Musa azim ati

Na svaki put, da li bio kratak ili dug, krene se s malim korakom. A Musa azim ati kao da je slutio da e
njegov ivotni put biti kratak krenu s velikim korakom u svijet varki, da u njemu trai i sakuplja iskustvo i
znanje. Iako je ivio svega 37 godina, Musa azim ati, pjesnik i prevodilac, zauzima poasno mjesto u
historiji bonjake knjievnosti, jer je u svom tako krtakom ivotu stekao veoma iroko iskustvo i znanje.
ati se ini danas kao izuzetan na savremenik, koji svojim djelom determinira i ona tumaenja to su iz
svijeta intuicije prela u svijet definirajuih iskaza.
Roen je 12. marta 1878. godine u Odaku kod Modrie, gdje je pohaao mekteb i osnovnu kolu. Nakon
oeve smrti i majine preudaje, seli se u Teanj, gdje pohaa medresu i ui kod teanjskog muftije Mesud
ef. Smailbegovia arapski, turski i perzijski jezik.
U Carigradu je sluao predavanja u Mektebi numnici tereki medresi, ali se iz materijalnih razloga vraa u
Teanj. Upisuje se u erijatsku sudaku kolu u Sarajevu, odakle je zbog neurednog ivota u 4. godini
izbaen, da bi nakon posebne dozvole Zemaljske vlade poloio diplomski ispit.
Sarauje u brojnim asopisima i listovima, ponajvie u Beharu, iji urednik postaje 1907. godine. Potom
odlazi u Zagreb, gdje se upisuje na Pravni fakultet. ivi boemski, kreui se u Matoevom, a potom u
Ujevuevom drutvu.
Po Tinu Ujeviu: Boemski ivot ivi ovjek koji ivi od danas do sutra, nema novaca, nema briga, ali je
vii od sredine i ponosan je to se oslobodio graanskih shvatanja i stega. Pravi boemi vjeno sjede u istim,
esto i dosadnim kavanama velegrada, gladuju, ive u planovima, spavaju na klupi po stanicama i
parkovima!...
Boemski ivot atia je bio razlog da ga dugo vremena nisu prihvaali ozbiljno, a njegovo knjievno djelo
isto tako, jer ga nisu ni poznavali. Takvima je poruio:
I zato ljudi preziru mene i divljom vikom progone me svud I zato mene krasne mrze ene; ta ja sam
pjesnik ja sam ovjek lud!
Prialo se da je jedan njegov prijatelj, efendija molio i ubjeivao Musu, da se kane kafane, a on mu je na to
rekao: Hajde jednom i ti samnom u kafanu i vjeruj mi, da nee nikada vie iz nje izai!
Zbog materijalnih nevolja ati, se vraa u Bosnu 1910. godine, esto mijenjajui mjesto boravka
(Bijeljina, Teanj, Sarajevo, opet Teanj). Radi u listovima Muslimanska sloga i Sarajevski list u
Sarajevu. U januaru 1913. godine Muhamed Bekir Kalajdi dovodi atia u Mostar i povjerava mu
ureivanje Bisera.
U Mostaru, pod toplim bosanskohercegovakim nebom kao da postoji virus poezije od kojeg se puno
bonjakih pjesnika zarazi, meu njima i ati. To je vrijeme njegovog najintenzivnijeg rada: pie pjesme,
eseje i kritike, prevodi brojne studije i knjige za Kalajdievu Muslimansku biblioteku.
Juna 1914. godine, mobilisan je u vojsku u Tuzli, odakle je prebaen u Maarsku, gdje se razbolio od
tuberkuloze, nakon ega je otputen kui kao neizljeiv. Umro je u Tenju, 6. aprila 1915. godine, gdje je i
sahranjen.
ati je jedan od rijetkih pjesnika koji nisu uspjeli oblikovati za ivota i prirediti izdanje svoje autentine i
prave knjige. Izalo je samo jedno izdanje njegovih pjesama u knjizi pod nazivom Pjesme u Mostaru
1914. godine, ali po izboru urednika. To je bilo godinu dana prije pjesnikove smrti. Njegove strofe i pjesme
nastavile su da traju rastu po asopisima, i u rukopisima kao i u varljivom pamenju savremenika.
On je pokuao da ispjeva jednu veliku knjigu pjesama, knjigu u kojoj bi, kao u pravom divanu, zaokruio
svoje pjesniko poimanje i imenovanje svijeta. Iako je zapoeo stvarati u stilu svog pjesnikog prethodnika
Safet bega Baagia, izmeu atia i Baagia postoji odnos dviju pjesnikih generacija. Za atia je
karakteristino specifino usavravanje forme u novom, suptilnijim pjesnikom senzibilitetu i u
produbljivanju pjesnikog doivljaja. Baagiu je poezija nain rastereenja, sredstvo izraavanja i javnog

