Вы находитесь на странице: 1из 80

SREBRENICA 1995. 2012.

UVODNIK

Sumrak ovjeanstva

INTERVJU NASER ORI

Srebrenica je moja rak rana

VELIKOSRPSKA IDEOLOGIJA I HEGEMONIZAM


Izvori genocida nad Bonjacima

OPERACIJA KRIVAJA 95

Dnevnik krvave Krivaje 95

DOSADANJE PRESUDE ZA GENOCID U SREBRENICI


Spora pravda za genocid

POELO SUENJE RATKU MLADIU U HAAGU


Pravda za Srebrenicu!?

LOKALNI IZBORI U BIH

Institucionalni genocid u Srebrenici


I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli:
Mrtvi su. Ne, oni su ivi, ali vi to ne osjeate.
(Kuran: El-Bekara, 154)

IMPRESUM I SADRAJ
SADRAJ
UVODNIK
Sumrak ovjeanstva ................................................... 3
ISSN 1334-5052
PREPORODOV JOURNAL
mjesenik KDBH Preporod
Izdava:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
Preporod
Glavni urednik:
Ismet Isakovi
Redakcija:
Amina Nani
Mirza Mei
Sena Kulenovi
Edis Feli
Ajka Tiro Srebrenikovi
Edina Smajlagi
Suradnici:
Avdo Huseinovi (BiH)
Edin Tule (BiH)
Bedrudin Brljavac (BiH)
Senadin LAVI (BiH)
Kemal BALIHODI (BiH)
Helena Anui (Rijeka)
Faris NANI (Zagreb)
Asim ABARAVDI (Pula)
Adresa:
Preporodov Journal
Ulica grada Vukovara 235, 10000 Zagreb
Telefon/faks:
+385 (0)1 48 33 635
e-mail:
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovic@sk.t-com.hr
web: www.kdbhpreporod.hr
iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni raun:
SWIFT ZABAHR 2X: 70300-280-3755185
Cijena: 25 kuna
Pretplata:
RH
100 HRK godinje
BiH 30 KM godinje
Svijet 20 E godinje
Tisak:
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori,
nisu nuno i stavovi redakcije
Tiskano uz financijsku potporu iz
Dravnog prorauna Republike Hrvatske
putem Savjeta za nacionalne manjine
Republike Hrvatske
Na naslovnoj stranici:
Srebrenica Potoari, ukop 2011.
(foto Eso LUKA)

BONJACI U HRVATSKOJ
Uvijek se borim ........................................................... 4
Laureat prevodilatva .................................................. 6
Obrana islamskih vrijednosti ......................................... 7
Dokaz opstojnosti BiH ................................................. 8
Temeljito historiografsko djelo ....................................... 9
Druga generacija maturanata ..................................... 10
U ast heroju ........................................................... 11
Crna rupa ovjeanstva ............................................. 12
Najvea bosanska tragedija ........................................ 14
Srednjovjekovna Bosna ............................................... 16
Kontinuitet rada ....................................................... 17
Vjena zahvalnost ..................................................... 20
Krik Srebrenice ......................................................... 22
HRVATSKA
Pobjeda Karamarka .................................................... 23
U Bleiburgu i Teznom ................................................. 25
INTERVJU ALEKSANDAR TOLNAUER
Prolo je vrijeme improvizacije .................................... 27
INTERVJU NASER ORI
Srebrenica je moja rak rana ....................................... 31
BOSANSKI BAROMETAR
Politiki potresi u BiH ................................................
Izvori genocida nad Bonjacima ...................................
Borba za istinu zloini u Prijedoru 1992. ...................
Dnevnik krvave Krivaje 95 ........................................
Spora pravda za genocid ............................................
Pravda za Srebrenicu!? ..............................................
Institucionalni genocid u Srebrenici .............................
Nepravda pobijedila pravdu .........................................

36
38
43
47
49
52
54
56

IZ SVIJETA
Izmeu Srebrenice i Bruxellesa ................................... 58
Kreativni bliskoistoni kaos ........................................ 61
KULTURA
S one strane Plive .....................................................
Istraivaki poduhvat .................................................
Stradanje sarajevske djece ........................................
Izmeu olovke i kamena ..............................................
Gledati ivotu u zube .................................................
Nagraivani turski filmovi ...........................................
Sevdalinka u ekoj ...................................................
Kulturom do mira ......................................................

65
66
67
68
69
70
71
72

PRIE IZ BOSNE
Nenadmani vojskovoa .............................................. 73
DIJALOG CIVILIZACIJA
Ferhadizacija duhovnog patriotizma ............................. 75
IVJETI ISLAM
Nunost i priroda poslanstva (II) ................................. 77

POSVEENO RTVAMA SREBRENIKOG GENOCIDA


I ENAMA-HEROJIMA, LANICAMA UDRUENJA
GRAANA POKRET MAJKE ENKLAVE SREBRENICA
I EPA
REDAKCIJA PREPORODOVOG JOURNALA

PREPORODOV JOURNAL 141/142

UVODNIK

Uvodna rije

Sumrak ovjeanstva
Tih dana srpanjskoga ljeta 1995. nad svijetom se prosula tama.
Ako nas imalo tjei, barem znamo trenutak kad se dogodio na razlaz
s povijeu, raskid s normativnim humanizmom, kad je suspendirana budunost naega svemira, kad je sve baeno na lomau. Barem
znamo tren kad smo izgnani iz sadanjosti, kad smo izgubili svoje
vrijeme, time i vlastitu povijest. Svijet je otad postao mjesto lieno
svrhe i smisla, a ovjek aneo koji ne posre nego se uruava. Srebrenici, toj najtamnijoj rupi na dui moderne Europe, evo, 17 godina
poslije najveega suvremenoga debakla morala i opojne izmiljotine
o meuljudskoj solidarnosti, danas ostaju tek indiskretna odricanja
politikih elita od odgovornosti, nijekanja umijeanosti i malo nervoze europske salonske mate uoi 11.7., kad se po zadatku zagleda
u vlastito zrcalo, kada joj navale pitanja gonjena nudom da svia
vlastite raune. I to ona sebi tada kae u zrcalo, a to stvari kau o
sebi po sebi? Da su stvari tih dana u srpnju mogle govoriti, sam Bog
zna bismo li hropce muenika mogli preivjeti. Srebrenicu 17 godina
poslije, nakon masovne egzekucije zatienih dua pod budnim
okom svjetskih mirovnjaka, frazama i pukom verbalistikom ponovno, noem i icom, zatiru ljudi bez svojstava. Sad se taj no, ini se,
zove komemorativni diskurs, novogovor garniran muzealnim patosom i odsustvom skrupula. Jer odricati rtvi pravo na suzu i pravo da
se samoizrekne i napokon dorekne, da se konsolidira u svoj njegovoj, ma koliko graanskoj osjetilnosti ometajuoj tuzi, oivljavanje
je novih faistikih eksperimentiranja nad njom. Ona je ipak ovdje
viena, bojimo se, nekovrsnim europskim bijelim smeem, robom
ukorijenjenim u kontinent, ne i dovoljno iskorijenjenim. Srebreniki
bosanski muslimani, bosanski muslimani ili muslimani uope, samo
zato to su muslimani, pobijeni su kao marva u jeku nezaustavljivoga
europskoga progresa, slutimo upravo zbog progresa samoga. Ako je
to i bilo vrijeme demonskoga dosluha vanjske i unutarnje politike
nekrofilije, kohabitacija svjetske imperijalistike politike i nakaza,
utvara, oloa i bagre to su izmilili iz velikosrpskih hegemonistikih
historijskih peina, ako se zaista, planski, s estetskim i etikim pokriem, nakon pola stoljea, htjelo doi do konanoga rjeenja novovjekih idova, zato komemorativno, uglas, u ritmu i tempu do u
stopu pravilno, i vani i na unutarnjem planu, prokazivati diskurs rtve
nazadnjatvom ako ne samo zato da bi ju se, po drugi put, podkazalo
kao smetnju ionako krhkom miru i obraunalo s onima iz njezine
svojte koje no jo nije posjekao. Posve zbiljska masovna industrija
smrti, daleko od metaforikih pirueta, svoj dohodak, dakako, ostvaruje od poslova smrti. Kao to sve oko nas ivi od ivota, ona ivi od
njegova nitenja. I demonizma totalitarne strasti za poretkom znaenja i vrijednosti koji nadzire, pod cijenu rtvovanja cijelih naroda.
Srebrenica, viena oima estita svijeta, ne nuno Bosanaca i Hercegovaca, ne nuno Bonjaka, moderno je stratite nove Europe, ili
tonije nove Europe nastale na arhiobrascima stare. Nimalo nepropitna zbilja nove, koja se dakle uzdie na ruevinama stare, jo se u
prolosti samolegitimirala u nekoliko iznimno brutalnih ratova. Njezino duhovno-historijsko zalee ekologiziralo je, ali poesto i kontaminiralo svijet pod njezinim suverenitetom. Zaliha njezine kolonijalne
mate nedvojbeno je djelatna i u naem vremenu. U svim vremenima
trebao joj je partner na trenu. Srebrenica, taj sumrak ovjeanstva, to
srce tame, simbolika je i stvarna dijagnoza ako ne progonilakoga eu-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

ropskoga refleksa prema Drukijem i Drugom, a onda tihe fascinacije


svetou nasilja u vlastitoj kulturi sjeanja. Dati mandat opskurnom
etnoklerikalnom faizmu, pod egidom nacionalsocijalistike srpske
politike oligarhije, da uredi stvari za njezin raun, kako bi bila prividno
neumijeana u zloin, hotimino je sudjelovanje u njemu. Europske
ruke su krvave, a ipak to to znai Srebrenianima, Bonjacima, Bosancima i Hercegovcima koji dandanas sahranjuju svoju neoplakanu
djecu i unuke? to to znai majci koja je identificirala sina po sluajno
pronaenom zubalu, premda je duom dahnula jer e mu barem znati
za mezar? to to znai majkama i oevima koje ive ivote od prisjeanja, sve inei im se da je njihovo dijete svislo u samrtnom hropcu
ba ispod svake humke? Konano, to to znai nama, gotovo dvadeset
godina poslije, kad etniki vojvoda zasjeda u klupu predsjednika drave koja je naom krvlju obojila svoje kue, koja je krvlju Srebrenice,
ali i Vukovara, Prijedora, Foe, Sarajeva godinama obnavljala svoje
vampirsko tijelo? to, pobogu, to znai, po tisuu puta upitajmo se?!
Pokuati posve zatrti jedan narod i ne pokazati nimalo bojazni za vlastitu budunost, znak je obuzetosti i bolesti u kroninom stadiju. Srbiji
treba egzorcist, a ako ga ona ipak u dogledno vrijeme ne nae, i protiv
nae volje vidimo se u iduem ratu!
Kruni se mrtvo stanje naih rijei, a u snove i na javi dolaze nam
prizori uhodanoga uasa. Tim oima, tim rijeima bosanko-bonjaka knjievnost vidi sliku bosanskoga rata koji je svojim genocidnim
karakterom doveo u pitanje svaki mir. Jesmo li iz toga rata izali kao
pobjednici ili kao gubitnici, u ovome trenutku je od manje vanosti.
Kljuno je, meutim, je li poslije Srebrenice mir uope mogu, ili smo
njome nepovratno izgubili rat u ovdanjem nakaradnom miru. Uostalom, iako pravde nee biti dok svaka dua smiraj ne nae, dok tijela ba svakoga srebrenikoga insana ne dobiju svoj dunjaluki stan,
valja nam odgovoriti postoji li barem unutarnacionalni konsenzus o
tragediji. Uostalom, upitamo li se ikada jesmo li mi ovdanji sljedei
na redu za icu? Ili nas smiruje to to je nae sjeanje na odlazak
Srebreniana, na taj posljednji njihov put, poneto zamueno? A oni
odoe neispraeni ni od koga osim od Boga Uzvienog. On se, uzdamo se, za njih pobrinuo. A mi im ni dandanas ni za grob ne znamo.
I onda, ima li rtva pravo na govor o sebi? Nazovimo neki europski SOS telefon i pokuajmo biti dovoljno, moda i godinama,
strpljivi, sve dok nam ne stigne odgovor. Koji nikada nee doi.
Za sve to vrijeme, a ono, zakljuujete, nije ni premalo ni predugo,
taman koliko traje ljudski vijek, upitajmo se, svaki za sebe, ispod
glasa, ispod uma, to radimo toga ljetnoga 11. srpnja u i sa svojim
ivotima. Pouzdano znamo da smo toga dana, iz godine u godinu,
izloeni egama i nesnoljivim vruinama, melankoliji i udnji za
hladom kakve sjene u koju emo se skloniti, od koje ne bjeimo
kao od besmislice ljetne, entropije posvemanje. Tada, ba toga
dana, u svojim domovima zaustavimo vrijeme, neka sve stane, jer
to, valjda jedino to, ima smisla, ima svoje uporite u naem objektivnom. Vjerujui meu nama neka zaposte, a oni bez uvjerenja
neka iskljue kune naprave, telefone i televizore, i neka oslunu
kako padaju ljudske more s nebesa, kako toga dana i nebo plae.
Zaista plae, jer Srebrenica je mjesto gdje je svijet izgubio tlo pod
nogama, gdje je kanjen ispadanjem iz povijesti. q
Ervin JAHI

BONJACI U HRVATSKOJ

Prof. Naima Bali, predsjednica Vijea za meunarodnu suradnju Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba

Uvijek se borim
Zagrebaki Gornji grad, irilometodska br. 2, Muzej prekinutih
veza. Stariji e se sjetiti, bila je na tom mjestu (u Golikovu filmu
Tko pjeva zlo ne misli) gostionica Kod nidaria. Mjesto kao
u Matoevim oksimoroninim opisima metropole: idilino i groteskno, runo i secesijski kieno. Zapravo, Muzej je ureen u stilu
70-ih godina 20. stoljea, tj. novotendencijski, u tada proklamiranom stilu zbilje kao umjetnosti i zbilje kao robe. Razgovaram tu, u
Kulmerovoj palai, s gospoom prof. Naimom Bali.
Od poetka 80-ih Naima Bali je republika funkcionerka, a
2004. godine, u svojstvu pomonice ministra za meunarodnu suradnju Ministarstva kulture RH, odlazi u mirovinu.
Angairani ste u Vijeu za meunarodnu suradnju Gradskog
ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, a i poasna
ste lanica KDBH Preporod.
Vijee ima mandat od etiri godine, savjetodavno smo tijelo,
strunjaci smo, i za pretpostaviti je da e oni koji odluuju o financiranju kulture uvaiti nae miljenje. Ipak, neke stvari izostaju!
Osoba sam od kulture, ivim kulturu, znam to za Zagreb znai svaki projekt, koliko je rada i ljubavi umjetnika u njima. Insistiram da
se nae odluke provode. Uvijek sam bila odvana, vodilo me ono
da biti ovjek znai pomoi drugome.
Na poetku Domovinskog rata upoznala sam Vas u vrijeme tzv.
crnih, nacionalistikih listi. Energino ste i otvoreno intervenirali.
Najomiljeniji mi je bio dr. Vuji, vrlo fleksibilna osoba koja je razumjela umjetnike. Izuzetno je obrazovan, zalagao se za pluralizam
miljenja i nije imao apsolutno nikakav osobni interes. Bio mi je divan
i prof. dr. M. Solar. A sjeam se s nostalgijom i ministra Stipe uvara. Realizirao je projekte Muzeja Mimara, pa Nacionalne knjinice,
Klovievih dvora S Boom Bikupiem sam dugo suraivala i nismo
ba lijepo zavrili jer me razrijeio u roku dva sata. Kada sam pitala
zato, odgovorio mi je da drugaije mislimo! Treba li to uope komentirati? Kako bi se drutvo razvijalo da mislimo isto?
O novoj ministrici dr. Andrei Zlatar Violi mislim da je izuzetno
obrazovana osoba, sjajna spisateljica i erudit. elim joj puno uspjeha, zdravlja i sree u radu. Vjerujem da je dobro birala suradnike
i da e s njima zamiljeno i planirano uspjeti realizirati. Maestro
ipu je, primjerice, prava osoba na pravom mjestu.
Male udruge, pa i KDBH Preporod, trebaju dalju edukaciju
za pisanje projekata za europske natjeaje!
Bonjaci u Hrvatskoj obiljeavaju uskoro obljetnicu roenja knjievnika Envera olakovia. Profesor je bio prijatelj moga oca. Supruga njegova, Stella, bila je uspjena profesorica glasovira i pijanistica.
Osebujan par, oprenih naravi, a prekrasno su funkcionirali u svojoj
razliitosti. Prof. olakovi mi je drao instrukcije iz matematike, namjeravala sam studirati arhitekturu. Izuzetno matovit ovjek. U svoje
bi prie ugraivao i povijesne dogaaje, a i ono to bi itao. Njegov
je roman Legenda o Ali-pai fenomenalan, valja ga znati proitati!
I popratiti razliitim dogaanjima, glazbenim, likovnim. Danas je nuno biti umreen, itati koje projekte Europska unija podupire. Austrija
je maksimalno iskoristila novac za projekte iz bive Jugoslavije nude-

Naima Bali
i programe novog balkanskog podruja i multikulturalnosti. Takvi
projekti, zasnivani na suradnji manjina, jo imaju vano mjesto u EU.

Poliglota
Roena sam u Rogatici u Bosni i Hercegovini 1940.godine. Iste
te godine, obitelj: otac Muhamed, prof. hrvatskog i njemakog jezika i majka Ljubica, ro. Butorac, ekonomistica, preselila se u Zagreb. Imala sam stariju sestru Miu, lijenicu, koja nas je u najboljim
kreativnim godinama napustila. Petogodinja sinova unuica nosi
isto ime. Zavrila sam u Zagrebu Treu gimnaziju i Srednju glazbenu
kolu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu hrvatski i engleski jezik.
Usavravala sam u inozemstvu njemaki, engleski i francuski jezik,
nauila talijanski. Magistrirala hrvatsku knjievnost. Godine 1988.
sam lektorica hrvatskog jezika u SAD, kao Fulbrightova stipendistica
na University of Cansas, Lawrence i Pittsburgh University. Radila sam
18 godina u koli, kao profesorica glazbenog odgoja, potom i hrvatskog i engleskog jezika. Sve dok se nisam zaposlila u tadanjem SIZ-u
odgoja i obrazovanja RH godine 1981., kao savjetnica za umjetniko
obrazovanje, srednje i visoko. Onda, u Republikom komitetu za prosvjetu, kulturu i sport RH u Odjelu za suradnju s inozemstvom, danas
Ministarstvo kulture. Radila sam tu 23 godine, do 2004.
Tko bi trebao poraditi na edukaciji udruga?
Ministarstvo kulture, naravno. Bila sam 1998. godine na jednom seminaru u Bruxellesu radi projekata glazbene mladei, Jeunesses musicales, i shvatila da jedino sustavnom edukacijom kulturnih djelatnika, umjetnika, lanova nevladinih udruga moemo
bre u Europsku uniju. Tada ta moja spoznaja i prijedlog nisu pale
na plodno tlo. Dolaskom ministra dr. Vujia, provedena je edukacija na razini Hrvatske, ili smo po upanijama i drali predavanja
o pripremi projekata, njihovu povezivanju i apliciranju u meuna-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ
rodnim fondovima. Ministarstvo kulture je i prevelo dosta knjiga
Vijea Europe i poticalo izdavanje slinih. Od 1992. sam bila izuzetno aktivna u Vijeu Europe, predstavljala sam Hrvatsku u Komitetu
za obrazovanje do 1995. godine, bila lanicom Biroa Vijea za kulturnu suradnju Vijea Europe. Takoer u Komitetu za kulturu i taj
angaman zavrila kao predsjednica toga Komiteta 2004. godine.
Tijekom tog vremena organizirali smo brojne seminare Vijea Europe u Hrvatskoj i educirali nae kolegice i kolege u kulturi. Trebalo
je to kontinuirano provoditi.
Jo 1991. godine, kada je ministar obrazovanja i kulture bio
akademik Vlatko Pavleti, a ja imenovana gradskom sekretaricom
za obrazovanje, kulturu i sport, uz njegovu pristanak pokrenula
sam sa profesoricama Filozofskog fakulteta dr. Mirjanom Vilke,
Yvonne Vrhovac, Mirom Kruhan i Nives Sironi-Bonifai, projekt
ranog uenja stranih jezika u osnovnim i srednjim kolama. Ideja je
bila da se stvori generacija za 21. stoljee koja e govoriti najmanje
dva strana jezika. U Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku 36 osnovnih
kola je sudjelovalo u tom projektu. Otvorene su i dvije Jezine
gimnazije s dijelom nastave na njemakom 18. gimnazija i 2. s dijelom nastave na engleskom i francuskom jeziku. U to vrijeme je
ministrica Ljilja Voki izjavljivala da je Hrvatska suverena, samostalna itd. i da je hrvatski jezik slubeni jezik. Tretirana sam kao
antidravni element s tim prijedlogom stranih jezika! Praktini je
dio projekta je zaustavljen.

Bonjatvo ivim kroz jezik


1993. godine sam, dok je trajao rat u Hrvatskoj, bila smijenjena s elnog mjesta gradske ministrice. Nisam pripadala ni jednoj
stranci, a zvala sam se Naima! Zadrala sam i oevo prezime. U
tatinoj mostarskoj obitelji, begovskog podrijetla, svi su imali fakultetsku naobrazbu. Rasla sam u irini i toleranciji. Moja kultura, moj
kulturni identitet jest Hrvatska, ali je prolost moga oca i moje majke, muslimana i katolkinje, Mostarca i Primorke, po baki Njemice
odrasle u Sarajevu i Jajcu, odredio i mene. Nikada nisam ivjela u
BiH, ali ivim je kroz rjenik koji sam usvojila u obitelji, kroz literaturu, moje roake u Mostaru i sve one, sada, rasute po svijetu. Volim
itati Preporodov Journal i Behar. Spomenuti je projekt stranih
jezika bio ipak odlino primljen kod Vlade. Na seminaru Vijea Europe predstavili smo na hrvatski model ranog uenja, bili u europskom vrhu po rezultatima ranog uenja. Projekt je prepoznala
Francuska, dobila sam 2004. godine, nakon razrjeenja s poloaja
pomonice ministra, odlije francuskog ministra kulture za umjetnost i knjievnost kao doprinos suradnji dviju zemalja.
Aktualni su orijentalni jezici. Odjeli bonjake knjievnosti pri
hrvatskim knjinicama postoje ili se osnivaju.
Objavite li javni poziv u asopisu, uvjerena sam da ete dobiti
donacije knjiga bosanskohercegovake knjievnosti. Rado u pokloniti neka djela iz moje kune knjinice. I jedan Novi behar iz
1933. godine. Nala sam ga u tatinim spisima jer se u njemu nalazi
tekst o ljekovitom bilju njegova brata mr. ph. Hilmije. Moj ade/
stric Omer Bali je JAZU, dananjem HAZU, poklonio 1931. svoju
zbirku orijentalnih spisa.
Kako se oputate?
Najdraa mi je rekreacija moja unuka Mia. Radom. Katkada me
pozovu iz Vijea Europe na neke konferencije s temama kulturnih
politika. U Hrvatskoj glazbenoj mladei sam ve 50 godina. Aktivna
sam i u Meunarodnoj organizaciji Jeunesses Musicales. U projektu Imagine potiemo kreativnost mladih ljudi. U Upravnom sam

PREPORODOV JOURNAL 141/142

vijeu Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, potpredsjednica


sam i u Hrvatskom glazbenom zavodu. U slobodno se vrijeme bavim thai sciem, ali glazba i knjiga moj su svijet. U Alliance Franaise potiem mlade na njegovanje francuske kulture. esto sam s
mladima, savjetujem ih i pomaem. itam kako mladi jako mnogo
piju, pue. ive u konstantnoj buci, izolirani u svom svijetu. Preputeni su sebi.
kola doprinosi tome. kolovanje se obiljeava: alkoholom,
destrukcijom, uz policiju!
Kada je ga Ljilja Voki ukinula ili smanjila na jedan sat glazbeni i
likovni odgoj u osnovnim i srednjim kolama, uinjena je nepopravljiva teta. To su umjetniki, kreativni predmeti. Zagreb je oduvijek
bio grad bogat kulturnim dogaanjima, nedostaje mu sada mlada
publika. U kolama vie nema orkestara, prostora gdje bi djeca u
slobodno vrijeme slikala, crtala. Stavi se slualica u uho, ukljui/
iskljui se mobitelom iz stvarnog svijeta, komunicira SMS-ovima.
Posluajte razgovore u tramvaju, rijetke su sloene reenice.
Boce piva u djejim rukama na Trgu bana Jelaia ve ujutro!
Nedopustivo je i reklamiranje piva. Svaka novoureena zagrebaka
fasada je poarana. To kota vie od etiri milijuna kuna. Francuzi
i Nijemci za oteenje fasada naplauju visoke kazne koje plate roditelji. Drutvo ne upozorava, nije razvijena odgovornost, a odgovornost se ui.
Zalagali ste se, prije 20 godina, za uvoenje graanskog odgoja u kole.
Na poziv Amerike ambasade u Zagrebu 1992. ukljuila sam se
u projekt Obrazovanjem do demokracije. Bila sam lanica CIVITAS, upravnog tijela. Graansko obrazovanje ne moe, samo po
sebi, spasiti, uvrstiti ili poduprijeti demokraciju. Ona funkcionira
uz pomo graana koji razumiju demokratske ideje, poznaju institucije i djelokrug rada. 1994. godine smo bili dobili financijska sredstva, tiskali knjige. Napravljen je bio i privlaan plakat o razliitosti.
Pomonik ge. Ljilje Voki ga je jednostavno strgao sa zida u Ministarstvu obrazovanja udei se kulturnoj razliitosti! Ministar
obrazovanja RH, dr. eljko Jovanovi, donio je odluku o uvoenju
graanskog obrazovanja u hrvatske kole. Imaju ga ve Rusi, Nijemci, Poljaci, Latvijci. Predmet se predaje u 32 zemlje. Mladi e
uiti odgovornosti, a upravo nje i nedostaje hrvatskom drutvu.
Hrvatska je u Vijeu Europe od 1996. godine. Zbog mojih kulturnih aktivnosti, prolazila sam svata. Ipak, organizirali smo u 2003. godini tri meunarodne ministarske konferencije Kulturna razliitost
i globalizacija (UNESCO i EU), dvije u Opatiji (Opatijska deklaracija
obvezuje ministre kulture) i Kultura i sukob u Dubrovniku.

Materijal o prijeratnoj BiH


Kontaktirate sa svojim studentima iz SAD?
Za boravka u SAD 1988. godine u hrvatskom lektoratu poela
sam s pet studenata, a zavrila s 37! Jo sam u kontaktima s nekima. Jedna od njih, arhitektica, je direktorica za planiranje nacionalnih parkova u SAD-u, ivi u dravi Colorado. Snimala je prije
rata, za svojih istraivanja u Bosni i Hercegovini, dosta materijala o
tamonjoj kulturnoj batini. Mnoga od tih arhitektonskih vrednota
su u ratu ili devastirane ili potpuno unitene. Moda bi nekoga u
Sarajevu zanimao.
Ne podnosim nepravdu! Uvijek je sve, pogotovo na najvioj razini, ovisno o ovjeku! Drutvo mora znati vidjeti i izvan sebe da bi
bilo zdravo. q
Edina SMAJLAGI

BONJACI U HRVATSKOJ

Prof. Sead Muhamedagi: vidilac spona duhovnih svjetova

Laureat prevodilatva
S radou smo ispred redakcije Preporodovog Journala otili
ovih dana doma u zagrebaku Palmotievu ulicu estitati prof. Seadu Mahamedagiu na godinjoj Nagradi Iso Velikanovi, koju mu
je sredinom travnja 2012. godine uruila prof. dr. sc. Andrea Zlatar
Violi, ministrica kulture RH. Priznanje je primio za dugogodinji
rad na prijevodima knjievnih djela s njemakog govornog podruja, a navedenu nagradu za prijevod romana Brisanje. Raspad,
postmoderno tivo austrijskog pisca Thomasa Bernharda. U tekstu
obrazloenja Odbora za dodjelu nagrade, sastavljenog od uglednih prevoditelja, strunjaka i kulturnih djelatnika, a ustanovljenoj
od Vlade RH 30. lipnja 2005. godine, navodi se i sljedee: Njegov
(Muhamedagiev) je tekst teko prohodan, pun umetaka i zareza,
morfolokog i sintaktikog nasilja i zato je vjeran izvorniku.
Uz Va stvaralaki pjesniki i publicistiki rad, esejistiku, specijalizirali ste se odavna za prevoenje posebice austrijske knjievnosti. Preveli ste brojne klasike, poput Schnitzlera, Hofmannsthala, Mischela, Handkea, Turrinija, Jelinekove, Jonkea, Mitterera, Altmanna, Seangera, Schwaba. Transliterirate i liriku, napose
uglazbljenu poeziju. Kako dolazite do takve literature?
Noviju literaturu dobivam u elektronikom obliku, ali starije knjige sam prisiljen skenirati. Nije jednostavno. Sva ta specijalna tehnika
pomagala su izuzetno skupa. Pratim stalno i informacije na radiju, televiziji, itam na internetu novine. Uvijek se nae neko rjeenje, iako je
teko biti u statusu slobodnjaka. ini se da u nekakve stalne prihode
imati tek kada odem u mirovinu. Pomau mi i stalni boravci u Austriji.
Tamo u tajerskoj, u Grazu, predajem na Visokoj pedagokoj koli u
okviru kolegija Primijenjena etika i heterogenost u nastavi. Govorim
tim studentima, koji e biti uitelji u njihovim desetogodinjim osnovnim kolama, o osobama s hendikepom. Iz vizure ovjeka koji to ivi jer
slijep sam od roenja. elim ih, s jedne strane, uputiti kako se s time
nositi u ivotu, a s druge strane, zajedno izuavamo materiju prema
literaturi, filmovima i drugim materijalima koji postoje, diskutiramo.
Naravno da bih volio znanja koja imam, budem li u prilici, to ee
prenositi i kod nas. Krasna iskustva imam u radu s djecom i iz Tirola.
Bilo bi korisno Vae spoznaje i iskustva pretoiti u knjigu, udbenik, ve imate pripreme za predavanja!
Ovdje me u Hrvatskoj, u Zagrebu, ljudi znaju, jo od poetka 90ih godina, kao prevoditelja, manje kao borca za ljudsko dostojanstvo
osoba s hendikepom. Rijetko sam imao priliku govoriti, predavati o
tome. U svom radu pokuavam povezati sve to radim, moda e to
u budunosti biti mogue. Naravno, uz financijsku potporu. U Austriji sam vie od dva desetljea povremeni, a ovu i prolu godinu i
stalni predava. Usustavljujem te spoznaje i sigurno u prirediti neku
knjigu i na njemakom i na hrvatskom jeziku. U sebi osjeam razliite
struje, rekao bih, razliite razine. Uvijek se kod mene neto rasplie
ili sam razapet izmeu vie stvari. Teko je biti jednoznaan identitet. Roditelji mi jesu Bonjaci, potjeem iz Skokova kraj Cazina, ali
sam se kolovao i u Sarajevu i na zagrebakom Filozofskom fakultetu
germanistika i jugoslavistika, a usavravao u Mnsteru i Beu. Ako
me pitaju kojim se ja to jezikom sluim pri prevoenju, mogu rei da
koristim sve registre koje sam upoznao: to e rei i hrvatski, i bosanski, pa i srpski jezik. Ukupnost tih jezika mi je materinji jezik, ne idem
pri prijevodima u nikakvo istunstvo, u sterilnost.

Sead Muhamedagi
Prevodim sada novele predstavnika beke moderne Arthura
Schnitzlera, budui da je 150. godinjica roenja tog dramatiara.
Jedna od novela, Slijepac Gjeronimo i njegov brat, opisuje ivot slijepca-prosjaka i njegova brata koji putujui Italijom zarauju pjevajui i svirajui. Vano mi je da se ta slika slijepca-prosjaka, a koja prati
hendikepirane do dananjeg dana, promijeni. Jer je i nama mogue
biti sasvim neto drugo. Pogotovu kada se u ovjeku zdrue intelektualna snaga i sranost, a i svijest o tome da mu pomau i Bog i dobri
ljudi. esto prevodim i djela iz humanistikih znanosti, sada je to i
muzikologija. Piem knjigu eseja Rije je o muzici, gdje pokuavam
opisati svoja vienja glazbe, naine govora o njoj. Planiram u toj knjizi napisati i obimniji esej o sevdalinki, koju nastojim pribliiti ljudima
i pjevajui je. Zasad bez instrumentalne pratnje, jer bih elio pratnju
koja bi preludirala, a ne sviraa iste melodije koju pjevam. Da se uje
zato se neka melodija penje ili sputa. Zanimljivo e biti analizirati
kako su na istu melodiju nastajali razliiti tekstovi sevdalinki.
Jezici obogauju iskustvo, po Vama to je to to je specifino u
njemakom/hrvatskom jeziku? Ministrica kulture ga. Zlatar Violi je spomenula otvaranje mentalnih svjetova!
Najradije bih prevodio vie poezije. Na alost, poezija se puno manje objavljuje. Volim, naravno, i modernu prozu. elio bih se vie posvetiti prijevodima naih autora na njemaki, a i pjesnitva i esejistike,
proze takoer. elio bih kroz razgovor s ivuim autorima i njima pokazati na koje se sve naine to njihovo djelo moe itati u njemakom
jeziku. U prevoenju je stalno aktualno pitanje prevodilake vjernosti
i koliko je ona mogua. Razliitost jezika, kao misaonih sustava, emanacije duha nekog naroda, prenositi u drugi sustav iskustva, izraavanja nije lako. Uvijek je to problem i forme i sadraja, a svemu treba
udovoljiti, sve potivati. No, dogodi se da se za neki misaoni svijet na
drugom jeziku pokau i prednosti. Upravo je tako s prijevodom romana Brisanje. Raspad Thomasa Bernharda, za koji sam dobio Nagradu
Iso Velikanovi kao najuspjeniji prevodilac u 2010. godini. Na njemakom jeziku teko se ita zbog predugakih, nezgrapnih reenica.
U hrvatskom jeziku nemamo tako strogu sintaksu, pa je Bernhardova
reenica laka. Tako je obogaena i olakana, a vjerujem da e djelo i zbog toga nai laki put do itatelja. q
Edina SMAJLAGI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ

Tribina Muhameda ef. Velia Islamska zajednica identifikacija i pripadnost

Obrana islamskih vrijednosti


Muhamed ef. Veli je prije dvije godine, 4. veljae 2010., u Islamskom centru u Zagrebu promovirao svoj prvijenac, knjigu Bonjaci
na pola puta. U okviru redovne Islamske tribine etvrtkom Dr. Sulejman Maovi, 3. svibnja 2012. zagrebaka publika je imala ast
ponovno sluati ef. Velia, sarajevskog imama, povodom izdanja njegove druge knjige Da, mi smo Islamska zajednica.
Knjigu ini 80-ak tekstova koji su objavljivani u islamskim informativnim novinama Preporod, na web stranici Rijaseta Islamske
zajednice u BiH i sarajevskom Dnevnom avazu. Predgovor knjizi
napisao je reisu-l-ulema dr. sc. Mustafa ef. Ceri, pogovor mr. sc.
Ekrem Tucakovi, a recenzenti su Ekrem Tucakovi i mr. sc. Abdulgafar Veli. U svom tekstu reis Ceri istie kako je sretan kad vidi
da imami koriste dar slobode, da su pobijedili strah od iznoenja
vlastitog stava i miljenja, kada su nadili stereotipe i frustracije koji se lijepe na asnu imamsku profesiju. Zbog toga dr. Ceri nastoji
ohrabriti one imame koji predano i mukotrpno djeluju na nacionalnom osvjetavanju lanova zajednice, onih koji nisu osvjeteni, koji
jaaju moralna naela kod moralno posrnulih i zaputenih lanova,
i one koji se bore za istinu, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Posebno
sadanje vrijeme trai aktivne i odgovorne imame.
Autor, Muhamed ef. Veli (Jajce, 1975.), potjee iz ulemske porodice. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Profesionalno je angairan kao imam, hatib i muallim
pri Medlisu Islamske zajednice Sarajevo. Skoro devet godina je kolumnist islamskih informativnih novina Preporod. Aktivno sudjeluje u
medijskoj prezentaciji islamskog vjerovanja, pragme i batine.
Tribina nije bila klasina promocija. Muhamed ef. Veli je u
kontekstu dnevno-drutvenih prilika sluateljima pokuao pribliiti
sadraj svoje knjige i pojasniti na koji je nain nastajala. Govorio
je o Islamskoj zajednici kao instituciji, pripadnosti pojedinca nekoj
zajednici te o identifikaciji ili identitetu pojedinca u okviru odreene zajednice. Iako govor o Islamskoj zajednici, njenom ustroju i
hijerarhiji, ponekad moe biti dosadan, ef. Veli je na vrlo slikovit
i metaforian nain pojasnio to to znai Islamska zajednica i koja
je njena uloga u dananjem vremenu. Ispriana hikaja o mravu i
Ibrahimu, a.s., jako se dobro uklopila u kontekst Velievog izlaganja. Iako smo ponekad nemoni i mali u odnosu na silnike, moramo
pokazati na kojoj smo strani, da li na strani dobra ili na strani sile. A
kad se govori o odabiru strana, to se istovremeno odnosi i na identifikaciju i na identitetsku oznaku pojedinca ili skupine.
Autor je pojasnio kako je povod za objavjivanjem tekstova koji
su sakupljeni u knjigu Da, mi smo Islamska zajednica bio posljedica medijskog napada na Islamsku zajednicu, istiui kako oni ne
predstavljaju nikakav ponovni napad ni na koga, nego samo obranu esencijalnih vrijednosti muslimanskih vjernika. Knjiga predstavlja jedno kondenzovano vrijeme u trajanju od posljednje dvije i pol
godine prepuno smutnji, spletki, opasnosti, izravnih napada na
islam. Kad iz naeg ovjeka izvuete sr, duhovnu sriku, islam,
dobijete ovjeka bez lica, prazan list papira kojega dunjaluki vjetrovi mogu nositi na sve strane i odnijeti ga u oganj. Kad ovjek
doe na svijet dolazi kao ist list papira na kojemu su utisnuti neki
nevidljivi vodeni igovi. Vodeni igovi su svjedoanstva o naem
Stvoritelju, o emu govori i Kuran, rekao je Veli. Autor je neke

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Muhamed ef. Veli


pojave u dananjem vremenu usporedio sa dijelovima iz Selimovievog Dervia i smrti, kada Mula Jusuf pita ejha Nurudina zato
ga jo dri u tekiji, a zna da ga je on izdao. Nurudin mu odgovara:
Ostavio sam te da me svaki dan podsjea na izdaju.
Muhamed Veli je podijelio vlastito iskustvo s prisutnima kada
je sudjelovao na jednoj multireligijskoj tribini na Palama. Na tom
susretu su bili prisutni i studenti filozofije i politikih nauka s Univerziteta Istono Sarajevo. Jedna studentica je traila pojanjenje za
dihad, s obrazloenjem da ih se stalno s dihadom prepada. Veli je
objasnio kako dihad predstavlja glasnu obranu kad je bilo kojem ovjeku ugroeno pravo na ivot, vjeru, porodicu, imetak i ast. Cijeli
ivot jednog muslimana svodi se na obranu navedenih vrijednosti.
Nikad to ne znai napad, ali ponekad se mora prijei preko brda da
se obrani. Tako i ova knjiga. Ona predstavlja obranu. U Sarajevu postoji tendencija da moe biti sve, samo ne svoj. Muslimanski narod
ovih prostora ima samo jednu adresu, a to je Islamska zajednica. Kad
se neto eli fakturisati, ne moe se odaslati cijelom narodu, ali moe
Islamskoj zajednici na adresu. Samo udarite na Islamsku zajednicu,
odmah ste udarili na narod. Ova knjiga predstavlja obranu i glasno
govori o ouvanju naeg jedinstva, rekao je Veli.
On je instituciju Islamske zajednice usporedio s dostojanstvenom plovidbom kita po velikim oceanima, na ija lea se uvijek zalijepe i razliiti paraziti te ga stalno neto izvana napada, ali njemu to
ne smeta. Njegova plovidba je impresivna i izaziva divljenje. Problem e biti ako taj veliki moreplovac dopusti nametnicima da uu u
njegovo tijelo, ali dok su samo na leima, on to podnosi bez ikakvih
posljedica. Veli je rekao da postoje ljudi koji nasjedaju na medijske
manipulacije, na granate koje su pucane na Islamsku zajednicu iz
razliitih medijskih kua. Pritom je istaknuo kako muslimani u Hrvatskoj, sreom, nemaju situaciju koja je u BiH, jer ne postoji medijska
manipulacija. Islamska zajednica nije vlasnitvo jednog ovjeka niti
nekolicine ljudi, iako su radili na njenom prosperitetu, nego je ona
vlasnitvo svih vjernika. Zato mora postojati odgovornost u namjeri
da se ouva njena harmoninost, naglasio je Muhamed ef. Veli.
Zakljuio je da ovjek dananjeg vremena mora imati potovanje i
odgovornost i prema sebi i prema drugome. q
Ajka TIRO SREBRENIKOVI

BONJACI U HRVATSKOJ

Promocija reprinta Bosansko-turskog rjenika iz 1631. godine

Dokaz opstojnosti BiH


U Kulturno-informativnom centru BiH u Zagrebu, u petak 4. svibnja 2012., u organizaciji Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Zagrebu i Bonjake nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagrebaku
upaniju, predstavljen je Bosansko-turski rjenik reprint iz 1691.
godine, autora Muhameda Hevai Uskufija. O vanost djela govorili
su prof. dr. Ahmet Kasumovi, s Filozofskog fakulteta u Tuzli, Jasmin
Imamovi, naelnik opine Tuzla i Damir Mai, ministar obrazovanja Federacije BiH. Moderator tribine bio je Devad Joguni, potpredsjednik zagrebakog ogranka Bonjake nacionalne zajednice.
Muhamed Hevai Uskufi (1601.-1651.) radio je na padiahovu
dvoru kao prevoditelj. Uz knjievna djela napisao i Bosansko-turski rjenik, jedinstveno literarno djelo. Svako od njegovih 13 poglavlja je posebna pria i zavrava mudrim izrekama latifama.
Rjenik je obuhvatio 700 frekventnih bosanskih i turskih rijei iz
svakodnevna ivota Tuzle i okolice prvih desetljea 17. stoljea. Tu
su mitsko-religiozne rijei, nazivi biljaka, ivotinja i ptica, rijei iz
seljakog ivota, brojevi, boje, pa i vulgarizmi. Uskufijin Bosanskoturski rjenik filolozima slavistima je poznat u 25 prijepisa. Prezentirano izdanje znatno je potpunije, a dobiveno je u kopiji iz vedske
knjinice u Uppsali od slavista prof. dr. Sveina Mnneslanda, gdje
je neotkriven stajao od 1924. godine, od vremena kada je za zbirku rukopisa Univerzitetske biblioteke kupljen u Kairu.
Ponovno tiskanje Bosansko-turskog rjenika iz 17. stoljea nije znaajno samo za matinu zemlju Bosnu i Hercegovinu, nego i za
cijelu regiju. U pitanju je najstariji junoslavenski rjenik na tokavskom narjeju. Jezici su mostovi meu narodima, a rjenici mostovi meu jezicima. Uskufijin Rjenik ima 700 autohtonih bosanskih
izraza koje i danas dobro razumijemo. Svjedoi nam o kontinuitetu
i bosanske dravnosti i bosanskog jezika, o posebnostima jezinog
blaga svoga vremena. Preduvjet je i identiteta bosanskog naroda,
njegove izvorne i posebne kulture. Alija Isakovi je zapisao: Na jezik
je na moral! Bosanski jezik nije nastajao u okviru niti srpskog, a niti
hrvatskog jezika, nije njihova izvedenica, niti jedna od objektivnih
naporednosti. Imao je svoj razvoj sve do poetka 20. stoljea, kada
su politike prilike izmijenile njegov status. Zato Uskufijin rjenik potvruje, prije svega, nominaciju naeg jezika, a u njoj uvamo i sami
sebe, prema rijeima njemakog filozofa Martina Heideggera da je
jezik kua bitka, rekao je federalni ministar Damir Mai.
Mnogi su dosta pisali o Uskufijinu Rjeniku do vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada je dekretom zabranjen bosanski jezik. Istina, nastavilo se, zaobilaenjem cenzure, komentirati ga.
Mladi Uskufija u njemu biljei tokavske rijei, pa se ne moe rei
da je on vlasnitvo niti jedne sadanje nacije. U uvodu zapisuje da
se uzda jedino u Boga pri tom svom naumu, te da eli da njegov rad
prema sebi bude jedno svjetlo. Tuzlaci su s Uskufijom imali sreu da se prije 410 godina rodio ba u naem gradu! A njegovo nam
svjetlo i danas treba jer ne elimo da nam vie nikada i nitko negira
na jezik, rekao je Jasmin Imamovi, naelnik tuzlanske opine.
Zagrebaku promociju Uskufijina Bosansko-turskog rjenika
pismeno su podrala dvojica recenzenata: prof. dr. Josip Baoti, s
Univerziteta u Sarajevu i prof. dr. Dragoljub Zori, s Univerziteta u
Kragujevcu. Prof. Baoti je poruio: U historiji svakog jezika postoje datumi i dogaaji koji su nali trajno mjesto po tome to svjedoe o injenicama koje su bile i ostale presudne za njegov status i

Promocija Bosansko-turskog rjenika


u Kulturno-informativnom centru BiH
rang meu jezicima uih i irih jezinih zajednica. Kada je o bosanskom jeziku rije nema dvojbe da to prvo spominjanje dugujemo
Konstantinu Filozofu, a za drugo zahvalnost odajemo Muhamedu
Hevai Uskufiju, Tuzlaku. On je bosanski jezik predstavio javnosti
kao funkcionalni sustav na nain kako su u to vrijeme predstavljani
i drugi jezici, objavljujui dio njegove leksike supstance 1631./32.
godine u vidu dvojezinog rjenika bosanskog i turskog jezika, i
tako otvorio put za njegovo prerastanje u idiom viega ranga, u
knjievni jezik. Dr. Zori je napisao: Ovo djelo prava je rijetkost u
historiji slavistike, ali i izuzetna vrijednost za lingviste svih profilacija. Takoer je vrijedno za teoretiare knjievnosti zbog zakonitosti
versifikacije u razliitim metrikim sistemima. Oigledno je da je
autor Hevai bio vrlo obrazovan ovjek u svoje, a i dananje vrijeme,
kad se prihvatio ovako tekog posla.
Cijela je Bosna i Hercegovina, kao i Tuzla, vrlo plodno tlo za
knjievno i lingvistiko slavlje. Uskufija je pisao i alhamijado knjievnost. Oko Tuzle stvarali su i franjevci: u samostanima, posebno
Bree, biljeili tzv. likarue, tj. recepte za bolesti, to e rei da su
bili i dobri botaniari, a i pisali botanike nazive. Uz njih su mnogi, kao pisac prvog Elifa, sve do Ismeta Smajlovia. Muhamed
Hevai Uskufi je imao i sreu i ast zatei se u prvim desetljeima
17. stoljea na dvoru nimalo milostivog padiaha Murata IV. Slua
mnotvo jezika, meu njima je i bosanski jezik. Shvaa da na njemu
moe izraziti sve svoje misli i osjeaje. Prihvatio se golema posla i
napisao rjenik. Uskufijin Bosansko-turski rjenik ima tri dijela, a
posebno pametno je osmiljen pogovor, u 102 stiha. Drugi dio je
sm rjenik u 13 poglavlja, a trei dio je pogovor u 14 stihova. U
Uskufijino vrijeme slavenski svijet pie uglavnom religijske tekstove, zaokupljen je zaustavljanjem bogumilske hereze. A Uskufi je, u
duhu renesansnih ideala, prepoznao kulturoloki algoritam: Bosna
je planetarna ideja razliitosti! U njoj je takva vrst stvaranja mogua. U Rjeniku spominje rijei tipa: Marija, aneo, Drava, Kupa
rijei koje ne pripadaju muslimanskom korpusu. Biljei i strukturu
gramatiku bosanskog jezika. Ne pie ga za pojedince, za potrebe religije ili za neki geografski areal, nego je to rjenik jezika
koji se zove bosanski. I upravo se time moemo ponositi. Trajan
je to drutveno-kulturni kapital Bosne i Hercegovine i dokaz njene
dravnosti i opstojnosti, naglasio je prof. dr. Ahmet Kasumovi. q
Edina SMAJLAGI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ

Predstavljanje knjige dr. sc. Denisa Beirovia Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za
vrijeme avnojevske Jugoslavije (1945-1953)

Temeljito historiografsko djelo


U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru tradicionalne Islamske
tribine etvrtkom Dr. Sulejman Maovi, 17. svibnja 2012. predstavljena je knjiga dr. sc. Denisa Beirovia Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini za vrijeme avnojevske Jugoslavije (1945-1953). U nakladi
Bonjake nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagrebaku upaniju
i Islamske zajednice u Hrvatskoj Medlisa Islamske zajednice Zagreb
tiskana je tokom veljae 2012. godine. Knjigu su, pored autora, predstavili su dr. sc. Zlatko Hasanbegovi, prof. dr. sc. Ivo Goldstein, doc.
dr. sc. Adnan Jahi i prof. dr. sc. Adib ozi. Moderator tribine bio je
Devad Joguni, potpredsjednik zagrebakog ogranka BNZH.
Pravo znaenje mjesta i uloge Islamske zajednice u modernoj postosmanskoj povijesti bosanskih muslimana proizlazi iz injenice da
je takav oblik islamske vjerske organizacije, sa samoupravnim obiljejem u odnosu na dravu, jedinstven fenomen kakav ne egzistira
gotovo nigdje u tradicionalnom prostoru sunitskoga islama, iji je
BiH neodvojivi sastavni dio. U takvom obliku organiziranja, u kojem
neovisno o obliku vladavine drava vodi vjerske poslove, egzistira
odreena dravno-islamska simbioza u kojoj svoje mjesto ima i ulema. Pritom je, u osnovi, ulema jedna vrsta dravno-inovnikog sloja
s odreenom, od drave propisanom zadaom. Islamska zajednica je
i kao ustanova i kao oblik vjerske organizacija nastala kao posljedica
moderne neislamske intervencije u muslimanske poslove nakon austro-ugarske okupacije BiH. Meutim, zbog posebnog poloaja bosanskih muslimana nakon 1878. pa sve do danas, vrlo brzo je postala
i ostala prvorazredna bonjaka i bosansko-muslimanska narodna
institucija i jedinstveni autentian izraz stremljenja Bonjaka.
Knjiga Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske Jugoslavije (1945-1953) nastala je na podlozi autorove
doktorske disertacije, a organski i kronoloki nadovezuje se na knjigu Adnana Jahia o Islamskoj zajednici u monarhistikoj Jugoslaviji.
Radi se o jo jednoj izvanrednoj studiji o znaajkama i obiljejima
jedne od tri dominantne vjerske organizacije u BiH. Knjiga predstavlja jedno kazivanje o ivotu Islamske zajednice u najteem i najizazovnijem periodu njenog ukupnog postojanja od austro-ugarske
okupacije do danas. Nakon Drugog svjetskog rata nova komunistika vlast, u skladu s vladajuom ideologijom, teila je radikalnoj
marginalizaciji vjere i vjerskih zajednica u profiliranju poslijeratnog
drutva, to je u sluaju bosansko-hercegovakih muslimana predstavljalo nepremostive prepreke u obnovi njihove vjerske organizacije. To je bilo najcrnje razdoblje Islamske zajednice, kada se inilo da e s vremenom odumrijeti kao jedna vrsta relikta prolosti.
Dr. Denis Beirovi je na temelju autentinog arhivskog gradiva
rekonstruirao sve sastavne dijelove povijesnog procesa od 1945.1953. godine: od tete koju je vakufska imovina pretrpjela u Drugom svjetskom ratu, preko stanja slubenika i primjera represije,
do naelnog i doktrinarnog odnosa jugoslavenskog komunistikog
reima prema religiji i vjerskim zajednicama. Podrobno je istraio
sve oblike ograniavanja utjecaja tadanje Islamske vjerske zajednice: oduzimanje imovine, likvidacije erijatskih sudova, ukidanje
mekteba, zatvaranje medresa i tekija, obustavljanje izlaenja lista
Glasnik, odluke o zabrani noenja zara i fereda i slino.
Knjiga nije konana bilanca sudbine Islamske zajednice u jugoslavenskom komunizmu. Upravo gledano kronoloki, na kraju raz-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Promocija knjige u zagrebakom Islamskom centru


(Denis Beirovi, prvi lijevo)
doblja kojim se autor bavi, zaet je jedan novi fenomen koji bi se
mogao nazvati i interesnom kolaboracijom. Naime, dolazi do promjene u jugoslavenskoj vanjskoj politici, koje e, to i autor dobro
uoava, imati sudbonosno znaenje za daljnji razvitak islamskog
vjerskog ivota i na samu ulogu Islamske zajednice. Okretanje jugoslavenskih komunista prema arapskom svijetu, s jedne strane, i
instrumentalizacija Islamske zajednice od jednog u osnovi ateistikog reima, s druge strane, bila je slamka spasa za Islamsku zajednicu. Ona je u tome pronala sretnu okolnost da ne doivi sudbinu
koju je doivjela npr. organizirana vjera u komunistikoj Albaniji. q
Ismet ISAKOVI

Rekli su o knjizi.
Mislim da je kolega Beirovi napisao vanu knjigu, i to nije samo prigodna konstatacija. Ovo nije jedna od knjiga, ve kolski temeljito historiografsko djelo kakvih je, naalost, malo u bosanskohercegovakoj historiografiji nakon 1990. godine. Knjiga je rezultat
mukotrpnog i predanog rada i istraivanja. Ona podsjea na vanost
kritike i znanstvene historiografije u BiH, inae ozbiljno ugroene
poplavom razliitih, uglavnom bezvrijednih kvazipatriotskih djela.
(dr. Zlatko Hasanbegovi)
Ovo je dobra knjiga, a sama tema nije laka. Osobito mi svia to
u knjizi ima puno konteksta puno injenica i objanjenja oko same
teme. U situaciji organiziranog samovlaa nakon Drugog svjetskog
rata valja se uvati jednostavnih objanjenja, u emu je autor bio izbalansiran. Beirovi je osjetio gdje moe i na koji nain poentirati to se
tie krivnje, pravde, pravednosti. (prof. dr. Ivo Goldstein)
estitam Denisu Beiroviu na vanom naunom i intelektualnom djelu, na velikoj usluzi koju je svojom knjigom uinio prije svega
nauci, a isto tako i Bosni i Hercegovini openito. Po mom dubokom
uvjerenju ova knjiga je potvrda da historijska nauka ima perspektivu
u BiH, bez obzira na odsustvo ire drutvene potpore u smislu jaanja materijalnih i institucionalnih pretpostavki neophodnih za istraivanje i napredak. (doc. dr. Adnan Jahi)
U sociolokom smislu, vrijednost ovoga djela je u deideologizaciji ideologije lijevog mesijanizma i otkrivanju utjecaja ideologije lijevog mesijanizma na poricanje nacionalnog identiteta Bonjaka.
(prof. dr. Adib ozi) q

BONJACI U HRVATSKOJ

Sveana akademija maturanata Islamske gimnazije Dr. Ahmeda Smajlovia u Zagrebu

Druga generacija maturanata


Sveana akademija druge generacije maturanata Islamske gimnazije Dr. Ahmeda Smajlovia odrana je u subotu, 19. svibnja
2012., u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u
Zagrebu. Islamska gimnazija je nasljednica Zagrebake medrese,
koja je 2009./2010. kolske godine ispratila posljednju, petnaestu
generaciju. Gimnazija nosi ime rahmetli dr. Ahmeda Smajlovia
(Tokoljaci kod Srebrenice, 1938. Sarajevo, 1988.), jednog od najveih islamskih znanstvenika s podruja jugoistone Europe, koji je
svojim radom i djelom zaduio muslimane na prostoru cijele bive
Jugoslavije. Dr. Smajlovi je bio jedan od drutveno najangairanijih bosansko-muslimanskih intelektualaca i najplodonosnijih islamskih djelatnika u drugoj polovini 20. stoljea.
Drugu generaciju maturanata Islamske gimnazije Dr. Ahmeda
Smajlovia ini est djevojaka i sedam mladia, i to: Ahel Maha
(Zagreb, 1993.), Aliu Sadeta (Zagreb, 1993.), Bajrami Elmedine
(Zagreb, 1992.), Hamza Dajana (Zagreb, 1993.), Huseinovi eval
(Zabok, 1993.), Idrizi Ilmi (Zagreb, 1993.), Masri Zakarija (Zagreb,
1993.), Merseli Fikret (Gostivar, 1993.), Mujkanovi Amar (Zagreb,
1993.), Musi Enisa (Zagreb, 1994.), Salija Bekim (Zagreb, 1993.),
Zendeli Mafis (Skopje, 1994.) i Zendeli Mebrura (Gostivar, 1993.).
U pozdravnom govoru prof. Mevludin ef. Arslani, ravnatelj Islamske gimnazije, istaknuo je povijesnu vanost dogaaja za kolu i cijelu
Islamsku zajednicu u Hrvatskoj. Rekao je da je Islamska gimnazija za
kratko vrijeme opravdala svoje postojanje poluivi izvrsne rezultate
na upanijskim, dravnim i meunarodnim natjecanjima. Meu uenicima se posebno izdvojio Amar Mujkanovi, koji je prije sedam godina
postao prvi hafiz asnog Kurana Hrvatskoj, koji je ove godine osvojio
4. mjesto na upanijskom natjecanju iz geografije, a imao je deveti
rezultat iz hrvatskog jezika. Sline rezultate poluio je i u niim razredima. ivot i rad u kolstvu danas predstavlja kompleksno, suptilno i
senzibilno podruje odgojno-obrazovne djelatnosti, koje od prosvjetnih djelatnika trai izuzetan stvaralaki i nadasve ljudski pristup i angaman. Ova generacija, kao i prethodna, plod je rada jednog takvog
mladog kolektiva, koji ulae nadljudske napore da se postiu to bolji
rezultati. Ipak, ovom prilikom elim posebno istaknuti znaaj i ulogu
njihove razrednice prof. dr. Remzije Hadiefendi Pari, koja je svojim
prepoznatljivim humanim, strunim i strpljivim pedagokim radom s
puno ljubavi nastojala uvijek istaknuti njihove pozitivne osobine i poticati ih na rad u presudnim trenucima njihovoga sazrijevanja, rekao
je Arslani. Na kraju govora poruio je uenicima da njeguju steena
prijateljstva, nadograuju steeno znanje, te da uvijek budu u slubi
islama, muslimana, zajednice, drutva i domovine, onako kako to od
nas trai Svevinji Bog i Njegov poslanik.
Razrednica prof. dr. Remzija Hadiefendi Pari je na poetku
govora podsjetila da su se maturanti na sveanoj akademiji predstavili programom s temom Identitet muslimana. Dobro je da se
ljudi, kulture, svjetonazori i vjere meusobno upoznaju kao to
je dobro da znamo sebe i o sebi. Neznanje i nepoznavanje vodi ka
predrasudama. Predrasude stvaraju iskrivljenu sliku i o drugima i o
sebi. Znanje otklanja opasnosti lane superiornosti jednih ili inferiornosti drugih, rekla je prof. Hadiefendi Pari. Naglasila da je
gotovo pola razreda osnovnu kolu zavravalo na nekom drugom
materinskom, nehrvatskom jeziku (albanskom, makedonskom,

10

Maturanti i Mevludin Arslani, ravnatelj Islamske gimnazije


bosanskom, njemakom i arapskom). Razred je bio multinacionalan, ali se nikada nije osjetila nikakva nesuglasica s tim u vezi, ve
naprotiv. Uenici su svih godina kolovanja bili uspjeni u uenju i
uzornog vladanja, a meu njima se izdvajao hafiz Amar Mujkanovi, s prosjekom ocjena 5,0. Prof. Hadiefendi Pari je istaknula da
su imali najmanje izostanaka otkad kola postoji, to je dokaz da se
radom i nemarkiranjem moe puno postii. Na kraju je maturantima poruila: Tko hoe, nae nain! Tko nee nai e izgovor!
Muftija evko ef. Omerbai, predsjednik Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, istaknuo je tri injenice vezane uz ovogodinju
generaciju maturanata. Oni su prva generacija u dvadesetogodinjoj
povijesti ove kole koji su zavrili etvrti razred bez ijedne slabe ocjene
i tako stekli pravo da pristupe maturskom ispitu na prvom roku. Njihov
drugi jo vei uspjeh na koga e biti ponosni tijekom cijeloga ivota, i
oni i njihovi roditelji, jest to su tijekom kolovanja obiljeeni kao najuljudnija i najmoralnija generacija. Kao nastavnik vjeronauka mnogo
sam se puta uvjerio u njihov visok moral. Kao tree i najvanije obiljeje je injenica da je u dosadanjoj povijesti kole ova generacija s najveim procentom odlikaa. Neki su od njih uistinu nadareni i od njih se
oekuje mnogo u buduem kolovanju, rekao je Omerbai. Istaknuo
je da su ovu, kao i prethodne generacije, odgajali u duhu tolerancije,
razumijevanja i suradnje s pripadnicima drugih religija. Maturantima
i maturanticama Islamske gimnazije tokom kolovanja omogueno je
upoznavanje drugih religija, to je bio dio njihovog nastavnog plana i
programa. Mi, u Islamskoj zajednici i Islamskoj gimnaziji, nastojat emo i sljedee generacije ovakvih djevojaka i momaka odgajati i obrazovati na ponos svih nas. Meihat Islamske zajednice, u svojstvu osnivaa kole, inio je i init e sve to je u njegovoj moi na obrazovnom
planu mladih generacija, ne alei ni truda ni sredstava. Naroito smo
ove godine uloili golema sredstva u njihovom obrazovanju. Gimnazija
je kola koja ni u emu ne oskudijeva. Sve to je potrebno u procesu
obrazovanja stavljeno im je na raspolaganje, rekao je Omerbai. Na
kraju govora zahvalio se roditeljima, donatorima i stipenditorima, te
nastavnom osoblju, meu kojima ima nekoliko nastavnica koje nisu
muslimanke. Dragi maturanti i maturantice, opratajui se od vas danas na ovoj skromnoj sveanosti za sve to smo uloili u vas ne traimo
uzvrat, osim da budete na ponos vas, vaih roditelja, kole i Islamske
zajednice. Neka vas Allahova zatita i potpora prati tijekom ivota,
zakljuio je muftija Omerbai. q
Ismet ISAKOVI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ

2. Memorijalni turnir efik Pezerovi (Zagreb, 19. svibnja 2012.)

U ast heroju
U organizaciji Vijea bonjake nacionalne manjine grada Zagreba, 19. svibnja 2012. u Zagrebu po drugi put je odran Memorijalni
turnir efik Pezerovi, posveen svim poginulim Bonjacima braniteljima Domovinskog rata. Sudbina 24-godinjeg policajca efika
Pezerovia koji je 1991. godine ranjen u redarstvenoj akcijina Baniji
ranjen, a zatim uhvaen od strane srpske paravojske, muen i ubijen
simbol je oko 1.100 Bonjaka branitelja koji su svoje ivote dali
za slobodu RH. Za svoj doprinos obrani Hrvatske Pezerovi je, izmeu ostalog, posthumno odlikovan i Spomenicom domovinskog rata
i medaljom Prvog hrvatskog redarstvenika, Redom Petra Zrinskog i
Frane Krste Frankopana s posrebrenim i pozlaenim pleterom. Takoer mu je dodijeljen in samostalnog policijskog narednika.
I ove godine program Memorijalnog turnira se odravao u prostorima Osnovne kole itnjak i Drutvenom domu Petruevac.
Natjecalo se u tri sporta: malom nogometu, ahu i stolnom tenisu. U
malonogometnom turniru sudjelovalo je est ekipa iz Zagreba - Policijska postaja rnomerec, Policijska akademija, MNK itnjak, MNK
Replay, Islamska gimnazija i Vijea romske nacionalne manjine - i
dvije gostujue ekipe MNK Labin i MNK Polet iz Brkog (BiH). Stolni tenis je bio organiziran za najmlae, djecu od 7-15 godina s podruja Petruevca i okolnih kvartova. ahovski turnir je organiziran u suradnji sa ahovskim klubom HAK i velemajstorima Slavkom arapoviem
i Ivaniem. Gosti ahovskog turnira su bili igrai iz Siska i K Brko.
Vano je naglasiti da je obitelj Pezerovi i ove godine vrlo aktivno sudjelovala u organizaciji turnira. Tako je, izmeu ostalog, otac
poginulog efika, Abdulah Pezerovi, slubeno otvorio malonogometni turnir, a sestra Amira u kulturno-umjetnikom programu
proitala pjesmu posveenu bratu.
Ovogodinji 2. Memorijalni turnir efik Pezerovi naiao je na
znaajnu podrku struktura Policijske uprave Zagrebake i ministarstva
Vlade RH. U jutarnjem dijelu programa otvorenju turnira i polaganju
vijenaca na spomeniku poginulim braniteljima u Petruevcu prisustvovali su: Nikola Milin, naelnik Uprave za granicu ispred Ravnateljstva
policije, Mirela Buterin ispred Ministarstva uprave, ravnatelj Policijske
akademije Marijan uljevi, njegov zamjenik Dane Trkulja i vii inspektor Dalibor Sovilj, ispred Udruge Prvi hrvatski redarstvenik Blaenko
Bila i Rade Sua, ispred Ministarstva branitelja Zdravko Jovanovi kao
i naelnici 4. Policijske postaje Zagreb Joso ugaj i 2. Policijske postaje
Zagreb, PP rnomerec-Susedgrad Draen Kralj.
Nakon sportski vrlo zahtjevnog dana pobjednici su nagraeni
medaljama i diplomama. U stolnom tenisu za djecu od 7-15 godina
pobijedio je Marko orak (1998.) iz Velike Gorice, a drugo mjesto
je osvojio Riad Muslimovi (1998.) koji je doputovao iz Bea kako bi prisustvovao Turniru. Tree mjesto zauzeo je Asmir trkonji
(1997.) iz Zagreba. Nakon odigranih est kola brzopoteznog vicarskog sistema najbolji u ahu su bili Vlado Ranogajac, Asim Kubura
i prof. dr. emso Tankovi. Najvie se iekivala dodjela nagrada u
malonogometnom turniru. Predstavnici Policijske akademije odnijeli su pobjedu, dok je drugo mjesto zauzeo MNK itnjak, a tree
Vijee romske nacionalne manjine grada Zagreba.
Zavrnicu 2. Memorijalnog turnira efik Pezerovi uveliali su saborski zastupnik Nedad Hodi i ministar prometa Tuzlanskog kantona Aziz akovi, koji su se u svojim govorima jo jednom prisjetili svih

PREPORODOV JOURNAL 141/142

branitelja poginulih u borbi za stvaranje samostalnih drava Hrvatske


i Bosne i Hercegovine. Dan je zavrio prigodnim kulturno-umjetnikim
programom koji je izveo Kamerni zbor i orkestar Bosana Bonjake nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, pod
umjetnikim vodstvom dirigenta prof. Fuada Ahmetspahia, i solistima Zdenka Ahmetspahi, Edo Pavii i Donata Orli. Umjetniki program obogaen je nastupom KUD-a eher palanka iz Brkog. q
Sena KULENOVI
Kao dragovoljac, u srpnju 1991. 24-godinji policajac efik Pezerovi iz Policijske
postaje rnomerec, zajedno sa svojom grupom poslan je u obranu Pounja. U napadu
srpske paravojske i bive JNA kod Struge
Banske neprijateljska granata ga je teko ranila u glavu i ruku. Nakon to je napredovanje Srba u Strugi zaustavljeno, osoblje saniteta ga je zajedno s ranjenim kolegama,
Dragom Matijeviem i Ivanom alcem, vozilom hitne pomoi trebalo prevesti u sisaku
bolnicu. Meutim, na raskriju u Kuljanima
vozilo su izreetali pripadnici tzv. seoske strae, a putnici su zarobljeni. Medicinski tim je odveden u vojni logor u spomen domu
Bratstvo-jedinstvo na avi brdu i poslije je razmijenjen, a ranjenim policajcima Matijeviu i alcu od tog trenutka gubi se svaki trag.
Prema svjedoenjima, mjetana Kuljana koji su izbjegli u BiH i
povremeno amcem prelazili preko Une kako bi obili kue i nahranili stoku, u staji su nali ovjeka koji je bio ranjen, glava mu je bila
zamotana zavojima, a na ruci je imao longetu i bromilu za primanje
infuzije. Pomislili su da je mrtav i iz oblinje kue pozvali skupinu
ljudi iz sela koja je ranjenika izvela iz staje i odvela.
Pod izgovorom da ga vode u tab Teritorijalne obrane, ranjenog
i golog do pasa skupina je provela Pezerovia kroz mjesta Kirinica,
Jovac, akanlije i Lotine kako bi se mjetani na njemu iivljavali. Svi
su bili naoruani automatskim pukama. Svjedok je potvrdio da su
ranjenika doveli pred kolu u Jovcu i pozvali ljude da ga tuku. Tko
ga je dohvatio, taj ga je tukao, rukama, nogama, kundakom, 10-15
minuta. Nastala je guva i u jednom trenutku Pezerovi je uspio
pobjei, ali su ga uhvatili, vezali icom i ubacili u prtljanik stojadina u kojem su ga odvezli u pravcu kanlija. Nakon muenja i mrcvarenja, ranjenog efika Pezerovia doveli su do jedne livade kod Zrina
i ubili iz vatrenog oruja. Tijelo efika Pezerovia ekshumirano je na
toj livadi u travnju 2000. godine. q

11

BONJACI U HRVATSKOJ

Dani sjeanja na Srebrenicu (Zagreb, 23. 24. svibnja 2012.)

