplovstva branitelji su svoje linije dr¥ali uz same njematke linije, to jest na razdaljini dometa rutne bombe. Bitka se vodila iz ulice u ulicu, od kude do kuée, a potom i u unutrainjosti kuéa, u podrumima, od kata do kata, od sobe do sobe. Svaki zid, svaka zgrada pretvarala se u utvrdu. Tvornice su pretvorene u hrpe rusevina i savijenog Yeljeva, ali sred ruSevina bitka se vodila 2a svaki metar. Najvite su se upotrebljavale mine, granate, mitraljezi, strojnice, pa i bajonete i no¥evi. U relativao minim sektorima djelovali su snajperi. Ubrzo su Sovjeti otkrili svoju premoé u tim borbama prsa u prsa” s kojima se ne mogu usporediti &ak ni rovovski sukobi iz prvog svjetskog rata. Najmodernija ratna oruzja sludila su samo u relativnoj mjeri. ,Gradske borbe”, napisao je kasnije Cuj- koy, ,,posebnog su tipa. Njihov ishod ne ovisi o snazi, veé o vjeStini, o sna- adljivosti, lukavstvu, iznenadenju™®. Sovjeti su nuidu prometnuli u velinu iznalazeéi najprimjereniju taktiku: nisu vise djelovali u normalnim jedinicama, * Kurgan? su usamljene uzvisine u stepi, koje se najte’é smatra statim pogreb- nim kamulima nomadskih poglavica. 64vet kao male napadatke skupine”. Civili koji su ostali u Staljingradu sudje- ovali su u borbama ina kraju su ukljuteni u regularne jedinice. Gubici su bili vrlo veliki na obje strane. Za Nijemce su ipak pred- stavljali i stalno moralno iscrpljivanje: u tom Staljingradu koji je 2a njib postao ,pakeo” ratnitki duh vojnika i oficira svakim se danom slamao. Na- suprot tomu, Zar preostalih branilaca bivao je sve vei, jer su ih hrabrili nada u skori preokret i ponos poradi njihova pothvata. U cijeloj su zemlji govorilii i pisali 0 ajima: godinama ée éinjenica da je netko bio u bici za Staljingrad biti potvrda junatva. Borci u Staljingradu driali su svoje polozaje uz malu pomoé zrako- plovstva: no vrlo je korisna bila podréka tekke artiljerije koja je na vrijeme bila koncentrirana na drugoj obali Volge, izvan dohvata njematkih napada®. jo8 dragocjenije bilo je djelovanje rijetne flote na Volgi koja je dala velik broj Tjudskih Zrtava i koja je djelovala sve do kraja dovozeti braniocima oruzje, streljivo, hranu, pojatanja i istodobno vréeéi evakuaciju ranjenika: morala je djelovati prvenstveno noéu, jer ju je uvijek ometala neprijateljska vatra koja je obasipala Siroka podrugja rijeke. U studenome Sovjeti su kontrolirali samo male mostobrane u gradu, a dubina tih mostobrana iznosila je najvi8e kilo- metar i pol, a na mnogim se mjestima svodila na svega nekoliko stotina metara. Protuofenziva Vasiljevskog Sto je vrijeme vise prolazilo branitelji su se morali zadovoljavati i stro- g0 racioniranom opskrbom. Raspolozive rezerve vrhovna je komanda tuvala 2a nove vazne operacije koje je pripremala. $ pravom se mote postaviti pitanje nije li takav postupek, osobito u listopadu i studenome, bio odveé rizitan, buduéi da se prostor sto su ga kod Staljingrada dr#ali Sovjeti sve vise su- Zavao", Rizik je uistinu bio velik. No imao je svoju logilu. Osim vrlo velike psiholo%ke vainosti, uporni otpor Staljingrada za sovjetsku je vrhovau komandu prije svega znatilo bitku iscrpljivanja koja je morala neprijatelja dréati angaZitanog da se dobije na vremenu od nekoliko tjedana potrebnih za pripremu velike protuofenzive. O tomu kako je nastao taj plan i komu valja pripisati autorstvo u Sov- jetskom se Saver poslije rata polemizitalo®. Prema najyjerodostojnijoj ver- taj je plan prvi put bio skiciran na savjetovanju najuzeg rukovodstva u Staljinovu uredu. Ideja se rodila upravo iz neuspjcha brojnih protunapada Sto su ih u toku rujna Sovjeti izvodili sjeverno od Staljingrada. Dvanaestog toga mjeseca Zukov i Maljenkov, kojega