Вы находитесь на странице: 1из 14

TEMA: Cjevovodni transport

SEMINARSKI RAD
Osnovi transportnih sistema

Profesor: Prof. dr. sc. Ibrahim Jusufrani


Asistent: Dipl. Ing. Kemal Jaganjac

Student: Smaka Sedad


Broj indexa: S-47/12-I

TRAVNIK, Juni 2014

Sadraj

1.

Uvod..................................................................................................................... 2

2. Historijski razvoj cjevovodnog saobraaja u svijetu................................................3


2.1 Vodovodi............................................................................................................ 4
2.2 Naftovodi........................................................................................................... 6
2.3 Gasovodovi........................................................................................................ 7
3. Osobine cjevovodnog transporta............................................................................9
4. Primjena cjevovodnog transporta.........................................................................10
5. Razvoj cjevovodnog transporta u svijetu u budunosti.........................................12
6. Zakljuak.............................................................................................................. 13
7. LITERATURA........................................................................................................... 14

1. Uvod
Cjevovod je sistem hijerarhijski povezanih cijevi namijenjen transportu i distribuciji
materije u tenom ili gasovitom stanju do objekata na teritoriji jedne oblasti (optine,
2

grada, regiona, drave, kontinenta, prekookenaski itd.). U zavisnosti od materije koja se


transportuje moe biti vodovod (voda za pie), toplovod (topla voda za grijanje), parovod
(para za zagrijavanje) i gasovod (gas za grijanje i industriju). Cjevovodni transport je
najmlaa saobraajna grana. Bez obzira na tu injenicu jedan je od najracionalnijih oblika
transporta odreenih vrsta tereta, sa relativno niim trokovima transporta nego kod
drugih vidova kopnenog saobraaja. Iako su poeci primjene cjevovodnog transporta
dosta rani, transport cijevima poeo se naglo razvijati tek u vrijeme poslije II svjetskog
rata zbog naglog irenja potreba potronje nafte, naftnih proizvoda i gasa.
Posljednjih dvadesetak godina u Evropi se dogaa vrlo brza izgradnja cjevovodnih
sistema kojima se u prvom redu transportuju zemni gas, a zatim druge vrste industrijskih
gasova, te tenih medija naroito nafte i naftnih derivata. Danas je itava Evropa iarana
cjevovodnim sistemima, a planirana je ili se nalazi u toku izgradnja mnogobrojnih novih.
Uzmemo li u obzir da su obezbjeenje i potronja energije direktno proporcionalni
stepenu razvoja svake zemlje, a najei medij koji se transportuje cjevovodima su
upravo energenti, jasno je da je dalji razvoj neke zemlje uslovljen razvojem i transportnih
sistema.
U ovom seminarskom radu emo govoriti o istorijskom razvoju cjevovodnog
transporta i njegovoj podjeli te o osobinama i razvoju u budunosti.

2. Historijski razvoj cjevovodnog saobraaja u svijetu

Osnovni tehniki problemi prenosa tenosti i gasova bez ambalae bili su rijeeni ve
odavno. Poznati su Rimski sistemi za prijenos vode na vee udaljenosti akvadukti
(vodovodi). Sistemi za navodnjavanje polja postojali su u mnogim antikim dravama
(Indiji, Perziji, Kini i dr.) pa i prije njih jo prije pet hiljada godina - prvi ljudi koji su
obraivali zemlju u dolini Eufrata i Tigra bili su crnokosi Sumerci, oni su nauili da
organizuju itav jedan sistem kanala za navodnjavanje spojen sa tim rijekama.
Keramike vodovodne cijevi naene su u iskopinama naselja od prije blizu etiri hiljade
godina.
Pored svega toga prijevoz cijevima se danas ubraja u najmlae saobraajne grane jer je
tek masovna proizvodnja i potronja proizvoda pogodnih za prijevoz cjevima uvjetovala
bri razvoj ovog saobraajnog sredstva. Naravno, ovdje izuzimamo vodovode koji koriste
istu ili slinu tehnologiju kao i cjevovodi, ali nisu sastavni dio saobraajnog sistema.
Takvi su proizvodi, naroito, nafta, njeni derivati i prirodni gas1.