iskaza, a atiu je ona bila ivot,

smisao egzistiranja, medijum u kome
se neprekidno kretao njegov duh i
neodvojni organski domen
emocionalnog ispoljavanja. Svoju
pjesniku djelatnost ati je zapoeo
u oblasti rodoljubivo patriotske
lirike. Relativnu ustrost i estinu
nacionalnog ispoljavanja, on je
ispoljio u pjesmi Ja sam Bonjak
(Izdajici Avdi S. Karabegoviu), u
kojoj je nainom i otrinom
Baagievih rodoljubivo patriotskih
pjesama, posvjedoio svoje
nacionalno bonjatvo. Reskim i
oporim rijeima romantiarskog
nacionalnog zanosa, sa Baagievim
simbolima iz sfere historijske
tradicije, junatva, slave i ponosa
predaka, iskazanom mrnjom prema
dumanima i izdajnicima i duhom
epske etike, ati je obiljeio trenutak
svog narodnosnog osjeaja.
Prva atieva religiozna pjesma
ISLAMU sadri skup idejnih i
emocionalnih osobina svih njegovih
pjesama sa ovom tematikom, koje e
kasnije objaviti: apoteoza Islamske
religije, koja proizlazi iz line
spoznaje, potovanja i skruenja,
zatim racionalno uvjerenje u
savrenstvo njene etike, te pouke
rodoljubivo kosmopolitskog
potvrenja u aktuelnom trenutku
muslimanskog drutvenog ivota, kao
i intimno zaricanje Allaha d.., uz
punu svijest o teini vlastitog grijeha,
ali i nadu u irinu Boije milosti.
atieva religiozno mistika lirika
je sainjena na dva nivoa: prvi je drutvenog, stimulativnog i religiozno prosvjetiteljskog karaktera, drugi
nivo je intimni, koji ima mistiko pokajniki, emocionalno poetski karakter.
Pjesma NAT predstavlja himnu Muhammedu a.s. i islamu u njegovom historijskom prostiranju. U ovoj
pjesmi je istaknut znaaj prosvjete, znanja i napretka, kao sutinskih odrednica islama.
U pjesmi LEJLEI MEVLUD opjevan je dogaaj roenja Muhammeda a.s., sa ugoajem blagosti,
njenosti i mistine harmonije u proimanju tople pobonosti, koja je prisutna i u pjesmi LEJLEI
KADER, ati kao i Baagi, intimno doivljava Allaha d.., kao vjeno svjetlo i nedostinu tajnu.
U pjesmi KUR'AN to iskazuje stihovima:

Pred velianstvom Tvojim evo sada

Grijeni pjesnik u zanosu pada
I usnom mate ljubi usta sveta.

Mistiko pokajnika ekstaza dolazi do vrhunca u stihovima pjesme TEUBEI NESUH (Pokajanje
jednog grijenog pjesnika). Ovdje ati upuuje molbe Bogu da mu razum prosvijetli i raspiri stare vjere
plamen. On pokajniki priznaje vlastite grijehe i trai moralnu snagu da se odupre iskuenju. Ova pjesma
predstavlja dramu moralne i mistike savjesti, gdje se oienje identifikuje sa ljepotom. Punu mjeru svog
individualnog, umjetnikog dometa, poetike izvornosti i emocionalne iskrenosti, ati je dao u svojoj
ljubavnoj lirici. Ljubav prema eni u musinom pjesnitvu opjevana je u irokim dijapozonu od platonskog
drhata i nasluivanja do prodora pod velove ljubavne tajne. Tu istonjaku udnju, jo ranije je izrazila
sevdalinka, koju je ati neizmjerno volio. Sevdalinke su ljubavne pjesme, a ljubav je dominantna tema
njegovog pjesnitva.
Muzika je spiritus svemu umjetnikom stvaranju, govorio je. Nije, stoga, udno to mnogi njegovi
stihovi mogu zazvuati kao duboki izdah sevdalinke. Pred enom pjesnik zastaje zadivljen kao pred
simbolom vitalnosti, u kome se iskazuje sama ikonska priroda, njene stalnosti i neunitivosti. U atievoj
ljubavnoj lirici, ena je i objekat udnje, ali i subjekt koji dijeli pjesnikove tuge i snove. Ova dvojnost
ljubavnog doivljaja odraava traginu podijeljenost prirode pjesnika, razapetu izmeu prirodnog nagona i
uticaja tradicije i konvencionalne etike.

