DESETLJEE

PRAENJA
MALIGNE
HIPERTERMIJE U
HRVATSKOM
SVINJOGOJSTVU

Nakladnik
HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA
Za nakladnika
dr. sc. Marija Vukobratovi
Urednici
dr. sc. Mato ai
Nenad Zirdum, mag. ing.
eljko Mahnet, dipl.ing.
Autori
dr. sc. Mato ai
Nenad Zirdum, mag. ing.
eljko Mahnet, dipl.ing.
Vesna Orehovaki, stru.spec.ing.agr.
Mr. sc. Jadranka urina
Katarina Sveti, mag. ing.
Vedran Kliani, dipl.ing.
Naa Lubina Malus, dipl.ing.
Vladimir Prpi, dipl. ing.
Milomir Uzelac, ing.
Ana Bonjak, mag. ing.
Recenzenti:
dr. sc. Maja Drai
dr. sc. Marija pehar
Grafika priprema i tisak:
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
Naklada
500 primjeraka
Godina izdanja
2015.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuilne knjinice u Zagrebu pod brojem 000912014
ISBN: 978-953-6526-67-3
Copyright - HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA
Sva prava autora pridrana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku
ili na bilo koji nain, niti pohranjivati u bazu podataka bilo koje namjere bez prethodnog
pismenog odobrenja nakladnika, osim u sluajevima kratkih navoda u strunoj literaturi.
Zabranjena je izrada kopija bilo kojeg dijela ove knjige.

HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA

DESETLJEE PRAENJA
MALIGNE HIPERTERMIJE U
HRVATSKOM SVINJOGOJSTVU

Zagreb, rujan 2015.

SADRAJ
UVODNA RIJE....................................................................................................................................... 11
PREDGOVOR .......................................................................................................................................... 13
UVOD ..................................................................................................................................................... 15
1.

ODJEL ZA RAZVOJ SVINJOGOJSTVA ............................................................................................... 17

2.

ODJEL ZA SREDINJU BANKU ANIMALNIH GENA .......................................................................... 18

2.1.

3.

TRENDOVI U HRVATSKOM SVINJOGOJSTVU U RAZDOBLJU OD 2003. DO 2014. GODINE ........... 22

3.1.

4.

Laboratorijski protokol utvrivanja statusa maligne hipertermije ....................................... 20

Konvencionalne pasmine svinja i hibridi ............................................................................... 22

3.1.1.

Testiranje nerasta iz hrvatskog uzgojnog programa ..................................................... 25

3.1.2.

Testiranje nazimica iz hrvatskog uzgojnog programa ................................................... 26

3.2.

Izvorne i zatiene pasmine svinja ........................................................................................ 29

3.3.

Vizija budunosti hrvatskog svinjogojstva ............................................................................. 32

SINDROM STRESA SVINJA .............................................................................................................. 34

4.1.

to je sindrom stresa svinja? ................................................................................................. 34

4.2.

to ini neke svinje stresno osjetljivim? ................................................................................ 36

4.3.

Uzrok i simptomi ................................................................................................................... 36

4.4.

Genetski imbenici stres osjetljivosti .................................................................................... 37

4.5.

Nain nasljeivanja................................................................................................................ 37

4.6.

Smjetaj na kromosomu ........................................................................................................ 38

4.7.

Uestalost i frekvencije gena ................................................................................................. 39

4.9.

Metode otkrivanja stres sindroma ........................................................................................ 40

4.10.

Utjecaj na majinske osobine ............................................................................................ 42

4.11.

Povezanost sindroma stresa s kvantitativnim svojstvima trupa ....................................... 45

4.12.

Povezanost sindroma stresa i kvalitete mesa ................................................................... 47

4.13.

Manipulacija svinjama prije klanja i sprjeavanje pojave BMV mesa ............................... 49

5. REZULTATI SUSTAVNOG PRAENJA STATUSA MALIGNE HIPERTERMIJE U HRVATSKOM

SVINJOGOJSTVU .................................................................................................................................... 52
6. UTVRIVANJE STATUSA MALIGNE HIPERTERMIJE U POPULACIJAMA HRVATSKIH IZVORNIH
PASMINA SVINJA ................................................................................................................................... 56
7.

ZAKLJUAK ..................................................................................................................................... 59

8.

LITERATURA ................................................................................................................................... 61

9.

IZVORI FOTOGRAFIJA ..................................................................................................................... 65

10

UVODNA RIJE
Sustavno praenje maligne hipertermije svinja kojeg provodi Hrvatska
poljoprivredna agencija (HPA), jedna je u nizu mjera unaprjeenja svinjogojske
proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Provedba sustava maligne hipertermije svinja,
odnosno testiranje rasplodnih svinja metodom molekularne genetike, provodi se
laboratoriju Odjelu za Sredinju banku animalnih gena HPA.
Iako smo svjedoci padu broja svinja u ukupnoj populaciji posljednjih godina,
uinkovita provedba selekcijskih mjera rezultirala je pozitivnim trendovima u
proizvodnosti svinja. Provedba sustava kontrole maligne hipertermije svinja utjecala je
na kontinuirani rast udjela testiranih nerasta i izluivanje iz proizvodnje nerasta
nepoeljog genotipa.
Sustav praenja maligne hipertermije trenutno se provodi na komercijalnim
pasminama svinja, a u budunosti treba razmisliti o ukljuivanju u praenje i neraste
naih izvornih i zatienih pasmina svinja. Specifinost izvornih i zatienih pasmina
turopoljske i crne slavonske svinje, te samim tim i njihovih proizvoda, ini ih
prepoznatljivim na tritu. Vjerujemo da e kvaliteta proizvoda od izvornih i zatienih
pasmina svinja rezultirati pozitivnim reakcijama potroaa odnosno potronjom tih
proizvoda, to e u konanici, utjecati i na poveanje proizvodnje.
HPA intenzivno radi na daljnjem poveanju proizvodnih sustava i organizaciji
proizvodnje, kako bi uz unaprjeenje proizvodnih rezultata, osigurali i prepoznatljivost
cjelokupne nacionalne svinjogojske proizvodnje.
Djelovanje HPA kroz Odjel za razvoj svinjogojstva i Odjel za Sredinju banku
animalnih gena svim tehnikim i operativnim sredstvima usmjereno je na sustavno
unaprjeenje proizvodnje i kvalitete svinjogojstva u Republici Hrvatskoj.

Ravnateljica HPA
Dr. sc. Marija Vukobratovi

11

12

PREDGOVOR
Proteklih desetak godina u hrvatskom svinjogojstvu vidljiv je pad ukupnog broja
svinja, ali i uzgojne populacije. Nekadanje drutvene farme su privatizirane, neke od
njih su restrukturirane, a neke su prekinule s proizvodnjom. Na veini restrukturiranih
farmi promijenjena je genetska struktura, te ih veina svoju proizvodnju temelji na
genetici stranih hibridnih kompanija. Na obiteljskim gospodarstvima takoer dolazi do
pada broja svinja kao direktna posljedica neorganizirane proizvodnje i malog broja
rasplodnih krmaa po gospodarstvu. Iako je broj svinja u uzgojnoj populaciji pao,
proizvodni rezultati su vrlo blizu rezultatima svinjogojske proizvodnje ekonomski
razvijenih zemalja lanica Europske unije, to je posljedica dosljednog i kontinuiranog
provoenja selekcijskih mjera, ali i uvoza rasplodnih grla.
Vie od desetak godina provodi se i nacionalni program ouvanja hrvatskih
izvornih i zatienih pasmina svinja, crne slavonske i turopoljske svinje. Dok je kod crne
slavonske svinje zabiljeen kontinuiran rast populacije, kod turopoljske svinje, nakon
poetnog rasta ve se nekoliko godina biljei stagnacija.
Maligna hipertermija svinja (MHS) predstavlja veliki ekonomski problem u
svinjogojskoj proizvodnji zbog veih gubitaka prasadi u uzgoju i frekventnije pojave
gubitaka (uginuem) u transportu, posebice pri povienim temperaturama. Stresno
osjetljive svinje imaju slabiju kakvou mesa, a pri preradi mesa svinja podlonih MHS-u
se pojavljuju vei gubici u procesima prerade, to se sve odraava na kvalitetu trajnih
prehrambenih proizvoda.
U Republici Hrvatskoj, sustavno praenje statusa MHS molekularno genetskim
metodama u populacijama komercijalnih pasmina svinja se provodi od 2003. godine kao
sastavni dio provedbe nacionalnog programa uzgoja svinja. Testiranje odabranih
rasplodnih svinja provodi se u laboratoriju Odjela za Sredinju banku animalnih gena
Hrvatske poljoprivredne agencije, koji je zaduen za sustav praenja MHS na nacionalnoj
razini. Status MHS sustavno se prati metodom molekularne genetike, koja se imenuje
kao lanana polimerazna reakcija (PCR).
Cilj ove publikacije je prikazati rezultate praenja statusa MHS u hrvatskom
svinjogojstvu od 2003. do 2014. godine s osvrtom na strana istraivanja, u kojem je
ukupno testirano 4363 nerasta komercijalnih pasmina svinja. Rezultati laboratorijskog
13

testiranja rasplodnih nerasta i praenja MHS statusa u hrvatskom svinjogojstvu u

razdoblju duem od jednog desetljea, ukazuju na uspjenost postavljenog protokola
praenja i izluivanja iz uzgoja stres osjetljivih mukih rasplodnih jedinki komercijalnih
pasmina svinja. Ovaj zakljuak potvruje kontinuirani porast udjela testiranih nerasta
poeljnih genotipova HalNN i HalNn, odnosno smanjenje udjela genotipa Halnn.
Laboratorijsko testiranje na MHS provodi se za sve mlade neraste koji su
odabrani za rasplod. Bez obzira na proizvodne, fenotipske i rodoslovne podatke, mladi
nerasti kod kojih se utvrdi sklonost na MHS, izluuju se iz uzgoja, izuzev ukoliko se
radi o pasmini pietren koja se koristi u terminalnom krianju.
Kao jedna od spoznaja pri analizi navedenog razdoblja je i injenica da se
obvezno praenje statusa MHS u Republici Hrvatskoj odnosi samo na komercijalne
pasmine, ali ne i na dvije izvorne pasmine svinja (crnu slavonsku i turopoljsku) od kojih
se proizvode kvalitetni tradicijski suhomesnati proizvodi, zbog ega bi upravo bilo
znaajno uvesti redovno praenje MHS statusa i u ove dvije populacije.
Autori

Foto 1. Nerast pasmine durok

14

UVOD
U svinjogojskoj proizvodnji kontrola imbenika stresa vana je mjera kojom se
utjee na proizvodne rezultate, dobrobit ivotinja i posljedino na kakvou mesa.
Kvaliteta svinjskog mesa suma je meusobno interaktivnih svojstava na koja utjeu
brojni imbenici kao to su svojstva miia, proizvodni, okolini i genetski imbenici.
Kvantitativna svojstva svinjskih trupova karakterizira srednja do visoka nasljednost, to
omoguuje uspjean selekcijski napredak, ali uvjetuje da je njihovo mjerenje skupo i
izvedivo jedino post mortem. No, alati molekularne genetike nude mogunost
prevladavanja tih ogranienja analizom genetske varijabilnosti na razini DNK molekule.
Odgovor na stres u svinja usko je povezan s genom stresne osjetljivosti (Hal genom), a
poremeaj se zove maligna hipertermija svinja (MHS) ili stresna osjetljivost svinja (PSS
eng. Porcine Stress Syndrome).
Simptomi MHS su ubrzano disanje i puls, miini tremor, poviena tjelesna
temperatura, djelomina do potpuna ukoenost miia i poremeaji metabolizma, a kod
teih sluajeva i uginue. Brojna istraivanja potvruju slabije tehnoloke vrijednosti
takvog mesa i vee gubitke tijekom obrade i konzerviranja mesa i mesnih preraevina.
MHS ima veliki utjecaj na proizvodna svojstva svinja i prehrambenih proizvoda
od svinjskog mesa. Loiju kvalitetu mesa kod svinja nepoeljnog genotipa (Halnn)
utvruju Leach i sur. (1996), Fisher i sur. (2000), Otto i sur. (2007), Salajpal (2007) i
drugi. Kod svinja genotipa HalNn i Halnn Aalhus i sur. (1991), Pommier i sur. (1992) i
Rosner i sur. (2003) utvruju izraajniju mesnatost, povean sadraj miinog tkiva u
trupovima, ali na liniji klanja loiju kvalitetu mesa u odnosu na jedinke genotipa HalNN, te
navode da su rezultati istraivanja vrlo jasno povezani sa stresnom osjetljivou i da je
posljedino tome i loija kvaliteta mesa. Lackovi i sur. (1998) utvruju bolje tovne
sposobnosti i izraajniju mesnatost u jedinki genotipa HalNn. Margeta i sur. (2010)
utvruju da MHS utjee na debljinu lene slanine, mesnatost i gubitak mesnog soka, te
da jedinke genotipa HalNn imaju poeljnija proizvodna i preradbena svojstva. Neto
kasnije, Margeta i sur. (2012) utvruju loiju plodnost krmaa nerastima genotipa HalNn.
Alves i sur. (2014) pronalaze manji udio masnog tkiva u butovima jedinki genotipa
HalNn.