Crna rupa ovjeanstva


U Islamskom centru u Zagrebu, u organizaciji Vijea ena Medlisa Islamske zajednice Zagreb, 23. i 24. svibnja 2012. godine odrana je manifestacija Dani sjeanja na Srebrenicu. Prvog dana
manifestacije gostovala je Hatida Mehmedovi, predsjednica
Udruenja graana Pokret Majke enklave Srebrenica i epa, a
drugog je odrana projekcija dokumentarnog filma Koliko visoko
je nebo. elja organizatora je da se u prenese glas o stradanju
Srebrenice, da se djeca naue da Srebrenicu nikada ne zaborave.
Upravo zato zagrebaki Dani sjeanja na Srebrenicu postaju podrka obiteljima unesreenih, uvajui uspomene na rtve i borbu
protiv zla koje se dogodilo.

ivot srebrenike majke


Hatida Mehmedovi, predsjednica udruenja koje okuplja srebrenike majke, vrlo emotivno, obinim narodnim jezikom iznijela
je svu bol majke koja je izgubila sve to je imala. Ubijena su njena
djeca, dvojica sinova koji su imali 18 i 21 godinu, ubijen je mu, braa i bratii... Sada je sama. Uzda se u Allaha, d.., kako Srebrenica,
ali i BiH nee ostati preputena onima koji su na genocidu stvarali
entitet. Podsjetila je da je Srebrenica bila zatiena enklava od strane UN-a po Rezoluciji br. 819, ali se taj meunarodni dokument
nije nikada implementirao na terenu. 1995. godine meunarodna
zajednica je Srebrenicu prepustila krvnicima na klanje, ubijanje,
silovanje i protjerivanje. Od 1995. do 2012. godine ista ta meunarodna zajednica se cijelo vrijeme ponaa maehinski prema BiH
i Srebrenici, istaknula je hanuma Hatida. U svom izlaganju je govorila o stavu svih unesreenih u Srebrenici: Srbi u BiH nikada ne
bi uinili ono to je uinjeno da nisu imali podrku iz Beograda.
Svi znamo kako je poeo rat u Sloveniji, Hrvatskoj, a BiH je platila
najvei ceh tog suludog ratnikog pohoda. Ali, ni Srbija to ne bi
mogla sama uiniti da nije imala podrku drugih zemalja. Ovu konstataciju hanuma Mehmedovi potkrepljuje injenicom kako se u
civiliziranom svijetu vie kanjava prometna nesrea nego to su
kanjeni krvnici koji su u samo nekoliko dana pobili oko 9.000 ljudi.
To je strano! U 21. stoljeu meunarodna zajednica je mirno
gledala kako krvnici odvodei u smrt, veu ruke naoj golobradoj i
golorukoj djeci. Na strijeljanje su ih odvodili s povezom kako ih ne
bi gledali u oi. Bojali su se njihovog pogleda. Haki tribunal je donio presudu kako je u Srebrenici poinjen genocid. Samo je ostalo
na tome. Traimo da se presuda implementira, da oni koji su poinili genocid budu kanjeni onako kako su i zasluili. Meunarodna
zajednica nijemo posmatra kako poinitelji zloina jo uvijek slobodno etaju Srebrenicom, a neki su ak dobili vrlo vane funkcije
u opini. Onda kad digne svoj glas protiv takvog stanja postaje
fundamentalista, islamista ili terorista. U vremenu rata sva ratna
tehnika za koju se u bivoj dravi izdvajalo, i radnici i zemljoradnici,
okrenula se protiv jednog naroda. Uili su nas kako se naoruavaju
protiv vanjskog neprijatelja, a nismo znali da je sve ve desetinama godina bilo isplanirano za pogubljenje nesrpskog naroda. To
je veliki apsurd i prevara! Naivno smo se nadali kako e UN djelovati kad je srboetnicima Holandski bataljon predao Srebrenicu.
Rezultat tog okrutnog procesa je Memorijalni centar u Potoarima

12

Hatida Mehmedovi (lijevo)


u kojemu je do sada pokopano oko 5.000 naih najmilijih. Preko
4.500 jo nije pronaeno. Mnoge porodice su poubijane tako da ih
nema tko prijaviti. Zakon, opet od meunarodne zajednice, bio je
takav da su stradali mogli prijaviti samo svoje najblie. Nismo mogli
prijaviti prijatelje, iru rodbinu i komije. I to je jedna vrsta nepravedne politike. Srebrenica je crna rupa ovjeanstva. Vjerujte da je
najtee na ovom svijetu vratiti se na mjesto zloina, gledati svaki
dan zloincima u oi, svaku vee lijegati i svako jutro se buditi sa
istom misli i postavljati 1.000 pitanja na koje nema odgovora. Zato
se Srebrenica dogodila? Vjerujte, nismo bili zloinci. Naa djeca su
bila maloljetna, izvedena iz kolskih klupa. Nema kue u Srebrenici
da nije u crno zavijena. Iako su nam sve pobili, ostao nam je ponos.
Zahvaljujem Bogu da moja djeca nisu poinila zloin koji je nad njima poinjen. S tim se ne bih mogla nositi, bilo bi mi tee nego sada
kad sam ostala potpuno sama. 13.11.2007. su mi javili da su nali
jedno moje dijete. Azmir je roen 1974., a Admir 1977. godine.
2010. su pronali ostatke drugog mog djeteta. To je bio moj stariji
sin. Nali su neto malo odjee koju je imao na sebi kad su ga vodili
na stratite. Nisam sahranila kompletno tijelo, samo po dvije none
kosti. Zloinci su masovne grobnice bagerima premjetali iz jednog
mjesta u drugo kako bi prikrili svoj zloin. Tako da se dijelovi istog
tijela nalaze na razliitim lokacijama. Kad bi mi iz osvete netko rekao da pobijem sve Srbe, vjerujte da to ne bih uinila. Svaki je ivot
vrijedan. Gdje god da doem apeliram da djeca ovoga vremena
moraju znati pravu istinu. Ali, djeca iz entiteta koji je stvoren na genocidu ne znaju i zarobljeni su u geto prljave politike. Zasluili smo
istinu i pravdu i zbog prolosti da se ne zaboravi, ali i budunosti da
se ne ponovi. Djeca iz RS su zatrovana mrnjom i zloince i krvnike
okivaju u zvijezde, oni su njihovi heroji. Ne znaju kako su ti heroji
njihove vrnjake vodili na klanje. Nisu nizato bili krivi, osim to su
se drugaije zvali od njih. To je vrlo zabrinjavajue ne samo za nas,
nego i za Evropu i cijeli svijet. Memorijalni centar u Potoarima je
nae svetite, ali i naa tuga i i sramota onih koji su poinili zloine
i onih koji su dopustili da se zloin dogodi u srcu Evrope na pragu
21. vijeka. Pitali su me da li sam zadovoljna to su dvojica krvnika
Karadi i Mladi u Hakom zatvoru? Ja ne bih bila zadovoljna da

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ
pohapse itav srpski narod. Moje djece nema. Nama treba istina i
pravda. Zloinaki projekt je implementiran u BiH. Sude zloincima, a njihov projekt RS ivi, dajui poruku mladima kako je genocid
i zloin isplativ. Za njega se dobiva nagrada. Zahvalila sam se svima
koji su podrali izgradnju Memorijalnog centra, ali da mogu i sve
odnijeti to su u njega uloili. To nije mjesto za slikanje. Za one
koji samo kozmetiki masku stavljaju na lice nema mjesta. Tu su
ukopana naa djeca i s posebnim potovanjem se mora dolaziti u
Potoare. Zloinci su u isto vrijeme sudili i nama i naoj djeci. Naoj djeci na smrt, a nama na vjenu robiju. Na ivot se ne moe
nazvati ivotom. Na ivot je teka kazna. Bori se dokazati da si
imao dijete, porodicu i da si je izgubio na najsvirepiji nain. Oni koji
dijele pravdu to nee da znaju. Cilj naeg udruenja je da se borimo
da vie ni jedna majka ne trai tijelo svog djeteta. Nema te vage
koja bi izvagala nau tugu i nesreu. Nema tog suda koji bi osudio
krvnike nae djece. Uzdamo se u Boji sud jer emo svi doi pred
Njega. Od mog mlaeg sina nije ostala nikakva uspomena, osim
jednog klikera s kojim se igrao i tri jelke koje je zasadio. Svako jutro
u njih gledam. Onda te ubjeuju... To nije istina... Nije mogue...
Vrijeaju me. Nisam imala djecu. Imala sam dvojicu! Znamo da naa djeca nikad nee proi Srebrenicom ni BiH, ali moramo raditi za
budunost. Ja nemam vie koga izgubiti niti bilo ta dobiti, ali u se
boriti za budunost neke druge djece, rekla je Hatida Mehmedovi, predsjednica Udruenja graana Pokret Majke enklave
Srebrenica i epa.

Film Koliko je visoko nebo


Mogao sam biti bilo koji ovjek na svijetu, ali nisam. Bio sam
ratni snimatelj. Mogao je to biti bilo koji rat na svijetu, ali nije. Bio
je to rat u mojoj zemlji. Nikada neu zaaliti to sam to bio ba ja!
Navedenim rijeima poinje dokumentarni film u boji, u trajanju
od 40 minuta, pod nazivom Koliko visoko je nebo mladog sarajevskog redatelja Ismeta Lisice, o ratnom snimatelju Sulejmanu
Mulaomeroviu u opkoljenom Goradu.
Pozdravljajui na tribini prisutne goste Sulejmana Mulaomerovia, snimatelja i Sabahetu utuk, pravnicu i ratnicu, zagrebaki
imam Mersad ef. Kreti je u ime organizatora podsjetio na ratni
put tih hrabrih ljudi. Mulaomerovi je radio na mnogim TV-projektima na RTV BiH u Sarajevu: od reportaa, drama, do TV-filmova i
serija. Njegove snimke prvih napada snajperista na sarajevske graane preuzele su brojne agencije i obile su cijeli svijet.
Film Koliko visoko je nebo govori kako je Sulejman Mulaomerovi, u rano proljee 1993. godine, uz posebno odobrenje vojnih
vlasti, otiao iz Sarajeva preko Kozjaka i Igmana do sela Grepca, pa u
opkoljenu enklavu Gorade, meu izgladnjele ljude, zaboravljene od
svih. Tamo upoznaje i snima Sabahetu utuk, borkinju Armije RBiH,
koja je neposredno prije toga u borbama kod Viegrada izgubila mua. Biljei kamerom Sabahetino ranjavanje, izvlaenje kozjim, planinskim stazama i kompliciranu operaciju, te njen oporavak. Iz Sarajeva, Zvornika, iz okolnih popaljenih sela, gdje su se vodile estoke
borbe, ljudi su se sklonili u Gorade. Tamo nije bilo ni UNPROFOR-a,
ni stranih izvjestitelja. Bili smo u stanju oaja. A morali smo nastaviti
raditi svoje redovite poslove. inilo se da zlu nee nikada doi kraj
Nismo imali hrane, drva, nije bilo kirurga. Kada nam je stigao snimatelj Sulejman sa TV-ekipom, znali smo da netko ipak misli na nas.
Vratio nam je nadu, rekla je Sabaheta utuk.
U filmu su Mulaomerovievi snimci popraeni komentarima
kirurga u goradanskoj bolnici i drugih svjedoka ratnog stradanja
u Goradu. Svjedoanstva su to vandalskog razaranja, mrcvarenja

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Sabaheta utuk, Sulejman Mulaomerovi i Mirsada Emri


glau i besprizornog progona ljudi, stanovnika i izbjeglica koje su
se sklonile u taj bosanskohercegovaki gradi. Svjedoanstvo o paljevini njihovih skromnih kua, unitavanju ionako neznatnih zaliha
hrane. Ali i potvrda najsvjetlijih primjera ljudskosti i nesebinosti
pri spaavanju, rtvovanju ljudi jednih za druge, neizmjerne njihove hrabrosti. I Sulejman Mulaomerovi i Sabaheta utuk bili su
teko ranjeni.
Ono to sam shvatila poslije ranjavanja i pri transportu, kazala je Sabaheta utuk, jest da nam nebo, iju ljepotu sam tada
duboko osjetila, nee nitko moi podijeliti! Danas ivim mirnim
obiteljskim ivotom, imam troje djece. Ispriali su mi da su me moji
ratni drugovi nosili satima kozjim stazama do bolnice u Goradu.
Kada su me donijeli do bolnice, nisam vie imala puls. U operacijskoj dvorani su agregat upalili naftom, otvorili me, stomak je bio
pun krv posvjedoio je i lijenik koji me je spasio. Vojnik, logistiar, koji je Sabahetu dopratio do bolnice u Goradu odmah joj je,
nakon viesatnog transporta, dao krv! Lijenik ga je upitao hoe li
se potom moi vratiti na ratite, jer dao je dvije boice krvi A on
je inzistirao!, ispriala je Sabaheta.
Nisam bio bitan ja, morao sam izlaziti iz zaklona da sve snimim. Na Proscu, gdje su se 1993. godine vodile estoke borbe na
liniji obrane, teko sam ranjen, rekao je Sulejman Mulaomerovi.
Hitno je bio operiran, a potom transportiran u Zenicu. Sve bih
opet proao. Volim svoju zemlju. Za nju mi nita ne bi bilo teko! O Sulejmanovom ranjavanju lijenik u filmu kazuje da su bile
preteke, da nije vjerovao, iako mu je odmah pruio pomo, da
e preivjeti. A onda ga je, nakon mjesec dana, susreo u zenikoj
bolnici gdje je bio prebaen na daljnje lijeenje. Nije mogao vjerovati, inila mu se Mulaomerovieva pojava kao privienje! Mislio
je da halucinira. Jer, bila su oteena i jetra i crijeva, dano mu je
ak pet boca krvi Sulejman je poeo plakati kada je vidio svog
lijenika-spasitelja. Nikada neu zaaliti to sam taj snimatelj bio
ba ja!, ponavljao je Sulejman Mulaomerovi dok je snimao svojim fotoaparatom i zagrebake gledatelje filma na tribini. To nae
nebo koje je tako visoko i taj na mali/veliki ovjekVolim tu nau
Bosnu i Hercegovinu!
Umjesto redatelja Ismeta Lisice, koji nije uspio doi, projekciji
filma prisustvovala je Mirsada Emri, izvrna producentica filma.
Ona je potvrdila kvalitetu Mulaomerovieva ratnog materijala
snimanog od 1990. do 1993. godine u Goradu i onih kasnijih, do
zavretka rata u BiH. Ovaj film zapoinje snimcima iz ratom zahvaenog Sarajeva. Napravio ih je ba Sulejman. Zapravo je 60% ratnih
snimaka iz rata u Bosni i Hercegovini napravio Sulejman Mulaomerovi, rekla je Mirsada Emri. q
Ajka TIRO SREBRENIKOVI, Edina SMAJLAGI

13

BONJACI U HRVATSKOJ

VI. Konvoj mladih Bonjaka RH i njihovih prijatelja Da se nikad ne zaboravi (Zagreb Srebrenica, 25.-26. svibnja 2012.)

Najvea bosanska tragedija


Srebrenica je simbol stradanja bonjakog naroda tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Posebnu dimenziju zloina u Srebrenici,
u kojem su velikosrpske vojne i policijske snage na najsvirepiji nain
pobile najmanje 8.372 ljudi, nalazimo u injenici da je rije o Zatienoj zoni UN-a. Od travnja 1993. godine, pa do pokolja u srpnju
1995. godine, u njoj su se nalazili vojnici UN-a sa zadatkom da zatite
potpuno izolirano bonjako stanovnitvo. Skandalozno je da su tu
zatienu zonu UN-a srpske snage okupirale uz prisustvo i naoigled meunarodnih mirovnih trupa, a potom izvrile i najgnusniji
zloin genocid koji je vien na tlu Europe nakon holokausta. Europski parlament je 11. srpanj proglasio Danom sjeanja na genocid
u Srebrenici, to je potvrdio i Hrvatski sabor. 2011. godine u Skuptini opine Srebrenica usvojena je Rezolucija o Srebrenici.
Usporedba brojanih pokazatelja vezanih uz sadanje stanje i
Popis stanovnitva iz predratne 1991. godine najbolje govore to
se u i oko Srebrenice dogodilo. Na povrini od 527 km, u preko 80
naseljenih mjesta srebrenike opine, 1991. ivjelo je 36.666 stanovnika. Najvie je bilo Bonjaka 27.572 ili 75,2%, dok je Srba bilo
mnogo manje 8.315 ili 22,7%. Danas u opini Srebrenica ivi oko
7.000 stanovnika, od ega oko 70% Srba i samo 30% Bonjaka.

Srebrenica simbol ivota i pobjede ovjeka


Ove godine obiljeava se 17. godinjica genocida u Srebrenici. U
spomen na rtve srebrenikog genocida Vijee bonjake nacionalne manjine grada Zagreba, u suradnji s drugim Vijeima bonjake
nacionalne manjineu Hrvatskoj, od 2007. godine organizira Konvoj
mladih Bonjaka Republike Hrvatske i njihovih prijatelja Da se nikad ne zaboravi. Organizacijom Konvoja koji je postao tradicionalno godinje okupljanje mladih Bonjaka Hrvatske i njihovih prijatelja
drugih nacionalnosti, namjera je organizatora prije svega skrenuti
pozornost javnosti na ovaj stravian dogaaj koji se desio u Europi na kraju 20. stoljea, ali ujedno i djelovati na podizanje svijest o
nacionalnom identitetu, vanosti tolerancije, potovanja prema drugima i razliitima kod mladih ljudi. Stoga su ove godine prednost za
odlazak u Srebrenicu imali mladi ljudi do 35 godina starosti. Treba
naglasiti da su se uesnicima Konvoja ove godine pridruili ravnatelji, profesori i uenici nekoliko zagrebakih osnovnih i srednjih kola.
Takoer, u Tuzli su im se pridruila petorica studenata Srebreniana,
koji su sudionike Konvoja iscrpno informirali o detaljima stradanja
Bonjaka u Podrinju tokom rata od 1992.1995. godine.
Prologodinji, peti po redu Konvoj mladih Bonjaka RH i njihovih prijatelja Da se nikad ne zaboravi otiao je u Srebrenicu
u specifinom ozraju jer je dan prije u Srbiji uhapen ratni zloinac general Ratko Mladi, najodgovornija osoba za srebreniki
genocid. Vrijeme odlaska ovogodinjeg Konvoja na mjesto najvee
grobnice i mjesta stradanja Bonjaka s kraja 20. stoljea koincidira
s poetkom njegovog suenja pred Tribunalom u Haagu. Konvoj s
oko 400 uesnika, smjetenih u desetak autobusa, krenuo je put
Srebrenice u petak, 25. svibnja 2012., ispred Islamskog kulturnog
centra u Zagrebu, nakon klanjanja dume-namaza i prigodnih obraanja uzvanika u prepunoj Kongresnoj dvorani Hadi Salim abi.

14

Polazak ispred Islamskog centra u Zagrebu


U ime organizatora, Kemal Bukvi, predsjednik Vijea bonjake nacionalne manjine grada Zagreba, podsjetio je da se srebrenika tragedija procjenjuje na oko 10.000 rtava. Zloinci su poinili
strane zloine, a ivima darovali ivot satkan od patnje i nade da
e negdje, na nekom od viekratno izmjetanih stratita pronai
ostatke svojih najmilijih, rekao je Bukvi.
Muftija evko ef. Omerbai je naglasio da je u Drugom svjetskom ratu stradalo oko 115.000 muslimana Bonjaka, a prema
posljednjim statistikim podacima u etverogodinjem ratu u BiH
bilo je oko 97.000 mrtvih, meu njima najvie civila. O tome valja
razmiljati. Zbog ega se to nama dogaa? Ne radi osvete, ve da
spoznamo tu tajnu naeg stradavanja, rekao je Omerbai.
Dokazan je genocid, vi ete svjedoiti tome. Zapamtiti, ali ne i
mrziti, ve se iz Bosne vratiti ponosni. Biti Bonjak prije svega je
ponos. Trebalo bi da se zbog naih rtava i drugi poklone! U svijetu
su danas, zbog islamske vjeroispovijesti, mnogi na meti onih koji
imaju predrasude. Ponovilo se to i u Srebrenici, rekao je saborski
zastupnik Nedad Hodi, te zamolio sudionike VI. Konvoja za Srebrenicu za strpljenje i toleranciju.
Ispred bosansko-hercegovakog veleposlanstva u RH uesnike
Konvoja je pozdravio Esad Sulji. Posebno se zahvalio Republici Hrvatskoj, gradu Zagrebu i Zagrebakoj upaniji, Skuptini grada Zagreba na stalnoj i svesrdnoj pomoi u organiziranju posjeta Srebrenici i podrci da se zaboravi srebreniki genocid. U dva dana, 26. i
27. svibnja, bit e klanjane denaze za 66 Bonjaka koji su ubijeni u
Viegradu, a izvaeni su sredinom prole godine sa dna jezera Peruica. Ubijeni su samo zato to su bili Bonjaci. Oni su dio genocidnog projekta, a meu rtvama su djeak od osam godina, njegova
sestra od 14 i starac od 86 godina, rekao je Sulji.
U to vrijeme je i grad Zagreb trpio stradanja, rekao je Davor
Bernardi, predsjednik Skuptine grada Zagreba. Suluda velikosrpska politika prouzroila je brojna stradanja hrvatskih gradova.
Srebrenica je i za nas, kao i Vukovar, simbol ivota i pobjede ovjeka. Poruka koju nosi ovaj Konvoj utkana je i u Rezoluciju koju je
donio Europski parlament, a usvojio ju je i Hrvatski sabor. I zato i

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ
mi u Hrvatskoj obiljeavamo 11. srpnja kao Dan sjeanja na rtve
Srebrenice.
Rijei podrke konvoju izrekla je i Jelena Pavii Vukievi, zamjenica zagrebakog gradonaelnika Milana Bandia, inae poasnog graanin Srebrenice. Za grad Vukovar kaemo da je najistonija hrvatska rana. Srebrenica je najvea bosanska tragedija i na
grad se svake godine svrstava u ovaj memorijalni konvoj. S dunim
se pijetetom moramo prisjeati takvih stradanja. Ponavlja li se to
zlo u mnogim narodima? Sve nas skupa ipak moe utjeiti da je
ljudska dobrota, ljubav i suosjeanje vanije i da, ipak, pobjeuje.
I Vukovar i Srebrenica su, pratimo li sudbine branitelja i aktualne
procese pri meunarodnim sudovima pravde, najvee mrlje na savjesti Europe i meunarodne zajednice, rekla je Pavii Vukievi.
Uesnici VI. Konvoja Da se nikad ne zaboravi prenoili su u
Behram-begovoj medresi u Tuzli, da bi u jutarnjim satima u subotu, 26. svibnja, rutom Tuzla Kalesija Zvornik Konjevi Polje
Bratunac, krenuli prema stotinjak kilometara udaljenoj Srebrenici,
odnosno Memorijalnom centru Srebrenica Potoari, spomen
obiljeju i mezarju za rtve genocida iz 1995. godine. Nakon prigodnih govora domaina obieni su mezarluci u Memorijalnom centru
i prouene dove za bonjake ehide. Zvanini spisak Komisije za
dogaaje u i oko Srebrenice iz srpnja 1995. govori o brojci od 8.372
ubijenih od kojih su u sklopu memorijalnog kompleksa do sada pokopani pronaeni ostaci oko 5.000 osoba.
Nakon toga u bivoj Tvornici akumulatora u Potoarima uesnici Konvoja prvo su sluali svjedoanstvo Hasana Nuhanovia,
jednog od dvojice preivjeih prevoditelja pri stoeru Nizozemskog
bataljuna UNPROFOR-a (Dutchbata) i autora knjige Pod zastavom UN-a Meunarodna zajednica i zloin u Srebrenici, a zatim
su pogledali dokumentarni film o stradanju Bonjaka Srebrenice i
Podrinja tijekom rata u BiH. Uprilien je i razgovor sa srebrenikim
majkama iz Udruenja graana Pokret Majke enklave SrebreniU prostorima bive Tvornice akumulatora u Potoarima, nekadanjoj bazi Nizozemskog bataljuna mirovnih snaga UN-a
(Dutchbat), koja se nalazi nasuprot spomen obiljeja i mezarja Memorijalnog
centra Srebrenica Potoari, sudionici
VI. Konvoja Da se nikad ne zaboravi imali
su prigodu razgledati eksponate u Spomen
sobi. U njoj se nalazi 20 paljivo dizajniranih i osvijetljenih izlobenih kutija s fotografijama i popratnim tekstom vezanim uz
ratna dogaanja u Srebrenici od 1992.1995. godine, s posebnim naglaskom na 11. srpanj 1995. godine i masakr koji je nakon toga uslijedio.
Iz izloenog teksta saznajemo brojne pojedinosti o gradu kojeg su
velikosrpske snage zauzele 17. travnja 1992. godine i drale pod okupacijom manje od mjesec dana, do 9. svibnja. U tom su periodu u gradu i na
podruju opine izvrile bojne zloine protiv ovjenosti i meunarodnog
prava. Srebrenica je u proljee 1992. postala stjecite brojnih bonjakih
prognanika iz cijelog Podrinja: Foe, Rogatice, Viegrada, Han Pijeska,
Vlasenice, Bratunca, Zvornika i Bijeljine. Svi su oni pred napadima srpskih
snaga bili prisiljeni da napuste svoje domove, traei spas u srebrenikom
kraju. Ve krajem 1992. godine pojavio se problem nedostatka hrane, lijekova, odjee i obue. Srpska vojska je od travnja 1992. do srpnja 1995.
godine poduzela vie masovnih brutalnih ofenziva na slobodnu srebreniku teritoriju. U velikosrpskoj ofenzivi poetkom 1993. godine, u kojoj
su jedinice Vojske Jugoslavije sudjelovale i u klanju bonjake djece, zauzeti su Kamenica, Cerska i Konjevi Polje, ime je veliina slobodne teritorije smanjena sa 900 na 150 km. Naputanjem 90% sela izgubljena je

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Doek u Memorijalnom centru Srebrenica Potoari


ca i epa, koje su ispriale dirljive prie o svojim sinovima i muevima kojih vie nema, ekshumacijama dijelova njihovih posmrtnih
ostataka iz masovnih grobnica, povratnikim problemima i pravnim preprekama. Samo zbog njih srebreniki genocid nije prekrio
zaborav, kao to su zaboravljeni mnogi drugi zloini nad Bonjacima u proteklom ratu. Da u Srebrenici ipak postoji traak svjetlosti
u borbi za elementarna ljudska prava pokazao je razgovor s predstavnicima Asocijacije studenata Srebrenice.
Program posjete Srebrenici i Potoarima zavren je kulturnoumjetnikim programom u Domu kulture u Srebrenici, u okviru
kulturne manifestacije Dani Srebrenice 2012.. Uesnici VI. Konvoja mladih Bonjaka RH i njihovih prijatelja Da se nikad ne zaboravi vratili su u Zagrebu u nedjelju, 27. svibnja 2012. u ranim
jutarnjim satima. q
Edina SMAJLAGI, Ismet ISAKOVI
svaka mogunost prehrane. U Srebrenici su postojali uasni uvjeti opsade: bez tekue vode, struje, hrane, lijekova i drugih ivotnih potreba. Srpske vlasti u Bratuncu, Zvorniku i drugim mjestima pljakale su i zabranjivale prolaz UNHCR-ovim konvojima humanitarne pomoi, iako je Srebrenica 1993. godine proglaena Zatienom zonom UN-a.
Prvi nagovjetaj da e biti prekrene odluke i Rezolucije UN-a dogodio se poetkom srpnja 1995. godine, kada su velikosrpske snage zauzele
promatraku stanicu Echo na junom rubu enklave, kod prognanikog
naselja Slapovii. Tada je 3.000 izbjeglica pobjeglo u Srebrenicu. Taj dogaaj nije praen adekvatnim odgovorom mirovnih snaga UN-a, ime je
poeo zavrni in ubijanja Srebrenice. Velikosrpske snage su, nakon to
su Radovan Karadi i Ratko Mladi izdali naredbe za zauzimanje Srebrenice i izvrenje genocida nad Bonjacima, 11. srpnja zauzele Srebrenicu,
sigurnu zonu UN-a. Nizozemski bataljun UN-a nije ispalio nijedan jedini
hitac u pravcu nadolazeih srpskih snaga. Oko 25.000 izbjeglih je u veernjim satima 11. srpnja 1995. u Potoarima trailo zatitu kod mirovnih
snaga UN-a. Tu su velikosrpske snage opkolile civile i, uz prisustvo Nizozemskog bataljuna i nosei njihove uniforme i ljemove, u grupama izdvajale mukarce, djeake i djevojice iz mase i na najsvirepiji nain ih
ubijali i klali, silovali ene i djevojke, pljakali njihovu imovinu.
Po nareenju zloinca generala Ratka Mladia, i u njegovom prisustvu, agresor je ene, djecu i starije osobe deportirao preko linije fronte
i minskih polja prema Kladnju, ivinicama i Tuzli. Bjeei od agresora
jedan se broj civila i vojno sposobnih mukaraca povlaio preko uma u
pravcu slobodne tuzlanske teritorije. Na tom su putu srpske snage, strateki rasporeene na kljunim mjestima kuda su Bonjaci iz Srebrenice
i Podrinja pokuavali proi, postavili zasjede i artiljerijom, tenkovima,
protuavionskim topovima i automatskim orujem, uz upotrebu bojnih
otrova, ubile i ranile veliki broj Bonjaka. q

15

BONJACI U HRVATSKOJ

Predstavljanje knjige Ibrahima Kajana Katarina kraljica bosanska

Srednjovjekovna Bosna
U Knjinici i itaonici Bogdana Ogrizovia u Zagrebu, izdava
HENA COM i KDBH Preporod 29. svibnja 2012. godine predstavili
su novo izdanje romana Ibrahima Kajana Katarina kraljica bosanska. Pored autora, o knjizi su govorili Goran Beus Richembergh,
knjievnik, politiar i saborski zastupnik, te Ajka Tiro Srebrenikovi,
tajnica Preporoda, a dijelove iz romana je itala urednica knjige
Nermina Huskovi.
Narativni okvir romana Katarina kraljica bosanska ostvaren je
kroz upotrebu povijesnih dokumenate. Kajan u ovom romanu ne
govori o ratovima nego u ime budunosti eli prezentirati osnovna
naela po kojima funkcionira ne samo dnevno-politika drutvena
scena, nego i povijesna zbilja ovih prostora. Prema temeljnim fabularnim elementima ovaj roman moemo odrediti romanom lika, iako je nastao na povijesnom narativu u kojemu se neminovno zrcali
i govor o identitetu, u kojemu se bosanskohercegovaki identitet
reflektira u povijesnim dogaanjima, a posebno onima koja su se
dogodila u kaotinom vremenu 90-ih godina 20. stoljea.
Iz bogate bosanske srednjovjekovne povijesti, u romanu su samo tri lika izravno oslikana: Katarina Kosaa, inkvizitor don Francisko i Paula, a ostali likovi su posredno prikazani i izvedeni na scenu
iz svijeta kraljiine autobiografije (sjeanja), a predstavljaju temu
razgovora kojeg vode don Francisko i Katarina. To znai da su predoeni kroz dvije vizure gledanja vizuru bosanske kraljice i vizuru
inkvizitora, iji su ivotni stavovi ve na poetku u apsolutnom razmimoilaenju. Katarina je dovedena u situaciju da brani pred predstavnikom kranske vjere, iste kojoj i sama pripada, svoj etniki
identitet, onaj koji je u njenu osobnost ugraen kroz niz stoljea
bosanske opstojnosti i koji u sebe apsorbira patarensku, kransku
i islamsku kulturnu tradiciju. Kraljiin identitet je polisemian, slojevitost povjesnog vremena, prostora iz kojeg dolazi odredio je ono
to u biti ona jeste, a jeste ovjek koji posjeduje vrlo visoki stupanj
tolerancije prema drugome i drugaijem od sebe same. U izravnom
sueljavanju sa don Franciskom (inkvizicija) Katarina (ena) nala
se u situaciji da obrazlae i brani pitanja pravde, izdaje, ljubavi, domoljublja, vjernosti itd. Vodi se okrutni proces protiv krhke kraljice
u njenoj posljednjoj ivotnoj noi. U pitanju su personificirana kraljiina stanja izolacije, oaja, besmisla, straha i neizvjesnosti.
Autor je priu smjestio u prostor Rima, u kraljiin izbjegliki
stan, sa reminiscencijama na vrijeme njenog djetinjstva i mladosti, provedenih u Bosni. Prirodnost bosanskog prostora u odnosu
na zatvoreni Katarinin izbjegliki stan u Rimu, ne predstavlja samo
razlikovnu oznaku ta dva prostora nego je i pokazatelj drutvenog
stanja u dvjema sredinama, ali i element koji upuuje na odnos
bosanski znak / inkvizicija. Katarini su se dogaaji deavali bez njenog udjela i djelovanja. Kraljica posjeduje istananu lirsku svijest
i uznemireni osjeaj kako ivot sve vie pada pod vlast bezlinih
sila. U zadnjoj noi ivota kraljica bosanska intenzivno proivljava
svoju prolost. Katarina kategoriju prostora sagledava iz pozicije
slobodnog ovjeka, a kroz prizmu vlastite umjetnike sklonosti pokuava objasniti inkvizitoru to to znai ljepota, sloboda, pravda,
ljubav itd. Pojam inkvizitorove ljepote, slobode, ljubavi je jednoznaan, zarobljen u mrei krutog dogmatskog poimanja svijeta i
ovjeka u njemu. Inkvizitor se poigrava s nesretnom kraljicom, pa

16

Ibrahim Kajan, Ajka Tiro Srebrenikovi,


Goran Beus Richemberg i Nermina Huskovi
e prokomentirati kako je njeno tijelo u Rimu, a duh u Bosni koje
vie nema. U autobiografiji don Francisko prepoznaje samo dokaze
i potvrdu propasti bosanske dravnosti. Hrabrost inkvizitor pokazuje u zatvorenom prostoru to je neprimjereno junakom (epskom)
vremenu u kojemu ivi, gdje vodi pravi psiholoki rat protiv jedne
ene i majke. Autor je generala inkvizicije, koji ima male sitne oi, i
njegovu hrabrost zauvijek zarobio u tekst, predajui ga suvremenom itatelju da na osnovama moralnih i etikih principa donese
krajnju presudu, u nadi da e bilo koji oblik inkvizicije u budunosti
biti sankcioniran upravo od strane osvjetenog itatelja. Katarinin
ispitanik i tuitelj pruao joj je licemjerno pomo u izbjeglikim
danima, a sve s odreenim ciljem. Don Francisko e prisiliti Katarinu da potpie presudu vlastitoj domovini kako bi Rimska crkva
polagala politiko pravo na Bosnu. Katarina pokuava objasniti da
kruna, plat i ma su samo predmeti, oni nisu Bosna, o njenoj vlasti
odluuju bosanske vojvode i stanak bosanski. Na ove Katarinine
rijei don Francisko kroz srdbu odgovara: To je Oporuka. To je
vjerodostojan dokument! Kakva bosanska gospoda? Stanak? to
vam je sad to? Nakon potpisivanja, komentira da joj je potreban
mir. Kako ga pronai kad je u dui gorina i potreba za pravdom?
Inkvizitor se poigrava, komentirajui kako Katarina nije upisala u
ivotopis svoje bizantsko, rako, plavokrvno serbsko porijeklo. Kraljica odgovara: (...) da se ljudi nisu mijenjali jo bi bili u spilji. U
ovom odgovoru skriva se tolerancija prema drugome proizila iz
zasebnog kulturalnog identiteta njene Bosne, sretnog susretalita
kultura i tradicija. Katarinu su udali za Stjepana Tomaa Kotromania. To je bio brak sklopljen iz interesa. Ispovijeda udana ena kako
je bilo stid. Bosanski kralj je ve imao enu... I sina je imao. Razumjela je prazni Vojain pogled kad je dola na Bobovac. Vojaa
je prisegla Tomau na vjernost po bosanskom obiaju, kao to su
se svi bosanski brakovi sklapali. Rimska crkva nije priznala paganski
brak izmeu Tomaa i Vojae. Uvjet da Papa prizna Tomau krunu
nad Bosnom, a samim time i bosansku dravnost bio je da napusti
patarensku vjeru, patarene protjera te se ponovno oeni. Katarina
se u zadnjoj noi ivota izjanjava da je voljela svog mua, ali to iz
nje progovara tradicija. Tu izjavu opovrgava pojava Mrvca, mladia
kojeg je uistinu voljela. Simbolika tunela koji se ukazuje na kraju
Katarininog ivota oznaava iluziju o ponovljivosti ljudskog duha,
to u biti predstavlja i svrhu ovjekovog ivota. q
Ajka TIRO SREBRENIKOVI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ

Prof. dr. sc. Aziz ef. Hasanovi, novi predsjednik Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj

Kontinuitet rada
U Islamskom centru u Zagrebu, u subotu 9. lipnja 2012., odrani su
izbori za predsjednika Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj u narednom sedmogodinjem mandatu. Podsjetimo se, prethodni izbori
su odrani prije sedam godina, 25. lipnja 2005. godine. Nakon tajnog
glasanja 82 prisutna delegata (81 vaei i 1 nevaei listi) dobiveni su
sljedei izborni rezultati: evko Omerbai (60 glasova), Aziz Hasanovi (13 glasova), Adem Smaji (4 glasa) i Enes Polji (4 glasa).
Ovogodinji izbori imali su nekoliko posebnosti. Po prvi puta na
njima kao kandidat za predsjednika nije sudjelovao dosadanji muftija i predsjednik Meihata, evko ef. Omerbai, koji ove godine ide
u mirovinu. Osim toga, dolo je do znaajnih statutarnih promjena
vezanih uz izbore i mandat predsjednika Meihata Islamske zajednice
u Hrvatskoj. Umjesto neogranienog broja sedmogodinjih mandata, ustanovljena su dva uzastopna. Takoer, povean je broj biraa:
umjesto dosadanjih 98, novog elnika muslimana u Hrvatskoj biralo
je posebno izborno tijelo od ak 167 biraa. Njih su sainjavali lanovi obaju Sabora Islamske zajednice (u Hrvatskoj i BiH), glavni imami,
imami, muallime, muallimi, predsjednici i lanovi svih Izvrnih odbora,
ravnatelji i lanovi Upravnih odbora ustanova koje su osnovali Sabor
i Meihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, profesori i nastavnici strunih (vjerskih) predmeta u Islamskoj gimnaziji, te umirovljeni vjerski
slubenici i umirovljeni vjerski funkcionari. Takoer, za predsjednika
Meihata kandidirala su se samo dvojica kandidata: kurra hafiz Aziz ef.
Alili, glavni imam zagrebaki i prof. dr. sc. Aziz ef. Hasanovi, pomonik
predsjednika Meihata za vjerska, prosvjetna, vjeronauna i kulturna
pitanja i ravnatelj Centra za certificiranje halal kvalitete.
Nakon 20-minutnog predstavljanja programa dvojice kandidata,
tajnom glasanju u Kongresnoj dvorani Hadi Salim abi pristupilo
je 157 lanova birakog tijela (94% od ukupnog broja). Nakon to je
Izborna komisija, na elu s Mirsadom Kugiem, predsjednikom Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj, u prisutnosti svih biraa prebrojala glasove, dobiveni su sljedei rezultati: Aziz Hasanovi 91 glas i
Aziz Alili 64 glasa. Dva glasaka listia bila su nevaea.

Rad, red i odgovornost u obvezama


Prof. dr. sc. Aziz Hasanovi, novoizabrani predsjednik Meihata
Islamske zajednice u Hrvatskoj i zagrebaki muftija, nakon izbora
za Preporodov Journal je dao sljedeu izjavu:
Mogu kazati da se misija i vizija Islamske zajednice u Hrvatskoj nee mijenjati. Islamska zajednica u Hrvatskoj ii e utabanim
stazama, spremna za sve vrste izazova vremena i prostora u kome
djeluje. Puno je projekata koje smo zajedno zapoeli, a koje treba dovriti. Mi smo, ovih 20 godina, gradili sustav koji uvijek treba
profilirati i dograivati. Sustav ne trpi improvizacije ve temeljit i
planski rad. Stil obnaanja ove dunosti logino je da se mijenja. To
ovisi o svakom pojedincu, pa i mojoj malenkosti koja treba unijeti
odreenu svjeinu u samom radu najveeg vjerskog i administrativnog organa Islamske zajednice u Hrvatskoj.
Moj program se bazira na kontinuitetu rada Islamske zajednice
u Hrvatskoj. Ve sam naznaio zapoete projekte koje treba dovriti. Obeao sam kontinuitet rada Zajednice i bio bih sretan kada bih
na kraju svoga mandata mogao zabiljeiti uspjehe moga prethodnika. Nikome nita nisam obeao osim rada, reda i odgovornosti u

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Izbori za predsjednika Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj


(u prvom redu: Aziz Alili, Aziz Hasanovi, evko Omerbai i
Mevludin Arslani)
obvezama, a u pravima pravinost, dosljednost, uzajamno potivanje i uvaavanje. Svima koji su profesionalno u Zajednici princip
nagraivanja je po rezultatima. Mora se nai model vrednovanja
svih koji iz ljubavi prema islamu rtvuju svoje vrijeme i rad za Zajednicu. Rije je o volonterima iji se rad mora vrednovati i prepoznati u Zajednici. Za to je uraen poseban Pravilnik o volonterskom
radu. Zalaem se za jaanje institucija koje je utemeljila Islamska
zajednica u Hrvatskoj. Jake institucije ine i samu Zajednicu jakom.
Kao prioritete istiem jaanje postojeih institucija Islamska gimnazija Dr. Ahmeda Smajlovia, Zaklada-Vakuf Islamske zajednice
u Hrvatskoj, Centar za certificiranje halal kvalitete, Dom za starije i
nemone u irokoj Rijeci i osnivanje drugih ustanova poput Visoke
kole ili Instituta, kao i jo jednog doma za starije i nemone osobe
u Zagrebu. Treba istai mnoge projekte koji su zapoeti, a koje treba
dovriti: zavretak radova na Islamskom centru Rijeka, poetak radova na izgradnji damije u Puli, posebnog objekta za vjerske potrebe i
stambeno zbrinjavanje imama u Umagu, poetak rada Islamskih centara u Sisku i Osijeku, dovretak radova u Varadinu i Gunji, izgradnja minareta u Bogovolji. Unutar slubi u Meihatu uvesti posebne
slube za rad sa mladima, enama, slubu za informiranje i odnose s
javnou. Zadrati dobre odnose s vjerskim zajednicama, kao i sa drutvenom zajednicom jedan je zadataka novog Meihata. Treba uiniti
dodatne napore u jaanju i homogeniziranju svih muslimanskih asocijacija u Hrvatskoj, bilo da su organizirane po politikom, manjinskom,
nacionalnom, kulturnom, sportskom ili bilo kom principu.
Islamska zajednica u Hrvatskoj, ulaskom u Europsku uniju, unosi novu svjeinu i model rjeenja muslimanskog pitanja u Europi. Isti
se model moe primijeniti na kranske manjine u islamskom svijetu.
Ugovor koji je potpisan 2002. godine izmeu Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i Vlade Republike Hrvatske zaista definira sva prava
muslimana od prava na odgoj i obrazovanje, vlastite medije, kole,
uilita, erijatska vjenanja, djeje vrtie, izgradnja vjerskih objekata, parcele za ukop, pravo na halal prehranu, pravo na blagdane, ali i
financijsku pomo koja je definirana Ugovorom. Tim Ugovorom Islamska zajednica je dobila javnu dimenziju i znatno olakala prakticiranje
islama onima koji to ele. Smatramo da moemo pomoi drugim zajednicama u definiranju svojih okvira naspram drutvene zajednice.

17

BONJACI U HRVATSKOJ

Biografija Aziza Hasanovia


Aziz Hasanovi je roen 15. listopada 1965. godine u Osmaama
kod Srebrenice, od oca Sadika i majke Begue, kao esto dijete u obitelji
Hasanovi. Osnovnu kolu zavrio u mjestu roenja, a zatim Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Zavrio je Fakultet islamskih nauka u
Sarajevu, Katoliki bogoslovni fakultet u Zagrebu i dvosemestralno
struno usavravanje na Meunarodnom Institutu za osposobljavanje
imama, hatiba i daija u Mekki (Saudijska Arabija). Posjeduje diplomu o
auditu za vjerske, karitativne i ekoloke organizacije, izdane od UNIS
instituta iz Sarajeva i TV-a iz Mnchena, koji su ovlateni za meunarodne standarde (ISO 9001:2000). Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 2007. godine magistrirao je islamske znanosti iz oblasti erijatskog
prava, na temu Rasprave o hutbi u kontekstu stupanje Bosne i Hercegovine u europski politiki i kulturni krug. Doktorirao je iz islamskih
znanosti 2009. godine na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, na temu Marketing u funkciji vjerskog menadmenta.
Od 1. svibnja 1984. godine poinje raditi kao imam muallim i hatib
u dematu Osatica kod Srebrenice, a istovremeno poinje izvanredno
studirati Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. U istom dematu ostaje
do 1992. s prekidom od godinu dana radi odsluenja vojnog roka (svibanj 1985. svibanj 1986.). Od 1992. do 1998. obnaa dunost imama
zagrebakog, a od 1. rujna 1998. do 1. rujna 2005. bio je glavni imam
zagrebaki. Prije izbora za predsjednika Meihata Islamske zajednice u
Hrvatskoj obnaao je mnoge dunosti: pomonik predsjednika Meihata za vjerska, prosvjetna, vjeronauna i kulturna pitanja; ravnatelj Centra za certificiranje halal kvalitete Islamske zajednice u Hrvatskoj (od
01.09.2010.); lan kolskog odbora Zagrebake medrese (od 2000.) i
Islamske gimnazije (od 2006.); koordinator za islamski vjeronauk i duobriniku skrb Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj; voditelj tima za
kvalitetu rada Islamske zajednice u Hrvatskoj sukladno normama ISO
9001-2000.; lan Komisije za implementaciju Ugovora o specifinim odnosima potpisan izmeu Vlade RH i Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj; lan Upravnog odbora i potpredsjednik Zaklade-Vakufa Islamske zajednice u Hrvatskoj; lan Komisije za Ustav i poslovnik Sabora
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (od 2007.); izvanredni predava na predmetu Islamska kultura i civilizacija na Hrvatskom vojnom
uilitu (od 2008.); izvanredni predava na predmetu Islam na Filozofskom fakultetu Drube Isusove (od 2008.) i izvanredni predava na
predmetu Islamska kultura i civilizacija na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija (od 2009.).
Osim toga, Aziz Hasanovi je sudjelovao u programiranju i poetku rada Zagrebake medrese Dr. Ahmed Smajlovi (1992.), te u
istoj predavao od osnivanja do kraja medresanskog programa 2010.
na predmetima Fikh, Imamet i Dava; od 1998.-2010. bio je voditelj
Strunog aktiva Zagrebake medrese; lan i izvrni tajnik VIII, IX, X, XI
i XII Meunarodnog simpozija u organizaciji Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i Medlisa Islamske zajednice u Zagrebu; lan
Sabora Islamske zajednice u BiH (od 2002.- 2006.); lan i potpredsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH (od 2006.-2010.) i lan
Uprave Agencije za halal kvalitetu koju je u Zagrebu utemeljio Rijaset Islamske zajednice u BiH (od 23.02.2006. do 2010. godine).
Aktivno je sudjelovao na meunarodnim konferencijama, strunim simpozijima i okruglim stolovima na razliite teme iz oblasti vjerskog, kulturnog, drutvenog, prosvjetnog i humanitarnog karaktera u
Amanu (Jordan), Teheranu (Iran), Mekki (Saudijska Arabija), Kairu
(Egipat), Istanbulu (Turska), Dohi (Katar), Kuala Lumpuru (Malezija),
Jakarti (Indonezija), Los Angelesu (SAD), Grazu i Beu (Austrija), Sofiji
(Bugarska), Lisabonu (Portugal), Pritini (Kosovo), Ohridu (Makedonija), Subotici (Srbija), Sarajevu i Zenici (BiH) i Zagrebu (Hrvatska).
Objavio je nekoliko knjiga: ozo Husejn, Fetve I i II, (1999.), Udbenik za esti razred osnovne kole (2001.), Metodologija erijatskog prava (2003.), Islamsko brano pravo (2003.), Program islamskog vjeronauka za osnovnu i srednju kolu (2004.), Hutba u vremenu (2009.) i Pojmovnik (2010.).
28. sijenja 2012. dobio je priznanje Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj za zalaganje u promicanju vjerskih sloboda i tolerancije.
Oenjen je i otac etvero djece (supruga Hajrija, keri Fatima,
Sabaheta i Merjem, sin Idriz). q

18

Oprotaj od muftije
Omerbaia
Izbori za predsjednika Meihata
Islamske zajednice u Hrvatskoj bili su
i oprotaj od muftije evke ef. Omerbaia, koji odlazi u mirovinu. Najdirljivije rijei povodom oprotaja od
evke ef. Omerbaia, koje su istovremeno i rijei dobrodolice Azizu
ef. Hasanoviu, napisao je Darko Pavii, novinar Veernjeg lista. Tekst
koji je pod naslovom Allahimanet,
dobri i veliki muftija evko! objavljen dva dana nakon izbora, 11. lipnja
2012. godine, prenosimo u cijelosti.

Allahimanet, dobri i veliki muftija evko!


Postoje ljudi kojima se drava i drutvo, zajednica u kojoj ive,
rade i djeluju, nikada ne mogu dovoljno oduiti. Moe ih se proglasiti i poasnim graanima, darivati plaketama i nagradama, ak i novcem i visokim poloajima, ali e njihov doprinos drutvu i zajednici
biti uvijek stostruko vei nego to im se drutvo moe revanirati.
Dakako, takvi su ljudi rijetki i u jednom se stoljeu mogu prebrojiti
na prste jedne ruke, no meu njima je svakako muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj evko ef. Omerbai, koji je prije dva dana otiao
u zasluenu mirovinu nakon to je 22 godine ne samo vodio i upravljao Islamskom zajednicom u Hrvatskoj, nego istodobno u ta dva
desetljea izgradio takve odnose, koji su odgojili i educirali hrvatsko
drutvo prema islamu (ba kao i islam prema njemu) da je postao
gotovo savren model za suivot islama u demokratskom drutvu
bilo koje drave svijeta.
Dobri i veliki muftija evko ovjek je, prije svega, duboke osobne
vjere. Sjeam se da sam ga jednom, kao mlad novinar, pitao to je s
muslimanom koji se ne dri vjerskih propisa i, primjerice, ne klanja
se pet puta dnevno. Mudri muftija utio je nekoliko minuta i kratko
odgovorio: Onda je njegova vjera na rubu ponora. E, pa vjera muftije evka nikada nije bila na rubu ponora. ak i za tekih dana besmislenog hrvatsko-bonjakog rata muftija nikad nije bio na rubu
ponora. Ni kada je bijelim svijetom harala poast islamofobije i radikaliziranog politikog islama, muftija evko sve je uvjeravao da to
nije islam i da to nisu muslimani, jer je islam jedna miroljubiva i susretljiva religija, nipoto nasilna i rigidna, kakvom je ele prikazati.
Budui da se nije dao uvui u dnevnopolitike zamke, svoju je
cijelu Islamsku zajednicu izgradio kao vrst bedem u eri nametnute
islamofobije, udarajui zapravo temelje onome to neki zovu euroislamom, odnosno prihvaanju islama u Europi onakvim kakav on
doista jest, a s druge strane, obvezom muslimana da prihvate norme europskih zemalja kao i svi graani, bez obzira na vjeru i podrijetlo. Nije onda ni udo da je Allah d. . muftiji evku poslao vie nego
adekvatnog nasljednika, dr. Aziza ef. Hasanovia, koji mu je posljednjih godina bio i desna i lijeva ruka.
Hasanovi je na batini koju ostavlja Omerbai izrastao u pravog islamskog lidera za hrvatsku i europsku budunost, kakav e i te
kako biti potreban u crno-bijelom svijetu, koji nametnutom normizacijom eli dijeliti ljude, a ne spajati ih i povezivati. Odnosno, upravo ono za to se ljudi poput Omerbaia i Hasanovia zalau cijelim
svojim biem. Stoga im obojici Hrvatska moe biti do neba zahvalna,
a muftiji evku poruiti: Allahimanet, dobri i veliki muftijo!, to ne
znai puko svakodnevno dovienja i zbogom, nego po tumaenju hatiba Safeta ef. Pozdera: Do naeg sljedeeg susreta ostavljam
te Allahu Uzvienom da te On uva i da se On brine o tvojoj sigurnosti! Ba kao to se muftija evko brinuo i za sve svoje vjernike i
graane ovoga drutva gradei kuu povjerenja i zajednitva. A novom muftiji Hasanoviu nazdraviti s Es-selamu alejkum Neka je
na tebe Allahov mir i spas! kako bi mogao suvereno nastaviti graditi ono to je njegov prethodnik u svome muftijstvu zapoeo. q

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ

Obraanje Aziza Hasanovia, novoizabranog predsjednika

Medijski istupi i estitka kardinala Bozania


Izbor prof. dr. Aziza ef. Hasanovia za novog predsjednika Meihata i zagrebakog muftiju izazvao je veliku medijsku panju. U
njima se istie da je Hasanovi posljednjih godina bio Omerbaiev
zamjenik i desna ruka, te se izraava oekivanje da e nastaviti s
politikom dijaloga i suradnje poput njegova prethodnika. Naglaava se da je novoizabrani predsjednik Meihata poznat u hrvatskoj
javnosti kao predava i otvoreni sugovornik o meureligijskim temama.
U nekoliko intervjua objavljenih u Hrvatskoj i BiH, prof. Hasanovi je naglasio kako namjerava nastaviti utabanim stazama svog
prethodnika: Misija i vizija Islamske zajednice u RH ne mijenjaju se.
Moj uvaeni prethodnik muftija evko ef. Omerbai podigao je visoke standarde u obnaanju te dunosti, a ja se, kao njegov uenik,
nadam da mogu nastaviti tamo gdje je on stao. Pred nama su novi
izazovi, pred nama je institucionalno jaanje zajednice, ali mnogi su
projekti ve zapoeli, tako da su u mojem sedmogodinjem mandatu
ve postavljeni mnogi dobri temelji za njihovo dovrenje.

Govorei o poloaju muslimana u Hrvatskoj, podsjetio je na


Ugovor o meusobnim odnosima izmeu Vlade RH i Islamske
zajednice u Hrvatskoj, koji je potpisan 2002. godine. Ugovor je,
prema Hasanoviu, rezultat kontinuiranog rada Islamske zajednice od 1916. godine, kada je islam priznat kao jedna od slubenih
religija u Hrvatskoj. Njime su regulirana sva otvorena pitanja muslimana u Hrvatskoj. Istaknuo je kako je hrvatski model rjeavanja
muslimanskog pitanja primjer za sve zemlje u Europi: Islam je u
Hrvatskoj sastavni dio javnog ivota. Imamo vlastite medijske nastupe, islamski vjeronauk odrava se u 128 osnovnih i 62 srednje
kole. erijatsko vjenanje ima u Hrvatskoj isti pravni uinak kao
i graansko vjenanje. Musliman koji je zaposlen u Hrvatskoj koristi Bajram kao slobodan dan. Musliman koji petkom eli obaviti
molitvu moe u vojsci ili bilo kojoj javnoj slubi dobiti doputenje
da sat-dva ode do najblieg molitvenog prostora.Mi u Hrvatskoj
imamo ukupno 23 molitvena prostora, ukljuujui i dvije damije
u Zagrebu i u Gunji. Islam je u Hrvatskoj domai, islam je ovdje
svakodnevica, nije nikakva nepoznanica. Jedna je od naih zadaa
da islam predstavimo onakvim kakav on uistinu jest, da se islam
ne doivljava kroz nekakve radikalizme, terorizme i bilo koje izme. Punina i svjetlo islama jest u tome da je to vjera ljubavi, tolerancije, suivota i dijaloga. Moralni sustav svih nebeskih religija
u potpunosti je isti. Hvala Bogu, u Hrvatskoj nemamo incidenata
poput, recimo, onih peticija i referenduma u vicarskoj i molim
Boga da ih ne bude.
Kardinal Josip Bozani, zagrebaki nadbiskup i metropolit,
uputio je estitku novoizabranom muftiji i predsjedniku Meihata
Islamske zajednice u Hrvatskoj Azizu ef. Hasanoviu uz elju za jaanjem odgovornosti i solidarnosti u hrvatskom drutvu. Saznavi
da ste 9. lipnja 2012. godine izabrani za muftiju i predsjednika Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, srdano Vam estitam naizboru,te molim Svevinjeg i Svemogueg Boga da Vam pomogne u
vrenju odgovorne slube na dobrobit povjerenih Vam muslimanskih vjernika. Neka se po suradnji meu religijama i po osobnom
svjedoenju vjernika jaa odgovornost i solidarnost u hrvatskom
drutvu, stoji u estitci kardinala Bozania. q
Ismet ISAKOVI

Hasanovi i Srebrenica
Prof. dr. Aziz ef. Hasanovi je nakon izbora dao intervju sarajevskom Dnevnom avazu, koji je objavljen 11. lipnja 2012., u kojem je
najavio da e prijaviti prebivalite u Srebrenici, zajedno s lanovima
svoje porodice, s namjerom da svi tamo glasaju na opinskim izborima
7. oktobra/listopada 2012. Naime, Islamska zajednica u BiH pozvala je
sve prijeratne stanovnike Srebrenice bonjake nacionalnosti da se prijave kako bi tamo mogli glasati na ovogodinjim lokalnim izborima i time sprijeiti mogunost da vlast u srebrenikoj opini preuzmu stranke
sa srpskim predznakom. Prema ovom gradu uinjena su dva zloina.
Prvi je genocid, a drugi je legalizacija genocida, kada je Srebrenica pripala Republici Srpskoj. Zato je moja, a i svaija dunost i pravo da glasamo u ovom gradu.Imam dvojno dravljanstvo, glasao sam na prolim
izborima, a ako Bog da, i na ovim u, rekao je Hasanovi za Dnevni
avaz.
U intervjuu splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, koji je objavljen 16. lipnja 2012., Hasanovi se osvrnuo na izjavu srpskog predsjednika Tomislava Nikolia vezanu uz genocid u Srebrenici. Na pitanje novinara kako ste doivjeli izjavu srbijanskog predsjednika Nikolia da se u Srebrenici nije dogodio genocid i kako komentirate neodlazak Ive Josipovia
na njegovu inauguraciju, prof. dr. Aziz ef. Hasanovi je odgovorio:

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Kada takve izjave dou s vrha, ponovno uzburkaju strasti i ne doputaju da zacijele rane koje su jo otvorene. Kao Srebrenianin mogu kazati
da takve izjave stvari vraaju na sam poetak, stvaraju novo ozraje nepovjerenja. Mi pozivamo na pratanje jer nas Bog tome ui, ali pitamo
se kako emo pratati kad netko tko je poinio zloin nee priznati taj
zloin. Meunarodni sud u Haagu je na temelju injenica utvrdio da je
u Srebrenici poinjen genocid, a novoizabrani predsjednik Srbije sada
to negira. Neodlazak europskih i veine regionalnih lidera na njegovu
inauguraciju jasna je poruka Srbiji: Ako elite biti sami, onda izvolite.
Ako, pak, elite sjediti za istim stolom gdje se ravnopravno raspravlja,
onda se ne moete tako ponaati. Pozdravljam postupak predsjednika
Josipovia, koji je odmah osudio poruke i izjave predsjednika Srbije Nikolia i odluio da mu nije mjesto na njegovoj inauguraciji. Podravam
ga i kao Srebrenianin i kao ovjek koji se zalae za odrivi povratak, za
normalan ivot i stabilnost ove regije. Moja je obitelj ostala bez svojih
mukih lanova u Prvom, Drugom svjetskom ratu, pa i u ovom ratu.
Nitko u mojoj obitelji nije pamtio svoga djeda, pa tako ni moja djeca
nisu upoznala svoga djeda. U svim tim ratovima sustavno se unitavalo.
Kako danas graditi povjerenje kada vam netko poput Nikolia doe s
takvom izjavom o Srebrenici!? q

19

BONJACI U HRVATSKOJ

Sveano otvorenje spomen parka i spomen obiljeja Bonjacima braniteljima sudionicima


Domovinskog rata RH

Vjena zahvalnost
Spomen park i spomen obiljeje Bonjacima braniteljima poginulim u obrani Hrvatske od 1991.1995. godine, koji se nalaze u
neposrednoj blizini Islamskog centra u Zagrebu, sveano su otvoreni 21. lipnja 2012. godine. Autorsko djelo zagrebakog arhitekte
Mesuda Buimkia predstavljeno je javnosti samo devet i pol mjeseci nakon sveanog poetka graevinskih radova (6. rujna 2011.).
Memorijalnoj sveanosti prisustvovalo je nekoliko tisua ljudi,
meu kojima su bili brojni uglednici, aktivni i umirovljeni vojnici
i zapovjednici, saborski zastupnici, predstavnici Vlade RH i grada
Zagreba, vjerski dunosnici Islamske zajednice u Hrvatskoj i BiH,
veleposlanici BiH, Irana i Turske, predstavnici i lanovi braniteljskih
i bonjakih udruga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Spomen park i spomen obiljeje podignuti su u znak zahvalnosti i sjeanja na 25.000 Bonjaka branitelja sudionika Domovinskog
rata, od kojih je oko 1.100 poginulo u obrani Hrvatske. Imena poginulih Bonjaka uklesana su abecednim redom na 28 tamnosivih
mramornih ploa. Postavljene su u sklopu malenog amfiteatra u
ijem je sreditu spomenik, koji po obliku podsjea na srednjovjekovne bosanske steke. Popis tuge, ali i ponosa popis branitelja
Bonjaka koji su dali svoje ivote za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku
nije konaan. Upisana su imena 989 identificiranih ehida. Vie
od 100 poginulih branitelja jo nisu identificirani, a kad budu bili
utvreni njihovi identiteti, imena e im biti uklesana na dvije mramorne ploe koje su ostavljene prazne.
Nositelj ovog znaajnog projekta je Udruga Bonjaka branitelja
Domovinskog rata Hrvatske (UBBDRH). Na elu Odbora za gradnju
bio je evko ef. Omerbai, bivi dugogodinji zagrebaki muftija i
predsjednik Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Veliki doprinos
izgradnji memorijalnog kompleksa ispred zagrebakog Islamskog centra, jednog od najveih spomenika podignutih Bonjacima uope, dali
su Gradska uprava Zagreba, na elu s gradonaelnikom Milanom Bandiem, Ministarstvo branitelja i meugeneracijske suradnje Vlade RH,
posebice Jadranka Kosor, te Islamska zajednica u Hrvatskoj.

Sjeanje na najbolje i najhrabrije meu nama


Sveanost otvaranja memorijalnog kompleksa poginulim braniteljima Bonjacima bila je prepuna poruka zajednitva i prijateljstva
hrvatskog i bonjakog naroda, ponosa i sjeanja na ratne dane, izraza vjene zahvalnosti na hrabrosti i rtvama. Meu brojnim uzvanicima najveu panju su privukli general-pukovnik Marijan Marekovi
i general Atif Dudakovi i sjeanje na njihov povijesni susret u kolovozu 1995. godine, na granici dvaju drava, tokom oslobodilake
vojno-redarstvene akcije Oluja. Oni su zajedniki otvorili spomen
park i spomen obiljeje Bonjacima braniteljima, simbolino skinuvi
zeleni pokriva sa kamenog spomenika u obliku steka. Prije zavrnog ina sveanosti brojne delegacije postavile su vijence i cvijee,
intonirane su himne dvaju drava, te uenjem El-Fatihe ili minutom
utnje odana duna poast poginulim braniteljima Bonjacima. Nakon toga uslijedili su prigodni govori uzvanika.
Hamdija Mali, predsjednik Udruge Bonjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske, rekao je da je ponosan to su Hrvatska i Za-

20

Poasni vod Hrvatske vojske pored spomen obiljeja


Bonjacima braniteljima
greb pokazali najvii mogui stupanj razumijevanja te se na ovakav
nain odluili da odaju poast i zahvalnost ljudima koji nisu alili vlastiti ivot da bi Hrvatskoj i Zagrebu bilo bolje. Borili smo se i izborili
za Hrvatsku u kojoj e sve teologije i svi njeni graani, bez obzira
kojoj pripadaju, moi nesmetano upranjavati vjerske i konzumirati sve dostignute slobode civilizacije. To je postignuto, Hrvatska je
takva. To potvruje poseban status manjina i vjerskih zajednica i
ugovori zakljueni sa dravom o tome, a zaslueno mjesto pripada
i Islamskoj, naglasio je predsjednik UBBDRH. Podsjetio je na meusobnu suradnju bonjakog i hrvatskog naroda tokom ratnih 90-ih
godina. 1991. godine Bonjaci Cazinske krajine prihvatili su protjerao hrvatsko stanovnitvo sa podruja Slunja, Rakovice, Cetingrada
i drugih pograninih mjesta. Od 1992. godine Hrvati su primili nekoliko stotina tisua izbjeglica i prognanika iz BiH, u tekoj i slojevitoj
situaciji, kada je veliki dio Hrvatske bio okupiran. Bonjaci branitelji
dali su veliki doprinos u obrani i stvaranju nezavisne i samostalne
Hrvatske. Ponosni smo to smo sudionici pokreta i preokreta koji su
izrazili stoljetnu volju i elju jedne civilizacije i jednog naroda da bude
svoj na svome i da ima svoju dravu i da vlada sam sa sobom. Sam
projekt spomen obiljeja i spomen parka, istiem kao najznaajniji
povijesni in, kojim se potvruje sudjelovanje generacija Bonjaka
u dogaajima i aktivnostima koje su omoguile samostalnu Republiku Hrvatsku. To istiem i kao zahvalu Hrvatske i njenih graana
tom doprinosu. Ponosimo se posebno time to smo pripadali i to
smo bili i ostajemo pripadnici vojne, pobjedonosne, oslobodilake i
pobjednike Hrvatske vojske. Pripadali smo i pripadamo vojsci koja
je za etiri dana, noena motivom slobode u naletu i snagom olujnog
uragana pomela sve ono to su vojne i paravojne sile napadaa etiri
godine osvajale, utvrivale i prznile, rekao je Mali.
Prof. dr. Aziz ef. Hasanovi, zagrebaki muftija i predsjednik
Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, istaknuo je da su Bonjaci branitelji svoje rtve utkali u temelje samostalne, nezavisne i
demokratske Hrvatske. Inspirirani svojom vjerom, upravo sa ovoga mjesta gdje se nalazimo, osjetili su ugroenost svoje domovine,
bez dvojbe ukljuili se u redove branitelja i na taj nain pokazali

PREPORODOV JOURNAL 141/142

BONJACI U HRVATSKOJ
da je domoljublje dio vjere. U toj injenici osjeam ast i ponos
da u redovima Islamske zajednice odgajamo sinove, koji su ponos
ne samo Islamske zajednice ve i cijelog drutva Naa je obveza ustrajavati na svim idealima poradi kojih su ovi ivoti poloeni.
Ideali su neovisna i demokratska Republika Hrvatska po mjeri svih
njezinih graana, bez obzira na vjeru, podrijetlo, boju, spol i bilo
koju pripadnost. Samo takav pristup opravdava njihove rtve, rekao je Hasanovi.
General Atif Dudakovi, ratni komandant Petog korpusa Armije RBiH, rekao je da e spomenik poginulim Bonjacima mnogim
dotai i promijeniti svijest, posebno onima koji imaju predrasude,
kao i ojaati i ohrabriti duh povjerenja u zajedniko bolje sutra.
Naglasio je da ovim inom graani RH uvaju svoje temeljne vrijednosti, a to su branitelji i odnos prema njima. Istaknuo je da je
Islamski centar u Zagrebu bio kultno mjesto okupljanja i djelovanja
Bonjaka u ratnom periodu, koje su obiljeili znameniti ljudi. To
je bila adresa za pomo, ali i uputu za obranu BiH i Hrvatske. Povezanost u zajednikoj borbi, vrlo esto za goli bioloki opstanak,
objanjenje je bliskosti i jedinstva borbe Hrvata i Bonjaka, kao i
uee Bonjaka u borbi za slobodu Republike Hrvatske. Obiljeavanje sjeanja ba na ovom mjestu vjerujem da e buditi nadu za
ljepu i sigurniju budunost, da e zasjeniti neka tuna sjeanja bez
negativnih teina, rekao je general Dudakovi.
Jelena Pavii Vukievi, zamjenica zagrebakog gradonaelnika, rekla je da se grad Zagreb ponosi svojom bonjakom zajednicom, te zato na razne naine, organizacijski i financijski, podupire
bonjake kulturne i drutvene programe. Jednako tako grad Zagreb i Republika Hrvatska zahvalni su desetcima tisua Bonjaka
koji su u Domovinskom ratu branili nau slobodu, nae zajedniko
ljudsko i nacionalno dostojanstvo. Uvijek emo dolino obiljeavati
uspomenu na 1.100 Bonjaka koji su u obrani Republike Hrvatske
poloili i svoje ivote, rekla je Pavii Vukievi.
Davor Bernardi, predsjednik Skuptine grada Zagreba, rekao
je da nas sve skupa spajaju srca 1.100 junaka, koji su svoje ivote
ugradili u nau slobodu i domovinu. ovjek ne bira mjesto gdje
se rodi, ovjek ne bira nacionalnost, ovjek ne bira svoje vjersko
opredjeljenje pri roenju, ali ono to uvijek bira bira slobodu, mir
i ivot za svoju obitelj, i bira da se suprotstavi svakom onom tko
slobodu i mir pokua ugroziti. I to je ona poruka i ono ega se danas
sjeamo, kada svjedoimo obiljeavanju prijateljstva bonjakog i
hrvatskog naroda, svih onih junaka koji su dali najvrednije to imaju, svoje ivote, da bi danas mi ivjeli u slobodi. Od srca im na tome
zahvaljujemo, uz poruku da vas domovina Hrvatska, a i glavni grad
Zagreb nikada nee zaboraviti, rekao je Bernardi.
Jadranka Kosor, saborska zastupnica, biva ministrica branitelja
i predsjednica Vlade RH, rekla je da se s velikom ljubavlju i potovanjem sjea i klanja braniteljima Bonjacima. Bila mi je ast i neizmjerno zadovoljstvo to sam kao ministrica hrvatskih branitelja,
u susretu sa Udrugom branitelja Bonjaka, mogla zajedno sa svojim suradnicima otvoriti vrata ovom projektu. Otvoriti vrata ovom
velianstvenom projektu koji je sjeanje na branitelje, sjeanje na
najbolje i najhrabrije meu nama. I ovo je poklon ljubavi, vjeno
sjeanje na ljubav, na meusobno potovanje i uvaavanje Mi
ovdje danas sveano priseemo da nikad neemo prestati graditi
mostove, da nikada neemo prestati njegovati ljubav i potovanje,
nikada zaboraviti zahvalnost prema onima koji su tu zahvalnost u
ime svih nas zasluili. Nemojmo se nikada umoriti u ljubavi, rekla
je Kosor.
Brigadni general Frano Tomii, izaslanik ministra obrane RH i
naelnika Glavnog stoera Oruanih snaga RH, rekao je da je sve-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

El-Fatiha za poginule branitelje Bonjake (veterani-specijalci


predvoeni ratnim zapovjednikom Fahrom Jaareviem)
anost spomen na zajedniku rtvu, vjeru i nadu, ali iznad svega
spomen na ovjeka, potenje i zajednitvo. rtva je to koju Hrvatska potuje i koju Hrvatska nikada nee zaboraviti. Temeljem tim
vrijednosti nuno je uvijek iznova narataje upoznavati sa dogaajima iz prolosti u ime izgradnje ljepe i zajednike budunosti na
temelju univerzalnih vrijednosti koje obogauju raznolikosti koje
sa sobom nose razliiti narodi kulture i bogatstva njihovih sposobnosti. Na taj nain zajednikim snagama izgraujemo domovinu
tolerancije, moralnih vrijednosti, portvovnosti, te sigurnije i ljepe budunosti svih graana... Neka nas rtva i spomen na junake
u ast kojih je podignut ovaj spomenik, kao i rtva svih hrvatskih
branitelja koji su svoje ivote, snove i zdravlje ugradili u slobodu
i samostalnost Republike Hrvatske, inspirira da u svojim radnim i
ivotnim sredinama dajemo jo vei doprinos razvoju i izgradnji Lijepe nae, rekao je general Tomii.
General-pukovnik Marijan Marekovi, izaslanik predsjednika
RH i vrhovnog zapovjednika Oruanih snaga RH Ive Josipovia, zahvalio se Bonjacima na sveobuhvatnom doprinosu o obrani i oslobaanju Hrvatske, naglasivi da spomen park i spomen obiljeje
ukazuju na posebnost u odnosima izmeu Hrvatske i BiH, dvaju susjednih zemalja koje su bile izloene istom agresoru. Meusobna
vojna suradnja uspjeno je zavrila Olujom, krunom svih hrvatskih vojnih operacija, i spajanjem dviju vojski na granici. Obiljeavanje uspomena vezanih za Domovinski rat izuzetno su vano,
kako radi nas samih sudionika iz tih vremena kada se doslovce krvlju i znojem pisala poezija Lijepe nae, tako i radi nae djece koja
trebaju biti ponosna na nae oeve i na ono to su oni radili radi
mira u kojem ive... Nije na odmet svako malo posjetiti svakog od
nas, ali i ire okruje, da smo sami oslobodili svoju domovinu, da
samo mi koji ivimo u njoj moemo odluivati o njenoj sudbini,
rekao je general Marekovi.
Posebna priznanja i pokloni urueni su zaslunima za realizaciju
projekta izgradnje memorijalnog kompleksa braniteljima Bonjacima: saborskoj zastupnici Jadranki Kosor, zagrebakom gradonaelniku Milanu Bandiu, umirovljenom brigadiru Miodragu Demi,
umirovljenom muftiji evki ef. Omerbaiu, izvoau radova tvrtki
Tigra d.o.o., nadzornom inenjeru Krunoslavu udini, te arhitekti
i glavnom projektantu Mesudu Buimkiu. Program je na dostojanstven nain i biranim rijeima, s velikim uvaavanjem poginulih
branitelja Bonjaka, vodio Sinia Vidovi Cezar, novinar sisakog
Radio Quirinusa. q
Ismet ISAKOVI

21

BONJACI U HRVATSKOJ

Dani sjeanja na Srebrenicu (Sisak, 29. lipnja 2012.)

