Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
politikih stranaka
Dec 29, 2014 69 Komentara
Srbija bi trebalo da promeni svoj zvanini naziv u Stranaka Republika Srbija. Srbijom ne
vladaju zakoni, kao to se to ini na prvi pogled kada proitate re republika, ve stranke.
Ne donosi skuptina zakone, ve stranke. Ne sude sudovi, ve stranke na osnovu stranakih
zakona i procena.
Vladajua politika stranka je vrhovni zakon u Srbiji. Ako postoji akt koji ima jau snagu od
ustava, to je onda zakon politike stranke.
Ovo je evidentno kada pogledamo kako se formira najvii zakonodavni organ u Srbiji.
Zvanini naziv Skuptine Srbije je Narodna Skuptina Srbije. Dakle, u njoj sede izabranici
naroda, odnosno, njihovi predstavnici. Pogreno.
Kada izaete na izbore, vi glasate za politiku stranku, imaginarni entitet koji nije opipljiv, a
ne za narod. To nisu narodni poslanici, odnosno, predstavnici, ve predstavnici i zastupnici
politikih stranaka, tj. stranaki poslanici. Dakle, Narodna Skuptina Srbije bi trebalo da se
zove Stranaka Skuptina Srbije, to nas dovodi do zakljuka da je Srbija ustvari
Stranaka Republika Srbija.
Po svojoj prirodi, stranke predstavljaju centre moi. Ti centri moi su snaniji o zvaninih
dravnih institucija kao to su Vlada, Skuptina, Predsednik Republike, Ustavni Sud,
Kasacioni Sud, Vlada autonomske pokrajine, itd. Zvanine institucije podreene su
stranakim centrima moi.
Stranke svoju vrhovnu mo koriste kako bi u ime zvaninih institucija, a preko svojih
stranakih satelita, odnosno, stranakih funkcionera, sprovodile stranake ideologije koje idu
u korist iskljuivo strankama.
Na izborni sistem je tako osmiljen i dizajniran. Namerno. Decenijama unazad na izborni
sistem se nije menjao, niti postoje naznake da e se menjati. Kada ste poslenji put nekog
politiara uli da se u predizbornoj kampanji zalae za promenu izbornog sistema? Nijednoj
stranci to ne ide u korist, jer svaka ima koristi od ovakvog izbornog sistema.
Pitate se zato se godinama smenjuju jedno te isti politiari? Odgovor je izborni sistem.
Dakle, ako znamo da su stranke izvor svih, ne veine, ve svih problem u Srbiji, potrebno je
da usmerimo nau panju na fundamentalni proces pomou kojeg te stranke dolaze i opstaju
na vlasti. Osnovu ini izborni zakon.
Ako promenimo nain na koji biramo vlast, postoji vea verovatnoa da e na odgovorne
funkcije doi pojedinci koji e zastupati interese naroda. Ako ne, makar neemo gledati jedno
te iste ljude kako nas uvlae, izvlae pa ponovo uvlae u krizu.
Recept za unitenje SVIH politikih stranaka
Kako promeniti izborne zakone u cilju unitenja politikih stranaka?
Krenimo prvo od Zakon o izboru narodnih poslanika. Prialo se jedno vreme o pokretanju
inicijative za uspostavljanje direktnog izbora za narodne poslanike. Bile su to samo prazne
prie.
Skuptini emo vratiti nezavisnosti jedino onda kada bude uspostavljen sistem da graani
direktno biraju narodne poslanike po imenu i prezimenu. Laiki gledano, to bi bio veliki
problem, jer ko e pamtiti 250 imena, kako svim tim ljudima obezbediti medijsku promociju,
ko e sve to finansirati
Ovaj problem se reava na jedan veoma prost nain. Potrebno je napraviti sistem u kojem e
se narodni poslanici birati u gradovima, odnosno, optinama. To znai da bi svaka optina
imala svog predstavnika i zastupnika u parlamentu.
Zapanjujue je to da u sadanjem skuptinskom sazivu ak 100 optina nema svoje
predstavnike! Mahom su to ljudi iz Beograda i drugih veih gradova. Meutim, ko e
zastupati interese graana ostalih 100 optina?
U nekim dravama, kao to je na primer Australija, svaka oblast, po ustavu, mora da ima svog
predstavnika u parlamenetu. To je demokratski.
Dakle, promenom zakona bi trebalo omoguiti svakoj optini da ima svog predstavnika u
parlamentu. U Srbiji ima ukupno 198 optina, dakle, 198 poslanikih mesta u parlamentu.
Neki bi rekli da nije fer da jedan ovek predstavlja dva miliona Beograana. Reenje tog
problema lei u podela stanovnitva po novima administrativnim teritorijama. Na primer,
jedan poslanik na svakih 30.000 stanovnika, to znai da bi 7 miliona stanovnika imalo 233
poslanika, grubo reeno.
Izbori za narodne poslanike odvijali bi se na lokalnom nivou. Uzmimo za primer grad
Kragujevac. Svaki graanin Kragujevca koji smatra da bi mogao da prikupi dovoljno podrke
svojih sugraana, moe da se kandiduje za republikog poslanika.