3
15

Foto 2. Nerast pasmine pietren

16

1. ODJEL ZA RAZVOJ SVINJOGOJSTVA

Odjel za razvoj svinjogojstva uz razvojne odjele drugih grana stoarstva, jedan je
od temeljnih odjela Hrvatske poljoprivredne agencije, a u svom radu usko surauje s
podrunim uredima Hrvatske poljoprivredne agencije. Neke od djelatnosti odjela su:
voenje sredinjeg popisa uzgojno valjanih svinja svih pasmina i hibrida, te voenje
upisnika uzgajivaa. U suradnji s drugim ustrojbenim jedinicama HPA i drugim
ustanovama, Odjel organizira kontrolu proizvodnosti uzgojno valjanih svinja, provodi
testiranja te obrauje i objavljuje rezultate kontrole proizvodnosti, takoer radi na
procjenama uzgojnih vrijednosti uzgojno valjanih ivotinja.
U cilju provoenja uzgojnih postupaka Odjel je uspostavio informacijski sustav za
praenje i obradu uzgojno selekcijskih podataka. Odjel izdaje uzgojnu dokumentaciju za
uzgojno valjane svinje u prometu. Takoer, Odjel prua pomo uzgajivaima kod prodaje
i nabave rasplodnih grla, radi izraune srodstva za potencijalne roditeljske parove,
izrauje izvjea za potrebe pojedinih uzgajivaa. Kako bi se promovirali rezultati
uzgoja, Odjel sudjeluje u organizaciji izlobi i manifestacija. Odjel provodi i edukacije
uzgajivaa, a jednom godinje organizira Savjetovanje uzgajivaa svinja u Republici
Hrvatskoj. Na Savjetovanjima uzgajivaa, izlau se aktualnosti u svinjogojskoj
proizvodnji, to postaje tradicija, a znanja prenose najeminentniji domai i strani
strunjaci, dok skup okuplja sve sudionike u svinjogojskoj proizvodnji.
Odjel sudjeluje i u provedbi Nacionalnog programa ouvanja izvornih i zatienih
pasmina domaih ivotinja radom na naim dvjema izvornim pasminama crnoj
slavonskoj i turopoljskoj svinji. Odjel je razvio dobru suradnju s uzgojnim udrugama i
uzgajivakim savezom, a bio je i jedan od inicijatora za formiranje istih. Djelatnici Odjela
sudjeluju u radu povjerenstava koje formira Ministarstvo poljoprivrede, a koja se bave
problematikom svinjogojstva te sudjeluju u izradi razvojnih projekata u svinjogojstvu.

17

2. ODJEL ZA SREDINJU BANKU ANIMALNIH GENA

Uspostava Banke gena domaih ivotinja Republike Hrvatske temelji se na
odredbama Nacionalnog programa ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih
ivotinja u Republici Hrvatskoj, a sukladno toki 6.4.4. izraen je Operativni program
uspostave banke gena domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu i:
Operativni program) koji je usvojen 2012. godine od strane Ministarstva poljoprivrede
Republike Hrvatske (MPRR RH, 2012.). Zadatak Operativnog programa je istaknuti i
nabrojati glavne akcije (mjere) potrebne za uspostavu Banke gena koje e se provoditi u
razdoblju od 2012. do 2016. godine. Hrvatska poljoprivredna agencija (HPA) je sukladno
Nacionalnom

programu

definirana

kao

Nacionalna

kontakt

toku

(NKT)

Koordinacijsko-informacijski centar (KIC) zaduena za voenje Banke gena. Sukladno

propisanim zaduenjima u Nacionalnom programu, poetkom 2013. godine u HPA je
utemeljen Odjel za Sredinju banku animalnih gena koji izravno preuzima poslove
definirane u Nacionalnom i Operativnom programu. Lokacija smjetaja banke gena i
laboratorija Odjela je prostor HPA u Poljani Krievakoj.

Foto 20. Laboratorij Odjela za sredinju banku animalnih gena

18

Odjel za Sredinju banku animalnih gena provodi postupke organizacije

prikupljanja, obrade, pohrane, uvanja i distribucije genetskog materijala sukladno
propisanim postupcima. Odjel pohranjuje informacije o sakupljenom genetskom
materijalu koji se sprema u Zbirku Banke gena, dokumentira u dokumentacijskoinformacijskom sustavu voenja Banke gena (CRYO-IS HR). Podaci CRYO-IS HR baze
podataka usklauju se s oznakama na samim uzorcima genetskog materijala
pohranjenog u Sredinju banku animalnih gena. Osim temeljnih informacija o
ivotinjama, interni informacijski sustav Banke gena (CRYO-IS HR) mora sadravati i
dodatne podatke, koji su relevantni za odreenu ivotinju (rezultat pregleda genetskog
materijala; oznaka ugovora izmeu Banke gena i vlasnika ivotinja, promjene statusa
genetskog materijala i drugo). U Odjelu se podaci pravovremeno unose na osnovi
temeljnih informacija (identifikacijski broj jedinke, informacije o porijeklu, vrsti
pohranjenog genetskog materijala, broju doza i mjestu skladitenja).
Osim poslova izravno vezanih za rad Banke gena, Odjel za Sredinju banku
animalnih gena izravno je ukljuen u i provedbu komercijalnih uzgojnih programa u
svinjogojstvu preko provedbe laboratorijskog testiranja odabranih rasplodnih svinja na
MHS.

Foto 21. Izolirana DNK iz dlake nerasta za utvrivanje genotipa obzirom na stres osjetljivost

19

2.1. Laboratorijski protokol utvrivanja statusa maligne hipertermije

Testiranje svinja na malignu hipertermiju sastoji se od nekoliko koraka:
1. prikupljanja uzoraka,
2. izolacije DNK,
3. obrade DNK (PCR analiza i obrada restrikcijskim enzimima),
4. oitavanje rezultata na gel elektroforezi
5. izrada potvrde o rezultatu analize.
Za izolaciju DNK svinja potrebno je prikupiti bioloke uzorke iz kojih se izolacija
vri. Kao bioloki uzorak za analizu u laboratoriju Odjela za Sredinju banku animalnih
gena uglavnom se koristi uzorak dlake s folikulom, izuzev za pasminu pietren kod koji se
radi deficita dlanog pokrivaa u ovu svrhu klijetima s kivetom uzorkuje komadi tkiva
uha. Ako se radi o dlaci, potrebno je uzorkovati od 300 do 400 dlaka koje su iste i
nezaprljane blatom, gnojem i ostalim neistoama. Za uzorkovanje tkiva potrebno je
koristiti nove i iste kivete kako bi se izbjegla kontaminacija uzoraka i pogreno
utvrivanje genotipa. Kako bi se uzorci u laboratoriju to lake i preglednije obradili,
uzorke je potrebno oznaiti podacima o pasmini, spolu, datumu i mjestu uzorkovanja te
ivotnom broju grla kako ne bi dolo do mijeanja uzoraka i zabuna. Bioloki uzorci
dlake i tkiva transportiraju se u laboratorij.
Metoda utvrivanja genotipa i prisutnosti mutiranog gena je modificirana metoda
PCR - RFLP (eng. Polymerase Chain Reaction - Restriction fragment length polymorphism).
Metoda koja se primjenjuje za utvrivanje statusa MHS, a koja se provodi u
laboratoriju Odjela za Sredinju banku animalnih gena, nije normirana. Metoda je
modificirana u istom laboratoriju, te validirana.
Prikaz 1. Grafiki prikazuje mogui izgled oitanja restrikcijskih fragmenata DNK
na agaroznom gelu.

20

Prikaz 1. Poloaj vrpci na gelu nakon obrade restrikcijskim enzimima:

2 vrpce svinja ne nosi mutirani gen (genotip N/N);
1 vrpca svinja je recesivni homozigot, tj. podlona je bolesti (genotip n/n);

3 vrpce svinja je heterozigot, tj. zdravi nositelj (genotip N/n).

Kod oitanja nema vidljivog fragmenta kod negativne kontrole, dok kod pozitivne
ima jedan vidljivi fragment. Ostali uzorci se oitavaju usporeujui broj vidljivih
odvojenih restrikcijskih fragmenata DNK ovisno o veliini fragmenta (foto 22).

Foto 22. Razliitost MHS genotipova na gel elektroforezi

21

3. TRENDOVI U HRVATSKOM SVINJOGOJSTVU U

RAZDOBLJU OD 2003. DO 2014. GODINE
3.1. Konvencionalne pasmine svinja i hibridi
Zadnjih desetak godina u svinjogojskoj proizvodnji u Republici Hrvatskoj dogodio
se niz promjena. Nekadanje velike drutvene svinjogojske farme su privatizirane, dio
njih je zbog dotrajalosti doivio adaptaciju, a dio je i zatvoren. Nakon propadanja
nekadanjih zadruga i svakog vida organizirane proizvodnje, uruila se i svinjogojska
proizvodnja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG). Proizvodnja na
obiteljskim gospodarstvima se jo uvijek u veini sluajeva odvija u malim proizvodnim
jedinicama. Temeljem veterinarskih pregleda gospodarstava u periodu od lipnja 2012.
do lipnja 2013. godine i godinjih dojava brojnog stanja svinja na gospodarstvu za 2013.
godinu, na preko 97% farmi dralo se do 10 krmaa i suprasnih nazimica. Ovakva
struktura ne moe odgovoriti na zahtjeve tovljaa svinja koliinom i kvalitetom prasadi
za tov. Zbog relativno male zarade po tovljeniku, tovilita moraju biti veeg kapaciteta
kako bi se mogao akumulirati odreen prihod. Iz tog razloga u zadnjih desetak godina
velik broj tovljaa okrenuo se uvozu prasadi za tov kao jednostavnijem i lakem nainu
popunjavanja svojih tovnih objekata, to je jo vie utjecalo na smanjenje ukupnog broja
krmaa koje se dre u Hrvatskoj (graf 1).

Graf 1. Ukupan broj krmaa od 2003. do 2014. godine (izvor DZS)

Dananja svinjogojska proizvodnja u Hrvatskoj se moe podijeliti na tri tipa. Prvi

tip proizvodnje odvija se u velikim i dobro organiziranim sustavima, koji najee imaju
zatvoreni sustav proizvodnje kroz organizaciju tova u vlastitim objektima ili u objektima
22

kooperanata. Ti sustavi su tehnoloki vrlo dobro opremljeni i imaju uposlen struni

kadar koji organizira proizvodnju. Drugi tip proizvodnje odvija se u malim proizvodnim
jedinicama koje meusobno nisu ni na koji nain povezane. Na tim proizvodnim
jedinicama najee nema primjene novih tehnologija izuzev malog broja farmi koje
imaju vei broj ivotinja, a izgraene su upravo u zadnjih desetak godina. Trei tip su
specijalizirani tovljai svinja koji proizvodnju baziraju na nabavi prasadi, a u veini
sluajeva se radi o nabavci izvan granica Republike Hrvatske. Dio specijaliziranih
tovljaa ima vlastite tovne farme, a dio proizvodnju organizira u objektima kooperanata.