Krik Srebrenice
U organizaciji Vijea bonjake nacionalne manjine grada Siska
i uz potporu svih bonjakih asocijacija grada Siska i Sisako-moslavake upanije, 29. lipnja 2012. godine u Domu kulture Kristalna
kocka vedrine u Sisku, odrana je manifestacija pod nazivom Dani sjeanja na Srebrenicu. U okviru obiljeavanja sjeanja na rtve
srebrenikog genocida na prigodnoj tribini gostovali su Nedim Durakovi, ef case managera Podrinje identifikacijskog centra i Edin
Jaaragi, ef Identifikacijskog centra ICPM-a (Meunarodnog komiteta za nestale osobe).
Nedim Durakovi je rekao da je Podrinje identifikacijski projekt
osnovan 1999. godine na inicijativu Meunarodne komisije za nestale osobe (ICMP). Od 1. srpnja 2010. godine, na osnovu sporazuma
ICMP-a i opine Tuzla, preao je u nadlenog Komemorativnog centra Tuzla. Na elu Forenzikog sektora nalaze se patolog sudske medicine, antropolozi, kriminalisti i pomonici u mrtvanici. Tu je i Sektor za kontakte s porodicama, gdje se nalaze case manageri, koji su
u direktnom kontaktu s porodicama nestalih. Problem prvotnih
analiza u vremenu kada nije bilo laboratorija bio je u tome to smo,
s jedne strane, imali hiljade posmrtnih ostataka, a s druge strane,
hiljade nestalih sa njihovim porodicama. U periodu od 1996. do
2001. obradili smo samo oko 150 identifikacija. Tada smo uzorke slali u Ameriku i Poljsku i ekali rezultate preko godinu dana. Od osnivanja i formiranja prostorija za posmrtne ostatke 2000. godine, kroz
nju je prolo 17.000 vrea sa posmrtnim ostatcima. Do sada je od
nas otilo oko 5.000 posmrtnih ostataka, trenutno imamo oko 2.000
aktivnih sluajeva, od ega je 500 ve spremno za ukop u Potoarima, rekao je Durakovi. Osim navedenog, postoji oko 700 sluajeva
koji su spremni na reekshumaciju, to znai da su nakon pokopa pronaeni jo neki dijelovi tijela. Tada se obavjetavaju porodice, otvara
se mezar (grobnica) i dodaju pronaeni ostatci tijela. Durakovi je
naglasio da je nekompletnost podataka najee rezultat pronalazaka ostataka u sekundarnim masovnim grobnicama i na povrini zemlje. Drugi identifikacijski problemi su braa bez vlastite djece, nepouzdanost Ante mortem iskaza svjedoka (informacije u vidu intervjua koji sadri preko 300 pitanja o nestaloj osobi), nedostatak zvaninih Ante mortem podataka (medicinski zapisi / zubni kartoni),
migracije porodica, veliki broj rtava, relativno veliko geografsko
podruje. Preko 99% nestalih su mukarci, pri emu je manje od 5%
pronaenih tijela bilo s identifikacijskim dokumentima. Dosijei se
otvaraju na nekoliko naina: putem pronaenih dokumenata, izjava
svjedoka, specifinih karakteristika (amputacije, zlatni zubi, tkiva),
knjige fotografija (fotografije odjee i osobnih stvari). Za svaku nestalu osobu formira se dosije. U toku procesa identifikacije ostavljamo uvijek porodici na izbor eli li uestvovati u procesu identifikacije, te nakon postupka identifikacije to eli raditi sa posmrtnim
ostatcima, rekao je Nedim Durakovi.
Edin Jaaragi je naglasio, kada je Srebrenica u pitanju, da su veliki problem grobnice sekundarnog tipa. Naime, nakon masovnih
egzekucija sredinom srpnja 1995. ubijene osobe su zakopane u primarnu lokaciju (masovnu grobnicu), da bi njihovi posmrtni ostaci
nakon mjesec ili dva dana bili premjeteni na druge lokacije. Koritenjem teke mehanizacije dolazi do oteenja i razdvajanja skeletnih ostataka, tako da se posmrtni ostatci jedne osobe nalaze na vie

22

Edin Jaaragi i Nedim Durakovi


razliitih lokacija. Jednu osobu smo pronali u etiri odvojene sekundarne grobnice, a sve etiri sekundarne grobnice su bile vezane za 11
posmrtnih vrea, rekao je Jaaragi. Naglasio je da je Sektor za kontakte s porodicama obavio intervjue s 90.000 lanova porodica. Od
njih smo uzeli uzorke krvi, izolovali smo DNK profile i ti DNK profili se
nalaze u naoj bazi koje koristimo u svakodnevnom poreenju. Nakon prikupljanja krvnih uzoraka, svi podaci e biti uneseni u bazu.
Uzimaju se fiziki opis, ljekarski i dentalni podaci, podaci o nestanku
i podaci o ostalim srodnicima koji su takoer nestali. Svi podaci se
zatiuju bar kodovima, rekao je Edin Jaaragi.
U okviru manifestacije Dani sjeanja na Srebrenicu, osim navedene tribine, prisutni posjetitelji mogli su pogledati dokumentarni
film i izlobu fotografija pod nazivom Krik Srebrenice, gdje su prikazani potresni dokumenti o dogaanjima u Srebrenici i Potoarima
11. srpnja 1995. godine i stradanju bonjakog naroda, nakon to su
enklavu Srebrenica Zatienu zonu UN-a okupirale srpske vojne snage pod zapovjednitvom generala Ratka Mladia. q
Ismet ISAKOVI
ICMP (Meunarodna komisija za nestale osobe) je osnovana na
inicijativu amerikog predsjednika Billa Clintona 1996. godine na samitu G-7 u Lyonu, Francuska. Uloga joj je da pomae vladi BiH i lanovima porodica nestalih osoba u procesu pronalaska, odnosno lokacije, ekshumacije i identifikacije nestalih osoba. Struktura ICMP-a
je podijeljena u tri dijela: prvi dio koji radi s Vladama u regiji, drugi
dio radi s porodicama (Odjel graanskih inicijativa), a trei dio je
Forenziki odjel koji pokriva antropologiju, DNK analize i patologiju.
ICMP trenutno ima sjedite u Sarajevu.
Od studenog 2001. godine ICMP je uveo koritenje DNK analize
uzorka kao prvi korak u identificiranju velikog broja osoba nestalih u
oruanim sukobima. Razvio je bazu podataka od 89.086 srodnika od
29.109 nestalih osoba, s vie od 36.000 kotanih uzoraka uzetih iz
posmrtnih ostataka ekshumiranih tajnih grobnica u zemljama bive
Jugoslavije. Na osnovu podudaranja DNK iz krvi i kostiju uzoraka,
ICMP je uspio identificirati 16.289 ljudi koji su nestale u sukobima i
iji su posmrtni ostaci pronaeni u skrivenim grobnicama. q

PREPORODOV JOURNAL 141/142

hrvatska

Izbori u dvije najvee hrvatske stranke

Pobjeda Karamarka
Izbori u HDZ-u i SDP- odrani u svibnju i lipnju 2012. potvrdili su
stanje unutar tih dviju stranaka. Dok je Zoran Milanovi na krilima
izborne pobjede potvrdio da je neprikosnoven u SDP-u, pobjeda
Tomislava Karamarka na 15. Opem saboru HDZ-a u utrci za predsjednika HDZ-a pokazala je ono u to su mnogi vjerovali uminkani europeizam preko noi je sapran. Karamarko je pobijedio koketirajui, pa ak i otvoreno zagovarajui nacionalizam tipian za HDZ
90-tih godina prolog stoljea, a tu je sliku upotpunio i plasman
istaknutog desniara Milana Kujundia u drugi krug.

Kujundiu najjai pljesak


Izbori su odrani 20. svibnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog u Zagrebu na kojima je sudjelovalo 2.143 delegata, a Karamarko je ovom pobjedom postao etvrti predsjednik nakon Franje
Tumana, Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Zahvaljujem svim protukandidatima koji su pomogli demokratizaciji izborne prakse u naoj
stranci. Nitko ne smije biti viak u stranci i zbog toga u zaboraviti
sve ono to mi se desilo u kampanji, ali u i predloiti da za sljedee
izbore donesemo izborni kodeks jer ono to sam doivio u kampanji
posljednjih tjedana je ispod svake razine, kazao je Karamarko u pet
ujutro te je istaknuo da mu je osnovni cilj pobjeda HDZ-a najprije na
lokalnim, a onda i na parlamentarnim izborima te demokratizacija
stranke. Kree novo doba HDZ-a, rekao je Karamarko, a koaliciji na
vlasti poruio da je vrijeme eksperimentiranja s Hrvatskom prolo.
Za predsjednika su se, osim Karamarka i Kujundia, kandidirali jo i Jadranka Kosor, Darko Milinovi i Domagoj Ivan Miloevi.
Osim Kujundia, koji je pomalo neoekivano otiao u drugi krug, u
utrci za zamjenika potpredsjednika pobijedio je Karamarkov kandidat Drago Prgomet, to je takoer bilo iznenaenje.
Kako se i oekivalo, poelo je dosta burno poto je u samoj kampanji bilo dosta udaraca ispod stola. Karamarko je rekao da je HDZ
izgubio izbore i povjerenje naroda, a lanovi HDZ-a samopouzdanje.
HDZ i Hrvatska su danas zaputeni i stoga je nuan zaokret u stranci.
Potrebna nam je nova hrvatska neovisnost utemeljena na modernom domoljublju, rekao je Karamarko i jo upozorio da Hrvatskom
ne smiju upravljati nesposobni i oni koji je nikada nisu eljeli.
Kujundi je svoje predstavljanje zainio rijeima da e HDZovci ovim izborima vratiti predsjednika Tuamana, zauvijek rei
zbogom kadrovima UDBA-e i djelima Stjepana Mesia i Ive Sanadera. Ovo je najvie odjeknulo u dvorani gdje ga je vie od 2.000
izaslanika euforino pozdravilo, a nita manji pljesak i skandiranje
nije bilo nakon to je obeao da Hrvatska vie nikada nee imati
predsjednika bezbonika, mislei na Ivu Josipovia koji se izjanjava kao agnostik. Uz to Kujundi je ustvrdio da je bitka za HDZ bitka
za Hrvatsku jer je stranka pretrpjela veliki poraz na izborima, a uz
to je, zbog pojedinaca, i na optuenikoj klupi. Stranka je na stupu
srama, a gdje su lopovi iz HNS-a, IDS-a i SDP-a. Oni su sveci, a mi i
naa djeca su lopovi, grmio je.
Dotadanja predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor pohvalila se da
ju je u istoj dvorani, na stranakom Saboru 1995. godine, Tuman
predloio za potpredsjednicu, a ona je pristala asno i poteno
sluiti stranci i Hrvatskoj. Birajmo one koji nikada nisu sudjelo-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Drago Prgomet i Tomislav Karamarko


vali u zatiranju Tumanovih vrijednosti, koji mogu jasno rei to su
radili za vrijeme Domovinskog rata i to su radili za generale i branitelje. Jesu li im pomogli? Ja jesam. Pozdravljam i ovom prilikom
generale Gotovinu i Markaa koji e opet biti s nama, govorila je
Kosor. Svoje stranake kolege upozorila je da ne biraju one koji e
HDZ gurnuti na marginu radikalnog desnog spektra. Replicirala i
Karamarku istiui kako nije istina da su lanovi izgubili samopouzdanje, a da su HDZ i Hrvatska zaputen". Idue godine ulazimo u
EU, zar to nije fantastino postignue?, zapitala se Kosor.
Iako su se pozivali na HDZ-ovu slavnu prolost i utemeljitelja Franju
Tummana, o budunosti su najvie nastojali govoriti Darko Milinovi
i Domagoj Ivana Miloevi. Njihova izlaganja mlako su primljena meu
izaslanicima. Posebno je teko bilo Milinoviu koji je na red doao nakon zapaljivog Kujundia, a dobar dio govora posvetio je modernom
domoljublju i obeanju da e Hrvatska postati gospodarski i politiki
lider u regiji. Govorio je Milinovi i o postmodernom drutvu i izazovima koje ono donosi za brak, obitelj i vjeru, ali izaslanicima to nije bila
omiljena tema, pa su i njihove reakcije bile mlake. Jednako tako su doekali i Miloeviev govor. On je pak govorio najkrae. Od 14 minuta
koliko su kandidati dobili za svoje predstavljanje, Miloevi je potroio
tek neto vie od osam minuta. elimo HDZ-ovcima vratiti ponos i
pobjedniki duh. Svi, pa i ja, spominjemo Franju Tumana, ali je li to
dosta, samo ga spominjati? Treba pokuati razmiljati kao on, imati
unaprijed viziju. Ne moemo birati novog Tumana jer je on jedan i
neponovljiv, ali trebamo birati one koji e ouvati nova radna mjesta,
pokuao je na temu socijale dobiti glasove Domagoj Miloevi.

Pad Jadranke Kosor i Vladimira eksa


U neto manje od pola sata Kosor, kao jo uvijek aktualna predsjednica, izvijestila je izaslanike Opeg sabora o onom to se dogaalo sa strankom od srpnja 2009., kada je ona postala predsjednica
te to je u dvije i pol godine radila Vlada koju je ona vodila nakon to
je Ivo Sanader odstupio s mjesta premijera. Tijekom govora Kosor se
zapravo alila na prepreke koje su joj u elji da pokrene gospodarstvo i zavri pregovore postavljali as Sanader, a as oporba na elu
sa Zoranom Milanoviem. Tako je za prvih pola godine svoje vladavi-

23

hrvatska
ne u HDZ-ovoj vladi kazala kako je to bilo razdoblje u kojem je morala i stranka i Vlada izdrati dva velika udarca odlazak predsjednika
i njegov pokuaj povratka. Poalila se kako je to bilo vrijeme kad se
u HDZ-u pokuao stvoriti paralelni sustav vladanja, a nju je osobno
Sanader optuio za veleizdaju. Potekoe joj je stvarao i sadanji premijer jer nikako nije htio pristati na razgovore o izmjenama Ustava,
iako je to bilo nuno za zavretak pregovora s Europskom unijom.
Nebrojeno puta sam ga zvala na kavu, to se zvalo 'popit kavu', a
trebalo je zapravo razgovarati o izmjenama Ustava. No, Milanovia
je najvie zanimalo kako ukinuti pravo glasa Hrvatima iz BiH da ne
sudjeluju na parlamentarnim izborima. Ali mi smo ipak uspjeli izboriti kvotu od tri mandata za Hrvate iz dijaspore, ustvrdila je Kosor.
Kazala je i da je Vlada, koju je vodila, provela program gospodarskog
oporavka te da je Hrvatska na kraju prole godine zabiljeila minimalan rast. Zanimljivo je da je DZS nekoliko dana prije toga objavio da je
hrvatski BDP 2011. bio na nuli, odnosno da nije rastao.
HDZ nikako nije mogao dobiti izbore, rekla je Kosor, jer je iao
po trei mandat i to kao vlada koja je vodila dravu u krizi, a takve
vlade bez obzira na uspjenost gube izbore. Uz to je HDZ na leima
imao i breme korupcijskih afera, a Kosor se poalila i da njihovi partneri nisu eljeli ii u predizborne koalicije koje bi dovele do boljeg
rezultata. A mi smo cijelo vrijeme inili sve da sauvamo koalicijsku vladu, sjetite se samo to smo sve morali izdrati, sjetite se Facebook prosvjeda. Na nau stranku bacali su ciglu, boju, kamenje,
dolazili pred kue naih lanova, uvijek pet-est zamaskiranih ljudi,
svi znamo da su ti prosvjedi bili politiki inicirani, rekla je Jadranka
Kosor i za svoje izlaganje zaradila prilino mlaki pljesak, a ni u jednom trenutku njen govor nije bio prekinut pljeskom. Zanimljivo je
da u svom izlaganju Kosor nije ni spomenula da se stranka nala na
optuenikoj klupi kao ni da je stranci blokirana imovina.
Uz mlaki pljesak, indikativno moe biti i da je za vrijeme njenog
govora kavana u dvorani Lisinski bila krcata izaslanicima,,koji su
oito pronali vaniju zanimaciju od sluanja njenog govora. Izmeu ostalog, izaslanici na terasi procjenjivali su koliko je jak pljesak
dobila Kosor, odnosno koliko je izaslanika zapravo pljeskalo.
Vladimir eks, koji je favorizirao Jadranku Kosor, bio je iznimno
ljut zbog ovakvog razvoja dogaaja, a novinari su zabiljeili i sone
psovke. Posljedice svega su da je Kosor i eks smijenjeni s funkcije
potpredsjednika Sabora, s tim da je eks podnio ostavku, a Kosor
je bila vidljivo ozlojeena.

Vladimir eks i Jadranka Kosor


Reakcije Kukuriku koalicije nisu bile kako se oekivalo. ak je
SDP ignorirao bilo kakva pitanja, dok je prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva,Radimir ai, izjavio kako je pobjeda
Tomislava Karamarkaza predsjednika HDZ-a za njega oekivana.
Nisam oekivao Kujundia u drugom krugu, ali Karamarka sam
oekivao kao pobjednika iz svega to se deavalo. Ovo sve ostalo ili
nema dovoljno snage ili se diskreditiralo, a o tome znate i vi dosta,
kao i ja i na pravosudni sustav. Karamarko, ako nita drugo, moda nije doprinosio strastveno raiavanju svega, barem citiram
Bajia, ali u svakom sluaju nije sprijeio, rekao je ai.
Osam dana ranije odrani su izbori u SDP-u koji su bili samo uvertira u mnogo zanimljivije HDZ-ove izbore. No zanimljivo je da je ovdje
bio samo jedan kandidat za predsjednika Zoran Milanovi, a komentar s jednog portala najbolje oslikava kako je taj dogaaj vien: Sve
je dobro to radi SDP u Hrvatskoj, barem kad se to usporedi s radom
HDZ-a, a pogotovo s onim to nije rad, ali se tako mora nazvati, stranaka u Bosni i Hercegovini. Meutim, nije demokratski, ni fer organizirati
izbore za bilo to, ako se biraima ne ponude barem dva kandidata.
SDP Hrvatske nije SDP BiH niKomunistika partija Kine ili Sjeverne Koreje pa da na unutarstranakim izborima niko, osim aktualnog predsjednika, ne smije da se kandidira. Uvjeren sam da bi Milanovi pobijedio bilo kojeg protukandidata, ovako je samo pobijedio demokraciju.
U SDP-u se biralo neposredno, tj. cjelokupno je lanstvo odluivalo o vodstvu, pa je tako na izbore izalo 23.733 ili oko 60%
lanova stranke. q
Edis FELI

Biografija Tomislava Karamarka


Tomislav Karamarko roen je 25. svibnja 1959. godine u Zadru. S navrenih pet
godina s obitelji je preselio u Zagreb. Kao
dvadesetogodinjak prikljuio se Hrvatskom
katolikom zboru MI, koji je okupljao vjerniku mlade i u tadanjem komunistikom
drutvu promicao duhovne i opeljudske
vrednote te odgovornost i ljubav prema Bogu, Crkvi i domovini. Zbog navodnih verbalnih delikata protiv komunistikog reima i
tzv. kleronacionalizma jugoslavenske vlasti
su mu 1982. oduzele putovnicu, koju su zadrale ak do 1989. godine.
Zavrio je studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, a 1989. jedan je od utemeljitelja zagrebake organizacije HDZ-a.
1991. imenovan je efom Kabineta predsjednika Vlade RH. Godinu kasnije preuzima dunost efa Gregurieve ratne Vlade, a zatim postaje i
ef Kabineta predsjednika Sabora.

24

1993. imenovan je naelnikom Policijske uprave zagrebake, a dvije


godine kasnije, uz ouvanje sigurnosti i obrane glavnog grada Hrvatske,
pokree prve istrage protiv gospodarskog kriminala u Hrvatskoj, zbog
ega nailazi na kritike dijela svojih kolega u HDZ-u, te se privremeno
stranaki distancira. Od 1996. do 1998. godine bio je pomonik ministra
unutarnjih poslova.
2000. godine bio je voditelj izbornog stoera tadanjeg predsjednikog kandidata Stjepana Mesia a nakon njegova izbora za hrvatskog
predsjednika postaje i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Na toj
dunosti ostaje do 2002., kada se razilazi s predsjednikom Mesiem,
zbog neslaganja oko njegovih stavova vezanih za prolost Hrvatske i razliitim vienjima hrvatske budunosti. Tada nakratko naputa politiku
i odlazi u privatni sektor.
Godine 2004. imenovan je ravnateljem Protuobavjetajne agencije, a
dvije godine kasnije postaje ravnatelj Sigurnosno-obavjetajne agencije te
nakon ozbiljnog ugroavanja javne sigurnosti u zemlji 2008. imenovan je
ministrom unutarnjih poslova. Na posljednjim parlamentarnim izborima,
izabran je za zastupnika Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatski sabor.

PREPORODOV JOURNAL 141/142

hrvatska

Obiljeeno sjeanje na Krini put

U Bleiburgu i Teznom
Obiljeavanje 67. obljetnice stradanja i hrvatskog Krinog puta
na komemoraciji na Bleiburkom polju bila je jo jedna repriza manifestacije ekstremnih desniara na kojoj se okupilo nekoliko tisua
ljudi. No, ipak s jednom razlikom. Po prvi put na Bleiburgu ovog
svibnja nije bilo dravnog vrha. Ipak skup nije proao bez prisustva
politiara od kojih su dominirali predstavnici HDSSB-a predvoeni
predsjednikom stranke Vladimirom iljagiem, koji je kao upan
Osjeko-baranjski bio pokrovitelj manifestacije. Bilo je tu i izaslanstvo HDZ-a kojeg su inili Josip Salapi i bivi ministar branitelja
Tomislav Ivi, Darinko Kosor u ime HSLS-a, Rua Tomai iz HSP-a
Dr. Ante Starevi, Danijel Srb iz HSP-a i drugi.
Okupljeni su zduno prozvali Kukuriku koaliciju jer je saborsko
Predsjednitvo prije toga ukinulo politiko pokroviteljstvo nad komemoracijom za koju e jo ove godine izdvojiti pola milijuna proraunskih kuna. Odluka je u sabornici podigla poprilinu prainu.
SDP-ov predsjednik Sabora Boris prem branei odluku podsjetio
je da se komemoracija rtvama proteklih godina zlorabila ustakom i faistikom ikonografijom. Jadranka Kosor ukidanje pokroviteljstva ocijenila je loom i licemjernom odlukom, koja e izazvati
nove podjele.

Kukuriku kljuca u potiljak


iljagi je u pozdravnom govoru otro kritizirao ovu odluku i
zaradio je veliki pljesak okupljenih kada je za govornicom poruio
da je Sabor donio izdajniku odluku. Ukidanje pokroviteljstva Sabora nad povijesno najveom klaonicom vie desetaka, a moda i
vie od stotina tisua Hrvata, izraz je ne samo nepriznavanja grijeha i zloina svojih otaca i djedova, ve i podmukli ponovni pucanj u
potiljak, ovoga puta u potiljak potomaka rtava, istaknuo je. Vladi
je poruio: Ne samo da nemate mandat za prikrivanje stravinih
razmjera zloina, ve imate obvezu kazneno-pravnog progona i
privoenja jo uvijek ivuih komunistikih zloinaca licu pravde,
bez obzira o kome se radilo. Da podsjetimo, na Bleiburkom su
polju u svibnju 1945. saveznici Jugoslavenskoj vojsci predali oko
50.000 zarobljenika poraene vojske i civila, dok je veina stradala
na Krinom putu.
Svetu misu predvodio je ibenski biskup mons. Ante Ivas, u ime
Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH. Mi
smo danas ovdje na mjestu koje je postalo simbol nemilosrdnog
zloina nad mnotvom nevinih ljudi, nae brae i sestara, koji su i
prije i nakon Bleiburga ginuli od 'osloboditelja', gonjeni kroz pakao
mrnje razapinjani na krinim putovima stojimo ovdje s dubokim
potovanjem prignuti nad svim krievima, jamama i rakama, da se
spomenemo njihovih neznanih imena i sudbina", istaknuo je Ivas.
Dok su mnogi narodi nakon zavretka Drugog svjetskog rata odahnuli od terora faizma i nacizma, naalost, umjesto u razdoblje slobode, hrvatski je narod uao u drugo teko razdoblje osvete, masovnih likvidacija, zloina, smaknua, deportacija. Komunizam kao
i nacizam i faizam, vodili su se mrnjom prema Bogu, vjeri i prema
ovjeku. Okupljamo se na Bleiburgu i zbog toga jer je sve oitije
da nijekanje i nekanjavanje zloina komunizma opet stjee 'pravo
graanstva'. Biskup smatra kakosu namjerno preueni povijesni

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Bleiburg 2012.
dogaaji postali crne rupe hrvatske povijesti. Ovdje smo danas i
zbog nesretne i zabrinjavajue odluke Hrvatskog sabora da vie ne
bude pokrovitelj ovoga spomena, istaknuo je biskup, koji je u svojem govoru podsjetio na rijei vladajuih da se na Bleiburgunisu
dogodile rtve, nego tek neke vojske. uli smo tvrdnju da se ovdje
dogodio zloin i krini putovi, tek 'namah', kao trenutni izljev mrnje to je toboe uvijek bilo i bit e u ljudskoj prirodi. Kao da ovdje
nije poeo ili se nastavio, i to na najstraviniji nain, jedan sustavan
proces zatiranja i smrti, koji je trajao skoro 45 godina. Istodobno se
predlau i donose vitalno vani zakoni za pojedince i itav narod,
'po hitnom postupku', bez prave javne i demokratske rasprave: i to
o ivotu, o obitelji, o zaeu i raanju, o odgoju u koli i vjeronauku, upozorio je ibenski biskup.
I Komisija Iustitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije estoko je napala vladajuu koaliciju da eli izbrisati pamenje hrvatskog naroda. Komisija izraava neslaganje s javnim umanjivanjem
simbolike vrijednosti Bleiburga kao simbola stradanja hrvatskoga
naroda od strane komunistikog terora na kraju Drugog svjetskog
rata i u vrijeme poraa. Takvim se postupcima zbunjuje hrvatska
javnost, kao to je to sluaj i kod promjena obiljeavanja dravnih
blagdana, a to ima za cilj brisanje povijesnog pamenja hrvatskog
naroda, pie u priopenju koje je nakon sjednice potpisao predsjednik Komisije mons. Vlado Koi.

U Teznom su brojnije rtve


Dravni vrh, za razliku od prijanjih godina, nije doao u Bleiburg,
a stigla je i osuda nakon izjava sudionika skupa. To to se ulo u Bleiburgu nije govor tolerancije i razuma. ini mi se da tamo neki prije
svega komemoriraju vojsku NDH koja se u Drugom svjetskom ratu borila zajedno s Treim Reichom, rekao je premijer Zoran Milanovi u
sredinjem Dnevniku HTV-a komentirajui komemoraciju u Bleiburgu.
Milanovi je tada najavio da e otii u Tezno kod Maribora zajedno s
predsjednikom Ivom Josipoviem te predsjednikom Sabora premom
jer su ondje u velikom broju ubijeni mladi ljudi i to bez suenja. Na
Bleiburgu ubojstva te vrste nije bilo, rekao je Milanovi.
Okupljanje na Bleiburkom polju odrano je 12. svibnja 2012.,
a od premijera Milanovia najavljeno ono u Teznom tri dana kasnije. Tamo su predsjednici Republike, Vlade i Sabora Ivo Josipovi,

25

hrvatska

Gospodarstvo pred kolapsom

prem, Josipovi i Milanovi u Teznom (Slovenija)


Zoran Milanovi i Boris prem, poloili vijence ispred spomenika
nevinim rtvama Krinog puta u Teznom, na groblju Dobrova kod
Maribora. Bio je to prvi skupni dolazak najviih politiara na to stratite. U njihovoj zajednikoj izjavi stajalo je da Bleiburg moda jest
simbol stradanja, ali tamo rtava nije bilo. Premijer Milanovi, koji
je inae prije etiri godine bio na Bleiburgu, rekao je da bi danas
razmislio o tom potezu, ali je u Tezno doao jer je tamo 1945. Jugoslavenska vojska pobila izmeu 15.000 i 20.000 pripadnika Oruanih snaga NDH i civila, veinom Hrvata.
Predsjednik Ivo Josipovi naglasio je vanost sjeanja na nevine
rtve. Doli smo se ovdje pokloniti rtvama Krinog puta, posebno
onim ljudima koji su bez krivnje i bez suda izgubili svoje ivote i bili
ubijeni. Trajno sjeanje na rtve je dio nae tradicije i sjeanje na
njih emo trajno uvati, istaknuo je Josipovi.
Premijer Zoran Milanovi takoer je istaknuo vanost spomena
na ovo mjesto jer su pogubljeni mnogi ljudi bez suenja. Prema
onome to se zna, ovo je najvea masovna grobnica, ovdje je likvidirano i zakopano vie tisua ljudi. To je ratni zloin bez suenja. I
da je bilo suenja, radilo se velikom veinom o nedunim rtvama,
vojsci, mladim ljudima koji su bili pripadnici druge vojske i ovo je
mjesto na koje, po meni, treba dolaziti. A kako emo to u Hrvatskoj
obiljeavati jer ovo nije hrvatski teritorij, to emo se dogovoriti u
Hrvatskoj, naglasio je Milanovi.
S time se sloio i predsjednik Sabora Boris prem: Dugo se, desetljeima preuivala istina o rtvama Krinog puta. Vrijeme je da
to preispitamo i to smo obeali na sjednici Predsjednitva Sabora. I
da spomendan takoer uredimo na jedan primjeren i drugaiji nain s obzirom da ima dosta kontradiktornosti u razliitim tumaenjima, rekao je prem te najavio kako e se uskoro provesti javna
rasprava o tome kako u Hrvatskoj na dostojan nain odavati poast
rtvama. Mi emo organizirati jednu svestranu, strunu i javnu
raspravu u kojoj e sudjelovati i predstavnici civilnog drutva, ne
samo strunjaci i naravno politika javnost gdje emo nastojati sva
ta obiljeavanja, ne samo rtava Krinog puta, urediti na jedan primjereni, suvremeni, rekao bih europski nain, zakljuio je prem.
Na pitanje novinara hoe li dolazak u Tezno zatvoriti bolne prie iz povijesti, Milanovi je odgovorio kako ima ljudi koji ive od
konflikta i stalno e ga traiti, pa prema tome - nee.
Sabor je ukinuo pokroviteljstvo nad Bleiburgom, zbog toga
danas nisam ni u Teznom", kratko je komentirala Jadranka Kosor,
tada jo uvijek predsjednica HDZ-a. injenica je da smo nas dvoje,
koji smo u predsjednitvu Sabora koje je odluivalo o ukidanju pokroviteljstva komemoracije Bleiburga, bili protiv toga. Smatramo
da je to i u memoriji hrvatskog naroda mjesto na kojem se komemorira na nevine rtve, a nevina je svaka rtva koja je pogubljena,
koja je ubijena bez suenja, rekla je Kosor.

26

Gledajui ivotne probleme, graanima nije bilo nimalo lako sluati crne vijesti koje su im dolazile u svibnju i lipnju. Poskupili su energenti, komunalne pristojbe, a posebno voda, a lag je doao krajem
svibnja kada je Dravni zavod za statistiku objavio da je industrijska
proizvodnja u travnju, etvrti uzastopni mjesec, nastavila u negativnom smjeru. Obujam industrijske proizvodnje u spomenutom je mjesecu zabiljeio pad od 9,4% godinje, to je neto snaniji pad od oekivanja i najvei nakon studenoga 2009. Uz slabu domau potranju,
na industrijsku su se proizvodnju dodatno negativno odrazila nepovoljna kretanja u Europskoj uniji, odnosno slabija inozemna potranja.
Za ovakvo stanje ministar financija Slavko Lini okrivio je naftne
kompanije i HEP koje uvoze, umjesto da proizvode naftne derivate i
elektrinu energiju: Rafinerije rade vrlo malo, derivati se uvoze, a to
je put ka njihovom zatvaranju to je nedopustivo i alosno te nije politika Vlade, a ne bi trebala biti ni politika vlasnika INA-e. Dodao je da
HEP ne bi bio u tolikoj mjeri pogoen suom da je ulagao u akumulacije te bi proizvodio i izvozio, a ne uvozio elektrinu energiju. Osim
toga problem je i brodogradnja koju je vano restrukturirati, a treba
se boriti i za pokretanje proizvodnje u eljezari Sisak. Prema Linievoj
ocjeni, pad industrijske proizvodnje nije problem inozemnih trita
nego hrvatski problem bijega od industrije i okretanja uvozu pri emu
se, kako je rekao, zaputaju vrlo konkurentne industrije. Upitan hoe li
pad industrijske proizvodnje utjecati na kretanje BDP-a, odgovorio je
potvrdno te dodao kako je evidentno da treba poveati proizvodnju
nafte i plina, pokrenuti investicije u HEP-u, eljezaru Sisak i brodogradnju te poeti restrukturiranje eljeznice i razvoj novog putnikog vlaka.
No, ako su rezultati za travanj 2012. djelovali okirajue, pri
emu su neki ekonomisti predviali zbog tolikog pada industrijske
proizvodnje i pad BDP-a na kraju godine od 3% (to bi nas dovelo u
poziciju panjolske i Portugala), krajem lipnja su objavljeni pomalo
ohrabrujui rezultati za svibanj. Tako su iz DZS-a objavili da je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj u svibnju pala za 3,8% u odnosu na
isti lanjski mjesec. To je manji pad nego to se oekivalo, s obzirom
na to da je pet makroekonomista, koji su sudjelovali u anketi HINAe, procjenjivalo u prosjeku da je u svibnju industrijska proizvodnja
pala za 5,9% u odnosu na isti mjesec prole godine.
Tako se Hrvatska svaala gdje obiljeiti stradanje rtava partizanske osvete, dok su ekonomski pokazatelji neumoljivo padali.
No, iako je u svibnju bio pad, nismo ipak toliko tresnuli. Ipak, moda je najvei hrvatski problem u tome da Vladine najave o investicijama u 2012. godini, u visini od osam milijardi eura jo nisu ni
na vidiku. A prolo je pola godine. q
Edis FELI

Mesi uobiajeno otar


Bivi predsjednik Republike Stjepan Mesi otro je komentirao
dogaaje u Bleiburgu, rekavi da je to bio udar na povijesnu istinu i
uvreda zdravome razumu, ali i otvoreni i krajnje grubi izazov legalnoj vlasti Republike Hrvatske. Ona e, nadam se, znati na to odgovoriti na primjeren nain. Vrijeanje Hrvatskoga sabora, etiketiranje
hrvatske Vlade kao 'komunistike nemani', otvoreno pozivanje na
dokidanje sekularnoga karaktera nae drave ('Nemojte dozvoliti da
vam vladaju oni koji se ne boje Boga'), u istupanjima to su bila natopljena govorom mrnje tipinim za poetak devedesetih godina
20. stoljea, bile su osnovne karakteristike skupa koji se predstavlja
kao komemoriranje ubijenih nakon zavretka Drugoga svjetskog rata, rekao je Stjepan Mesi. q

PREPORODOV JOURNAL 141/142

intervju

Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, govori o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, ulozi Savjeta za nacionalne manjine, kriterijima za
raspodjelu sredstava, EU-fondovima, manjinskim asopisima

Prolo je vrijeme improvizacije


Ima vrlo kvalitetnih novina, i Journal sigurno spada u red kvalitetnih novina, to ste konano vidjeli i po odluci, ne mene i Savjeta, nego Povjerenstva, koje je dalo prijedlog na osnovu praenja kvalitete itavog korpusa manjinskih listova.
Razgovarao: Ismet ISAKOVI
13. travnja 2012. odrana je sjednica Savjeta za nacionalne
manjine RH na kojoj je donijeta Odluka o rasporedu sredstava
osiguranih u Dravnom proraunu RH za programe ostvarivanja
kulturne autonomije nacionalnih manjina. Razdijeljeno je ukupno
41.081.318 milijuna kuna, od ega su bonjakim udrugama pripala tono dva milijuna ili 4,87%.

Provedba Ustavnog zakona o pravima


nacionalnih manjina
U prosincu se navrava 10 godina od usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Iz dananje perspektive, to
je Ustavni zakon donio nacionalnim manjinama u Hrvatskoj?
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je jedan specifian zakon, ak i u europskim razmjerima. On je u vrijeme kada je
donesen definirao ono to je u tom trenutku bilo mogue i potrebno. Dakle, to bi to znailo? Ne treba izbjegavati niti preskakati,
u periodu koji je do tada vladao bilo je predstavljanja manjina na
odreeni nain, ali to je bilo u ratnim vremenima, u vremenima
kada su i ta pitanja bila politizirana. Uvijek je postojala izvjesna
sumnja da su oni koji su u tim tekim trenucima pokuavali predstavljati manjine bili politiki manipulirani ili da su u slubi nekoga.
I zato se pokazao deficit, prvenstveno u politikom i javnom ivotu.
Nesporno je da je Ustavni zakon donesen pod pritiskom meunarodne zajednice, kao i da proces raanja dugo trajao. I da je u to
vrijeme bio jedna vrsta kompromisa izmeu vladajuih politikih
stranaka i meunarodne zajednice. No, ono to je bitno, on je donio ogromne promjene po pitanju manjinskih prava i sloboda. Uvedene su potpuno nove institucije, kao to su Vijea i predstavnici
nacionalnih manjina i Savjet za nacionalne manjine. U Saboru je
povean broj predstavnika nacionalnih manjina, koji su sukladno
Ustavnom zakonu imali zagarantirana mjesta. Vrlo je bitno da su
manjine dobile garantirana mjesta u Hrvatskom saboru.
O tome danas postoje razna miljenja. Jasno je da je u proteklih
10 godina praksa pokazala mnoge stvari koje emo u narednom
periodu morati mijenjati i prilagoavati europskim standardima i
europskim zakonima. Mijenjati u pozitivnom smislu, u smislu jo
vee operacionalizacije Ustavnog zakona. Primjera radi, vrijeme je
pokazalo da nije ba smisleno da u podrujima gdje nacionalne manjine ine veinu imaju i Vijee nacionalne manjine. Neproduktivno
je i za manjinu i za veinu. Moda je Ustavni zakon prenormiran u
nekim stvarima i idealno zamiljen u smislu da se ne moe u potpunosti ostvarivati, npr. iz zahtjeva koji proizilaze u materijalnom
smislu. Hrvatska nije ravnomjerno razvijena, postoje velike razlike

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Aleksandar Tolnauer
izmeu pojedinih jedinica lokalne i regionalne samouprave. Sa terena, iz mnogih sredina s punim pravom imate prigovore da nisu
osigurani materijalni uvjeti za rad manjinskih vijea. S druge strane,
s punom odgovornou tvrdim da mi jo nismo niti u manjinskom
korpusu, a pogotovo u veinskom dijelu, Ustavni zakon implementirali da se primjenjuje. ak se niti ne pozna u potpunosti.
Mnogi smatraju da Vijea nacionalnih manjina nisu ispunila
ulogu koju je propisao zakonodavac. Radi li se o nesnalaenje manjinskih predstavnika ili neuvaavajuem odnosu lokalnih vlasti?
10 godina se nekome ini puno. Meutim, u prilagoavanju
itavog sustava, ne samo naeg manjinskog, nego i lokalne samouprave u Hrvatskoj, to je jedan prijelazni period. I to nije neka alibi
pria. U nekim podrujima nemamo niti adekvatne ljude koji su
sposobni provoditi Ustavni zakon. Naalost, naa Vijea i predstavnici jo uvijek su nedovoljno educirani oko tog zakona. Iz prakse se
vidi da se jedan veliki dio prava uope ne konzumira, i to naprosto
iz razloga to ljudi to ne znaju. Osim toga, postoji neto to prati
ovakva drutva u tranziciji, a to je politizacija svega i svaega.
Mnogi ne razumiju da Vijea nacionalnih manjina ne predlau nikakve politike stranke. To lijepo pie, razvidno je u zakonu. Vijea
predlau udruge nacionalnih manjina i pripadnici nacionalnih manjina i oni su legitimno izabrana tijela kao sastavni dio lokalne samouprave. To da su sastavni dio lokalne samouprave jo nije u potpunosti
prihvaeno, jasno sa onim to im propisuje Ustavni zakon. Postoje i
dobri primjeri, dakle, stvar nije neprimjenjiva. Istra vam je odlian pri-

27

intervju
mjer, kao i grad Zagreb, gdje su putem Vijea i predstavnika manjine
apsolutno ule u javni politiki ivot. lanovi su odbora. Jasno, sporno
je u tome to svi mi imamo jedan refleks nekih drugih vremena, a to
je da ljudi negdje to percipiraju kao neku vrstu vlasti. Imamo silnih
problema kada se politike strukture, i veinske i manjinske stranke,
umijeaju u to, pokuavajui na taj nain proiriti svoj utjecaj.
Iako kod nas vlada tzv. pravilo zaborava, ali ono to je bitno i
to nitko ne moe osporiti: u proteklih 10 godina napravljen je silan
napredak u poziciji nacionalnih manjina, i to se tie prava i to se
tie predstavljanja. Savjet za nacionalne manjine je vjerodostojan i
na europskoj razini. Vrlo malo ljudi zna da nas ak i vie percipira u
tim krugovima, recimo od Europske komisije, jer se nae neovisno
miljenje veoma uvaava. Mi nikad nismo stvari niti lakirali, niti se
dodvoravali, nego smo prikazivali ono to se uspjelo i ono to se
nije uspjelo, ili gdje jesu problemi i gdje nisu problemi.

Osnovni kriterij raspodjele sredstava:


kvaliteta projekata i programa
Raspodjela sredstava za programe udruga nacionalnih manjina je vana aktivnost Savjeta za nacionalne manjine RH. Po kojim
se kriterijima vri raspodjela?
Savjet za nacionalne manjine ve 10 godina ima kriterije i metodologiju praenja. Financiranje projekata odreeno je kriterijima Savjeta,
metodologijom praenja te kodeksom pozitivne prakse, standarda i
mjerila za ostvarivanje potpore programima i projektima udruga civilnog drutva. Taj je kodeks Hrvatski sabor usvojio jo 2007. godine.
Kod kulturne autonomije imamo najvie problema jer neki naprosto
krivo percipiraju to pitanje. Kau da se ne dijeli pravilno, jer se ne dijeli
prema broju pripadnika nacionalnih manjina. Dakle, tu nema glavarine. Kulturna autonomija podrazumijeva programe koji su vezani na
kulturu, na manifestacije, na kulturne domete i na odravanje tradicije nacionalnih manjina. Mi financiramo kulturne manifestacije, kulturni amaterizam, tiskovine i izdavatvo, plus jedan dio koji proizilazi
iz bilateralnih sporazuma sa nekim matinim dravama. Obaveze u
financijskom dijelu hrvatska drava ima prema talijanskoj i maarskoj
manjini. Dakle, to ide preko Savjeta. Nemamo mi to razmiljati, to je
zadana kategorija u pojedinim segmentima. Kulturna autonomija nije
vezana na brojnost, nego na projekte. Primjera radi, moe se teoretski
desiti da neka velika manjina poalje samo dva projekta. Zar bismo
njima, prema nekim kriterijima, trebali dati 65% novaca? Ili, zar emo
ljudima kui slati novce ako je netko Srbin, Bonjak ili idov, a nije prijavio projekte? Dakle, i to godinama traje, naprosto ljudi nee da shvate tu priu. Drugo je pravo predstavljanja koje je vezano za brojnost,
to je jako dobro napisano u Ustavnom zakonu. Mnogi se pozivaju na
Ustavni zakon, a kada razgovara s njima vidi da ga nije proitao ili da
ga je potpuno krivo iitao. Naime, kulturna autonomija je vezana za
kvalitetu projekata i programa, a predstavljanje nacionalnih manjina u
Saboru i lokalnoj samoupravi je vezano na brojnost. I to je vrlo jednostavna pria koju neki mistificiraju iz nekih drugih razloga.
Kodeks je usmjeren na prebacivanje fokusa financiranja. Ne
financiraju se organizacije kao organizacije, nego se financiraju njihovi projekti i programi. Jasno, propisujui standarde u provoenju natjeajne procedure koji osiguravaju objektivnu procjenu projekta i programa. Prednost u financiranju daje kvaliteta pojedinog
programa, bez obzira koja ju organizacija provodi ili predlae. Tu
su glavni parametri prethodni rezultati, iskustvo, postignue udruge, koliko okuplja pripadnika nacionalnih manjina U ocjeni vanu ulogu imaju administrativne i financijske sposobnosti udruge u
upravljanju financijskim sredstvima procjenom rizika u provedbi

28

predloenog projekta i programa. To mi procjenjujemo, nae Povjerenstvo. To znai da se odobrava onoliko projekata i programa
koliko smo u mogunosti pratiti i vrednovati njihove rezultate, to
je u skladu sa Zakonom o proraunu, Zakonom o fiskalnoj odgovornosti, navedenim kriterijima, itd.
Postoji nekakva predodba da se novac daje temeljem, ne znam,
nekakve direktive Europske komisije. To je potpuno krivo. Obaveza ove drave je da osigura u potpunosti sve uvjete za provoenje
multikulturalne i multikonfesionalne slobode nacionalnih manjina, u
njihovom izjanjavanju, na njihovom pismu Gdje pie da mora novac dati? Nema ni jedne stavke o tome. Zakonski, legislativno sve je
to pokriveno u Hrvatskoj. Nae oruje, alat i snaga je u tome da podnosimo tromjesena, estomjesena i godinja izvjea. Na osnovu
njih imamo argumentaciju kada pregovaramo. Mi primjenjujemo zakon to bi bilo jako preporuljivo i za mnoge druge segmente ovoga
drutva. Poskidali smo one koji su nenamjenski troili sredstva, koji
ne daju izvjea prema dokumentima koje su potpisali u ugovoru,
koji se nisu prilagodili ili ne mogu provesti program. Znate, ima vrlo
ambicioznih programa, koji se ne mogu realizirati. Novac iz Dravnog
prorauna se ne moe prebacivati u iduu godinu.
Dugo smo oekivali sjednicu Savjeta vezanu uz raspodjelu
sredstava. Odrana je u zakonskom roku, 13. travnja, 90 dana nakon donoenja Dravnog prorauna. to je pokazala analiza utroenih sredstava?
Prije sjednice Savjeta imali smo ogroman posao, trebalo je pregledati izvjea o troenju sredstava za958 programau protekloj
godini. Savjet za nacionalne manjine je jedna od rijetkih institucija
koja je vratila sredstva u Dravni proraun 131.401 kunu. Pokazali
smo ozbiljnost i odgovornost u ovim tekim recesijskim vremenima.
Upravo ta injenica nas je preporuila za mnoge stvari koje smo
uspjeli provesti. Lani je financirano 89 udruga nacionalnih manjina,
a njih osam nee biti financirano ako do odreenog roka ne isprave
uoene financijske nepravilnosti. Meutim, nama nije cilj da nekoga
skidamo sa Dravnog prorauna. Nama je cilj da ljudi dobiju, a da bi
dobili u ovakvim okolnostima onda moramo biti vjerodostojni. Dakle, to je preduvjet da uope moemo odravati ovaj manjinski sustav. Apsolutno je prolo vrijeme improvizacije, gledanja kroz prste.
Mi ne provodimo nekakvu strogou, naprosto takav je sustav doao.
Ljudi imaju pravo na nezadovoljstvo, na albe ako smatraju da su u
neemu oteeni, i to je legitimno i mi to podravamo. Meutim,
deavaju se neke nevjerojatne stvari. Mi nemamo doslovno ni jednu
jedinu pritubu ove godine od nekoga tko sebe smatra oteenim,
osim od onih kod kojih je u njihovim izvjeima pronaeno toliko
nepravilnosti da je pitanje da li ih treba ustvari dalje i financirati.
A koje su to nepravilnosti? Ako si sposoban, osnuje udrugu i preuzme odgovornost, onda mora pod odreenim uvjetima i djelovati,
a ne prebacivati se na neke prie o politikim utjecajima. to se tie
istine, istina uope nije teka. Istinu svaki hrvatski graanin moe nai na naim web-stranicama: tamo su kriteriji, tamo je kodeks, tamo
je metodologija, tamo su i izvjea. Savjet za nacionalne manjine nije
idealno tijelo, ali se upravo tom segmentu nema to prigovoriti. Zato? Prvo, sva izvjea pregledava revizija, ne pregledava predsjednik
Savjeta, niti saborski zastupnik. Dakle, angairana je revizija, struna
sluba Vlade koja kontrolira da li ti izvjetaji odgovaraju metodologiji,
da li odgovaraju onom to je zakonom propisano... Drugo, ve tri godine, sukladno kodeksu iz 2007., postoji Povjerenstvo u kojem su struni
ljudi, u kojem ne moe sjediti npr. gospodin Hodi. On u Savjetu predstavlja Bonjake i jo etiri nacionalne manjine moe upozoriti na neto, ali nema apsolutno nikakve veze sa Povjerenstvom, da tamo doe

PREPORODOV JOURNAL 141/142

intervju
i kae: Daj Journalu 500.000, a ovom daj 300.000 kuna! Dakle, ne
postoji prostor za takvo neto, zato to nitko u tom Povjerenstvu nije
lud preuzeti tu odgovornost.

Nunost izobrazbe za koritenje EU-fondova


Bonjake manjinske udruge su ove, kao i prethodne godine,
dobile ukupno 2 milijuna kuna. Smatramo malo s obzirom da je
bonjaka nacionalna manjina druga po brojnosti u RH. to je tome uzrok? to savjetujete elnicima bonjakih udruga kako bi se
taj iznos poveao ve sljedee godine?
Brojnost nacionalne manjine ne igra nikakvu ulogu u dodjeljivanju sredstava za kulturnu autonomiju, igraju programi. Dolazimo do
pitanja kako doi do vie sredstava za nevladin civilni sektor nacionalnih manjina u Hrvatskoj? Mogunosti financiranja projekata iz
fondova Europske unije nee dokinuti financiranja postojeih programa kulturne autonomije nacionalnih manjina iz Dravnog prorauna. Meutim, postoji tranzicijska faza. Uzimat e se u obzir svi specifikumi Republike Hrvatske i razvoja civilnog nevladinog sektora u
odnosu na nacionalne manjine, vodit e se rauna i odobravat e se
sredstva iz prorauna. Ali, sredstva iz Dravnog prorauna e sigurno
u budunosti, kao to je to u Europi, biti sve manja i manja. Postoje
EU-fondovi, iz kojih se mogu povlaiti sredstva i koji ve sada imaju
velike mogunosti. To je nain poveanja sredstava.
Prema podacima Registra udruga sredinom sijenja 2012. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 45.100 udruga, od ega njih oko
500 otpada na manjinski korpus. Oekuju nas promjene u strukturi
financiranja manjinskih udruga nakon ulaska Hrvatske u Europsku
uniju sredinom 2013. godine. Ako elimo odrati dostignute standarde, naa budunost je u europskim fondovima. Meutim, do tih
sredstava nije lako doi jer su programi strogi i restriktivni.
Generalno gledajui, udruge nespremno doekuju 2013. godinu, ne postoji nuna svijest o nadolazeim promjenama. Mnogi
smatraju da je to prije potrebna edukacija o apliciranjima za
sredstava u EU-fondovima. to Savjet za nacionalne manjine planira uiniti po tom pitanju? Da li kasnimo s izobrazbom?
Tono, Savjet kasni s izobrazbom. Ulaskom Hrvatske u punopravno lanstvo u EU proirit e se i mogunosti spektra raspoloivih natjeaja te viestruko poveati mogunost, a i sredstva na koje
e moi aplicirati udruge sa svojim projektima i programima. To je
neosporna injenica. Meutim, neosporna je injenica da smo svi
jo uvijek na tom dijelu nespremni. U principu, ako se to gleda, sve
je vrlo jednostavno, a opet sve je komplicirano. Radi se o onima
koji imaju dobre projektne ideje i u stanju su ih izraditi, obrazloiti
kroz traenu dokumentaciju. U tim sluajevima zasigurno e proi
i njihov e se projekt financirati. Meutim, treba znati ocijeniti i
prepoznavati razliku u koritenju pristupnih fondova i programa.
Dakle, kod jednog dijela predpristupnih programa vrijede pravila
Europske unije i javne nabave propisana financijskom regulativom
EU. Kod strukturalnih ili kohezijskih programa vrijede pravila javne
nabave Republike Hrvatske. To treba znati i tu je jedan sitan detalj,
koji je veoma vaan kod pisanja programa.
U Savjetu imamo problem koji se zove financije jer oni koji
imaju strunjake nabijaju takve cijene da je to nemogue. Mi smo
u pregovorima sa Europskom komisijom kako bi tijekom idue
godine osigurali sredstva za edukacijske seminare. Mi naprosto
nemamo sredstva da platimo strunjake koji bi pomogli ne samo
udrugama, nego i lanovima Savjeta. Pravila koritenja fondova EU
su vrlo strogo propisana i ne ostavljaju nikakav prostor za vanjske
utjecaje na ocjene koje donosi onaj koji ocjenjuje i lanove Evalua-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

cijskog odbora. Kao i na same odluke o raspodjeli sredstava. Dakle,


ne postoji nikakva garancija da e netko proi na natjeaju. Kvaliteta programa je ona koja e determinirati. to se tie Hrvatske, u
sektoru civilnog drutva u posljednje tri godine je ugovoreno 12
milijuna eura. U razliitim fazama pripremaju se projekti u sklopu
programa IPA, koji su negdje oko 10 milijuna eura. Znai, postoje
ve oni koji se u to ukljuuju. Ovdje treba istaknuti injenicu da
je sustav koritenja EU-fondova vrlo sloen i da konani uspjeh u
natjeaju, ne ovisi samo o sposobnosti udruge civilnog drutva koje
participiraju u njemu, kako mi kaemo podnose projektne prijedloge, nego uvelike o sposobnosti i spremnosti dravnih tijela da pomognu. Zato su osnovani razni Dravni uredi koji bi trebali takoer
pomagati i udrugama nacionalnih manjina.

Manjinski asopisi
Redoviti ste itatelj manjinskih asopisa, pa tako i Preporodovog Journala koji je ove godine, nakon dugogodinjeg loeg
statusa, dobio znatno poveanje sredstava. to je bilo presudno
kod donoenja takve odluke?
Cijelo vrijeme priamo o kriterijima koji se primjenjuju. Mi smo
naprosto gledali to je i kako radio. Moramo stimulirati one koji imaju bolji program i koji vie rade, pri emu je nezgodno nekoga hvaliti
na nain da podcjenjuje druge. Predbacuje nam se da financiramo
previe manjinske tampe, i to je u jednom segmentu tono. U drugom segmentu, meutim, mnogi zaboravljaju da ne moemo manjine iskljuiti iz unutarnjih drutveno-politikih dogaanja. I tu mora biti pluralizma, kao to mora biti pluralizma i unutar manjinskih
udruga i ustanova. Iz nekih nacionalnih manjina nam govore: Pa vi
samo dajete ovom i onom ili Njega treba ukinuti Ponavljam,
vremena su i inae teka i preozbiljan da bi se mi bavili unutarnjim
pitanjima simpatija i antipatija. Taoci toga ne moemo biti.
Do prije dvije godine nas se kritiziralo i iz nekih meunarodnih
krugova da izdajemo previe novina. Mi smatramo da smo upravo
na tragu razloga koje su potrebe manjina i njihovih opcija. Pitanje
je kako e to vrijeme izdrati. Mi emo morati tu neto mijenjati,
ne zato da bi nekoga ukinuli, nego naprosto da bi digli kvalitetu.
Ima vrlo kvalitetnih novina, i Journal sigurno spada u red kvalitetnih novina, to ste konano vidjeli i po odluci, ne mene i Savjeta, nego Povjerenstva, koje je dalo prijedlog na osnovu praenja
kvalitete itavog korpusa manjinskih listova. Dakle, nita se ne radi
napamet, jer je to vrijeme prolo. I nas se kontrolira i mi moramo
podnositi izvjee. Usput reeno, Sabor je nae financijsko izvjee,
Godinji izvjetaj utroenih sredstava, jednoglasno prihvatio.

29

intervju
U Hrvatskoj postoje 22 nacionalne manjine i 63 manjinska lista. Dugo se govori o svojevrsnoj redukciji asopisa jedne nacionalne manjine, objedinjavanju redakcija. Izmeu ostaloga, o tome se govorilo i na prologodinjem savjetovanju na Plitvicama.
Kakvo je Vae miljenje po tom pitanju?
Savjet moe donijeti takvu odluku, ali mi smatramo da unutar pojedine manjine treba postii takve dogovore. To bi nam bilo
drago. Nama bi najtee bilo kada bi takve odluke morali donositi
preko koljena, naravno ako doe do takve situacije. Ovo su teka vremena, nitko danas u Hrvatskoj ne moe niti meni niti vama
garantirati za posao. Ovo je vrlo teko vrijeme u kojem odravamo
dostignutu razinu standarda, a koliko e ona trajati, to emo vidjeti. Znam da unutar nekih manjina postoje takve inicijative jer su
prepoznali vrijeme i potrebe. Novine moraju biti otvorene za razliite stavove i po svojoj funkciji manjinske, naravno i aktualne, a ne
dosadne. Nama je cilj da to ne bude samo getoizirana pria jer se
trebamo integrirati u ovo drutvo. Pojam integracije nije samo neka suhoparna formulacija, nego je ivot, mi se moramo integrirati.
Da li ste itali uvodnik u prethodnom broju Preporodovog
Journala? Imate li primjedbe to smo iskoristili, odnosno citirali
podatke iz dokumenta Savjeta za nacionalne manjine RH vezanu
uz korespondenciju s Ibrahimom Runiem, predsjednikom Bonjake nacionalne zajednice Primorsko-goranske upanije?
itao sam uvodnik i nemam primjedbu. A znate zato nemam?
Imao bih primjedbu da ste to iskoristili na nain da se meni nije
nitko obratio, da ste izmislili. Ne smeta nas uvodnik, meutim, oko
toga u neto rei. Gospodin i udruga koji nas sada najvie prozivaju kau da kola neovlatena korespondencija i tako dalje. Svaki lan
Savjeta je upoznat s naom odlukom. Ne donosim ja sam odluke,
to je nekakva percepcija. Odluku je dobio i zastupnik bonjake
nacionalne manjine, jer ga moram informirati o nalazima. Dakle,
nisu to nikakve tajne. Ljudi bi morali razmisliti da postoji jedna razina do koje moemo neke stvari tolerirati. A ta se razina naprosto
odnosi na instituciju i na ono kako je to zakonom ureeno.
U sluaju kada se utroak sredstva ne opravda, mi emo poduzeti sve zakonske mjere. To je sasvim logino ne samo prema
nekoj bonjakoj ustanovi, nego prema bilo kojoj ustanovi. Neka ti
ljudi analiziraju i druge nacionalne manjine. Govorim vam slubeni
stav Savjeta Mi u Savjetu niti mislimo, niti elimo, niti moemo
biti taoci bilo kakvih odnosa unutar nacionalnih manjina. Niti smo
za to ovlateni. Dakle, nemamo mi nikakvu ingerenciju, niti sam ja
predsjednik Centralnog komiteta Nacionalnih manjina koji daje
nekakve direktive. Svatko je na svojoj razini odgovoran i ima odgovarajua prava. Dakle, ne mogu ja nekom Vijeu neto narediti. Savjet mora intervenirati u trenutku kada se kri Ustavni zakon
odreenim ljudima ili grupaciji nacionalnih manjina, ako su se oni
sukladno proceduri pozvali na to. Sukladno Kodeksu, svatko tko je
podnio zahtjev dobiva pismeno odgovor Povjerenstva zato neto
nije dobio ili zato neto nije uzeto u obzir. Na kraju prie, svi priaju o novcima, a ne proitaju kako se u Dravnom proraunu zove
ta stavka. A ona se zove donacija. Neka svatko razmisli to znai
donacija i donatorska sredstva.
Sustav kriterija i metodologije raspodjele sredstava, po kojemu
radimo, prvi je uveo Savjet za nacionalne manjine. Kasnije su Ministarstva uzela jedan vei dio toga. Taj segment se uvijek gleda s etvero oiju. Za svaku stvar je potreban argument i svatko ima pravo da se brani. Vi znate tko uvijek vie: Dr te lopova! Osobno
nemam nita protiv nikoga, svatko mi je drag. Mi ne moramo imati
unisono miljenje o svemu, ve moramo pronalaziti maksimalna

30

rjeenja iz ove pozicije u kojoj smo sada. Ovih dana smo svjedoci
getoizacije i unutarmanjinskih sukoba.
Uloga Savjeta za nacionalne manjine nisu samo novci. Da li neki
manjinac, koji prati manjinska pitanja i koji je zainteresiran za
nacionalne manjine i njihova prava, zna da je Ministarstvo uprave
RH, na inicijativu Savjeta za nacionalne manjine, donijelo Naputak
o provedbi zakona o uporabi jezika i pisma manjina u Republici Hrvatskoj!? Osim toga, Savjet radi stvari vezane oko dravljanstva,
Akcijskog plana za Rome, itd. Naa osnova je strahovita borba protiv getoizacije i asimilacije, ali i tendencije nekih grupa da se getoiziraju unutar manjine, mislei da e na taj nain bolje ostvarivati
svoje interese.

Bonjaci su potpuno integrirani u drutvo


Novi bonjaki saborski zastupnik i lan Savjeta za nacionalne
manjine RH je Nedad Hodi. Kako ocjenjujete dosadanju meusobnu suradnju?
Mislim da je dovoljno rei sljedee: gospodin Hodi je izabran za
predsjednika Kluba zastupnika nacionalnih manjina. Na to mjesto su
ga izabrali saborski zastupnici, a ne Savjet za nacionalne manjine. To
dovoljno govori o ovjeku koji je od prvog dana potpuno konstruktivno priao svojim saborskim obvezama. Ne elim nikoga hvaliti u
smislu da se ne kae da sam plaeni oglasnik bilo koga, meutim,
moram rei da od prvog dana imamo odlinu suradnju. Bez obzira
to je novi saborski zastupnik odmah je nakon prvog, neslubenog
razgovora shvatio ulogu Savjeta za nacionalne manjine i svoju ulogu
u njemu. Jako se zalagao za probleme koji prate bonjaku manjinu,
naroito vezane uz broj Bonjaka i nacionalno izjanjavanje. Njegovo
zalaganje je bilo na potpuno realnim osnovama.
Generalno bih rekao da Hodi spada u one ljude s kojima moete jasno i argumentirano u raspravi doi do rjeenja, a ne do problema. I to je veoma bitno jer, znate, vi svake sekunde moete napraviti problem. I neprijatelja moete napraviti svake pola sekunde.
Ali za stvaranje situacije za rjeavanje mnogih slojevitih problema
u ovom drutvu, vi trebate strpljenje, razumijevanje i toleranciju.
Naa suradnja je na visokom nivou, i to ne samo sa mnom, ve i s
ostalim lanovima Savjeta. Hodi nije ovjek koji se predstavlja da
sve zna: on analizira problem, ali ga i iznosi. Naa suradnja je na
korist bonjake, ali i drugih nacionalnih manjina koje predstavlja.
On ne ignorira ostale etiri manjine, iako je vrlo nezahvalno biti
zastupnik ak pet nacionalnih manjina. I to pitanje mi pokreemo,
a kako e se to rijeiti u perspektivi, to emo tek vidjeti.
Na kraju razgovora, Vaa poruka Bonjacima u Hrvatskoj.
Ovo ne govorim iz nekih kurtoaznih razloga, meni je drago da
se bonjaki korpus izuzetno razvio u ovih 10 godina, bez obzira na
potekoe koje postoje. On je sastavni dio nae zemlje. Bonjaka
nacionalna manjina sigurno ima perspektivu. Ne postoji danas ni
jedan ozbiljan problem koji bi stajao izmeu veine i Bonjaka, dapae, ne treba se zaboraviti niti injenica da je za ovu zemlju poginuo veliki broj Bonjaka. I tu injenicu ne treba preskakati. Bonjaci
su potpuno integrirani u drutvo. Najvanije je da idemo prema
naprijed, uz sve nae prijepore, to je i razumljivo u dananjim
uvjetima i da budemo asni i poteni. U Savjetu za nacionalne
manjine uvijek imate partnera. Vrijeme koje dolazi je ozbiljno, ne
treba biti pesimista, ali taj optimizam moemo iskljuivo bazirati na
naem radu, na onome to je davno reeno: Uzdaj se u se i u svoje
kljuse!. Mislim da onda moemo svi zajedno puno toga postii,
kao to mislim da smo i postigli. q

PREPORODOV JOURNAL 141/142

intervju

Naser Ori, bosanski heroj ratni komandant Srebrenice, govori o svom djetinjstvu, kolovanju u Beogradu, organiziranju odbrane u Podrinju, francuskom generalu Morillonu, odlasku
iz Srebrenice i uzrocima njenog pada, suenju u Haagu, odnosu prema domovini

Srebrenica je moja rak rana


Domovini se slui bezuslovno. Sanjam esto kako emo opet biti graniari na Drini. Ustvari, siguran sam da e doi
vrijeme kad e bosanski vojnik uvati nau granicu na Drini. Ako zatrebam svom narodu, bez razmiljanja u na megdan
svim onima koji ele da ga unite, svim onima koji ele da unite Bosnu i Hercegovinu. Mi druge domovine nemamo.
Razgovarao: Avdo HUSEINOVI
Naser Ori, sin Demala i Hate, roen je 3. marta 1967. godine u Potoarima, kod Srebrenice. U Srebrenici je zavrio osnovnu i
srednju kolu. Godine 1988. zavrio je estomjeseni policijski kurs
u Zemunu, a pripravniki sta je odsluio na Savskom Vencu u Beogradu. Nakon toga e biti primljen meu rijetke specijalce u tek
osnovanu Specijalnu jedinicu MUP-a Srbije, kojom je komandovao
Radovan Stojii Bada, a koja je direktno bila podreena predsjedniku Srbije Slobodanu Miloeviu. Kada je poela agresija na
Hrvatsku, kolege specijalci ga savjetuju da napusti jedinicu jer e
uskoro poeti rat u BiH, to Naser Ori i ini.
Nakon to su srpske snage, uz pomo bive JNA, u aprilu 1992.
godine okupirale vei dio Podrinja, Ori odluuje da sa malom grupom svojih roaka i prijatelja podigne ustanak u rodnim Potoarima. Nakon to su Srbi zauzeli Bratunac i Srebrenicu i poeli sa zloinima nad Bonjacima, Ori pravi zasjedu arkanovcima u Potoarima, ime poinje dizanje ustanka u ovom dijelu Podrinja. lanovi
Kriznog taba TO Srebrenice 20. maja 1992. godine imenovali su
Nasera Oria za komandanta. Imao je samo 25 godina kad je stao
na elo odbrane svog naroda. Pod njegovom komandom je bilo
geografsko podruje koje je obuhvatalo teritorije nekoliko optina
u istonoj Bosni: Srebrenice, Bratunca, Vlasenice i Zvornika. U to
vrijeme on je komandovao velikom osloboenom slobodnom teritorijom od epe preko Srebrenice, slobodne bratunake teritorije,
do Konjevi polja, Cerske i slobodne zvornike teritorije. Sve jedinice pod komandom Nasera Oria, 1. januara 1994., preimenovane
su u Komandu 8. Operativne grupe Srebrenica Armije Republike
Bosne i Hercegovine, a 12. jula 1994., Naser Ori je unaprijeen
u in brigadira. Poetkom 1995. godine, 8. Operativna grupa Srebrenica postala je 28. Divizija 2. Korpusa Armije RBiH. Naser Ori je
ostao na poloaju komandanta te jedinice sve dok u augustu 1995.
godine nije izaao iz Armije RBiH. Poetkom marta 1994. godine,
dodijeljeno mu je priznanje Zlatni ljiljan, najvie priznanje koje
dodjeljuje naelnik taba Vrhovne komande Armije RBiH.
Po nareenju Glavnog taba Armije RBiH, u aprilu 1995. godine je helikopterom prebaen iz Srebrenice u Zenicu. Nakon to je
Srebrenica pala, samovoljno je okupio grupe podrinjskih boraca i
krenuo u susret koloni svojih boraca koja se probijala prema slobodnoj teritoriji.
Nakon agresije na BiH mnogi su ga smatrali kontroverznom linosti, mediji su se utrkivali koji e ga vie vezivati za razliite afere i
na taj nain blatiti njegov ratni put. U martu 2003. Ori je optuen
za ratne zloine. Uhapen je 10. aprila 2003. u Tuzli i isporuen u
Haag. Prije hapenja Naser Ori se uvijek dobrovoljno odazivao na

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Naser Ori
pozive hakih istraitelja. Suenje je poelo u oktobru 2004. i trajalo do aprila 2006. godine. Dana 30. juna 2006. Haki sud ga oslobaa po veini taaka optunice, a osuuje ga na dvije godine zatvora
zbog nepoduzimanja preventivnih mjera za okrutno postupanje i
ubistva prema nekoliko srpskih zarobljenika u Policijskoj stanici u
Srebrenici u periodu izmeu 27. decembra 1992. i 20. marta 1993.
godine. Haki tribunal pravosnano ga je oslobodio 3. jula 2008.
godine. Hrabro je u Haagu odbranio ast Armije RBiH i boraca koje
je predvodio. Preivjeli podrinjski ratnici u njemu vide ovjeka koji
je bio i ostao heroj bosanskog otpora.