2.1 Vodovodi
Fragmenti graevina iz daleke prolosti dokazuju da je problemu dovoenja vode do
potroaa odavno posveivana velika panja. Velika naselja nicala su redovito na
teritoriju s izobiljem vode (podruje Eufrata i Tigrisa, dolina Nila), ali je opskrba vodom
rjeavana i vodovodima koji su dovodili vodu iz velikih daljina.
Najpoznatiji antiki sustavi vodovoda su iranski kanati i rimski akvadukti. Izgradnja
vodovoda posebno se razvila u grkoj i rimskoj civilizaciji. U to vrijeme graeni su
1 Adamovi M., UVOD U SAOBRAAJ, Saobraajni fakultet univerziteta u Beogradu, Beograd, 1999. godina, str.
183

tuneli i mostovi za provoenje vode. Poznat je vodovodni tunel daljine 1 km za


snadbijevanje grada Samosa - 550.
Prva zapisana tumaenja nekih pojava mehanike fluida potjeu od grkih filozofa starog
vijeka. Znanje o mehanici fluida Rimljani su preuzeli od Grka, ali nisu doprinijeli daljem
razvoju te znanosti. Rimljani su dodue izgradili velike vodovodne sustave i kanalizaciju
gradovima, te poboljali oblik brodskog trupa, ali to su sve bile samo primjene grkih
spoznaja i teorija. Poznat je akvadukt preko rijeka Gard u Francuskoj visine 48,77 m.
Jedini vaniji pisani radovi s podruja mehanike fluida iz rimskog vremena potjeu od
Marka Vitruvija Poliona, koji je kompilirao tadanja grka znanja o hidraulici, i Seksta
Julija Frontinia koji je opisao metode raspodjele vode.
U srednjem vijeku nastaje zastoj u izgradnji vodosnadbijevanja. Poeci izgradnje
vodovoda u evropskim gradovima zabiljeeni su krajem XII i poetkom XIII vijeka. U
naim krajevima znaajna je izgradnja vodovoda u Dubrovniku. Vodovod od izvora
umet do grada daljine oko 10 km izgraen je 1436 godine.
Danas se komunalno snadbijevanje vodom rjeava iskljuivo na principu vodovoda, jer
je na taj nain osigurana zdrava i pitka voda u dovoljnoj koliini. Svaki vodovod sastoji
se od nekoliko bitnih elemenata: zahvata ili kaptae podzemne ili nadzemne vode,
rezervoara za skladitenje vode, razdjelne vodovodne mree s pripadnim objektima i
kunih instalacija.

Slika 1. Vodovodi

2.2 Naftovodi
Nafta je bila poznata i u izvjesnoj mjeri koritena od nastanka ovjeanstva a dokumenti
o tome spadaju meu najstarije koji su do danas sauvani. Nafta ima mnoge primjene,
neki je koriste za zagrijavanje kua i osvjetljenje, zatim kao mazivo za tokove kola, u
medicini, a neki kao energetski izvor za pogon industrijski postrojenja, saobraajnih
sredstava i elektrana. U dananje vrijeme, pored ovih namjena, nafta je znaajna sirovina
u hemijskoj industriji. Uporedo se sa sve irom primjenom nafte, razvija se i njena
proizvodnja i prerada to je uslovilo potrebu za razvoj cjevovodnog transporta. Pred II
svjetski rat, proizvodnja nafte u svijetu dostigla je 284 miliona tona. Najvei proizvoai
su: SSSR, zatim SAD, Sudijska Arabija, Iran , Irak itd.
Prvi naftovod je izgraen 1865. godine u Americi. Bio je dug 6,5 km i povezivao je
naftno polje u Pitholu sa eljeznikom stanicom Oil Krik (Oil Creek). Drugi naftovod
dug 12 km izgraen je 1878. godine u oblasti Bakua u Rusiji. Prvi naftovodi bili su
kratki, povezivali su nalazita nafte sa najbliom stanicom eljeznikog ili vodenog
saobraaja i zasnivali su se na prirodnom padu. Poev od 1880. godine du naftovoda se
postavljaju pumpne stanice, ime je prijevoz cijevima uinjen nezavisnim od prirodnog
pada i osposobljen za neogranieno duge relacije. Ovime je omogueno da se rafinerije

za preradu sirove nafte sve vie udaljavaju od naftonosnih polja i pribliavaju


potroaima naftnih derivata.
Amerika je ve 1892. godine imale oko 5000 kilometara naftovoda, 1910 godine 64,000
km, 1940. god. 188,000 km, a 1948 god. ve oko 250,000 kilometara. Rusija je 1913 god.
imala 1,100 km, a 1916 god. 20,500 km naftovoda za sirovu naftu. Izgradnja znaajnijih
naftovoda u ostalim zemljama kasni za Amerikom i Rusijom.