Kada doe dan za glasanje, na izbornom listiu dobijate imena pet Kragujevana koji su
prikupili dovoljno potpisa da uestvuju na izborima. Kandidat koji osvoji najvie glasova
odlazi u republiki parlament. Dakle, glasate za ivog oveka kojem znate ime, prezime,
biografiju, radno iskustvo, itd.
Takav sistem primeniti na svaki grad, odnosno, administrativnu teritoriju ukoliko se vodimo
sistemom podele stanovnitva.
Tada bismo u Skuptini imali 198 nezavisnih poslanika koje je izabrao narod iz svih gradova
Srbije. Na takvog jednog poslanika teko bi bilo vriti pritisak. Svako skuptinsko glasanje bi
bilo neizvesno. Niko ne zna ko e glasati za koji zakon ili amandman.
ta mislite, da li bi zakon o smanjenju plata i penzija proao u takvoj skuptinskoj atmosferi?
U dananjoj Srbiji, vlada ima vrhovnu izvrnu, pa ak i prikriveno zakonodavnu i sudsku
mo. Kada bi se primenio novi nain izbora narodnih poslanika, skuptina bi istinski postala
najvii organ u dravi. Prosto je nemogue manipulisati da velikim brojem slobodnih ljudi.
Skuptina bi u svakom trenutka mogla da odbaci zakone vlade koji bi bili tetni za narod.
Skuptina bi u svakom trenutku mogla i da smeni vladu ili pojedinane ministre.
Po sadanjem sistemu, vanredni izbori se raspisuju kada vlada izgubi veinu u skuptini.
Zato postojanje skuptine zavisi od vlade kada je skuptina najvii organ u dravi?
Besmisleno je jer u Srbiji na papiru postoji princip podele vlasti. Zato ne padne sudska vlast
kada, na primer, padne izvrna ili zakonodavna?
Prvo se prebrojavaju svi glasovi pod brojem 1. Ukoliko nakon prvog prebrojavanja niko nije
osvojio apsolutnu veinu, eliminie se kandidat sa najmanje glasova i njegovi glasovi se
rasporeuju na preostala dva kandidata. Ukoliko niko od kandidata ni nakon prebacivanja
glasova ne osvoji apsolutnu veinu, posmatra se sledei kandidat koji ima najmanje glasova i
njegovi glasovi se rasporeuju dok se ne doe do kandidata koji prelazi apsolutnu veinu.
Prebacivanje glasova se ne vri slobodno, ve na osnovu tog koga je glasa oznaio pod
rednim brojem 2, 3, 4 Glasaki listi je nevaei ukoliko glasa ne numerie sve kandidat.
Pogledajte animaciju koja detaljnije objanjava ovakav izborni sistem.
Predstavnici izabrani na ovakav nain e donositi sve odluke, pravilnike, statute, budet, itd.
Dakle, imae apsolutnu mo da ureuju svoj grada po volji svojih sugraana. Uticaj
republike vlasti na takvu jednu lokalnu vlast je u potpunosti umanjen, moda aka i
eliminisan u teoretskom smislu.
Razni teoretiri e imati primedbe na pojedinosti ovog predloga, ali sutina je stabilna: ukinuti
skuptine, osnovati gradsko vee sainjeno od pojedinaca koji se biraju direktnim glasanjem.
Tada bi se izgubila privilegovana funkcija gradonaelnika. Tu ulogu bi donekle preuzeo
predsednik gradskog vea. Ovo je veoma bitno jer je neophodno unititi oseaj da su
gradonaelnici nedodirivi privatni vlasnici gradova.
U Srbiji su sednice gradskih vea i uprava zatvorene za javnosti. U SAD, na primer, sednice
gradskih vea ili uprava su otvorene za javnost. Graanima je omogueno da prisustvuju
sednicama i da postavljaju pitanja lanovima gradskog vea. Sve sednice su otvorene za
javnost, jer gradsko vee ne bi trebalo nita da krije od svojih sugraana.
Imajui to u vidu, statuti gradova bi slobodno mogli da se ukinu i da se donese jedan
republiki zakon kojim bi precizno bilo ureeno pitanje svih lokalnih samouprava.
Smena u svakom trenutku
Donji dom amerikog Kongresa bira se na osnovu broja stanovnika, dakle, svaki
reprezentaticav predstavlja odreeni broj graana. Donji dom ima ukupno 435 poslanika.
U SAD ivi oko 316 miliona ljudi i imaju 435 poslanika. U Srbiji ivi oko 7 miliona ljudi i
imamo 250 poslanika. Ne bi ak ni taj broj bio problematian da svaki grad ima svog
predstavnika u parlamentu.
Voeni primerom iz SAD, mandat narodnih poslanika bi trebalo ograniiti na dve godine.
Nije nuno, ali bi u svakom sluaju spreilo potencijalne zloupotrebe i pojavu korupcije.
Ukoliko su graani odreenog grada zadovoljni radom svog poslanika, oni e ga ponovo
izabrati.
Ogranienje trajanja mandata narodnih poslanika bi imao i psihiloki uticaj na graane.
Ukoliko graani odreenog grada vide da ih njihov predstavnik ne zastupa, oni znaju da nee
morati da ga trpe pune etiri godine, ve e ga kazniti za samo dve. Na ovaj nain se mo
vraa u ruke slobodnih graana. To je prava demokratija.