Specijalne jedinice MUP-a Srbije, Miloevi,


Drakovi
Gospodine Oriu, ispriajte nam neto o Vaem djetinjstvu.
Moje selo je bilo sirotinjsko. U selu smo imali samo jedan televizor, kod Abida i Zejne Oria, koji su ivjeli blizu mene. Inae,
itavo selo se prezivalo Ori. Dakle, cijelo selo doe kod njih kada
eli gledati televiziju, recimo kada boksuje Muhammed Ali u etiri
sata ujutro. Mora doi to ranije da zauzme mjesto. U 19,15 sati
gleda crtani film, a pod broj jedan Zejna nam pregleda noge: gleda

31

intervju
jesmo li oprali, da ne smrdi, poto nas se napuni puna soba. I onda
sjedimo tu i ekamo. Pospimo mi, i onda nas stariji ljudi bude: Hajte djeco, poeo je boks!, i ustanemo, gledamo.
Kod nas je uvijek bilo vjerskog poduavanja. Svaki raspust bila je
obaveza da idemo u damiju, da uimo u mejtefu. Ja sam bio doao
do arapskog pisma, pohaao sam mejtef do osmog osnovne. Dobro
sam bio nauio sve to, meutim, onda sam otiao za Beograd. Od
arapskih slova i dan-danas neka znam, a sure koje sam nauio ostale
su mi u memoriji. Osnovnu kolu zavravam u Potoarima, a srednju
u Srebrenici. Rahmetli Akif Usti, kasnije moj ratni zamjenik, bio mi
je razredni starjeina od petog do osmog osnovne u Potoarima.
Po povratku sa odsluenja vojnog roka odlazite na studije u
Srbiju?
U vojsku, u JNA, sam otiao 1985. godine. Sluio sam u Tuzli, sadanja kasarna Husinska buna, decembarska klasa. Bio sam izvia Atomsko-bioloko-hemijske odbrane. Dobro sam proao u JNA.
Svake srijede, subote i nedjelje sam bio kui, ujutro babo doe sa
fiom po mene. U vrijeme kad sam bio u JNA bila je havarija u ernobilu. Tad je vojsci bilo zabranjeno da izlazi van, a ja sam kao dobrovoljac izlazio da mjerim stepen radijacije, zbog ega sam nagraen
znakom primjernog vojnika. Krajem 1986. vraam se iz vojske.
Bio sam ve upisao fakultet u Boru u Srbiji. Studirao sam oko
pola godine. Imao sam problem: tamo su one istokrvne Vlahinje, nisu Srpkinje, nego Vlahinje. To su ene haos, ne moe se oteti. Poele me proganjati, proulo se u Boru za mene. I jedan dan
doem kod rahmetli babe u Potoare. Pita babo: Sine, kako ide fakultet? Rekoh: Nikako! Ako nastavim ovako, morae svoje imanje prodati, ali ja nastaviti neu. On se naljutio: Mora studirati,
ta e selo rei!? Uvijek se gledalo ta e selo da kae, vie me to
nerviralo nego ita. Ja kaem babi: Da te ne bih troio finansijski,
ja u upisati kurs policije, pa u kasnije fakultet zavravati. Nerado
je to prihvatio, mislio je da ja to neu izganjati.
Kako dolazi do odlaska u policiju, i to u Beograd, a ne u Sarajevo?
Bio je kurs za policajce u Beogradu, a prije toga sam predavao u
Sarajevo, Slavonski Brod, Sremsku Mitrovicu, pa ponovo u Sarajevo.
I uvijek dobijem odbijenice, a obrazloenje je da je bio velik broj kandidata. Meutim, glavni razlog je zato to mi je dedo bio ustaa. Kada sam doao u Beograd proemo sve testove i na razgovoru otvoreno kaem jednom lanu komisije: Nee nigdje da me prime, kao
uvijek veliki broj kandidata. Al, ta je ustvari istina? Istina je to to je
moj dedo bio u crnokouljaima ustaama! Kada to kaem u po Beograda, normalno je za oekivati da dobijem odbijenicu. Meutim,
jedan gospodin u komisiji, Tei, kae mi: Ti, kada si tako iskren, bie primljen odmah. Kurs je trajao est mjeseci, i onda tokom kursa
doli su momci i pitaju: Ko ima elju da bude u Specijalnim jedinicama? Prijavio sam se i vrlo lako zadovoljio traene uslove. Primljen
sam u Specijalnu jedinicu MUP-a Srbije. Jedinica je bila kao porodica.
Bilo nas je 38 pod komandom pokojnog Radovana Stojiia zvanog
Bada, koji se ponaao prema nama kao prema djeci.
Naa jedinica je bila direktno podreena kabinetu Slobodana
Miloevia, predsjednika Predsjednitva Srbije. Mi smo trenirali,
radili i ivjeli za dan da nas upotrijebi. San svakog specijalca i dan
danas je da uestvuju u akciji hapenja, itd. Kada su poeli Miloevievi mitinzi irom Srbije, on je drao govore, kao onaj pred sami
rat, proslava 600 godina Kosovske bitke na Gazimestanu. To je bio
28. juni 1989. godine i to je dan koji u do kraja ivota pamtiti. Bio
je to veliki zadatak za nas. Radili smo u civilu. U ekipi sa mnom bila
su dvojica Bonjaka Sandaklija: Fadil Hazirovi i Amir Hamidovi.
Slobo nije mogao doi autom, nije mogao proi. Doao je helikop-

32

terom, pa transporterom. Rijeke ljudi su ile asfaltom i putevima,


tako da nije moglo nita proi. Kada je Miloevi doao mi smo ga
zatvorili, nije mu mogao niko prii. Radili smo puno takvih akcija,
izmeu ostalog, pred sami rat pratili smo oruje, transport oruja,
preko Bakog Petrovog Sela za Knin. U jednom momentu Bada mi
je rekao: Nasere, tebi vie nije mjesto ovdje! Ne daj Boe da se ta
desi. Rat je na pragu, neu da te nosim na dui.
esto ste bili u Miloevievoj blizini. Kako se ponaao, kakav je
bio odnos njegove porodice bio prema ljudima iz obezbjeenja?
Kada su Miloevievom sinu Marku neka djeca oduzela pitolj u
koli, a on je bio sedmi razred osnovne, mi smo ili da interveniemo.
Jednostavno, odnio je pitolj u kolu. I, otili smo. eljko, jedan moj
kolega, on je sada u Bratislavi otvorio kolu za obuku bodigardova,
i ja odemo i uzmemo pitolj od te djeurlije. Drugi put, Marko je pokupio neku djevojicu, svoju simpatiju, pa pobjegao u Poarevac sa
BMW-om. Nije imao ni vozake dozvole, mi smo ga tjerali po putu.
U Miloevievu vilu nikada nismo ulazili. Slobo izae, bila je jedna
breza na Dedinju, i gleda u nju. Ujutro rano ustane, satima je znao
gledati u brezu. Samo kae: Dobro jutro momci, kako ste?. Tamo u
vili ima sala za prijem, i tu smo se ubacili. Slobo je bio onako, kako se
kae, gospodarast, nije bio dran, u odnosu na njegovu enu Miru.
Vi ste jedan od rijetko pozitivno opisanih likova u knjizi Meta Vuka Drakovia?
U martu 1991. godine, tanije 9. marta, desili su se ulini nemiri
u Beogradu kada su tenkovi izali na ulice. Mi smo ve bili angaovani u zgradi Televizije Beograd, uvali smo kljune objekte. Uhapsili smo tada Vuka Drakovia, predsjednika SPO-a. On lei, a nama
donijeli hranu i njega nude. Nee da jede i kae: Bojim se da me ne
otruju! I onda ja prvi probam hranu i dam mu da jede. Bio sam korektan prema njemu, ak smo i razgovarali. Drakovi je to opisao u
svojoj knjizi. Vjerovatno kroz agresiju na Bosnu i Hercegovinu, kad
se proulo za mene i moje ime, opisao je da sam ja onaj od koga je
uzeo hranu 9. marta 1991. godine.

Srebrenica prvi osloboeni grad u BiH


I onda se vraate u Bosnu?
Znao sam da e biti rata. Moj roak Ibran Mustafi je bio predsjednik Izvrnog odbora SDA u Srebrenici i poslanik u Skuptini BiH.
On mi je pomogao da se budem prebaen u MUP BiH. Prvo sam
nekoliko mjeseci 1991. godine bio u policijskoj stanici na Ilidi, a
onda sam se vratio u Srebrenicu. Po dolasku u Podrinje sve je mirisalo na rat. Dolaskom u Srebrenicu poeli smo se organizovati u
mojim Potoarima. Oruja nismo imali, neto se nabavljalo preko
SDA. Nakon to su Bijeljina i Zvornik, poetkom aprila 1992. godine
pali bez otpora pod srpsku okupaciju, dolo je do zatezanja odnosa
u optini Bratunac. Narod stihijski poinje da se iseljava iz urbanih sredina, bjeei u druge krajeve. Jednostavno, ljudi, mislim na
Bonjake, nisu bili spremni za rat. Mnogi vani i rukovodei ljudi i
intelektualci su pobjegli iz Srebrenice.
U hotelu Fontana u Bratuncu, 17. aprila 1992., odran je sastanak izmeu bonjakih i srpskih predstavnika opina Srebrenica i
Bratunac. Upravo na ovom sastanku srpske vlasti su izdale javni ultimatum bonjakom stanovnitvu Srebrenice i Bratunca, koje je brojilo
oko 49.000 ljudi. Miroslav Deronji je tada rekao: Vi Muslimani imate
dvije mogunosti: da mirno izaete ili da vas mi pobijemo! Tree mogunosti nema! On je upozorio da su Bratunac, Skelani, Milii, Rogatica i Viegrad ve u srpskim rukama. Bonjacima je nareeno da
predaju naoruanje i legalnu vlast bosanskim Srbima ili e ih unititi
hiljade srpskih vojnika koji su se okupili s druge strane Drine, u Srbiji.

PREPORODOV JOURNAL 141/142

intervju

Naser Ori (u sredini) predvodi borce, 1993.

Naser Ori i general Morillon

Kako dolazi do dizanja oruanog otpora u Srebrenici i okolini?


O meni su kruile prie kako sam doao iz Beograda, naoruao
1.000 Zelenih beretki i tako dalje. Nas u Potoarima, spremnih da
branimo taj dio Podrinja, bilo je najvie 30-ak, izmeu 20 i 30, sigurno
ne vie. Tim priama su oni sami sebi proizveli strah, tako da su mislili
da nas stvarno ima barem 1.000. Mi smo radili taktiki. Znali smo da
oni imaju svoje radio veze i da im je SDS podijelio oruje, pa smo ili
taktiki od brda do brda, ostajui bez nogu, samo da bi nas oni primijetili. Kad neki srpski straar na jednom mjestu vidi jednu grupu, pa
drugi na drugom isto, trei na treem i tako redom, ispadne u njihovim
oima da nas stvarno ima 1.000. To je bila naa varka. Kasnije nas oni
zovu da se predamo, da damo naoruanje, da e biti sve u redu. Meutim, ja sam znao, imajui na umu iskustvo ta su radili na Kosovu:
prvo ih razoruaju, pa ih onda ubijaju da e tako biti i ovdje.
Dan nakon preuzimanja Bratunca srpske snage su zauzele i Srebrenicu. Pljakali su bonjaku imovinu, palili kue i ubijali bonjake stanovnike koji zbog bolesti i starosti nisu bili u stanju pobjei
u oblinje ume. Krajem aprila 1992. godine, u selu Bajramovi sastali smo se Akif Usti, nastavnik, Zulfo Tursunovi, zemljoradnik,
Hamdija Fejzi, diplomirani ininjer, Hakija Meholji, policajac i ja.
Dogovoreno je dizanje ireg ustanka, sa oskudnim naoruanjem.
Povie naselja Vidikovac, 8. maja 1992. godine, u zasjedi je ubijen
srpski voa u srednjem Podrinju i poslanik u Skuptini BiH Goran
Zeki, koji se vraao iz akcije paljenja muslimanskih kua u regiji
Kragljivode i Skenderovii. Nekoliko sati nakon misterioznog Zekievog ubistva, srpske snage bjee iz Srebrenice. Zdruenom akcijom napadamo grad. Sljedei dan, 9. maja u popodnevnim satima,
uli smo u Srebrenicu. Tako je, nakon 22 dana okupacije, Srebrenica postala prvi osloboeni grad u BiH. Naalost, ne zna se da je
Srebrenica prva osloboena u toku agresije na BiH. Nae voe su
se plaile da e odgovarati za pred Hakim tribunalom ako budu
rekli istinu. Oni su stavili da je Kalesija prva osloboena. Meutim,
Kalesija nikad nije ni bila okupirana, jer su se ljudi iz nje bili iselili
iz bezbjednosnih razloga, povukli se do Tuzle i kasnije samo nazad
vratili. A mi smo borbom oslobodili Srebrenicu.
Nakon oslobaanja Srebrenice, krenuemo u stalne akcije
oslobaanja bonjakih sela na podruju srednjeg Podrinja. Znate,
do tada je ve preko 10.000 Bonjaka bilo pobijeno u ovom dijelu
Bosne. Mi smo digli otpor tokom aprila i maja 1992. godine da sauvamo ovo naroda to je preivjelo i izbjeglo etniku kamu. I te
1992. godine mi emo to osloboditi, to odbraniti, u sadejstvu sa
borcima iz Bratunca, Zvornika, Cerske i epe, oko 900 kvadratnih
kilometara teritorije. Kontrolisali smo 20 kilometara dravne granice sa Srbijom na rijeci Drini i bili jedini graniari zemlje.

U stalnim ofanzivama na Srebrenicu i ovaj dio Podrinja poginulo


je oko 2.000 srpskih vojnika. Ponavljam, vojnika! To su porazi koje
nam nikada nisu oprostili. Meu njima je bio veliki broj dobrovoljaca
i regularnih vojnika iz Srbije i Crne Gore. Svakodnevno smo bili izloeni avijacijskoj i artiljerijskoj paljbi iz Srbije iz rejona Bajine Bate,
aerodroma Ponikve kod Uica, Ljubovije Nama je glavna logistika
bila Vojska Jugoslavije i jedinice Ratka Mladia. Mi nismo imali fiziki
kontakt sa slobodnom teritorijom, nama nije nikakva pomo dolazila. Iskljuivo smo se borili sa orujem zarobljenim od Srba.

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Dolazak generala Morillona u Srebrenicu:


proglaenje Zatiene zone UN-a
Poetkom zime 1993. godine zavladala je glad meu mnogobrojnim stanovnitvom, dolazi do humanitarne katastrofe. General Mladi odluuje da krene u najveu ofanzivu u Bosni, sa ciljem
da konano slomi otpor branilaca BiH i prostor uz granicu sa Srbijom etniki oisti od Bonjaka.
Mi smo samo imali vojnike koji su htjeli da preive. Nita drugo. Imali smo u jednom trenutku preko 80.000 ljudi, veim dijelom
izbjeglica, na jednom tako malom prostoru. To je bilo nesnoljivo.
Zbog toga smo morali da irimo teritoriju. I zbog hrane, odjee i drugog. Jesen i zima na ovom prostoru uzele su velike rtve meu bonjakim stanovnitvom. Suoeni sa opasnou da li da umremo od
gladi ili da se borimo sa daleko nadmonijim neprijateljem odluili
smo se za borbu. Nakon to bi mi zauzimali neka sela, ene i djeca
ulazili bi iza nas i snadbjevali se uglavnom itom i kukuruzom za gladne porodice koje ih ekaju u Srebrenici. Zbog torbi u kojima su tragai nosili hranu Srbi su nas zvali torbarima. Neke ene, koje su kod
kue ekala gladna djeca, znale su ii ak i prije mojih diverzanata.
Mogli smo komotno osloboditi Bratunac da smo raspolagali sa
kvalitetnim obavjetajnim podacima. Ja sam tek kasnije u Haagu uspio doi do dokumentacije da su srpski vojnici pobjegli sa stanovnitvom iz Bratunca i da ih je ostalo svega oko 300 u gradu. Da smo
to znali, vjerovatno bi se uetali u Bratunac. Danas, kad razmiljam
kako smo se samo borili te prve godine, to je za sve vojne anale...
Imao sam takve borce kakve moda historija nije upamtila. Jedino
je rahmetli Hajro Kapetan od Sapne i Nezuka, sa zvornike optine,
pokuao neto da uradi kako bi se spojio sa nama. Tada je i poginuo,
u jesen 1992. godine. Drugi korpus Armije RBiH nikada nijednu akciju
nije pokrenuo sa ciljem da se deblokira srednje Podrinje, a imali smo
veliku ansu. Nisu imali sluha ili nisu imali elje. U jednom momentu
falilo je moda 10-ak kilometara do spoja naih jedinica iz Podrinja sa
slobodnom teritorijom Armije RBiH u dijelu opina Sapna i Kalesija.

33

intervju
Mladi je krenuo u ofanzivu uz pomo najelitnijih jedinica Vojske
Jugoslavije. Planirao je da je zavri za heftu, ali zbog naeg otpora
trajala je puna tri mjeseca. Deavalo se da cijeli Uiki korpus Vojske
Jugoslavije napada jedno nae selo. Znai, korpusom na selo! Glad,
zima i nedostatak municije su doveli do toga da smo poeli gubiti veliku slobodnu teritoriju. Prvo je pala Zvornika Kamenica, pa Cerska.
Konjevi Polje je zauzela Padobranska brigada iz Nia, iji je komandant bio Duan Stupar. Stegli su obru oko same Srebrenice.
Tada dolazi francuski general Philippe Morillon, komandant
snaga UN-a u BiH, koji Srebrenicu proglaava Zatienom zonom
UN-a.
Tada u srednje Podrinje po prvi put dolazi UNPROFOR. Unproforci od mene trae da napustimo taj prostor, sa kompletnim narodom. Ima jedan snimak, kad ja sa njima sjedim u Konjevi polju
na transporteru i kaem: Ne mogu ja dizati oruje na svoj narod
da bi ih istjerao sa njihovih ognjita. Oito je bilo da je UNPROFOR
bio na srpskoj strani, pokuavali su da nas se rijee sa tih prostora.
Rekao sam im: Pod broj 1: uspostavite prekid vatre. Broj 2: postavite plave kacige du Drine, da etnici iz Srbije ne mogu prelaziti. I
pod broj 3: dostavite naem narodu humanitarnu pomo. Mladi
tada njih ucjenjuje, to je bilo nepojmljivo. Ipak je NATO alijansa,
jedna vojna velesila. Deavalo se da srpski oficir doe i uperi puku
u unproforca, a ovaj ne smije ni glas pustiti. Kroz to sam vidio da
za nas nema zatite. Meutim, veina naih Bonjaka je vjerovala
to stranci priaju. A oni su jedno priali, drugo radili. Ja im nisam
vjerovao. Zbog toga sam i dosta nedaa preivljavao. Jednom smo
doli u situaciju 1993. godine, kad su opkolili Srebrenicu, ini mi se
15. marta 1993. godine, da smo po jednoj automatskoj puci imali
po 15 metaka, a po poluatomatskoj papovci est metaka.
Tad je Morillon uao u Srebrenicu. Ono to je on napisao u
knjizi, kako je doao da nas spasi i slino sve apsolutno lae. Da
ga nismo zarobili, on ne bi ni ostao u Srebrenici! Meunarodna
zajednica pokuava da ga napravi herojem, meutim, on je bio najvea kukavica. Ostaviti toliko naroda, ena i djece. On je pokuao
da pobjegne kroz jedan propust u zgradi Pote u kanal, ali mi smo
ga uhvatili i ponovo vratili meu narod. Za mene kasnije kae da
sam mafija samo zato to sam elio da spasim nae stanovnitvo. Dok je Morillon pokuavao odrati govor pred Potom, jednoj
eni iz Cerske je od gladi umrlo dijete na rukama. Mnogo ljudi nije
imao ni obuu, ni odjeu. Pitao sam se da li bi to izdrale i ivotinje?
Mislim da toga nije bilo u historiji. Takve patnje koje je izdrao na
narod, niko nije preivio. Tad je on, okupiran od naroda, proglasio Srebrenicu zatienom zonom. Kad se Morillon vratio meu
Srbe, nakon sastanka sa mnom, on je njima tada rekao: Idite slobodno! Sad mi je ao to ga nisam ubio. Na suenju Radovanu Karadiu, naelnik Glavnog taba Vojske Republike Srpske Manojlo
Milovanovi je 1. marta 2012. godine otkrio kako je Vojska RS-a u
proljee 1993. godine Cersku i Kamenicu zauzela bez borbe zahvaljujui Philippu Morillonu.
Ofanziva na sami grad Srebrenicu poela je 12. aprila 1993. godine. I danas se najeim kad se toga sjetim: osjeali smo da je presudan momenat - ili oni ili mi. Branimo djecu, majke, sestre... Tada
je moj borac Abdulsamed ozo uzeo megafon i po gradu zauio
ezan. Nakon ezana se megafonom obratio narodu rijeima: Narode, ako imalo imate u sebi muslimanske krvi, iznesite sve metke
to imate u kuama, sve oruja! Ko ne smije u bitku i ne mora, ko
smije neka krene s nama! Srebrenicu moramo odbraniti! To je jako djelovalo na narod, najednom su ljudi poeli donositi po 10-20
metaka, neko dva-tri, neko jednu bombu. Borbom prsa u prsa, 16.
na 17 april, u bici za grad odbili smo neprijatelja ka Pribievcu, i sa

34

ievca ka Bukovoj Glavi. Uspjeli smo spasiti grad i slomiti njihovu


ofanzivu koja je trajala tri mjeseca i koja je bila puno ea od one
koja e uslijediti u julu 1995. godine, kad je Srebrenica pala. Tu
hrabrost i odlunost nikada neu zaboraviti, ponijeu je sa sobom
i na onaj svijet. Nosio sam sija smrti u rukama, a za mnom idu
ljudi, svi smo bili spremni poginuti. Ne dozvoliti Mladiu da ue u
Srebrenicu.

Pad Srebrenice: Samo da sam bio tamo


meu vojskom
Poetkom 1995. godine odlazite iz Srebrenice na slobodnu teritoriju.
Nekako sa kraja ljeta 1993. godine dobio sam poziv da doem
u Sarajevo. U drugoj polovini septembra odravao se Prvi bonjaki
sabor i ja sam trebao doi da odrim govor ispred branilaca Podrinja, da opiem situaciju na terenu. Nisam htio otii. Bilo je jo
poziva, odbijao sam da odem iz Srebrenice. Meutim, kasnije smo
dobili neke ureaje preko kojih smo dobijali naredbe. Postavljaju se ustrojstva, morao sam ih posluati da izaem iz Srebrenice.
Imali smo plan deblokade Srebrenice, i mi smo s tim planom i poli. Odletjeli smo helikopterom iz epe u Zenicu. Moram vam rei
da sam se odmah razoarao kad sam doao u Generaltab Armije
RBiH. Vidio da smo mi u Srebrenici negdje daleko na dnu top-liste
moguih vojnih oslobaajuih operacija. A uvijek nas je drala neka
nada da smo blizu srca, a daleko od oka, naim vojnim strukturama. Umjesto deblokade Srebrenice, prijetili su nam hapenjima.
Kasnije u pokuati da se vratim u Srebrenicu. Ono to je bilo
nevjerovatno, za taj na povratak u Srebrenicu, za taj let za epu
kroz 100 kilometara etnike dubine, svi su znali! Od najmanjeg do
najstarijeg insana. Cijela Tuzla samo bruji: Vraa se Naser! Nije
mi to bilo nimalo drago. Kad ovaj obian svijet na tuzlanskim i ivinikim ulicama zna za moj povratak, onda to jo bolje znaju etnici.
Doli smo na heliodrom. Tu se skupljali, ekali vrijeme za polijetanje helikoptera. Na nekoliko minuta prije polijetanja, izdvojili smo
se rahmetli Ramiz Beirovi, Ejub Goli i ja. Nasere, ti ne ide, mi
idemo! Ovo nimalo ne mirie na dobro. Ako se desi pad, nek ostane bar neko od nae komande. Odoh ja, a ti doi sljedeim letom.
I ne dozvoli da Tuzla bruji i o tom letu, rekao mi je rahmetli Ramiz
Beirovi. I ja sam tada na jedna vrata uao, a na druga izaao. Helikopter u kojem sam trebao biti, misteriozno je pao iznad epe
u noi 7. maja 1995. godine. Bilo je mrtvih i ranjenih. Poginuli su
piloti, doktori koji su krenuli da pomognu naoj bolnici. Moj zamjenik Ramiz Beirovi je bio teko ranjen, kao i heroj Ejub Goli, te
naelnik epe Ramo ardakovi.
Srebrenica pada u julu 1995. godine i doivljava genocid najvei na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Da li je sve
moglo biti drugaije, da li se grad mogao odbraniti?
Taj period kada je poelo, krenulo to je najtei dio moga ivota.
Jednostavno, hodao sam kao muha bez glave, pokuavao sam sve
mogue veliine da kontaktiram, da komuniciram, da traim spas,
da naem modul kako da to sprijeim. Meutim, u svaku tu veliinu sam se razoarao. Tek na kraju sam morao da uzmem ove moje sirotane koji su doli iz Srebrenice, koji su bili nekim dijelom na
tim prostorima. Pokupili smo ljude sa naoruanjem, uz dobrovoljce,
koji su krenuli sa mnom. Lino mi je rahmetli Alija Izetbegovi dao
logistiku da pomognem koloni koja se iz Srebrenice kretala prema
slobodnim teritorijama. Sa tuzlanske slobodne teritorije napali smo
srpske poloaje, tamo gdje smo oekivali da bi kolona trebala izai.

PREPORODOV JOURNAL 141/142

intervju
General Sead Deli, komandant Drugog korpusa Armije RBiH, nije mi
dozvolio da krenem u akciju, nije mi dao logistiku. Sve sam to privatno uradio, tako to sam otiao kod rahmetli Izetbegovia.
Svi sa kojima sam priao, svi su govorili da se ne moe odbraniti
teritorija Srebrenice. A ja sam tvrdio da moe: to i danas tvrdim, da
je bilo odbranjivo ko dva i dva. Mogli smo odbraniti, bez obzira na
snage koje su nas napadale. Imali smo nekoliko prednosti: konfiguracija terena i Ujedinjene nacije, koje su bile zauzele dobre kote.
Znai, imali smo sve na naoj strani, osim dobre volje naih instanci
i meunarodne zajednice da nam pomognu. Ja vam garantujem
ivotom, da smo se tako mogli odbraniti! U tom momentu, ja sam
imao ljude prave kamikaze. Mogli smo da doekamo sve ljude, da
ih izvuemo, da ostanemo u onom pravcu odakle je Mladi ulazio
u Srebrenicu. Mogli smo preko puta MUP-a, kada se on krije, mi
smo mogli u kolektorima, izmeu onih zgrada, da se maskiramo, da
ih poderemo, da ubijemo i Mladia i sve ostale. Samo da sam bio
tamo meu vojskom, al eto...
Znao sam da bez mene niko nee moi narediti kljune naredbe
za odsudnu bitku za grad. Sad kad je Srebrenica pala, sa odgovornou tvrdim da oni ljudi koji su ili u proboj sa bosanske strane,
od Nezuka, znai slobodne teritorije ja sam bio na elu tih snaga,
i mi smo pet dana probijali, probijali, probijali nismo mogli nita
etnicima dok nisu doli moji borci iz pravca Srebrenice, izmueni
u koloni smrti. Ljudi iz kolone su probili taj etniki bedem! Mi smo
pokuavali, ali nismo uspjeli. Srebrenica je moja rak rana koja e u
grob da me stavi.
Jo neto, general Sead Deli je kasnije zatvorio taj koridor, a
mogao je jo 2.000 ljudi da izvue. Da li je iz nekog neznanja glumio
nekog oficirinu, ali eto desilo se to se desilo. U Haagu saznajem
od srpskih oficira Pandurevia i Borovanina koliko su naih ljudi
zarobili koji su bili doli do kapije slobode. Glupou generala Delia, koji je povukao vojsku, Srbi su opet zatvorili tu liniju i zarobili
2.000 ljudi. Nije meni na duu, nego Seadu Deliu, umjesto da ga
kazne, njega nagrade znakom Zlatni ljiljan za uspjeno izvlaenje Podrinjaca iz privremeno zauzete teritorije! Bruka i sramota,
historija e to vjerovatno da ispravi. Danas bi, ako nita, na spomeniku u Potoarima bila imena 6.000 ljudi, umjesto 8.000.

Suenje u Haagu i odnosi sa srpskim


zloincima
I onda, nakon svega, dolazi do Vaeg hapenja i odvoenja na
suenje u Haag!
Poslije pada Srebrenice, zdruenim snagama krenu sve vojne,
obavjetajne i civilne strukture, sa tadanjim politiarima, protiv
mene. Prikrili su mi znaku Zlatni ljiljan, kroz obavjetajne strukture pokuali da me degradiraju. Napravili su plan i program. Kau:
Sve vie i vie raste animozitet od strane izbjeglike populacije,
na elu sa Naserom Oriem, prema vojnom i civilnom vrhu Federacije i politike Bosne i Hercegovine. I u tom pravcu mi traimo da
se zavede operativno praenje, metode, istrage... I onda to ide
direktno predsjedniku Izetbegoviu. Predsjednik, naravno, to sa
razlogom odobrava, mislei da je to stvarno neki animozitet, da mi
hoemo da uruimo dravu, da pravimo pu Meutim, toga nita
nije bilo, ni u mislima, a kamo li u stvarnosti. Kasnije e se to pokazati na nekim mitinzima. Predsjednik doe pred narod iz Podrinja,
narod pone galamiti, a ja izaem i kaem narodu: Nemojte toga
ovjeka!. To je bilo u Mejdanu u Tuzli, postoji snimak. Mnogi
su pokuali da degradiraju moje ime, jer su vidjeli da uivam ugled
kod naroda. Jednostavno, nisu mogli da se pomire sa tim.

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Naser Ori na suenju u Haagu


Kada su Srbi izvrili genocid, odmah je obavjetajna kuhinja
srbijanska poela sa akcijom udara na mene. Kako bi prikrili ono
to su uradili tokom genocida. Vjerovatno je tu bilo i odgovornosti meunarodne zajednice. Skontali su: evo napraviemo balans
ako Nasera uhapsimo poto su Srbi uveliko priali o meni da sam
napravio pokolj nad srpskim stanovnitvom. Ja sam se dobrovoljno javio i otiao na razgovore sa hakim istraiteljima u Sarajevu.
Danima su trajali razgovori. Meutim, i pored svega, oni su izveli
akciju mog hapenja.
U Haagu sam se naao na istom spratu sa svojim najveim neprijateljima. Odmah su se svi srpski zloinci sledili kad sam doao.
Ja sam u startu postao autoritet i moja je bila glavna u zatvoru.
Moj neprijatelj Momir Nikoli iz Bratunake brigade Vojske RS-a,
osuen za genocid peglao mi je koulje, a Miroslav Deronji, glavni Karadiev povjerenik za Podrinje, on je umro u zatvoru prao
mi je ve. Jednom sam udario Gojka Jankovia, krvnika iz Foe, zato to je nasrnuo na Sefera Halilovia, prvog komandanta Armije
Republike BiH. Nisam to mogao dozvoliti. Takoer, Jovica Stanii,
Miloeviev glavni obavjetajac me jednom uvrijedio. Ustvari, priao je uvredljivo o Boijem poslaniku Muhammedu, a.s., i ja sam
ustao i rekao mu: Sluaj ti majmune, nemoj da ti ja tu plastinu
guzicu razvalim skroz! Krenem na njega, a on pobjegne u spavaonu, tako da je tri dana bio u kunom pritvoru, nije smio da izae
u zajedniku prostoriju. Nakon nekoliko dana poalje Momira Nikolia da mu oprostim. Izvinio se kasnije i kae: Pretjerao sam.
Dovodili su jednog zloinca Cojku Popovia, koji je uestvovao
u strijeljanju 2.000 mojih ljudi i koji se vidi na snimku u Potoarima da svjedoi protiv mene. Svata je bilo. Osloboen sam, od
samog starta sam znao da sam nevin. etnike jesam na bojnom
polju neutralisao i na to sam ponosan. Civile nikada nismo napadali
jer ustvari, Srbi su, a to se moe vidjeti po njihovoj dokumentaciji,
civile iseljavali iz zone ratnih dejstava, uglavnom u Srbiju. No, oni
pokuavaju laima falsifikovati historiju, tako to od vojnika-zloinaca prave navodne nevine rtve.
Imate li neku poruku za kraj?
Domovini se slui bezuslovno. Sanjam esto kako emo opet
biti graniari na Drini. Ustvari, siguran sam da e doi vrijeme kad
e bosanski vojnik uvati nau granicu na Drini. Ako zatrebam svom
narodu, bez razmiljanja u na megdan svim onima koji ele da ga
unite, svim onima koji ele da unite Bosnu i Hercegovinu. Mi druge domovine nemamo. q

35

bosanski barometar

Lagumdija odbacio ideje Platforme

Politiki potresi u BiH


Godinu i pol dana mukotrpne gradnje koalicije stranaka potpisnica
Platforme (SDP, SDA, HSP i NSRzB) palo je u samo nekoliko dana svibnja. SDP je odluio odbaciti suradnju sa SDA jer potonja stranka nije
htjela podrati Dravni budet od 1,395 milijardi KM, od ega je 445
milijuna KM bilo predvieno za vraanje duga. Praktino, za dravne
institucije je preostalo 950 milijuna KM, to SDA nije htjela prihvatiti obrazlaui to injenicom da entitetski budeti rastu, dok dravni
stagnira, ime se dodatno slabi poloaj drave u odnosu na entitete.
Preostale stranke lanice dravne Vlade (uz SDP jo i HDZ, HDZ 1990,
SNSD, SDS) zduno su ga podrale, pa je SDP snano napao SDA upozoravajui je da e raskinuti koaliciju ukoliko ga ne podri.
Sukob izmeu SDP-a i SDA traje gotovo godinu dana jer je SDP
pokuao nametnuti novi Zakon o unutarnjim poslovima u Federaciji
BiH na nain da policijskog komesara bira ministar, umjesto aktualnog naina gdje ga bira struka. Komesar je bio neovisna osoba, pa
su mnogi tvrdili da SDP eli staviti policiju pod politiku kontrolu, navodno i zbog kriminalnih radnji Zlatka Lagumdije i njegovih najbliih
suradnika u SDP-u. SDA je bila protiv toga pa su se cijelo vrijeme
lomila koplja, da bi kulminiralo pitanjem visine Dravnog budeta.
Krajem svibnja SDP je krenuo u rekonstrukciju Vlade FBiH pozvavi u nju sada HDZ i HDZ 1990, olako preavi preko toga da
ranije za njih nisu htjeli ni uti. Zanimljivo je da je upravo SDA bila
zagovornik ulaska dvaju HDZ-ova i u Vladu FBiH, ali svjesna svoje
slabije pozicije u platformakoj koaliciji u odnosu na SDP, nije htjela
previe talasati. Zato je bila formirana koalicija koja je patriotskim
snagama u BiH davala kakvu-takvu nadu da bi to mogla biti jezgra
budueg ireg pokreta za reintegraciju te zemlje. Sada su Lagumdiji i krugu oko njega dobro doli HDZ-ovi koji su insistirali da se
ujedno odrekne i HSP-a i NSRzB, a umjesto SDA u novu koaliciju
SDP-HDZ-HDZ 1990 pozvan je Savez za bolju budunost (SBB), iji
je predsjednik osniva Dnevnog avaza Fahrudin Radoni, koji se
ujedno povezuje s kriminalnim krugovima u BiH.

Radoni prvi policajac


Radoni je objeruke prihvatio poziv, pa su odmah krenule rekonstrukcije kantonalnih vlada koje su za Lagumdijine pristae pozitivno zavrile. Isto tako, iako taj proces nije do kraja lipnja okonan, ne
treba dvojiti da e na dravnom nivou kadrove SDA zamijeniti oni iz
SBB-a, a kako je ve potvreno, novi ministar sigurnosti (tj. policijskih
slubi) trebao bi biti ba Radoni, to dodatno pojaava sumnju da
ova rekonstrukcije nije plod principa, ve golih pojedinanih interesa.
ao mi je to Tihi nije reformirao SDA u modernu stranku centra. Razlog nesuradnje vie nije samo proraun. Vidjeli smo da SDA pokuava
veliku priu iskoristiti za lokalne izbore, rekao je Radoni. Govorei
o novoj poziciji, rekao je da tu funkciju ne doivljava kao mjesto prvog
policajca. Naa je obveza suradnja s meunarodnim faktorima. Ako
do imenovanja doe, u to ne sumnjam, radit u u interesu graana,
uspjeno kao to sam sve ranije radio, rekao je Radoni.
No, kad je u pitanju federalna Vlada, stvari su tu daleko kompliciranije. Najprije su SDP-ovi kadrovi u Vladi htjeli smijeniti lanove Upravnih odbora javnih poduzea, no protiv su bile SDA, HSP
i Lijanovii. Jedini ministar koji je podrao SDP-ovce bio je SDA-ov

36

ministar Desnica Radivojevi, i tu je nastala prava trakavica. Naime,


u Ured predsjednika FBiH ivka Budimira (HSP) stigla je potpisana
Radivojevieva ostavka, to je bilo iznenaenje jer nije bilo logino
da ostavku daje ovjek iji je glas presudan da prou SDP-ovi prijedlozi o Upravnim odborima. No, Desnica i premijer Nermin Niki
tvrdili su da ostavke nije bilo, pa je sjednica Vlade poela te je SDP
imao ansu nametnuti svoje zahtjeve. Tada su SDA, HSP i Lijanovii izveli manevar traei pauzu radi konsultacija, to znai da tada
odluke nisu bile donesene. Time je predsjednik Budimir dobio na
vremenu i poslao premijeru Nikiu pismo u kome prihvaa Radivojevievu ostavku te ga razrjeuje. Tek su tad SDP-ovci shvatili da
su nasamareni, no kako nisu imali izbora, tvrdili su i dalje da ostavke nije bilo. No, kako je potpis na ostavci zaista bio Radivojeviev,
krenulo se u istragu da se vidi kako je ona dospjela tamo, kada ni
on sam nije zapravo htio podnijeti ostavku. Tada je javnost saznala
da je SDA vodila takvu politiku da je inzistirala od svih ministara iz
njenih redova jo prije formiranja Vlade FBiH, tamo negdje krajem
2010., da potpiu bianco ostavke koje e biti aktivirane ukoliko netko od njih bude neposluan. Upravo se to i desilo. Radivojevi je
tada potpisao bianco ostavku, a SDA (a ne on) tu je ostavku proslijedila predsjedniku Budimiru, koji ga je na temelju toga razrijeio.

Vrbovanje zastupnika
SDP, SBB i HDZ-ovi su ga optuili za protuustavno djelovanje, no
Budimir je ostao pri svome. Zato je pokrenuta inicijativa da se smijene
predsjednik Budimir i njegov zamjenik Mirsad Kebo (SDA), no da bi ih
se smijenilo, bilo je potrebno da takvu odluku Parlament FBiH izglasa
dvotreinskom veinom. Kako ova nova koalicija ima tek 56 zastupnika, to nije bilo dovoljno pa se krenulo u lobiranje. Raunalo se na neke
labilne zastupnike, ali i na one iz A-SDA, DNZ-a i Dodikovog SNSD-a, koji takoer participiraju u Parlamentu FBiH. Od lanova dosadanje Platforme raunali su na NSRzB i u prvim izjavama njihovog elnika Jerka
Ivankovia Lijanovia zaista se inilo da bi oni mogli podrati novu koaliciju. Naime, on je izjavio da je njegova stranka spremna sudjelovati i
u novoj parlamentarnoj veini na razini Federacije BiH, ako bi ta nova
veina imala bolji program rada nego aktualna Vlada FBiH. Potvrdio je

ivko Budimir

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar
da je dobio ponudu SDP-a i SBB-a da bude dio nove parlamentarne veine u Federaciji, ali je dodao da jo nije dobio program rada. Takoer,
naveo je kako je spreman odstupiti s dunosti ministra poljoprivrede
u Vladi FBiH u korist dva HDZ-a, jer je zahtjev tih stranaka da njihovi
kadrovi popune sve fotelje u federalnoj izvrnoj vlasti namijenjene Hrvatima. Mi u Vladi moemo sudjelovati sa svojim kadrovima iz reda
svih naroda. Nai ministri e provoditi program NS Radom za boljitak.
To nije prepreka da budemo dio neke nove veine, ali je prepreka
program koji e morati jamiti da emo popraviti ekonomski poloaj
naih graana, zakljuio je Lijanovi. Prema dobro upuenim izvorima Dnevnik.ba je objavio da nije iskljueno da je Lijanoviu obean
programski paket u kojem se nalazi mrkva i batina, tj. da se zadovolji ponuenim resorom u bonjakoj kvoti, neovisno o financijskoj
teini tog resora, i da njegovih pet zastupnika glasa zarekonstrukciju
federalne vlasti, ukljuujui i smjenu predsjednika i dopredsjednika
Federacije BiH. U tom sluaju protiv njega nee biti pokretana istraga
za zlouporabu novca za poljoprivredne poticaje.
inilo se da je nova koalicija pred pobjedom jer je predsjednika
HDZ-a BiH Dragan ovi izjavio da e nova parlamentarna veina
imati 65 ili 66 zastupnika, koliko je dovoljno za pokretanje procedure za smjenu predsjednika i dopredsjednika FBiH. To znai da su
ovi i Lagumdija veini od 56 zastupnika, koliko imaju SDP, SBB i
dva HDZ-a, pribrojali jo pet Lianovievih te po jednog zastupnika
iz A-SDA, DNZ-a i SNSD-a. Bila je nepoznanica samo tko bi mogli biti
65. i 66. zastupnik.
Meutim, nova je koalicija (barem za sada) napravila raun bez
krmara. Lijanovii su nakon par dana premiljanja odustali i vrsto
stali uz SDA i HSP. to se tono desilo, ne zna se, odnosno nije jasno
da li su Lijanovii bili principijelni ili je moda doao neki tajni znak
od meunarodne zajednice. Naime, znakovito je da je predstavnike SAD-a, EU te samog visokog predstavnika Valentina Inzka zapljusnuo val utnje. Niim nisu htjeli odavati na ijoj su strani, iako
se iz te utnje moglo itati da ne podravaju Lagumdijine vratolomije. Vano je ovdje podsjetiti da je upravo meunarodna zajednica (izuzev Rusije) snano poticala okupljanje stranaka Platforme
i eliminaciju HDZ-ova, pa je teko povjerovati da su preko noi i
oni promijenili miljenje. Zato nije iskljueno da je netko od njih
nazvao Lijanovia da ga podsjeti na preuzete obaveze iz Platforme,
iako se to ne moe u potpunosti tvrditi.
Iako su raunali i na stranku Fikreta Abdia DNZ (u kojoj se,
uzgred, nekoliko mjeseci pred lokalne izbore deava raskol i upravo nakon izlaska iz zatvora Abdia odbacuju), vodstvo ove stranke
izjavilo je da nee podrati novu koaliciju na elu sa SDP-om, nego
e ostati uz SDA, HSP i Lijanovie.

Osuda javnosti
Rasplet ovog procesa krajem lipnja doveo je do pat pozicije, pa
je Lagumdije nastavio vriti jo ei pritisak. On je odbacio optube elnika SDA da SDP najnovijim potezima i raskidanjem koalicije
SDA SDP generira novu krizu u BiH. Odgovorno tvrdim, da smo
pristali na njihov (SDA) ultimatum i pustili da drava bude na privremenom finansiranju, da bi sada uli u krizu za koju SDP ne bi
elio da odgovara jer bi to bila kriza koja bi bila direktno ruenje
drave. uo sam da nema za ta me nisu optuili u Sarajevu, Tuzli,
Zenici Izmeu ostalog, jedan me novinar u Sarajevu pitao: Kad
ste dogovorili s oviem trei entitet kao uvjet? Vidite dokle to
ludilo ide. Zvao sam gospodina ovia da ga pitam da nije negdje
priao kakvu glupost. On je odgovorio: Boe sauvaj, da si to sa
mnom dogovorio, gdje bi mi bio kraj! Radi se o tome da se oigled-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Sulejman Tihi, Dragan ovi i Zlatko Lagumdija


no vodi specijalni rat. Ne postoji nikakav tajni dogovor. Sve to sam
radio je javno, izjavio je Lagumdija.
On je precizirao da su pozicije SDP-a jasne, a to znai Sejdi
Finci DA, tri izborne jedinice NE. Podsjetio je da je SDP upozoravao SDA kako od njih oekuje da se pridrue odgovornoj politici, da se doe do budeta BiH. Rekli smo im, da ukoliko ele
da zemlju vode u dalji kaos odlukom o privremenom finansiranju,
da to neemo prihvatiti. Smatrali smo da je Dravni budet test za
sve nas te da li je SDA spremna za promjene, za reforme, rekao je
predsjednik SDP-a. O kakvim se promjenama radi te reformama nije rekao, vjerojatno iz razloga to ni sam ne zna o emu bi tu priao,
no na kraju je kazao da premijeri SDP-a na nivou FBiH i u kantonima imaju stalne opstrukcije u provoenju ekonomskih i socijalnih
reformi te u implementaciji izbornih rezultata. Upozoravali smo
Sulejmana Tihia, i javno i na sastancima najuih rukovodstava dvije stranke, da mi zaista smatramo da SDA treba i moe da se transformira iz pokreta u jednu umjerenu modernu stranku i da je to u
interesu itave zemlje. Naalost, budet i posljednja dogaanja su
pokazali da se u tome nije uspjelo, kazao je Lagumdija.
to god mislio Lagumdija, injenica je da je naiao na gotovo nepodijeljenu osudu javnosti. ak su ga osudili i intelektualci bliski socijaldemokratskoj ideji, a znakovita je i utnja lana Predsjednitva BiH
eljka Komia, koji se i sam prije tri mjeseca pobunio protiv Lagumdijine samovolje u stranci. Lagumdija je ovim potezom natjerao ak
i zaklete protivnika SDA da podre Tihievu politiku u ovom sluaju.
Gledajui unazad 20 godina, SDA zaista ne zasluuje biti dijelom vlasti,
ali nain na koji je to Lagumdija uradio nikako ne moe biti rjeenje.
No, kako kae narod, svako zlo za neko dobro. Naime, ovaj
proces nije zavren, o odlukama SDP-ovog dijela Vlade FBiH koje je
donijela bez jo uvijek aktualnih ministara iz SDA, HSP-a i Lijanovia
odluivat e Ustavni sud FBiH. Kako je najavljeno, to bi moglo biti tek
u rujnu jer su ustavni suci otili na godinje odmore, pa se situacija
dodatno uslonjava. Mogao bi je prekinuti tek jedan ovjek - predsjednik FBiH ivko Budimir, koji je krajem lipnja najavio kao vrlo mogue
rjeenje rasputanje Parlamenta FBiH i raspisivanje novih izbora. Doe
li do toga, a poznavajui raspoloenje graana, moglo bi se desiti da
se ovakva politika Lagumdiji obije o glavu. Izgubi li SDP eventualne
izbore, mogli bi se pokrenuti procesi unutar samog SDP-a koji bi mogli
dovesti do toga da se konano prekine Lagumdijina diktatura u ovoj
stranci. To bi bilo dobro jer je Bosni i Hercegovini potreban jak SDP
kao multietnika stranka, koja bi opet oko sebe mogla poeti okupljati
druge stranke kao jezgru budueg pokreta za BiH. q
Edis FELI

37

bosanski barometar

Velikosrpska ideologija i hegemonizam

Izvori genocida nad


Bonjacima
O velikosrpskoj historiografiji
(nekoliko primjera)
Osnov moderne srpske mitologije jeste narativ o boju na Kosovu 1389. godine kada su Osmanlije porazili vojsku kneza Lazara
i potinili ih sebi. Ali, taj boj predstavljen je kao najvaniji dogaaj
u srpskoj historiji. Pored tog boja historija pamti i Bitku kod Nikopolja, samo sedam godina kasnije, tanije 25. septembra 1396. godine, u kojoj rako-srpska vojska sudjeluje s Osmanskom vojskom
protiv vojske vie evropskih zemalja. Srpska historiografija ovu bitku kod Nikopolja sistematski ignorira i zanemaruje, a pustila je u
opticaj naraciju o Boju na Kosovu na kojem je izgraena cjelokupna
velikosrpska ideologija i mitologija. Episkop Nikolaj Velimirovi je
1939. godine u manastiru Ravanici odrao programski nacionalistiki govor, ispunjen ovinizmom, koji je sluio etnikim ideolozima, dokazujui da su Srbi nesumnjivo arijevske krvi, da su oni bili
na strai pred kapijama Evrope protiv plemena nie rase. U toj
magli Srbi su branili Evropu od osvajaa s Istoka.
U povijesti Osmanskog carstva Boj na Kosovu predstavlja tek
jednu u nizu bitaka. Ona nije imala vanost kakvu je imala bitka kod
Nikopolja, poslije koje srpske snage s Osmanskom vojskom ratuju
rame uz rame.
Bajazit I, zvani Jildirim (Munja), predvodi veliku osmansku vojsku
na Nikopolju, priprema se da razlomi Ugarsku, ve je pokorio Bugarsku, a suprotstavlja mu se ugarski kralj Sigismund Luksemburki koji je
oko sebe okupio vojni savez francuskih, njemakih i engleskih vitezova, vojsku krana-kriara iz zapadne i srednje Evrope koju je predvodio Ivan od Neversa, budui vojvoda Ivan Neustraivi od Burgundije...
Nakon bitke ostale su hiljade raskomadanih i unakaenih ljudskih tijela
kraj Dunava. Pripovijeda se da je Bajazit I u odsudnom trenutku u bitku
uveo elitne odrede koji su unitili borbene francuske vitezove i doveli
do rasula evropske vojske. Ratnici, koji su preokrenuli ishod bitke, bili
su srpski na elu sa Stefanom Lazareviem, sultanovim vazalom. (O
ovome se moe itati u knjizi amerike historiarke Barbare Tuchman
Daleko ogledalo (A Distant Mirror: The Calamitous 14th Century; prijevod: Daleko zrcalo: Zlosretno XIV stoljee, Zagreb, 1984.)). I sve tako
do bitke pod Beom 1683. Dakle, gotovo 300 godina Srbi uestvuju u
osmanlijskim vojnim pohodima. Spram toga pojavljuje se Kosovski mit
koji je srpska konstrukcija o tome kako su se srpski vitezovi rtvovali
za Evropu u odbrani kranstva. Osveta Kosova postala je politiki
program velikosrpskih politiara u 19. i 20. stoljeu. O osveti Kosova
posebno nadahnuto i s neskrivenom rasistikom mrnjom prema
brai koja su postala Muhammedovi sljedbenici, pjevao je Njego
u Gorskom vijencu uvodei jezik mrnje i sataniziranja muslimana kao
obrazac odnosa prema njima. Tako je postalo normalno zvjerski ubijati muslimane koji su poistovjeeni s Turcima.
Jedna od specifinosti velikosrpske historiografije ogleda se u
selektivnom pristupu historijskim dogaajima. Ovo se kod historiografa naziva zatamnjenje prolosti. Mi smo danas svjesni mitskih

38

Ilija Garaanin, autor Naertanija


aspekata velikosrpske ideologije i srpskog nacionalnog identiteta i
pitanja kao pitanja teritorija. Posebno treba obratiti panju na planske konstrukcije unutar velikosrpske historiografije. Tako, naprimjer,
Kosta Milutinovi (Vojvodina i Dalmacija 1760.1914., Novi Sad,
1973.) govori o irilu i Metodiju koji pokrtavaju ljude po Dalmaciji, a
oni tamo nikada nisu ni bili. Ova konstrukcija, meutim, vremenom
postaje posmatrana kao istinita tvrdnja. Prije Milutinovia o ovome
je pisao Nikodim Mila (Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad, 1901.) iji
rad Milutinovi uveliko koristi. Mila je izgleda vidio irila i Metodija kako hodaju po Dalmaciji i ire kranstvo. (O ovome pie Ivan
Pederin u radu Velikosrpska promidba i subverzija u Dalmaciji izmeu aneksijske krize 1908. i balkanskih ratova 1912.). Takve konstrukcije velikosrpska historiografija je napravila o Bosni kao srpskoj
zemlji, o bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniu, o hercegu Stiepanu Kosai, o regiji Hercegovine, znaajnim bosanskim linostima, o
pradedovskoj veri, o srpskim teritorijama na tlu Bosne itd. Dakle, obrazac je prepoznatljiv: velikosrpska historiografija konstruira
dogaaj i linosti i onda na njima gradi historijsku istinu. Naravno,
postoje i znanstvenici unutar srpske historiografije koji dezavuiraju
te konstrukcije. (Ovdje posebno elim ukazati na knjigu Olge Popovi-Obradovi Kakva ili kolika drava. Ogledi o politikoj i drutvenoj
istoriji Srbije u XIX i XX veku, Beograd, 2009.).

Ideja Velike Srbije i velikosrpska ideologija


Meu najznaajnije propagatore i ideologe velikosrpske ideologije u 19. i 20. stoljeu ubrajaju se Ilija Garaanin, Vuk Stefanovi
Karadi, Nikola Stojanovi, Jovan Cviji, Vasa ubrilovi i Stevan
Moljevi, kao i akademici SANU koji su izradili Memorandum 1986.
Historijski stvari stoje ovako. Za vrijeme osmanske opsade Bea, poznate u historiografiji kao Veliki beki rat 1683.1699., ore
Brankovi iznosi 1683. godine prvi plan Velike Srbije pod pokroviteljstvom austrijskog cara i austrijske vanjske politike. Brankovi je pro-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar
jektovao dravu od Triglava do Rodopa, kojom bio obuhvatio sve dijelove Balkana. Austrijski car je, meutim, kasnije odustao od ove ideje i
utamniio nesretnog Brankovia koji je umro u zatvoru 1711. Austrija
je organizirala pobunu pravoslavnog stanovnitva unutar Osmanskog
carstva, koja nije uspjela, pa je peki patrijarh Arsenije III arnojevi,
koji je donio fatalnu odluku o ustanku, poetkom 1690. morao pokrenuti veliku seobu pravoslavnog stanovnitva na sjever preko Save i
Dunava. Potom e Austrija ovo stanovnitvo ukljuiti u Vojnu krajinu
spram Osmanskog carstva i koristiti ga za svoje projekte.
Austrijanci su uvidjeli da bi Srbi na Balkanu mogli da im prave
probleme sa svojim idejama o velikoj dravi i poeli su da potiskuju
tu ideju i predstavljaju je kao opasnost za druge narode. Mihailo
Stanii smatra, s druge strane, da je Be od 19. stoljea koristio
pojmove Velika Srbija i velikosrpstvo da bi protiv Srba mobilizirao katolianstvo. Pojam Velike Srbije doivio je transformacije u
upotrebi. Taj proces transformiranja pojma Velike Srbije trajao je
u periodu od 1683. do 1915. godine. Ali, od 1816. do 1915. postalo je jasno da je austrougarska vlast njime obuzdavala aspiracije
balkanskih naroda da se ujedine u neku veu dravu. Vlada u Beu
je zvanino promovirala pojam Velike Srbije 1816. godine i finansirala pravljenje elaborata o velikosrpskom pitanju. Meutim, 1915.
crnorukaki Pijemont u Srbiji usvaja taj pojam i promovira ga u svojim tekstovima. Zatim su pojam Velike Srbije kao svoj program prihvatili oni koji su bili prokazani i satanizirani od strane beke vlade,
te su iza tog pojma stajali crnorukaki Pijemont, zatim Vidovdan i
Sloboda ili smrt, glasila etnikog ravnogorskog pokreta.
Vojna grupa oko lista Pijemont propagira ideje stvaranja Velike
Srbije. Oni kau: Naa budua generacija daje zavjet za stvaranje
Velike Srbije. U sastav Velike Srbije ulaze Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slavonija, Slovenaka, Srem,
Dalmacija, Banat, Baka i Albanija. (Pijemont, br. 175, Beograd, 29.
VI 1915.) Iza asopisa Pijemont stajali su pripadnici teroristike organizacije Crna ruka koja je imala uticaja na nacionalistiko-ovinistiku organizaciju Mlada Bosna koja je izvrila atentat 1914. na
austrijskog prijestolonasljednika.
Srpska vlada je 1915. platila dva eksperta, univerzitetske profesore, Rusa V. N. Jastrebova i Engleza Ernesta Denija, da napiu knjigu Velika Srbija. Takvu knjigu, takoer, napisao je bosansko-srpski historiar
Vladimir orovi koja se pojavila 1926. godine u Beogradu. U martu
1928. godine u Skuptini Kraljevine SHS poslanik Punia Rai (Crnogorac) iznosi prijedlog da se drava preuredi i nazove Velika Srbija. Nakon
toga nosilac politike svesrpstva i ujedinjavanja svih srpskih zemalja
bio je Srpski kulturni klub (SKK). Posebni elaborati o srpskom pitanju
bili su pripremeljeni u Srpskom kulturnom klubu 1938. godine i njihovom glasilu Srpski glas. (Pripadnici SKK su Slobodan Jovanovi, Dragia Vasi, Mladen ujovi, Stevan Moljevi, Dragoslav Stranjakovi,
Vojin Andri, Nikola Stojanovi, Vojislav Vujanac, Adam Pribievi i dr.)
Jovan Marjanovi i Mihailo Stanii u svojim istraivanjima pokazuju
da je ideologija ravnogorskog etnikog pokreta direktno proizala iz
stavova Srpskog kulturnog kluba koji su propagirani u tri godine pred
poetak Drugog svjetskog rata, tj. u periodu od 1939. do 1941. godine.
To potvruju najvaniji etniki listovi Ravna Gora i Vidovdan. etniki
ravnogorski pokret e iskazati stav koji je osnov ideje i ideologije koja
nam kazuje da je Jugoslavija izdata od Hrvata, te stoga Srbi moraju
imati Veliku Srbiju. (Stanii, 2000: 20-21.)

Naertanije 1844.
etniki pokret Drae Mihailovia je 1941. godine, pravei nacrt za svoj srpski nacionalni politiki program, poao od tvrdnje da

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Stevan Moljevi, etniki ideolog i autor Homogene Srbije


je prvi nacionalni program srpskog naroda pripremio Ilija Garaanin 1844. godine u Naertaniju. Isto je potvreno unutar SKK 1940.
Dragoslav Stranjakovi, lan SKK, naglaava da je ideju o stvaranju
velike srpske drave ili slavjanskoserbskog carstva ruskoj vladi
prvi izloio pivski arhimandit Arsenije Gagovi u jesen 1803. Istovjetan plan, takoer, ruskom caru poslao je u junu 1804. karlovaki
mitropolit Stevan Stratimirovi. Prema mitropolitovom planu Velika Srbija bi obuhvatala pored starih srpskih pokrajina koje su
pod Osmanskom vlau i Srem, Boku Kotorsku i Dalmaciju sa ibenikom. Mihailo Stanii smatra da ruski car nije reagovao na ova
srpska zanovijetanja o Velikoj Srbiji. (Stanii, 2000: 32.)
Oduevljen Naertanijem, Stranjakovi zadugo nije primjetio da
je to djelo Ilija Garaanin dobio od poljsko-ehoslovakih emigranata, kneza Adama artorijskog i njegovog agenta u Beogradu Franje
Zaha. Zah ga je napisao na osnovu Garaaninove narudbe. Garaanin je vrio redakciju rukopisa i svugdje je rijei Jugoslavija i jugoslavenski zamijenio sa Srbija i srpski. Ovaj plan nije bio javan i dugo je
stajao u sefu ministra unutranjih poslova Garanina. Austrijski obavjetajci su do njegove kopije doli tek 1883. godine. Garaaninovo
Naertanije je predstavljano kao biblija velikosrpskih hegemonistikih tenji koje su etnici u 20. stoljeu pokuali sprovesti.
Naertanije je izraz 19. stoljea i poimanja nacionalnog pitanja.
U njemu se ne priznaje etnika, religijska i teritorijalna posebnost
Bosne. Ali, u njemu se pominje ime Bonjaci za narod u Bosni! Pored ovoga spisa, pojavljuje se drugi temeljni spis velikosrpske ideologije, Srbi svi i svuda (1849.) koji je napisao Vuk S. Karadia. U njemu je razvijen jeziki pansrbizam, a svi narodi u okruenju srpskog
su posrbljeni. Takoer, srpski georgaf Jovan Cviji tvrdi: ...opte
poznato je da su Bosna i Hercegovina oblasti iste srpske rase....
Ovdje treba obratiti panju na to s kojom lahkoom se podmeu
kvaziznanstvene istine.

Homogena Srbija 1941.


etniki ravnogorski pokret u poecima svoga organiziranja
nije znao za spis Homogena Srbija (1941.) koji je napravio banjaluki advokat Stevan Moljevi. Ovaj plan Moljevi je sastavio krajem juna 1941. godine na osnovu elaborata SKK iz ranijih godina, a
objavljen je u Nikiu 30. juna 1941. U Moljevievom planu je ve
jasno da je srpski nacionalizam iz 19. stoljea prerastao u ovini-

39

bosanski barometar

Stevan Moljevi i Draa Mihailovi

Slobodan Miloevi i Dobrica osi

zam i etnocentriki ekspanzionizam. U njemu su definirane nove


granice srpskog naroda, teritorije koje trebaju ui u sastav Velike
Srbije i predloena zloinaka metoda etnikog ienja i genocidnog iskorjenjivanja drugih naroda sa zacrtanih teritorija. Tako e se
navodno ispraviti greka koju su Srbi napravili 1918. jer tada nisu
udarili svoje granice. Moljevi ne priznaje samostalnu Bosnu niti
Bonjake kao narod. Moljevi pie:
...Osnovna pogreka u naem dravnom ureenju bila je to
1918. godine nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greka mora
ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju obuhvatiti celo etniko podruje na kojem Srbi ive sa slobodnim
izlazima na more za sve srpske oblasti koje su nadomak mora.
1) Na istoku i jugoistoku (Srbija i Juna Srbija) srpske su granice
obeleene ishodom ratova za osloboenje, i njih valja samo pojaati Vidinom i ustendilom.
2) Na jugu (Crna Gora i Hercegovina) valja da u Jugozapadnu
srpsku oblast uu pored teritorija Zetske banovine:
a) s va istona Hercegovina sa eleznikom prugom od Konjica pa do Ploa, ukljuivo sa pojasom koji bi tu prugu
zatiivao, tako da bi u nju uao srez konjiki ceo; od mostarskog sreza optine: Mostar grad, Bijelo Polje, Blagaj i
itomisli; srez stolaki ceo; a od metkovikog sreza Ploe
i sve podrucje juno od Ploe; te Dubrovnik kome bi se
imao dati poseban status.
b) severni deo Albanije, ukoliko Albanija ne bi dobila autonomiju.
3) Na zapadu valja da u Zapadnu srpsku oblast uu, pored Vrbaske banovine, Severna Dalmacija, srpski deo Like, Korduna, Banije i deo Slavonije, tako da toj oblasti pripadnu lika eleznika pruga od Plakog do ibenika i severna eleznika pruga od Okuana
preko Sunje do Kostajnice. U tu bi oblast uao na jednoj strani srez
bugojanski osim Gor. Vakuf, a od sreza lijevanjskog optine: Lijevno
i Donje Polje, a na drugoj strani od sreza ibenikog optine: ibenik i Skradin; od kninskog sreza; optina Knin i srpski deo optine
Drni sa svom teritorijom preko koje prelazi el. pruga Knin-ibenik, te eventualno srpskim delom optine Vrlika u sinjskom srezu;
srez benkovaki ceo; srez biogradski ceo; srez Preko ceo; tako do
granica Zapadne srpske oblasti ide Velebitskim Kanalom i obuhvata Zadar sa svim otocima pred njim, od sreza gospikog optine:
Gospi, Liki Osik i Medak; od sreza peruikog istoni deo, preko
koga prelazi el. pruga; od sreza otoakog optine: Dabar, kare i
Vrhovine; od sreza ogulinskog optine; Drenica, Gomirje, Gor. Dubrava i Plaki; srez vojniki osim optine Barilovi; srez Vrginmost
ceo; srez glinski osim optina Buice i Stankovac; od sreza petrinjskog optine: Blinja, Gradusa, Jabukovac i Sunja; srez kostajniki

osim optine Bobovac; od sreza Novske optine: Jasenovac i Vanjska Novska, ali ove optine valja poruiti tako da el. pruga ostane
na teritoriji ovih dveju optina; srez okuanski ceo; srez pakraki
osim optina: Antunovac, Gaj i Poljana; od sreza poekog optina
Veli Selo; srez Daruvar, Grubino Polje i Slatina; zatim bosanski
srezovi Derventa i Gradaac. Razume se da u ovu oblast ulaze i svi
drugi srezovi unutar navedenih granica.
Za ovu zapadnu srpsku oblast, koja bi imala 46 srezova sa blizu
milion i po dusa, na kojoj je celo preduzee ipada, i veliki gvozdeni
rudnik Ljubija, preko koje prelazi Jadranska pruga Valjevo - Banja
Luka - ibenik, valjalo bi obezbediti Zadar s okolinom i otoke koji su
pred njim radi zatite njenog izlaska na more.
4) Severnoj srpskoj oblasti valja dati, uz teritoriju Dunavske banovine, oduzete joj srpske srezove Vukovar, id i Ilok, i od vinkovakog sreza optine: Vinkovci, Laze, Mirkovci i Novi Jankovci; srez
i grad Osijek ceo; ovoj oblasti valja obezbediti Baranju s Peujom i
istoni Banat s Temivarom i Resicama.
5) Sredinjoj srpskoj oblasti - Drinskoj banovini - imaju se povratiti oduzeti joj bosanski srezovi: Brko, Travnik i Fojnica. Dalmacija, koja bi obuhvatala Jadransku obalu od Ploa pa do ibenika,
te od bos. herc. srezova: Prozor, Ljubuki, Duvno; zapadne delove
mostarskog i livanjskog sreza, te delove kninskog i ibenikog sreza
na severu, ima da ue u sastav Srbije i da dobije zaseban autonoman poloaj. Rimokatolika crkva u Dalmaciji bie priznata i od
drave pomagana, ali rad crkve i rimokatolikog svetenstva u narodu mora biti na korist drave i pod njenom kontrolom.
Stevan Moljevi je bio glavni ideolog etnikog pokreta Drae
Mihailovia tokom Drugog svjetskog rata.

40

Memorandum SANU 1986.


