Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
2. Znaaj pedicije
pedicija je usluna djelatnost i sastoji se u strunoj organizaciji prevoza stvari. Pojavila se
kao nuan rezultat podjele rada u prometu roba. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je
sve vea cirkulacija dobara, naroito u meunarodnoj razmjeni, traila da se pojavi subjekt
u prometu robe, na prvom mjestu izmeu trgovine i saobraaja, koji obezbjeuje
organizaciju prevoza robe. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji, kako u jednoj zemlji
tako i izmeu raznih zemalja, a uslovi prevoza - pravni, ekonomski i tehniki - postaju sve
komplikovaniji.
Prilikom transporta stvari, potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih obiaja koji se
tiu niza radnji poev od pakovanja, predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih
mjera i izbora puteva prevoza - eljeznikih, pomorskih, suvozemnih i drugih. U vezi s tim je i
primjena raznih tarifa i beneficija, preferencijala i refakcija. Poznato je da na transport djeluju
dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari, da bi iskoristio
razne olakice (povlastice) i organizovao prevoz stvari to sigurnije, jeftinije i bre. Izbjegao,
eventualno, plaanje kazni i penala, zadravanje robe ili ak zapljenu robe u sluaju da se ne
udovolji nekom propisu.
Da bi ostvario svoj osnovni cilj - iznalaenje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju
prevoza stvari, postigao istovremeno njihovu zatitu i snienje trokova transporta, pediter
organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna pedicija). Stvari se prevoze: vagonskim poiljkama,
prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice, organizuju se marrutni vozovi,
kamionski karavani.
3. Pravni izvori
pedicija, za razliku od transporta, nije regulisana niti unificirana
meunarodnim konvencijama. Bilo je izraeno nekoliko konvencija,
posljednja 1968. godine koja nije usvojena, ali njena pravila imaju
snaan uticaj na poslovnu praksu. Veliki znaaj imaju unificirana
pravila i sadraji koji se nalaze u pediterskim ispravama.
Dokumenta koja se naroito koriste u meunarodnoj pediciji su
ova: pediterska potvrda (FCR), pediterska transportna potvrda
(FCT), pediterski konosman (FBL) i pediterska skladina potvrda.
Svjetska organizacija peditera (FIATA) usvojila je autentine
tekstove ovih isprava.
Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (lan
827-846), kao poseban i samostalan ugovor. U sluaju pravne praznine, na
ovaj ugovor se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o
komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju, a shodno i pravila o nalogu
(ZOO, lan 829, 772).
2. pediterske isprave
Na zahtjev komitenta, a poslije zakljuenja ugovora o
pediciji, pediter moe izdati odreene isprave. Te isprave
predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa
izmeu komitenta i njegovih poslovnih partnera, a neke
predstavljaju i hartije od vrijednosti. U praksi se najee
koriste pediterska potvrda i pediterska transportna potvrda.
pediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon to je pediter primio
stvari od komitenta. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba
primljena na otpremu u naizgled dobrom stanju, s tim to pediter
moe staviti primjedbe na robu i ambalau. Potvrda sadri: ime
komitenta, mjesto prijema, mjesto opredjeljenja i ime adresata te
oznaku vrste i koliine robe. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on
mora vratiti pediteru original potvrde.
2. Obaveze komitenta
2.1. Plaanje naknade (provizije)
Zakonska je obaveza komitenta da, prema ugovoru, plati pediteru naknadu za izvrene
usluge, odnosno izvrenje naloga. Ako visina provizije nije odreena ugovorom onda se
ona plaa prema tarifi ili drugom optem aktu peditera, ukoliko oni postoje. Ne moe li se
odrediti provizija ni na takav nain pravilo je da proviziju odreuje sud (ZOO, lan 839).
Prema zakonu i optim uslovima poslovanja peditera, komitent ostaje u obavezi platiti
naknadu i u sluaju da je ugovoreno da e proviziju platiti primalac, pa ovaj to odbije.
Provizija moe biti odreena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Provizija obuhvata cijenu
pediterovog rada, usluga i sve reijske trokove koje on ima u izvrenju naloga.
pediter moe zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemako pravo), kada se
izvri prevoz stvari (francusko pravo), a po naem pravu, kada pediter izvri svoje obaveze iz
ugovora o pediciji (princip posljednje prestacije), to je faktiko pitanje u svakom konkretnom
sluaju (ZOO, lan 840).
Kada komitent odustane od ugovora, pediter ima pravo na sve trokove i srazmjeran dio
naknade za do tada izvren rad, radnje ili dio radnji (ZOO, lan 828). I naknada tete moe
doi u obzir, ako je odustankom od ugovora pediter pretrpio odreenu tetu, to se
prosuuje po optim pravilima obligacionog prava.
U odreenim situacijama moe doi do kumulacije zahtjeva. To je sluaj kada pediter
istovremeno vri i prevoz stvari (potpuna pedicija). pediteru tada pripada naknada na
ime prevoza (prevoznina), jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge
pedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik.
Meupediter je, takoe, drugi pediter i strunjak iste brane, koga glavni pediter angauje iz reda
svojih korespondentnih peditera u cilju racionalnije i ekonominije otpreme odnosno dopreme stvari.
Angauje se na osnovu izriitog ili preutnog ovlatenja komitenta ili, pak, ako je to oigledno u interesu
komitenta (ZOO, lan 834). Osnov angaovanja meupeditera jeste ovlatenje komitenta ili faktika
injenica (oigledan interes) to nije sluaj kod podpeditera. Stoga postoji i bitno drugaiji sistem
odgovornosti glavnog peditera za meupeditera. Glavni pediter odgovara samo za izbor, ne i za rad,
meupeditera. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni pediter ugovorom sa komitentom moe preuzeti
odgovornost i za rad meupeditera, dakle, da pojaa svoju odgovornost.
U nekim sluajevima pediter vri i prevoz stvari (puna pedicija) ili skladiti stvari u vlastitom skladitu, to se
esto deava kod zbirne pedicije. Kada pediter prevozi ili skladiti stvari, on u obavljanju tih poslova ima status
transportera odnosno skladitara i na njega se primjenjuju pravila koja vae za te subjekte, za sluaj oteenja ili
gubitka stvari odnosno zakanjenja. Zato je sa stanovita odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je
pediter djelovao u funkciji peditera, a od kojega kao prevozilac ili skladitar.
Opte je pravilo u naem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti peditera za trea lica ne mogu
ugovorom iskljuiti niti ograniiti (ZOO, lan 834). Minimalna zakonska odgovornost za trea lica, ispod
koje se ne moe, jeste odgovornost za njihov izbor, a za podpeditera za rad. Odgovornost za sopstvene
obaveze peditera, koje proistiu iz imperativnih zakonskih pravila, ne bi se mogle iskljuivati ili
ograniavati. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. egzoneracionih klauzula je nedoputeno. U
poslovnoj praksi, ograniavanje odgovornosti peditera manifestuje se kroz iroko tumaenje instituta
vie sile, prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta, odreivanje unaprijed obima pediterove
odgovornosti.
Literatura
Trifkovi, Simi, Trivun:
Poslovno pravo - ugovori, vrijednosni papiri i
pravo konkurencije, Ekonomski fakultet u
Sarajevu, Sarajevo, 2004.godine, str.167-183.