Foto 3. Oznaavanje prasadi tetoviranjem

Broj krmaa pod kontrolom proizvodnosti takoer je doivio odreena kolebanja
(graf 2). Najvei pad je zabiljeen 2008. godine. U tom periodu neke velike svinjogojske
farme su radi rekonstrukcijskih zahvata u potpunosti depopularizirane. Ve 2009.
godine situacija se normalizirala, a 2013. godine prestale su s radom dvije velike
svinjogojske farme to je uzrokovalo pad od 3000 uzgojno valjanih krmaa. Od 2010.
godine opada broj uzgojno valjanih krmaa na OPG-ima to je rezultat ukidanja poticaja
za dranje uzgojno valjanih krmaa, odnosno uvoenje poticaja za rasplodne krmae bez
obzira na njihovo podrijetlo i proizvodne pokazatelje.
23

Graf 2. Broj krmaa pod kontrolom proizvodnosti od 2003. do 2014. godine

Paralelno s rekonstrukcijom ili izgradnjom novih farmi u sklopu velikih

svinjogojskih sustava, dolo je i do promjene genetske strukture u njima. Veliki
svinjogojski sustavi su nakon modernizacije proizvodnih objekata zamijenili krmae iz
nacionalnog uzgojnog programa krmaama odreenih hibridnih programa (graf 3). U
2014. godini udio krmaa hibridnih programa bio je zastupljen sa 80% u ukupnom broju
uzgojno valjanih krmaa.

Graf 3. Odnos u kretnju broja krmaa pod kontrolom proizvodnosti iz hrvatskog uzgoja
i stranih hibridnih programa

24

3.1.1. Testiranje nerasta iz hrvatskog uzgojnog programa

Smanjenje broja uzgojno valjanih krmaa kao i promjena pasminske strukture,
praena je i smanjenjem broja testiranih mladih nerasta pasmina iz hrvatskog uzgojnog
programa (graf 4).

Graf 4. Broj testiranih mladih nerasta pasmina iz hrvatskog uzgojnog programa

od 2003. do 2014. godine

Foto 4. Nerast pasmine landras

Smanjenje broja testiranih nerasta iz nacionalnog uzgojnog programa u najveoj
mjeri se dogodio u velikim farmskim sustavima koji su ranije opskrbljivali rasplodnim
materijalom zemaljsku populaciju. Uvoenjem hibridnih programa u velikim farmskim
sustavima i potpunim prelaskom na iste hibride, prestaje proizvodnja nerasta za prodaju
25

u uzgoj izvan farmi. Trenutno se proizvodnja uzgojno valjanih rasplodnih nerasta odvija
gotovo iskljuivo kod uzgajivaa na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Razlog
za smanjenu proizvodnju mladih uzgojno valjanih nerasta je smanjena potranja za
njima. Do smanjene potranje dolazi diijelom zbog smanjenja ukupnog broja krmaa,
dijelom i zbog poveanja obujma umjetnog osjemenjivanja, ali i naalost zbog koritenja
u uzgoju nerasta zemaljske populacije koji nisu uzgojno valjani.

3.1.2. Testiranje nazimica iz hrvatskog uzgojnog programa

Unato smanjenju ukupnog broja krmaa kao i broja uzgojno valjanih krmaa,
uzgojno selekcijskim postupcima i planskim koritenjem rasplodnjaka iz inozemnih
populacija, ostvaren je znatan napredak u plodnosti krmaa majinskih pasmina i
krianki iz hrvatskog uzgojnog programa (grafovi 5, 6, 7, i 8.).

Foto 5. Nazimica pasmine landras

Osobito je to izraeno kod programskih krianki iji se rezultati mogu usporediti
s rezultatima hibridnih programa zastupljenih u Republici Hrvatskoj. U proteklih 12
godina plodnost se poveala za oko dva praseta po leglu.

26

Graf 5. Rezultati praenja plodnosti krmaa pasmine landras

Graf 6. Rezultati plodnosti krmaa pasmine veliki jorkir

Foto 6. Dvodnevno leglo prasadi

27

Graf 7. Rezultati plodnosti krmaa programskih krianki veliki jorkir x landras

Graf 8. Rezultati plodnosti krmaa programskih krianki landras x veliki jorkir

Foto 7. Veliko leglo prasadi rezultat je uspjene selekcije na plodnost

28

3.2. Izvorne i zatiene pasmine svinja

U Republici Hrvatskoj danas su priznate dvije izvorne i zatiene pasmine svinja,
turopoljska svinja i crna slavonska svinja (Popis izvornih i zatienih pasmina i sojeva
domaih ivotinja nastalih na prostoru Republike Hrvatske; Narodne novine 127/98,
73/03, 39/06, 126/07, 70/09, 80/13). Program njihovog ouvanja zapoeo je koncem
90-ih godina prolog stoljea, a od poetka je praen odreenim nacionalnim novanim
potporama za dranje izvornih pasmina svinja.
Iako se radi o samo dvije hrvatske izvorne pasmine svinja, uoava se velika
razlika u brojanom razvoju populacija ove dvije pasmine (graf 9). Za istaknuti je da su
obje pasmine istodobno uvrtene u nacionalni popis priznatih izvornih pasmina
domaih ivotinja i da im je kroz uzgojno selekcijski rad posveena ista panja, pri
emu treba ipak istaknuti da je poetna populacija pri utemeljenju pasminskog registra
turopoljske svinje bila brojano pet puta manja. Mogue objanjenje za nejednak razvoj
populacija ove dvije izvorne pasmine svinja je u boljoj organizaciji uzgajivaa crne
slavonske svinje, ali i boljoj marketinkoj podlozi temeljenoj na proizvodnji tradicijskih
suhomesnatih proizvoda, posebice slavonskog kulena (kulina).

Graf 9. Trend razvoja populacija izvornih pasmina svinja u razdoblju 2001. 2014.

U populaciji crne slavonske svinje se uoava kontinuiran trend poveanja broja

jedinki (graf 10). Iako se crna slavonska svinja danas uzgaja na skoro cijelom prostoru
Republike Hrvatske, glavnina uzgoja je ipak u Osjeko-baranjskoj i Vukovarskosrijemskoj upaniji. Zahvaljujui kvaliteti mesa i relativno niskim trokovima dranja,
crna slavonska svinja se polako vraa na prostore u kojima je nekada bila dominantna
pasmina.

29

Graf 10. Kretanje broja krmaa i nerasta crne slavonske svinje u periodu 2003. - 2014.

Foto 8. Crna slavonska svinja

Veliina populacije turopoljske svinje imala je blagi pozitivan trend poveanja do
2007. godine, nakon ega zapoinje blagi pad broja grla i svojevrsna stagnacija koja traje
do danas (graf 10). Turopoljska svinja uzgaja se na relativno uskom prostoru Turopolja
u Zagrebakoj upaniji, izuzev nekoliko manjih uzgoja u Sisako-moslavakoj i
Koprivniko-krievakoj upaniji. Za razliku od crne slavonske, do sada nije pokrenuta
nikakva proizvodnja proizvoda od mesa turopoljske svinje to je zasigurno jedan od

30

razloga populacijske stagnacije. Drugi razlog je i struktura vlasnitava, jer se veina

uzgajivaa turopoljske svinje moe svrstati u hobi uzgajivae koji svinje ove pasmine
dre iskljuivo radi zadovoljavanja potreba svojeg gospodarstva.

Graf 10. Kretanje broja krmaa i nerasta turopoljske svinje u periodu 2003. - 2014.

Foto 9. Turopoljska svinja

31

3.3. Vizija budunosti hrvatskog svinjogojstva

Osim kontinuiranog uzgojno selekcijskog rada u svim pasminama koje se uzgajaju
u Republici Hrvatskoj, u budunosti je potrebno raditi na uspostavljanju proizvodnih
sustava i organizirane svinjogojske proizvodnje te promociji domae proizvodnje kroz
marketinke projekte. Navedeno se odnosi na konvencionalnu proizvodnju, ali i na
proizvodnju naih izvornih i zatienih pasmina koje zbog svoje specifinosti zasigurno
mogu pronai mjesto na tritu.

Foto 10. Leglo prasadi prije odbia

Foto 11. Utvrivanje udjela miia u trupu

metodom "jedne toke"

Foto 12. Utvrivanje udjela miia u trupu

metodom "dvije toke"

32

Foto 13. Slavonski tradicijski suhomesnati proizvodi od svinjskog mesa

33

4. SINDROM STRESA SVINJA

4.1. to je sindrom stresa svinja?
Sindrom stresa svinja je poremeaj koji je izazvao zabrinutost proizvoaa u
svinjogojskoj proizvodnji 1960-tih i 1970-tih godina te je u dananjoj proizvodnji
ponovno postao znaajan problem. Poremeaj, kada se oituje, uglavnom je povezan s
visoko miiavim ivotinjama, a rezultat poremeaja je iznenadna i neobjanjiva smrt
ivotinje. ivotinje koje imaju poremeaj esto pokazuju znakove nervoze i mogu imati
miine tremore koji se oituju brzim tremorom repa. Kada su izloene stresnim
situacijama kao to su promjena okoline, nagle promjene u vremenu, vakcinacija,
kastracija, estrus ili parenje, svinje esto reagiraju pretjeranom uzbuenou i
stvaranjem crvenkastih mrlja na koi, miinim grevima i ukoenosti koje prati brzo i
umarajue disanje. Tjelesna temperatura takoer poinje rasti te ivotinje pokazuju
znakove toplinskog stresa ak i po hladnom vremenu. Kada doe do toga, veina
proizvoaa pokuava spasiti ivotinje prskajui ih vodom, ali brza progresivnost
poremeaja onemoguuje da se ivotinje rashlade dovoljno brzo.
Ve 60-ih godina prolog stoljea postalo je jasno da u velikom broju sluajeva
fiziki stres osjetljivih svinja izaziva kolaps i smrt ivotinje, te pojavu blijedog, mekanog i
vodnjikavog (BMV) mesa (eng. PSE pale, soft, exudative). Ve 1972. godine
pretpostavljeno je da se stres osjetljivost genetski nasljeuje, to je kasnije u mnogim
studijama i potvreno. Molekularne studije kasnije su potvrdile genetsko nasljeivanje.
Prijelomni korak u istraivanju stresne osjetljivosti svinja i pojavu BMV mesa je
saznanje da se sindrom maligne hipertermije moe izazvati kratkotrajnim izlaganjem
plinu halotanu. Prilikom izlaganja plinu, u svinja se pokrene mehanizam stresne reakcije
i kod osjetljivih jedinki se razvijaju znakovi stres sindroma izraeni malignom
hipertermijom i ukoenou miia. ivotinje podlone malignoj hipertermiji sporije se
oporavljaju nakon prestanka djelovanja ovog anestetika, a kod produenog djelovanja je
uoeno frekventnije javljanje uginua.
Istraivanja temeljena na reakciji pri izlaganju halotan plinu dokazala su da se
sindrom stresne osjetljivosti nasljeuje recesivno. Gen odgovoran za preosjetljivost na
halotan stoga je i nazvan halotan gen (Hal gen). Utvreno je da gen ima dva alela: N
(normalan, dominantan) i n (mutirani, recesivan). Glavni nedostatak ovog testa je bio
34

otkrivanje samo onih jedinki podlonih bolesti (recesivnih homozigota), a ne i nositelja

bolesti (heterozigota). Obzirom na postojanje dva alela Hal gena, mogue je pojavljivanje
tri genotipa koji definiraju status MHS: HalNN dominantni homozigot, HalNn
heterozigot i Halnn recesivni homozigot.
Maligna hipertermija svinja je nasljedna, neuromuskularna bolest koja se oituje
poremeajem kontrakcije skeletnih miia, metabolikom acidozom, hipertermijom,
tahikardijom, tahipneom, poveanom potronjom kisika, cijanozom, sranom aritmijom,
respiratornom acidozom, nestabilnim arterijskim krvnim tlakom i smrti. Stres sindrom
je prvi puta opisan kao fiziki stres kod svinja sklonih bolesti, koji se manifestira
kolapsom i stanjem oka te smru (foto 1).

