Zygmunt Bauman: SLOBODA JE

PARADOKS
Sloboda je ograniena to je nauk koji saznaje beba koja pue. Ali znanje da je sloboda
puna zamki stiemo tek onda kad se uimo ivjeti.
Sloboda je paradoks. Ako trebam biti potpuno slobodan to znai da mogu realizirati svoje
namjere drugi ljudi to moraju prihvatiti, ak i ako se te moje namjere ne slau s njihovim
eljama. Dakle sloboda realizacije mojih elja uvijek se reflektira na situaciju drugih ljudi. A
to se onda reflektira na mene, na moju moralnu savjest. Imam skrupule ako inim neto protiv
drugih, pokuavam to umanjiti opravdanjima, objanjenjima da sam morao. Da nije bilo
drugog naina ni alternative. Ponekad ak sebi pokuavam objasniti da sam uinio za drugog
ovjeka sve, a on za mene nita. Kao da je uzajamnost objanjenje za moj nedostatak
moralnih obaveza!
Moralnost ne iziskuje uzajamnosti. Moja moralna obaveza je uvijek korak ispred tvoje
obaveze. Takva izbjegavanja, objanjavanja vlastitoj savjesti uostalom nisu efikasna, jer je
savjest surova i teko ih prihvaa.
S jedne strane, drugi ovjek je prepreka za slobodu. Ali s druge kako je ponavljao s
upornou manijaka sveenik Jzef Tischner postajem slobodan kad sretnem drugog
slobodnog ovjeka. I dodavao bi: opijamo se slobodom videi prizor drugog slobodnog
ovjeka. Dakle, pretpostavka moja i tvoja sloboda je uvjet moje slobode. Sloboda je opa
ili je nema.
Dakle, s jedne strane, ako elim ivjeti u slobodnom svijetu, moram drugom ovjeku muu,
prijateljici, kolegi s posla dozvoliti da bude slobodan. Ali s druge strane, upravo ti ljudi
ograniavaju moju slobodu. Kako to pomiriti?
Sloboda je uvijek povezana s nunou kompromisa. Apsolutna sloboda, koja istovremeno
pomiruje obje strane, nemogua je.
Velika tekua postmodernost, u kojoj ivimo individualizacija, raspad etikih konteksta,
oslabljenje autoriteta, njihov veliki broj i nedostatak jedne duhovne vlasti koja bi ponitila
druge glasove to je s jedne strane velika opasnost. Dovoljno je pogledati oko sebe: ivimo u
korumpiranom svijetu, gdje se ne dri ni rije, ni obveza.
Ali s druge strane, postmodernost je velika ansa. Jer nekad je naim moralnim ivotom
vladao etiki kodeks koji je pretendirao na to da ga se openito prihvaa. Ali tad se nije radio
o moralnosti, nego o konformizmu.
Moralni odgoj prema etikom kodeksu zasnivao se na injenju ovjeka poslunim. A zapravo,
moral je stanje kronine nesigurnosti, kako je govorio Emanuel Levinas, moj uitelj. I ja se
s tim slaem. Jer moral se ne zasniva na vjernosti kodeksu, nego na ogovornosti za druge
ljude. Utoliko sam moralan ovjek ukoliko sam svjestan te odgovornosti, toga da ono to
inim utie na sudbinu drugog. Ostavlja trag.

Levinas odbacuje pojam prebivanja s drugim kao osnovu morala. Ne radi se o tome da se
zajedniki marira, nego da se bude zajedno u moralnoj zajednici. Ne o tome da se bude s
drugima u grupi, nego da se bude za druge. Dakle, treba staviti sa strane svoje maksimalne
elje i odustati od mnogih od njih. To zahtijeva samoposveenje, odlaganje na policu svog
vlastitog interesa. Neobino vana osobina te odgovornosti je bezuvjetnost. Moralnost je
zapovijed, ali neizgovorena.
Vidite kakvi su paradoksi slobode. Kae se da sloboda ide zajedno s rizikom, ali treba imati
na umu da ona ide zajedno i sa moralnim rizikom. Ako znam da imam tu obavezu, mui me
neprestana nesigurnost. Nesigurnost u sebe, nemirne noi, skupule.
Ometanje ivota drugima je uobiajena stvar. Ali i ograniavanje ljudske slobode. Pojavljuju
se ideje da se zabrani koritenje parfema na ulici, jer postoje ljudi kojima su mirisi neprijatni.
I ta s tim uiniti?
Jasno je o emu se radi u ureenju svijeta otkad je poela epoha zvana modernizmom: da ga
se uini gostoprimljivijim za ovjeka. Ugodnijim. Treba dozvoliti ljudima ivjeti, ne smije se
dozvoliti ljudima da smetaju. Ali te dvije stvari su u konfliktu.
Nauio sam da postoje dva osnovna, neophodna i neizbjena uvjeta dostojanstvenog ivota
koji donosi zadovoljstvo. To su bezbjednost i sloboda. One ne mogu ivjeti jedna bez druge.
Bezbjednost bez slobode je ropstvo, a sloboda bez bezbjednosti je anarhija. One jedna
drugu trebaju, ali istovremeno kako to ponekad biva u braku ne mogu nai zajedniki
jezik. Odnos meu njima je igra nultog zbira vie bezbjednosti moete dobiti samo za cijenu
davanja djelia svoje slobode. I vie slobode ete dobiti samo za cijenu gubitka bezbjednosti,
poveanja nesigurnosti.
Emile Durkheim je pisao: kakva je srea da imamo drutvo koje nas prisiljava na civilizirano
ponaanje, inae bismo ivjeli u ropstvu strasti i emocija. Drutvo koje nam organizira
bezbjedan ivot, oslobaa od emocija. Mogue je i tako. Samo to su se nakon nekoliko
desetina godina ljudi smatrali nesretnima, jer su poloili na oltaru bezbjednosti vei dio svoje
slobode.
Sjeate li se to je Sigmund Freud rekao 1929. u knjizi Das Unbehagen in der Kultur
(Nelagodnost u kulturi)? Da je civilizirani ivot trgovinska razmjena dajemo dio jedne
vrijednosti u zamjenu za dio druge vrijednosti. A kad je Freud to govorio, stvarnost je bila
vrsta, solidna. Freudova dijagnoza je glasila: svi psihiki problemi ovjeka potiu odatle to
smo dali ogromni dio slobode za bezbjednost bezbjednost od sudbine, bolesti, bandita.
Siguran sam, kad bi vam Freud danas davao intervju, obrnuo bi dijagnozu. Rekao bi da patnje
suvremenog ovjeka potiu od toga da je postigao ogromnu, bez presedana linu slobodu u
zamjenu za davanje ogromnog dijela bezbjednosti. I ne radi se o bezbjednosti od terorista.
Radi se o bezbjednosti u smislu drutvene pozicije, sigurnosti u sebe, vjere u svoje
odluke, povjerenja autoritetima. To je sve izgubljeno.
Vidi se da, usprkos tome to se mislilo u vrijeme moje mladosti, historija nije pravolinijski
razvoj u pravcu slobode, nego kretanje klatna. Smjer traganja, elja i snova se promijenio
ljudi se boje vika slobode, mataju o bezbjednosti, povratku zajednici. Zato dodaju sve vie
prijatelja na Facebooku, pravei se da stvaraju zajednicu.