Memorandum SANU (1986.) jasno je rekao da su Srbi neravnopravan narod u Jugoslaviji i da oni uvijek gube u miru ono to
steknu u ratu. Za Srbe je Jugoslavija postala tamnica. Autori Memoranduma su, izmeu ostalih, akademici Pavle Ivi, Antonije Isakovi, Duan Kanazir, Dobrica osi Geda, Dejan Medakovi, Vasilije Kresti, Ivan Maksimovi, Kosta Mihajlovi, Miodrag Bulatovi,
Milorad Ekmei, Antonije Isakovi Lule, Ljubomir Tadi i, naravno,
Mihajlo Markovi, jedan od kljunih filozofa Slobodana Miloevia. Memorandum je podsjetio da se etnike granice Srba ne poklapaju sa stvarnim avnojevskim granicama unutar Jugoslavije, jer
Srbi ive u Bosni i Hrvatskoj. Stoga e biti neophodno prekrajanje
granica. Krivac za sve to je Ustav iz 1974. godine kojim su Srbi dovedeni u neravnopravan poloaj. Oni su eksploatirani i ugroeni od
drugih jugoslavenskih naroda u oblasti kulture, poslovanja, ekono-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar
mije itd. Memorandum savjetuje brzu akciju da se sprijei propadanje Srbije i srpskog naroda.
Memorandum je sluio kao uputa za Slobodana Miloevia u
vrijeme godina raspleta kako je on naslovio svoju knjigu objavljenu 1989. Miloevi je izrekao jednu reenicu koja je odavala cjelokupan smisao velikosrpske politike: Svi Srbi moraju ivjeti u jednoj
dravi. Posebno je bio prijetei njegov govor na Gazimestanu 1989.
pred milionskom masom ljudi. Velikosrpski ideolozi su planski ruili
Jugoslaviju koja se zasnivala na Ustavu iz 1974. U skladu s tim ustavom Vojvodina i Kosovo su imali vanu autonomiju unutar Srbije.
Miloevi je na Gazimestanu 1989. otvorio disoluciju Jugoslavije,
nagovjestio nove bitke i reafirmirao velikosrpski program stvaranja velike srpske drave na ruevinama socijalistike Jugoslavije.
Na mitinzima istine po Srbiji poele su da se pojavljuju kokarde,
ubare i brade, reafirmirani su i rehabilitirani etnici. Izvedena je
jogurt revolucija u Novom Sadu, zatim je uhapen Azem Vllasi i
promijenjeno pokrajinsko rukovodstvo na Kosovu. Time je preena
prva stepenica u rasturanju socijalistike Jugoslavije. Sljedei korak
bila je briga za Srbe izvan Srbije. Jovan Rakovi je u Primotenu
1990. izjavio da zajedniki ivot naroda u Jugoslaviji vie nije mogu.
Onda je zapucalo u Sloveniji odakle se JNA povukla u Hrvatsku. Zavrio se sedmodnevni rat u Sloveniji. Srpski pobunjenici u Hrvatskoj napravili su Republiku Srpsku krajinu i okupirali velike dijelove
teritorije Hrvatske. Rat protiv Hrvatske je zaustavljen 1991. godine i
uslijedio je dogovor Miloevia i Tumana u Karaorevu. Nemilosrdna srpsko-crnogorska agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu
uslijedila je u aprilu 1992. godine, a od 1993. i otvorena hrvatska
agresija. Planeri unitenja Bosne iz Beograda, meutim, nisu ni slutili da e se dogoditi bosanska odbrana. Meunarodna zajednica je
dopustila agresiju na Bosnu pred oima cijeloga svijeta mislei da e
za desetak dana biti uspostavljena nova politika realnost.
Genocid nad Bonjacima je zapoeo u proljee 1992. godine.
Najvei broj rtava velikosrpske agresije bio je u maju, junu, julu i
augustu te godine. Ubijanje i zloini su kulminirali u julu 1995. godine u Srebrenici. Srebrenica, sigurna zona UN-a, zavrna je taka
genocida nad Bonjacima, okonanje ratnog zloina nad Bonjacima 19921995. Srebrenica je, ire posmatrano, zaokruenje procesa istrebljenja Bonjaka koji traje od 19. stoljea. Srpska vojska je
okupirala polovinu Bosne i to je u Daytonu proglaeno entitetom
RS. Entitet RS je samo paravan za pravljenje velike srpske drave.
Mnogi srpsko-srbijanski politiari i ideolozi ponavljaju da je entitet
RS trajna, neupitna kategorija, i da je niko nikada ne moe ukinuti.
U toku dva stoljea, 19. i 20., entitet RS se pojavljuje kao rezultat
genocida nad Bonjacima, kao ostvarenje militarnog velikosrpskog
ekspanzionizma na kraju dvadesetog stoljea. V. Kotunica je s pozicije predsjednika Vlade Srbije 2007. godine naglasio: Ouvanje
Kosova i Republike Srpske sada su najprei ciljevi nae dravne i
nacionalne politike. (Nezavisne novine, Banja Luka, 25.10.2007.)
U Srbiji je 2004. godine izglasan zakon kojim su izjednaeni partizani i etnici. Time je anulirana distinkcija izmeu faista
i antifaista, a u konanici to je znailo da je etniki pokret bio
rehabilitiran i definiran na nov nain. Od 2005. godine opet su intenzivirane stare velikodravne ideje bosanskih susjeda. Samo ovaj
put u lijepo umotanim knjikim argumentacijama koje se nude kao
nesumnjive istine. Tako je M. Kasapovi 2005. godine svoju knjigu
Bosna i Hercegovina: Nestabilna drava i podijeljeno drutvo posvetila nemogunosti ivota u Bosni bez konsocijacije i etniki
definiranih teritorija, a onda ju je podrao bosanski kvisling Nenad
Kecmanovi s naslovom Nemogua drava (2007.), koja prejudicira nunost nestanka drave Bosne. Otada je sasvim jasno da se

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Radovan Karadi i Ratko Mladi


nanovo nastavila saradnja dva velikodravna ekspanzionizma i da
je njihova meta osuena na smrt. Sva politika i ivot u Bosni pokuavaju se svesti na etniku raspodjelu funkcija i teritorija, te stvoriti
stanje u kojem se male zaokruene etnike teritorije jednog dana
mogu pripojiti susjednim dravama koje u rukavicama demokratije
i evropskih integracija potpomau svoje pijune u Bosni.

Od Memoranduma 1986. do Memoranduma


II (Zakon o dijaspori i Strategija)
Naravno, srpski geostratezi su svjesni da ratom nisu ni izbliza
zavrili posao oko potinjavanja Bosne. Oni zato koriste druge mehanizme u miru da bi ostvarili svoje ratne ciljeve. Nedavno je u Srbiji Ministarstvo vera i dijaspore usvojilo Zakon o dijaspori i Srbima
u regionu koji predstavlja osnovu nove srbijanske brige za sve Srbe
i njihovo uvezivanje. Ovim Zakonom se primarno iskazuje briga Srbije za sve Srbe u regionu u smislu zatite njihovih prava i interesa.
U lanu 1. ovoga zakona stoji: Ovim zakonom ureuju se nain
ouvanja, jaanja i ostvarivanja veza dijaspore i Srba u regionu sa
matinom dravom, nadlenost i meusobni odnos organa Republike Srbije u obavljanju poslova u oblasti odnosa sa dijasporom i
Srbima u regionu, konstituisanje i nadlenost Skuptine dijaspore
i Srba u regionu, osnivanje Budetskog fonda za dijasporu i Srbe u
regionu, osnivanje Saveta za odnose sa Srbima u regionu i Saveta
za dijasporu, evidentiranje organizacija u dijaspori i organizacija Srba u regionu i dodela nacionalnih priznanja u oblasti odnosa matine drave i dijaspore, kao i matine drave i Srba u regionu.
Pored ovoga Zakona, Vlada Srbije je 2011. godine usvojila i Strategiju ouvanja i jaanja odnosa matine drave i dijaspore i matine
drave i Srba u regionu. U Strategiji stoji: Republika Srpska bi trebalo da predstavlja najvaniju oblast interesa i jedan od dravnih i
nacionalnih spoljnopolitikih prioriteta Republike Srbije. Vie od polovine stanovnitva u regionu (izvan granica Republike Srbije) ivi u
republici Srpskoj, a graani Republike Srbije poreklom iz Republike
Srpske broje stotine hiljada. Uz zalaganje za dosljedno sprovoenje
Dejtonskog sporazuma, neophodno je pomoi i postai napredak
Republike Srpske i njenih institucija. Ministarstvo spoljnih poslova
trebalo bi da na svaki nain diplomatski podri napore za opstanak
republike Srpske i u zatitu uzmu njena prava pred EU, SAD, SE, OEBS
i UN. Neophodno je da nadlena ministrstva omogue da svi graani
Republike Srpske koji to ele dobiju i srpsko dravljanstvo
Na osnovu prvih uvida u sadraj ovih dokumenata, i prema izjavama da su osi i njegovi saradnici priredili jedan spis koji kola po
Vladi Srbije i ne smije se rasturati, u publicistikim krugovima i njihovim istraivakim radovima govori se i pie o Memorandumu II kojim
srbijanska vlada ponovo izraava svoju brigu za sve Srbe u regionu

41

bosanski barometar
i na neki nain se postavlja kao nadlena za njih. Srbija se pokazuje
kao matina drava svih Srba u regionu. Osnov umreavanja Srba
u regionu i svijetu bie SPC. Mnogi su ve u tome Memorandumu
II prepoznali srbijansko-srpsku strategija za 21. stoljee, a njegova
je strateka pozadina kompenzacija gubitka Kosova i odvajanje entiteta RS od drave Bosne i Hercegovine. Srbija se odnosi prema teritorijima drave Bosne i Hercegovine kao prema svojim oblastima u
kojima planira ulaganja i strategiju razvoja. To je poseban zadataka
za Ministarstvo ekonomije, a Ministarstvo prosvete treba da nastavi
s objedinjavanjem dva obrazovna sistema. A prije toga, treba minimizirati zloine i zvjerstva srpskih ubica o Bosni tokom agresije i
genocida nad Bonjacima 1992.1995. Srbijansko pravosue planski
je pokrenulo montirane procese i podiglo optunice protiv graana
Bosne i Hercegovine koji su stali u odbranu drave, a to se radi sa
sluajem u Dobrovoljakoj ulici koji je sud u Hagu odbacio i sluajem
Branska malta u Tuzli. Na svojoj koi su osjetili srpske potjernice Ilija
Jurii, Ejup Gani i Jovo Divjak. Tuilatvo BiH jo nije stavilo taku
na Dobrovoljaku a zato nije? Srbija glumi da se suoava s ratnim
zloincima kako bi u regionu postala ravnopravan sudionik potivanja prava, ali nikako ne bi priznala da je JA ilegalna vojna formacija
u Bosni i Hercegovini. Pored toga, srpska obavjetajna mrea na sve
mogue naine pokuava odvratiti nau pozornost sa sudskih procesa u Hagu u kojima se nalaze graditelji i tvorci genocidne tvorevine
entiteta RS. Vie nema ni spomena tim procesima u veini medija
kod nas. Kao da nije bitno ta su uinili Mladi, Karadi i drugi zloinci?! Uz to, raznim vrstama podmiivanja, ucjena ili prijetnji dovode
se vlade ili politike grupacije iz susjednih drava Bosne, Hrvatske i
Kosova do odustajanja od tubi za agresiju i ratne zloine tokom neuspjelih Miloevievih osvajakih ratova tokom devedesetih godina.
Tuba Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije je najbolji primjer
velike srpske igre. Na njoj su svoj prljavi otisak ostavili mnogi iz meunarodne zajednice. Srbijanski i srpski politiari ne priznaju presude iz Haga i lukavo navode bosanske pregovarae na pregovaranje
oko sudskih odluka, a zanemaruju njihovo izvravanje.
Srbijanski predsjednik Tadi dolazio je u Srebrenicu. Danas je
bjelodano ne radi rtava, nego radi interesa Srbije kako bi pred
svijetom odigrao pokajniku ulogu u Memorijalnom centru u Potoarima i onda nastavio s daljnjim planovima destabilizacije drave
Bosne i jaanjem entiteta RS. Time bi navodno Srbija povratila izgubljeni moralni lik meu dravama i narodima u okruenju. Srbijansko-srpska politika insistira uz podrku Rusije u PIK-u da se zatvori
Haki tribunal i da se ugasi OHR, a da se suenja ratnim zloincima,
Mladiu i Karadiu, vode pred domaim sudovima u Srbiji. U posljednjih 10 godina Srbija je razvila snano partnerstvo s Rusijom
i uvela ruski kapital i interese u entitet RS. Tek kad je partnerstvo
bilo sigurno srbijansko-srpska politika je trgovala s Evropljanima i
prodala im Mladia i Karadia za ulazak u EU.
Srbija preko Dodika otvoreno i kontinuirano pokuava destabilizirati dravu Bosnu i Hercegovinu, te meu graanima izazvati
nezadovoljstvo i socijalne nemire, a kako bi se ugasila svijest o odgovornosti Srbije za ratove u bivoj Jugoslaviji i otupila bosanska otrica borbe protiv velikosrpskog projekta. ak dolazi Vlada Srbije na
sjednicu Vlade jednog bosanskohercegovakog entiteta u Banjaluku.
Pravei nezadovoljstvo i dirigiranu krizu vlasti preko entiteta RS u
Bosni i Hercegovini, Srbija se nada da e tako uspjeti otcijepiti taj
dio Bosne i kompenzirati trajni gubitak Kosova. Pritom, unutar granica Srbije neodloan je problem anuliranja autonomako-dravnih
zahtjeva iz Vojvodine i Bonjaka u Sandaku koji hoe autonomiju.
Jedna od igara srbijanske vlasti bila je pravljenje paralelne Islamske
zajednice koja bi bila pod totalnom kontrolom Beograda.

42

Milorad Dodik i Boris Tadi

Vrijeme sadanje
Nemo da se realnost odvoji od mita osnov je velikosrpskog
projekta koji je u svom temelju antibosanski projekt. Srbi jo nisu
uspjeli da se iupaju iz kandi stranog kosovskog osvetnitva.
Zarobljeni su u mraku vlastitog religijskog fundamentalizma, velikodravnog ekspanzionizma, udnjom za povlatenom ulogom
meu narodima Balkana, hegemonijskom utvarom i tenjom potine druge narode u okruenju. Da li je to smisao dugog trajanja
izmeu klanja i oranja? Velikosrpska historiografija je napravila velike mitove oko historije srpskog naroda u koje mnogi ljudi
vjeruju. Oslobaanje od tih mitova je dug proces. Velikosrpski
projekt je genocidom na 49% teritorije Republike BiH uspio instalirati entitet RS. Danas se bezono svim sredstvima kvaziznanosti
i politikantstva, politikim nasiljem i represijom pokuava izvriti
revizija povijesti.
Danas, u cinikoj dramaturgiji Evrope, Srbija postaje lider u
regiji. U 19. stoljeu ona je eljela da bude Pijemont Jugoslavije.
Priprema se za ulazak u EU, dri lekcije rtvama, ciniki izigrava mirotvorca, podgrijava srpski nacionalizam u susjednim dravama i
destabilizira susjednu dravu Bosnu i Hercegovinu. Nekanjena za
sva zla koja je nanijela drugim narodima bive Jugoslavije.
Naravno, sva mo velikosrpskog projekta ne bi bila takva da ne
postoje meu Bonjacima oni koji aktivno rade na razvoju politikog sistema od graanske Republike Bosne i Hercegovine do dogovora naroda i zatvaraju cijeli narod u etnoklerikalno geto. Tek
bi sad trebalo postaviti pitanja Bonjacima i Bosancima: ta je s
probosanskim politikim programima, humanistikim i antifaistikim tradicijama? Kome slue SDA, SDP, SDU, SBB, SBiH i druge probosanske stranke? ta su radili bonjaki lideri u zadnjih 20 godina i
da li e oni ikada snositi dio odgovornosti za stanje u kojem se nala
Bosna i Bonjaci? emu tolike stranke kad nisu u stanju da donesu
pozitivnu promjenu drutvenog ureenja? emu toliki politiari?
ta radi Ustavni sud daytonske Bosne u Mostaru i posredno u Hercegovini? Zato je budet drave manji od budeta entiteta? Zato
graani nemaju mogunosti da neto promjene? Da li smo uope
svjesni ta nam se deava?
Oito da je doao povijesni trenutak kada Bonjaci moraju pogledati u sebe, izvriti autorefleksiju, kritiki analizirati linosti i dogaaje koji su odredili ili odreuju njihovu egzistenciju. Iz toga e
se razviti samosvijest koja e odrediti njihovu budunost. q
Senadin LAVI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar

Povodom Dana bijelih traka i 20 godina od osnivanja prijedorskih logora smrti

Borba za istinu
zloini u Prijedoru 1992.
Teko je izvagati dogaaje, usporeivati smrti kao na primjer
jednog efika Sivca iz Kozarca, koji je danima prebijan, au popodne
9. srpnja 1992. ubijen i baen na hrpu leeva na travnjak poredBijele kue ili ubojstva mog nastavnika fizike i divnog ovjeka Beira
Medunjanina. Danima je u pravom smislu rijei mrcvaren i lomljen.
Beo je ubijen pred oima suprugena Petrovdan, 12. srpnja 1992.
godine. Taj dan straari Omarske, rezervni policajci, su na poseban nain obiljeili. Nema ni njegove Sadete, nastavnice geografije
i historije, a ni njihovog Harisa.Ona je jedna od pet ubijenih ena
u logoru Omarska. Ovime vam samo dajem malu sliku koliine zla
koje se u Omarskoj, crnoj rupi svijeta u ljeto 1992. godine nakupilo.
No, mislim da me ubojstvo nekoliko Kozarana od strane biveg
prijatelja, Duka Tadia, najvie pogodilo. Dogodilo se to 20. lipnja
1992. izmeu 16,25 i 17,00 sati, s tugom se prisjea Satko Mujagi, jedan od preivjelih logoraa srpskihkoncentracionih logora
smrti, Omarske i Manjae, pokreta inicijative za izgradnju Memorijalnog centra u Omarskoj iz studenog 2004. i suosniva grupe
uvari Omarske na Facebooku.
Tog kobnog 20. lipnja 1992. u Omarskoj su ubijeni: Jasmin Hrni,Enver Ali,Emir Karabai i Fikret Harabai, a na sreu preivio je Emir Beganovi koji je o svemu kasnije svjedoio. Nisam
siguran je liistoga dana muen i Senad Muslimovi, brat poznatog
pjevaa iz Prijedora, Halida Muslimovia, ali i zamuenje njega Tadi je osuen.Emir Karabai bio je policajac u Kozarcu, Duka je
poznavao odlino, dolazio mu na slave, trenirali su zajedno karate
i druili se, prisjea se Mujagi govorei o dobrosusjedskim odnosima prije 92. koji su se na najzvijerskiji nain promijenili odvoenjem komija u neke od srpskih logora smrti. U logoru Omarska,
leao je u mojoj prostoriji i u srpnju bio prebijan nekoliko puta. Nakon jo jednog muenja, vratio se teturajui i sruio na svoje mjesto na podu. Drugi logorai su mu pomagali, a samo par dana pred
taj 20. srpnja, bio sam uz njega kada je Hamdija Bali, kojega su
kasnije ubili, rekao: Moj Emire, ta su ti uradili. Emir je odgovorio:
Nita ovo nije, dok Dule ne doe. Ja tada nisam razumio zato bi
se Emir bojao Duka, s obzirom na to prijateljstvo, meutim on je
poznavao karakter istog. Kad je prozvan, prepoznao sam glasTadia, koji jedo tada ivio u Kozarcu. Emir je iziao na vrata, tupog
pogleda u kojem se jasno vidjelajedna poruka: Mene, jarani, vie
nema! I sama ova reenica vraa mi tu traumu o kojoj priamo.
Netko mu je ponudio konu jaknu dok je izlazio, da ga manje boli, i
njegove zadnje rijei su bile: Nita meni vie ne treba, s tugom se
sjea Mujagi jedne od svojih najveih trauma iz logorakih dana,
dodajui da su Emira poeli tui im je izaao iz prostorije.
O istom muenju pisao je u svojoj knjizi novinar koji je otkrio logor Omarsku, Ed Vulliamy, u knjizi Rat je mrtav, ivio rat, u kojoj
navodi da je zloinac Tadi nesretnom Emiru okretao no u ustima,
polomio prste na nogama i rukama, akasnije su on i ostali nesretnici tjerani da piju motorno ulje i jedu mrtvegolubove. Preivjeli
logorai svjedoe kako je jedan od logoraa (ime poznato redakciji

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Rahmetli Emir Karabai (ubijen 20. lipnja 1992. u logoru Omarska)


Preporodovog Journala) bio natjeran drugima zubima odgristi
testise. uvari logora Omarske prisilili suoca Envera Alia da sam
izvede sina da ga ubijaju. Enverove zadnje rijei bile su: Babo,
pazi mi na djecu! Sve ovodogaalo se u hangaru u kojem danas
ljudinormalno rade, jer je Omarska opet u pogonu kao rudnik eljeza, navodi Mujagi, dodajui da je tvrtka Mittal Omarsku kupila u travnju 2004. (51% koncesija), a iji zatitari ne doputaju
preivjelima i onima koji ele odati poast ubijenima, posjet mjestu
gdje je prije 20 godina stajao logor smrti.

Rije genocid rui ugled grada!?


Kada je poeo rat u Opini Prijedor? Nije poeo, nije se ni dogaao, sloit e se mnogi, ali mnogi i ute o 102 ubijene djece, 256
ubijenih ena, 3.173 ubijena civila, 31.000 ljudi koji su bili odvedeni
u srpske logore smrti (Kereterm, Trnopolje, Omarsku i Manjau),
53.000 protjeranih, ponienih i deportiranih civila i samo 28 osoba
osuenih za zloine od kojih su neki, poput ranije navedenog Duka Tadia, ve na slobodi i sada ivi u Srbiji. Za navedeno, aktualni
naelnik Opine Prijedor, Marko Pavi, istie da nije rije o genocidu te da bi uporaba te rijei mogla natetiti ugledu grada.
Preivjeli se sjeaju 30. svibnja 1992. godine kada su vlasti
bosanskih Srba u Prijedoru izdale naredbu putem lokalnog radija
kojom se naredilo svom nesrpskom stanovnitvu da obiljei svoje
kue bijelim zastavama ili arafima i da pri izlasku iz kua stave

43

bosanski barometar

Logor Trnopolje - Demal Javor i maloljetni Sakib Kenjar


(13. kolovoza 1992.)

Logor Manjaa
(kolovoz 1992.)

bijele trake oko rukava. To je bio poetak kampanje istrebljenja u


kojoj su provoene masovne egzekucije, silovanja,napunjeni ve
osnovanikoncentracijski logori i injeni drugi zloini, iji je konani
ishod bio uklanjanje 94% Bonjaka i bosanskih Hrvata sa teritorije
Opine Prijedor. Lokalna vlast na elu s naelnikom Paviem danas
zabranjuje obiljeavanje mjesta stradanja, kao i odavanje poasti
svim rtvama zloina na javnim mjestima u Opini Prijedor, pa tako
nisu dopustili ni nekoliko posjeta Omarskoj i simbolinu izgradnju
instalacije od bijelih vrea u znak sjeanja na ubijene ene.
To je potaknulo Emira Hodia na in koji se munjevitom brzinom proirio cijelim svijetom stavio je bijelu traku oko ruke, kao
to je to morao uiniti 1992. godine i sam stajao na glavnom trgu
u Prijedoru. Tiha podrka svijeta stigla je 31. svibnja ove godine
kada su bijele trake bila na rukama ljudi u cijelome svijetu, a bijele
plahte visjele s prozora kua na svim kontinentima. U tom svijetu
danas ive mnogi koji su 1992. godine pljakali, ubijali, silovali, a
koji su pobjegli pred rukom pravde i dom pronali u izbjeglitvu
kao prognanici. Zakonska regulativa u dravi unutar drave nije
uinila dovoljno, jer komije koje bi trebale odgovarati za svoje
zloine, danas hodaju slobodne, sloit e se mnogi preivjeli iz Opine Prijedor, meu kojima ima i onih koji se zalau za izgradnju
Memorijalnog Centra koji bi se nalazio na podruju nekadanjeg
logora Omarska.

Poelo je urlikanje i likovanje... to sam tako uo jedino u nekim


western filmovima kada Indijanci u velikom broju krenu na kauboje. I zauh glas jednog od njih: Ajmo kanistere vamo!, poetak
je prie Milutina Dimaa, jo jednog biveg stanovnika Omarske,
Kereterma i Manjae.
Nakon to su straari bacili vodu kroz prozore autobusa, poelo je fiziko maltretiranje koje se uz tunjavu manifestiralo i uz
prisilu jedenja soli. Ja sam na hlaama imao ispisane mjesece i
datum mog uhienja bio je to 13. Prie mi jedan od uniformiranih i kae: Jako si nesretan, 13. ti je nesretan datum i tebe u
zaklati. Boji li se? Rekoh: Ne. Ne boji se? Ne, smrt je mnogo
bolja od ovoga to doivljavam... Uh, majku ti j....! Ako ne uspije
razmjena, koljem te kada krenemo nazad, prisjetio se Dima poetka puta na razmjenu koja bi toj grupi logoraa omoguila put u
slobodu. Maltretiranje je nastavljeno, Dimaa je straar bocnuo
noem pod rebra iz koje je krv navirala. Tukli su me nogom od
stolice po ramenima i rebrima... Tukli su akom u trbuh tako da
sam u jednom trenutku rekao: Povratit u!, na to su mu odgovorili da ako povrati, logora do njega e to morati pojesti! Kraj mene
je sjedio Vladimir engija, uveni nogometa FKRudara izPrijedora i bio je najbolji bek Druge lige zapad. Jako poznat meu ljubiteljima nogometa. Dosta poznatih je bilo u tom autobusu,poput
Mladena Bjekia, takoer nogometaaRudara. Njega su tukli nogom izmeu nogu, to jest u genitalije. Neke su natjerali da oralno
zadovoljavaju jedan drugog. Nema osobe koja nije dobila batina,
amnogima su polomljene vilice i rebra, ispriao nam je Dima,
dodajui kako je njemu od batina bio razdvojen grudni ko ije
posljedice i danas osjea.
Maltretiranja su trajala do Knina. Straarisu se u muenjima
izmjenjivali jer im je ponestajalo snage. U Knin su stigli kasno i oekivano muenja su nastavljena, ovoga puta od strane tzv. knindi.
Tijekom puta, ali i u Kninu, hranu nisu dobili. Ujutro su ih izveli pred
kninski zatvor gdje su morali stajati i pjevati rodoljubive srpske
pjesme. Jedan od nas je klonuo, a mi smo ga drali da ne padne,
jer ako padne, priu ti i tuku nogama do smrti. Nakon odreenog
vremena dopustili su im sjesti i donijeli su vode. Tu je bio neki kontejner, pa je jedan od nas naao jedankruh, ali bio je star i zelen
od stajanja. Obrisali smo, razdijelili, ma to je bilo po mrvicu, jedan
kruh nas 108. Otili smo oko 16 sati na liniju razdvajanja za razmjenu, a tamo je bila i jedna televizijska kua.Iza autobusa su straari
izveli Igora, jednog iz Zenice i prebijali ga. UNPROFOR, mislim da je

Do Knina i natrag
Nakon to je logor Omarska otkriven 5. kolovoza 1992., kalvarija logoraa i dalje se nastavlja. Preko 1.200 ljudi odvedeno je u logor Manjau, 780 u logor Trnopolje, a u Omarskoj do 21. kolovoza
je ostalo 177 logoraa i pet ena. Slobodi su se mogli nadati samo
uspjelim razmjenama ili rasputanju logora. Manjaa je rasputena 18. prosinca 1992. Za mnoge, poput Milutina Dimaa, pjevaa
narodne glazbe poznatijeg kao Dimo, muke nakon Omarske nisu
prestale ni na Manjai, a o pokuaju jedne razmjene svjedoi.
Jedno jutro prija rasputanja logora Manjaa, prozvali su nas
rano... samo nas katolike. Kau ide razmjena i idemo u Knin. Dobili
smo od Crvenog kria po par konzervi, malo kruha i po kanister
vode, mislim da je bilo pet litara. Pozdravili smo se s prijateljima
logoraima i uli u autobuse. Po izrazu lica uniformiranih straara
odmah sam skontao da e biti jako neugodan put.... Kada su vrata zatvorena, autobusi su krenuli nas 108 ako se dobro sjeam.

44

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar

Memorijalni centar u Omarskoj

Dime i Kadir u logoru Manjaa


bio nepalski bataljon tamo, to je promatrao ne inei nita. Igor je
bio sav u krvi, unijeli smo ga u autobus.
Kako srpska strana nije ispotovala zahtjeve, razmjena nije
uspjela to je za Dimaa bio psihiki kraj zbog ega je prieljkivao
ponovno obraanje uvara koji mu je prijetio klanjem, to se i dogodilo. Krenuli smo nazad i on se javi, i glasno pita: Kome sam ja
rekao da u ga zaklati? Ja dignem ruku i kaem: Meni si rekao!
Tada je sjedio sa mnom Branko Bjeki bivi komandir tadanje Milicije u Ljubiji. Mnogo napadan ni za ta, znam ga odlino i znam
da nita nije uradio protiv katolika ili muslimana ni protiv Srba, ali
je bio ak i u istranom zatvoru u Hrvatskoj i ja sam tada poslao
svoju izjavu o njemu. ist je kao ista izvorska voda. Puten je na
slobodu i ivi i sada u Hrvatskoj... I prie mi taj uniformisani i opet
me malo bocnu noem, ali ovaj put ispod vrata gdje sam malo i
prokrvario. Zaalio sam kada je rekao imamo vremena do Manjae. Htio sam odmah da me odradi i da muke prestanu, jer sve i
jedna je smrt bolja od onoga ta smo preivjeli i ta nas jo eka.
Po povratku je batina bilo manje, a slike svojih prijatelja logoraa
Dimaa su podsjeale na lica preivjelih od zemljotresa. Krvavi i izmueni. Pjesma srpskih rodoljubnih pjesama i dalje se morala uti.
Negdje na treini puta je neko od tih straara sprovodnika upitao:
Znate li neku narodnu otpjevati? Branko Bjekizvani Baja, koji je
sjedio kraj mene, viknuo je: Znamo, evo imamo pjevaa profesionalca koji zna pjevati i koji je pjevao prija rata! i pokazao na
mene. Branku sam... mamu Branku, i obeao mu ako preivim da
u to naplatiti kada se vratimo i ustao da me vide straari. Dime
je izveden u prednji dio autobusa, ponueno mu je pivo koju je
proslijedio dalje logoraima kojima je prvi puta i doputeno dignuti
glave koje su morale tijekom cijeloga puta biti pognute. Ironino,
pjevao sam, ali pjesma nije ila ba onako kako sam htio, a kada su
me tukli pjevao sam toliko dobro, ali iz inata.
Putem im je pukla guma koju su morali mijenjati Dimev roak i logora Drago Juri i jo nekolicina logoraa kada je Milutina
na travnjak pozvaostraar Sjeo sam pored njega kada me upitao:
Jesam li te ja tukao? Rekoh: Nisi. Kai: Jesam, nemoj lagati. Rekoh:Nisam vidio tko me je tukao., na to je straar odgovorio da
se on Milutina sjea i da mu je ao jer nije kriv ni za to i da ga je
tukao jer je Hrvat. Nakon tih rijei poslao je jednog straara da donese hrane. Milutinu je dao cijeli kruh, jednu rajicu i no na to je
Milutin zamolio da dio podijeli s logoraima koji su mijenjali gumu
na autobusu to je straar odobrio. Krenuli smo za Manjau. Opet
smo morali pjevati. Po dolasku ispriao sam se Brankuto sam
mu opsovao majku. Poslije Manjae sam premjeten u Batkovie

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Inicijativa je krenula u studenom 2004. godine kada je tek osnovana Fondacija Optimisti 2004., koja danas ima sjedite u Kozarcu,
poslala pisma Lakhsmi Mittalu u London i Roelandu Baanu, koji je tada
bio izvrni direktor Mittal Steela za Europu, sa sjeditem u Rotterdamu, prisjea se inicijator izgradnje Memorijalnog centra, Satko Mujagi. Prvi sastanak s Baanom bio je u sijenju 2005. u Rotterdamu. Nakon to je uo dosta detalja o logoru, pokazao sam mu slike Bijele
kue u Omarskoj i mezarja u Kozarcu i rekao:Ovo je to zasad traimo
(mislei na Bijelu kuu), a ovo je zato to traimo (mislei na pobijene
logorae)! Baan je obeao da e ulaz u logor uvijek biti omoguen.
Kasnije su ovo preinaili u obeanje da e ulaz biti omoguen 24. svibnja i 6. kolovoza, a ostalim danima po potrebi, nakon pismenog zahtjeva, prisjea se Mujagi. Ove godine ulaz je bio odbijen tri puta.
Unato obeanju danog istog dana da e Bijela kua ostati netaknuta, ista je oliena nekoliko godina kasnije i danas se u njoj vie ne vide
tragovi krvi, a stolica u kojoj su logoraisjedili dok bi ih muili, nestala je.
Na trei zahtjev, da Bijela kua postane Memorijalni Centar, ispunjen
je 1.12.2005. kadasu na press konferenciji u Banja Luci u ime Mittala
Will Smith i Petra van Heldenobeali gradnju i financiranje Memorijalnog centra Omarska. O ovome postoji i video zapis koji se lako moe
pronai na Youtubeu. Odmah nakon ove najave, protiv gradnje oglasio
se naelnik Prijedora Pavi. Za razliku od Pavia, izgradnju podravaju
mnogi: Udruenja logoraau Kozarcu i Prijedoru, Savez logoraa u Bosni
i Hercegovini, ene u Crnom iz Beograda, zatim grupe Spomenik i
4 lica Omarskeiz Beograda, Sonja Biserko i mnogi drugi. Zbog negiranja genocida u Prijedoru, tj. zabrane koritenja ovog imena, kao i zabrane ulaska u Omarsku u oujku i travnjuove godine,graani diljem svijeta udruili su se putem drutvenih mrea u grupe koje ele uvati od
zaborava zloine koji su poinjeni nad njihovim blinjima, a zbog kojih
mnogi nisu odgovarali. 4. travnja 2012. na Facebooku je osnovana grupa Guardians of Omarska / uvari Omarske, a nedugo zatim igrupa
stopgenocidedenial.org. Ova grupa je, zajedno sa Odborom za obiljeavanje genocida u Prijedoru, u kojem je udrueno osam organizacija u
Prijedoru (Izvor, Optimisti 2004, dva udruenja logoraa, zatim Behar, Mostovi Prijateljstva, Hrvatski dom i Srcem do Mira) organizirala akciju Bijelih traka, 31. maja 2012. kao simbol negiranja genocida.
Naime, dana 30. maja 1992. godine, nakon napada na Prijedor,
nesrbi su na kue morali istai bijele arafe i na ulici nositi bijele trake
oko ruke. Tog dana sam i ja odveden u Omarsku, naglasio je Mujagi,
dodajui kako se Opina Prijedor estoko protivi svemu ovome. Skuptina prijedorske opine je najavila i krivino gonjenje ovih hrabrih ljudi.
Imamo dovoljno sredstava, znanja i kontakata da ih dobijemo na sudu,
ako treba u Strazbourgu jer ovo je flagrantno krenje Ustava Bosne i
Hercegovine i Europske konvencije o ljudskim pravima. A ovo to priamo nije samo problem Prijedora, nego i Viegrada, gdje Opina eli ruiti spomenik genocidu koji je nedavno napravljen. Ovo je problem Srebrenice, Vlasenice, Brkog, Zvornika, Foe i drugih gradova gdje se ivot
nastavio kao da nikad nita nije bilo. A, dosta je bilo spavanja i ispiranja
mozgova!, istaknuo je Mujagi. Na pitanje zato ulae toliko truda i je
li taj trud borba s vjetrenjaama, odgovara: Zato to sam preivio, a
niti oni ljudi zasluuju da tek tako nestanu, bez dostojnog obiljeavanja,
niti njihova djeca treba da ive u zemlji u kakvoj danas ive. Dosta je to
je unitena jedna generacija, zar ne!? q

45

bosanski barometar
gdje sam bio est mjeseci,
zatim mjesec dana u Kmenicu kod Drvara, da bi nas
Hrvatska konano razmijenila.
Milutin Dima Dime,
kojega mnogi znaju kao
pjevaa narodnih pjesama,
danas ivi u Minneapolisu
(SAD) i lan je grupe uvari Omarske.

Ima da ga bude!
Ovo je samo dio prie o
onome to je nesrpski narod proivljavao u Opini
Prijedor 1992. godine, a i danas se uti, negira nasilje i genocid koji
je tamo poinjen. Nastradala su sela: Korazac, Brievo, Hambarine, arakovo, Stara Rijeka... Kampanjom nasilja etniki je oiena
prijedorska opina u kojoj jo uvijek kavu po terasama piju oni koji
su komije na klanje vodili samo zato jer nisu bili odgovarajue
vjeroispovijesti. I dok cijeli svijet, ukljuujui Hako tuiteljstvo,kae da se tamo dogodio genocid i da su ljudi ubijani na pragovima
kua, u logorima smrti, lokalna vlast istie da su Omarska, Kereterm, Trnopolje i Manjaa bili sabirni centri. Mnoge od ubojica
i silovatelja nije stigla ruka pravde, a o odnosu naelnika Marka
Pavia o cijeloj situaciji najbolje govore njegove zabrane o uporabi
rijei genocid za neto to osuuje cijeli svijet, ali ne i lokalna
prijedorska vlast.
Preivjele se ne moe utiati bez obzira to mnogi jo uvijek
ute: meunarodna zajednica, bosanskohercegovaki politiari, pa
i mediji. Rat je zavrio, treba nastaviti dalje rei e mnogi. Ali kako
nastaviti dalje ako se po povratku u rodno mjesto ne smijete pokloniti rtvama, bratu, sestri, ocu i majci koji su brutalno ubijeni jer su
se zvali Mujo ili Ante. to objasniti djetetu kojemu elite pokazati
rodni kraj u kojemu nema bosanskog sevdaha, u entitetu nastalom
na etnikom ienju i genocidu. to objasniti djetetu ako vam postavi pitanje: Tata, zato su te tukli? Zato su zapalili nau kuu?
Zato su nas komije muili, ubijali, protjerali? Oni koji odgovore
imaju, ute i nastavljaju ivjeti kao da se nita nije dogodilo ne pokazujui aljenje za onima kojih, zbog njih, vie nema!
Preivjeli ne ele iriti mrnju, ele da zloinci odgovaraju za
svoje zloine, ele mjesto (Memorijalni centar) koji e upozoravati
na povijest koja se ne smije zaboraviti i ponoviti. Na Facebook grupi uvari Omarske uvaju od zaborava uspomenu na sve rtve,
spaljena mjesta, ali i transparentno i dokumentirano obavjetavaju
o svim aktivnostima vezanih uz inicijative koje pokreu. Ovaj tekst
samo je uvod u priu o Opini koje vie nema, o istini o kojoj se uti.
Ovo je pria koja e dobiti svoj nastavak. Vjerujte, kada sam uo
da je u bivem logoru Dachau odmah nakon rata otvoren restoran
Zum crematorium, a da je naelnik Opine Dachau tono 20 godina nakon rata izjavio da se protivi muzeju u bivem logoru, jer
je tetan za ekonomiju, prestao sam se uditi dananjim vlastima
u Prijedoru. S druge strane, ovo nam je upravo poticaj da nastavimo. Preivio je Dachau svoj muzej, morat e i Prijedor bar etiri:
tri u logorima i jedan u centru grada, poruio je Satko Mujagi i
kada govori u buduem Memorijalnom centru, dodaje: Ima da ga
bude!. q
Helena ANUI
Milutin Dima - Dime,
nakon izlaska iz logora

46

uvari Omarske
uvari Omarske su grupa na Facebooku koja trenutno broji oko
6.500 lanova, sa 15-ak administratora. Grupu podravaju ljudi iz cijeloga svijeta, a na stranici se, uz osobna svjedoanstva, mogu proitati
vrijedni dokumenti i pisma poput pisma za Hillary Clinton, gospodin
Merona, predsjedniku Tribunala, na koje je ve odgovorenoi nedavno
pismo upueno predsjedniku Europske komisije Jose Manuelu Barrosu u povodu njegovog susreta s predsjednikom Srbije Tomislavom
Nikoliem. Ovo pismo potpisali su ljudi iz cijelog svijeta, a tekst se moe proitati na grupi uvari Omarske. Meu imenima nalaze se: Savez logoraa u Bosni i Hercegovini, Udruenje logoraa Prijedor 92,
ene u Crnom, 4 lica Omarske, Sonja Biserko, Florance Hartmann, Ed
Vulliamy, Tilman Zilch, Rezak Hukanovi, Murat Tahirovi, Mirsad Tokaa, Edina Beirevi, brojna udruenja i pojedinci iz Nizozemske, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Amerike, Austrije i Njemake. Neka imena nismo stigli dopisati, poputUdruenja prognanika
iz Posavine, Udruenje logoraa iz vedske, Institut BAGI iz Chicagai
druge, navodi Mujagi. Dodaje da je 9.svibnja 2011. u Omarskoj pun
emocija uzviknuo: Ima da ga bude!, mislei na Memorijalni centar u
Omarskoj. I ima da ga bude. To vie nije pitanje da li, pitanje je samo
kada! A nakon Omarske treba da se obiljee i drugi logori po Prijedoru
Trnopolje i Keraterm, zatim Manjaa, Luka, Suica, Vilina Vlas, Dretelj, elebii, Silos Sva mjesta gdje su bespravno drani civili, nevezano za naciju kojoj pripadaju.

Memorijalni centar Omarska


(idejno rjeenje)

Najnovija vijest
Trud uvara Omarske nedavno se pokazao plodonosnim. Nakon sastanka Jose Maunela Barrosa s novoizabranim predsjednikom
Srbije Tomislavom Nikoliem, 14. lipnja 2012., i pisma koje je inicirala grupa uvari Omarske, potpisanog od strane velikog broja organizacija i pojedinaca, 18. lipnja 2012. jedan od lanova Barrosovog
kabineta stupio je u kontakt sa Satkom Mujagiem.
Barroso je izrazio zadovoljstvo napretkom koji je uinila Srbija
na putu ka europskim integracijama i dodao kako oekuje da e Srbija ostati u potpunosti privrena europskom putu. Naglasio je jasnu
poziciju Europske unije po pitanju genocida u Srebrenici. Dodao je
da Srbija mora nastaviti s konstruktivnom suradnjom i pomirenjem
s drugim zemljama Zapadnog Balkana kako bi mogla nastaviti u
pravcu punopravnog lanstva u Europskoj uniji. Barroso je pozvan
da posjeti bivi koncentracioni logor u Omarskoj, i to 6. kolovoza, na
20. godinjicu poetka rasputanja ovog logora. Takoer, Mujagi je
predloio da delegacija grupe uvari Omarske, zajedno s predstavnicima nekih drugih organizacija koje su potpisale pismo za
Barrosa, obave sastanak sa predstavnicima Europske unije radi daljeg razmatranja situacije u Bosni i Hercegovini, osobito po pitanju
krenja osnovnih ljudskih prava. q

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar

Operacija Krivaja 95, genocid nad srebrenikim Bonjacima

Dnevnik krvave Krivaje 95


Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno elimisanje Drine kao granice izmeu srpskih drava je primarni na zadatak, rekao je 8. marta 1995. godine predsjednik Republike Srpske
Radovan Karadi i istog dana Direktivom op. br. 7, za enklave Srebrenica i epa, naredio da se bonjako-muslimansko stanovnitva
ukloni. U toj Direktivi nareuje se sljedee: to prije izvriti potpuno fiziko odvajanje Srebrenice od epe, ime sprijeiti i pojedinano komuniciranje izmeu ovih enklava. Svakodnevnim planskim
i osmiljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i
ivota mjetana u Srebrenici i epi.

Kronologija dogaaja
1. jula 1995. godine Komanda Drinskog korpusa je odluila da
aktivira direktivu Glavnog taba srpske vojske. Naredila je formiranje jedinica koje e izvesti vojnu operaciju pod tajnim imenom
Krivaja 95, a to znai suavanje podruja zatiene zone Srebrenica i njeno razdvajanje od zatiene zone epa. Operacija je
pored oznake godine imala u nazivu i rije Krivaja. Oito je ova
tajna operacija dobila taj zbunjujui naziv da bi, u sluaju provale, zavarala trag i preusmjerila panju Armije BiH na sasvim drugo
podruje, tj. da Mladi planira veu ofanzivu na Olovo, s ciljem zauzimanja doline rijeke Krivaje izmeu Olova i Zavidovia, s ciljem
spajanja Romanije sa Ozrenom i razdvajanja tuzlanske slobodne
regije i slobodne teritorije Brkog sa Srednjom Bosnom. U to doba
srpske snage su jo uvijek vladale podrujem Vozue.
2. jula 1995. godine, komandant Drinskog korpusa Vojske
Republike Srpske general Milenko ivanovi izdao je na ekavici
Naredbu pod strogo povjerljivim brojem 04/156-2, koja je nosila
naziv Zapovest za aktivna borbena dejstva i na kojoj je izmeu
ostalog stajalo: Odluio sam glavnim snagama Drinskog korpusa
i dalje izvoditi upornu i aktivnu odbranu, a delom slobodnih snaga
napadom to pre razdvojiti enklave epa i Srebrenica. Cilj dejstava:
iznenadnim napadom potpuno razdvojiti i suziti enklave Srebrenica i epa, popraviti taktiki poloaj snaga u dubini zone i stvoriti
uslove za eliminisanje enklava. Sve pripreme jedinica za izvoenje
ofanzivnih dejstava izvriti do 4.7.1995. godine. Dovoenje jedinica izvriti do 5.7.1995. godine.
Bio je to kljuni dio zapovijesti za operaciju Krivaja 95, koja je
zapoela 6. jula 1995. godine u 4 sata ujutro, iz koje e se izroditi
najvei i jedini genocid na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog
rata, genocid nad Bonjacima Zatiene zone UN-a Srebrenica i
epa.
U prvim etnikim napadima kljuni udar je bio na 282. brigadu
28. divizije Armije BiH pod komandom rahmetli majora Ibre Dudia, koja se dva dana, u nemoguim uslovima, branila na otvorenom
prostoru jer je holandski bataljona UNPROFOR-a dva mjeseca ranije, na zahtjev Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, zatrpao
traneje koje su trebale da budu linija odbrane Srebrenice. Holandski unproforci su blokirali i jedino artiljerijsko oruje srebrenikih
branilaca, top u selu Bajramovii, ne dozvoljavajui da dejstvuje na
Mladieve snage. Desetine holandskih vojnika se predaju srpskim

PREPORODOV JOURNAL 141/142

General Milenko ivanovi,


komandant Drinskog korpusa Vojske RS-a
vojnicima ili bjee u Srebrenicu, ostavljajui srpskim vojnicima dva
transportera. Mladi uzima transportere UNPROFOR-a, koje e etiri-pet dana kasnije koristi kao mamac u lovu na srebrenike Bonjake.
9. jula 1995. Radovan Karadi je imao sastanak na Palama
sa Jovicom Staniiem, prvim ovjekom Slube bezbjednosti Srbije, kojeg je Slobodan Miloevi poslao srpskom vodstvu u Bosni.
Meu njima se naao i ratni zloinac Miroslav Deronji, gospodar
ivota i smrti u srednjem Podrinju, koji Radovanu pojanjava situaciju oko Srebrenice. Tada mu Karadi kae: Miroslave, to trebate sve pobiti. Sve to stignete. Tog dana branioci Srebrenice su
uspjeli da zaustave srpske napade, pa ak i prei u kontraofanzivu
u kojoj e jedinicu kojom komanduje ratni zloinac Vinko Pandurevi, komandant Zvornike brigade Vojske RS-a, vrati na poetne
poloaje. Meutim, radost srebrenikih branilaca je kratko trajala.
Pandurevi je uspio zaustaviti kontraofanzivu srebrenikih boraca
i napraviti kontraudar.
10. jula 1995. godine, predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi ujutro dolazi u Kakanj i saoptava okupljenim
lanovima Generaltaba Armije BiH da mu je nekoliko sati ranije
komandant UN-snaga u BiH, Ruperth Smith, obeao da e bez ustezanja uslijediti akcija zranih snaga NATO-a na Mladievu bandu.
Jedinica Vukovi sa Drine, na elu sa Milanom Joloviem Legendom, negdje oko 19 sati, dolazi iznad grada na Bojnu i selo Bibie.
U Srebrenici i oko nje je velika koncentracija ljudi, preko 40.000 getoiziranih Bonjaka ne spava, ne zna se ko vlada situacijom. Par sati
kasnije, neto malo prije ponoi, u zgradi Pote u Srebrenici okupili
su se komandanti 28. divizije Armije BiH i politiko vodstvo optine
i odluili da rano ujutro, oko 5 sati, ponovo krenu u kontranapad,
tako to e Mladieve jedinice napasti s lea u rejonu Bukove glave. Dobrovoljaca za kontranapad je bilo vie nego ikad. Bez najave,
oko ponoi se na sastanku pojavio komandant holandskog bataljona UNPROFOR-a, potpukovnik Tom Karemans i rekao: Gospodo,
imam dobre vijesti. Soba je zanijemila. Srbi su primili ultimatum.
Karemans je uzeo kartu i pokazao prisutnima da e sutradan NATO
spriti sa zemljom sve ono to se nae na potezu od Zelenog Jadra
do uzvienja Bojna i zamolio rahmetli Ramiza Beirevia, naelnika

47

bosanski barometar
taba 28. divizije Armije BiH da ne alje daba svoje ljude u smrt.
Tako je tu no izgledalo da je Srebrenica spaena. Tom Karemans je
uspio da sprijei odsudnu bitku za Srebrenicu.
U utorak, 11. jula 1995. godine, Mladi je krenuo u konano
zauzimanje Srebrenice.
Nekoliko sati dok se magla nije bila jo digla, etnike je brinulo najavljeno bombardovanje NATO-a. Komanda UNPROFOR-a
je prijetila da e srpsku vojsku sravniti sa zemljom ako krenu u
osvajanje zatiene enklave. Najednom se razvedrilo. U 10.00 sati naelnik taba Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, ratni
zloinac Radoslav Krsti, ukazao se na komandnom mjestu u selu
Rajne. Izdaje Vinku Pandureviu usmeno nareenje da se napredovanje mora produiti i nov zadatak: Idemo na Srebrenicu! Tako
je odluio ef i Glavni tab! To je odluka i Karadia. Da se ue u
Srebrenicu! U 14,07 sati Taktika grupa kojom komanduje Vinko
Pandurevi prva ulazi u Srebrenicu, putem sa june strane grada.
U 14,30 sati Srebrenicu naputaju posljednji branioci na elu sa
rahmetli Ejubom Goliem.
U 14,40 sati, 33 minute nakon to su srpski vojnici uli u grad,
NATO avijacija je bombardovala srpske poloaje u rejonu sela Bojna. U tom napadu nije bilo ljudskih rtava, samo je uniteno komandno vozilo Vukova sa Drine i jedno sanitetsko vozilo.
U 15,32 sati Jasui Akai, specijalni izaslanik UN-a za bivu Jugoslaviju, pozvan je u svoju kancelariju na telefonski razgovor sa
admiralom Leightonom Smithom, komandantom snaga Junog krila NATO-a. Bombardovanje srpskih poloaja je bez ikakvog objanjena obustavljeno nakon ovog razgovora.
U 15,40 sati javljaju se Legenda, komandant Vukova sa Drine,
i ostali da su zauzeli Srebrenicu. General Radislav Krsti nareuje
Mii Pelemiu, komandantu 10. diverzantskog odreda, da zauzme
komandu 28. divizije Armije BiH, smjetenu u restoranu Lovac u
kojem e pronai uredno posloenu i ostavljenu svu ratnu arhivu
28. divizije Armije BiH.
Ovako je ukratko tekla operacija Krivaja 95, koja je trajala
15 dana i zavrila se genocidom nad Bonjacima Srebrenice i okolnih podrinjskih mjesta. Pod komandom Ratka Mladia, tokom ove
operacije ubijeno je preko 9.000 mukaraca Bonjaka, od toga oko
800 djeaka. Brojka ubijenih od 11. do 20. jula 1995. godine nikada se nee saznati jer mnoge ubijene ustvari i nema ko da prijavi. Mnogi Bonjaci Srednjeg Podrinja su jo tokom 1992. godine
doivjeli genocid u svojim mjestima Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici,
Viegradu, Rogatici, Bijeljini i neki od preivjelih lanova porodica
uspjeli su se spasiti bijegom u Srebrenicu, jedinu oazu bonjake
slobode na granici sa Srbijom. U julu 1995. godine i ti lanovi su

Ratko Mladi u Srebrenici (11.07.1995.)

48

Ratko Mladi u Potoarima (11.07.1995.)


ubijeni, tako da postoji zasigurno nekoliko stotina takvih ljudi koje
jednostavno nema ko da prijavi. U mnogim porodicama Krivaja
95 je proderala svu muku eljad, ostalo je na hiljade siroadi,
na hiljade neutjenih i unesreenih majki, sestara, supruga, djece

Brojna pitanja, malo odgovora


Nakon rata, od krvave bonjake drame operacije Krivaja 95
ostae sauvano svega nekoliko desetina stranica, a poznato je da
bi jedna operacija ovog kalibra morala u arhivi jedinice i vojske koja je izvela iza sebe ostaviti minimalno 1.000 stranica raznoraznih
naredbi, izvjetaja, zapaanja, analiza, odluka injenica je da je
vei dio te dokumentacije uniten ili je odmah nakon srebrenikog
genocida prebaen na sigurno u Srbiju.
Ofanziva koja je izvrena na Srebrenicu u aprilu i maju 1993.
godine, bila je mnogo, mnogo tea i silovitija od ove iz jula 1995.
godine. Tu ofanzivu smo slomili, a ovu nismo. Ne znam kako smo
izgubili Srebrenicu, ali znam da je Naser Ori bio s nama, da nam ga
iz Generaltaba Armije BiH nisu izveli u aprilu 1995. godine, da ona
nikad ne bi pala, kazao mi je rahmetli Zulfo Tursunovi Tursun,
jedan od srebrenikih komandanata.
ta je bio prijelomni detalj bitke za Srebrenicu? Zato se povjerovalo Karemansu i zato nije dolo do odsudne bitke za grad?
Zato UNPROFOR nije zatitio zatienu enklavu? Zato NATO nije dejstvovao onako kao to je razorio Srbiju 1999. godine, kad je
Miloevi oistio Kosovo od Albanaca? Zato je srebrenika kolona
iz sela unjari 11. jula 1995. godine navee krenula duim, neizvjesnijim, upadljivijim putem prema slobodnoj tuzlanskoj teritoriji,
a ne prema epi, Kladnju i Olovu, kroz predjele koji su u dobrom
dijelu obrasli crnogorinom umom i pogodniji za prebacivanje, to
se pokazalo ispravnim kod izvlaenja epljaka, 15-ak dana nakon
pada Srebrenice? Zato kolona sa nekoliko hiljada naoruanih vojnika nije napala na Milie, Vlasenicu, Bratunac ili Zvornik jer Srbi su
stopostotno bili uvjereni i uplaeni da e do toga doi? Zato jedinice Armije BiH iz zone Drugog korpusa nisu poduzele vei i znaajniju ofanzivu kako bi pomogle proboju srebrenike kolone i odvratile
etnike da ne mogu u potpunom miru strijeljati hiljade ljudi? Zbog
ega je Drugi korpus Armije BiH bez objanjenja napustio zauzete
srpske poloaje na Baljkovici i tako dozvolio da ih Drinski korpus
Vojske RS-a ponovo zauzme, i na taj nain blokira zaelje kolone
koje je faktiki dolo do slobodne teritoriju? Zbog toga je oko 3.000
iscrpljenih ljudi zarobljeno i strijeljano!
Pria o Srebrenici nikad nee moi biti ispriana. Mnoga od
ovih pitanja zauvijek e ostati bez odgovora. q
Avdo HUSEINOVI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar

Dosadanje presude za uee u genocidu u Srebrenici: do sada osueno svega 30-ak zloinaca, hiljade na slobodi

Spora pravda za genocid


Pod pritiskom Paddya Ashdowna, visokog predstavnika meunarodne zajednice u BiH, 2004. godine osnovana je Komisija Vlade
Republike Srpske sa zadatkom da utvrdi ta se sve deavalo tokom
jula 1995. godine u Srebrenici. Vlada RS-a je iste godine u svom izvjetaju iznijela podatak da je u genocidu nad Bonjacima u Srebrenici,
Zatienoj zoni UN-a, uestvovalo preko 25.000 uesnika, po raznim
osnovama i na razliite naine. Meutim, do sada pred Tribunalom u
Haagu i pred bosanskohercegovakim sudovima za uee u genocidu
procesuirano je neto vie od 30 ratnih zloinaca, pripadnika Vojske i
MUP-a Republike Srpske. Uglavnom, hiljade njih jo uiva nezasluenu slobodu, a veliki broj ih je nastanjen u Srbiji. Poznato je da nakon
izruenja krvnika Ratka Mladia, prestaju sve obaveze Srbije prema
Meunarodnom sudu pravde u Haagu, tako da je teko oekivati da
se u kolijevci zloinaca smiluju i naprave znaajniju akciju hapenja,
procesuiranja i izruenja u BiH ogromnog broja uesnika u zloinima
nad Bonjacima tokom agresije i genocida od 1992. do 1995. godine.

Presude Hakog tribunala


Najznaajnija presuda, kada je u pitanju Srebrenica, doneena
je u sluaju generala Radislava Krstia, biveg naelnika i komandanta Drinskog korpusa Vojske RS-a. General Krsti je postao prvi
optuenik za sluaj Srebrenica. Krstieva presuda je historijska za
Bonjake i BiH jer je na njegovom sluaju i presudi utvreno da je
Vojska Republike Srpske, tokom nekoliko dana jula 1995. godine,
nad Bonjacima u Zatienoj zoni UN-a Srebrenica poinila genocid. Sudsko vijee je uvjereno izvan svake sumnje da je u Srebrenici izvren genocid i da ste Vi generale Krstiu krivi za genocid. U
julu 1995. Vi ste, generale Radislave Krstiu, pristali na zlo. Zbog
toga vas Sudsko vijee danas proglaava krivim i osuuje na kaznu od 46 godina zatvora, rekao je 2. augusta 2001. godine portugalski sudija Almiro Rodrigez, itajui presudu generalu Krstiu.
albeno vijee Hakog tribunala 19. aprila 2004. godine ukinulo je
osudu Radislava Krstia kao sudionika u udruenom zloinakom
poduhvatu s namjerom poinjenja genocida i proglasilo ga krivim
za pomaganje i podravanje genocida. albeno vijee jednoglasno
je osudilo Radislava Krstia na 35 godina zatvora. Prebaen je na
izdravanje kazne u Veliku Britaniju 20. decembra 2004. godine.
Pukovnik Vidoje Blagojevi, komandant Bratunake brigade
Vojske Republike Srpske, pred Tribunalom u Haagu 17. januara
2005. godine prvobitno je osuen na 18 godina zatvora, da bi mu
nakon podignute albe 9. maja 2007. godine kazna smanjena na 15
godina. Pukovnik Blagojevi je 25. januara 2008. iz zatvora u Scheveningenu (Holandija) prebaen na izdravanje kazne u Norveku.
Major Dragan Joki, naelnik ininjerije i deurni oficir Zvornike brigade u vrijeme masovnih egzekucija srebrenikih Bonjaka,
predao se Tribunalu 15. avgusta 2001. godine. Osuen je u Haagu
17. januara 2005. na zatvorsku kaznu od devet godina.
Kapetan Momir Nikoli uhapen je od strane SFOR-a 1. aprila
2002. godine ispred porodine kue u naselju Repovac kod Bratunca. U julu 1995. rasporeen je Bratunaku brigadu Vojske Republike
Srpske na dunost naelnika za bezbjednost i obavjetajne poslove.
Ja nisam nita mislio, ja sam znao. Ja sam, gospodine tuioe, znao

PREPORODOV JOURNAL 141/142

General Radislav Krsti


ta e biti sa njima. Znao sam da e ti ljudi biti zarobljeni i nakon
toga pobijeni. Ja sam to znao, rekao je tokom hakog suenja Momir Nikoli. Pretresno vijee Tribunala u Haagu 2. decembra 2003.
osudilo je Momira Nikolia po jednoj taki optunice za progone na
politikoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi na 27 godina zatvora. Nikoli je
30. decembra 2003. godine podnio albu protiv presude o kazni.
albeno vijee je donijelo svoju presudu 8. marta 2006. i smanjilo
Nikolievu kaznu na 20 godina zatvora. Zlikovac Nikoli je 11. aprila
2007. godine prebaen na izdravanje kazne u Finsku.
Saznavi za plan da se pobiju zarobljenici, ja kao vrilac dunosti
komandanta, preuzeo sam odgovornost za taj plan i podrao njegovo
izvrenje, rekao je tokom hakog procesa pukovnik Dragan Obrenovi, naelnik taba Zvornike brigade Vojske Republike Srpske. Osuen
je 10. decembra 2003. godine na 17 godina zatvora. Istiui teinu poinjenih zloina nad srebrenikim Bonjacima, sudija Liu Daqun dodao
je da je Sud imao u vidu grinju savjesti koju je taj izvrilac pokazao, izjanjavajui se da je kriv, odajui usput i nekoliko tajni. Zvorniki Bonjaci su razoarani zbog toga to se Obrenoviu nije sudilo i za
zloine poinjene u Zvorniku tokom 1992. godine jer bi u tom sluaju
zasigurno dobio barem jo isto toliko godina zatvora koliko je dobio
za genocid u Srebrenici. Zloinac Dragan Obrenovi 18. juna 2004. je
prebaen u Norveku na izdravanje zatvorske kazne.
General Radivoje Mileti bio je naelnik za operativni rad i
obuku Glavnog taba Vojske Republike Srpske i direktno potinjen
Ratku Mladiu. Kasnije, u vrijeme Operacije Krivaja 95, postaje
i zamjenik naelnika Glavnog taba Vojske Republike Srpske. Prema navodima hake optunice, general Mileti je ak sastavlja
Direktive op. br. 7, koju je 8. marta 1995. godine izdao Radovan
Karadi, a u kojoj se srpskoj vojsci nareuje da se Bonjacima u
enklavama Srebrenica i epa stvore nepodnoljivi uslovi za ivot.
Bila je to naredba koja je proizvela genocid u Srebrenici. Dobrovoljno se Hakom tribunalu predao 1. marta 2005. godine u Beogradu.
Pukovnik Vujadin Popovi obavljao je dunost zamjenika naelnika za bezbjednost Drinskog korpusa Vojske RS-a u vrijeme kada
je ovaj korpus predvodio zloinake operacije u Srebrenici i okolini.
Optuen je da je u vie navrata aktivno uestvovao u egzekucijama.
To se prije svega odnosi na operacije koje su izvedene nadomak Pilice (sjeverno od Zvornika), pri emu se Popoviu stavlja na teret da je
osigurao gorivo za vozila koja su koritena pri egzekucijama. Vujadin
Popovi odluio je da se dobrovoljno preda 8. aprila 2005.godine.

49

bosanski barometar
General Vojske Republike Srpske Milana Gvero je bio desna
ruka Ratka Mladia, najodgovornijeg za pokolj 8.000 Bonjaka.
Gvero je bio oi i ui Mladia u Srebrenici. Bio je generalov ovjek
za sve, kazao je tuilac Peter McCloskey predstavljajui optunicu
protiv ovog zlikovca u Haagu.
Iako je znao da svi mukarci koji su se nali pred njim odlaze na
gubilite, pukovnik Ljubia Beara poigravao se s nesretnim ljudima.
Govorio im je: Budite mirni. Nita vam se nee dogoditi. Razdvajamo vas u manje grupe i aljemo na daljnje ispitivanje u sigurnije
objekte. Tamo ete se odmoriti, presvui, dobiti hranu i dovoljno
vode. Zloinaki poduhvat u Srebrenici tekao je nesmetano. Ljubia Beara sve je razradio do najsitnijih detalja. Sve se unaprijed
znalo: ta, gdje, tko i kako. U okolini Srebrenice (Kravica, Konjevi
polje, Bratunac, Zvornik i okolina) za privremeni prihvat zarobljenika po Bearinoj naredbi i ideji pripremili su brojne zgrade, kole, naputene hangare, administrativne objekte, privatna imanja.
Da Bonjaci ne bi reagovali panino, za prijevoz su vie koriteni
civilni autobusi nego vojni kamioni, to su prije poetka zavrnog
napada na Srebrenicu nabavljeni irom Republike Srpske, a dijelom
unajmljeni i u Srbiji te preko Ljubovije prebaeni u Bratunac. Beara
se dobrovoljno u Beogradu predao Hakom tribunalu 9. oktobra
2004. godine.
Vlada SAD nudila je nagradu od pet miliona amerikih dolara za
podatke koji bi pomogli da se pukovnik Vinko Pandurevi, komandant Zvornike brigade Vojske RS-a, privede pravdi. Pandurevi je
uhapen u Srbiji 9. decembra 2004. godine.
Policijski general Ljubomir Borovanin 29. marta 2005. odluio je da se dobrovoljno preda Hakom tribunalu. Optuen je za
genocid i zloine protiv ovjenosti u BiH. Tomo Kova, zamjenik
ministra MUP-a Republike Srpske je 10. jula 1995. godine, neposredno pred poetak operacija za zauzimanje Srebrenice, naredio
da se formiraju Zdruene snage MUP-a Republike Srpske na ije
elo je postavljen Ljubomir Borovanin. Od 12. do 17. jula 1995.
pripadnici snaga MUP-a pod komandom Borovanina i snage Vojske RS-a, meu kojima je bila i eta 65. zatitnog puka Glavnog taba Vojske RS-a, zarobile su na podrujima Nove Kasabe, Konjevi
polja i Kravice oko 6.000 Bonjaka iz kolone mukaraca u bijegu iz
srebrenike enklave ili su im se oni sami predali.
Drago Nikoli, naelnik bezbjednosti Zvornike brigade Vojske
RS-a, dobrovoljno se Hakom tribunalu predao 16. marta 2005. godine u Beogradu.
Haki tribunal je 10. juna 2010. godine donio prvostepenu presudu Srebrenikoj sedmorki, koja je glasila: Vujadin Popovi i Ljubia Beara proglaeni su krivim za genocid, istrebljenje, progon i
ubojstva te su osueni na doivotne zatvorske kazne. Drago Nikoli
proglaen je krivim za sudjelovanje i pomaganje u genocidu te je
osuen na 35 godina zatvora. Ljubomir Borovanin osuen je za
pomaganje i uestvovanje u istrebljenju, ubistvu, progonu i prisilnu
deportaciju te je osuen na kaznu od 17 godina. Vinko Pandurevi
dobio je 13, Radivoje Mileti 19, a Milan Gvero pet godina zatvorske kazne. Haki tribunal 2005. godine optuio je i Milorada Trbia,
oficira bezbjednosti Zvornike brigade Vojske RS-a, izmeu ostalog, da je odgovoran za strijeljanja oko 1.000 Bonjaka u Orahovcu
kod Zvornika 13. jula 1995.godine, ali je njegov predmet ustupljen
Sudu Bosne i Hercegovine. Prvostupnom presudom Sud BiH proglasio je Trbia krivim za genocid, te ga 16. oktobra 2009. godine
osudio na dugotrajni zatvor u trajanju od 30 godina.
Pred Hakim tribunalom za Srebrenicu se sudilo i Slobodanu
Miloeviu, koji je umro prije izricanja presude. Radovanu Karadiu se poelo suditi 2009., a generalu Zdravku Tolimiru 2010. godine. Generalu Ratku Mladiu suenje je poelo u maju ove godine.