Foto 14. Ukoenost tijela stres osjetljivih svinja nakon uginua

Smrtni gubici uzrokovani poremeajem esto se deavaju tijekom manipulacije i

prijevoza ivotinja u klaonice. K tome, smrtnost je poveana u ljetnim mjesecima kada su
temperature vie, a svinje su u nemogunosti rjeavanja poviene tjelesne temperature.
Mnogo panje pridavano je utjecaju gena stresne osjetljivosti na kvalitetu miia i
proizvodna svojstva svinja. Poveanje potranje nemasnog mesa od strane proizvoaa i
potroaa dovelo je do poveane uporabe terminalnih nerasta s jednom ili dvije kopije
MHS gena. Potranja se javila kod proizvoaa svinja za trite zbog elje za
proizvodnjom svinjetine koja je nemasna i poveano miiava. Velike proporcije svinja
homozigotnog recesivnog (nn) genotipa pozitivnog na MHS i svinja heterozigotnog (Nn)
genotipa koje su nositelji jedne kopije gena dovode do proizvodnje trupova s inferiornim
karakteristikama miia. Rasprave se jo vode oko uporabe MHS gena, pogotovo u
linijama terminalnih nerasta.

35

Napredak molekularne genetike doveo je do stvaranja i razvoja jednostavnog i

relativno jeftinog postupka za utvrivanje MHS genotipova sa tonou od 100%.
Proizvoai svinja mogu osigurati bioloke uzorke (dlake, koe i krvi) pojedinih svinja te
u certificiranim laboratorijima saznati MHS genotip molekularnim metodama. Nakon
saznanja o statusu genotipova u populacijama svojih svinja, pojedini proizvoai tada
mogu utvrditi razinu uporabe MHS gena u ostvarivanju svojih uzgojnih ciljeva.

4.2. to ini neke svinje stresno osjetljivim?

Iako osnove metabolike sindroma stresa nisu u potpunosti shvaene,
istraivanja su otkrila mnoge injenice o ovom problemu. Svinje osjetljive na stres teko
se nose sa stresnim situacijama u kojima se nalaze tijekom proizvodnih procesa. Kada su
izloene stresu, prolaze kroz nekoliko stresnih reakcija, ukljuujui i ubrzani gubitak
miinih energetskih rezervi. Kako se zalihe energije miia smanjuju, dolazi do
poveanja koncentracije mlijene kiseline u miiima i u krvi. Normalne (zdrave) svinje
mogu ukloniti mlijenu kiselinu iz miia i krvi dovoljno brzo da ne dolazi do
pretjeranog nakupljanja. Nasuprot tome, svinje s poremeajem proizvode tolike koliine
mlijene kiseline da je ne mogu ukloniti iz miia. Bolesne svinje izloene stresnoj
situaciji zbog poveane proizvodnje mlijene kiseline i otputanja kiseline u krv
obolijevaju takoer od metabolike acidoze zbog poveane kiselosti krvi. Acidozu prati i
nakupljanje topline zbog procesa potronje i koritenja glikogena kao energije.
Primarni defekt oboljelih svinja najvjerojatnije e biti sama struktura miia.
Odreeni miini organeli ne mogu vezati kalcij. Poveane koliine nevezanog kalcija
izazivaju miine kontrakcije i razgradnju energijom bogatih fosfata. To izaziva serije
reakcija koje dovode do poveane koliine mlijene kiseline.

4.3. Uzrok i simptomi

Razni fiziki imbenici (stresori) mogu rezultirati ekspresijom stres sindroma.
Vjebanje, borba, manipulacija prije klanja, cijepljenje, kastracija, estrus, parenje, porod i
pretjerano toplo vrijeme su primjeri stresora koji mogu uzrokovati MHS.
Simptomi koji se izraavaju kod svinja tijekom napada stres sindroma su grenje
miia i repa, oteano i nepravilno disanje, promjene boje koe (mrlje i crvenilo), nagli
36

porast tjelesne temperature, kolaps, ukoenost miia te na kraju smrt. Jednom kada je
MHS potaknut, svinje pokazuju simptome relativno brzo. Jedan od samo nekoliko
lijekova za MHS je natrij dentrolen koji se aplicira intravenozno. Natrij dentrolen je
miini relaksant koji djeluje na miine stanice, ali nema utjecaja na srani mii i
stanice glatkih miia, a nakon aplikacije natrij dentrolena, simptomi stresa brzo
poputaju.

4.4. Genetski imbenici stres osjetljivosti

Niti jedna pasmina nije u potpunosti liena poremeaja stresne osjetljivosti, ali se
takoer niti jedna pasmina ne moe kategorizirati kao stresno osjetljiva. Kod nekih
europskih pasmina pojava poremeaja je izrazito visoka, dok je kod nekih izrazito niska.
Svojstvo se prenosi kroz generacije jednostavnim recesivnim nasljeivanjem to znai
da oba roditelja (nerast i krmaa) moraju biti nositelji gena za stresnu osjetljivost kako
bi na potomke prenijeli recesivne (mutirane) varijante gena. U prosjeku, jedno od
etvero prasadi biti e pozitivno na poremeaj, dvoje od etvero e biti nositelji, dok e
jedno od etvero biti zdravo. Prema tome, ukoliko u stadu postoji problem stresne
osjetljivosti, najbre i najekonominije rjeenje je zamjena bolesnog nerasta drugim
nerastom za kojega se moe potvrditi da nije sklon stresu ili nositelj poremeaja.
Obzirom da je poremeaj stresa esto utvren kod ivotinja s poveanom
miinom masom, nije nuno rtvovati mesnatost trupa zbog sklonosti prema stresu.
Umjesto toga, mogue je uklopiti mesnatiji tip grla u uzgojno stado koje je bilo testirano i
za koja je utvreno da nemaju poremeaj ili njemu nisu sklona. Svinje s poremeajem
uobiajeno imaju vei udio miia u odnosu na kotanu masu, ali imaju i neke nedostatke
koji ukljuuju manji tjelesni okvir, nii unos hrane, manji dnevni prirast i manje roene i
othranjene prasadi.

4.5. Nain nasljeivanja

Ope je poznato da je za MHS odgovoran samo jedan gen te da se nasljeuje
recesivno. Dodatno, brojna istraivanja potvrdila su da recesivni genotip (nn) nema kod
svake svinje jednak utjecaj (nepotpuno pojavljivanje). Molekularna istraivanja takoer
su potvrdila ovakav nain nasljeivanja. Nagaa se da je samo jedna mutacija u genomu
37

jedne ivotinje u prolosti bila zaetnik stanja sindroma stresa, te da se mutacija pojavila
u Njemakoj u ranom dvadesetom stoljeu, jer je meso neprikladno za industriju
kobasica prvi put uoeno 1914. godine. Takoer se sumnja da je novoformirani recesivni
gen bio poticaj za razvoj pasmina pietren u Belgiji i razvoja poland china-e u SAD-u.
Recesivni MHS gen je vjerojatno doao u genome drugih pasmina u svijetu preko
migracija, a ne daljnjim mutacijama.

4.6. Smjetaj na kromosomu

Gen stresne osjetljivosti lociran je na 6-tom kromosomu (regija 6p1.1-q2.1) i
kodira rijanodinski receptor 1 (RYR1) odnosno Ca2+ propustljive kanale membrane
sarkoplazmatskog retikuluma miinih stanica. U vie studija u svinja podlonih
malignoj hipertermiji utvrena je tokasta mutacija koja je smjetena u rijanodin
receptor genu (RYR), lociranom na estom kromosomu u regiji 6p1.1-q2.1 na poziciji
1843 u slijedu nukleotida, gdje je citozin (C) zamijenjen timinom (T), to ima za
posljedicu zamjenu cisteina (Cys) argininom (Arg) u aminokiselinskom slijedu. Mutacija
C1843T unutar RYR1 gena rezultira promjenama u propusnosti membrane i pojaanim
otputanjem Ca2+ iona iz sarkoplazmatskog retikuluma, kao odgovor na djelovanje jakog
stresora, to inducira pojaanu metaboliku aktivnost unutar miine stanice i
posljedino pojavu MHS.
Svinje podlone stres sindromu su utvrene nakon reakcije na anestetik halotan.
To je dovelo do utvrivanja odgovornog gena za MHS nazvanog Hal genom, a marker
lokus u blizini Hal gena dodijeljen je povezanoj Hal grupi. Povezana grupa sastoji se od
nekoliko marker lokusa za Hal gen koji su koriteni za predvianje MHS ak i prije
razvoja DNK testa. Hal gen i njegova grupa dodijeljeni su estom kromosomu kod svinja.
Nakon otkria defektne lokacije unutar genoma svinja, mutacija odgovorna za
MHS je takoer poznata kao Hal-1843. Genotipsko imenovanje svinja otpornih na stres,
nositelja stresne osjetljivosti i pozitivnih na stres vodi se preko oznaka NN, Nn i nn.
Nakon patentiranja molekularnog testa na Sveuilitu u Torontu, svim ivotinjama
testiranima ovom metodom dodijeljena je oznaka HAL-1843. Klasifikacija otpornih na
stres, nositelja stresne osjetljivosti i pozitivnih na stres po tom sustavu je
karakterizirana kao: nemutirani (nm), mono-mutirani (mm) i di-mutirani (dm).

38

4.7. Uestalost i frekvencije gena

Frekvencije recesivnog genotipa (nn) variraju obzirom na pasminu i dravu
porijekla. U progenom testiranju istokrvnih svinja od 1991. do 1993. godine
provedenom u SAD-u za National Barrow ShowTM, utvrena je ukupna prosjena
frekvencija gena od 0,07 unutar osam istokrvnih pasmina (tablica 1). Procjene unutar
pasmina iznosile su od 0,00 kod pasmine Chester White do 0,43 u svinja pasmine Poland
China. Istraivanje frekvencije gena prema pasminama rezultiralo je spoznajom da je
pasmina pietren imala najveu frekvenciju gena (0,50), a Chester White najniu (0,00).
Tablica 1. Frekvencija halotan gena po pasminama (Goodwin, 1994.)
Pasmina
Berkir
Chester White
Durok
Hempir
Landras
Poland China
Spotted
Jorkir
Prosjek:

Frekvencija
0,14
0,00
0,05
0,08
0,07
0,43
0,09
0,07
0,07

4.8. Fiziologija sindroma stresa

Rana istraivanja utvrdila su da je MHS povezan s proizvodnjom blijedog, mekog i
vodnjikavog (BMV) mesa. Takoer je utvreno da energija pohranjena u miiima naglo
pada kod trupova koji pokazuju BMV meso nakon klanja. Rezultat otputanja energije je
nagli pad pH u miiima trupa i pojava BMV mesa. Okolini utjecaj (stres) rezultira
povienom potronjom energije iz miia i miinim kontrakcijama koje dovode do
poveane proizvodnje mlijene kiseline, ugljinog dioksida i topline unutar miia.
Miine stanice kod ivotinja zahvaenih MHS genom imaju nemogunost normalne
regulacije protoka kalcijevih iona. Svojstva miia heterozigotnih (Nn) svinja pokazuju
da su intermedijarna u odnosu na zdrave i bolesne jedinke to ukazuje da kod tih grla
postoji kodiranje regulacije razine Ca2+ iona u miinim stanicama od strane normalnog,
ali i mutiranog gena.

39

Foto 15. Meso stres osjetljivih svinja je blijedo i brzo gubi znaajne koliine mesnog soka

4.9. Metode otkrivanja stres sindroma

Metode za otkrivanje svinja podlonih stres sindromu razvile su se kako su nove
tehnologije postale dostupne. Najnoviji alat koji proizvoai svinja mogu koristiti kako
bi utvrdili status sindroma stresa u svom uzgojnom stadu je DNA molekularni test. Fuji i
sur. (1991.) razvili su brz, jednostavan i toan molekularni test za MHS koji moe
razlikovati sva tri genotipa (NN, Nn i nn), i to s tonou od gotovo 100%.
Mogue je objektivno utvrditi kandidate za uzgojno stado koristei dva testa.
Jedan od testova koji tono utvruje oboljele svinje je anestezija plinom halotanom koji
je u osnovi hlapivi anestetik (foto 2). Oboljele ivotinje pokazuju izrazite znakove
reakcije na halotan, koji se oituju izazivanjem MHS-a. Jedan od najeih znakova
reakcije je ekstremna miina ukoenost koja se pojavljuje otprilike nakon 3 minute
izloenosti halotan plinu.
Ponekad ivotinja nee odmah pokazati znakove, ali nakon dueg tretmana
zasigurno hoe, ali to je rijetkost. Ovaj test daje rezultate istovremeno tokom
provoenja, ali je oprema za provoenje skupa te su za provoenje testa potrebni
uvjebani strunjaci. Razine halotana od 3 do 6% i protok kisika od 1 do 2 litre u minuti
primijenjeni u poluzatvorenom sustavu u kojem se plinovi udiu i izdiu pokazali su
najbolje rezultate. Plin se ivotinji prua preko velike maske za lice. Stranji se udovi
paljivo promatraju. Test je generalno pogodan za testiranje mladih svinja, meutim nije
ga dobro ponavljati za svinje mlae od 7 tjedana. Iako je test pogodan za starije svinje,
40

rizik smrtnosti zbog prevelikog izlaganja plinu poveava se sa starou ivotinje. Razne
su europske zemlje koristile halotan test uspjeno kao kriterij selekcije, ali test kao takav
ne moe utvrditi genotipsku razliku izmeu nositelja mutiranog gena i zdravih svinja,
tako da se gen nikada ne moe utvrditi koristei ovu metodu.