je Staljin takoder poslao na lice mjesta, poslali su u Moskvu telefonski izvjeStaj u kojem su se analizirali wzroci neuspjeha®, Zukov je bio pozvan u prijestolnicu i istoga je dana ra- portirao Staljinu.zajedno s Vasiljevskim. Za jedne stanke tokom razgovora generali su raspravljali izmedu sebe o tomu bi li valjalo potraziti ,,drugo rjelenje”. ,.Kakvo drugo rjeenje?” upitao je Staljin koji ih je neprimjeéen sluSao na tazdaljini od nekoliko koraka, Pozvao th je stoga da dodu sutradan 5 Povijest Sovjetskog Saveza, II 655 preciznijim zamislima. Slijedeée veteri opéa skica plana protuofenzive bila je gotova*. Potom je do kraja istoga mjeseca, rujna, taj plan bio razraden. Konatau su verziju potpisali Zukov i Vasiljevski. Staljin se ograni8io samo na to da je parafira, dodavsi samo ,,odobravam”®. Totke velo ozbiljne slabosti koje su se postupno otvorile u neprijatel}- skom rasporedu sugerirale su opée pravce strateike sheme. Za vrijeme svoga dubokog napredovanja prema jugu Nijemci su ostavili tek slabo zadtidena kkrila, Kako sjeverno, dué Dona, tako i juZno u predkavkaskim stepama. Uloga pokrivanja bila je povjerena trupama saveznika, talijanskim, madar skim, rumunjskim, koje su opéenito bile slabo naoruzane i nimalo odusev- Vjene time da se i dalje bore u dalekim ruskim prostranstvima. Sovjetska ko- manda planirala je dva napada upravo u sektorima to su ih dréali Rumunji, jedan na Donu sjeverozapadno od Staljingrada, a drugi u jezerskom podrugju juno od grada. Ako ta operacija uspije, povest ée se jos jedan napad, ta- koder duz Dona, ali zapadnije, u sektoru &o su ga dréali Talijani, tako da se izvrsi prodor izravno prema jugu prema Rostovu i da se odsijcku ostale nacistitke snage koje su djelovale na Kavkazu. Plan se temeljio na procjeni situacije koja ée se u globalu pokazati ispravnom: veé u rojnu — smatrali su Zukov i Vasiljevski — Nijemei ée iscrpiti svoj polet, te stoga neée uspjeti ostvariti strateske ciljeve koje su bili sebi postavili. Sovjeti su, medutim, jo8 uvijek imali u prituvi tezerve koje mogu iskoristiti. Nove su se armije for- mirale u pozadini. Samo je trebalo vremena da ih se osposobi za akciju®. Zakov je tratio 45 dana, Sto je poslije praktitno bilo dva mjeseca, upravo ona dva mjeseca kad su se medu ruSevinama Staljingrada Cujkovljevi vojnici odupirali von Paulusu. U tomu je bilo veliko operativno znagenje njihova otpora. Protuofenziva na Volgi bila je prva ratna operacija koju su Sovjeti pla- nirali i pripremili sa svom potrebnom bridljivoséu. Da bi se koncentrirale potrebne trupe i oruzje potreban je znatan organizacijski napor. Maksimalna tajnost okruzivala je pripteme. Premda je sredinom listopada sluzba izvidanja potela zamjecivati prve protivnikove pokrete, Nijemci nisu shvatili vainost udara koji im se spremao, jer su jo3 jednom potcijenilii sovjetske resurse”. Sto se vite priblizavao dan protuudara, Klima uzbudenja i neuroze zavladala je u sovjetskoj komandi. 1 na naiem ée putu biti svetkovanja” rekao je Staljin aludivnim tonom w svojoj dnevaoj zapovijedi od 7. studenoga'. Po- sljednji je sastanak odréan 13. studenoga u njegova uredu u Kremlju: datum potctka proluvfeuzive konatno je utvrden za 19. studenoga”. No dan uodi toga upravo je zapovjednik jednoga od motoriziranih korpusa kojemu je tre- bala pripasti odlugna uloga, general Voljski, pismeno obavijestio Stalfina da ofenzivu valja odlotiti ne Zeli li se dozivjeti poraz. Vasiljevski, koji se vratio s inspekcije na licu mjesta, uspio je dokazati da je Voljski u krivu®. Devetnaestog studenoga operacija je zapoteta. U njoj su sudjelovale tri grupe armija pod nazivom Jugozapadne fronte, Donske fronte i Staljin- gradske fronte, Kojima