Historiar Eric Hobsbawm je govorio da se poelo govoriti o identitetu kad se prestalo

govoriti o zajednici. Sad smo poeli govoriti o zajednici, jer smo se do grla prejeli
identiteta. Ve znamo kakvi su identiteti nestabilni. Razni identiteti daju nam osjeaj
apsolutnog leta u prostor, moemo izmeu njih birati i probirati. Neki imaju vie identiteta
istovremeno, u ovisnosti od toga kome alju SMS-ove. Ali nema se o to osloniti. Gazimo po
ivom pijesku, mi smo prekarijat ljuljamo se. Ne znamo koliko e situacija u kojoj smo se
nali u svom ivotu, pozicija koju smo zauzeli, trajati.
Ta nestabilnost je svuda. To to je ljudi vide i uoavaju da se, na primjer, sloboda potire sa
stvaranjem zajednice, to je neki preokret.
Nije mi stalo do starih vrijednosti, znam previe dobro koliko su kotale onaj stari svijet. Moja
elja je osvjetavanje ljudima kakvu cijenu su platili za promjenu svoje situacije. Ako
uporedite ivot online s onim offline, ovaj prvi je znaajno laki od drugog. Da bi se ostvario
kontakt s drugim ovjekom offline, treba veliki napor, pokuaji, samoposveenje, odustajanje
od svojih interesa. I jednako teko je prekinuti: treba izmiljati opravdanja, objanjavati,
nekad lagati. I nikad se ne zna hoe li se to poznanstvo vraati.
Online je to sve strano lako. Jednako se lako prikljuiti na network, kao i iskljuiti. Niko
nee ni primijetiti da sam prestao odgovarati na SMSove i kaiti postove. Jedan od hiljadu
friendova na networku nije onaj jedan od rijetkih prijatelja koje je ovjek stekao u svom
ivotu. Poljaci kau da se pravog prijatelja poznaje u bijedi. Ja ne bih garantirao za te
friendove na Facebooku, ako se neto desi, da e pomoi. ak mislim da e biti prvi koji e
pobjei.
ivimo u vremenu interregnum bezkraljevstva. Nastupa promjena: neto umire, neto novo
se raa. Stari naini uspjenog djelovanja vie ne rade, a novi jo ne. Kritiari su zatvorili
usta, ne zna se ta je umjetnost a ta ne. Jedini pokazatelji stvarnosti su klikovi i broj
prodatih primjeraka. Ne govori se o viziji budunosti, ne znamo ni odakle bjeimo ni
kuda hrlimo.
Dakle, ta smo izgubili? Intimnost, privatnost, osjeaj trajnosti drutvenih veza. Tome
dodajmo nesigurnost i imate na svijet.
Kad sam bio klinac puno sam itao Sartra. On je govorio da sebi treba stvoriti projekat za
ivot, a projektu dodati grupu recepata. A onda realizirati recept po recept. Recite to
dananjim studentima i grohotom e se nasmijati. Projekat za ivot? Mnogi od njih bi bili
sretni da imaju projekat za sljedeu godinu.
Znate li koja je moja jedina sigurnost? Da je nesigurnost jedina sigurnost. Ja u to zaista
vjerujem. Kad se gleda ovaj svijet, tako rasipan, razbaruen, egocentrian, tako to izgleda.
Zygmunt Bauman
Izvod iz intervjua objavljenog u Magazyn witeczny Gazeta Wyborcza
Preneto sa Tano.net ; Prijevod: Tanja Mileti Oruevi; Obrada: Akuzativ
Zygmunt Bauman je roen 1925. godine u Poljskoj, od 1971. ivi u Engleskoj i predaje na Sveuilitu Leeds. Jedan je od
najutjecajnijh sociologa dananjice.