Foto 16. Izlaganje svinje halotan plinu (halotan test)

Tipiziranje krvi koriteno u kombinaciji s halotan testom omoguuje bolju

identifikaciju oboljelih ivotinja i nositelja bolesti. Znanstvenici su otkrili da se lokusi za
dvije krvne grupe nazvane H i S te tri druga lokusa nazvana Phi, Pgd i Po-2, nalaze na
istom kromosomu koji nosi gen za osjetljivost na halotan. Poznata su dva ili vie
razliitih gena (alela) za svaku lokaciju. S obzirom da su svi ti geni blisko povezani u
bloku s halotan genom, svi genski faktori na tom podruju kromosoma vjerojatno se
nasljeuju zajedno kao jedan blok. Poznavanje koji je od ovih gena povezan s genom
stresne osjetljivosti, kod pozitivno testiranih svinja omoguuje utvrivanje prasadi koja
nosi samo jedan neeljeni gen, a koja nosi vie njih. Ova metoda testiranja je u fazi
irenja u vedskoj. Znanstvenici u SAD-u trenutno modificiraju metodu za terensku
uporabu. Drugi test ukljuuje analiziranje krvi na kreatin fosfatazu, enzim seruma koji je
izrazito visok kod oboljelih svinja. Potrebno je uzorak krvi dostaviti u laboratorij koji je
opremljen za provoenje testa. Vano je da krv za test bude izvaena najmanje 2 sata, a
najbolje 8 12 sati nakon fizikog stresa poput izlaganja svinja tranju na otprilike
41

stotinjak metara ili vonje kamionom desetak kilometara. Krv mora biti vaene iz une
vene ili neke druge povrinske vene tako da krv ne bude oneiena miinim tkivom.
Otkrie kanadskih znanstvenika omoguilo je revolucionarno testiranje na
sindrom stresa kod svinja. Tokasta mutacija otkrivena je na genu za miine receptore
koji veu rijanodin. Receptori su proteini kalcijevih kanala sarkoplazmatskog retikuluma
te kontroliraju protok kalcijevih iona iz sarkoplazmatskog retikuluma u citoplazmu
miinih stanica. Poremeaj kod osjetljivih svinja izaziva hipersenzitivnost otvora
kalcijevih kanala te se oni lake otvaraju nego kod zdravih ivotinja, a tee se zatvaraju.
Rezultat toga su miine kontrakcije, hipermetabolizam te hipertermija karakteristina
za poremeaj. Mutacija na nukleotidnom mjestu 1843 opisana je kao zamjena jedne
nukleotidne baze u drugu, tonije zamjena citozina u timin te promjena
aminokiselinskog slijeda, arginina u cistein, a moe biti uoena elektroforezom
amplificiranih DNK segmenata nakon to su bili obraeni restrikcijskim enzimima.
Navedena mutacija se pojavljuje unutar pet pasmina, a najvjerojatnije je imala
zajedniko porijeklo, pretka nositelja mutacije.
Metodama genetskog inenjerstva utvrena je veza izmeu nasljeivanja
mutacije i pojave simptoma bolesti, a test za analizu temelji se na lananoj reakciji
polimeraze (PCR) i omoguuje otkrivanje sva tri genotipa za MHS. Ispitivanje se temelji
na selektivnom amplificiranju mutiranog dijela RYR1 gena koristei PCR i obradi
segmenata restrikcijskih DNK fragmenata. Test je vrlo toan i omoguuje brzo testiranje
velikog broja jedinki u kratkom vremenu i otkrivanje sva tri MHS genotipa. Openito,
utemeljeno je miljenje da informacije na razini DNK molekule mogu pomoi
svinjogojskoj proizvodnji u izluivanju nepoeljnih gena iz pojedinih populacija svinja, a
time i posljedice utjecaja takvog gena na kvalitetu mesa svinja. Osim toga, ove
informacije pomau i u selekciji kvantitativnih svojstava, ukljuujui i ona na koje se
moe utjecati tradicionalnim oblicima selekcije.

4.10. Utjecaj na majinske osobine

Vie istraivanja imalo je za temu utjecaj MHS na majinske osobine. Stalder
(1995.) je istraio utjecaj MHS na majinske performanse stresno osjetljivih linija svinja
(tablica 2). Krmae genotipa Nn oprasile su vie prasadi od NN krmaa i nn krmaa. K
tome, Nn krmae imale su tea legla u usporedbi s NN krmaama, te tea legla u odnosu
42

na nn krmae. Krmae genotipa Nn oprasile su vei broj ive prasadi od krmaa genotipa
NN i nn. enke nositeljice gena imale su vee ukupne teine ive prasadi od nn i NN
krmaa. Razlika proporcija ivoroenih svinja koje su preivjele od roenja do
prebacivanja u drugu fazu tova nije bila signifikantna izmeu razliitih MHS genotipova.
Tablica 2. Prosjek svojstava pri roenju i BLUP procjene razlika prosjeka (SGa) izmeu
razliitih genotipova stresne osjetljivosti svinja (Stalder, 1995)
Svojstvo
Broj roenih
Poroajna masa (kg)
Prilagoen broj roenihb
Teina legla ivoroenih (kg)
Preivljavanje do transfera (%)

Prosjek
10,16
13,34
9,98
13,05
90,48

NN-Nn
-0,94*
-1,07*
-0,91*
-0,91**
-6,29

SG
0,39
0,49
0,39
0,47
5,30

Odnos genotipova
Nn-nn
SG
NN-nn
**
0,61
0,32
-0,33
0,74**
0,39
-0,34
0,69*
0,32
-0,22
*
0,77
0,38
-0,14
2,51
4,01
-3,79

SG
0,44
0,52
0,43
0,49
5,88

Standardna greka razlika prosjeka dvaju genotipova u odnosu

Prilagoeno koristei kombinirane faktore pasmine (Brubaker i sur., 1994.)
* Ukazuje na signifikantnu razliku izmeu genotipova (P < 0,05)
** Ukazuje da su razlike blizu signifikantnosti (P < 0,10)
a

Foto 17. Stres otpornije krmae imaju veu plodnost

43

Zdrave krmae imale su vei broj odbijene prasadi s 21. danom od nn krmaa
nakon prilagodbe podataka s obzirom na fizike mjere i dob svinja pri odbiu (tablica 3).
Razlike nisu utvrene izmeu krmaa genotipa NN i Nn s obzirom na broj prasadi pri
odbiu s 21. danom. Krmae genotipa NN dale su tea legla s 21. danom u usporedbi s
krmaama nn i Nn genotipa. Dodatno, tee leglo utvreno je u dobi od 21. dana kod Nn
krmaa u usporedbi s krmaama nn genotipa. Proporcija svinja preivjelih do 21 dana
favorizira NN krmae s 13,1% i 9,3% u usporedbi s nn i Nn krmaama.
Tablica 3. Prosjeci i BLUP procjene razlika prosjeka (SEa) za reproduktivna svojstva
krmaa razliitih MHS genotipova s 21 i 42 dana (Stalder, 1995)
Odnos genotipova
NN-Nn
SE
Nn-nn
SE
NN-nn
Prilagoen broj s 21. danom
10,41
0,28 0,21 0,21 0,17 0,49*
Prilagoena teina legla s 21. danomb (kg)
50,65
2,86* 1,46 3,34** 1,19 6,20**
Stopa preivljavanja s 21. danom (%)
88,06
9,33* 3,71 3,75 0,15 13,07**
Broj s 42. danom
7,35
0,24 0,23 0,33 0,20 0,57*
Prilagoena teina legla s 42. danom (kg)
81,41
3,06 3,05 5,16* 2,49 8,22*
Stopa preivljavanja s 42. danom (%)
82,39
3,21 2,72 4,48* 2,22 7,69*
a Standardna greka razlika prosjeka dvaju genotipova u odnosu
b Prilagoeno koristei kombinirane faktore pasmine (Brubaker i sur., 1994)
* Ukazuje na signifikantnu razliku izmeu genotipova (P < 0,05)
** Ukazuje da su razlike blizu signifikantnosti (P < 0,01)
Svojstvo

Prosjek

SE
0,24
1,66
4,42
0,28
3,53
3,11

Stalder (1995) takoer usporeuje majinske performanse krmaa genotipa NN i

Nn pasmine landras, te ne utvruje signifikantne razlike izmeu NN i Nn krmaa za
analizirana svojstva (tablica 4). Zdrave krmae i nositeljice imale su gotovo identian
broj ivoroene prasadi. Broj ivoroene prasadi s 21. danom je bio slian izmeu NN i
Nn krmaa. Iako nesignifikantno, NN krmae su proizvele legla koja su prosjeno bila
0,45kg tea u dobi legla od 21. dan u odnosu na legla Nn krmaa. Prosjean broj prasadi
preivjelih do 21. dana je bio gotovo slian izmeu NN i nn krmaa. Slino je i sa
intervalom prasenja koji se za samo 0,44 dana razlikovao izmeu Nn i NN krmaa.
Tablica 4. Reproduktivna svojstva i BLUP procjena razlika prosjeka (SGa) izmeu
genotipa normalnih (NN) i krmaa nositelja (Nn) (Stalder, 1995)
Odnos genotipova
Svojstvo
Prosjek
NN - Nn
SG
Prilagoeni broj ivoroenih
10,82
0,00
0,14
Prilagoeni broj s 21. danomb
12,17
-0,03
0,05
Prilagoena teina legla s 21. danom (kg)
68,71
0,45
0,48
Preivljavanje do 21. dana (%)
95,48
0,06
0,44
Interval praenja (u danima)
172,00
0,45
1,80
a

Standardna greka razlika izmeu prosjeka genotipova

prilagodba prema Landrasu (Brubaker i sur., 1994)

b Specifina

44

Prethodno predstavljeno istraivanje snano odvraa od koritenja nn krmaa u

veini komercijalnih stada svinja. Genotipizirane NN i Nn krmae oito imaju prednosti
to se tie majinskih osobina u odnosu na nn krmae. Osim toga, kada se loa majinska
svojstva nn krmaa s visokom smrtnou ivotinja kombiniraju s poveanim trokovima
uzgoja, njihovo koritenje u komercijalnim uzgojnim programima nije preporuljivo.
Manje je poznato da li bi Nn krmae trebale biti zadrane u uzgoju. Ako se Nn krmae
ele zadrati u stadu, trebalo bi doi do znaajnijeg napretka u majinskim osobinama u
odnosu na NN krmae. Ekonomske prednosti trebale bi nadoknaditi potencijalne
ekonomske gubitke zbog poveane smrtnosti i loije kvalitete miia koji se javljaju kada
se Nn krmae osjemene terminalnim nerastima Nn ili nn genotipa.