Na suncu osm'jeha tvoga, tuga se rastapa moja,

kae ati u pjesmi KAO TO LJUBICE CVATU. Utisak spokojstva i unutranjeg ozarenja, koje donosi
pomisao na enu, briu tugu u emocijama ispunjenoj pjesnikoj dui. Ljubav je za atia ljepota i sklad,
ednost, mladost, proljee, ali vie od svega trenutak mira i spokojstva.
Pjesma JEDNOJ BOGATAICI je saeta socijalno ljubavna drama.

Ne gledaj me ljepote ti tvoje!

Jer Tvoj pogled mir mi samo muti
U ovim stihovima sadrana je sva silina jedne enje, koja se popela do bola i priguenog vapaja, u
bosanskoj sevdalinci tipinog za enu koju sputavaju konvencije, moral i nemogunost aktivnog ljubavnog
doivljaja.
atieva pezija jeste jedna velika romansa, tragina zbog neispunjenja elja. Uspomene, sjeanja, zov,
udnja, vizija, obmana su pojmovi koji karakteriu sutinu atievih poetskih predmeta. S druge strane,
njegovi soneti svijetle atmosfere su treperavi, prozrani i mehke strukture. Znaajan dio atevog
pjesnikog opusa ini i socijalna poezija, gdje su stihovi upravljeni protiv tiranije i socijalno usmjereni ka
oslobaanju unienih i siromanih.
U Beharu ati je objavio niz pjesama, lanaka, eseja, izvornih i prevedenih priloga, anegdota i
aforizama, kao i itavu jednu antologiju prevoda iz savremene turske lirike i proze, tako da ovo razdoblje
na prelazu iz 1907. u 1908. godinu spada po knjievnoj aktivnosti u najplodnije periode njegovog ivota, te
se moe uporeivati jo jedino sa kasnijim razdobljem njegovog ureivanja Bisera.
Savremeni pogled atiev na pojave u ivotu i drutvu naspram intimnom raspoloenju, prisutan je za
vrijeme njegovog rada u Beharu. Behar je ostao primjer i uzor pravog muslimanskog knjievnog lista,
namijenjenog posebno porodici. U Beharu ati pie knjievne kritike, prikazuje pisce i djela turske
knjievnosti. Njegov ljubimac je turski liriar Tevfiq Fikret, kojeg je prevodio i od kojeg je primio uticaj
orijentalno mitolokih motiva, kao predmeta svoje vlastite mitsko epske produkcije. atieva lirika u
Beharu je socijalno etikog i religiozno didaktikog karaktera, koja u dodiru daje jedinstvenu
moralku, zasnovanu na odgojnom dijelu Beharovog programa. Knjievno najznaajnije i najvrijednija
oblast njegovog stvaranja u Beharu je artistiko pribliavanje simbolizmu. U tom pogledu u njegovoj
ispovijednoj pjesmi JA NIJESAM SANJAR, pjesnik se imenuje kao patnik, kojeg sudbina baca i lomi po
prizemljima drutvenih zbivanja. Ta tragika pjesnikove poetike i njegovih pjesnikih nagnua, predstavlja
prelaz izmeu prethodnog i narednog pkesnikog razdoblja.