50

Vujadin Popovi i Ljubia Beara na suenju u Haagu

Presude Suda BiH


Pred Sudom BiH do sada se uglavnom sudilo egzekutorima u srebrenikom genocidu. Na ukupno 284 godine zatvora, za genocid nad
Bonjacima u selu Kravica kod Bratunca, Sud BiH je prvostepeno 29.
jula 2008. godine osudio sedmoricu srpskih vojnika. Optunica u predmetu Kravice je teretila 11 osoba za udrueni zloinaki poduhvat
izmeu 10. i 19. jula 1995. godine, kada su poinili genocid tako to su
uestvovali u ubijanju vie od 1.000 zarobljenih Bonjaka iz Srebrenice, zatvorenih u skladitu Zemljoradnike zadruge u Kravici. Na po 42
godine su prvostepeno osueni Milenko Trifunovi, komandir Treeg
voda Specijalne policije Skelani, Brano Dini upo, pripadnik Specijalne policije Drugog odreda u ekoviima i Aleksandar Radovanovi
Aco, pripadnik Treeg voda Specijalne policije Skelani. Na po 40 godina zatvora osueni su Milo Stupar, komandant Drugog odreda Specijalne policije ekovii, Slobodan Jakovljevi Boban i Branislav Medan
Bane. Na 38 godina zatvorske kazne osuen je Petar Mitrovi.
Presudom od 9. septembra 2009. godine Apelaciono vijee
Odjela I Suda BiH za ratne zloine preinailo je prvostepenu presudu od 29. jula 2008. godine u smislu kazne, pa je drugostepenom
presudom optueni Milenko Trifunovi osuen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 33 godine, optueni Brano Dini na kaznu
dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godine, optueni Aleksandar
Radovanovi na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godine,
optueni Slobodan Jakovljevi na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina, te optueni Branislav Medan na kaznu dugotrajnog
zatvora u trajanju od 28 godina. Istom presudom u odnosu na optuenog Miloa Stupara ukinuta je prvostepena presuda i odreen
pretres pred Apelacionim vijeem Odjela I za ratne zloine Suda.
Petar Mitrovi je 27. oktobra 2010. godine, kao bivi pripadnik
Drugog odreda Specijalne policije iz ekovia, pravosnano osuen
na 28 godina zatvora. Strijeljane Srebreniane ispred Zadruge u
Kravici svojom kamerom je snimio beogradski novinar Zoran Petrovi Piroanac, dok se tim dijelom vozio zajedno u automobilu sa
Ljubomirom Borovaninom, zamjenikom komandanta Specijalnih
jedinica MUP-a Republike Srpske. Sud BiH je 1. novembra 2011. godine osudio Momira Pelemia na 16 godina, a Slavka Peria zvanog
Mudonja na 19 godina zatvora zbog pomaganja u injenju genocida u Srebrenici u julu 1995. godine. Sudsko vijee je utvrdilo da su
Pelemi kao zamjenik komandanta 1. bataljona Zvornike brigade,
a Peri kao pomonik komandanta za bezbjednost u ovoj jedinici
pomogli ubijanju najmanje 1.000 mukaraca bonjake nacionalnosti koji su bili zarobljeni na podruju Pilice u optini Zvornik.
Sud BiH je 24. aprila 2012. godine prvostepeno osudio eljka
Ivanovia na 13 godina zatvora za zloin protiv ovjenosti. Ivanovi
je optuen da je u julu 1995. godine, kao pripadnik Drugog odreda

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar
Specijalne policije ekovii, sa drugim pripadnicima odreda usmrtio
najmanje 1.000 Bonjaka u skladitu Zemljoradnike zadruge Kravica
u Optini Bratunac. Apelaciono vijee Suda BiH osudilo je 25. januara
2012. godine Radomira Vukovia, pripadnika Drugog odreda Specijalne policije MUP-a Republike Srpske iz ekovia, na 31 godinu zatvora zbog pomaganja u injenju genocida u Srebrenici u julu 1995.
godine, dok je istom presudom Zoran Tomi osloboen optubi. Sud
je pravosnanom presudom Vukovia proglasio krivim zato to je,
kako se navodi, uestvovao u pogubljenju vie od 1.000 zarobljenih
mukaraca u Zemljoradnikoj zadruzi u Kravici, u Optini Bratunac.
Duka Jevia Staljina Sud BiH prvostepeno je 25. maja 2012.
godine osudio na 35, a Mendeljeva uria Maneta na 30 godina
zatvora zbog pomaganja u poinjenju genocida Srebrenici u julu
1995. godine. Jevi je bio komandant Centra za obuku na Jahorini
pri Specijalnoj brigadi policije Republike Srpske, a uri komandir
ete. Meu egzukutorima srebrenikih Bonjaka posebno su se
isticali pripadnici 10. Diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, potinjeni direktno Glavnom tabu Vojske RS-a, koje je u drutvo sumraka ulanio komandant Milorad Mio Pelemi.
Za egzekucije 16. jula 1995. godine na Branjevu kod Zvornika prvobitno je pred Tribunalom u Haagu, nakon to je priznao krivicu, u
martu 1998. godine na pet godina zatvora osuen bosanski Hrvat Draen Erdemovi. Iste godine je poslan u Norveku na odsluenje kazne.
Drugi bosanski Hrvat, Marko Boki, uhapen je 28. avgusta 2004.
godine u Massachusettsu (SAD) i tamo prvobitno osuen na pet godina zatvora. Boki je 28. aprila 2010. godine izruen u BiH, a kao
svjedok saradnik osuen je 19. jula 2010. godine pred Sudom BiH na
10 godina zatvora za zloin protiv ovjenosti. Kaznu izdrava u Oraju,
gdje ima povlaten status u odnosu na ostale zatvorenike. Bio sam 15.
juna 2012. godine u Sudu BiH na izricanju prvostepene presude etvorici pripadnika 10. Diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske. Bile
su to do sada najvee kazne izreene pred ovim sudom. Za strijeljanje
800 srebrenikih mukaraca Sud BiH je Slovenca Franca Kosa, Stanka
Kojia, Vlastimira Golijana i Zorana Goronju osudio na ukupno 142 godine zatvora za zloin protiv ovjenosti na podruju Srebrenice u julu
1995. godine. Koji je osuen na 43 godine zatvora, Kos i Goronja na
40 godina, a Vlastimir Golijan na 19 godina zatvora.

Okolnosti hapenja Franca Kosa


Za ove zloince sam i lino vezan jer sam bio jedan od prvih istraivaa koji ih je poeo medijski proganjati. Kako je sve poelo? Zahvaljujui jednom neplaniranom boravku meu bonjakim povratnicima
u Janji kod Bijeljine, saznao sam da u njihovoj blizini ivi izvjesni Slovenac kojeg Srbi slave jer se istakao ubijajui Bonjake u Srebrenici. U
znak zahvalnosti, institucije koje se u Republici Srpskoj bave statusom
borake populacije, sagradile su mu kuu i pomogle da otvori autolimarsku radnju. Odvezli su me do njegove kue i iz vozila pokazali gdje
stanuje. Stupio sam u akciju i doao do podataka da je Slovenac Franc
Kos bio komandir voda u 10. Diverzantskom odredu kojim je komandovao Milorad Mio Pelemi. Brzo sam onima kojima to treba ustupio
informacije o Kosu, a onda se desilo da na Meunarodnoj konferenciji o genocidu u Potoarima, 10. jula 2009. godine, odrim referat na
temu egzekucija koje je izvrio 10. Diverzantski odred, nakon ega mi
je priao Slovenac Jelko Kacin, lan Evropskog parlamenta. Gospodin
Kacin je pomno sluao moje izlaganje, ali je ostao zbunjen kada sam
naveo da se meu egzekutorima srebrenikih Bonjaka, kao plaenik
u ovom odredu smrti nalazio i Slovenac Franc Kos, koji sa lanim
dokumentima na ime Branimir Manojlovi ivi u okolini Bijeljine, gdje
ima autolimarsku radnju. Kacin mi je priao i rekao da je bio jako
iznenaen informacijom da je i jedan Slovenac akter u srebrenikom

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Hapenje Franca Kosa


genocidu. Obeao je da e se sluaj Franca Kosa morati prvenstveno
rijeiti u Sloveniji, na emu e lino insistirati. Pitao je da li je stvarno
istina da je slovenaki dravljanin uestvovao u genocidu u Srebrenici? Rekao sam mu da apsolutno nema ni grama sumnje u to.
10 mjeseci i 10 dana kasnije, Franc Kos je uhapen prilikom pokuaja da iz Srbije preko graninog prijelaza Bajakovo ue u Hrvatsku. I danas duboko vjerujem da je Jelko Kacin ispunio svoje julsko
obeanje iz Potoara i bio kljuna karika u hapenju krvnika Kosa.
O tome sam zadovoljno razmiljao dok je sutkinja Mira Smajlovi
zloincu Kosu izricala presudu od 40 godina zatvora. Na samom
suenju posmatrao sam krvnika Stanka Kojia, koji je u vrijeme genocida nosio prezime Savanovi. Drao je u ruci Bibliju i smjekao
se prema svom advokatu. Vlastimir Golijanin se okretao, smijao
prema publici, grlio se sa advokatima. Odmah ispred mene sjedio
je krvnik Zoran Goronja: zvjerkao okolo, malo u mene, malo u policajce, pa malo kao pratio iskaz sutkinje. Bio je nepuna dva metra
od mene: vidio sam da je denjak, posmatrao sam tu ruku i prste na
njoj koji su bezduno ubijali 16. jula 1995. godine. Goronja je ljude
prvo ubijao iz sijaa smrti, pa kad su vidjeli da srebrenike Bonjake
na taj nain samo sakate, nakon pauze uz rotilj i pivu, odluili su
da ih ubijaju iskljuivo iz automatskih puaka. Zloincu nijednom
tokom izricanja 40-godinje kazne krvava ruka nije zadrhtala, prst
smrti nije se pomjerio. Presudu od 40 godina zatvora doekao je
normalno, kao da je ukrao bicikl, a ne ubio stotine Bonjaka.
Naalost, Tuilatvo u sluaju Kos i ostali nije uspjelo dokazati
da se radilo o sauesnitvu u genocidu. Jo nekoliko zloinaca iz ovog
odreda smrti, na elu sa komandantom Miom Pelemiom, ekaju
da se suoe s pravdom. Prije svega to su Zoran Obrenovi Malji i
Brane Gojkovi koji se kriju u Srbiji, te Aleksandar Cvetkovi, koji je
u januaru 2011. godine uhapen u Izraelu i ije se izruenje oekuje.
U Americi je poetkom ove godine uhapen, a 24. maja izruen u
BiH Dejan Radojkovi, pod optubom da je kao jedan od komandira
u Centru za obuku na Jahorini pri Specijalnoj brigadi policije MUP-a
Republike Srpske poinio zloine nad rtvama bonjake nacionalnosti nakon pada Srebrenice. Ovih dana u Zvorniku su uhapeni
Ostoja Stanii i Marko Miloevi. Stanii, nekadanji komandant
6. bataljona Zvornike brigade Vojske Republike Srpske, i Miloevi,
kao njegov zamjenik, osumnjieni su za genocid poinjen na brani u
Petkovcima u mjestu ulii (Opina Zvornik). Na tom mjestu je sredinom jula 1995. strijeljano oko 1.000 djeaka i mukaraca iz Srebrenice, koji su prethodno zarobljeni. U toku je suenje i Boidaru Kuvelji,
osumnjienom da je kao slubenik Specijalne brigade policije Centra
za obuku Jahorina pri MUP-u RS lino uestvovao u strijeljanju zarobljenih bonjakih mukaraca nakon pada Srebrenice. Kuvelja je
uhapen 18. januara 2011. godine u ajniu. q
Avdo HUSEINOVI

51

bosanski barometar

Poelo suenje ratnom zloincu generalu Ratku Mladiu

Pravda za Srebrenicu!?
Monstrum je ponovo pred sudom! Suenje bivem zapovjedniku vojske bosanskih Srba generalu Ratku Mladiu zapoelo je 16.
maja 2012. godine pred Meunarodnim sudom za ratne zloine
poinjene na podruju bive Jugoslavije. Iako suenje zloincu
Mladiu ne moe nikada biti adekvatna i dovoljna satisfakcija za
sve rtve i bolne ratne trenutke koje su preivjeli Bonjaci irom
Bosne i Hercegovina, a posebno u Srebrenici, ipak se nastavak suenja ovom krvoloku ekao sa posebnom eljom da itav svijet vidi
zloinako lice balkanskog monstruma. I svijet je imao priliku i da
vidi njegovo pravo lice i ideoloku pozadinu genocidnih projekata
kada je na samom poetku suenja u hakoj sudnici preko neprobojnog stakla okrenuo se porodicama rtava u Srebrenici i preao
prstom preko vrata, pokuavajui da prisutnim Srebrenianima demonstrira elju za novim holokaustom u Srebrenici! Profesor na
Fakultetu politikih nauka (FPN) u Sarajevu Besim Spahi na ovu
zloinaku prijetnju poruio je: Mladi je tako poslao poruku mladim generacijama da e i dalje biti klanja nesrba, a slinu stvar je
izjavio i Vojislav eelj kada je u pitanju Kosovo kazavi da e jo
tei reke krvi. Ovakva zloinaka mimika predstavlja mnogo vie
od samog pokretanja ruku. Bonjaci, ostali narodi u regiji Balkana i
itav svijet imao je priliku da se uivo uvjeri da jo uvijek u glavama
nekih monstruma postoji elja za stvaranjem velikosrpskog projekta na prostoru Balkana i BiH. Ne alje zloinac Mladi poruku da eli
klati samo Srebrenianima u hakoj sudnici, nego to vie ini zbog
ushienja i elje za novim genocidima znaajnog broja Srba koji su
odobravali monstrumove pokrete. Imajui u vidu da je eljom za
klanjem Mladi ponovo povrijedio Bonjake i sve ljude koji su u
dijalogu sa itavim ovjeanstvom, postavlja se pitanje na koje moramo ponuditi adekvatne odgovore: koliko suenje, pa i presuda,
ovom srpskom zloincu moe biti utjeha Bonjacima ako se zna da
ideologija etnitva koju promovie Mladi i dalje iva i aktuelna
skoro kao i poetkom 90-ih godina? Da li Evropa, koja je u velikom
dijelu posmatrala ratne zloine nad Bonjacima u toku rata u Bosni,
suenjem Mladiu eli da zauvijek opravda svoju nehumanu ulogu
u balkanskim ratovima? I ta ako Mladi doivi istu sudbinu kao i
Slobodan Miloevi, koji je otiao na onaj svijet, sigurno sa velikim
teretom zloina, ali bez ikakve ovosvjetske kazne!?
Poslije Mladievih poruka da ponovo eli da poini genocid u
Srebrenici, tuitelj Dermont Groomme je izlagao zloinake projekte i konkretne masakre nad kojima je tada direktnu kontrolu imao
general Ratko Mladi. Tuitelj Groomme je izjavio: asni sude,
ono to se dogodilo ljudima Veia, ubistvo vie od 150 mukaraca
i prisilno uklanjanje njihovih porodica, je neto to e se ponoviti. Ratko Mladi i njegove vojne snage, tri godine kasnije kada su
ubili ljude u Srebrenici, dobro su se obuili i sve isplanirali. Bili su
strunjaci u ubijanju nesrpskog stanovnitva. Takoer, tuitelj je
pokazao i snimku na kojoj Ratko Mladi po okolici Sarajeva u autu
vozi svoga prijatelja iz Kanade, Marka Leia. Kada god proem
pored Sarajeva, nekoga ubijem. Sredim Turke, tko ih j..., rekao je
Mladi na snimku. Tuitelj Groome je svoje uvodno izlaganje zapoeo tvrdnjom da je Ratko Mladi, kao i Radovan Karadi, imao
zloinaki cilj da etniki oisti Bosnu i Hercegovinu. Dodao je da
je Mladi kao zapovjednik Vojske Republike Srpske od poetka ra-

52

Ratko Mladi na suenju u Haagu


ta provodio est stratekih ciljeva srpskog naroda, po kojima se
Srbi nasilno trebaju odvojiti od druge dvije nacionalne zajednice i
zauzeti sve teritorije koje proglase svojima. Zajedno s Radovanom
Karadiem Mladi je bio na elu udruenog zloinakog poduhvata iji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Bonjaka s teritorija
Bosne i Hercegovine koji je proglaen srpskim. Tuitelj je takoer
dodao: Mladi nije sluajno izabran za zapovjednika. Karadi ga
je izabrao jer je smatrao da je on odlian oficir koji je u stanju zapovijedati planiranom vojskom bosanskih Srba. Karadi je takoer
bio uvjeren da je Mladi voljan poiniti gnusne zloine koji su se
morali poiniti da bi se ostvarili strateki ciljevi bosanskih Srba. Rukovodstvo bosanskih Srba dalo je Mladiu mandat da u bosansku
zemlju uree granice koje su zamislili Karadi i Krajinik. Tuitelj
je spomenuo i neke citate Mladia u vezi njegovih naredbi da se Sarajevo dri pod totalnom represijom: Pobrinite se da vam vojnici
znaju da e se Sarajevo zatresti. Sarajevo e se tresti i vie granata
e pasti u sekundi nego u cijelom ratu do sada. Na kraju svoga
obraanja haki tuitelj Groome je zakljuio rijeima: Ratko Mladi je imao zloinaki cilj da etniki oisti BiH. Iako su ovo tane
konstatacije ipak nije jasno do kraja zato se ovoliko ekalo i zato
se sada ovoliko odugovlai sa procesom dokazivanja krivice Ratka
Mladia za ratna deavanja u BiH!?

Evropska politika nagraivanja Srbije


Naime, i pored injenice da se bivem zapovjedniku Vojske Republike Srpske sudi za strane zloine zadovoljenje pravde je moralo saekati nekoliko godina dok balkanski kasapin nije konano i
uhvaen. Naime, bivi zapovjednik Vojske Republike Srpske Ratko
Mladi optuen je za genocid u Srebrenici, zloine protiv ovjenosti poinjene nad Bonjacima i Hrvatima, artiljerijske i snajperske napade na Sarajevo te za uzimanje pripadnika meunarodnih
snaga kao taoce u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.
godine. Ratko Mladi je uhapen u maju 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina u Srbiji, a skrivao se pod imenom Milorad

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar
Komadi. Iako je nakon hapenja Mladia biva glavna tuiteljica
hakog tribunala Carla del Ponte izjavila da hapenje Mladia predstavlja veliki trenutak za rtve, ipak se mora postaviti pitanje zato
su rtve ekale skoro 20 godina da se uhapsi jedan od najveih zloinaca u Evropi poslije Hitlera. Zar porodice rtava koje su stradale
pod direktnom vojnom naredbom Mladia, njegovo hapenje kada
se nalazi u poznim godinama i tekog zdravstvenog stanja, mogu
osjeati duevnu satisfakciju? Dok su srbijanske vlasti godinama
odlagale hapenje Mladia i vjerovatno ekale povoljan trenutak
kako bi njegovim hapenjem ostvarili odreeni politiki i strateki
interes, Evropa je konstantno nagraivala Srbiju. Na primjer, u poreenju sa Bosnom, Srbija je prva potpisala Proces za pridruivanje
i stabilizaciju sa EU, dobila je viznu liberalizaciju i status kandidata
za ulazak u EU. I ako Evropa bude djelovala po slinom modelu i u
budunosti, vjerovatno e se desiti da e Srbija, koja je kontrolisala
snage koje su izvrile genocid u Srebrenici 1995., ui u EU prije Bosne kao najvee rtve velikodravnih projekata iz 1990-ih. Kao to
tvrdi nekadanji visoki meunarodni predstavnik u BiH Christian
Schwarz-Schilling u intervjuu za radio Deutschlandfunk: Srbiji se
stalno poputa po tom pitanju. Kada 16 godina nakon holokausta u
Srebrenici isporue Ratka Mladia, onda ih svi tapaju po leima i
kau: Izvrsno, put prema EU je otvoren! To su psiholoki gledano
nemogue stvari i EU to ne shvaa. Tako se ne postupa prema nekome ko stoji u stalnom, fundamentalnom suprotstavljenom stavu
prema susjedima, i to ini po vlastitom nahoenju, a ne na temelju meunarodnog prava, nego na osnovu nacionalistike politike
koju oito jo uvijek podrava veina Srba. Ne treba sad oekivati
da Srbija itav naredni vijek pati zbog greaka srbijanske politike
iz 1990-ih, ali isto tako Evropa nikada ne bi trebala dopustiti da
BiH bude rtva etnonacionalnih politika bez kompromisa, a koje
su velikim dijelom i rezultat pogrenog politikog i diplomatskog
pristupa meunarodne zajednice i EU u 1990-im.
Iako je nakon hapenja tadanji predsjednik Srbije Boris Tadi
optimistino rekao da je zatvoreno jo jedno poglavlje u historiji Srbije i da se nada da e ono doprinijeti potpunom pomirenju
i izgradnji dugoronog mira u regiji, ipak je kristalno jasno da jo
uvijek znaajan procenat ljudi u Srbiji i na Balkanu vjeruje u ideju
Velike Srbije i etniki iste teritorije na irem prostoru Balkana. Koliko e uopte meunarodna pravda biti zadovoljena i koliko mogu
biti zadovoljne porodice rtava i Bonjaci kao najvee rtve iz rata
u Bosni, ako se ima u vidu injenica da i dalje ivi ideologija etnitva koja tei ka fizikom istrebljenju nesrpskog stanovnitva kako
bi se realizirali ciljevi Velike Srbije? Stoga, moemo se zapitati da
li je Beograd spreman na suoavanje sa prolou, sa zloinima u
ratovima 90-ih, da li je spreman da prihvati politiku odgovornost
za genocid u Srebrenici? A ako je suditi po dosadanjim politikim
manevrima srbijanskih vlasti moe se slobodno rei da je Srbija jo
uvijek u ideolokom smislu vie u 90-im nego u demokratskoj elji
za prikljuenje otvorenim i liberalnim drutvima. Naprimjer, Skuptina Srbije u martu 2010. godine usvojila je Deklaraciju kojom je
osuen zloin izvren nad bonjakim stanovnitvom Srebrenice u
julu 1995. godine, ali u Deklaraciji nije spomenut genocid u Srebrenici to na implicitan nain predstavlja pokuaj relativizacije zloina
u agresiji na BiH. tavie, ako neki pojedinci ele da skinu odgovornost sa srpskog drutva za krvava deavanja i genocid u Srebrenici
koristei suenje Mladia kao politiki mehanizam, onda se ovdje
ignorie injenica da e se mnogo tee mijenjati drutvena paradigma meu velikim brojem Srba koji i dalje sanjaju o jednonacionalnoj zajednici bez nesrpskog stanovnitva. Kao to istie i srbijanski knjievnik Filip David prilikom hapenja Mladia: Bojim se

PREPORODOV JOURNAL 141/142

da tu ima, u najmanju ruku, dosta politike manipulacije, jer ni ova


prilika nije iskoritena da bi se detaljno objasnilo koja je to vrsta
zloina, o emu se tu radi. Jer, kao to znamo, oko 70% ljudi ovdje
zapravo podrava Ratka Mladia, a po nekim procjenama 40% ljudi
misli da je narodni heroj. Ja verujem da se poslije hapenja broj
onih koji vjeruju da je on nepravedno optuen samo povean.
Takoer, profesor na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu Vlado
Azinovi jasno istie da je zabrinjavajue to je ideologija u ije ime
je Ratko Mladi inio strane zloine danas jo uvijek iva i dinamina, kao to je bila iva i onda kada je zloine inio. Azinovi istie:
20 godina nakon Drugog svjetskog rata o njemu (ratu) se vie nije
govorilo ni pisalo, a mi naalost u naem ratu, koji je zavren prije
15-ak godina, jo uvijek intenzivno ivimo. Nakon Drugog svjetskog
rata osumnjieni su se pojavljivali u sudnicama, ali je razlika izmeu te situacije i ove dananje bila to je ideologija u ije ime su ti
ljudi inili zloine bila potpuno ili uglavnom poraena.
Takoer, vrlo esto zbog odreenih tehnikih razloga i esto
vrlo neloginih sudskih procedura, desi se da najvei zlikovci ostanu nekanjeni i da se ratni zloini koje su direktno poinili ili istima
orkestrirali nikada ne dokau. tavie, ako bi se sa Ratkom Mladiem desila slina sudbina kao sa Slobodanom Miloeviem, onda
bi Bonjaci sigurno pomislili da se ovdje vie ne radi samo o prirodnom toku stvari, nego da je moda rije o kupovanju vremena
kako se ne bi dokazali zloini koji su poinjeni u mnogim gradovima
BiH. Naprimjer, Miloevievo suenje se oteglo due od etiri godine, da bi se na kraju zavrilo bez presude u martu 2006. godine.
Bivi srbijanski predsjednik, zbog ijeg je loeg zdravlja vie puta
prekidan sudski postupak, umro je od sranog napada u svojoj zatvorskoj eliji 11. marta 2006. i predmet protiv njega zatvoren je tri
dana kasnije. Mnogi zloini koji su poinjeni pod njegovom direktnom komandom u BiH u ranim 90-im nikada nee biti dokazani i
taj dio historije ostat e samo praznina koju e razliiti narodi na
Balkanu interpretirati prema nacionalnim interesima i politikim
tenjama. Zato i u sluaju Mladi bilo bi vrlo pogubno za meunarodnu pravdu, ako takvo neto uopte i postoji, da se dokau
zloini koje je ovaj monstrum orkestrirao i da se porodicama rtava
u poinjenim zloinima izvri novanu odtetu ili reparaciju. Tek
tada bi historija bila mnogo jasnija i znalo bi se tano ko je u sluaju
Bosne bio agresor, a ko rtva, to bi u dugoronoj perspektivi omoguilo i procese izgradnje istinskog mira i meusobnog povjerenja.
Naprimjer, Njemaka je platila ogromnu ratnu odtetu, i dan danas
plaa za sve rtve koje su stradale u holokaustu koji su smislili nacisti na elu sa Fhrerom. Kao to je povodom informacije o hapenju generala Ratka Mladia, izvjestilac Evropskog parlamenta za
Srbiju, Jelko Kacin izjavio: Sada se to konano desilo i mislim da
je to veliki doprinos za pomirenje u regionu, ali i da je to svakako
samo prvi korak. Ratko Mladi mora da izae pred sud i mora biti
osuen, a ne da bude ista pria kao sa Miloeviem, da sve lebdi u
vazduhu i onda nikom nita. Naime, ako se eli graditi dugoroan
mir i povjerenje na relaciji Beograd-Sarajevo onda se mora znati
jednom ko je inio zloine, a ko je bio rtva. Svako skrivanje iza
pojedinih zloinaca kojima se sudi i relativizacija zloina vodi ignorisanju historijskih injenica i ideolokim interpretacijama historije.
Sve dok u Beogradu i Banja Luci mlade generacije srpske populacije
ne budu uili u udbenicima da je u Srebrenici bio genocid i dok ne
budu posjeivali Potoare, ne moe se oekivati meuetniko povjerenje. Sve dok mlade generacije u Srbiji i RS-u budu s ponosom
skandirale No, ica, Srebrenica!, presuda Mladiu e biti samo
kap u moru ovosvjetske pravde! q
Bedrudin BRLJAVAC

53

bosanski barometar

Izborni zakon u BiH: legalizacija genocida!?

Institucionalni genocid
u Srebrenici
Nad Bonjacima Srebrenice ponovo se vri sistemski genocid!
Ovaj put na jedan institucionalni nain politiki predstavnici iz
Republike Srpske zakonskim mehanizmima pokuavaju da marginaliziraju Bonjake u Srebrenici, dok se u pozadini krije psiholoki
efekat depatriotizacije Bonjaka kako bi se blokirali svaki pokuaji
dugoronog sjeanja na rtve genocida u ovom bosanskohercegovakom gradu. Takoer, itav sluaj Srebrenice posljednjih godina
postaje sve kompleksnije pitanje ako se ima u vidu injenica da i
politiki predstavnici Bonjaka u velikom djelu koriste Srebrenicu
kao alatku za sabiranje politikih poena. tavie, meu politikim
liderima Bonjaka do sada nije postojala jasna strategija i sistematski pristup rjeavanju pitanja Srebrenice i integracije Bonjaka u
ovom gradu. Zbog takvog maehinskog odnosa danas su Bonjaci u
Srebrenici dovedeni u situaciju da na sljedeim lokalnim izborima
naelnik Opine Srebrenica bude predstavnik Srba iz RS-a, umjesto
Bonjak kao to je do sada bio sluaj. Iako su pojedini politiki lideri
postigli konsenzus oko ideje da se izvri pritisak prema meunarodnoj zajednici za izmjene Izbornog zakona, kojim e se omoguiti
svim Srebrenianima, bez obzira na etniku pripadnost, koji su ovdje ivjeli 1991. godine, da mogu ponovo glasati, ne smije se zanemariti injenica da je pitanje Srebrenice postalo sudbonosno za
Bonjake. Stoga, pitamo se zato se danas putem Izbornog zakona
eli marginalizirati uloga Bonjaka u ovom gradu? U kojoj mjeri su
Bonjaci, a posebno njihovi politiki predstavnici, odluni da ponude adekvatne odgovore na pitanje Srebrenice?
Kao to je dobro poznato, genocid u Srebrenici se dogodio jula
1995. godine kada je na planski nain ubijeno vie od 8.000 bonjakih mukaraca i djeaka starosti izmeu 12 i 77 godina. Ovaj krvavi dogaaj se smatra najveim masakrom u Evropi nakon Drugog
svjetskog rata. Genocid se dogodio u regionu Srebrenice, a izvela
ga je Vojska Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladia, ukljuujui i paravojnu formaciju korpioni, pod kontrolom
Ministarstva unutranjih poslova Srbije. Ratko Mladi i jo nekoliko
srpskih oficira su u meuvremenu optueni za ratne zloine, ukljuujui i genocid, pred Meunarodnom krivinom sudu za bivu Jugoslaviju (MKSJ). MKSJ je izmeu ostalog donio pravosnanu presudu u kojoj masakr u Srebrenici kvalifikuje kao in genocida. Prije
poinjenog genocida nad Bonjacima Savjet bezbjednosti UN-a 16.
aprila 1993. je donio Rezoluciju kojom je proglasio da sve strane i
drugi, Srebrenicu i njenu okolinu trebaju smatrati 'zatienom zonom' koja se ne smije oruano napadati. Meutim, ofanziva Vojske RS-a na Srebrenicu zapoela je 6. jula 1995. Iako je Srebrenica
bila zatiena zona UN-a, Vojska RS-a je zauzela ovaj grad ve 10.
jula kada je poeo fiziki egzodus Bonjaka.
Suoeni sa injenicom da je Srebrenica pala pod kontrolu srpskih snaga, na hiljade bonjakih stanovnika Srebrenice pobjeglo
je u Potoare, kako bi potraili zatitu u bazi UN-a. Jedan od oficira
Holandskog bataljona situaciju je opisao na sljedei nain: Bili su u
stanju panike, bili su uplaeni i gurali su se prema vojnicima, mojim

54

Hoe li doi do legalizacije rezultata genocida u Srebrenici?


vojnicima, vojnicima UN-a koji su ih pokuavali smiriti. Ljudi koji bi
pali, bili su pregaeni. Situacija je bila haotina. Holokaust je ve
poeo na sve strane! U kasnim jutarnjim satima 12. jula 1995. jedan svjedok je vidio hrpu od 20 do 30 tijela nagomilanih iza zgrade
Transporta u Potoarima. Drugi je svjedok izjavio da je takoer
iza fabrike cinka vidio srpske vojnike kako ubijaju vie od stotinu
bonjakih mukaraca i potom utovaruju njihova tijela na kamion.
Jedan svjedok iz Holandskog bataljona vidio je kako mukarce odvode na jednu lokaciju ispred fabrike cinka i potom kako ih iste
veeri odvoze kamionom. Veina masovnih egzekucija odvijala
se prema tano utvrenom obrascu. Mukarce su prvo odvodili u
prazne kole ili skladita. Nakon to bi ih tamo drali nekoliko sati,
ukrcali bi ih u autobuse ili kamione, odveli na neko drugo mjesto i
tamo ih pogubili. Na kraju se ispostavilo da je ukupno 8.372 Bonjaka na gnusan nain ubijeno u Srebrenici (ipak, broj nije konaan). Do danas je u Memorijalnom centru u Potoarima identificirano i ukopano 5.137 osoba nestalih u traginoj koloni smrti u julu
1995. godine u Srebrenici.
Meutim, i pored toga to se u Srebrenici desio genocid i veliki
egzodus Bonjaka, jo uvijek Bonjaci nisu na ispravan nain shvatili pitanje Srebrenice, osim to veina njih, pa i njihovih politikih
predstavnika, odvoji malo vremena prije i nedugo poslije samog
odravanja komemoracije u Srebrenici/Potoarima svakog 11. jula. Jo uvijek pitanje Srebrenice meu Bonjacima nije rijeeno na
institucionalan i sistemski nain kako bi Srebrenica postala mjesto
sjeanja, ali i opomena za nove generacije Bonjaka i ostalih naroda, kao to je to postao holokaust nakon egzodusa idova u Drugom svjetskom ratu. U vezi sa Srebrenicom glavni muftija Islamske
zajednice u Srbiji, Muamer ef. Zukorli, izjavio je: To je vjerska,
nacionalna i patriotska obaveza. Prenesite svima neka to znaju. Nije dobar musliman koji danas zauti. Nije dobar niti musliman niti
Bonjak koji kae ne tie me se to je tamo daleko i koji uzdahne
samo 11. jula.

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar
Meutim, za Dnevni avaz ambasador SAD-a u BiH, Patrick
Moon, jednom je istakao da su bonjaki politiari krivi za dananje stanje Srebrenice. Prije etiri godine sve politike stranke sloile su se da se napravi izuzetak u Izbornom zakonu za izbore u
Srebrenici samo za 2008. godine... U to vrijeme, bonjake stranke
obavezale su se da e raditi na osiguranju uvjeta za naredne izbore u Srebrenici kako ponovo ne bi bilo potrebno praviti izuzetak,
ali, naalost, sve donedavno nita se nije poduzelo, napomenuo
je ameriki ambasador. Udruenje - Pokret Majke enklave Srebrenice i epe smatra da bi nemogunost glasanja za Srebrenicu na predstojeim izborima za Bonjake koji ive van tog grada,
bio poetak legalizovanja genocida. Koliko su politiki predstavnici
Bonjaka zaista odgovorni za dananje stanje u Srebrenici i da li
se putem Izbornog zakona pokuao izvriti institucionalni genocid
protiv Bonjaka Srebrenice?

Reinkarnacija Srebrenikog inferna


Nedvojbena je konstatacija o indolentnosti i umalosti bonjakiih politikih elita, kao i bonjakog naroda koji su prepustili
Istonu Bosnu, na elu sa Srebrenicom, drutvenim i apolitikim hijenama da je rastrgaju u igri (bez)vlaa i jedne duhovno-politike
anarhije. Izborni val ili ukoliko se ne sprijei daljnja katastrofa koja
se sprema oistiti Srebrenicu od njenog mrtvog tkiva Bonjaka, stratekom i sistematskom metodom decenijskog potiskivanja
de facto injenice i istine o postdaytonskoj realnosti ima zaprepatujue posljedice po Ustav i Bonjake. Bonjaci, naroito u Istonoj Bosni, boluju od regenerirajue autodestrukcije, minimizirajui
svaki akt i potrebu za promjenom i politikim aktivizmom. Nikad do
sad, kad je ve zakucalo 12:05, nismo zastali i upitali se dugorono
gdje ova politika vodi, dali emo vie stati i zareiti na one to su
nam domove palili i djecu nam uzeli, da se intelektualno probudimo, da uvedemo red u sopstvene jedinice, a ne da se kao kakvi
ustraeni kuii prileavamo meunarodnoj zajednici kao kakvom
sigurnom izlazu. Da, Srebrenica je pala 1995. zbog istog ovakvog
umalog ponaanja i preputanja bonjakih sudbina u ruke indolentne domae strance, pa smo zbog te iste odluke do 2012. ispijali
upove otrova za dumanskim oltarima. Trenutanim stanjem BiH
kree ka potpunoj polarizaciji, gdje domae politike figure udaraju
na sve grane institucije Daytona.
Drugo, domai politiki hegemoni koji tee promjeni misaone
koncentracije bosanskohercegovakog naroda, odnosno da preusmjere medijsku panju koja je uveliko skoncentrisana na domai
politiki raskol te da je jedini izlaz iz javnog lina prouzrokovati novi
medijski trend koji e odvui panju ionako zbunjenom populusu,
nastavili su svoja nemoralna naela slikati po portretu nacionalistikih manipulacija unutar samih bonjakih krugova. Ovakvo stanje internih nesuglasica unutar samog vrha bosanskohercegovake Vlade,
i pred otvorenim portalom novih izbora, pojave se politiki vampire
iz RS-a i postaju glavni protagonist u bajci ovaca, dok je ovaca bie i
vune. Da, postdaytonska bosanskohercegovaka realnost je krojena
pozorinim predstavama bonjake politike elite da izmanipuliu
bh-narod i pozivajui se na Majke Srebrenice i druge nevladine organizacije vodile su se bitke u Sarajevu, po bojnim medijskim poljima
stranakih ratova, a nije se posveivala panja etikoj misiji stvaranja
podloga i uvjeta za daljnji rad i socijalni konstruktivizam u Srebrenici.
Ovakav kamikazni pristup i retorika regenerirajueg samopravdanja i
dalje se smatra pohvalna, jer da nije smijeno, bilo bi alosno da se
od Srebrenice pravi kvazidemokratina evropska katakomba jer nije
nepoznato da ovaj profil (ne)demokratije slui u svrsi politikog ok-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

topusa iji pipci hvataju i najkrajnje rtve i vue ih do najueg ponora


ljudske nepravine zbilje.
Milenijski politiki diskurs koji se vodi u Istonoj Bosni od 1996.
sada je preuzeo novi, opasniji smjer na raskrsnici bonjake egzistencije. Pitanje koje uvodi zebnju, zabrinutost i nesigurnost glasi:
da li e novi naelnik Srebrenice biti Bonjak ili Srbin? Ono to je
ohrabrujue jeste da je inicijativa stigla iz redova naroda, odnosno
Bonjaka Srebrenice, koji su sazvali sastanak u Potoarima i pod
pritiskom udruenja uspjeli sakupiti lidere vodeih bonjakih stranaka s namjerom da se poduzmu mjere promjene i da sagledaju
mogunosti kako bi se konstruktivno sloili i aktivirali da i dalje prvi
ovjek Srebrenice ostane Bonjak jer bi svaki drugi vid rezultata
izbora podsjealo na satirinu i sakralnu izvedbu legalizovanja genocida te usput nagradile iste.
Srebrenica treba da posjeduje prioritetni i posebni status jer
je ona strateko pitanje za sve Srbe, Hrvate i Bonjake koji, kao
narod Bosne i Hercegovine, imaju obavezu pravinog aktivizma. U
daljem, mora se sprijeiti svaki poduhvat fizikog seciranja, marginaliziranja i majoriziranja Bonjaka, kako fiziki, tako i retoriki.
Ameriki sociolog Harold Garfinkel podsjea na degradacionu ceremoniju kao pojavu kad se drugoga i njegov identitet transponira
tako da on postaje manje vrijedan socijalni tip. Politiko vodstvo
RS-a danas ceremonijalno tumai ritual degradacije ljudi Srebrenice i socijalni identitet, tako da Bonjaci postaju manje vrijedna
socijalna ema. Dr. Fahira Fejzi-engi u Eseju o Memorijalnoj
Srebrenici kontekstira da je aktuelna politika retorika izvansocijalna i izvancivilna, a eli biti sa racionalnim vokabularom socijalnog
i civilnog te da ovo podsjea kao lane pokvarene naracije o ukopanom genocidu, o silnim skeletima po kojima gazimo, u neznanju
gazimo, kao to i zloinci u neznanju vjere i odsustvu bogobojaznosti. Nasilniki oduzimaju ivote nevinima, kao lane nade koje se polau u zaborav svega, kao lane tenje da se krene s neke
mistine nule, s neke imaginarne nule, kao da su se Bonjaci i Srbi
u Srebrenici 1995. godine igrali mire i skrivalica, pa je sada, kao,
pomirenje bez pravde i odtete pravde talionom logian nastavak mirnodopske igre.
U nizu razloga nastavljamo sa injenicom da je u Srebrenici
prije rata ivjelo oko 64% Bonjaka i Srebrenica je po tom popisu
bila dominantno bonjaka opina. Dakle, injenice daju za pravo
da Bonjaci imaju mjesto naelnika i ubudue. Ovim povodom ne
moe se amnestirati ni meunarodna zajednica, obzirom da je preuzela ulogu monitoringa i nadzakonske ovlasti u tom smislu se
nalaze na prvom mjestu spiska uzronika krize u BiH. Pored navedenih aktera koje mogu napraviti znaajan doprinos nalaze se jo
i Islamska zajednica u BiH i dijaspori. Kljuna odgovornost spada
na one Srebreniane koji su se odjavili tamo a prijavili u Federaciji,
koji ne smiju dopustiti da dehumanizirani ciljevi osvoje krucijalnu
tvravu identiteta i postojanosti. Nalazimo se pred cijelim svijetom
kao portfolio legitimiziranog zla, kao rtve empirije zla, pred onima koji su nas desocijalizirali i kategorizovali u vree preventirane
stvarnosti prepune ropstva, nelagode, komara i progona. Ostaje
nada, a ima je i u rijeima reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Ceria: Mi
se moramo pouzdati u Boga, moramo vjerovati u sebe, moramo
se organizirati tako da ne ostavljamo dugove naoj djeci, dugove
koje e oni plaati genocidom! Stoga pozivamo sve savjesne i odgovorne muslimane Bonjake da sami sebi pomognu tako to e se
registrirati u Srebrenici i time obaviti svoju vjersku, moralnu i patriotsku dunost te svojim glasom osigurati da genocid u Podrinju
ne bude nagraen. q
Bedrudin BRLJAVAC, Kemal BALIHODI

55

bosanski barometar

Nepostojea meunarodna pravda

Nepravda pobijedila pravdu


Haki tribunal je nedavnom odlukom nagradio zloinca Radovana Karadia, idejnog tvorca etnikog ienja u Bosni i Hercegovini
koje je vreno u toku rata od 1992. do 1995. godine. Bonjaci su opet
shvatili da je teko ostvariti pravdu na ovom svijetu, iako su podnijeli
najvee ljudske, materijalne i psiholoke rtve za vrijeme ratnih sukoba u ranim 1990-im. Meunardna zajednica je jo jednom demonstrirala politiku dvostrukih standarda te na taj nain relativizirala poinjene zloine irom BiH. Naime, Haki tribunal je 28. juna 2012.
sudskom odlukom oslobodio ratnog zloinca Radovana Karadia po
jednoj od dvije take optunice koje biveg predsjednika Republike
Srpske terete za genocid u BiH. Sudije Hakog tribunala su navele da
tuioci nisu iznijeli dovoljno potrebnih dokaza kako bi podrali taku
optunice koja je Karadia teretila za masovna ubistva, protjerivanje i progon muslimanskog i hrvatskog stanovnitva iz bosanskih gradova od marta do decembra 1992. godine, na samom poetku rata u
Bosni i Hercegovini. Meutim, Haki tribunal nije odbacio preostalih
10 taaka optunice, od kojih se jedna odnosi na genocid i tereti Karadia za uee i umijeanost u masovnom pokolju vie od 8.000
muslimana u Srebrenici 1995. godine. Isto tako, optunica Karadia
tereti za zloine protiv ovjenosti i krenje zakona i obiaja ratovanja. Iako Haki tribunal nije odbacio 10 taaka optunice ukljuujui
u optunicu za umijeanost Karadia u genocid u Srebrenici, ipak se
postavlja pitanje zato je sud balkanskog krvnika oslobodio krivice
za umijeanost u pokoljima nad Bonjacima i Hrvatima u opinama
Bratunac, Foa, Klju, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik? Ko
e snositi odgovarati za pokolje i brutalnost uinjenu u ovim gradovima? Je li Haki tribunal donio politiku umjesto legalistiku odluku?
Zato je Haki tribunal donio jednu ovakvu odluku uopte?
Saopavajui odluku, predsjedavajui Sudskog vijea O-Gon
Kwon je rekao da dokazi koje su predoili tuioci nisu dovoljni za
dokazivanje take optunice prema kojoj su snage bosanskih Srba
u opinama Bratunac, Foa, Klju, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik pokuale da Bonjake i Hrvate unite u potpunosti ili
djelomino kao etnike grupe. Vijee je utvrdilo da je tuilatvo,
u nedavno okonanom dokaznom postupku, podnijelo dovoljno
dokaza po svim drugim takama optunice, ukljuujui i genocid
u Srebrenici, na osnovu kojih bi, ukoliko bi bili prihvaeni, Karadi
mogao biti osuen. Drugim rijeima, Karadi je optuen za genocid u Srebrenici, progon Bonjaka i Hrvata irom BiH, teroriziranje
stanovnitva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje pripadnika UN-a za taoce, u periodu od 1992. do
1995. godine. Meutim, nemogue je prihvatiti injenicu da Haki
tribunal de facto odbacuje odgovornost Karadia za poinjene zloine u ostalim opinama, osim Srebrenice.
Naime, Roy Gutman, ugledni ameriki novinar i publicista i jedan
od novinara koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu boravio
u Sarajevu, u vezi sa odlukom Hakog tribunala u sluaju Karadi
izjavio je: Zaista sam zateen ovom odlukom. Nisu obratili panju
na Konvenciju o genocidu koja bi sigurno pomogla prilikom razmatranja itavog sluaja. Umjesto toga, Tribunal je djelovao po pravilu
udruenog zloinakog poduhvata. To sudsko pravilo tretira svakog
lana odgovornim za zloine koje je poinila odreena grupa ili zajednica. Mislim da je sud trebao tretirati ovaj sluaj kao zaseban.
Gutman tvrdi da postoje dokazi kojima bi se moglo dokazati da su

56

Ratko Mladi i Radovan Karadi


zloini poinjeni u ostalim gradovima, osim Srebrenice, in genocida.
On pritom istie: Naravno da postoje dobri dokazi kojima bi se mogo dokazati poinjeni genocid. Mislim da postoje konkretni i snani dokazi za dokazivanje genocida u ostalim opinama, dakle, osim
Srebrenice. U tim gradovima su postojali koncentracioni logori, gdje
su dovoeni nevini civili nad kojima su vrene razne torture i muenje, a mnogi su i ubijeni. To je postala jedna rutina u tim zloglasnim
mjestima. Takoer, postojali su zloglasni logori u kojima su silovane
ene. Sve to jasno potvruje veliko nasilje koje je izvreno na tim
mjestima, a to se nije desilo sluajno. Ovo su dva korektna primjera, a osim toga izvren je kulturocid, ruene su ustanove, damije...
Ovi konkretni primjeri sistemskog pokuaja da se iskorijeni i uniti itav jedna narod jasno govore da je cilj bio da se pokua sprijeiti da jedan narod nastavi da se reproducira i da ivi na prostorima
BiH. Zar ovakva politika nije stremila ka izvrenju gnusnog djela koje
je definirano kao genocid u Konvenciji o spreavanju i kanjavanju
zloina koju je Opa skuptina UN prihvatila 1948. godine. Prema
ovoj Konvenciji, izraz "genocid" znai bilo koje od nie opisanih djela, poinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomino uniti jedna
nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina, kao to je: (a) ubijanje pripadnika skupine; (b) nanoenje teke ozljede ili duevne boli
pripadnicima skupine; (c) namjerno podvrgavanje skupine ivotnim
uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomino fiziko unitenje; (d) nametanje mjera s namjerom spreavanja raanja unutar
skupine; (e) prisilno premjetanje djece iz jedne skupine u drugu.
Iako je Haki tribunal je svojom odlukom oslobodilo Karadia
optube za genocid u sedam opina u BiH, Bratunacu, Foi, Kljuu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, zabrinjavajue i neobjanjivo je kako opravdati sistematski pokolj i nasilje nad
velikim brojem Bonjaka i Hrvata u tim opinama. Naime, prema
podacima Federalnog zavoda za statistiku BiH, u opini Bratunac je
1991. godine ivjelo 21.535 Bonjaka od ukupnih 33.619 stanovnika. Od 1992.-1995. godine ubijeno vie od 600 graana bonjake
nacionalnosti. Prema nezvaninim podacima, u opini Bratunac
danas ivi oko 4.000 Bonjaka. Prema istom izvoru, u opini Foa
1991. godine ivjelo je 20.790 Bonjaka od ukupnih 40.513 graana. U toku rata u BiH ubijeno je 1.899, dok se 853 Bonjaka vode

PREPORODOV JOURNAL 141/142

bosanski barometar
kao nestali. Prema neslubenim podacima, u opini Foa danas ivi
oko 500 stanovnika Bonjaka. U opini Klju je 1991. godine ivjelo
17.696 Bonjaka od ukupnog broja 37.391 svih graana. U toku
rata u ovoj opini ubijeno je 612 Bonjaka, od kojih je do sada u
masovnim grobnicama pronaeno njih 560. Prema nekim procjenama u opini Klju danas ivi oko 15.000 Bonjaka. U opini Prijedor 1991. godine ivjelo je 49.351 graana Bonjaka od 112.543
svih graana. U periodu od 1991. do 1995. ubijeno ili nestalo 4.093
Bonjaka. Danas u prijedorskoj opini ivi blizu 13.100 Bonjaka.
U opini Sanski Most je 1991. godine ivjelo 28.136 Bonjaka od
ukupnih 60.307 svih graana. Od 1992.-1995. godine ubijeno 786
graana bonjake i hrvatske nacionalnosti. U opini Sanski Most
danas ivi oko 19.000 Bonjaka. U opini Vlasenici je prema podacima iz 1991. godine ivjelo 18.727 Bonjaka od 33.942 svih graana. U ratnim danima ubijeno je oko 2.600 Bonjaka. Prema nekim
procjenama, u vlasenikoj opini danas ivi blizu 300 Bonjaka. U
opini Zvornik je 1991. godine ivjelo 48.102 Bonjaka od ukupnih
81.295 graana. U toku rata u BiH u zvornikoj opini ubijeno je
1.995 Bonjaka. Prema nezvaninim podacima, danas u opini
Zvornik ivi oko 14.100 Bonjaka. U ovih sedam opina za vrijeme
rata ukupno je ubijeno blizu 13.000 nesrpskog stanovnitva meu
kojima su najvee rtve Bonjaci.
I dok Haki tribunal oslobaa Karadia za strane zloine, u BiH
heroina Fata Orlovi se tereti za zloine pobune protiv nepravde!

Fata Orlovi: primjer borca za pravdu


Dok Haki tribunal svojom posljednjom odlukom u vezi sa ratnom
odgovornou Karadia zbunjuje i iritira svakog borca za pravdu, mir
i istinu, a Bonjake ponovo navodi na pomisao da ih je meunarodna
zajednica po ko zna koji put izdala ve nekoliko godina nana Fata
Orlovi vodi bitku sa sudovima u Republici Srpskoj kako bi se na demokratski nain izborila za svoja prava i svoje zemljite. Naime, Fata Orlovi iz Konjevi Polja poznata je po tome to su Srbi u dvoritu
njene kue izgradili crkvu. Meutim, nana Fata je postala globalno
poznata po svojoj dosljednosti i istrajnosti da vrati svoje zemljite te
tako ispravi nepravdu, duhovnu bol i uvredu koju joj je nanio jedan
brutalni i represivni reim u Republici Srpskoj. tavie, nana Fata se
nala u direktnom institucionalnom konfliktu sa politikim reimom
RS-a, iako je ovo izgledalo kao neravnopravna borba Davida i Golijata.
Koliko je itav sluaj ponekada poprimao karakter nepravedne i neravnopravne borbe jasno je iz ovog primjera. Naime sud u RS-u u optunici protiv Fate Orlovi navodi: Fata Orlovi, roena 1943. godine,
Bonjakinja, nepismena, nezaposlena, udova aira, majka sedmero
djece... uinila produeno krivino djelo izazivanja nacionalne, rasne
i vjerske mrnje i razdora ili netrpeljivosti meu narodima... svijeom
udarila po desnoj ruci svetenika Milana Milovanovia, te mu nanijela
povredu.... Ali nana Fata nikada sebe nije gledala kao autsajdera i sa
kompleksom manje vrijednosti, nego je podignute glave i s visokom
patriotskom odlunou konstantno odolijevala sistemskim napadima
iz RS-a. Svojim praktinim primjerom neustraiva heorina Fata Orlovi
je pokazala da je jedna osoba sa jakim karakterom, jasnim ciljevima i
ivotu i neumoljivom eljom za pravdom i istinom poput institucije.
Meutim, kako tumaiti sve nepravde i ponienja koja je nana Fata do
sada proivjela u svojoj borbi za pravdu i istinu?
Kada se nana Fata vratila na svoju zemlju i ugledala u svojoj avliji
novosagraenu pravoslavnu crkvu, odmah je krenula u misiju ruenja nepravde i obznanjivanja istine itavog dogaaja. Nana Fata je
najprije izvan suda traila od crkve i civilnih vlasti da graevinu uklone s njezina zemljita. Meutim, osim to joj se prijetilo nani Fati

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Fata Orlovi
nudili su novano obeteenje ili drugo zemljite, na to ona nikada
nije eljela pristala. Meutim, nana Fata se suoila sa raznim vidovima incidenata i prijetnji, u kojima je starica bila na razne naine ikanirana, pa ak i brutalno pretuena, u emu je, po jakim indicijama,
sudjelovao i slubujui vjerski predstavnik iz crkve koja se nalazi u
Fatinoj avliji. Drugim rijeima, cijeli sluaj Orlovi postaje primjer za
Bonjake kako se hrabro i ustrajno boriti za svoja prava i za univerzalnu isitinu. Nana Fata je postala primjer borbe za pravdu mnogoj
Bonjakoj djeci i svim ljudima koji se bore za pravdu, mir i istinu.
Kao zakljuak, nana Fata je u toku svoje borbe za pravdu podnijela i velike nepravde koju su joj nanijeli i pripremili na jedan planski i sistemski nain u RS-u. Naime, krajem januara 2009. godine
Fata Orlovi je osuena na jednomjesenu uvjetnu kaznu zbog
ometanja molitve u crkvi koja se nalazi u njenom dvoritu. Okruni
sud u Bijeljini donio je presudu kojom se Fata Orlovi osuuje na
mjesec dana zatvora ukoliko u narednom periodu od godinu dana
ponovi isti prekraj. Kad Fatu treba kazniti, svi su brzi. Kad crkvu
treba izmjestiti iz moje avlije, onda je pravda spora, rekla je hrabra i odluna nana Fata. Na slian nain, 2011. godine Okruni sud
u Bijeljini odbio je, kao neosnovanu, albu Fate Orlovi iz Konjevi Polja protiv Srpske pravoslavne crkve i time potvrdio presudu
Osnovnog suda u Srebrenici u ovom sluaju. Najavila je da e pravdu za izmjetanje pomenute graevine traiti u Strazbourgu.
Meutim, neumornom borbom nana Fata je bar donekle izborila
se za pravdu kada je nedavno Vrhovno sud Republike Srpske ukinuo
drugostepenu presudu Okrunog suda u Bijeljini u vezi s nagodbom
o uklanjanju bespravno izgraene pravoslavne crkve u avliji Fate Orlovi. Nakon ovakve odluke, vjeruje se da e biti deblokiran proces
uklanjanja ovog vjerskog inat-objekta, koji je godinama simbol obespravljenosti Bonjaka u RS-u. Ovakvu odluku nana Fata je prokomentarisala na ovaj nain: Ovo je, ako Bog da, moja pobjeda. Treba
se boriti. To je moja poruka Bonjacima, koji su nam, naalost, esto
naivni i nisu kako treba. Ali, ja u e se i dalje boriti za svoju zemlju.
Borit u se za Bosnu. Zanimljivo je da je i predsjednik RS-a Milorad
Dodik istakao da podrava svaku odluku koju nadlene institucije donesu, te da e svaka odluka biti provedena. I dok su mnogi Bonjaci
odustali od borbe za svoja prava i za prava svoga naroda, heroina nana Fata i dalje nastavlja svoju borbu protiv represivnog reima RS-a.
Moda je ovo odgovor na pitanje zato je Haki tribunal oslobodio Karadia za umijeanost u zloinima poinjenim u sedam
opina u BiH!? Da imamo vie hrabrih nana Fata, vjerovatno bi i
pravda bila na naoj strani. q
Bedrudin BRLJAVAC

57

iz svijeta

Politiki diskurs Tomislava Nikolia, novog predsjednika Srbije

Izmeu Srebrenice i
Bruxellesa
Srbija je na posljednjim izborima dobila novog predsjednika,
nekada poznatog ekstremnog nacionalistu, a danas, navodno, preporoenog naprednjaka koji podrava integraciju Srbije u evroatlantske asocijacije. Naime, u drugom krugu predsjednikih izbora
Tomislav Nikoli, lider Srpske napredne stranke, 20. maja 2012.
izabran je za novog predsjednika Srbije, pobijedivi dotadanjeg
predsjednika Borisa Tadia. Poznavajui njegovu politiku prolost
koja je vrlo problematina, kontroverzna i krajnje diskutabilna, njegovom pobjedom za predsjednika drave, ije vlasti su poetkom
90-ih bile direktno umijeane u strane pokolje i genocide u Bosni i
Hercegovini i Kosovu, pokrenula se lavina diskusija i otrih rasprava
vezano za politiki, pa i ideoloki, diskurs koji e Srbija slijediti u
postizbornom periodu. Ako uzmemo u obzir injenicu da je Nikoli
u toku ratnih konflikata u ranim 90-im bio dobrovoljac u eeljevim jedinicama na ratitu, obimne rasprave koje se vode izgledaju
vrlo opravdane i legitimne. Takoer, radi se o profilu politiara koji je obeao da e promijeniti mjesto boravita kako ne bi ivio u
Bulevaru Zorana inia. Isto tako, 17 dana prije atentata koji e
promijeniti Srbiju, izgovorio je toliko puta ponavljanu reenicu u
kojoj poziva svakoga koji vidi Zorana inia sa nogom u gipsu, da
mu kae da je i Tito pred smrt imao probleme sa nogom. Rije je
i o politiaru koji je nedavno javno istakao da u Srebrenici nije bilo
genocida.
Pobjeda Tomislava Nikolia u mnogim svjetskim i regionalnim
medijima ocijenjena je kao prvorazredno iznenaenje. Osim medija, brojne svjetske i regionalne diplomate jasno su poruile Nikoliu
da sada ima priliku da dokae svoju posveenost evropskoj Srbiji o
kojoj je dosta govorio posljednjih godina. Imajui u vidu dobro poznatu injenicu da je Nikoli u velikom dijelu svoje politike karijere
zagovarao nacionalistiki diskurs i pravoslavni fundamentalizam u
odnosima sa susjednim zemljama, kao i u kontekstu evroatlantskih
integracija, postavlja se konstruktivno pitanje kakve se politike reperkusije mogu oekivati poslije njegovog izbora za prvog ovjeka
Srbije? Moe li se Nikoli istrgnuti iz politikog konteksta u koji se
godinama sam pozicionirao?

Desna ruka Vojislava eelja


Dok neki analitiari i politiari uporno tvrde da se izborom Nikolia nee desiti neke dramatine promjene u kontekstu balkanske politike i srbijanskih odnosa sa zapadnim svijetom, ipak postoje
javne linosti koje vjeruju da se ak mogu produbiti i meuetnike tenzije na Balkanu i ojaati politiko pribliavanje Srbije prema
Rusiji. Prof. dr. air Filandra, dekan Fakulteta politikih nauka u
Sarajevu, vezano uz Nikolievu izbornu pobjedu kae: Mislim da
se izbor Nikolia sam po sebi nee negativno reflektirati na odnose
u regionu, pa i na BiH. Naime, srbijanska politika prema Srbima u
regionu koncenzualno je definirana u brojnim institucijama srbijanskog drutva i oslonjena je na njih. Tu nekih bitnih odstupanja,

58

Vojislav eelj i Tomislav Nikoli u Skuptini Srbije


ni pozitivnih ni negativnih, nee biti. Oekivati je da e nova srbijanska vlast, sa novim predsjednikom drave, biti vie naklonjena
principima koje nalae proces evropskih integracija. Isto tako i
Jelko Kacin, izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, izjavio je da
se pobjedom Tomislava Nikolia u drugom krugu srbijanskih predsjednikih izbora nije dogodilo nita strano. Prema njemu, nije
u pitanju nikakva drama, jer se u politici esto deavaju promjene
pozicija. Drama se, kako istie, dogaa samo kod onih koji odlaze
s vlasti. Preporuio je svima da se odreknu sataniziranja bilo kojeg
funkcionera, u bilo kojoj zemlji, a pogotovo Tomislava Nikolia. Potrebno je, podcrtao je, ispotovati volju biraa.
Londonski Financial Times napominje da postoje razlozi za
nadu da iznenadna Nikolieva pobjeda na predsjednikim izborima nee skrenuti Srbiju sa evropskog kursa. S druge strane, u britanskom Guardianu u naslovu piu da je Nikoli bivi ekstremni
nacionalist, te u uvodu napominju kako bi Tadiev poraz mogao
odgoditi primanje drave u Evropsku uniju. Pritom napominju:
Poetkom svoje karijere bio je poznat kao grobar zbog voenja
pogrebnog poduzea u centralnoj Srbiji. Novi 60-godinji predsjednik je bio zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke, koju je
stvorio Vojislav eelj, promicatelj rata 90-ih godina i trenutni optuenik suda za ratne zloine. Nadalje, Hanes Svoboda, ef grupe
socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu, istie da Nikolieva izborna pobjeda predstavlja korak unazad na putu ka Evropskoj
uniji.
Ipak, prije svega vrlo je bitno da se ukratko objasni politika i
ideoloka pozadina Tomislava Nikolia, to je do sada bilo predmetom velikih rasprava i razliitih tumaenja. Vie od 20 godina Nikoli je prisutan na politikoj sceni Srbije, a samo posljednje tri i po
proveo je nezavisan od hakog optuenika Vojislava eelja. Naime,
poetkom 90-ih bio je aktivan u Narodnoj radikalnoj stranci. Na njegovu inicijativu dolo je do ujedinjenja te stranke i mjesnih odbora
Srpskog etnikog pokreta Vojislava eelja i stvaranja nove stranke
23. februara 1991. godine pod nazivom Srpska radikalna stranka. Za
predsjednika SRS-a izabran je eelj, a Nikoli za potpredsjednika.
Svoje oduevljenje liderom radikala tada nije krio. eelj je najvei
intelektualac koga sam sreo u ivotu. On mi je rekao, i ne stidim se

PREPORODOV JOURNAL 141/142

iz svijeta
da to kaem, koje knjige prvo moram da proitam ako mislim da budem uspjean politiar. Posluao sam ga. Mnogo sam uio i nauio,
rekao je Nikoli, koji je nekoliko puta biran za zamjenika predsjednika radikala, posljednji put 2006. Podnio je ostavku na sve funkcije
u Srpskoj radikalnoj stranci 6. septembra 2008. Nakon mjesec dana
osnovao je SNS, na ijoj je Osnivakoj skuptini 21. oktobra 2008.
izabran za predsjednika. Mnogi vjeruju da su se Tomislav Nikoli,
nekadanji ultranacionalistiki saveznik Slobodana Miloevia i Vojislava eelja i njegova Napredna stranka 2008. godine odvajanjem
od eeljevih radikala preobratili u umjerene proevropljane. Nikoli je od 1992. godine poslanik u Skuptini Srbije, i jedini poslanik
koji je biran u svaki saziv od 1992. godine. Takoer, bio je poznat
javnosti i po izjavama kako nee pristupiti EU pod svaku cijenu, mislei pritom na status i priznanje Kosova kao uslova za prikljuenje.
Milo Teodorivi je izjavio da Nikolievu politiku biografiju veim
dijelom krase one boje koje vae i za samog eelja, a odnose se na
ideologiju ekstremnog nacionalizma, ratne poklie, negiranje zloina
i uopte primitivizam.

Evroatlantske integracije i Kosovo


Imajui u vidu injenicu da sve zemlje zapadnog Balkana, ukljuujui i Srbiju, vide Evropsku uniju kao transformacijsku silu od koje
imaju velika politika, ekonomska i drutvena oekivanja, moe se
zakljuiti da Nikoliev diskurs kod pitanja evrointegracija nee doivjeti vrlo radikalne preokrete. U martu 2012. godine lideri Evropske unije su na samitu u Bruxellesu dodijelili Srbiji status zemlje
kandidata za lanstvo u EU. Nikoli je u svom obraanju najavio da
e nastaviti proces evrointegracija i evropeizacijski projekat, te da
Srbija nee skrenuti s evropskog puta.
Stjepan Mesi, bivi predsjednik Hrvatske, rekao je kako oekuje
da e novi srbijanski predsjednik voditi zemlju u smjeru evropskih
integracija: EU je naa sudbina i elja. Vjerujem da e i kod Nikolia prevladati evropski smjer. Skoro isto stajalite ima i Eref Kenan Raidagi, docent na predmetima Meunarodni odnosi i Evropske integracije na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, koji istie:
Srbija takoer ima jedan strateki cilj vezano za pitanje evropskih
integracija, i zato i na tom polju ne moemo oekivati neke velike
promjene. Stoga je vrlo indikativno da Srbija nee rtvovati Evropsku
uniju zbog nekih kratkoronih politikih interesa. Na osnovu toga,
moje miljenje je da e Srbija nastaviti pragmatinu politiku prema
evropskim integracijama. Drugim rijeima, Srbija e u ovom sluaju
dati prednost pragmatizmu umjesto nacionalistikoj politici.
Iako je prema anketi koju je proveo vladin Ured za evropske
integracije u Srbiji podrka pristupanju Srbije EU na najnioj taki
od 2002. godine, ipak u 2011. godini podrka pristupanju EU je na
51%, dok je 28% Srba protiv lanstva, a 18% je reklo kako bi se suzdralo od glasanja. Prema istoj anketi, 41% ispitanika reklo je kako
vjeruje da pristupanje EU znai bolji ivot posebice za mlade, kao
i nova radna mjesta. Stoga, ako ne bude turbulentnih pritisaka iz
Bruxellesa, Nikoli e nastaviti EU-integracijski proces iz razloga to
bi eventualni zastoj na putu prema EU umanjio strane investicije i ostavio Beograd u politikoj i ekonomskoj izolaciji. Nikoli je
dovoljno iskusan politiar da shvati da bi ovo bio njegov politiki
poraz i prije nego to napravi plan za dugoroan ostanak na vlasti!
Naime, prilikom svoje prve zvanine posjete kao predsjednik Srbije, Nikoli je istakao: uo sam jasno da EU nikad nee traiti da
Srbija prizna Kosovo i ja im vjerujem. EU trai da ivimo bezbjedno
i bogato i ne vidim ta je tu sporno!? Pritom je obeao da e se
potruditi da i Srbi i Albanci ive bolje nego to je to bio sluaj do
sada. Ivan Bauer, profesor marketinga na Fakultetu za ekonomiju,

PREPORODOV JOURNAL 141/142

finansije i administraciju, u vezi sa posjetom Nikolia EU, izjavio je:


Kad se radi o sadraju poruka koje je predsjednik Nikoli prenio
Bruxellesu, i odgovoru Bruxellesa na njih, rekao bih da je to sve
uraeno vrlo propisno i da predstavlja prijatno iznenaenje za sve.
Sve u svemu, prezentacija predsjednika Nikolia u Bruxellesu moe
se ocijeniti uspjenom, a na osnovu nje, ne vidi se nikakav razlog za
strah po pitanju nastavka evropskog puta Srbije.
Meutim, od krucijalne vanosti za itav region zapadnog Balkana, pa i za samu EU, je na koji e nain Nikoli reagirati na pritisak i
zahtjeve iz Bruxellesa koji se odnose na saradnju Srbije i Kosova. Kosovsko pitanje ima posebnu kompleksnost i izazov, ako se ima u vidu
da pojedini evropski politiari i lideri eksplicitno podravaju ideju da
bez priznavanja Kosova kao samostalne i nezavisne drave Srbija nee
moi pristupiti EU. Naprimjer, Rosa Balfour, efica programa Evropa u svijetu pri bruxelleskom Evropskom centru za politiku, kae:
Bez priznanja Kosova Srbija nee postati lan EU, iako se to u Uniji
ne formulie tako eksplicitno. Jo jedan scenario nalik Cipru nee biti
dozvoljen. Naime, Cipar je 2004. godine postao lan EU, a da prethodno nije bilo rijeeno pitanje ponovnog ujedinjenja junog grkog
dijela sa turskim sjevernim dijelom. Meutim, Nikoli jasno odbacuje
takvo uvjetovanje napominjui da ako je uslov za ulazak u EU nae
odbacivanje Kosova, mi emo istog momenta obustaviti sve pregovore za prikljuenje Bruxellesu. S druge strane, Peter Stano, portparol
evropskog komesara za proirenje, izjavio je da priznanje nezavisnosti
Kosova nije uslov za proces pridruivanja Srbije Evropskoj uniji.
Meutim, i pored toga nije najjasnije da li e emotivna veza s
Kosovom i Metohijom, koju Nikoli nikada nije krio, ipak biti dominantnija od bruxelleskih evro novanica i obeane demokratizacije? Indikativno je sjetiti se Nikolievih rijei u osvit NATO bombardovanja: Ni jedan vojnik u uniformi bilo koje drave ili svetske
organizacije nee doi na Kosovo i Metohiju! Isto tako, deceniju
poslije moda je zvuao i odlunije kada je nakon proglaenja nezavisnosti Kosova sa mitinga u centru Beograda poruio: Kosovo je
Srbija!, te se zakleo da se nee smiriti dok Kosovo ponovo ne bude
pod direktnom kontrolom Srbije. Nadalje, sveukupnu situaciju je
dodatno zakomplicirao Miroslav Lajak, izaslanik Evropske unije,
sa novim EU-zahtjevima koji oekuju novu Vladu Srbije. Jedan od
tih uvjeta trai ukidanje srpskih paralelnih institucija na sjeveru Kosova. Kako god, pitanje Kosovo e i dalje biti lakmus test kako za
Nikolia, tako i za samu EU.

Odnos prema BiH


Krucijalno pitanje za stabilnost zapadnog Balkana i sveukupna
proces pomirenja u regiji je odnos Beograda prema Sarajevu i RS-u,
kao jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini. tavie, od velikog znaaja za meuetniko pomirenje i dugoroan proces lojalnosti i patriotske odgovornosti svih naroda prema BiH kao dravi je
odnos Srbije i njenih vlasti prema bosanskom pitanju i prema RSu. Ako Nikoli bude pratio politiki kurs hrvatskih politiara prema
BiH u posttumanovskoj eri, moe se oekivati da na slian nain
doprinese dugoronom pronalasku rjeenja za bh-multietniku paradigmu mirnog i demokratskog dijaloga. Meutim, ako bude slijedio nacionalistiki diskurs, kao to je to inio veinu svoje politike
karijere, onda se ne moe oekivati nekakav napredak na relaciji
odnosa BiH i Srbije. Drugim rijeima, vjerovatno bi se desio slian
scenario, ako ne i gori, kao u periodu kada je Boris Tadi bio predsjednik Srbije, koji je deklarativno izjavljivao da podrava dijalog i
svaki kompromis sva tri naroda u BiH, a u stvarnosti je podravao
secesionistike i nacionalistike stavove i tenje Milorada Dodika i
njegovih politikih istomiljenika.

59

iz svijeta
Imajui u vidu i njegovu kontraverznu izjavu u intervjuu za njemaki Frankfurter Allgemeine Zeitung, kada je rekao da se ne
stidi svoje etnike uloge za vrijeme rata u BiH, moe se rei da bi
njegov ksenofobini diskurs mogao intenzivirati meuetnike tenzije u ionako turbulentnoj Bosni. Meutim, za isti list Nikoli izjavljuje da je danas nemogue ostvariti ideju Velike Srbije, iako tvrdi
da mu je to nekada bio politiki san, te nastavlja u demokratskom
stilu: Sada elim svim dravama, kao i Srbiji, da postoje u granicama koje su priznate od meunarodne zajednice. Snovi koje sam
sanjao u vrijeme raspada Jugoslavije, naalost nisu se ostvarili.
Muamer ef. Zukorli, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji,
smatra da je Nikoli bolji izbor za Bonjake: Ja mislim da je on
bolja varijanta i za Bosnu i za Sandak i za Bonjake openito, jer
je iskreniji ovjek. Uvijek ete znati na emu ste. Isto tako, Eref
Kenan Raidagi, docent na FPN-u u Sarajevu, misli da nee biti
nekih dramatinih reperkusija i na relaciji BiH Srbija. Meutim,
nedavna kontroverzna Nikolieva izjava na TV Crne Gore da u Srebrenici nije bilo genocida, uprkos injenici da su Haki tribunal i
Meunarodni sud pravde u Haagu donijeli pravosnane presude
da je u Srebrenici nad Bonjacima poinjen genocid, jasno pokazuje da Nikoli nee marginalizirati nacionalistiki diskurs.