Slika 2. Naftovod

2.3 Gasovodovi
Prirodni (zemni) gas koristi se preteno kao energetski izvor i to u znaajnim koliinama
tek od kad su stvorene mogunosti prijenosa cijevima, iako je kao i nafta bio poznat
odavno. Nalazite gasa, kao i nalazita nafte su na najnepristupanijim mjestima zemljine
kugle: u SSSR to su kavkavska, sibirska i transkaspijska polja, to je mogue vie
7

udaljena od Moskve i Lenjin grada; u SAD to su polja u Teksasu i Luizijani, na


maksimalnoj udaljenosti od Njujorka, ikaga i San Franciska.Prvi gasovodi ako ne
raunamo prenos toplog vazduha za grijanje cjevima jo u antika vremena, i ako ne
raunamo razvoz gasa za osvijetljenje dobijenog destilacijom uglja u koksarama i
gradskim plinarama, poeli su da se grade tek kada je potronja osjetnije poveana i to
esto paralelno sa naftovodima poto se po pravilu izvori gasa nalaze zajedno sa izvorima
nafte.

Neki od najvaniji cjevovoda koji danas ine kostur gasne mree Evropskog sistema su:
Njemaka - gasovod TENP (duine 500 kilometara) i MEGAL (dvostruki cjevovodod
Rusije do Francuske preko Njemake duine 460 kilometara, od ehoslovake do
Francuske i odvojak preko Austrije - dva cjevovoda duine 170 kilometara), Austrija gasovod TAG (od Slovake preko Austrije do Italije prenika 950 milimetara) i WAG
koji ini dio veze izmeu Rusije i Francuske (u duini 250 kilometara ).

Slika 3. Gasovod

3. Osobine cjevovodnog transporta


Oblik cjevovoda i vrsta upotrebljenog materijala za cjevovod odreuje se prema prirodi
medija, a zavisi od temperature i pritiska. Cijevi kojim se vri sprovoenje mogu biti od
metala, elika, mesinga, bakra, olova, keramike, stakla, drveta i drugo. Protok u mrei
cjevovoda vri se samo cirkulacijom ili pomou ureaja kao to su pumpe, kompresori ili
duvaljke. Kretanje tenih i gasovitih materijala kroz cijevi izaziva male otpore izmeu
cijevi i materija koje se kreu. Vei pritisak cijevi dovodi do jo manjih otpora, ali se
poveava kapacitet protoka. Za savladavanje takvih otpora potrebna je mala koliina
energije. To kretanje kroz cijevi ini pogodnijim, a trokovi transportovanja sumanji od
upotrebe drugih transportnih sredstava. Zbog toga cijevovodni saobraaj ima najmanje
trokove transportovanja u odnosu na ostale saobraajne grane, ali su trokovi izgradnje
cjevovoda dosta veliki jer rastu sa duinom cijevovoda to opravdava njihovu upotrebu
samo pri transportu velikih koliina. Da bi se mijenjao smijer cjevovoda koriste se
specijalni cijevni kanali, cijevni lukovi ili koljena, a za grananje upotrebljavaju se krstasti
komadi.
Pored osnovnih namjena za prevoz tenih goriva cijevi se koriste i za prevoz drugih
proizvoda npr. za prevoz mlijeka u Austriji, Njemakoj i vajcarskoj. Cjevovodima se
danas takoe prevoze razni drugi tzv. rasuti tereti kao to su rude uglja, itarice, pijesak i
drugo. Svi ovi proizvodi kreu se kroz cijevi u mlazu vazduha ili vode. Prednost cijevnog
transporta nad ostalim vidovima transporta odreuje se u svakom konkretnom sluaju
tehniko - ekonomskom analizom, cijenom kotanja transporta, investicijama i
razmatranjem specifinih osobina cijevnog transporta. Neke osobine cijevnog transporta
daju mu prednost i kad drugi vidovi transporta imaju niu cijenu prevoza. Trasa
cijevovoda moe se lako prilagoditi konfiguraciji terena, lokaciji zgrade i postrojenja.