4.11. Povezanost sindroma stresa s kvantitativnim svojstvima trupa

Christian i Rothschild (1992.) su utvrdili slian prosjean prinos, konverziju
hrane i konzumaciju hrane izmeu svinja sva tri genotipa (tablica 5). Trupovi Nn i nn
ivotinja imali su manje lene masti kod desetog rebra (BF10) i vee miino podruje
slabina (LMA). Suprotno tome svinje genotipa NN i nn imali su manje zamaeno meso.
Randman je bio slian za sva tri genotipa. Iako rezultati prikazani u Tablici 6. nisu
reprezentativni za svako pojedino svojstvo i ne mogu se primijeniti na dananje trine
svinje, relativne su razlike osobina sva tri genotipa sline.
Tablica 5. Hranidba, rast, sastav trupa i prosjeci performansi kvalitativnih svojstava
trupa (SG) MHS genotipova (Christian i Rothschild, 1992.)
Genotip
Svojstvo
NN (SG)
Nn (SG)
Nn (SG)
Konzumacija hrane (kg po danu)
2,700,06 2,570,05 2,570,06
Konverzija hrane (hrana/prirast)
3,600,18 3,500,08 3,450,09
Prosjean dnevni prirast (kg po danu)
0,760,01 0,760,01 0,770,01
Prosjeno lene masti (cm)
3,980,07 3,910,07 4,110,10
Mast desetog rebra (cm)
3,910,10 3,680,10 3,680,12
Povrina slabinskih miia (cm2)
35,660,97 36,760,77 39,991,16
Randman
73,600,30 74,100,20 74,700,30
Nemasno meso (%)
42,000,90 43,100,09 44,701,00
Masno meso (%)
40,701,10 39,501,10 39,401,20
pH (45 min)
6,420,06 6,150,05 5,730,06
Refleksija boje
22,500,80 24,600,70 29,000,90

45

Tablica 6. Razlike svojstava hranidbe, rasta, kvalitativnih i kvantitativnih svojstava trupa

izmeu svinja genotipa NN i Nn (National Genetic Evaluation - National Pork
Producers Council, 1995)
Svojstvo
Prosjeni dnevni prirast (kg po danu)
Dana potrebno za 112,5 kg
Prirast nemasnog (kg po danu)
Lena mast desetog rebra (cm)
Povrina slabinskih miia (cm2)
Duljina trupa (cm)
Prinos trupa (%)
Boja slabinskih miia (1 - 5)
Mramoriranost slabinskih miia (1 - 5)
vrstoa slabinskih miia (1 - 5)
Refleksija boje - Minolta (%)
Krajnji pH
Gubitak vode slabinskih miia (%)
IMF slabinskih miia (%)

Razlika NN - Nn

NS

-0,0045
0,13
0,00765
-0,00254
-1,87
0,45
-0,376

NSa
Sb
Sb
NSa
Sb
Sb
Sb
Sb
Sb
Sb
Sb
Sb
Sb
Sb

0,21
0,24
-1,707
0,018
-0,48
0,33

a Nesignifikantna
b

razlika izmeu normalnih i svinja nositelja

Signifikantna razlika izmeu normalnih i svinja nositelja (P < 0,05)

Jansen i Barton-Gade (1995.) procijenili su rast i svojstva trupa kod danskog

landrasa za sva tri genotipa. Zdrave svinje su imale vei prosjeni dnevni prirast od Nn i
nn svinja. Slina konverzija hrane utvrena kod sva tri genotipa. Kraa duina trupa
utvrena je kod nn svinja. Na linearnoj ocjeni, svinje nn genotipa daju trupove
superiornih, Nn intermedijarnih, a svinje genotipa NN najloijih karakteristika (udio u
trupu miia slabina, unki i lene masti).
Aalhus i sur. (1991.) utvruju signifikantan linearni efekt gena povezan s dobi pri
klanju u pasmini svinja lacombe. Svinje genotipa NN su se pokazale superiornima, Nn
intermedijarnima, a nn najloijima za dob na tritu. Linearni efekt takoer je utvren za
teinu trupa. Zdrave su ivotinje proizvele najmanje trupove, dok su Nn nositelji dali
trupove intermedijarne duljine, a nn ivotinje dale su najvee trupove. Svinje genotipa
nn bile su superiorne u odnosu na svinje genotipa Nn i NN za zamaenost mesa i
debljinu lene masti. Relativni udio zamaenosti i debljine lene masti kod superiornih
nn svinja rastao je s poveanjem ive mase.
Goodwin i sur (1994.) su procijenili razlike izmeu 1298 NN i 181 Nn svinja za
brojna proizvodna i svojstva trupa (tablica 6). Svinje genotipa NN imale su superiorniji
prosjeni dnevni prirast u usporedbi s Nn ivotinjama. ivotinje nositelji imale su
46

mravije trupove od 10 rebra, vee miino podruje slabina i vei randman od NN

ivotinja. Duljina trupova NN i Nn ivotinja nije se razlikovala.

4.12. Povezanost sindroma stresa i kvalitete mesa

Mnogo je reeno o procjenama kvalitete svinjetine kod izbora ivotinja za
uzgojno stado. Istina je da e mnoge ivotinje podlone stresu dati BMV meso. Meutim,
sve svinje koje su dale trupove zadovoljavajue kvalitete ne moraju biti zdrave. Kvaliteta
svinjetine je povezanost genetskih imbenika i okolinih uvjeta u kojima su svinje bile
klane. Poznato je da je veina svinjetine loe kvalitete rezultat poremeaja stresne
osjetljivosti, ali znanstvenici smatraju da su genetski i okolini imbenici blisko
povezani. ivotinje koje su sklone stresu mogu uginuti prilikom odlaska s farme na
trite, a ukoliko preive do klanja, daju BMV meso. U populacijama svinja kod kojih
genetski faktori ne dovode do BMV mesa, postupci pred klanje i samo klanja znatnije
utjeu na kvalitetu mesa.
Visoko kvalitetna, neovrsnuta svinjetina je crvenkasto roza boje, dobre
teksture, bez povrinskih sokova te posjeduje odreen stupanj mramoriranosti (za
odreene potroae). Takvi zahtjevi mesa rezultiraju sonim, mekim, okusom bogatim,
hranjivim proizvodom ukoliko se ispravno obradi prilikom kuhanja. Dodatno tome,
kvalitetna e svinjetina zadrati veinu sokova tijekom rezanja, pakiranja, zamrzavanja i
kuhanja, a takoer i prilikom stvrdnjavanja, dimljenja te emulgiranja u procesu
proizvodnje preraenih proizvoda.
S druge strane, BMV meso je loe kvalitete zbog sljedeih razloga:
meko je, kaasto, bez teksture, blijedo i neprivlano;
miii postaju kiseli, pogotovo u ranijim fazama nakon klanja, a posljedino tome,
proteini gube sposobnost vezanja vode;
stanje se frekventnije pojavljuje u miiima slabina i unki dajui razliite nijanse
boje mesa prilikom rezanja;
zahvaeni miii imaju malo ili nimalo mramoriranosti;
u nepreraenom obliku, meso otputa sokove prilikom rezanja i obrade
(skupljanje je ponekad vee od 7%), a u pakiranju postaje sivkasto to odbija
potroae te ima krai vijek boravka na policama prodavaonica od normalne
svinjetine;
47

 kada se koristi za mesne preraevine (dimljeni proizvodi, kobasice) dodatno se

stisne (3 do 10% vie od normalno kuhane unke), nedostaje mu ujednaena boja
stvrdnjavanja, pokazuje odvajanje pojedinanih miia i moe biti teko za
rezanje;
smrznuti rezovi gube poveanu koliinu soka prilikom odmrzavanja.
Vie imbenika moe utjecati na bliski odnos stresa i BMV mesa. Razina reakcije
na stres koju razvijaju pojedine svinje u trenutku klanja odreuje uvijete reakcije i stanje
unutar miia. Ako je svinja podlona stresu, a preivi stresnu situaciju i reakciju u kojoj
su zalihe energije u miiima potroene, dati e meso koje je tamno, vrsto i suho, jer je
nakon klanja bilo lieno proizvodnje mlijene kiseline. Meso koje je tamno, vrsto i suho
takoer je neprivlanog izgleda, ali nema neke velike nedostatke poput BMV mesa te je
sklono kvarenju zbog visokog pH. Ukoliko su uvjeti pred klanje idealni, svinje sklone
BMV mesu mogu kroz proces proi bez reakcije i dati meso zadovoljavajuih
karakteristika. Ovakvi komplicirani imbenici govore ukazuju da je bolje ocjenjivati
ivotinje i selekciju bazirati na temelju izravnih mjerenja nego na temelju karakteristika
kvalitete mesa prasadi.
Openito, boja mesa (miia), vrstoa, vlanost i mramoriranost vani su
parametri koji utjeu na prihvaenost svinjetine od strane potroaa. Svjea svinjetina bi
trebala biti podjednako ruiaste boje. Meko i vodnjikavo meso ima lo kapacitet
zadravanja vode i moe se smanjiti u volumenu i do 7% tijekom obrade, ujedno ga
inei nepoeljnim za preraivae i potroae. Blaga mramoriranost i intramuskularna
masnoa su poeljni za soan i ukusno pripremljen proizvod.
Blijedo, meko i vodnjikavo (BMV) meso, te tvrdo, vrsto i suho (TS) meso su
loije vrijednosti u preraivakoj industriji zbog loih kapaciteta vezanja vode. Takvo se
meso koristi za proizvodnju manje skupih prehrambenih proizvoda, a ne za koritenje u
proizvodnji skupljih svjeih proizvoda.
Do blijedog, mekog i vodnjikavog mesa dolazi zbog pada pH u miiima prilikom
omamljivanja, to je izazvano genetskim i okolinim imbenicima. Treba spomenuti da
se primjenom raznih metoda utjecaj nekih okolinih imbenika koji pridonose loijoj
kvaliteti svinjetine, moe djelomino i ublaiti.
Sindrom stresa svinja je jedan od genetskih imbenika koji moe dovesti do BMV
mesa. Promjena pH tijekom prvih 45 minuta post mortem rezultira poveanim ili

48

smanjenim oslobaanjem energije iz miia i nakupljanjem mlijene kiseline u miiima,

a to su glavni faktori za stvaranje BMV ili TS mesa.
Christian i sur. (1993.) su primijenili subjektivne i objektivne metode mjerenja
kvalitete miia za odreivanje MHS genotipova. Signifikantni linearni efekti, uvijek
favorizirajui NN ivotinje, a kategorizirajui Nn ivotinje kao intermedijarne bili su
utvreni za vizualnu boju, mramoriranost i vrstou, instrumentalno odreenu boju,
gubitak vode tijekom 24 sata te pH vrijednost.
Jedna od malo sloenijih procjena kvalitete svinjetine provedeno je od strane
Savjeta nacionalnih proizvoaa svinjetine (National Pork Producers Council, 1995.).
Projekt je ukljuio vie od 3200 trinih svinja. Kompletne tovne osobine, sastav trupa te
kvalitativna i senzorna procjena je odreena za svaku ivotinju. Zdrave (NN) ivotinje
imale su superiornije instrumentalno mjerene rezultate boje, vizualnu ocjenu boje,
mramoriranosti i vrstoe u usporedbi s Nn ivotinjama. Dodatno, NN ivotinje
proizvele su trupove s viim sadrajem lipida u miiima slabina i bolje ocjene
mehanikog mjerenja mekoe. Nije utvrena razlika za genotipove NN i Nn za prosjean
dnevni prirast. Razlike koje favoriziraju NN genotipove su uoene za svojstva duljine
trupa i masnoe na zadnjem rebru. Razlike koje favoriziraju Nn genotipizirane svinje,
utvrdile su prirast nemasnog mesa i podruje slabinskih miia. Prethodno spomenuto
istraivanje oito navodi kako je upitno koritenje ivotinja Nn genotipova na tritu
orijentiranom prema kvaliteti mesa.

4.13. Manipulacija svinjama prije klanja i sprjeavanje pojave BMV

mesa
Odreeni okolini imbenici mogu biti pogodni zdravim svinjama, ali svinjama
koje imaju stres poremeaj mogu uzrokovati nelagodu i strah. Posljedino, nemogue je
rukovanje svinjama u praktinim uvjetima bez izazivanja nekog oblika stresa.
Neke od neeljenih karakteristika mesa mogu biti svedene na najmanju mjeru
praenjem managementa i manipulacije. Navedeni su neki od naina spreavanja
gubitaka prilikom prometa svinja na tritu.
Sprijeiti prenapuenost boksova za prihvaanje i kamiona. Vano je da su
utovarne i istovarne jedinice dobro dizajnirane kako bi se umanjilo uzbuenje
svinja. Potrebni su trenirani i iskusni ljudi za rukovanje sa ivotinja te strpljivost.
49

 Eliminirati prilike za sukobe izmeu ivotinja, ali i izmeu ivotinja i ljudi. Nije
poeljno mijeati ivotinje koje nisu odrasle zajedno. Kod manipulacije svinjama,
nije dozvoljeno vikati ili koristit elektrine tapove.