Nacionalistika izborna baza


Izborom Nikolia kao politiara koji je u toku 90-ih zagovarao
ideju formiranja Velike Srbije na prostoru bive SFRJ, odnosno
zapadnog Balkana, s opravdanim razlogom je pokrenuta lavina
akademskih i medijskih diskusija. Iako sam Nikoli poruuje da
je posljednjih godina napravio politiki preokret i preporodio se
iz biveg ultranacionaliste u liberal-demokratu koji zagovara ideju regionalne saradnje i tranzicijske procese evrointergacija, ipak
se mora imati u vidu injenica da je izborno tijelo koje je izabralo
Nikolia za predsjednika orijentisano najvie na nacionalistikom,
pa ak i ekstremistikom shvaanju politikih konstelacija na turbulentnom Balkanu. S druge strane, Nikoli je svjestan da proces
evrointegracija i regionalne saradnje predstavlja klju u politikom
i drutvenom, a posebno u ekonomskom smislu. Naime, trgovinska aktivnost Srbije sa lanicama Evropske unije u 2010. godini se
kretala oko 56%, dok je trgovinska razmjena Srbije sa zemljama

CEFTA-e (Sporazum o slobodnoj trgovini u centralnoj Evropi) za


istu godinu iznosila blizu 17%. Kao i svaki drugi politiar i Nikoli je
svjestan da bez stabilnih ekonomskih pokazatelja nee moi ostati
na vlasti due od jednog mandata.
Stoga je jasno da e Nikoli, i pored eksplicitne nacionalistike
prolosti, pokuati biti pragmatiniji te da e balansirati srbijanski
nacionalizam sa evropskim eurima. Meutim, mora se imati u vidu
injenica da isto tako Nikoli nee rtvovati Kosovo, kao i posebne
odnose sa Rusijom jer bi u tom sluaju iznevjerio nacionalistiku izbornu bazu, koja mu je najvei politiki oslonac. Kako god, vjerujem
da e i dalje prvi spoljnopolitiki cilj Srbije biti proces evrointegracija,
najvie zbog ekonomskih razloga. Meutim, u unutranjoj politici Srbije Nikoli e najvie igrati na nacionalistiku kartu kada mu to bude
najvie potrebno, kako bi stabilizirao svoje nacionalistiko izborno tijelo. Stoga, kada mu zatreba moda se pone mijeati i u unutranja
pitanja bh-politike scene, kao to je to radio i Tadi. Bojimo se da
e Bosna i Hercegovina mirovati sve dotle dok Nikolievoj politici ne
bude trebalo nacionalistikih glasova. Kada Nikoli osjeti potrebu da
zadovolji svoju nacionalistiku izbornu bazu, zasigurno e opet spomenuti da u Srebrenici nije bilo genocida, iako mu iz EU i meunarodne zajednice poruuju da je genocid utvrdio Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju i da tu nema dileme. Stoga, jasno je da
e Nikoli nastaviti skoro isti politiki diskurs kao i njegov prethodnik
Tadi, pragmatikim pokretima izmeu Srebrenice i Bruxellesa. q
Bedrudin BRLJAVAC

Izjava o Srebrenici
Tomislav Nikoli, novoizabrani predsjednik Srbije, za Televiziju Crne Gore je
izjavio da u Srebrenici nije bilo genocida, te
da je u tom gradu poinjen samo jedan veliki zloin koji su poinili neki pripadnici srpskog naroda, koje treba pronai, izvesti
pred sud i kazniti. U istom obraanju, upitan da li e prihvatiti poziv muftije Muamera Zukorlia da posjeti Srebrenicu i osudi
genocid, Nikoli je kazao da se tako neto,
najvjerovatnije, nee desiti, jer je to ve
uradio njegov prethodnik na mjestu predsjednika Srbije. Nikoli je tom prilikom svoje miljenje objasnio rijeima: Ako je predsjednik Srbije Boris Tadi bio u
Srebrenici i osudio zloin, ako je Skuptina Srbije osudila zloin u Srebrenici, zato bih ja to pitanje stalno podgrijavao!?
Bakir Izetbegovi, predsjedavajui Predsjednitva BiH, povodom Nikolieve izjave da u Srebrenici nije bilo genocida istakao je da je negiranje genocida u Srebrenici izvor novih nesporazuma i tenzija. Sadik

60

Ahmetovi, ministar sigurnosti BiH i predsjednik Upravnog odbora Memorijalnog centra Srebrenica Potoari zatraio je od Ministarstva vanjskih poslova BiH da osudi izjavu predsjednika Srbije Tomislava Nikolia da
u Srebrenici nije poinjen genocid. Takoer, Zlatko Lagumdija, ministar
vanjskih poslova BiH, izjavio je da Nikolieve izjave ne doprinose dobrosusjedskim odnosima u regionu, procesu pomirenja i izgradnji povjerenja i da ih najotrije osuuje. Pritom je jo dodao: ude me ovakve
izjave predsjednika Srbije, i to iz vie razloga. Kao prvo, predsjednik Nikoli negira nepobitne historijske injenice i presude Hakog tribunala u
kojima su deavanja u Srebrenici jasno okarakterisana kao genocid.
Evropska unija je takoer kritikovala je novog predsjednika zbog
obnavljanja spora oko toga da li masakr u Srebrenici predstavlja in genocida. Pija Arenkilde Hansen, portparolka predsjednika Evropske komisije Jose Manuela Barossa, istakla je da je u Srebrenici 1995. godine
izvren genocid i zloin protiv ovjenosti, kada su bosanski Srbi ubili
oko 8.000 Bonjaka poslije pada ovog grada u istonoj Bosni. Ona je
dodala da su dvije meunarodne ustanove Meunarodni krivini sud
za bivu Jugoslaviju (MKSJ) i Meunarodni sud pravde (MSP) okvalifikovale akte poinjene u Srebrenici kao genocid. q

PREPORODOV JOURNAL 141/142

iz svijeta

Arapsko proljee (ili sumrak) tekovine revolucije

Kreativni bliskoistoni kaos


SIRIJA: Graanski i sektaki rat u
oekivanju vojne intervencije
Mirovni plan Kofija Annana na velikim je iskuenjima jer je u
Siriji poeo otvoreni graanski i sektaki rat. Masakr u selu Houla,
u kojem je 25. svibnja 2012. na posebno okrutan nain ubijeno 108
osoba, pokrenuo je lavinu reakcija u cijelom svijetu. Osobno sam
okiran i zgroen traginim dogaajem koji se desio u Houli prije dva dana, gdje je poginulo toliko ljudi, djece, ena i mukaraca.
Pozivam sve strane da prestanu sa sukobom i krvoproliem. Ova
poruka mira ne odnosi se samo na sirijske vlasti, ve na sve pojedince s orujem", rekao je Kofi Annan, specijalniUN-ov izaslanik za
mirovni plan u Siriji prilikom dolaska u Damask. Dan prije odrana
je izvanredna sjednica Vijea sigurnosti UN-a, na kojoj su izgovorene teke rijei, a vodei zapadni politiari i mediji poeli su novu
kampanju optubi na raun sirijskog reima i predsjednika Bashara
al-Assada. Da li e doi do toliko eljenog mira i politikog dogovora, teko je rei jer mnogima do mira nije niti stalo. Na sirijskom
sluaju se ogleda svjetska geostrateka ahovska partija.
Jedno od osnovnih pitanja je tko financira i naoruava pobunjenike unutar Sirije? S druge strane, tu je vojno-politiki problem i
oekivanja, koje je istaknuo Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih
poslova: okirani smo javnim izjavama voe SNC-a, Burhana Galiouna, koji je pozvao sirijske opozicijske snage da nastave borbu sve
dok Vijee sigurnosti UN-a ne da zeleno svjetlo za vojnu intervenciju. Osim toga, znaajan je utjecaj i tree strane u sukobu. Alastair
Crooke, bivi pripadnik britanskih tajnih slubi, rekao je kako napadi
kao u selu Houla nisu karakteristini za kulturalnu regiju kojoj pripada Sirija. Ova vrsta ubijanja, odsijecanje glava, rezanje grkljana
maloj djeci, komadanje tijela, nije karakteristino za islamski ekstremizam s prostora Sirije i Libanona. Ovo podsjea na dogaaje iz irake provincije Anbar. Nije iskljueno da su skupine od tamo, koje su se
borile protiv SAD-a, dole natrag u Siriju, u Homs i Hamu. Ne radi se
o al-Qaedi, nego o skupinama koje su vrlo sline al-Qaedi i nalaze se
na samom kraju spektra sirijske opozicije. Oni moda i jesu manjina
u cijeloj opoziciji, ali sada upravo oni oblikuju ovaj rat. Takoer, i
Taleb Ibrahim, politiki analitiar iz Damaska, ima slino miljenje:
Imamo prave dokaze da je trea strana aktivna na teritoriju Sirije. Ova trea strana nije iz redova sirijske opozicije, niti iz redova
vlasti, ova strana eli pod svaku cijenu potkopati plan Kofi Annana i
sprijeiti bilo kakvo politiko rjeenje po pitanju sirijske krize. Za ovo
direktno krivim turske, saudijske i katarske tajne slube. No, imamo
i konkretne dokaze da je amerika kompanija Blackwater ula u sirijski teritorij. 6.000 lanova Blackwatera operira na sirijskom teritoriju. Ovaj masakr desio se neposredno prije dolaska Kofi Annana
u Damask, sirijskoj vladi nikako ne bi moglo politiki odgovarati da
poini ovakav masakr. Kao drugo, dokazano je kako su ljudi ubijeni iz
neposredne blizine, a ne artiljerijom i tenkovima.
4. lipnja glasnogovorniksirijskih pobunjenika, Sami al-Kurdi,
rekao je kako vie nisu obvezani mirovnim planom i primirjem na
kojem je inzistirao Kofi Annan, UN-ov specijalni izaslanik za sirijski
krizu: Odluili smo kako prekidamo s obvezama prema mirovnom
planu i od sada branimo svoje ljude. Pritom je izrazio elju za tran-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

UN-promatrai u Siriji
sformacijom UN-ove promatrake misije u naoruanu mirovnu
misiju, uz kreiranje specijalnih tampon zona u svrhu ruenja vlasti
u Damasku.
13. lipnja Hillary Clinton, amerikadravna tajnica, optuila
je Rusiju da alje vojne helikoptere u Siriju, upozorivi kako e taj
potez eskalirati sukobe i dovesti u otvoreno pitanje da li UN-misija moe i dalje postojati nakon isteka mandata u srpnju. Nema
sumnje da se pokolj nastavlja, koristi se teka artiljerija i slini napadi. S vremena na vrijeme nam poruuju kako se nemamo oko
ega brinuti, kako je sve to dostavljaju u Siriju nebitno za unutarnji
konflikt. To jednostavno nije istina. Zabrinuti smo zbog novih izvjetaja da novi vojni helikopteri stiu iz Rusije koji e dramatino
eskalirati konflikt, tvrdi Clinton.
Istovremeno je Herve Ladsous, ef UN-mirovnih misija, izjavio
kako se Sirija sada ve nalazi u graanskom ratu. Na pitanje novinara
da li smatra da je u Siriji ve zapoeo graanski rat, Ladsous je rekao:
Da, smatram kako moemo rei da jeste. Oito je kako su sirijske
vlasti izgubile pojedine velike dijelove teritorija i nekoliko gradova i
sada ele vratiti kontrolu. 16. lipnja promatraka misija UN-a u Siriji prekinula je s patrolama i regularnim aktivnostima. Voa misije,
general Robert Mood, rekao je kako ciljevi misije da se promatra,
potvruje, istrauje i asistira pri dijalogu izmeu sukobljenih strana
nisu izvedivi zbog porasta nasilja. Izgleda kako postoji manjak dobre
volje s obje strane da se trai mir. Umjesto toga, forsiraju se nove
vojne operacije. Nasilje se u posljednjih 10 dana pojaalo namjerno,
s obje strane. Obje strane imaju gubitke, a nai promatrai su u znatnoj opasnosti", rekao je general Mood. 300 promatraa vie nee ii
u patrole, ali e ostati u zemlji do daljnjih naredbi.
26. lipnja, za vrijeme obraanja lanovima nove Vlade, na elu s premijerom Riad Farid Hijabom, sirijskipredsjednik Bashar
al-Assad istaknuo je kako se Sirija nalazi u ratnom stanju i kako
sve mora biti podreeno dobivanju tog rata. Kada smo u ratu, sve
politike, sve strane i svi sektori moraju biti usmjereni ka dobivanju ovog rata, rekao je Assad i naglasio kako e se dravna vlast
nastaviti boriti protiv naoruanih teroristikih skupina. Sirijski
predsjednik je rekao kako Sirija u budunosti mora znati gdje joj
je mjesto i tko su joj pravi saveznici. elimo dobre odnose sa svim

61

iz svijeta
dravama, ali moramo znati gdje lee nai interesi, rekao je Assad
i pozvao da se osnae veze s istokom (Rusijom, Kinom i drugim
istonim dravama), ali i jugom - posebno istaknuvi drave Latinske Amerike i Afrike. Oito problem postoji samo sa Zapadom, jer
veina svijeta eli izgraditi dobre odnose s nama. Desetljeima smo
nastojali izgraditi dobre odnose s onima koji su nas kolonizirali, direktno ili indirektno... Sirija i dalje eli dobre odnose sa svim zemljama svijeta, ali moramo znati koji su nai stvarni interesi, istaknuo je Bashar al-Assad. Inae, u novoj sirijskoj vladi bit e 20 novih
ministara i 6 novih ministarstva, a meu njima se nalazi i nekoliko
lanova opozicije iz stranke Volja naroda. Na temelju nastojanja
da se ostvari suradnja vlasti i politike opozicije osnovano je i novo
Ministarstvo nacionalnog pomirenja.
Poznatiizvor za vojne i sigurnosne informacije,DEBKAfile, izvijestio je kako je ameriki predsjednik Barack Obama naredio mornarici
i zranim snagama da se pripreme na ogranienu zranu ofenzivu
protiv Assadovog reima nakon uspostavljanja zone zabrane letenje iznad Sirije. Misija je ruenje reima vojnih komandnih centara kako bi se onemoguilo sirijskoj vojsci da koristi zrane snage u
borbi protiv pobunjenika. DEBKAfileprenosi izjavu izvora koji tvrdi
kako se Obama odluio na ovaj korak nakon to je uo izjavu ruskih
dunosnika, koji su naveli: Moskva bi podrala odlazak predsjednika
Bashar al-Assada ukoliko stanovnici Sirije to ele. Ovo stajalite je,
navodno, interpretirano na dva mogua naina poduzimanja akcije:
1) Naoruavanje pobunjenika i organizacija istih u profesionalnu
snagu koja bi sama sruila vlast. Prvi dio ovog procesa ve je vien 8.
lipnja kada je po prvi put Sirijska slobodna vojska, s oko 600 boraca,
izvela napad na sirijsku vojsku u Damasku. Jedan od ciljeva je bio
i autobus u kojem su se nalazili ruski specijalisti.2) Izabrati skupinu vojnih oficira koji bi, pod pritiskom zrane ofenzive, bili spremni
Assada svrgnuti s vlasti ili izvesti vojni udar kojime bi se Assada i njegovu obitelj poslalo u egzil. Amerika operacija bila bi usklaena s
razvojem situacije na terenu. No, Washington nije siguran kako bi
Moskva reagirala i bi li prihvatili proces promjene reima u Damasku
i instalaciju vojne vlasti.
Na sve glasnija upozorenja da bi strane sile mogli izvriti vojni
napad na Siriju, iranski generali su sredinom lipnja izjavili su kako
je Iran spreman pruiti otpor u sluaju vanjskog napada na Siriju.
Otpor bi osigurao da agresori nee preivjeti ovaj konflikt. Konflikt
u Siriji e zahvatiti cijelu regiju, a pritom e najvie stradati sirijski
narod. Cionistiki reim i interesi neprijatelja Sirije su u dometu otpora. Poraz neprijatelja u ovoj fazi biti e veliki dogaaj i, uz Boju
pomo, svjedoiti emo tome, rekao je general Massoud. General Mohammed Reza Naqdi rekao je kako Teheran nee tolerirati
strano uplitanje u ruenju predsjednika Bashar al-Assada. On je naglasio da SAD eli napasti Siriju kako bi na taj nain zatitili Izrael:
Nakon odlaska Amerikanaca iz Iraka, trae novo uporite za obranu cionistikog reima. Novi scenarij je Sirija, ali e biti poraeni.
Slino stajalite ima i Rusija. Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, izjavio je kako vanjske sile ele isprovocirati opoziciju
unutar Sirije kako bi iste nastavile sa svojim vojnim angamanima,
pri emu ovo moe odvesti u libijski scenarij. Najvei razlog
zbog kojega Kofi Annanov plan stagnira su vanjske sile koje podravaju intervenciju u Siriji i time sprjeavaju implementaciju mirovnog plana, rekao je Lavrov i naglasio zabrinutost oko reakcija
pojedinih stranih igraa koji otvoreno podravaju naoruane skupine unutar Sirije i u isto vrijeme pozivaju meunarodnu zajednicu
da poduzme odlune korake u promjeni sirijskog reima. Posebno
indikativna je njegova sljedea izjava: Rusija nikada nee pristati
na uporabu sile putem Vijea sigurnosti UN-a, takav potez bi doveo

62

do stranih posljedica za cijeli Bliski istok. Naglasio je da sirijske


vlasti imaju odgovornost tititi ljude i ljudska prava, kako postoji
zabrinutost oko masakra koji su se desili u Houli i drugdje, te osudio pokuaje blokade sirijskih TV-stanica putem satelita, izjavivi
da blokiranje sirijskih dravnih i privatnih kanala nije u skladu sa
slobodom govora.

IRAN: Propali pregovori Irana i grupe P5+1


Nakon Istanbula sredinom travnja 2012., odrane su jo dvije
runde pregovora izmeu Irana i zemalja grupe P5+1 (SAD, Rusija,
Velika Britanija, Kina, Francuska i Njemaka) o iranskom nuklearnom programu: u Bagdadu 23. svibnja i Moskvi 18./19. lipnja 2012.
godine. Nuklearni pregovori u Bagdadu naili su na zastoje, budui
da su obje strane inzistirale na svojim uvjetima i agendama. Sutina
sukoba lei u razliitim prijedlozima i pregovarakim pozicijama. S
jedne strane, Iran eli od SAD i Europe ishoditi ublaavanje strogih
gospodarskih sankcija u zamjenu za iri pristup inspektorima UN-a
i neke druge ustupke. S druge strane, zapadne sile nude poticajni
paket ako se Iran prethodno odrekne obogaivanja urana i da garancije da ne proizvodi atomsko oruje. Iranski pregovarai odbacili
su prijedloge svjetskih sila da obuzdaju nuklearni program, traei
da budu prihvaene njihove kontraponude. Jasno je da dvije strane
ele uiniti pomak. Postoje odreene dodirne toke, ali jo uvijek
ima znaajnih razmimoilaenja. Iran je izrazio spremnost da pristupi
pitanju obogaivanja urana za 20%. Vratit emo se u svoje glavne
gradove na konzultacije. Zadrat emo intenzivan kontakt s iranskom stranom kako bi pripremili sljedei sastanak u Moskvi za 18. i
19. lipnja, rekla je nakon bagdadskih pregovora Catherine Ashton,
efica europske diplomacije. Dodala je da e se pregovori temeljiti
na naelu korak po korak i reciprocitetu, izrazivi pritom odlunost
u rjeavanju problema putem pregovora. Glavni iranski pregovara Saeed Jalil je rekao da Iran raspolae s apsolutnim pravom da
obogauje uran, dok je iranski analitiar Hasan Abedini prijedloge
grupe P5+1 nazvao neuravnoteenim, navodei da se zapravo radi
samo o starim planovima koje je Teheran odbacio godinama ranije.
Niti nakondva dana pregovora u Moskvi, 18. i 19. lipnja, nije
postignut konsenzus izmeu pregovaraa po pitanju iranskog nuklearnog programa. tovie, moglo bi se rei kako su pregovori propali. Postoje znaajna neslaganja oko bitnih stvari. Iznijeli smo nae
stavove u razgovorima koji su bili detaljni, estoki i iskreni. Nakon
pet plenarnih sjednica i nekoliko bilateralnih susreta poeli smo
pristupati kritinim problemima, rekla je Catherine Ashton, visoka povjerenica za vanjsku politiku Europske unije i medijatorica u

Pregovori o iranskom nuklearnom programu u Moskvi

PREPORODOV JOURNAL 141/142

iz svijeta
pregovorima Irana i grupe P5+1. Zapadne zemlje postavile su Iranu
tri visoka zahtjeva: da prestane proizvoditi visokoobogaeni uran,
isporui sve zalihe iz zemlje i zatvori podzemno postrojenje za obogaivanje urana Fodor. Nai su kljuni zahtjevi: zaustavite, zatvorite
i dostavite, rekao je jedan zapadni diplomat, koji je uestvovao u
razgovorima u Moskvi. Iranski pregovarai su ponavljali da njihov
nuklearni program ima iskljuivo mirnodopsku svrhu. Nismo doli
u Moskvu samo na pregovore. Doli smo u Moskvu zbog rjeenja.
Meutim, smatramo da suprotna strana nije spremna za postizanje
rjeenja, rekao je jedan iranski diplomat. Iranski pregovara Saeed
Jalili, generalni sekretar Nacionalnog vijea sigurnosti IR Iran, rekao
je novinarima kako Iran ima neotuivo pravo obogaivati uran do
bilo koje razine koje poeli. Nakon svega, ipak su ostavljena odkrinuta vrata za nastavak pregovora. Dogovoren je sastanak na nivou
strunjaka koji e se odrati 3. srpnja u Istanbulu.
To to rade Amerikanci i zapadnjaci je idiotski. Napuhuju nuklearno pitanje kako bi prikrili vlastite probleme. Iranski nuklearni program uinili su glavnim svjetskim pitanjem i namjerno se pogreno
koriste izrazom nuklearno oruje kako bi skrenuli pozornost s problema u Americi i Europi", rekao je ajatolah Ali Hamenei, iranski vrhovni voa, u televizijskom obraanju povodom 23. godinjice smrti
ajatolaha Homeinija. Kada cionistiki vlastodrci govore o vojnoj akciji protiv Irana, to je stoga jer su uplaeni, ranjiviji nego ikad. Svaka
pogrena odluka vratit e im se poput groma, rekao je ajatolah Hamenei. Naglasio je da izraelske najave o vojnoj akciji pokazuju koliko
se ta zemlja osjea ranjivom nakon pada biveg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, amerikog i zapadnog saveznika.
Od 1. srpnja 2012. stupa na snagu EU embargo na uvoz iranske
nafte.26. lipnja, dan nakon to je Hillary Clinton izjavila kako se ini da
Kina ograniava svoj uvoz nafte iz Irana, mediji su objavili nove brojke
koje pokazuju drugaiju sliku. Kina biljei rekordne razine uvoza nafte
iz Irana u ovoj godini: uvoz iznosi skoro 524.000 barela dnevno, to je
skok od 35% u odnosu na svibanj. Porast uvoza iranske nafte dolazi
nakon to su SAD zatraile da se smanji uvoz nafte iz Irana i zaprijetile
nametanjem sankcija zemljama i financijskim institucijama koje posluju s iranskim energetskim sektorom. Prema navodima Meunarodne
agencije za energiju (IEA), europske i amerike sankcije ve su uzrokovale pad izvoza iranske nafte od 40%, tako da Iran trenutno izvozi
oko 1,5 milijuna barela dnevno.Meutim, Rostam Gasemi, iranski ministar za naftu, opovrgnuo je navedene podatke i zanijekao pad iranskog izvoza. Europskim elnicima bi bilo bolje da razmiljaju o svojim
unutarnjim problemima, rekao je Gasemi, naglasivi da e sankcije
samo natetiti vezama Irana i Europske unije.

EGIPAT: Mohamed Morsi, novi predsjednik


Nakon sedam dana neizvjesnosti i napetosti, razmatranja albi poslije drugog kruga izbora, Dravna izborna komisija 24. lipnja
2012. je slubeno obavila da je novi egipatski predsjednik Mohamed Morsi, kandidat Muslimanske brae. Egipatske predsjednike
izbore pratili su nedemokratski potezi vojnog reima. Dva dana prije drugog kruga predsjednikih izbora prema odluci Vrhovnog suda
rasputen je Parlament Egipta, to je ujedno bila i volja egipatskog
vojnog vrha. Naime, u Parlamentu su dominirali tzv. islamisti, to
vojsci nikako ne odgovora.
Neposredno nakon zatvaranja birakih mjesta 17. lipnja, egipatsko Vojno vijee izdalo je poseban dekret koji Oruanim snagama daje daleko veu mo i ovlasti, u tolikoj mjeri da ak i predsjednika funkcija postaje podreena. U dekretu se, izmeu ostaloga,
napominje kako predsjednik nee imati nikakve kontrole nad voj-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Mohamed Morsi, egipatski predsjednik


nim budetom i nee biti autoriziran da moe proglaavati rat bez
iskljuivog pristanka Vrhovnog vijea Oruanih snaga. U dokumentu se istie kako e vojska sastaviti tekst novog ugovora, koji e se u
roku od tri mjeseca dati na referendum. Tek bi se onda odrali novi
parlamentarni izbori. Vojni dekret je donijet kada su se pojavili prvi
neslubeni rezultati izlaznih anketa koji su sugerirali pobjedu Mohameda Morsija, predstavnika Muslimanske brae. Protukandidat
mu je bio bivi premijer Ahmed Shafiq i nije tajna da je Shafiq
zapravo bio neformalni kandidat vojske. tovie, mnogi su danima
irili paniku da e vojska namjestiti izbore i pobjedu Shafiqa. To se
nije dogodilo, Morsi je postao predsjednik, ali mu je vojska dekretom srezala brojne ovlasti.
Mohamed Morsi je odmah poeo formiranje institucije, koja se
sastoji od zastupnika i savjetnika iz svih politikih opcija te grupa
koje su bile marginalizirane u bivem sistemu, poput ena i krana
Kopta. Naglasio je da e formirati koalicijsku Vladu, koju e initi ministri izabrani na osnovu iskustva i kompetentnosti. Vladu e
predvoditi osoba od nacionalnog ugleda, koja ne mora nuno pripadati Partiji slobode i pravde.

LIBIJA: Revolucija koja tee


Postrevolucionarni kaos, bezvlae i unutarplemenski oruani
sukobi i dalje haraju Libijom. 8. svibnja 2012. pobunjenici/revolucionari koji su doli iz grada Yafran, u 10-ak pick-up vozila s montiranim protuzranim topovima, napali su zgradu libijskog premijera
u Tripoliju. Bilo je i mrtvih i ranjenih. 5. lipnja pripadnici al-Awfea
brigade okupirali su meunarodnu zranu luku u Tripoliju, koja je
bila zatvorena 24 sata. Naoruane skupine digle su jedan hangar
u zrak. To su samo dva primjera oruanih napada skupina koje su
svrgnule Gaddafija, a sada od vladajueg NTC-a trae neisplaene
kompenzacije novac i posao. Ima i drugih podruja zahvaenih
sukobima. U viednevnim estokim krajem lipnja, izmeu plemena
Toubou i Zwai u blizini grada Kufra na jugoistoku Libije, poginulo je
50-ak osoba, a ranjeno preko 100. Obje strane koristile su teku artiljeriju i oklopna vozila, a u sukobima su unitene i brojne zgrade.
Nova eskalacija sukoba dolazi neposredno pred izbore za dravno
vijee koji se odravaju 7. srpnja 2012.
Mustafa Abushagur, zamjenik libijskog premijera, za vrijeme
sastanka u NUSACC-u (Nacionalna ameriko-arapska gospodarska
komora) u Washingtonu, poetkom lipnja, zatraio je od amerikih
kompanija da to bre pomognu oko stvaranja poslova za bive revolucionare koji jo uvijek nisu poloili oruje. Ovi mladi ljudi trebaju
izazov. Treba im posao. Sve dok ne dobiju posao imati e kalanjikove i biti na ulicama, vjerojatno e podizati i svoje oruane punktove. Abushagur nije propustio priliku napomenuti kako je Libija

63

iz svijeta

Libijske paravojne milicije

Barack Obama i amerika delegacija na NATO summitu u Chicagu

ispred oekivanja po pitanju obnove crpljenja nafte, istaknuvi da


ve sada crpe 90% u usporedbi s predrevolucionarnim razdobljem.
Naa ekonomija je bazirana na pumpanju nafte, elimo to promijeniti. Za 10 godina nafta bi trebala tvoriti svega 30 do 40% nae ekonomije, umjesto sadanjih 70%, rekao je Mustafa Abushagur. Meutim, 5. lipnja, dan prije dolaska amerike gospodarske misije, koja
je trebala posjetiti Tripoli i Benghazi, ispred amerike diplomatske
misije u Benghaziju eksplodirala je bomba. Pretpostavlja se da je napad izveden kao odgovor na ubojstvo Abu Yahya al-Libija, visokopozicioniranog lana al-Qaede u Pakistanu, koji je porijeklom iz Libije.
15. lipnja Vijee sigurnosti UN-a je pozvalo libijske vlasti da
odmah oslobode etiri lana Meunarodnog kaznenog suda, koji
su 7. lipnja zatoeni u Zintanu od strane lokalnih milicija, nakon
posjete Saifu al-Islamu, sinu ubijenog libijskog voe pukovnika
Muammara Gaddafija, Vijee sigurnosti UN-a je naglasilo da Libija
ima zakonsku obvezu u okviru Rezolucije UN-a dopustiti dunosnicima Meunarodnog kaznenog suda u Haagu da istrae mogue
ratne zloine u zemlji, te da Libija ima obvezu u potpunosti suraivati i osigurati svu potrebnu pomo Meunarodnom kaznenom
sudu. Prethodno su libijske vlasti izvijestile UN kako nee pustiti
etvoricu dunosnika iz Meunarodnog kaznenog suda (ICC). Vladajui NTC je izjavio kako ne moe utjecati na istragu o navodima
da je delegacija Meunarodnog suda imala kodirane dokumente i
kamere sakrivene u kemijske olovke. Iz libijskog Ureda glavnog tuitelja priopeno je da e zatoenici biti zadrani 45 dana, dok traje
istraga. Taj e incident neminovno dovesti do produbljivanja krize
u odnosima Libije i meunarodne zajednice. Unato zahtjevima iz
ICC-a, Vlade Australije i brojnih skupina za ljudska prava, glasnogovornik Mohamed al-Harizi je rekao: NTC ne moe intervenirati!

Na summitu NATO-a u Chicagu u prvom je planu bila izlazna


strategija u Afganistanu, posebice nakon francuske odluke o ubrzanom povlaenju snaga do kraja 2012. godine, ali i zbog svjetske
krize i sve veeg problema financiranja obrane slobodnog svijeta.Summit NATO-a je potvrdio plan povlaenja svih borbenih
snaga u sastavu ISAF-a do kraja 2014. godine i konaan dogovor
oko iznosa financijske pomoi za Afganistan nakon tog roka. Dogovoreno je da se lanice Saveza obvezuju da e od 2015. svake
godine prikupiti etiri milijardi dolara za plae i opremu afganistanskih snaga sigurnosti. Afganistan treba oko 400 milijuna eura
godinje za plae svojih 352.000 vojnika i policajaca to je, ipak,
skromna svota prema sadanjim trokovima stranih vojnika u sastavu ISAF-a. Tako SAD, koje imaju 100.000 ljudi u Afganistanu,
troe oko 10 milijardi dolara na mjesec, a Francuska za 3.400 svojih vojnika izdvaja oko 400 milijuna eura svake godine.
Ameriki predsjednik Barack Obama je odluku o povlaenju
i predavanju odgovornosti afganistanskim snagama sigurnosti
proglasio nepovratnom tranzicijom. Ostaju jo dvije i pol godine do isteka roka za povlaenje NATO-snaga, vrijeme koje e
pokazati hoe li najdua misija NATO-a u njegovoj povijesti ostati
zabiljeena kao promaaj ili e Savez na kraju ipak proglasiti veliku pobjedu u misiji irenja globalne sigurnosti i demokracije u
21. stoljeu. Afganistanski narod, s jedne strane, eli to bre
povlaenje stranih vojnika iz svoje zemlje, posebno nakon serije skandaloznih ispada pripadnika amerike vojske od paljenja
Kurana do uriniranja po mrtvim tijelima talibanskih boraca. S
druge strane, strahuje od povlaenja i povratka kaosa u zemlju
uspiju li talibani u svojim planovima za povratkom na vlast. Prema podacima UN-a, oko 30.000 Afganistanaca zatrailo je u 2011.
azil u razvijenim zapadnim zemljama, to je rekordna brojka. Tisue drugih ilegalno se iseljavaju.
U meuvremenu aktivnosti NATO-a u Afganistanu, u sklopu mirovne misije ISAF, uzrokuju nove civilne rtve. Krajem svibnja 2012.
u zranom napadu NATO-a u provinciji Paktia ubijena je osmerolana afganistanska obitelj otac, majka i estero djece, dok je
poetkom lipnja u zranim udarima u provinciji Logar ubijeno 18
ljudi pet ena, est mukaraca i sedmero djece. U meuvremenu, od eksplozija bombaa samoubojica poginule su 22 osobe, a
ranjeno najmanje 50, ukljuivi i trojicu bombaa koji su se raznijeli
u junom gradu Kandaharu. Odgovornost za teroristike napade
preuzeli su talibani. Prema izvjeu UN-a, tokom 2011. godine ubijeno je vie od 3.000 afganistanskih civila, a 14% smrtnih sluajeva
pripisuju se akcijama meunarodnih i afganistanskih vojnika.q
Pripremio: Ismet ISAKOVI

AFGANISTAN: NATO ostaje do kraja 2014.


godine
20./21. svibnja 2012. u Chicagu (SAD) odran je najvei summit u povijesti NATO saveza koji je okupio politika vodstva i predstavnike vie od 60 drava i svjetskih organizacija. Glavne teme
susreta lanica euroatlantskog saveza bili su sigurnosni izazovi 21.
stoljea, Afganistan nakon povlaenja NATO snaga krajem 2014. i
predstavljanje novog multinacionalnog projekta nazvanog Pametna obrana, kojim NATO eli ostati najsposobniji vojno-politiki savez u svijetu. Na sastanku su usvojena etiri kljuna dokumenta
za budunost NATO-a: zavrna Deklaracija predsjednika drava i
vlada lanica NATO-a, Deklaracija o obrambenim sposobnostima,
Deklaracija o reviziji saveznikog postava za odvraanje i obranu te
Zajednika deklaracija NATO/ISAF i Afganistana.

64

PREPORODOV JOURNAL 141/142

kultura

Pria o sevdalinkama: pjesma iz koje je nastala prva bh-himna Jedna si jedina

S one strane Plive


S one strane Plive, gajtan trava raste.
Po njoj pasu ovce, uvalo ih mome.
Mome tuno plae, jo tunije jei.
Svaka tua zemlja tuga je golema.
U tuemu svijetu bez oca, bez majke.
Bez oca, bez majke, bez brata, bez seje.
U tuemu svijetu nigdje nikog nema.
Svaka tua zemlja, tuga je golema.
Pjesma S one strane Plive ili S one strane Jajca je pjesma
koja se u melodijskom dijelu zadrala u vie zemalja. Melodija potie iz Turske. Njen originalni naslov glasi Dersi derum, a u Bosni i
ostalim zemljama pjevali su je osmansko-turski vojnici, pogotovo u
prilikama ulaska u osvojena podruja. Pjesma Dersi derum je duhovnog karaktera (kasida) koja se i danas izvodi u Turskoj. Meutim, kad govorimo o stvarnom nastanku stihova za ovu sevdalinku,
za koju smo kazali da je napravljena na uvoznu tursku melodiju, dolazimo do jako udne inspiracije, koju je iskoristio narodni pjesnik
prilikom pisanja ovih nadahnutih i neobinih stihova.
Podaci kau da su ovom kasidom turski veziri ispraani koji su
dolazili u Bosnu u vezirski grad Travnik. Pod imenom Travnik, ovaj
grad prvi put u historijskim dokumentima spominje se 3. juna 1463.
godine. Turski historiar Dursun-beg kae da je na putu prema kraljevskom gradu Jajcu sultan Mehmed II Fatih osvojio Travnik. Po
narodnom predanju, Fatih je klanjao na ravnici podno tvrave, pa
je na tom mjestu izgraena poznata arena damija. Oko imena
grada postoji, inae, mnogo legendi. Moda je, ipak, najzanimljivija
ona po kojoj je jo u predosmanskom vremenu u tvravi stolovao
inovnik koji je ubirao travarinu. Njega je narod prozvao Travnik, a
po njemu je, opet, ime dobio grad.
Kao veina bosanskih gradova i Travnik se, u urbanom smislu, presudno razvio u vrijeme osmanske vlasti. U ovoj epohi grad
se razvija u administrativni centar cijele Bosne i Hercegovine. Po
Safvet-begu Baagiu (ije su gledite po ovom pitanju preuzeli i,
primjerice, Mihovil Mandi i Vladimir orovi), u Travniku su veziri stolovali ve od 1553. godine. Meutim, po ovom se pitanju
miljenja historiara razlikuju. No, sasvim je neosporna injenica
da je u 300-tinjak godina postojanja Bosanskog paaluka (1580.1878.), Travnik ubjedljivo najdue bio prijestolnica ili, kako je danas popularno kazati, glavni grad vie od 150 godina. Ostatak su
manje-vie ravnopravno podijelili Banja Luka i Sarajevo. U Travniku
su veziri stolovali od 1697. do 1851. godine, odnosno do Latasovog
premjetanja vezirske stolice u Sarajevo.
Poto su veziri iz Turske u Bosnu uglavnom dolazili morem do
Dubrovnika, narodni pjesnik je to maestralno opisao. Zaista, veziri
su dolazili s one strane rijeke Plive, kad se gleda iz Jajca. To znai da su nakon iskrcavanja iz brodova od Dubrovnika hodili prema
Travniku i taj put se deava s one strane rijeke, a i vezirski grad je
s one strane Plive.
Stih S one strane Plive, gajtan trava raste opisuje vakat u kojem
su veziri sa sobom donosili svilene gajtane koje im je sultan davao na
polasku, kad ih je slao da upravljaju Bosnom. Znalo se ako se ogrije-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Jajce (ue Plive u Vrbas)


i o narod, carevinu ili sultana, da vezira eka travniki delat i svileni
gajtan. Ovaj stih opsuje kako gajtan vezira non-stop upozorava da
mu je stalno oma tu blizu vrata i da dobro pazi kako e vladati.
Stih Po njoj pasu ovce, uvalo ih mome opisuje vezira koji
upravlja bosanskim dijelom carstva.
Mome tuno plae, jo tunije jei, svaka tua zemlja tuga je
golema. Zato mome jei? Bez obzira to su Osmanlije stoljeima vladali Bosnom, zemlja je tua, a s druge strane, mome jei
jer uvijek u podsvijesti ima dan i trenutak kad e mu delat svilen
gajtan, u tuoj zemlji, staviti oko vrata. Nikad nije siguran, kad krene na spavanje, da ujutro nee doi ferman iz Carigrada kojim se
ukazuje da se vezir ogrijeio i da je to kraj njegovog vladanja, a kraj
i ovodunjalukog putovanja.
S one strane Plive je, dakle, ne samo jajaka pjesma , ve i
svebosanskohercegovaka, koja se izvodi irom Bosne i Hercegovine, ali i u svijetu, gdje ive Bosanaci i Hercegovaci. S one strane
Plive je pjesma enjive, iseljenike due i uvrtena je meu najljepe bosanskohercegovake sevdalinke koju su na nosae zvuka,
gramofonske ploe, audio kasete i CD-e, zabiljeili mnogi.
Stjepan Kljui, prvi predsjednik HDZ BiH i lan Ratnog predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine, u vrijeme ratnih 90-ih godina uputio je Dini Dervihalidoviu Merlinu prijedlog da napie
tekst za himnu Bosne i Hercegovine na melodiju pjesme S one
strane Plive, to je Dino i uinio. Nastao je tekst pod nazivom Jedna si jedina, koji je kao himna usvojena u novembru 1995. godine.
Zbog navodnog iskljuivanja spominjanja Srba i Hrvata u tekstu,
mada sam tekst ne pominje ni jednu bosanskohercegovaku naciju, 1998. godine zamijenjena je s novom himnom Intermeco.
I danas, umjesto nove bosanskohercegovake himne koja nema
teksta, na svim znaajnijim sportskim i kulturnim manifestacijama
pjeva se tekst Jedna si jedina, na melodiju S one strane Plive.
Jedna si jedina
Zemljo tisuljetna
Na vjernost ti se kunem
Od mora do Save
Od Drine do Une.

Bog nek te sauva


Za pokoljenja nova
Zemljo mojih snova
Mojih pradjedova.

Jedna si jedina
Moja domovina
Jedna si jedina
Bosna i Hercegovina.

Jedna si jedina
Moja domovina
Jedna si jedina
Bosna i Hercegovina. q
Avdo HUSEINOVI

65

kultura

Knjiga o JMO, novo kapitalno djelo dr. sc. Zlatka Hasanbegovia

Istraivaki poduhvat
U nakladi Bonjake nacionalne zajednice za grad Zagreb i
Zagrebaku upaniju, Instituta drutvenih znanosti Ivo Pilar
u Zagrebu i Medlisa Islamske zajednice Zagreb, sredinom svibnja 2012. iz tiska je izala nova knjiga povjesniara dr. sc. Zlatka Hasanbegovia Jugoslavenska muslimanska organizacija
1929.-1941. (U ratu i revoluciji 1941.-1945.). Knjiga je nastala na
podlozi doktorske disertacije pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Jugoslavije
1929.-1941., koju je autor obranio 2009. na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Zlatko Hasanbegovi (Zagreb, 1973.)
radi na Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Autor
je knjige Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. (Doba utemeljenja),
koja je tiskana 2007. godine.
Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) je proistekla
iz opih drutvenih i politiko-nacionalnih okolnosti u BiH nakon
sloma Austro-Ugarske i stvaranja Kraljevine SHS. Utemeljena je
poetkom 1919. stapanjem nekoliko odvojenih politikih akcija
iji nositelji nisu do tada usmjeravali muslimanski politiko-stranaki ivot u BiH. Stoga je stranka predstavljala i izraz politikog
diskontinuiteta u odnosu na austro-ugarsko razdoblje. U knjizi
se obrauje politiko djelovanje JMO od uvoenja kraljeve diktature u sijenju 1929. do ratnog sloma Kraljevine Jugoslavije u
travnju 1941. godine. Kao svojevrsni rasplet, u zavrenom poglavlju se u obliku historiografske skice iznose osnovne obavijesti o djelatnosti stranakih ostataka u Drugom svjetskom ratu
i NDH, te njihovoj sudbini nakon 1945. i dolaska komunista na
vlast. U knjizi se podrobno ralanjuju odnosi unutar stranke i korijeni stranakog rascjepa, koji je glavno obiljeje JMO-a nakon
smrti stranakog prvaka Mehmeda Spahe 1939. godine. Iako je
teite na politikoj akciji, posebice se obrauje stranaka pozadina odnosa u Islamskoj vjerskoj zajednici u BiH, a koji su imali
znaajan utjecaj na ira politiko-stranaka i drutvena kretanja
meu bosansko-hercegovakim muslimanima u razdoblju kraljeve diktature, ali i nakon skuptinskih izbora 1935. i obnove politikog ivota. S tim u vezi je i prikaz geneze, uspona i djelovanja
nove muslimanske politiko-stranake elite u kraljevoj diktaturi,
a koja je uz potporu reima, s vie ili manje uspjeha, pokuala
dovesti u pitanje poloaj JMO-a kao jedinoga politikog predstavnika bosansko-hercegovakih muslimana u Kraljevini Jugoslaviji.
Sposobnost diktatorskog reima da pronae svoja muslimanska
uporita, razmjerno ukorijenjena u cjelinu muslimanske drutvene stvarnosti, predstavljala je jedan od vanijih razloga za naputanje pasivne opozicije i preokret u politici vodstva JMO-a nakon skuptinskih izbora 1935. godine. JMO je u kraljevoj diktaturi
podijelio sudbinu svih ostalih zabranjenih politikih stranaka, a
nakon 1935. formalno prestaje opstojati kao posebna stranka s
vlastitom slubenom stranakom organizacijom i imenom. JMO
postaje dio Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ), koju su kao
novu vladinu stranku tvorile i Slovenska ljudska (puka) stranka i
dio Narodne radikalne stranke. JRZ je prema stranakom programu i statutu bio zamiljen kao nova i organska stranka, a ne samo
krhka koalicija triju starih stranaka. U stvarnosti, svaka od triju
sastavnica i dalje je neformalno djelovala kao posebna stranaka

66

organizacija s vlastitim vodstvom, pristaama i esto meusobno suprotstavljenim ciljevima, posebice u Bosni i Hercegovini. Na
okupu ih je drao iskljuivo ostvareni poloaj vladine stranke i
potpora kraljevskog Namjesnitva.
Djelovanje JMO u politikom ivotu Kraljevine Jugoslavije od
1929. do 1941. do sada nije bilo predmetom posebnog i cjelovitog
historiografskog istraivanja. Knjiga ima 880 stranica, a prvenstveno je nastala na podlozi arhivskog gradiva iz vie arhivskih fondova i zbirki u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Od njih su najznaajniji
zbirka Milana Stojadinovia u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, fond
Kraljevske banske uprave Drinske banovine u Arhivu BiH u Sarajevu, zbirka varia i ostalog gradiva u arhivu Gazi Husrev-begove
biblioteke u Sarajevu te ostavtina Fehima Spahe u Historijskom
arhivu u Sarajevu. Osim arhivskog gradiva, kao nezaobilazni izvori za istraivanje politiko-stranakih i drutvenih prilika obilato je
koriten i suvremeni tisak i periodika, kao to su stranako glasilo
Pravda, glavno glasilo JRZ-a beogradska Samouprava, sarajevska Muslimanska svijest Munira ahinovia te sarajevski dnevnici
Jugoslavenski list i Jugoslovenska pota. Knjiga obiluje brojnim
slikovnim materijalom (fotografijama i preslikama novinskih lanaka, predizbornih plakata, politikih karikatura, itd.) kao nadopuna
teksta i doprinos boljoj dokumentarnosti. q
Ismet ISAKOVI
Bez istraivanja Jugoslavenske muslimanske organizacije
ne moe se razumjeti politika
povijest meuratne Jugoslavije,
pa ni dinamika bosanske politike u tom razdoblju, sa svim svojim etnopolitikim sastavnicama. Djelo dr. sc. Zlatka Hasanbegovia izrazito je vaan, po
mojoj procjeni moda najvaniji
doprinos povijesti junoslavenskog 20. stoljea to se u hrvatskoj historiografiji pojavio tijekom posljednjih godina. (...) Autor je pokazao izniman trud u
istraivanju svoje teme. Ve due vremena nije se pojavio ovako sveobuhvatan arhivski rad, na kojemu je autor radio u svim relevantnim arhivima Sarajeva, Beograda i Zagreba. Dokaz je to da je
stagnacija u povijesnim istraivanjima dola kraju, te da se u hrvatsku historiografiju povratio komparativistiki i istraivaki nerv u
usponu. U tom smislu, teko mogu dovoljno pohvaliti sve vrline ove
monografije. (...) Ne postoje adekvatna djela s kojima se rad dr. Zlatka Hasanbegovia moe usporediti, a njegova monografija je izrazito uravnoteeno djelo, lieno pristranosti bilo kakve vrste te dokaz
zrelog razmiljanja jednog od naih najboljih mlaih povjesniara.
Hrvatska je historiografija deficitarna u djelima to obrauju politiku povijest 20. stoljea. Pred nama je izvanredan primjer najboljeg u
tom anru, primjer izvrsnosti u istraivanju, sintetiziranju i tumaenju vrela, te jasnoj poruci o ogranienjima politike u kompleksnim
drutvima. q
Iz recenzije prof. dr. Ive Banca

PREPORODOV JOURNAL 141/142

kultura

A bili su samo djeca, novi dokumentarni film Avde Huseinovia

Stradanje sarajevske djece


Na Meunarodni dan pobjede nad faizmom, 9. svibnja 2012.
u Domu mladih u Sarajevu, premijerno je prikazan dokumentarni
film A bili su samo djeca, autora i scenariste Avde Huseinovia
i producenta Omera Ede Hadrovia. Film je izraen u produkciji
Udruenja za ouvanje historijskih vrijednosti Haber iz Vogoe.
Dokumentarni filmA bili su samo djecauraen je povodom
obiljeavanja 20. godinjice od poetka opsade Sarajeva, a posveen je ubijenoj sarajevskoj djeci. Film kroz autentine dokumente,
dokumentaciju koja je koritena pred Hakim tribunalom i izjave
preivjelih svjedoka, otkriva mnotvo nepoznatih injenica o zloinima nad djecom opkoljenog Sarajeva od 1992.-1995. godine.
Pritom se posebno osvre na odgovornost artiljerijskih jedinica i
snajperista Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS-a, masovnih ubojica sarajevske djece. Neprocesuiranje zloina nad djecom
opkoljenog Sarajeva, jednog od najveih planetarnih zloina, pokazuje kulturu nekanjivosti srpskih oficira i vojnika odgovornih za
ubojstvo 1.600 najmlaih Sarajlija svih nacionalnosti. Oni sada slobodno ive u Srbiji ili na teritoriju srpskog entiteta, tzv. Republike
Srpske. Osim toga, u filmu su prikazani dosadanji procesi ratnim
zloincima pred Hakim tribunalom u kojima su kao dokazi Tuilatva koriteni dokumenti vezani uz zloine nad djecom Sarajeva
u opsadi.
Film sadri ispovijesti i prie roditelja djece ubijene tokom opsade Sarajeva, podsjea na prekinuta djetinjstva, te donosi ratne
snimke kao svjedoanstvo o stradanju najmlaih Sarajlija. A bili su
samo djeca je kod prisutnih u dvorani Doma mladih, meu kojima
je bilo i roditelja ubijene djece, izazvao jake emocije i vratio ih u
vrijeme ratnih stradanja. Mnogi su i plakali.Poseban peat cijeloj
prii bilo je svjedoenje nogometaa Edina Deke, lana nogometne reprezentacije BiH i engleskog prvaka Manchester Citya, koji
je ispriao kako je kao estogodinji djeak preivio masakr djece u
sarajevskom naselju Otoka. Deko je na kraju poruio: O ratu ne
moe priati onaj tko to nije preivio. To je bio najtei period mog
ivota.
Prije premijerne projekcije u sarajevskom Domu mladih, autor i
scenarista Avdo Huseinovi je rekao kako mu je istraivanje i rad na
filmu A bili su samo djecabilo najtee i najemotivnije iskustvo.
Mislio sam da nakon filmaDaleko je Tuzla,koji je ustvari pria
o Srebrenici, ne postoji tea tematika. Kad vam neko danas kae
da je u Sarajevu ubijeno 1.600 djece, to je samo brojka i nita vie.
Opisivao sam ljudima da bi najbolje bilo staviti 1.600 djece na rukometno igralite pa da se vidi obim te tragedije. Ubijena su djeca razliitih uzrasta, od beba sa dva dana pa do osamnaeste godine. Definitivno je to najtei film koji sam snimio. Moda bi neki zamjenski
naziv za film mogao biti Ovo je najtei film na svijetu.Jo neto,
meu ovom ubijenom djecom u opkoljenom Sarajevu je pored
bonjake i znaajan broj srpske, hrvatske i romske nacionalnosti.
Ovi masakri su se deavali na lokacijama cijele sarajevske slobodne teritorije. Stradanje 1.600 djece u Sarajevu tokom minulog rata
neto je to do sada nikada nije u potpunosti osvijetljeno. Nastojao
sam da na objektivan nain ukaem na golgotu koju su tokom rata
prolazila i nevino ubijana djeca u njihovoj bezbrinoj igri, u potrazi

PREPORODOV JOURNAL 141/142

za hranom i vodom, na kolskim asovima, i to najee u vrijeme


proglaenih primirja. Imamo sluajeva gdje su ubijane cijele porodice, a ima primjera gdje je roditeljima jedna granata ubila i po
dvoje djece u istom trenutku, rekao je Huseinovi.
Pored autora, prisutnima su se obratila jo etvorica govornika.
Hajriz Beirovi, direktor Centra Skenderija, jednog od sponzora
filma, zahvalio se autoru i njegovim suradnicima na borbi u dokazivanju monstruoznih zloina nad djecom Sarajeva. Samir Kaplan,
ministar kulture i sporta u Vladi Federacije BiH, istakao je znaaj
filmske produkcije u ouvanju istine, to bi trebao biti posao institucija. Meutim, ovako je pao na lea entuzijasta, iji je rad za
bosansko-hercegovaku budunost nemjerljiv. Stjepan Kljui, lan
ratnog Predsjednitva RBiH, rekao je da Avdo Huseinovi i njegova
ekipa nije pozvana da svjedoe historiju, niti imaju profesionalno
obrazovanje o tome, ali da se radi o genijalcima iji je doprinos istini bez premca. Izrazio je alost za ubijenom djecom koja su trebala
izrasti u lijepe ljude, strunjake, umjetnike. Posebno je naglasio da
za potenog ovjeka 1992. nije bilo dileme koja je prava strana.
Nedad Ajnadi, ministar za boraka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo i umirovljeni general Armije RBiH, istaknuo je da su roditelji ubijene djece moralna vertikala obrane Bosne i Hercegovine.
Uputio je kritiku meunarodnoj zajednici to je tragediju Sarajeva
prvenstveno tretirala kao humanitarni problem, te naglasio znaaj
pamenja tragedije, budui da zaborav povlai sa sobom rizik da se
ona ponovi. q
Ismet ISAKOVI

Avdo Huseinovi (Sarajevo, 1973.), suradnik Preporodovog Journala od


2008. godine, prije filma o
stradanju sarajevske djece
snimio je jo etiri dokumentarca o najbolnijim i najstranijim dogaanjima za
vrijeme agresije na Bosnu i
Hercegovinu: Vanzemaljci
iznad Sarajeva (2008.), Krvavi ples po eheru (2010.),
Daleko je Tuzla (2010.) i
Bosna ili smrt (2011.). Pored toga, napisao je i knjigu
Delati naroda mog (2009.), koja faktografski tretira najvee ratne
zloine nad Bonjacima u ratu od 1992.-1995. godine. Bio je borac
Prvog korpusa Armije RBiH tokom cijelog rata.
Svojim djelovanjem na ouvanju istine o prethodnom ratu Huseinovi je, kako istiu bh-mediji, na sebe preuzeo odgovornost uvara naeg kolektivnog sjeanja. Kako doznajemo, u pripremi je novi
dokumentarac: pria o Viegradu, gradu koji je kroz historiju metafora ponovljenih genocida nad Bonjacima Podrinja, u kome je u prethodnom ratu ubijeno oko 3.000 Bonjaka, od toga veliki broj djece.
Pritom je interesantno da su tokom agresije na BiH viegradski borci
imali velike zasluge u obrani istone Bosne, posebno Gorada. Nakon
Viegrada slijedi bolna i nedovoljno istraena pria o srpskim konclogorima i genocidu nad Bonjacima u Prijedoru i okolici. q

67

kultura

Izloba slika Tomislava Turkalja u Zagrebu

Izmeu olovke i kamena


U galeriji Uiteljskog fakulteta u Zagrebu, koji ove godine obiljeava znaajan jubilej 75 godina rada, 15. svibnja 2012. otvorena je jedna posvema prostoru, a i naem vremenu, primjerena
izloba slika: hiperrealistike slike ulja na platnu Bianina Tomislava Turkalja. Doli su je promovirati ne samo likovni kritiar
Unsko-sanskog kantona, doc. akademski slikar Ahmet Ibuki Ami
i domaini, nego i profesori s Uiteljskog fakulteta, bive kolegice
i kolege slikareve, pedagozi, Bonjaci, sada stanovnici Zagreba, iz
generacije uitelja 1969. godine. Jedan od njih, Bianin, pedagog
u Industrijskoj strojarskoj koli u Zagrebu, prof. Ibrahim Veli, nas
je i pozvao na to pedagoko-likovno druenje.
Druenje pedagoga na izlobi naslovljenoj Izmeu olovke i
kamena zapoelo je glazbenim brojem Jedina moja, nastupom
glumca-pjevaa Ante Jankovia. Uitelj, uenje i ljubav tri su rijei koje su ne samo trajne i postojane, nego i povezuju, snana su
spona, ree i sam autor u zahvali domainima, osnivaima Galerije Uiteljskog fakulteta i svom profesoru Milanu Silovu, kao i kolegi, profesoru na Uiteljskom fakultetu Milanu Matijeviu. Posebnu
zahvala izrekao je i doskoranjem ravnatelju Zagrebake medrese /
Islamske gimnazije Muratu Hadismajloviu, prijatelju i jednom od
organizatora Zagrebake slikarske kolonije 2001. godine, a na koju
se ukljuilo gotovo 80 slikara iz BiH i Hrvatske, pa i on, Tomislav
Turkalj.
Slikar Tomislav Turkalj, kako ree i to popodne na izlobi, od
djetinjstva stalno slika, intenzivnije od 1964. godine. Radio je kao
uitelj, novinar, nakon rata osniva vlastitu firmu za marketing i
komunikacije u kojoj i danas uspjeno radi. Izlagao je dosta u Bosni i Hercegovini, na kolektivnim izlobama uz slikare iz u svijetu
poznate Bianske slikarske kolonije, pa i u sklopu meunarodnih
kolonija. Samostalna prva izloba U vremenu i snu organizirana
mu je 2000. godine.
Ovogodinja samostalna Turkaljeva izloba na Uiteljskom fakultetu u Zagrebu bila je otvorena do 5. lipnja. Predstavio se s tri
crtea i 20 ulja na platnu (tehniki postav izlobe Tea Nucak, a voditelj galerije Pedagokog fakulteta redoviti profesor Danijel abi).
Slike su grupirane tematski: figurativna platna (portreti uz arhitektonske i simbole iz povijesti i suvremene, djeca, ljudi pri obavljanju
svakodnevnih poslova), potom pejzai (Una i njeni vodopadi) i animistike slike (konji). Za svaku svoju sliku Turkalj kae da su pria
za sebe. Unom i njenim prirodnim ljepotama, danas veim dijelom
zatienog rezervata Bihakog nacionalnog parka, oaran je. Fascinira ga stalna mijena te velianstvene ljepote i pokuava je zaustaviti bojom, uvui ubor bistre i jedinstvene Une na svoja platna.
Trai boju ispod povrine vode, biljei taj spektar kolora plave, modre, zelene na svojim slikama. Odabrani u prirodi motiv pomno
studira u radnom prostoru, a onda slijede mjeseci rada uz platno,
dorada svakog detalja. Kontrastnim i jasno ocrtanim namazima,
posebnom mekoom, zaranja Turkalj ispod povrine smaragdnih i
nemirnih unskih vod. Hvata njene kovitlace, rasprenja i bjelinu
na slapovima. Strpljivo istrauje raspone boje u njenim u a i lopoe zaraslim pliacima. Nije lako shvatiti val, njegovo kretanje,
ree nam u kratkom razgovoru. S mrtve fotografije improviziram
pokret, uzavrelost vode. Turkalj esto posee i za slikama iz i-

68

Detalj s izlobe bihakog umjetnika Tomislava Turkalja u Zagrebu


vota. Otud i fascinacije iz djetinjstva, platna: Rom s medvjedom
na lancu.
Probudio je Turkalj sjeanja na nae bake i djedove, sjeanje
na tradiciju koja izumire. Poput obiaja destilacije rakije, udvaranja
mladia djevojci, mladoj djevojci koja se sve neto neka i pravi
nevjetom, a zapravo zavodniki osmjehuje mladiu Puno je tu
iskrenih emocija i prema zapamenim iz djetinjstva mu ambijentima, a i novim, suvremenim. Istinski je on slikar svakodnevice. Tu
svakodnevicu Turkalj ini, likovnim sredstvima, vidljivom i postojanom. Veliki utjecaj na izgradnju Turkaljeva slikarskog profila imali
su stripovi Andrije Maurovia i arka Bekera, a posebno istoa
crtea Julesa Radilovia. Iako autodidakt, Tomislav Turkalj uspijeva, uz puno vjebanja i izuavanja anatomije i strukture materijala,
kolorit i valere graditi na vrstom crteu sa jasno razgranienim
oblicima i povrinama, nekad u cijelosti zanemarujui pozadinu da
bi snano istaknuo u prvi plan portret. Turkalj u pejzaima ponire
u dubinu materije, a to se jasno vidi u prikazivanju motiva rijeke
Une, rekao je Ahmet Ibuki, akademski slikar, kritiar i pisac recenzije kataloga izlobe.
Simbolika slikareva je vidljiva posebice na slici Moj grad kojom je elio, kako je i sam objasnio tu veer, ispriati priu o historijsko-kulturnom nasljeu grada Bihaa, njegove neunitivosti,
trajanja i mladosti. Turkalj se angairao na rekonstrukciji i klesanju
replike devastiranog sakralnog spomenika, grobnice hrvatskih velikaa u Bihau, pa je i naslikao. U kamenu bihacitu je isklesao
repliku reljefa Bihakog sarkofaga koji sada stoji u staroj jezgri
grada Bihaa, uz toranj crkve Sv. Ante Padovanskog.
Rotary Club iz Bihaa (koji je, meu ostalima, podupro ovu
izlobu), ali i Bianska likovna kolonija (kojoj Tomislav Turkalj od
osnutka pripada), na istom su tragu: na tragu ouvanja i prirodnih
ljepota Pounja, a i njegove devastirane, vremenom i ratom, vrijedne arhitektonske i druge batine. U Bihau se organizira svake godine i simpozij, budi i njeguje tradicija i znaenje starih gradia uz
Unu, podsjea na njihovo povijesno znaenje, kazae nam ponosni
slikari-uitelji. q
Edina SMAJLAGI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

kultura

36. Dani satire Fadila Hadia (Zagreb, 1.-16. lipnja 2012.)

Gledati ivotu u zube


Ve tradicionalno kraj zagrebake kazaline sezone rezerviran je za
smijeh i komediju festivala Dani satire. Ovogodinji 36. Dani satire
Fadila Hadia odrani od 1.-16. lipnja 2012. ponudili su 10 predstava
u rasponu od klasinog djela moderne europske drame do komedija
suvremenih autora. Uz devet predstave iz Hrvatske V. Rudan: Dabogda te majka rodila, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Hrvatska drama/
HKD Teatar; D. Mihanovi: Prolazi sve, GDK Gavella, Zagreb; O. Lozica: Prasac koji gleda u sunce, Kazalite Marina Dria, Dubrovnik;
B.H.Thorsson: Ja tata, Teatroman/Exit Teatar, Zagreb; B. Brecht: Pir
malograana, Hrvatsko narodno kazalite, ibenik; D. Ugrei: Baba Jaga je snijela jaje, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Hrvatska drama; J.
Poiret: Krletka, Satiriko kazalite Kerempuh, Zagreb; I. Martini:
Moj sin samo malo sporije hoda, Zagrebako kazalite mladih, Zagreb; na festivalu ostvarena i dva gostovanja: D. Kovaevi: Kumovi,
Zvezdara teatar, Beograd, Srbija i O. Frlji: Pismo iz 1920., Bosansko
narodno pozorite Zenica/Internacionalni teatarski festival MESS, BiH.
Prema rijeima izbornika ovogodinjeg festivala, dramaturga Hrvoja Ivankovia, izabrane predstave gledaju ivotu u zube pa se u
njima ispreplie srea i tuga, nada i beznae, gorina i vedrina, sve
se dogaa uz osmijeh zamagljen suzama. Iako naoko raznorodne
kroz ovogodinje predstave u konkurenciji provlae se dvije tematske okosnice. ak devet predstava Pir malograana, Kumovi,
Krletka, Ja tata, Baba Jaga je snijela jaje, Dabogda te majka
rodila, Prolazi sve, Moj sin samo malo slabije hoda i Prasac koji
gleda u sunce bavi se prije svega razliitim oblicima obiteljske disharmonije uvjetovane negativnim drutvenim i politikim procesima
koji razdiru odnose unutar obitelji. Druga tematska poveznica koja
se provlai kroz pet predstava je odnos drutva i pojedinca prema
starosti. Predloci za ovogodinje predstave veinom su djela suvremenih autora nastala u posljednje etiri godine: od romana provokativne Vedrane Rudan i Dubravke Ugrei do najzanimljivija mlade
autorice, ili preciznije dramaturginje, autorice teksta i redateljice
predstave Prasac koji gleda u sunce Olje Lozice.
Posebnu panju publike privukla su gostovanja iz Beograda i
Zenice. Predstava Kumovi beogradskog kultnog pisca i redatelja
Duana Kovaevia, najavljena kao komedija svakodnevne tragedije, dogaa se jedno popodne u domu naizgled obinog para, koji su
sjajno odigrali Predrag Miki Manojlovi i Danica Maksimovi.
Drugo gostovanje predstava Pismo iz 1920., nastala u suradnji s Bosanskim narodnim pozoritem iz Zenice, najvie je panje
izazvala zbog reije kontraverznog Olivera Frljia. Predstava se
temelji na eseju Ive Andria posveenom odlasku iz Bosne, to je
Frlji iskoristio kao prosede za govor o dananjoj Bosni.
Prema ocjeni irija apsolutni pobjednik festivala 36. Dani satire Fadila Hadia je predstava Moj sin malo sporije hoda u reiji
Janusza Kica, koja je dobila Zlatni smijeh za najbolju reiju (Janusz Kica), za najbolji tekst (Ivor Martini), za najbolju ensku ulogu
(Ksenija Marinkovi), nagradu Ivo Serdar za ulogu najbolje prihvaenu od publike (Doris ari Kukuljica) i veliku nagradu Veernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini. Glavna nagrada za muku
ulogu pripala je Rakanu Rushaidatu za ulogu u predstavi Ja tata.
Zanimljivo je istaknuti da festival Dani satire dodjeljuje i nagradu mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne

PREPORODOV JOURNAL 141/142

komike u spomen na kazalinog, televizijskog i filmskog glumca, ali


i redatelja lutkarskih predstava Sabriju Bisera. Roen u Sarajevu
1930. godine, Biser 60-ih godina postaje lan zagrebakog kazalita
Jazavac (danas Kerempuh) gdje je ostvario niz kominih uloga.
U nekim od najveih televizijskih serija i filmova ostvario je brojne
zapaene epizodne uloge: serije Putovanje u Vujak, Velo Misto,
Anno Domini 1573, Boko Buha, Kuda idu divlje svinje; filmovi
Olujna no, Trei klju, Pucanj, Izbavitelj, Seljaka buna i
Vuk samotnjak. Ovogodinju nagradu Sabrija Biser dobio je mladi glumac Filip Krian za ulogu u predstavi Prolazi sve. q
Sena KULENOVI
Od 1983. godine, kada je osmo izdanje Dana satire bilo posveeno Nikolaju Vasiljeviu
Gogolju, festival Dani satire svake godine bio
je posveen nekom od velikana humornog kazalita i knjievnosti. Prole godine bili su posveeni Fadilu Hadiu (1922.-2011.) i to je bila zadnja sezonska posveta. Naime, od ove godine
festival Dani satire imaju novo ime Dani
satire Fadila Hadia ime postaju trajno posveeni svom osnivau i utemeljitelju Satirikog kazalita Kerempuh, Fadilu Hadiu.
Filmski redatelj i scenarist, dramaturg, komediograf, slikar i novinar Fadil Hadi bez pretjerivanja se moe nazvati spiritus movensom
poslijeratnog kulturnog ivota u Zagrebu, 50-ih i 60-ih godina 20. stoljea. Utemeljitelj Gradskog kazalita Komedija, satirinog kazalita
Jazavac (danas Kerempuh), Duga filma iz kojeg je nastala Zagrebaka kola crtanog filma te Filmskog festivala u Puli, Fadil Hadi je
autor 58 komedija, nekoliko romana, ali i tri slikovnice za djecu. Sa
svojih 14 igranih filmova, od kojih neki zauzimaju vrlo znaajno mjesto
u hrvatskoj kinematografiji Abeceda straha, Lov na jelene, Novinar Ambasador i Desant na Drvar jedan je od najplodnijih filmskih autora. Kao glavni urednik glasovitog Vjesnika u srijedu dosezao je danas nepojmljive tirae od 300.000 primjeraka, a pokrenuo je
i dva vrlo znaajna tjednika za kulturu Telegram i Oko.
Tajna njegova uspjeha je: nikada nije komplicirao, ustvrdio je jedan filmski kritiar pa se tako nije ivcirao ni kad su ga za ivota zaobila
neka vana obiljeavanja godinjice djelovanja. Od kulturnog djelovanja
nikada se nije oprostio, bio mu je posveen do kraja. Kada netko kao
Fadil Hadi s toliko strasti pokrene veliki broj kulturnih institucija, asopisa i za sobom ostavi gotovo nepregledan opus, kultura u kojoj djeluje
obino pronae nain da mu se odui. Ovim imenovanjem Dana satire
Fadil Hadi barem je donekle ispravljena nepravda. q

69

kultura

Tjedan turskog filma u Zagrebu (19.-24. lipnja 2012.)