Polaganje cjevovoda i njihovo opsluivanje je vrlo jednostavno. Postrojenja cijevnog


transporta zauzimaju veoma malo prostora.
Vana osobina cijevnog transporta je neprekidnost rada i jednostavna promjena
kapaciteta. Zahvaljujui cijevnom prenosu mogue je jednostavno organizovati transport
sa jednog na vie mijesta i sakupljati materijal sa vie mijesta na jedno sabirno mijesto.
Transport cijevima moe se ostvariti sa veoma razliitim kapacitetom i duinama
transporta, na veoma velikim rastojanjima, mogu se izbjei pretovari i koritenje raznih
vrsta transporta, to sniava cijenu transporta a dovodi i do smanjenja rasipanja
materijala. Prednosti cijevnog transporta su poveane u posljednje vrijeme jer
onomoguuje bolju zatitu okoline od zagaenja transportnim materijalom. Nedostaci
cjevnog transporta su prije svega neekonominost ukoliko postrojenje ne radi sa
proraunskim kapacitetom.

4. Primjena cjevovodnog transporta


U tehnikoj praksi i u obinom ivotu postalo je uobiajeno i opte prihvaeno, da se
tene i plinovite (gasovite) materije prebacuju sa jednog mjesta na drugo cjevovodima,
iako je taj zadatak mogue obaviti i na drugi nain - cisternama, rezervoarima ili drugim
sudovima, kao i razliitim prevoznim sredstvima. Manje je poznato i prihvaeno da se i
vrsti materijali, ako su rastresiti to jest ako su zrnasti, prainasti, komadni, mogu
transportovati cjevovodima. Plin ili tenost se u tom sluaju koriste kao transportno
sredstvo.
Pojam cijevni transport obuhvata transportovanje istih fluida i mjeavine vrstog
materijala i fluida kroz cjevovode. U nekim oblastima privrede i obinog ivota transport
cijevima je s vremenom postao toliko uobiajen da ga skoro ne primjeujemo. Vodovod u
gradovima, razvod tehnike i pitke vode u industrijskim preduzeima, razvod plina u
10

gradovima za potrebe domainstava, ili plinova i zraka u industriji, je isto tako


cijevovodni transport, kao to je transport nafte gigantskim naftovodima na Bliskom
Istoku ili gigantski plinovod od Sibira do Zapadne Europe.
Cijevni transport primjenjuje se u nizu razliitih grana privrede. Transport fluida i
mjeavine vrstog materijala i fluida koristi se u graevinarstvu, rudarstvu, metalurgiji,
industriji nafte i fluida, prehrambenoj i hemijskoj industriji, poljoprivredi i dr. Najee
se transportuju sljedei fluidi (tenosti i gasovi): voda, zrak, tehniki plinovi, vodena
para, prirodni plin, nafta i njeni derivati. Nafta i njeni derivati transportuju se
cjevovodima na velika rastojanja - od nalazita do rafinerije ili lka za utovar, od
rafinerije do velikih potroaa, u cilju koritenja kao goriva ili sirovine za preradu. Topla
voda ili vodena para prenose se toplovodima na velika rastojanja radi daljinskog grijanaja
u gradovima i industriji a razni fluidi struje cjevovodima u postrojenjima hemijske,
prehrambene i farmaceutske industrije2.

Slika 4. Plinovod ( gasovod )