Foto 18. Manipulacija tovljenicima prije klanja ima veliki utjecaj na kvalitetu mesa

Izbjei ekstremne temperature i druge ekstremne okoline uvijete. Ne seliti svinje

za vrijeme najtoplijih dijelova dana.
Koristiti generalne mjere opreza u svim fazama rukovanja. Ne oekivati da svinje
hodaju na velike udaljenosti, ne tjerati svinje preko klizavih povrina, ne hraniti
svinje 12 do 24 sati prije odlaska sa farme te dopustiti svinjama da se tokom
odreenog vremena prilagode.
Ukljuiti dvosatni do etverosatni period odmaranja prije klanja. Izbjei klanje
odmah pri dolasku u klaonicu. Koristiti prskalice i tuiranje vodom za hlaenje
ukoliko su temperature visoke. Preseliti svinje iz boksova za prihvat u sobu za
omamljivanje to opreznije kako bi se izbjeglo naguravanje i uzbuivanje.

50

Foto 19. Pravilna manipulacija svinjama nakon klanja takoer utjee na kvalitetu mesa

51

5. REZULTATI SUSTAVNOG PRAENJA STATUSA

MALIGNE HIPERTERMIJE U HRVATSKOM
SVINJOGOJSTVU
U razdoblju od 2003. 2014. godine ukupno je analizirano na MHS 4363 mladih
nerasta odabranih za rasplod, od ega su 4147 (95 %) istokrvni predstavnici pasmina, a
216 (5 %) hibridi i meupasminski krianci (tablica 7). Prema udjelu najvie je testirano
nerasta pasmine landras, zatim slijede pietren, veliki jorkir i durok, to je posljedica
razvoja komercijalnog programa uzgoja svinja u kojem se pasmine landras i veliki
jorkir u krianju koriste u stvaranju generacije kvalitetnih rasplodnih krmaa (F1), a
nerasti pasmina pietren i durok kao rasplodnjaci u terminalnom krianju i proizvodnji
kvalitetne prasadi za tov (F2).
Tablica 7. Broj testiranih rasplodnih nerasta na MHS prema pasminama kroz godine
Ukupno
Broj
Pasmina / Krianci 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
%
grla
Pietren
59 382 64
27 252 94
76 68
87
45
32 1186 27,1
Veliki jorkir
22 92
84
64 120 54
48 30
14
4
15 547 12,5
Landras
95 161 199 89 572 344 300 192 154 69
132 2307 52,9
Durok
52
14
1
3
5
8
5
3
3
13 107 2,5
Landras Veliki
1,9
jorkir
40
12
30
82
Durok Veliki
0,3
jorkir
6
4
1
3
14
Pietren Durok
12
2
5
19 0,4
Durok Landras
16
8
24 0,6
Veliki jorkir
0,2
Pietren
8
8
Landras Pietren
2
10
2
9
23 0,5
Krianci - ostalo
46
46 1,1
200 4363 100
Ukupno prema No. 176 761 367 240 993 499 442 297 267 121 0
godinama
% 4,2 17,5 8,5 5,5 22,8 11,5 10,5 6,8 5,3 2,8
0
4,6 100
Godina

Promatrano prema godinama broj svinja pod selekcijskim obuhvatom

kontinuirano opada, te sukladno tome sa stajalita praenja statusa MHS se smanjuje i
broj analiziranih rasplodnih nerasta (graf 11).

52

Graf 11. Ukupan broj testiranih nerasta na MHS kroz godine

Laboratorijske analize nerasta u cilju praenja MHS statusa u Republici Hrvatskoj

pokazuju oekivanu zastupljenost sva tri MHS genotipa (HalNN, HalNn i Halnn) (tablica 8).
Omjer genotipova HalNN : HalNn : Halnn iznosi 72,7 : 24,1 : 3,2, dok frekvencija alela N : n
ima omjer 84,74 : 15,26. Promatrajui zastupljenost genotipova kroz godine, uoeno je
poveanje udjela poeljnih genotipova HalNN i HalNn, odnosno smanjivanje pojavljivanja
nepoeljnog haplotipa Halnn.
Tablica 8. Ukupan broj testiranih rasplodnih nerasta na MHS prema frekvencijama
genotipova kroz godine

Godine
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
2014.
Ukupno
(Prosjena frekvencija genotipa)
Frekvencija alela (N : n)

NN
Broj grla (%)
106 (60,2)
529 (69,5)
251 (68,4)
158 (66,5)
621 (62,5)
364 (72,9)
378 (85,5)
256 (86,2)
227 (85,0)
105 (86,7)
0 (0)
174 (87,0)
3170 (72,7)

Genotip
Nn
Broj grla (%)
52 (29,5)
189 (24,8)
96 (26,1)
76 (30,2)
336 (33,8)
132 (26,4)
63 (14,2)
40 (13,4)
35 (13,1)
11 (9,1)
0 (0)
24 (12,0)
1054 (24,1)
84,74 : 15,26

nn
Broj grla (%)
18 (10,2)
43 (5,6)
20 (5,4)
6 (2,5)
36 (3,6)
3 (0,6)
1 (0,2)
1 (0,3)
5 (1,8)
5 (4,1)
0 (0)
2 (1,0)
140 (3,2)

Promatrano prema pasminama, u nerasta pasmine durok osim genotipa HalNN

nije utvreni niti jedan drugi genotip (tablica 9). U nerasta pasmine veliki jorkir nije
utvreno pojavljivanje nepoeljnog genotipa Halnn, dok se isti genotip u vrlo malom
udjelu (0,4 %) pojavio u nerasta pasmine landras. Oekivano, u pasmini pietren
utvreno je najvie stres osjetljivih nerasta (10,9 %). Prosjean omjer alela N : n iznosi
84,9 : 15,1 u istokrvnih nerasta.
53

Tablica 9. Ukupan broj istokrvnih testiranih rasplodnih nerasta na MHS prema

pasminama kroz godine

2011.

2012.

2013.

2014.

Ukupno:

Genotip
39,9
49,2
10,9
92,7
7,3
84,2
15,4
0,4
100
73,1
23,6
3,3

947 497 432 295 258 121

192 4154

2005.

2004.

2003.

2010.

473
584
129
507
40
1942
356
9
107
3036
980
138

2009.

13
17
2
15
129
3
13
170
20
2

41
178
33
107
13
427
142
3
3
578
333
36

Pietren

2008.

2007.

30
10
5
4
68
1
3
105
11
5

NN 14 202 7
7
Nn 30 138 40 15
nn 15 42 17
5
NN 21 77 79 62
Veliki
Nn 1
15
5
2
jorkir
nn
NN 71 140 147 72
Landras
Nn 21 21 49 17
nn
3
3
NN
52 14
1
Durok
Nn
nn
NN 106 471 247 149
Ukupno
prema
Nn 52 174 94 34
genotipu:
nn 18 42 20
5
Ukupno prema
176 687 361 188
godini:

Pasmina

Frekvencija
(u %)

30 42 36 51
61 33 31 31
3
1
1
5
53 45 30 14
1
3
274 278 184 152
70 22
8
2
5
8
5
3
362 373 255 220
132 58 39 33
3
1
1
5

2006.

Genotip

Godine

Aleli
N

64,5 35,5
96,3 3,7
91,8 8,2
100

84,9 15,1

U nerasta meupasminskih krianaca, u odnosu na istokrvne, utvruje se manji

udio genotipova HalNN za 8,3 % i Halnn za 2,4 %, te vei udio genotipa HalNn 10,6 %
(tablice 10). Izraun frekvencije alela ukazuje na vei udio alela n za 2,9 % u odnosu na
istokrvne neraste.
Usporede li se rezultati ove analize s ranijim studijama koje su proveli Lackovi i
sur. (1997) i Lackovi i sur. (1998), obje studije obuhvaaju grla oba spola te znatno
manji broj jedinki svinja (285 i 637) u odnosu na ovo istraivanje koje je obuhvatilo
rezultate laboratorijske analize statusa MHS na 4363 grla iskljuivo mukog spola,
odnosno nerasta odabranih za rasplod. Usporedbu s ranijim istraivanjima statusa MHS
u populaciji komercijalnih pasmina i njihovih krianaca u Republici Hrvatstkoj i ovog
istraivanja prikazuje Tablica 11. U odnosu na prethodna istraivanja utvrena je vea
frekvencija recesivnog alela (n) kao nositelja mutacije koja uzrokuje stres osjetljivost
kod svinja, to se dijelom moe objasniti znatno veim brojem analiziranih grla u ovom
istraivanju u odnosu na ranije provedena. Miljenje se temelji na injenici da kada se
promatraju rezultati analize samo nerasta u istraivanju Lackovia i sur. (1997) u
usporedbi s rezultatima ovog istraivanja, uoava se da autori utvruju vei udio
genotipa HalNN i manju zastupljenost genotipova HalNn i Halnn. S druge strane, u
istraivanju koje takoer provodi Lackovi i sur. (1998) na veem broju svinja utvren
je manji udio genotipova HalNN i Halnn, ali znaajno vei udio genotipa HalNn u odnosu na
54

prethodno istraivanje istih autora, dok je u odnosu na isto istraivanje u nerasta u

ovom istraivanju utvren vei udio genotipova HalNN i Halnn, a manji udio genotipa
HalNn.
Tablica 10. Broj testiranih nerasta meupasminskih krianaca na MHS kroz godine

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

Ukupno:

Genotip

2005.

Frekvencija
(u %)

2004.

NN
Nn
nn
NN
Nn
nn
NN
Pietren
Nn
Durok
nn
NN
Durok
Nn
Landras
nn
NN
Veliki
jorkir
Nn
Pietren
nn
NN
Landras
Nn
Pietren
nn
NN
Krianci Nn
ostalo
nn
Ukupno
NN
prema
Nn
nn
genotipu:
Ukupno prema
godini:
Landras
Veliki
jorkir
Durok
Veliki
jorkir

2003.

Pasmina

Genotip

Godina

30
9
1
5
1
9
3

5
7
1
-

14
2
-

4
2
-

58
15
1

4
2
-

10
35
1
16
42
1

30
3
2
3
8
-

2
2
-

5
5
5
5
-

1
1
1
1
-

7
2
7
2
-

4
4
4
4
-

65
16
1
13
1
11
8
18
6
8
15
8
10
35
1
140
74
2

79,3
19,5
1,2
92,9
7,1
57,9
42,1
75
25
100
65,2
34,8
21,7
76,1
2,2
64,8
34,2
0,9

74

59

43
3
46

10

216

Aleli
N

89

11

96,4 3,6

78,9 21,1

87,5 12,5

100

82,6 17,4

59,7 40,3

81,9 18

Tablica 11. Usporedba praenja statusa MHS s ranijim istraivanjima

Istraivanje
Lackovi i sur. (1997)
Lackovi i sur. (1998)
ai i sur. (2015)

Broj analiziranih
Broj i %
Broj i %
Broj i %
Frekvencija
svinja
homozigota NN heterozigota Nn homozigota nn
n alela
Ukupno
285
250 (87,72)
32 (11,23)
3 (1,05)
0,067
Nerasti
133
113 (85)
18 (13,5)
2 (1,5)
Ukupno
637
587 (92,15)
40 (6,28)
10 (1,57)
0,047
Nerasti
151
102 (67,44)
47 (31,24)
2 (1,32)
Nerasti
4363 3170 (72,7)
1054 (24,1)
140 (3,2)
0,153

55

6. UTVRIVANJE STATUSA MALIGNE

HIPERTERMIJE U POPULACIJAMA HRVATSKIH
IZVORNIH PASMINA SVINJA
Izvorne i zatiene pasmine domaih ivotinja genetsko su naslijee stvarano
stotinama i tisuama godina, te je njihovo ouvanje znaajno s povijesnog,
gospodarskog, kulturnog i znanstvenog stajalita. Ouvanje poeljnih genotipova u
populaciji garancija je odrivosti u vremenima klimatskih promjena, pojave bolesti i
drugih razloga, zbog kojih komercijalne pasmine nee moi ostvarivati oekivanu
proizvodnju. Sa stajalita bioraznolikosti, vea dohodovnost i brojno poveanje uzgoja
crne slavonske i turopoljske svinje znaajno doprinosi ouvanju pasmina u budunosti.