Nagraivani turski filmovi


Hrvatsko-turska udruga prijateljstva, u suradnji s Veleposlanstvom
Republike Turske u Zagrebu, organizirala je 1. Tjedan turskog filma,
koji je odran od 19. do 24. lipnja 2012. u zagrebakom kinu Europa.
Pokrovitelji zanimljivog kulturnog dogaaja bili su Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske i Ministarstvo kulture i turizma Republike Turske.
Prvo izdanje Tjedna turskog filma predstavilo je sedam vrhunskih
filmskih ostvarenja suvremene turske kinematografije snimljenih u
posljednjih 10 godina, koji su ostvarili uspjeh ne samo u Turskoj, ve i
izvan njenih granica, na meunarodnim filmskim festivalima. Tokom
est dana zagrebaki ljubitelji filma imali su prigodu pogledati djela
koja se bave pitanjima identiteta, razliitosti, otuenja, pomirenja,
prihvaanja, sukoba tradicionalnog i modernog. To su, zapravo, osnovna pitanja i problemi s kojima se susreu pojedinci u turskom
drutvu koje je u posljednjih 20-ak godina doivjelo velike promjene.
Tjedan turskog filma otvorila je drama Srea (tur. Mutluluk),
redatelja Abdullaha Ouza (Istanbul, 1958.), adaptacija istoimenog
romana Zlf Livanelija. Filmska pria prati sudbinu mlade djevojke
Merjem, koja je pronaena onesvijetena na obali jezera. Vjerujui u
ono najgore da je njena istoa oskvrnjena - Merjemina obitelj, prema starom obiaju, osuuje djevojku na smrt kako bi spasili svoju ast.
Demal, njihov roak, dobiva zadatak da ubije Merjem.Na svom putu
oni susreu karizmatinog umirovljenog sveuilinog profesora koji se
priprema isploviti na puinu i tako ovaj neobian trio kree na put prevladavanja sudbine Direktor fotografije u filmu je Mirsad Herovi, a
upeatljivi krajolici snimljeni su na obalama Egejskog mora.
Proslavljeni turski redatelj Nuri Bilge Ceylan (Istanbul, 1959.)
predstavljen je s dva filma: Dalek, koji je s 47 nagrada, od kojih 23 meunarodne (meu ostalima, Velika nagrada irija i nagrada za najboljeg glumca na festivalu u Cannesu 2003. godine),
postao najnagraivaniji film u povijesti turske kinematografije, te
Tri majmuna,za koji je 2008. na filmskom festivalu u Cannesu
osvojio Zlatnu palmu za najbolju reiju. Radnja filmaDalek
(tur. Uzak) smjetena je u Istanbulu i prati ivot fotografa kojeg
progoni osjeaj kako jaz izmeu njegovog ivota i njegovih ideala
sve vie raste. Iznenada mu u posjet dolazi roak sa sela u potrazi
za poslom i boljim sutra... Film Tri majmuna (tur. Maymun)
govori o obitelji koja se potpuno raspada nakon to mala preuivanja prerastu u velike lai. Unato svemu, oni se grevito trude
ostati na okupu prikrivajui istinu. Kako bi izbjegli odgovornost i
neugodnosti koje bi bile neizdrive, svi odluuju ignorirati istinu na
nain da se pretvaraju da je ne vide, ne uju, niti o njoj govore. Moe li izigravanje tri majmuna ponititi postojanje istine?...
Prikazan je i nagraivani film Moj otac i moj sin (tur. Babam
ve olum), redatelja aana Irmaka (Izmir, 1970.). Film govori o
sedmogodinjem djeaku Denizu, ija je majka preminula raajui
ga uoi izbijanja vojnog pua 1980. godine. Onsa svojim ocem Sadikom kree na put prema farmi djeda Husejina kojeg e prvi put
vidjeti. Husejin Efendi se, naime, odrekao sina saznavi za njegovo
politiko djelovanje, no Sadik se mora rastati od svog sina te se vraa kui, kako bi ga povjerio na skrb djedu Redatelj aan Irmak
slavu je stekao snimanjem filmovaSve o Mustafi (tur. Mustafa
Hakkinda Herey) iMoj otac i moj sin,koji je Udruga filmskih
kritiara 2006. godine nagradila za najbolji scenarij, najbolji film,

70

Insert iz filma Dalek


najboljeg reisera, najbolju glavnu muku ulogu, najbolju glavnu
ensku ulogu i najbolju ensku sporednu ulogu.
FilmDaleka mogunost (tur. Uzak ihtimal) prvi je dugometrani film redatelja Mahmuta Fazila okuna (Istanbul, 1973.), za
kojeg je nagraen nagradom Tiger na Meunarodnom filmskom
festivalu u Rotterdamu te nagradama za najbolju reiju na festivalima u Istanbulu i Adani. Film prati troje ljudi koji ive u istanbulskoj
etvrti Galata, a iji se ivoti isprepliu na neobian nain.Musa je
mujezin koji je tek stigao u Istanbul iz provincije, Klara je djevojka
koja se brine o sestri Ani i eli postati asna sestra, a Jakub je postariji antikvar. Musa se zaljubljuje u Klaru, no pokuavajui joj se
pribliiti, on se zbliava s Jakubom
Film Jesen (tur. Sonbahar) je prvi dugometrani film redatelja zcana Alpera (Artvin, 1975.). Njegov prvi kratki filmBaka
(tur. Momi) osvojio je nekoliko nagrada, a posebno je zanimljiv
jer se radi o prvom filmu snimljenom na hemin jeziku (dijalekt
armenskog jezika koji se govori u sjeverozapadnoj Turskoj).Film
govori o ovjeku koji se nakon 10 godina provedenih u zatvoru privikava na slobodu. Jusuf je puten iz zatvora nakon desetogodinje
kazne za protuvladinu djelatnost na koju je osuen kao student
90-ih godina. Vraa se u svoje planinsko selo u istonom crnomorskom kraju, gdje ga doeka samo stara i bolesna majka. Jedina osoba koju Jusuf via je Mikail, prijatelj iz djetinjstva. Kako zima polako
smjenjuje jesen, Jusuf sa Mikaelom odlazi u tavernu, gdje upoznaje
Eku, prelijepu gruzijsku prostitutku. Ova ljubav za Jusufa postaje
posljednji oajniki pokuaj da zgrabi ivot i utekne samoi
Ljubavna drama Ljubav na drugom jeziku (tur. Baka dilde ak), dugometrani prvijenac perspektivne mlade redateljice
lksen Baarir (Istanbul, 1978.), koji je dobio posebnu nagradu irija Gradskog vijea Antalije na filmskom festivalu Zlatna narana, govori o ljubavnom ivotu gluhog mladia.Onur, mladi koji je
gluh od roenja, radi kao knjiniar. Otac je ostavio njega i majku
kada je bio sedmogodinjak i od tada on sebe krivi za oev odlazak. Iako moe govoriti, izabire utnju zbog saaljivih pogleda ljudi
iz okoline. Na proslavi prijateljevih zaruka Onur upoznaje Zejnep
koja kasnije te veeri sazna za Onurovu gluhou, no to joj nimalo
ne smeta. Zejnep radi u pozivnom centru te je cijeli dan obavezna
komunicirati s ljudima koje uope ne poznaje, zbog ega joj odnos
s Onurom i komunikacija bez govora donose mir q
Ismet ISAKOVI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

kultura

Bulbuli i Montenegro na Festivalu petolisne rue (22.-24. lipnja 2012.)

Sevdalinka u ekoj
Svake godine grad eki Krumlov u vrijeme ljetne ravnodnevnice oblai svoju staru srednjovjekovnu odoru, kada poinje tradicionalni meunarodni festival pod nazivom Festival petolisne rue, posveen dvojici lanova plemike obitelji Roemberg, brai
Wilhelmu i Petru Voku Rosenberg. Oni su bili vlasnici dvorca i grada
sve do 1602. godine, kada car Rudolf II kupuje Krumlov i predaje ga
u vlasnitvo svom sinu Julijusu Austrijskom. Car Ferdinant II predaje Krumlov obitelji Eggenberg. Od 1719. pa sve do 1945. dvorac je
pripadao obitelji Schwarzenberg. Grad je od 1866. godine bio pod
Austro-Ugarskom monarhijom. Za vrijeme komunistike vladavine
gradu se nije pridavao vei znaaj, tek nakon Barunaste revolucije
1989. godine i grad i dvorac sagraen u gotskom stilu doivljavaju
pravi procvat. Festival se odrava i u spomen na dvadesetogodinjicu primanja ekog Krumlova u knjigu znamenitosti UNESCO-a.
eki Krumlov je grad u junom dijelu eke Republike, poznat po
svojoj arhitekturi u kojoj preovladava gotski, renesansni i barokni stil.
Grad se spominje jo u 13. stoljeu, kada je poela izgradnja dvorca i
grada na obali Vltave koja je predstavljala vaan trgovaki put jer je rijeka plovna sve do Praga. Najznaajniji period za razvoj grada bio je od
14.-17.stoljea. Krumlovski dvorac je po veliini drugi u ekoj, odmah
nakon Hradeni dvorca u Pragu. Krumlovski dvorac ima barokno kazalite koje se, zbog starosti, koristi samo tri puta godinje. eki Krumlov
je vaan kulturni centar u kojemu se odravaju festivali tokom cijele
godine, a najpoznatiji je Festival petolisne rue. Grad u to vrijeme
biva ureen starim ornamentima i izgleda kao srednjovjekovni grad.
Ove godine festival je bio uprilien od 22.-24. lipnja, a poeo
je s bubnjevima ansambla Wild Sticks na gradskom trgu. Za temu ovogodinjeg festivala organizator je uzeo ivotni moto dvojice
brae Wilhelma i Petra Voka: Pouri polako i sjeti se smrti. Na
drugoj strani grada razlijegala se srednjovjekovna glazba koju su
izvodile kazaline i plesne skupine, maioniari, a zaplesalo je i domae udruenje Fioretto. U petak, 22. lipnja u veernjim satima,
kroz grad je prola velianstvena povorka s bakljama.
U subotu, 23. lipnja, program se odravao na nekoliko mjesta: Trg
sloge, u dvoritu dvorca, u irokoj ulici i na drugim mjestima u gradu.
Oko 700 plemia, graana, glazbenika, onglera, vitezova na konjima
i srednjovjekovnih obrtnika, na elu sa Rosenbergom, proli su kroz
grad u povijesnim kostimima u povorci koja je poela u 15 sati. Put je
zavrio u vrtovima pivovare, gdje se kasnije igrao ahovski turnir pod
naslovom Kraljevska igra. Na ogromnoj ahovnici veliine 12 x 12
metara natjecao se Rosenberg s Possovljanima. Nakon toga, na istom
mjestu odrana je glazbeno-scenska izvedba pod nazivom Brate, ne
ostavljaj nas, inspirirana narodnom priom o prisilnom odvajanju
dvojice brae Wilhelma i Petra Voka von Rosenberga. Gradskim trgom
u veernjim satima odzvanjala je glazba Javori Beat i sestara Ulrych sa
starim tradicionalnim pjesmama i novim hitovima.
U holu staroga zdanja, koji je pretvoren u hotel Ruu, nastupilo je nekoliko izvoaa i plesnih skupina. Srednjovjekovnu glazbu iz Pilsena izvodio je sastav Gothien. Veliko oduevljenje su
izazvala djeca plesne skupine Mariane Libice, s obale Vltave.
Srednjovjekovnu svjetovnu glazbu i narodne sveanosti od 13. do
15. stoljea izvodio je sastav Krless. Povijesne plesove iz katela i
dvoraca publici su doarali La Volta-Jindrichuv.

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Bulbuli na gostovanju u ekoj


Na poziv organizatora uesnici ovog vrlo znaajnog meunarodnog etno festivala bili su i KDBH Preporod sa svojim enskim
pjevakim zborom Bulbuli i Drutvo Crnogoraca i prijatelja Crne
Gore Montenegro iz Zagreba, sa svojim Pjevakim horom Montenegro. Nai zborovi su izvodili tradicionalnu narodnu bosansku i
crnogorsku pjesmu. Bilo je zadovoljstvo gledati kako publika pozorno slua i aplaudira uz taktove izvoenih pjesama.
Fata iz pjesme Lijepi li su mostarski duani nije samo proetala
po mostarskim sokacima nego je kroz pjesmu naih Bulbula proetala i kaldrmom ovog starog grada u kojem se srednjovjekovlje zrcali u
valovima velike rijeke. Ovo je mjesto gdje se dvije rijeke nisu zavadile,
nego se Neretva iz jednog vremena prelila u drugo, darujui svoje smaragde zelenoj Vltavi. Ono to ne mogu politiari moe pjesma i umjetnost. Srea je to duu i osjeaje nitko ne moe staviti ni u koje granice.
Ona je slobodna od bilo kakvih politikih dogovora i pregovora. Ljubavlju i ljepotom razotkriva najljepi dio Bojeg dara, one titraje koji se sa
samim nebom ljube. Koliko li je i u Krumlovu kroz stoljea ostajalo nesretnih ena ije su mueve, oeve i sinove uzimale tue vojne, a one
ostajale usamljene i nesretne? Udovica Dafer-bega iz pjesme Haj, od
kako je Banjaluka postala je odbacila ugled i ekonomski siguran ivot
koji bi joj mogao ponuditi sarajevski kadija, a bira bekriju koji ne nudi
nita drugo, osim ljubavi. Dafer-begovica je u interpretaciji Bulbula
pokazala kako moe biti emancipirana ena koja se usprotivila patrijarhalnoj kulturi toga vremana. A voda s Korita Ivanova u crnogorskoj narodnoj pjesmi ne pomae da se izlijei ljubavna boljka mlade djevojke.
Iako je jezik bio prepreka za razumijevanje teksta pjesama izvoenih
na ovom festivalu, taktovi i melodija su govorili o osnovnom ugoaju. Moramo istaknuti kako su Bulbuli i Montenegro izazvali veliko
oduevljenje publike, posebno narodna crnogorska nonja.
Srednjovjekovnu glazbu, obuka helebardaa izvodio je sastav
Gospodari Cologne. Veliko oduevljenje publike izazvala je trbuna
plesaica orijentalnog plesa sa zmijom. Posjetitelji su bili opijeni ljepotom prastare glazbe i gradom, gdje su mogli zamiljati kako su postali
junacima neke bajke sa sretnim krajem. Velianstvenim vatrometom
organizator se na kraju sveanosti zahvalio sudionicima festivala, u
nadi da e se sljedee godina ponovno nai u prelijepom Krumlovu. q
Ajka TIRO SREBRENIKOVI

71

kultura

Kulturni tjedan IR Iran u Zagrebu (27. lipnja 4. srpnja 2012.)

Kulturom do mira
U auli Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, u etvrtak 27.
lipnja 2012., sveanim otvorenjem poeo je Kulturni tjedan Islamske
Republike Iran u Republici Hrvatskoj. Organiziran je bogat program:
koncerti iranske tradicionalne glazbe i izlobe slika od suvremenih
slikara do minijaturnog i kaligrafskog slikarstva, fotografija i rukotvorina, emajliranja i drvoreza. Do 4. srpnja, do kada e Tjedan potrajao,
organizirane su i radionice iranskih obrta za posjetitelje.
Organizatoru, Iranskom kulturnom centru pri Veleposlanstvu IR
Iran u Zagrebu, uz domaine Ministarstvo kulture RH i Nacionalnu i
sveuilinu knjinicu, svesrdnu pomo pruio je i KDBH Preporod.
Kroz program otvorenja Kulturnog tjedna IR Iran, uprilienog povodom 20. godinjice uspostavljanja diplomatskih odnosa Irana i Hrvatske, uzvanike je vodio mr. Senad Nani, predsjednik Preporoda.
Prije 20 godina, u listopadu 1992. godine, Islamska Republika
Iran prepoznala je, dajui podrku priznanjem mlade drave, njenu
elju za samostalnou. Iako nije bila tako neposredno zainteresirana, a niti ukljuena u odnose na Balkanu, Islamska Republika Iran
je od samog poetka pokazala veliko razumijevanje za nastojanja
hrvatskog naroda. Odmah po zavretku Domovinskog rata odigrala
je i vanu diplomatsku ulogu u uspjenom okonanju rata, a i u zagovoru hrvatskog prava na osamostaljenje u islamskom i azijskom
svijetu. U travnju 1993. godine Iran je uputio u Zagreb i prvog veleposlanika. Moda veina graana nije upuena u posebnu vanost
tih injenica, naglasio je Nani u svom pozdravnom govoru.
Meu uzvanicima na sveanosti bili su Josip Leko, potpredsjednik
Hrvatskog sabora, Neboja Koharovi, zamjenik ministrice vanjskih
poslova i europskih integracija RH, maestro Berislav ipu, zamjenik
ministrice kulture RH, NJ. E. g. Mohsen Sharif Khodaei, veleposlanik IR Iran u Hrvatskoj, Nj. E. Gazizaadeh, posebni izaslanik ministra
kulture IR Iran, Budimir Lonar, predsjednik Savjeta predsjednika RH
za vanjsku politiku i meunarodne odnose, Tomislav Jaki, savjetnik
za vanjsku politiku biveg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesia,
prof. dr. Aziz ef. Hasanovi, novoizabrani zagrebaki muftija, prof. dr.
Aleksa Bjeli, rektor Zagrebakog sveuilita, te brojni predstavnici
domaih i stranih institucija i udruga graana.
Voditeljica Odjela za meunarodne odnose NSB u Zagrebu,
ga. Zajec naglasila je ast i zadovoljstvo to je upravo Sveuilina
knjinica, mjesto znanja i komunikacije, domain znaajnoj diplomatskoj obljetnici i Tjednu kulture, te to doprinosi gradnji lijepih
i prijateljskih odnosa meu dvjema zemljama. Prilika je ovo da
upoznamo bogatstvo i ljepotu drevne iranske 7.000 godina stare
kulture i razgovaramo s iranskim umjetnicima s kojima emo moi
dijeliti radost i uitak u stvaralatvu.
Iran je jedna od prvih zemalja u svijetu koja je priznala 1992.
godine neovisnost Republike Hrvatske. Kroz dva desetljea odnosi
dviju zemalja u svim sferama ekonomskim i kulturnim, rasli su u
duhu meusobnog razumijevanja i potivanja, na najvioj razini,
kroz susrete predsjednika drava i parlamenata, kazao je Mohsen
Sharif Khodaei, veleposlanik IR Iran u Hrvatskoj. elei proslaviti ovu vrijednu obljetnicu diplomatskih odnosa nastojimo u ovom
hramu znanja Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici, mladim ljudima
prije svega, predstaviti iransku umjetnost i islamsku kulturu, jaati
odnose naih zemalja i otvarati nove horizonte u razvoju naih me-

72

Otvorenje Kulturnog tjedna IR Iran u Zagrebu


udravnih odnosa. Khodaei je podsjetio na vanost stratekog
poloaja Hrvatske, kao i nunost proirenja dobrih odnosa sa zemljama u regiji. Sigurni smo da e Republika Hrvatska pri slubenom prikljuenju u Europsku uniju 2013. godine biti jo blia i Iranu
i drugim dravama svijeta. A prostor za proirenje diplomatskih
odnosa jest i ovaj Tjedan kulturne razmjene.
Neboja Koharovi, izaslanik ministrice vanjskih i europskih integracija RH, zahvalio se Ministarstvu vanjskih poslova IR Iran i iranskom
narodu na bogatom Kulturom tjednu. Potvrdio je elju i uvjerenje hrvatske strane, posebno Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH da e se prijateljstvo i hrvatsko-iranski odnosi nastaviti
razvijati te da e partnerstvo dviju zemalja jaati na razliitim podrujima kroz poslovnu, kulturnu, obrazovnu i znanstvenu suradnju.
Prenosei sline elje i ispred Ministarstva kulture RH, maestro
Berislav ipu, zamjenik ministrice kulture RH, potvrdio je kako je
nastup iranskih umjetnika na Kulturnom tjednu IR Iran najljepa
potvrda prijateljstva dviju zemalja. I podsjetio na ranije susrete u
Muzeju Mimara i Muzeju za umjetnost i obrt. Maestro ipu je komentirao posebne vrijednosti i specifinosti iranske kulture, posebice orijentalne glazbe, u razvijanju jo dubljeg prijateljstva.
ast mi je to sam mogao iz Irana dovesti brojne umjetnike,
apostrofirao je, na farsiju/perzijskom, posebni izaslanik iranskog
ministra kulture, gosp. Gazizaadeh. Prenio je rijei svoga ministra
kulture, koji je kao motto zagrebako-iranskog Tjedna kulture citirao velikog srednjovjekovnog iranskog pjesnika Sadija Shirazija:
Briljant, kojeg umjetnik nema, lomljiv je. / Lomljiva je tako i dua
odsjeena od stvaralatva. Kultura odreuje nain ivota svakog
naroda, ona oblikuje i njegove vrijednosti. Veza dviju zemalja koja
se njeguje od osamostaljenja Hrvatske, omoguuje razvoj oba naroda u svim sferama ivota. Kulturno stvaralatvo ima znaajnu priliku utjecati i na razvoj mira i stabilnost u svijetu. Zato je i ovaj Kulturni tjedan moderan nain proirenja suradnje u kojemu moemo
razmotriti i budunost dviju zemalja. Sretni smo to koincidira s 20.
godinjicom uspostave diplomatskih odnosa dviju zemalja jer nosi
poruke nasljea i uvruje mir u svijetu, kazao je Gazizaadeh.
Za uvrenje prijateljstva Iranci su u Hrvatsku tapiserije, tepihe, fotografije svojih fascinantnih raznolikih krajolika, slike svojih
tradicionalnih i modernih umjetnika, obrtnika umjetnika djela
(keramiku, drvoreze), knjige I glazbu. q
Edina SMAJLAGI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

prie iz bosne

Narodni heroji iz Bosne i Hercegovine: Hajrudin Mei pogibijom Hajre Kapetana, 30. oktobra 1992. godine, poginula je i Srebrenica

Nenadmani vojskovoa
Lavovi iz Teoaka, koje je vodio Hajrudin Mei, u narodu
majevikog kraja poznat kao Hajro Kapetan, bili su strah i trepet
za etnike u zaleu Majevice. U pravom gerilskom ratu, rahmetli
Hajro je iao prvi u sve bitke, govorio kako se napada i brani osloboeno. Za kratko vrijeme od seoskih momaka koji su jedva znali
pucati, napravio je vitezove koji su oslobodili ogromnu teritoriju, a
Teoak, mjesto za koje mnogi prije agresije na Republiku Bosnu i
Hercegovinu nisu ni uli, postavio na vrh top-liste bosanskog herojstva tokom otpora agresiji od 1992. do 1995. godine.
Hajrudin Mei roen je 1. januara 1959. godine u selu Srednja
Trnova, optina Ugljevik. Sin od oca Mehe i majke Zejfe, roene
Beirovi, rodom iz sela epak, optina Zvornik. Imao je dva brata
i dvije sestre. On je bio drugo dijete po redu. Osmogodinju kolu
zavrio je u Srednjoj i Donjoj Trnovi. Po zavretku osnovne kole
pohaao je i zavrio Podoficirsku kolu JNA u Sarajevu. Tokom slube u JNA, vanredno je zavrio Vojnu akademiju JNA u Beogradu
i dobio in kapetana. Posljednju slubu odradio je u Hrvatskoj u
Karlovcu, a JNA naputa jo 1990. godine i vraa se u rodni kraj.
lan je Patriotske lige BiH od njenog osnivanja, organizator i voa
oruanog otpora protiv agresije na BiH na prostorima zvornike i
ugljevike optine.

Hajro Kapetan u pjesmi opjevan


U toku rata obavljao je niz visokih komandnih dunosti, meu kojima su: komandant Teritorijalne odbrane Ugljevik Teoak
i komandant 1. Teoanske brigade Armije RBiH. Budui da kao komandir Stanice milicije u Ugljeviku nije iskazao traenu lojalnost
srpskim vlastima, morao je otii iz tog kraja. Sa grupom odvanih
momaka iz svoje rodne Trnave obreo se u Teoaku. Tu je naao
neto pristalica za rat protiv etnika, ali veina itelja nerado su
u svojoj sredini gledali ove buntovnike koji su im remetili san
o mirnom suivotu sa komijama. Tek, valjalo je ii dalje, a dalje
se moglo samo kroz ume, mimo neprijateljskih utvrenja, preko
Zeije Kose, za koju su se vojske u svim ranijim ratovima otimale,
pa do Vitinice u zvornikoj optini. U ovoj sredini Hajro i njegovih
20-ak momaka naili su na bolje raspoloenje za suprostavljanje
agresoru. Naroito je to vailo za mladie koji su bili presretni da se
pojavi neko ko bi ih mogao predvoditi.
Poto je dao uputstva o organizovanju odbrane tamonjih sela, sa neto veom grupom momaka Hajro odluuje da krene u
pomo legendarnim braniteljima zvornikog Kula grada, 8. aprila 1992. godine. Najprije su pokuali prei preko Kalesije, ali u
ovom mjestu nisu naili na razumijevanje. Nije bilo vremena za
gubljenje, pa je uslijedio povratak prema Sapni, a zatim pohod
prema Zvorniku, niz sapanjsku dolinu. Jo prije stupanja u borbene okraje kapetan Hajro namee se izuzetnom voljom, snagom i
izvanrednim razumijevanjem vojne situacije. Tako stie i ogroman
autoritet meu vojnicima, koji su bespogovorno slijedili njegove
namjere. Sa Kule su stizale vijesti o sve jaim najezdama etnikih
snaga, vrsto rijeenih da zauzmu ovo strateko uporite. U saradnji sa Hasetom Tiriem i njegovim momcima iz Bijeljine, te kapeta-

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Hajrudin Mei
(1959. - 1992.)

Mezar narodnog heroja


Hajre Kapetana

nom Senadom Crnim labudom, bilo je planirano vie akcija na


tom podruju. Meutim, izostala je dogovorena podrka iz bonjakih sela ulia i Klise, koja e kasnije doivjeti velike zloine
nakon to etnicima predaju oruje. Tada stie i teka vijest da je
zvorniki Kula grad pao.
Uslijedile su nove bitke. Prvo bitka za odbranu Zaseoka, gdje
hrabro gine kapetan Senad. Zatim slijede svakodnevne bitke za
odbranu zvornikih mjesta Nezuka, Godua, Vitinice i Kovaevia.
Teoak je dugo vremena bio u okruenju, ali etnici nisu urili sa
napadima u tom kraju raunajui ionako da je to njihova teritorija.
Za to vrijeme momci iz bonjakih sela tog podruja, prikrivajui
se, prolaze i prikljuuju se Hajri. Neki od njih upadali su u zasjede i
doivjeli traginu sudbinu. Kada je bonjakom narodu teoanskog
kraja zaprijetilo masovno odvoenje u konclogore i druga stradanja, Hajro se sa vojskom probija do Teoaka i organizuje odbranu
prekinuvi time vanu komunikaciju Bijeljina Priboj. Borci Teoaka, svaki od njih jedna legenda, odolijevali su najelitnijim etnikim
jedinicama iz tzv. SAO Semberije i Majevice, drugih okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine, te iz Srbije i Crne Gore.
Uviajui snagu ustaniko-odbrambenog pokreta koji je izazvao nemir i nesigurnost u srcu etnike teritorije, Hajri se sa uvaavanjem poinju obraati etnike voe Dubaji, Mauzer i ostali
stalno nudei pregovore i primirja. I tu onda demonstrira vrhunsku vojnu i politiku taktiku. Nastavlja s pregovorima, ali istovremeno priprema veliku Majeviku oluju, oslobodilaki slalom kroz
etnika utvrenja. Uz pomo i sadejstva boraca sapanjskog kraja
Hajrina vojska, iz dana u dan, rui etnika uporita: Laze, aklovicu, aire, Rastonicu, Vasiljevie, Zavid, Roanj, Skakovicu Time
je obezbjeena komunikacija Teoak Godu. Za oko 15.000 civila
u teoanskom kraju to je postao put nade i spasa. Da nije bilo kapetana Hajre i njegovih momaka konclogori bi bili dopunjeni sa novih
15.000 ljudi, od kojih mnogi, sudei po onome to je zadesilo Zvornik i okolini, ne bi ostali ivi. enu Radu i djecu je vodio sa sobom
po ratitu. Pjevali su mu:

73

prie iz bosne
Majevico suncem obasjana
Ti nam uvaj Hajru Kapetana
Nek poiva u slavi slobode
Dok Ljiljani slavne bitke vode.
Od Zvornika pa do brda Bana
Ide vojska Hajre Kapetana
Sa zastavom Zlatnih ljiljana
Unititi to vie dumana.
Teoak je ko Vukovar bio
Dumanin ga unititi htio
Tvoji su ga borci odbranili
Sve etnike u crno zavili.

Pogibija u selu Nezuk


No uoi pogibije bio je posebno dobro raspoloen. Hroniari
njegovog vitekog puta zapisae da je vie od 20 puta, sa svojim vozaem Patarom i borcem Jusom Jusiem Bonzom, pjevao omiljenu
pjesmu Sa Gradaca bijele kule, Zmaja od Bosne. Poginuo je 30.
oktobra 1992. godine u selu Nezuk.
Kapetan Hajro je na IKM-u (Isturenom komandnom mjestu)
u Nezuku. On i emso Muminovi komanduju velikim pohodom
prema Zvornikoj Kamenici. U ranim jutarnjim satima zagrmila je
bosanska artiljerija. Zdruene snage Zvornika, Teoaka i Kalesije
su krenule. Cilj je bio jasan: spasiti stanovnitvo srednjeg Podrinja (Zvornika Kamenica, Cerska i Srebrenica), koje se nalazilo u
potpunom okruenju. Linije etnika su popustile. Stiu vijesti da su
etnici u rasulu. Kapetan Hajro se zaputio prema Crnim stijenama.
etnika artiljerija ba dejstvuje po tom dijelu. A onda ok! Geler
granate pogodio ga je u lea. Stigao je auto. Kapetan je ostao bez
svijesti. Na putu prema Meei legendarni kapetan je izdahnuo.
Nije izdrao. Hajrudin Mei, kapetan Hajro, iskrvario je na putu od
Nezuka do Meee.
Poginuo je kapetan Hajro, reenica je koja se apatom i s
nevjericom izgovarala. Jedan geler pogodio ga je u lijevu slabinu.
Pored njega ranjeni su Teufik Moranki Fiko, Vahid Miralemovi
i Esad Smaji. Ova vijest brzo se irila. Tuga se razlegla slobodnim
prostorima i plovila do Drine, koja je bila udaljena svega 10-ak kilometara. Narod nije vjerovao da se kapetanu Hajri neto moe
desiti. Vjerovali su da mu ni metak ni granata ne mogu nita. Nikada nikome nee biti jasno zato tog dana na sebi nije imao pancir,
koji je inae nosio. Koridor do Cerske i Srebrenice nije probijen. Ni
tada, ni kasnije. Naser Ori, branei Srebrenicu i okolinu, nee ga
doekati na drugoj slobodnoj podrinjskoj teritoriji da se spoje.
No uoi pogibije sanjam u mojoj kui tevhid. Doe neka ena
i donese mi haljine, neki narod se skuplja. Probudim se, ne mogu
vie da spavam. Ujutro, uju se detonacije oko Baljkovice. Zove nas
jedna kominica da doemo na kafu. U meni neto sve drhti, ne
znam ta mi je. Domalo vidim doe moj sin Hamdija i neki ljudi s
njim. Presjee me neto. Pitam: ta mi je sa Hajrom, a on mi veli:
Nemam ti ta, mati, kriti. Hajro je poginuo, sjea se tog kobnog
dana Zejfa Mei, majka rahmetli Hajre, koja danas ima 82 godine
i ivi u jednom tuzlanskom predgrau.
Mnogi Hajrini borci nerado spominju njegovu smrt, zapravo
uopte i ne priaju o njoj. Edhem Omerovi Tito, legendarni zvorniki ratni komandant, kae da bi rat na prostoru sjeveroistone
Bosne imao potpuno drugaiji tok da kapetan Hajro nije poginuo.
Da je Hajro ostao iv, Srebrenica se ne bi dogodila. On bi taj koridor probio kad-tad i spasio narod. Danas, s ove vremenske distan-

74

Supruga Rada i majka Zejfa pored mrtvog kapetana Hajre


ce, slobodno mogu rei da je njegovom pogibijom poginula i Srebrenica jer nakon njega nikad niko u Drugom korpusu Armije RBiH
nije ni pokuao, niti zagovarao da se krene u deblokadu Srebrenice
i tog dijela Podrinja, kae Omerovi.

Komandant neponovljive karizme


Da se na tvravi zvanoj Teoak nisu sa ivotom rastajali samo srpski omladinci, ve i njihovi predpostavljeni, govore i slijedee injenice.
Tako jeu februaru 1993. na teoanskom ratitu ubijen pukovnik Milan
Jovi. Sahrani u Trnovi kod Ugljevika, prisustvovao je njegov oaloeni prijatelj general Ratko Mladi. Na Teoaku je kosti ostavio i major Panti, ratnik iz Vukovara, poznatiji kao Panter, zatim komandant
Semberske brigade Krsto Nedi. Poginuo je i kapetan Rade, vodei
robijae iz srpskih kazamata. Na Teoaku su kosti ostavili i mnogi pripadnici Mauzerovih ratnika, etnikog vojvode Mande, niki i krajiki
specijalci, nekoliko jedinica iz istone Bosne, Rumuni, Rusi, itd.
Kapetan Hajro bio je ovjek neponovljive karizme. Kada bi traio 30 dobrovoljaca za neku akciju, prijavljivalo se njih 150. Svi koji
su ga poznavali nazivali su ga umjetnikom rata. Hajro je u Teoaku i slobodnoj zvornikoj teritoriji branio i Tuzlu. Naime, da su etnici slomili otpor Hajrinih boraca, put prema Tuzli bi im bio otvoren
jer u svojoj dubini vie ne bi imali bosanskih vojnika.
Hajro Kapetan i pored nevienog vitetva i rezultata, nije bio
cijenjen od elnitva tadanjeg Drugog korpusa Armije RBiH. Je li
iz salonske oficirske sujete pretpostavljenih koji su vie voljeli sjediti u kancelarijama ili ne, tek nikad mu nije uinjena ast kakvu je
zasluio. Kako to biva, priznanje mu je odato tek kada je poginuo.
Dobio je orden Narodnog heroja oslobodilakog rata, in brigadnog generala i priznanje Zlatni ljiljan.
Moj Hajro je bio kolovan vojnik. Kad bi zauzeo neko selo, ostavio bi put da izau civili. Kad bi zarobio srpskog vojnika, on bi ga
razmijenio. I kad je stao rat i moj sin Hamdija se s porodicom vratio
u Trnovo, mnoge komije Srbi su mu rekli da potuju njegovog brata
ba zato to nije dao da se ubijaju civili, naglaava majka Zejfa.
Legenda o kapetanu Hajri, kao spasitelju naroda i nenadmanom vojskovoi, davno je prela granice zvorniko-teoanskog ratita. A legende ne nastaju i ne ostaju tek tako. Narod ga je opjevao
u pjesmi Lavovi iz Teoaka (To kapetan Hajro ide). Njegovi saborci e rei da je malo takvih ljudi ikada Bosnom hodalo. Takoer,
dodaju da samo slobodna Bosna i Hercegovina moe umiriti duu
kapetana Hajre. q
Avdo HUSEINOVI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

DIJALOG CIVILIZACIJA

7. maj/svibanj Dan damija

Ferhadizacija duhovnog
patriotizma
2000. godine Rijaset Islamske zajednice u BiH je donio Odluku o obiljeavanju 7. maja Danom damija, u spomen na 7. maj
1993. godine kada je u sabahile jutarnjim satima od strane srpskog
agresora minirana i poruena Ferhadija damija u Banja Luci. Dan
damija je simbol koji podsjea nastradanje svih damija i drugih
vakufskih objekata u Bosni i Hercegovini u toku agresije (srpske i
hrvatske) u periodu od 1992.-1995. godine.
Ferhat-paina damija, koja je sagraena 1579. godine, predstavljala je centralni duhovni objekat u Banja Luci i izvanredno arhitektonsko-umjetniko djelo starobosanske arhitekture iz 16. vijeka.
1950. godine uvrtena je u kulturnu batinu Bosne i Hercegovine
koja joj daje i kulturno-historijsku autoritetnu dimenziju, jer je zatim
uvrtena u listu spomenika svjetske batine pri UNESCO-u. Naravno,
kulturofobina vlast RS-a je organizovala ruenje te do krajnje degradacije ienja njenih ruevina, gdje su sve prevezli do gradske
deponije. Uz Ferhadiju sruena je i oblinja Sahat-kula. Ferhadija je
bila jedna od 16 banjalukih damija, koje su tokom agresije na Republiku BiH od1992.-1995. godine, do temelja poruene.

Ferhadizacija politike ili politizacija Ferhadije


Dakle, u nizu stravinih dijela nisu ostali netaknuti ni duhovni portreti koje je esencijalne za odravanje zdravog nacionalnog bia. Ove
informacije se mogu nai sa jednostavnim klikom na Googleu, te e
izbaciti kamaru nekakvih eseja ili lanaka o Danu damija i kako bi se
Bonjaci morali sjeati agonije koja je produkt neije etno-nacionalne
imbecilnosti. Ovo je 100% tano. Meutim, ono to mnogima smeta
je to se u ovakvu gestu uvukla jedna razarajua doza formalizma, tako da se Bosna i dio njenog naroda Bonjaci, nikad i nisu zapitali ta
ustvari treba da podrazumijeva Dan damija. Oprostite nam, to smo
donekle i mi krivi jer se nismo dovoljno orijentisali definisanju projekta
ili strategije kako unoviti kolektivnu memoriju. Unato ovakvom propustu, domai vjerski i bonjaki politiki hegemoni politiziraju ovim
konceptima bez krajnjeg konkretnog produkta.
Na paru bilo kojeg geoideolokog papira tematizira se Dan
damija kao dan kad je sruena Ferhadija damija u Banja Luci, ali
Ferhadija predstavlja samo simbol svih bogomalja koje su peat
duhovne i kulturne batine. Interesantno je da se raznorazni autori
raspliu po kojekakvim nacionalistikim konceptima pokuavajui
se dodvoriti karakterizaciji akta morbidnosti i pronevjere krajnje
duhovne humanosti. Iako tema Dan damija uzima sebi za shodno da se obrauje po svim inovima javne infoslube, pravi se pogreno skretanje na raskrsnici nacionalno-duhovnog preporoda od
strane rtve i agresora. Monumentalna izloba ratnog zloina kojeg
slobodno moemo konceptirati kao Ferhadizacija politike ili politizacija Ferhadije, kao bio-religijske predstave i simbolizacije zgruene agresorske geneze ruenja mostova jedinstvenog predratnog
inter-drutva te svega svetog narodu Bosne i njihovoj vjeri. Imamo
osjeaj da je to bila i neka druga bogomolja morala bi pasti jer

PREPORODOV JOURNAL 141/142

Ferhat-paina damija u Banja Luci


se radi o patolokoj kaptivaciji duhovne matrafe sa proienog
izvora moralne oaze.
Dan damija se obrauje na hutbama, po urnalima i novinama, tu i tamo vidimo da se pokoji efendija iza ahmedije ali za potlaenim rtvama duhovne ojaenosti. A Srbi iz manjeg entiteta se
i dalje ponaaju kako jedino i znaju. U jakoj dozi samoizolacionizma, pogonjeni retorikim ublehama sa predsjednikih i premijerovih kabineta, po otrcanim politikim podijima ubrizgavaju lani
adrenalin samovrednovanja u izguvanim kouljama svegofobskih
bandi te umjesto da se opredjeljuju za pozitivnu budunost, oni
se raskrtavaju po birtijskim priama kulturno presuene prolosti.
Ono to nas dodatno zabrinjava je indolentnost bonjakih vjerskih i politikih elita da boldiraju Dan damija kao motivaciju samovrednovanja u okvirima intelektualne i duhovne spoznaje jednog
etnikuma. U ovom decidnom sluaju to su Bonjaci, a kroz historiju
smo pamtili i druge koji su znali da se od kukanja i sergijanja najvie
izradi averzija spram tuem i svome. Da, bez obzira to se od Bosne
i njenih milih pravio balkanski Auschwitz te to se forsirao novi,
napredniji antisemitizam, mi se i dan-danas kao ugnjetavana telad
neorganizovano vuemo po farmi apolitike i bezidejne apokalipse
jer, pazite sad, neemo i ne elimo uti za neto novo, za neto
ime moemo izgraditi nove projekte damija u nama kao drave u
srcima i centre za edukaciju i kulturu.

75

DIJALOG CIVILIZACIJA

Materijalno-duhovne ruevine u statistici


Za vrijeme posljednje oruane agresije na BiH potpuno je porueno 614 damija (534 od strane srpskog agresora, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oteeno 307 damija (249 od srpskog
agresora, a 58 od hrvatskog agresora), to ini 80,5% od ukupnog
broja od 1.144 damije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije.
Pored toga je od ukupno 557 mesdida (damija bez munare), potpuno porueno njih 218 (od srpskog agresora 175, a od hrvatskog
43), dok je oteen 41 mesdid (21 od srpskog agresora, a 20 od
hrvatskog), to ini 46,40%.
Ovome treba dodati jo 14 potpuno unitenih i 18 oteenih
mekteba, te 447 unitenih i 160 oteenih drugih vakufskih objekata. Ovo su podaci kojih se moramo sjeati i brojevi koji moraju
ostati ugravirani na memorijalnom duevnom ploniku, jer se vremenskim presjekom vidi koliko su ustvari Bonjaci i njihov pozitivistiki rezon napredovali sa izgradnjom, novih, ljepih, sa idejom
nastavka duhovnog i biolokog egzistensa. Kolektivno pamenje je
neizdvojiva slagalica u piramidi nacionalne osvijeenosti.
Kao i na poetku navedenom, u meureligijskom diskursu euforino se svi hvataju za svoja sedla duhovne majorizacije, te se centralizira poloaj agresora i rtve. Greka, od rata, pored privatnih biznisa
i politikih dukaca niko nije profitirao. Sa gubitkom vjerskih objekata svi su se morali suoiti, tako i bosanski katolici te pravoslavci. Iako,
statistiki podaci predstavljaju jednu sliku, stvarnu moemo tek iz
jedne objektivne perspektive preuzeti. Slubenici Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, prema podacima iz knjige Duhovni
genocid, koje je prikupio profesor Slobodan Mileusni, tvrde da
je na prostorima BiH srueno 125 pravoslavnih crkava, dok su 172
hrama oteena. Preciznije, prema evidenciji profesora, na podruju
Banjaluke eparhije sruene su dvije crkve i dva parohijska doma,
dok su jo tri crkve oteene. Na podruju Bihako-petrovake eparhije srueno je 26 crkava, 10 parohijskih domova, dok na podruju
Dobrobosanske eparhije srueno ili oteeno 36 crkava. U ovu svrhu
treba naravno napomenuti da su sve tri strane, namjerno ili kolateralno, vie ili manje, ukljueni u proces devastiranja.
Moramo razumjeti da je ovo anticivilizacijska gesta koji ne smije da
preraste u privatne osvetniko-nacionalistike ratove. Jer ono to bogomolje podrazumijevaju jeste suprotnost od prikazanog. Dan damija
treba da predstavlja mnogo vie od okrivljavanja, formalistikog guranja ideja u umove itatelja ili sluatelja. Onda kada svi narodi budu spremni prihvatiti multireligiozne vrijednosti kao otive i de facto ispravne
da katoliku crkvu gledamo sa divljenjem arhitektonske konstrukcije,
da kultiviemo toleranciju i meureligijske vrijednosti, kad Dodik i ala
takvi ne budu tema damijskih pria, kad se pravoslavna politika elita
bude vraala na mjesto gdje je Ferhadija poruena te se asno ogradila
od takvog akta pozivajui ostale na posjeivanje mnogih drugih Ferhadija koje su simbol i njihovog civilnog i duhovnog identiteta.

I nek te ne zaudi Ale


Nakon Drugog svjetskog rata Enver olakovi je iz ljubavi i frustracije spram domovine napisao poemu o narodnom heroju, ukrotitelju zmajeva te duhovnoj gromadi erzelezu Ali. Kao i mnogi bosanskohercegovaki pisci, poeti te drugi, zbog nepodobnosti ideolokom cilju biva prognan u egzil, gdje svoju ljubav kroz kist-perom
boji zaarani portret bosanskohercegovake zbilje, kako t(s)adanji
obraun s zulumarima koji mu razdiru duu. Da, za istog olakovia,
Ivo Andri nakon uruenja Nobelove nagrade tvrdi: Ja sam tek kroio kroz knjievni prag sobe olakovi je u njoj davno probahato.
Ovim potvrujemo autoritet i intelektualno olakovievo bie, koji iz

76

scenarija superheroja u naratorskom stilu kae: I nek te ne zaudi


Ale, kad umjesto demata u damiji pronae konje i ovce.
Prilazim prizmom analitike spoznaje ka definisanju pojmova, koji konstruiu i definiu bh-realnost te konstruktivno kritiziram zarad
nude da se interno, ali i javno pokrene reforma bolje duhovne i intelektualne budunosti. Prvo to olakovi boldira jeste I nek te ne zaudi Ale; iz svoje dugogodinje frustracije, tematikom bonjakog
hroninog nepovjerenja, olakovi to predstavlja paradigmom nek
te ne zaudi. Trakiranjem povijesne cjeline bonjakog postojanja,
nakon svakog monstruoznog i traginog gubitka vlasti te demografske cjeline, Bonjaci posustaju u avanturistikoj potrazi za internim
duhovnim biem koji predstavlja nuni sastav njegove etno-nacionalnosti koja ima za cilj da ga dovede do vrha drutvene, globalne
piramide. Nek te ne zaudi govori iz neke vrste saaljenja, patetike i oajne iskre nade, da iako bi elio drugaije, navikao je, a i zbog
same okoline svjestan je da, ukoliko se ne uini drugaije, veliki je
procenat mogunosti da se to i desi. Nastavak poistovjeuje sadrinu
ili nutrinu damija sa kojekakvim talama ili ak poljima u kojima domaa ivotinja igra svoju ulogu u cirklu ivota. Konji i ovce simboliu
pojavu bezbrinosti, neistoe te zaostala umalost koja se pojavila
u bonjakoj nacionalnoj svijesti. Konotativna paradigma stoke moe predstavljati i bezumno, tek instinktivno stanje humanog sadraja
da od damija, svojom bezbrinou, napravi tale. Da, nek nas ne
zaudi, jer bez obzira koliko se prialo o Danu damija, posve je jasno
da se u nau svijest uvukla tronormalna doza formalizma, gdje kao
na sprint-traci trkaramo u mjestu, a ni na um palo nam nije da se
svjei juni povjetarac ili pogled na dolinu ili kojekakav panjak krije
iza naih zatvorenih vrata umne umalosti. Dan damija simbolie i
podsjea da one predstavljaju duhovni skok u visine, centre za edukaciju i kulturu, misaone kapije spoznaje, duhovne nasrtaje imana,
mjesta gdje mladi ue o sebi i vremenu, te da se od Dana damija ne
pravi samo retorika etnonacionalistikog mlataranja po bonjakoj
spiritualnoj pinjati, nego da se cjelokupno bosansko drutvo okrene
prototipu intercivilizacijskog dijaloga, internim duhovnim reformama
te naprednoj tehnologiji intelektualne matrice koja ne igra po principu samoizolacionizma, nego na osnovu monumentalnog agresorskog
regreta te duhovno-intelektualnom buenju antiinkvizicionih i protukleronacionalistikih trupa bonjakih intelektualaca i obinog puka.
Kome danas smetaju bogomolje, gdje su udbai i komunistiki pendrekai da nam pucaju ideoloki monitoring svaki put kad
krenem putu bogomolje? Ovi duhovni arbitri jesu i treba da predstavljaju otvorene zone intelektualnog prosvjetiteljstva i duhovne
meureligijske renesanse. q
Kemal BALIHODI

PREPORODOV JOURNAL 141/142

ivjeti islam

Islamske teme: Poslanik islama Muhammed, a.s. (V)

Nunost i priroda
poslanstva (II)
O sinovi Ademovi, kad vam izmeu vas samih budu dolazili poslanici koji e vam propise Moje objanjavati onda se oni koji se
budu Allaha bojali i dobra djela initi nee niega bojati niti e bilo
za im tugovati. (Al-Araf, 35)
Brojni su kuranski ajeti koji nam govore o misiji, odnosno o karakteru, sadraju, razlozima i ciljevima poslanstva. Uzvieni Allah,
d.., u tim ajetima pojanjava ljudima vanost i ulogu Svojih odabranika te prirodnu nunost slijeenja njihova puta. Osvjeavanje
znanja i svijesti kod svake generacije ljudi o njihovu Stvoritelju Allahu, d.., Jedinome Bogu, i smislovima ovozemaljskog prolaznog
ivota, odnosno dranje ljudi budnim kroz konstantno podsjeanje
na kraj ovozemaljskog ivota i na Vjeni svijet koji slijedi te teku
i ozbiljnu odgovornost kojoj e svi ljudi biti izloeni, jedan je od
najvanijih razloga slanja Poslanika. Jer, ljudi u svakom trenutku
svoga ivota, ma to radili, moraju imati na umu da su poinjeni
sveopim zakonima koji vladaju Svemirom. Kreator tog svemira i
tih Zakona je Jedan i Jedini Bog Allah, d.. Kada puninom svoga
bia povjeruju u Allaha, d.., lako e prihvatiti i povjerovati da je
Allah, d.., upravo izmeu samih ljudi odabirao najbolje i najuzoritije pojedince da osobnim primjerom ire Njegovu vjeru.
Uenje Poslanika ili Poslanstvo ljude podsjea na Ugovor (misak) kojeg utanaie sa Gospodarom svjetova jo u ezelu, onostranosti, vjenosti, neogranienoj vremenom i prostorom ovog materijalnog svijeta, a koji nam veli da su svi ljudi i prije dolaska na ovaj
svijet, kao dio ukupnoga univerzuma i njegovih zakona, posvjedoili svoga Stvoritelja, pristali ivjeti po objavljenom Zakonu kojem se
cijeli Univerzum pokorava te na taj nain pristali slijediti Allahove
poslanike kao svoje ivotne uitelje.1
I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: Zar Ja
nisam Gospodar va? oni su odgovarali: Jesi, mi svjedoimo i
to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nita nismo
znali. (Al-Araf, 172)
I po tome je svaki ovjek musliman u metafizikom smislu,
jer se Bogu pokorio kao to Mu se pokoravaju nebeska tijela koja
u svemiru krue po tono utvrenoj putanji. No, ovjek kada se
pojavi na ovome svijetu, za razliku od nepreglednog univerzuma,
posjeduje slobodu i razum i sklon je zaboravu, kao to smo to ve
vie puta naglasili. ovjek moe, i to naalost i radi, negirati svoga
Stvoritelja i kriti Ugovor kojeg utanai sa svojim Gospodarom, kao
to esto kri i ugovore koje utanai sa drugim ljudima. tovie,
ovjek se aktivno moe boriti protiv Zakona kojeg Allah, d.. iz
Svoje Milosti objavi ljudima. ovjek negiranjem svoga Stvoritelja
i odbijanjem da slijedi Poslanika naruava prirodni red koji vlada u
cijelom svemiru. Za krenje tog reda snosit e i posljedice. Kuran
upozorava!
to ti misli, ako im Mi doputamo da godinama uivaju, i naposljetku ih snae ono ime im se prijeti, zar e imati ita od slatkog
ivota koji su provodili? (E-uara, 205-207)

PREPORODOV JOURNAL 141/142

I zato oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu


onome to je On stvorio, i da im se, moda, kraj njihov primakao?
Pa u koje e rijei, ako ne u Kuran, vjerovati? (El-Earaf, 185)
Svi Poslanici su ljude podsjeali na ovaj Ugovor i obvezu da ga
ispune.

Svaki je narod imao Poslanika


Da bi mogao odgovoriti izazovu namjesnitva na Zemlji, odnosno da bi u pravom smjeru razvijao ivot, ovjek je, iako bie razuma i intelekta, trebao smjernice i upute od svoga Stvoritelja. Allah
d.. je nastanjujui prvoga ovjeka Adema, a.s., i njegovu enu Havu na zemlju obeao ljudima slati Svoju Poruku. Od Mene e vam
uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili niega se
nee bojati i ni za im nee tugovati. A onima koji ne budu vjerovali
i knjige Nae budu poricali bie stanovnici Dehennema; u njemu
e vjeno ostati. (El-Bekara, 38-39)
Allah, d.., nijedan narod nije ostavio bez Poslanika. Ta poruka mogla je imati razliitu formu, mogla je biti objavljena na razliitim jezicima, ali je sutina poruke uvijek bila ista. Svi Poslanici, od prvog Adema,
a.s., do posljednjeg Muhammeda, a.s. pozivali su u jednu vjeru islam.
Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i
u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu
njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. Pa, ako budu vjerovali
u ono u to vi vjerujete, na Pravome su putu; a ako glave okrenu,
oni su onda samo inadije i Allah e te sigurno od njih zatititi, jer
On sve uje i sve zna. Allah je nas uputio, a zar ima ljepe upute od
Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo. (El-Bekara, 136-138)

77

ivjeti islam
U razvoju ovjeanstva brojni su narodi ivjeli odvojeno jedni
od drugih i nisu imali nikakva meusobnog doticaja. Svaki je narod
bio zarobljen u unutranjosti svojih geografskih granica razvijajui specifine oblike ponaanja. Zato se u islamskom uenju navodi
broj od 124.000 Poslanika. Kuran ih navodi samo 25.
Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov doe meu njih, njima e biti pravedno presueno, nasilje im nee biti uinjeno. (Junus, 47)
Poslanici su opominjali svoj narod i donosili im radosne vijesti.
Opominjali su ih kaznom ako odbiju slijediti njihov nauk, a obradovali su one koji vjeruju u Jednoga Allaha, slijede svoga Poslanika i ine
dobra djela, odnosno svim drugim ljudima ine dobro i postupaju pravedno. Uvijek treba naglaavati da Poslanici nisu od svojih sljedbenika
traili da ih slijede radi njih samih, nego radi onoga to im se objavljuje.
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte,
a kumira se klonite! I bilo je meu njima onih kojima je Allah na
Pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi; zato
putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u
la utjerivali. (An-Nahl, 36)

Vjera u Jednoga Boga najvanije uenja


poslanstva
Vjera u Jednoga Boga, temeljni je i zasvodni kamen ukupnog
poslanstva. Iz vjere u Jednoga Boga, Stvoritelja svega, razvija se
cijela lepeza vjerskih uenja, moralnih normi, obreda i zakonskih
odredbi. Dolaskom novog Poslanika zakon se mogao mijenjati2, no
vjera u Jednoga Boga bila je zajedniko uenje svih Allahovih poslanika, ma iz kojeg naroda oni dolazili i kojim jezikom govorili.3
Prije tebe (Muhammede) nijednog poslanika nismo poslali, a
da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte! (El-Enbija, 25)
ovjek je u islamskoj perspektivi Boji rob abd, ali je i istovremeno i Boji predstavnik na zemlji halifa. Te dvije komponente
ine temeljnu prirodu ovjeka. Kao Boji rob, ovjek poput cijelog
Univerzuma mora biti podreen Allahovoj Volji, a kao Njegov predstavnik ovjek mora u praksi sprovoditi Boji Zakon, jer samo na taj
nain moe postii mir sa samim sobom i sa svim drugim stvorenjima u univerzumu u kojem ivi i koji ga okruuje. Vjera i Zakon su
temelji, a ujedno i ciljevi poslanstva. Islam jako naglaava vjeru u
Jednoga Boga, jer su je ljudi esto zamjenjivali vjerom u vie boanstava i tako iznevjeravali uenja prijanjih Poslanika. Ve je i znanost potvrdila da je prva ovjekova vjera bila vjera u Jednoga Boga.
ovjek samo putem vjere u Jednoga Boga i slijeenjem univerzalnih zakona to su ih Poslanici donijeli moe spoznati svoje mjesto
u golemom Univerzumu. Faktor vjere je jedini regulativni princip
moralnog ponaanja kod ljudi. Utjecaj vjere na ponaanje ovjeka
je daleko uinkovitije od bilo kakve ideologije, filozofskog pravca ili
represivnih mjera. Vjera je trajnija, prirodnija i oplemenjuje ini
pojedince boljim i korisnijim lanovima drutva. Vjera ovjeka oslobaa. Samo vjera nudi trajne i opeprihvaene moralne norme.
Nema te sile koja e iskrenog vjernika nagovoriti da posegne za
tuim imetkom ili da ciljano ugrozi neiji ivot, ast, imetak. Vjera
ovjeka hrabri da svoj ivot razvija u pravome smjeru, a to nijedan
ovjek ne moe bez Poslanika kao osobnog ivotnog uitelja. I zato
su Poslanici toliko inzistirali na svijesti o Jednome Bogu Stvoritelju,
bez ikakvih primjesa idolopoklonstva i ikonografije. Od te vjere i
svijesti kod pojedinaca ovisila je i ovisi stabilnost i napredak jedne
zajednice. No, vremenom su Ademovi potomci u jednostavnu i priroenu vjeru unesoe niz drugih lanih i nepostojeih boanstava,
a slijednom krive i lane vjere u praksu uvedoe i loe navike.

78

emu su nas Poslanici uili?


Poslanici su ukazivali na putove direktnog obraanja ljudi Jednome Bogu bez ikakvih posrednika, a osporavali su i borili se protiv svake
vrste idolopoklonstva, panteizma, ikonografije, pa i sveenstva koje je
sebi uzelo za pravo da prijanje vjersko uenje uahure i tumae shodno vlastitim interesima. Uili su ljude pravdi i jednakosti. Povlateni u
drutvu nema nikakve prednosti nad obinim graaninom, osim po
jaini svijesti o Bogu i koliini angamana u zajednici. Naalost, kroz
povijest vjerskih institucija, razvila su se cijela vjerovanja posrednitva
izmeu ljudi i Boga, emu se islam protivi, smatrajui to najveim grijehom, direktnim nagrivanjem prirodne vjere u Jednoga Boga koja je
uroena svakome ovjeku njegovim roenjem, koja mora biti i ostati
neposredna.4 Ljudi su poeli oboavati idole, kipove i svece protiv kojih su se Poslanici ustajali i traili od svojih pravih sljedbenika da samo
direktno oboavaju Boga.5 Islam je vjera koja tono odreuje poloaj
ovjeka naspram svoga Stvoritelja. Bog je Vjean, a ovjek je stvoren i
prolazan. Bog je neovisan o cijelom svijetu, a ovjek je ovisan svakim
svojim uzdahom o Bogu. U islamskoj perspektivi ovjek uvijek ostaje
ovjek, a Bog je uvijek Jedan i Jedini Bog.
Uili su ljude da u svakoj ivotnoj situaciji, od onih najmanjih, kao
to je opadanje lia ili hod sitnog mrava po Zemlji do samog fenomena ivota, sveprisutnog oko nas i u nama samima, vide djelo svoga
Stvoritelja, Koji se ne moe predstaviti niti slikom niti kipom, niti je
ovjek, a ni nebesko tijelo. On je nevidljivi, ali u isto vrijeme sveprisutni
Gospodar i Odravatelj cijeloga svemira. Oni su ohrabrivali one koji su
patili i bivali obespravljeni radi svoje vjere da ih eka vjena nagrada i
uivanje u Dennetu, ako vjeruju u Allaha, d.., i Budui svijet, a opominjali su ohole i inadije da e ih ipak stii smrtni as,a onda i odgovornost pred Stvoriteljem, kojeg negirae na ovom svijetu. Potanko su
obrazloili ljudima kojim djelima e zavrijediti Allahovu naklonost i Milost, a koja se po svaku cijenu moraju izbjegavati, jer e ih odvesti daleko od Allahove blagonaklonosti. tovie, Poslanici su ljudima pojanjavali sve one dileme u koje ih odvodi vlastiti razum i prirodni nagoni,
interesi i sklonosti. Ozbiljnost i teina odgovornosti sa kojom e se svaki ovjek, mukarac i ena, suoiti na buduem Vjenom svijetu jedan
je od glavnih i najeih tema propovijedanja Allahovih poslanika. Oni
su cijelo vrijeme trajanja njihove misije ljudima naglaavali ozbiljnost
smrti i onoga to slijedi nakon ovoga ivota. Poslanici su uspostavljali
sponu izmeu ovoga svijeta kojeg ivimo i svjedoimo i buduega o
kojem nikakva iskustva nemamo. Poslanici su nauavali da se isplati
biti vjeran, pote, iskren, istinoljubiv, pa makar cijeli svijet drugaije
postupao. Poslanici objanjavaju ljudima ono to mogu i to trebaju
znati o buduemu ivotu, onoliko koliko su ljudski umovi sposobni da
shvate i pojme, dostavljajui ope propise o ponaanju i meusobnim
odnosima. U tom buduem svijetu ovjek pati ili uiva shodno djelima
koja su uinjena na ovome konanome svijetu, bez obzira da li ta djela
bila duhovnoga karaktera kao vjerovanje ili tjelesna i materijalna kao
razliiti oblici ibadeta (Bogusluja).

Uspostava univerzalnih zakona i moralnih


normi najvanija zadaa poslanstva
Bez ispravne vjere u Boga svaki je zakon manjkav i u konanosti
kontraproduktivan. Misija Poslanika je bila da kroz Objavu donese
od Allaha, d.., unificirani Zakon, da definira dobro i legalizira ga, i
definira zlo i grijeh i zabrani ga. Ljudi se meusobno jako razlikuju
kada je u pitanju percepcija ivota i svijeta. Istina, postoje stvari
oko kojih se svi razumni ljudi slau: postoje dobra djela za koja e i
vjernici i nevjernici kazati da su dobra i korisna, a postoje loa i runa djela, za koja e i vjernici i nevjernici kazati da su runa i tetna.

PREPORODOV JOURNAL 141/142

ivjeti islam
No, postoje i ona djela gdje se vjernici i nevjernici nepomirljivo razilaze. Neto to je dobro i doputeno za nevjernika, za vjernika je
ogavno i predstavlja teak grijeh. ak postoje i razlike meu pripadnicima razliitih religija. Neto to je dozvoljeno u kranstvu (alkohol i svinjsko meso) strogo je zabranjeno u islamu i slino.
Zato je temeljna misija svih Poslanika ukazivanje na poremeaje,
loa i runa djela koja su vremenom ljudi prihvatili kao neto normalno
i opeprihvaeno. Poslanici su traili od svojih sljedbenika da sve oblike ponaanja koja su krila moralne norme, ugroavala prava pojedinca bez obzira kojoj i kakvoj grupi ljudi pripadao, zamijene drugim, boljim, korisnijim Bogu ugodnijim djelima. Poslanici su donosili najuzvienije moralne norme ponaanja za pojedinca i za cijelu zajednicu. Poslanici su bili reformatori par exellence. Zato su i njihove poruke, osobito
one koje se odnose na moral i ljubav prema blinjemu, trajne i nezamjenjive. Ono to je danas prihvaeno kao lijepo i korisno svoje ishodite zasigurno ima u uenjima Allahovih poslanika.

Mudize poslanika uda


Davanje i osiguranje svaijega prava jedno je od prioriteta poslanikog djelovanja meu ljudima. To nije odgovaralo nijednom vlastodrcu, pa nam povijest poslanstva govori da su upravo politiki i ekonomski monici prvi ustali protiv Poslanika osporavajui njihovu misiju, kao to i danas ne dozvoljavaju da vjera ureuje bilo koji segment
javnog ivota. Takvi su Poslanike nazivali lacima, arobnjacima, pjesnicima, ruiteljima starog naslijea. inili su sve da ostale ljude nahukaju protiv Poslanika. Mnogi su Poslanici izvrgavani najgorim oblicima
rugla, osporavanja i pritisaka. Bilo je to razumljiva reakcija onih koji su
na temelju stare tradicije uivali sve povlastice u svojoj zajednici. Bojei se da e izgubiti postojei utjecaj, optuivali su Poslanike da ele
vlast i mo te da naruavaju vjeru svojih predaka.
I eto tako, prije tebe (Muhammede), Mi ni u jedan grad nismo
poslanika poslali, a da oni koji su raskonim ivotom ivjeli nisu govorili: Zatekli smo pretke nae kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu. Zar i onda govorio bi on kad vam ja donosim
bolju od one koju ste od predaka vaih upamtili? A oni bi odgovarali: Ne vjerujemo mi u ono to je po vama poslano! (Az-Zuhruf,
23-24)
Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni
koji su na raskoan ivot bili navikli: Ne vjerujemo mi u ono to je
po vama poslano! i da nisu govorili: Imamo vie imetka i djece;
mi neemo biti mueni! Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu
onome kome hoe, a i uskrauje, ali, veina ljudi ne zna. Ni bogatstva vaa ni djeca vaa nee vas uiniti Nama bliskim; samo one
koji budu vjerovali i dobra djela inili eka viestruka nagrada za
ono to su radili, i oni e u visokim odajama biti sigurni. A oni koji se
budu trudili da se dokazima Naim suprotstave, da ih onemogue,
oni e biti kanjeni. (Saba, 34-38)
O problemu suprotstavljanja poslanstvu Kuran govori na brojnim mjestima. Ti su ajeti i danas aktualni, jer gdje god se propovijeda ispravna verzija islama, temeljena na Kuranu i Sunnetu, javlja
se otpor, predrasude, strah i mrnja prema islamu i onima koji
islam ele ivjeti u svakom segmentu svoga ivota. Kako su Poslanici tvrdili da im se Allah, d.., obraa te im objavljuje Svete Rijei,
njihovi su suvremenici traili da to dokau odreenim udima koji
izlaze iz okvira nama poznatih prirodnih zakona. Evo to o tome
Allah, d.., u jednom od vie ajeta koji govore o toj temi, veli:
Poslanici njihovi su govorili: Zar se moe sumnjati u Allaha,
Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe
vae oprostio i da bi vas do roka odreenog ostavio. Oni su odgovorili: Vi ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite od onih kojima

PREPORODOV JOURNAL 141/142

su se preci nai klanjali pa, donesite nam udo vidljivo! Mi jesmo


ljudi kao i vi govorili su im poslanici njihovi ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne
moemo donijeti udo bez Allahove volje a vjernici neka se samo
u Allaha uzdaju. (Ibrahim, 10-12)
Neuobiajena djela koja su Poslanici, uz Boju dozvolu, inili kako
bi posvjedoili istinitost svog govora, asni Kuran naziva ajetima, tj.
znakovima i pokazateljima poslanstva, a islamski ih znanstvenici nazivaju mudizama. To je svojevrsna nadnaravnost, dogaaj ili pojava,
koji se pojavljuju na drugaiji nain i u drugaijem obliku od uobiajenog. asni Kuran prenosi mnoge mudize Poslanika, poevi od
tumaenja snova, lijeenja neizljeivih bolesti, govora djeteta u beici, pretvaranja tapa u zmiju i davanja vijesti o deavanjima u budunost, pa sve do oivljavanja mrtvih. Recimo, vatra koja Ibrahimu, a.s.,
nije natetila, kada ga njegov narod bacio na lomau, bila je mudiza
takve vrste. Tu moemo navesti i Musaov, a.s., tap koji se pretvarao
u zmiju ili lijeenje slijepog od roenja koje je inio Isa, a.s./Isus.
Mudiza Muhammeda, a.s., je sam Kuran Sveta knjiga sa ijom se jezinoj savrenosti ne moe usporeivati nijedna druga knjiga.6 To je upravo bilo udo jedan nepismeni Arap, prije poslanstva
nepoznat izvan svog naroda, snagom Rijei koja poziva vjeru u Jednoga Boga i dobrim djelima danas ima skoro etvrtinu sljedbenika
od ukupnog broja ljudi na zemlji, a veina tih sljedbenik nisu Arapi.
Kuran je uope gledano najznaajnija od svih mudiza. Zahvaljujui
Kuranu, kao jedino sauvanoj i autentinoj Objavi, imamo svjedoanstvo i sadraj ranijih Objava. Zato sve one koji ne vjeruju ili sumnjaju u objavu Kurana poziva da sastave neto slino.
Ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi
jednu suru slinu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa,
osim Allaha, ako istinu govorite. (El-Bekare, 23)
Reci: Kad bi se ljudi i dini udruili da saine jedan ovakav
Kuran, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugima
pomagali. (El-Isra, 88) q
(Nastavlja se...)
Biljeke:
Spoznaja o postojanju Stvoritelja univerzuma Allaha, d.. najvanije je od svih moguih spoznaja. Najvanija spoznaja je zapravo osvjeenje znanja koje je imao i prvi
ovjek i poslanik. Njihova se uenja odnose kako na ovaj pojavni svijet tako ina onaj
budui, koji dolazi, o kojemu nijedan ovjeka nema iskustva. Kada ga iskusi ne postoji
nain da se povrati kako bi svoje iskustvo podijelio s drugima. Radi se o ovjekovoj
nesavrenosti i nemoi. Bez obzira na tehnoloki napredak, na ivotne ugodnosti koje
e postii, u jednom trenutku ovjek Allahovom odredbom mora napustiti ovaj svijet.
2
Po islamskom uenju svu su Poslanici navijetali jednu te istu vjeru, no Zakon se
dolaskom novog Poslanika mogao mijenjati. Neto to je bilo zabranjeno za vrijeme
Musaa, a.s., bilo je dozvoljeno za vrijeme Isaa, a.s.
3
Pozivajui se na svoju univerzalnost i svevremenost, islam naglaava na injenicu da
su svi Allahovi poslanici propovijedali jednu te istu vjeru. Poslanici su pripadali razliitim narodima, govorili razliitim jezicima, djelovali u razliito ili isto vrijeme, no svi su
od prvog do zadnjeg pozivali ljude da oboavaju samo Jednoga Boga, koji se mogao u
razliitim jezicima razliito i nazivati, no uvijek se radi o Jednom i Jedinom Allahu, d..
4
Muhammed, a.s., je prilikom osloboenja Meke, 630. godine, o emu emo pisati
podrobnije, iz Kabe izbacio slike prijanjih Bojih poslanika koje je u njoj zatekao,
dajui do znanja da zadnja verzija i konana jedne te iste vjere nee tolerirati nikakav oblik ikonografije. Ljudi su oboavali te slike i bili su uvjereni da ih ti Poslanici
sami po sebi mogu spasiti Boje pravde. Islam, kao nijedan druga religija, naglaava
individualni odnos prema Allahu, d.., kao to e biti i individualna odgovornost,
bez ikakva posrednitva.
5
Vremenom, mnogi bi narodi zastranili u svome vjerovanju, pa bi i same Poslanike,
kao najmoralnije uzore, dobre ljude, poeli doivljavati kao posrednike izmeu sebe
i Boga, a neki su u njima vidjeli ak i sinove Boje, pa i samu boansku reinkarnaciju.
6
Mudize svih ranijih vjerovjesnika imale su strogo ogranieno, vjerski odreeno i
specifino djelovanje. Kao mudiza Kuran se ne otkriva niti potvruje u jednom
vremenu, jednom narodu ili jednoj generaciji, ve u svakom vremenu, svakoj generaciji, svim ljudima i svjetovima do Sudnjeg dana. Kuran je mudiza ije pokazivanje
nadmauje svojom istinom i porukom svako vrijeme i svaki prostor.
1

Mirza MEI

79

mEMORIJALNI CENTAR SREBRENICA POTOARI (2011.)


FOTO: ESO LUKA I ABDUSELAM HUKI