2 Adamovi M., UVOD U SAOBRAAJ, Saobraajni fakultet univerziteta u Beogradu,
Beograd, 1999. godina, str. 186
11

5. Razvoj cjevovodnog transporta u svijetu u budunosti


Zahvaljujui raznim prednostima u pogledu transporta pojedinih roba treba oekivati da
e u narednom periodu porasti obim prevoza ovim vidom transporta. Istraivanja su
pokazala da e u sljedeih 15 godina svjetske potrebe za energijom (nafta, plin) porasti za
dva puta, a za 25 godina tri puta. Tokom godina mehanizirani su radovi na polaganju
cjevovoda, rekordno poveane duine i prenici, to je dovelo do znaajnog snienja
cijene kotanja transporta nafte i plina cijevima, poveanja kapaciteta cjevovoda 3. Danas
su sve vie u upotrebi automatski ureaji za transport smea koji su sa urbanistikog
gledita najsvrsishodniji. Posve je razumljivo da se vodovodni, energetski telegrafski
vodovi, plinovodi, kanalizacija i toplinski vodovi polau u zemlju. Za higijenu i cestovni
saobraaj bilo bi pogodnije kad bi se odvoz smea rjeavao na isti nain kao i
odstranjivanje otpadnih voda.
Gledano na due vremensko razdoblje ureaj za transport smea usisavanjem je
ekonominiji. Poznato je da koliina smea raste za 4 - 5% godinje, a trokovi za
uobiajeni odvoz smea rastu uporedo. Koritenjem ureaja za usisni transport smanjuju
se trokovi po stambenoj jedinici to je vei broj jedinica. Primjer: u novo izgraenoj
optoj bolnici u Hamburgu instalirani su pneumatski ureaji za odvoz normalnog smea,
klinikog smea i prljavog rublja kao i centralni ureaji za usisavanje praine. U borbi
protiv aerozagaenja raste i izgradnja cjevovoda za transport gasa, jer prilikom
sagorjevanja zemnog gasa u odnosu na druge koritene energente u atmosferi se emituje
daleko manja i bezopasnija koliina tetnih gasova, to u velikoj mjeri smanjuje
aerozagaenje, posebno u velikim urbanim cjelinama.

3 Skripta OSNOVI TRANSPORTNIH SISTEMA, Fakultet za saobraaj ikomunikacije,


Sarajevo 2002/03. godina
12

6. Zakljuak

U prethodnom tekstu vidjeli smo da je primjena cjevovoda za transport tereta bila


aktuelna ve od davnina, mada u manjoj mjeri nego sada. Jo za vrijeme Rimljana
stvarani su sistemi za prenos vode na vee udaljenosti tzv. akvadukti. Ti sistemi za
navodnjavanje polja postojali su takoe u mnogim antikim dravama pa i prije njih, prije
pet hiljada godina. Meutim, masovnijom proizvodnjom i potronjom nafte, njeni
derivata i prirodnog gasa koji su najpogodniji za prevoz cijevima, dolazi do intenzivnijeg
razvoja ovog transportnog sredstva. Nafta i njeni derivati (benzin, ulja, mazut)
transportuju se cjevovodima na velika rastojanja tzv. naftovodima - od nalazita do
rafinerije ili luka za utovar, od rafinerije do velikih potroaa, u cilju koritenja kao
goriva ili sirovina za preradu. Za transport zemnog (prirodnog) gasa koristi se takoe
transport cijevima na velikeu daljenosti tzv. gasovodima.
Prvi gasovodi poeli su se graditi tek kada je potronja gasa osjetnije poveana i to esto
paralelno sa naftovodima poto se izvori gasa nalaze zajedno sa izvorima nafte. Sa
naglim porastom znaaja nafte i plina u proizvodnji energije i kao sirovina u hemijskoj
industriji poinje nagli razvoj naftovoda i plinovoda. S razvojem tehnologije opada naglo
i cijena kotanja prevoza, to jo vie utie na porast primjene ove vrste transporta. Nagli
razvoj transporta nafte i plina cjevovodima zabiljeen je u SSSR-u oko 1960 godine. Od
te, pa do 1965 godine, duina plinovoda porasla je za pet puta, a naftovoda za oko etiri
puta. Ti nagli porasti izgradnje cjevovoda smanjili su cijenu kotanja transporta nafte i
plina cijevima u odnosu na cijenu transportovanja ovih proizvoda drugim transportnim
sredstvima.

13

7. LITERATURA

Skripta OSNOVI TRANSPORTNIH SISTEMA, Fakultet za saobraaj

ikomunikacije, Sarajevo 2002/03. Godina

Adamovi M., UVOD U SAOBRAAJ, Saobraajni fakultet univerziteta u Beogradu,


Beograd, 1999. godina

Grahi R., TRANSPORTNI CJEVOVODI - GASOVODI I NAFTOVOD, Izdavako


razvojni centar za gasnu tehniku, Sarajevo 1999. Godina

14

Вам также может понравиться