ati je pisao i za Gajret, kao religiozne sonete, tako i pjesme ispovijedanja linih zanosa nad ljepotom,
enom i poezijom. Jedine sasvim vedre atieve stihove Gajretu predstavlja ciklus pastoralno idilinih
PROLJETNIH SONETA, posveenih Osmanu ikiu.
Jedan od najboljih i najznanijih atievih eseja je MISTICIZAM I UTJECAJ PERZIJANACA NA
TURSKO PJESNITVO. Musin sufijski ivot u poeziji donosi dra dvostrukosti itanja: pravo znaenje
rijei ili reenice i metaforikog znaenja, kako ga mistik pjesnik u sebi zamilja.
Najplodniji i najkvalitetniji period atievog poetskog stvaranja, u kome je on dosegao punu unutranju
vrijednost svoje poezije jeste boravak u Mostaru (1913 1914. godine). Za jednu i po godinu, koliko je
boravio u Mostaru, ati je napisao vie nego u toku cijelog ivota. Kalajdi je strogo nadzirao atiev
ivot i do maksimuma je iskoristio njegov talenat i radnu sposobnost. ati u Mostaru pie stihove, prevodi
poeziju, prozu i raznovrsnu esejistiku, najee sa turskog, ali i poneto i sa arapskog jezika.
Pie eseje o pjesnicima, koje prevodi, ispisujui u njima, na nedvosmislen nain i svoju petiku. ati, kao
prevodilac turske poezije, i po obimu i po kvalitetu, zauzima sve do danas jedno od elnih mjesta. Od 160
pjesama, koje je objavio po raznim asopisima, oko 50 pjesama je objavljeno u prva dva godita Bisera.
Razdoblje Bisera je doba atievih soneta, u kojim se doivljaj pretapa u ist i njean lirski izraz.
Svojom orginalnom poezijom, uz svoj prevodilaki rad, ati je najzasluniji za estetiku fizonomiju
Bisera.
U Biseru su znaajno mjesto zauzimali ciklus O ENI, gdje je ati objavio 17 soneta potovanja,
platonske ljubavi i priznanja istaknutim enama Istoka i Zapada, te ciklus IVI CVJETOVI od 8 soneta
estestiko simbolikog ugoaja. ati je u Biseru objavio jo 25 pjesama intimnog doivljaja.
Svoje knjievno stvaralatvo ati zavrava sonetom PRED SMRT, koji nije do kraja napisan. Pjesnik
umire, pri pisanju tree strofe, ali osta zapisano: Moja mala izba - moj veliki svijet.
U bogatstvu atieve leksike sadrana je itava bosanskohercegovaka pria, u kojoj ravnopravno
uestvuju mitologija i mistika Istoka, slavenske legende i pjesnika otkria poezije Zapada. Sklad ovog
poetikog mehanizama postoje gotovo obrazac jednog novog poetskog govora na bosanskohercegovakim
prostorima i anticipira neke kasnije bonjake pjesnike.
ati omoguava poeziju i Hamze Hume i Skendera Kulenovia i Mehmedalije Maka Dizdara, poeziju
jedne nove generacije bonjakih pjesnika.
Svi oni dali su i veliki doprinos da se (o)uva sevdalinka koja je bila izvor inspiracije da i oni piu ljubavnu
poeziju.
Musina leksika obiluje rijeima orijentalnog porijekla, koje mnogi itaoci izvan Bosne i Hercegovine ne
samo da ne razumiju, nego im te rijei zvue udno i strano. Nigdje kao u njegovom jeziku, u njegovoj
leksici, ne vidi se tako jasno Musin gigantski napor da ostvari jednu pjesniku civilizacijsku sintezu i da
otvori vrata jednom literarnom idiomu, koji je u godinama iza njega, opravdao razlog svog postojanja.
Njegov jezik, ta MOJA MALA IZBA MOJ VELIKI SVIJET, najvei je doprinos bonjakoj poeziji.
ati je bio vanredno darovit i pjevao je sa velikim uspjehom pjesme sa razliitom tematikom, ali tek
skupljene zajedno najbolje njegove pjesme, ine jedan cjelovit pjesniki pogled na svijet, koji prije njega
nije postojao.
Kroz atievu sudbinu sublimirana je sudbina bonjakog intelektualca na prelazu iz 19. u 20. stoljee.
Njemu emo se uvijek vraati kao nepobitnom dijelu vlastite nam due.
Na njega su mislili kada su na nianu uklesali:
Ovdje lei pjesnik odlinog dara, koji nije traio asti ni iara ve boemski ivio i uvenstveno pjevo,
dok ga smrt ne doprati do ovog mezara.
Uz dobro ureeni Musin mezar u Tenju ima i gimnazija koja nosi naziv: Musa azim ati u kojoj se
itaju i prepriavaju Musina djela, a odlazi se i na njegov mezar i poklanja mu se Fatiha.
Uz ove gore napisano bilo je i onih koji sabrae njegova djela u dvije knjige:
Izvorna poezija i Izvorna i prevedena proza, pod nazivom Sabrana djela.
itati atieva djela pravo je zadovoljstvo, a sa puno respekta treba o njemu pisati.

