autor: Josip Prudeus

BILA JEDNOM JEDNA LIVADA

(Ovu bi priu, o bezumnom unitavanju ovjekovog okolia mogli kao
recital pripremiti s nekoliko djeaka i djevojica. Preba broju sudionika u
grupi redatelj(ica) e sadraj razdijelili na krae ulomke. Jasno, ovisno o
mogunosti moe se pridodati zvuna kulisa (od cvrkuta ptica do buke
strojeva) Jasno, ukoliko postoji grupa malih plesaa(ica) mogue je
osmisliti i kooreografiju na poetku, u sredini i na kraju prie.)
Dobro je biti dobar,
jo bolje dobar postati,
najbolje dobar ostati.
No pria koju emo vam sada kazivati,
Naalost nije izmiljena, dapae svuda oko nas toliko puta viena.
Nije smijena, nego tugaljiva, tuna.
Ali smijeni su oni koji se u prii nalaze.
Smijeni su oni koji su ovu i sline prie
tunim uinili.
Ba stoga, to je pria o smijenim odraslima, nedoraslima
koji pokatkada uine neto to ne prilii njihovim godinama
elimo vam je ispriati.
Za opomenu i pouku.
Bila jednom jedna ledina.
Travnata, sona, zelena.
A cvijea poljskog na njoj, mili Boe,
koliko si samo netko zamisliti moe.
No idemo dalje, odnosno blie problemu.
Dakle, iroka, travnata ledina
i cvijea poljskog milina. Milina.
Jednog jutra stigoe dvojica u crnom automobilu.

autor: Josip Prudeus

Izali, neto gledali, rukama mahali, pokazivali, biljeili.
I- otili.
Kakva li to bijae ledina!?
Prava pravcata.
Rascvjetana, cvrkutava.
Prava milina.
Nedugo zatim stiglo na ovu ledinu njih estero.
Pozabijae uzdu i poprijeko nekakve crveno bijele koline, zurie kroz
nekakve udne sprave,razvlaili metre. Neto su zapisivali,crtali
Poljsko cvijee sve ovo gledalo irom otvorenih latica.
Odoe.
Izvjesno vrijeme nije nitko dolazio,
tek poneki djearac
potra za loptom,
djevojica za leptirom.
Vratie se na ledinu i zec i ptica.
Jednog jutra, bijae maglovito,
cvijee se u maglu skrilo.
Kroz maglu nazirae se tek crni kamioni.
Desetak tekotonaca.
Istovarie, koliko se kroz maglu naziralo,
hrpu dasaka
i hrpetinu ljunka.
Odletio ptiji cvrkut.
Samo ekii i brujanje motora.
Oko podne, zasja sunce i obasja
drvenu baraku
pokrivenu crnim krovom.

autor: Josip Prudeus

Cvijee ostade iznenaeno.

Sutradan bi sagraena jo jedna baraka.

Prekosutra jo jedna.
Cvijee ostade zapanjeno.
Kamion za kamionom.
Rovokopai, bageri.
Dizalice. ljunak. Opeke
Grede. Mijealice.
Prvoj zgradi udarie temelje.
Prvu dopola sagradie udarie temelje drugoj.
Trava pogaena,
grmlje okljatreno,
ak jedno zdrobljeno gnijezdo.
Nigdje tratinica, nigdje majine duice.
Ni maka. afrana.
Nigdje.
Blato.
Glib.
Osakaeni glog.
Iznakaen poljski puteljak.
jedan ljivik posjeen,
dva bora i tri topole.
Prva katnica zaparala u nebo,
druga dopola,
treoj udarie temelje.

autor: Josip Prudeus

Zgradurine gotove.
Dovreno prvo parkiralite. Ogromno,sivo,betonsko.
Oito bijae premalo, zapoee drugo betonirati. Pa jo jedno.
Dva su hrasta poradi toga skraena za kronju.
Zatim proirie i prvo i drugo.
Ode jedna lijepa lipa.
Odluie proiriti raskrije, te za as posjekoe breze.
Sirote, na krivom su, oito, mjestu izrasle.
I?
to i ?
Gotovo.
Na kraju ove prie imamo dakle:
sedam viekatnica, betonska parkiralita, iroke kolnike, ureene
nogostupe, djecu na asfaltu
i
tamo, tamo,
tamo negdje visoko,visoko
tek jedan ruiasti oleander
u loncu...
kraj