su zapovijedali generali Vatutin, Rokosovski i Jere- mjenko. Koordinivanje njihovih akcija bilo je povjereno Vasiljevskom". Va- tutin je 19. studenoga napao sa sjevera, krenuvii u napad sa dva mostobrana na Donu koja su Sovjeti uspjeli odréati prethodnih mjeseci. Rumunji su bili 66prege¥eni, a protunapad Sto su ga Nijemci na brzinu organizirali nije uspio stabilizirati situaciju. Dan kasnije krenule su trupe na jugu s jednakim uspjehom: usprkos sumnjama izretenim dan uodi protuofenzive, sim Voljski se ponio odluéno. Dvadeset i drugog studenoga dva motorizirana kraka sov- jetski klijeta veé su bila vrlo blizu jedan drugome, a 23. su se sastala u selu Sovjetski, bliza Kalaéa, u ktajnjoj totki velike oluke Dona. Cjelokupne njematke snage kod Staljingrada bile su opkoljene. Najte#i dio bitke ipak je tek predstojao. U euforiji naveter 23. stu- denoga bilo je onih koji su veé mislili da treba odmah krenuti na Rostov. Staljin je osobno naredio Vasiljevskom da ubrza pripreme za drugu fazu operacije (koju je trebao predstavljati napad na talijanski sektor na sredajem Donu i koja je nosila Sifrirani naziv ,Savurn”, dok je operacija opkoljavanja Staljingrada bila oznaéena Sifrom ,Uran”). Ipak je prevladala drugatija od- luka: prije no Sto ée se spremiti za nove zadatke, Sovjeti su morali ojaéati svoj obrué i pristupiti uni8tenju opkoljenih neprijateljskih snaga’. Medutim, slijedeéih dana shvatili su da je i to sve prije negoli jednostavno. Tenena- dujuca pogreska u procjeni komplicirala je njihovu alciju. Zapovjednistva su smatrala da je u déepu ostalo opkoljeno oko 90.000 Nijemaca: a u stvari bilo ih je tri puta toliko, to jest izmedu 250,000 i 300.000.* Vise dana sovjetski napadaji na opkoljene trupe nisu donosili uspjeha: von Paulusovi vojnici, kojima je Hitler obe¢ao uskoro poslati pojatanje da ih oslobodi iz obruéa, prozali su velo snazan otpor. Njematki pokuSaj protuudara bio je uistinu organiziran uz pomoé no- vih snaga pod zapovjedaistvom sposobnog generala von Mansteina, koji je imao zadatak da probije sovjetski obrut i da se spoji s von Paulusom. Taj protunapad, koji je zapoteo 12. prosinca, s potetka se odvijao naizgled us- pje8no, tako da su von Mansteinove snage doprle do na tetrdesetak kilome- tara od opkoljenih. No Sovjetima je stizalo moéno pojatanje: II gardijska armija, pod zapovjedniStvom Malinovskog, dobro pripremljena jedinica oprem- Ijena svim efektivima, kojoj je zadatak bio likvidirati von Paulusa i potom Krenuti na Rostov. Vasiljevski je, usprkos nekim protivljenjima, odlutio da je okrene na von Mansteina. Njezina je akcija bila odluéujuca, jer je omo- guéila da se Nijemce vrati i dalje od polaznih polodaja, time je uspostavljena nepremostiva razdaljina izmedu opkoljenth snaga i snaga koje su im trebale pomoéi. Premda sa zakaSnjenjem, i operacija Saturn” otpotela je u meduvre- menu, Sesnacstog prosinca izvrien je proboj na sektoru koji su dréuli Tulijani na Donu. Vrlo lo§e opremljene i naoruzane, talijanske divizije su razbijene veé u poéerku ofenzive: njihovi vojnici, opkoljeni i raétrkani, velikim su dijelom izginuli u snijegom prekrivenim stepama’. No sovjetski je cilj ipak bio promijenjen. Umjesto iztavno na jug prema Rostovu, napad je usmjeren prema jugoistoku, tako da s leda zaprijeti von Mansteinovim snagama. Von Manstein je bio stoga prisiljen na povlatenje kako i on ne bi upao u Klopku, Sto bi dovelo u katastrofalan polo%aj sve nacistitke snage na jugu Rusije. Von Paulusove trupe koje su ostale kod Staljingrada bile su defini- tivno osudene — u vrijeme Boia u to vite nije bilo sumnje. Sovjeti su se brizljivo pripremili za njihovu likvidaciju, koju se moze smatrati zakljugnom 67