U prilog ovome lanku njegova pjesma:

TEUBEI NESUH
(Pokajanje jednog grijenog pjesnika)
Gospode, evo na seddu ti padam,
Pred vjenom tvojom klanjam se dobrotom
I molitve ti u stihove skladam,
Prose, Oh daj mi smisao za ljepotom!
Gospode, evo na seddu ti padam.
Ti zna da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljeu ranom,
Al ljudi, med to pod jezikom nose,
Otrov mi dadoe u bokalu pjanom,
Mada sam bio nevin poput rose.
I tad s tvog skrenuo sam puta
I zatrtao kroz pusto i tamu
Ah, strast mi razum u okove sputa,
Da, ropski dvori njenu crnom plamu
I stvoga ja sam zabasao puta.
Vjeru i nadu iz srca izgubih,
I moju ljubav pomrno je grijeh
Postdoh sarho oholi i grubi,
Sav ideal mu to je vinski mijeh...
Aqh, svoju vjeru i nadu izgubih!...
I slavih Bakha kao sveto bie,
Veneri pete jezikom sam lizo
Vlastitim zubom ja sam svoje ie
Komad po komad kao zvijer grizo,
Slavih Bakha kao sveto bie.
Svaiji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjeahu
I sve me iste klonule se ene...
Vaj! teko mi je bilo siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sad bjeim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vjene rijei,
Gospode, grijehe odrijei moje
I bolesnu mi duu izlijei
Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.

Gospode, razum prosvijetli mi sada

I daj mi snage, daj mi volju jaku
Demone sve to moe sa savlada...
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku.
Gospode, razum prosvijetli mi sada!
Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem aom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine are
O raspiri mi stare vjere plamen!...
Gospode, evo na seddu ti padam,
I kajem grijehe pred tvojom dobrotom
I molitvu ti u stihove skladam,
Prose: Oh daj mi smisao za ljepotom!
Gospode, evo na seddu ti padam!...
Ako ozbiljno analiziramo atia, njegov ivot i njegova djela, nee nam izbjei jedna istina. Istina, da je on
bio i ostao veliki pjesnik, a jo vei pokajnik, pa molimo Uzvienog da mu pokajanje prihvati i grijehe mu
oprosti!
Ne postoji niti je postojao ovjek kojem nije odreeno na ovome svijetu da grijei i pravi prijestupe. Zato je
svakom nareeno da se pokaje Allahz d.. i da vie ne ini grijehove.
Poznato je da se ponekad na dui jednog vjernika pojave tragovi nemara pa on posrne ili uini neki propust
koji ne dolikuje jednom obrazovanom, pokornom, poniznom i skruenom vjerniku. Meutim, on se brzo
dosjeti, shvati, probudi se i ustane iz sna nemarnosti naputajui taj propust, traei oprosta zbog
nemarnosti vraajui se sigurnoj zatiti svoga Gospodara ponizan u pokajanju i traenju oprosta.
Iz puno vjerskih pjesama koje je napisao ati moe se zakljuiti da nemar ne moe savladati srce koje
drhti od ljubavi i straha prema Allahu Uzvienom.
Srce iskrenog muslimana je trajno otvoreno u traenju oprosta, samoprijekoru i kajanju, osjeajui uvijek
dahove pokornosti, upute, bogobojaznosti i zadovoljstva.
Meutim, nemar savladava srca okrenuta od Njegovog imperativa i Njegove upute. Zato, ako je dolo do
toga treba moliti Allaha Uzvienog za pokajanje (Teubei). Nikada nije kasno, ak i na samrti moe se
pokajati i doi Teubei.
Ovo moje pisanje je skromno (pod)sjeanje na boema, pjesnika i pokajnika Musu azima atia, kome se
u martu ove 2016. godini navrava 138 godina od njegovog roenja, a u aprilu se navrava 101 godina od
njegove smrti.