Foto 23. Ekstenzivan nain uzgoj hrvatskih izvornih pasmina svinja

Praenje MHS statusa danas nije dio uzgojnog programa hrvatskih izvornih
pasmina svinja, ime se proputa uiniti dodatan selekcijski korak u proizvodnji vie
kvalitetnijeg mesa za tradicijske prehrambene suhomesnate proizvode, koji su kroz
56

desetljea na nacionalnoj i meunarodnoj razini postali prepoznatljivi hrvatski

brandovi.
Osim obiteljskih gospodarstava koja se bave uzgojem i proizvodnjom tradicijskih
suhomesnatih proizvoda od izvornih pasmina svinja, korist od postavljanja sustava
praenja statusa MHS imati e i preraivai i proizvoai tradicijskih suhomesnatih
proizvoda, jer status MHS znaajno utjee na svojstva kvalitete mesa kao sirovine.
Uvoenje praenja MHS statusa biti e korisno i za strune institucije i uzgojne
organizacije izvornih pasmina svinja koje e dobiti relevantne podatke za unaprjeenje
svojeg uzgojnog programa, odnosno uzgoja.
Praenjem statusa MHS stvorili bi se uvjeti za unaprjeenje uzgoja i brojno
poveanje uzgoja naih izvornih pasmina svinja, a rezultat je vea proizvodnja
kvalitetnijih tradicijskih suhomesnatih proizvoda kao hrvatskih brendova. Poveanje
populacija izvornih pasmina u izvornim uvjetima dranja znai vee koritenje
zemljinih povrina koja nisu pogodna za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, ime
se doprinosi aktiviranju istih povrina u drutvenu korist i ouvanju okolia. Sa
znanstvenog stajalita, istraivanje statusa MHS u populacijama hrvatskih izvornih
pasmina svinja do sada nije provedeno i o tome nemamo nikakve spoznaje.

Foto 24. Slavonski tradicijski suhomesnati proizvodi OPG Boris Mlaen iz Poege

57

Foto 25. Krmaa crne slavonske pasmine s leglom

Foto 26. Krmaa turopoljske pasmine s leglom

58

7. ZAKLJUAK
Na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj sustavno praenje statusa MHS
molekularno genetskim metodama u populacijama komercijalnih pasmina svinja
provodi se od 2003. godine kao sastavni dio provedbe nacionalnog programa uzgoja
svinja. Rezultati laboratorijskog testiranja rasplodnih nerasta i praenja MHS statusa u
hrvatskom svinjogojstvu u razdoblju duem od jednog desetljea, ukazuju na uspjenost
postavljenog protokola praenja i izluivanja iz uzgoja stres osjetljivih mukih
rasplodnih jedinki komercijalnih pasmina svinja.
Iako je naalost trend broja komercijalnih pasmina svinja pod selekcijskim
obuhvatom u Republici Hrvatskoj u kontinuiranom padu, te posljedino i broj
analiziranih rasplodnih nerasta, uoava se kontinuirani porast udjela testiranih nerasta
poeljnih genotipova HalNN i HalNn, odnosno smanjenje udjela genotipa Halnn. U odnosu
na dosadanja istraivanja koja imaju za temu status MHS u hrvatskim populacijama
svinja, ovo istraivanje temeljeno na velikom broju testiranih mukih jedinki moemo
smatrati istraivanjem koje do sada najvjerodostojnije prikazuje status MHS u
hrvatskom svinjogojstvu. Stoga, ovo istraivanje treba uzeti kao mjerilo kvalitete i temelj
daljnjeg praenja statusa MHS u uzgoju svinja, kako s genetskog, tako i s organizacijskog
stajalita praenja MHS u Republici Hrvatskoj kojeg provodi HPA.
No, u sustavno praenje MHS statusa nisu ukljuene crna slavonska i turopoljska
svinja, kao jedine dvije izvorne pasmine svinja koje batini Republika Hrvatska (NN
127/98). Danas, kada dominira industrijalizirana poljoprivredna proizvodnja, postoji
vie razloga za ouvanje i unaprjeenje naih izvornih pasmina, od kojih se proizvode
vrlo interesantni tradicijski prehrambeni suhomesnati proizvodi, zbog ega je znaajno
utvrditi i pratiti MHS status u populacijama naih dviju izvornih pasmina svinja.

59

Foto 27. Tovljenici crne slavonske svinje u poluintenzivnom nainu dranja

60

8. LITERATURA
1.

Aalhus, J. L., S. D. Jones, W. M. Robertson, A. K. W. Tong, A. P. Sather (1991): Growth

characteristics and carcass composition of pigs with known genotypes for stress
susceptibility over a weight range of 70 to 120 Kg. British Society of Animal Science,
2 (52): 347-353.

2.

Alves, L. R., R. C. Antunes, R. B. Andrade, A. A. Storti, S. L. B. Reis, L.G. Carrazza, C. F.

Osava, N. V. Costa (2014): Effect of the halothane genotype on intramuscular fat
deposition in swine. Genetics and Molecular Research 13 (1): 363-370.

3.

Andresen, E., P. Jensen P. (1977): Close linkage established between the HAL locus
for halothane sensitivity and the PHI (phosphohexose isomerase) locus in pigs of the
Danish Landrace breed. Nord. Vet. Med., 29 (11): 502-504.

4.

Christian, L. L. (1972): A review of the role of genetics in animal stress suspectibality

and meat quality. In: Cassens, R.G., F. Giesler, Q Kolb, Editors, Pork Quality
Symposium. University of Wisconsin, Madison: 91-115

5.

Christian, L. L. (1974): Halothane test for PSS-field application. American association

of swine practitioners conference, Des Moines, Iowa: 6-13.

6.

Christian, L. L., M. F. Rothschild (1981): Performance and carcass characteristics of

normal, stress carrier, and stress-susceptible swine. Iowa State University Extension
publication AS-528-F. Iowa State University, Ames.

7.

Christian, L. L., R. Lahucky, L. Kovac (1993): Objective measures of muscle quality.

In: Proc. National Swine Improvement Federation Conference and Annual Meeting.
(St. Louis, MO.) 33-40.

8.

ai, M., V. Orehovaki, M. Vukobratovi, M. M. Drai, A. Smetko, T. Pavlei, V.

ubric urik, I. urik (2015): Uloga banke gena u ouvanju izvornih pasmina
domaih ivotinja. 50. hrvatski i 10. meunarodni simpozij agronoma. Republika
Hrvatska, Opatija, 16.-20. veljae 2015., Zbornik radova, str. 424-428.

9.

ai, M., V. Orehovaki, N. Zirdum, K. Sveti, . Mahnet, V. Kliani (2015): Rezultati

praenja maligne hipertermije u hrvatskom svinjogojstvu. Stoarstvo, u tisku.

10. Fisher, P., F. D. Mellett, L. C. Hoffman (2000): Halothane genotype and pork quality.
Carcass and meat quality characteristics of three halothane genotypes. Meat Science,
54: 97-105.
11. Fletcher, J. E., L. Tripolitis, H. Rosenberg, J. Beech (1993): Malignant hyperthermia:
halothane- and calcium- indued calcium release in skeletal muscle. Biochem. Mol.
Int., 29 (4): 763-772.
12. Fujii, J., O. Kinya, F. Zorzato, S. De Leon, V. K. Khanna, J. E. Weiler, P. J. O'Brien, D. H.
MacLennan (1991): Identification of a mutation in porcine ryanodine receptor
associated wiht maligant hyperthermia. Scinece, 253 (5018): 448-451.
13. Gillard E. F., K. Otsu, J. Fujii, V. K. Khanna, S. De Leon, J. Derdemezi, B. A. Britt, C. L.
Duff, R. G. Worton, D. H. MacLennan D.H. (1991): A substitution of Cysteine for
Arginine 614 in the ryanodine receptor is potentially causative of human malignant
hyperthermia. Genomics 11 (3): 751-755.
61

14. Goodwin, R. N. (1994): Genetic parameters of pork quality traits. Ph.D. Thesis. Iowa
State University, Ames.
15. Harbitz, I., T. Kristensen, M. Bosnes, S. Kran, W. Davies (1992): DNA sequence of the
skeletal muscle calcium release channel cDNA and verification of the
Arg615Cys615 mutation, associated with porcine malignant hyperthermia, in
Norwegian landrace pigs. Anim. Genet. 23 (5): 395- 402.
16. Hardy, G. H. (1908): Mendelian Proportions in a Mixed Population. Science, 28
(706): 4950.
17. Houde A., S. A. Pommier, R. Roy (1993): Detection of the ryanodine receptor
mutation associated with malignant hyperthermia in purebred swine populations. J.
Anim. Sci., 71, 1414-1418.
18. Hrvatska poljoprivredna agencija (2015a): Banka animalnih gena. Godinje izvjee
za 2014. Krievci.
19. Hrvatska poljoprivredna
2014. Krievci.

agencija (2015b): Svinjogojstvo. Godinje izvjee za

20. Hrvatski stoarski selekcijski centar (2000): Upute i pravilnici za provedbu

programa uzgoja svinja. Hrvatsko stoarsko selekcijski centar. Zagreb.
21. Ilie, D. E., V. Bcil, A. Cean, L. T. Cziszter, S. Neo (2014): Screening of RYR1
genotypes in swine population by rapid and sensitive method. Romanian
Biotechnological Letters, 19 (2): 9170-9178.
22. Jensen, P., P. A. Barton-Gade (1985): Performance and carcass characteristics of pigs
with known genotypes for halothane susceptibility. In: Stress Susceptibility and
Meat Quality in Pigs. J.B. Ludvigsen ed. EEAP Publication No. 33., 80-87
23. Jerkovi, I., I. urkin, V. Margeta, G. Kralik, G. Kuec (2009): Molekularni pristup u
istraivanju kvalitete svinjskog mesa. Meso, XI (3): 180-188.
24. Judge, M. D. (1972): A review of possible methods to detect stress susceptibility and
potential low quality pork. In: Cassens, R.G., F. Giesler, Q. Kolb, Editors, Pork Quality
Symposium. University of Wisconsin, Madison, Proceedings: 91-115.
25. Judge, M. D., L. L. Christian, G. Eikelenboom, D. N. Marple (1980): Porcine Stress
Syndrme. National Animal Genome Research Program. Pork indrusty handbook: 1-3.
www.animalgenome.org/edu/PIH/26.html, 28.8.2015.
26. Lackovi, V., Z. Tadi, A. Vitkovi, P. Bosni, T. Balenovi, A. Pleli, I. Bai (1997):
Determination of the malignant hyperthermia (MH) gene status in swinw in Croatia,
Periodicum biologorum, 99 (3): 433-435.
27. Lackovi, V., A. Gomeri, Z. Tadi, A. Vitkovi, V. Sui, T. Balenovi, D. Sabo, I. Bai
(1998): Utvrivanje statusa gena za malignu hipertermiju u farmskom uzgoju svinja
u Hrvatskoj. Stoarstvo, 52 (3): 163-169.
28. Leach, L. M., M. Ellis, D. S. Sutton, F. K. McKeith, E. R. Wilson (1996): The growth
performance, carcass characteristics, and meat quality of halothane carrier and
negative pigs. J. Anim. Sci, 74: 934-943.
29. Louis, C. F., E. M. Gallant, E. Remple, J. R. Mickelson (1990): Malignant hyperthermia
and porcine stress syndrome: a tale of two species. In: Pig News and Information,
11: 341.
62

30. Mabry, J. W., (1977): Porcine stress syndrome: inheritance, prediciton and
perfomance characteristics. PhD. Thesis. Iowa State University, Ames.
31. Mabry, J. W., L. L. Christian, D. L. Kuhlers (1981): Inheritance of poricine stress
syndrome. Journal of Heredity, 72 (6): 429-430.
32. MacLennan D. H., Phillips M. S. (1992): Malignant hyperthermia, Science, 256
(5058): 789-794.
33. Margeta, V., G. Kralik, T. Jovi, I. urkin, P. Margeta (2010): Povezanost RYR1 gena s
proizvodnim i klaonikim svojstvima. Krmiva, 523 (1): 35-43.
34. Margeta, V., G. Kralik, S. Vidi, K. Budimir (2012): Influence of MHS genetic status of
boars on fertility of sows and production trait of piglets. Poljoprivreda, 18 (1): 4751.
35. Miar Y., G. S. Plastow, S. S. Moore, G. Manafiazar, P. Charagu, A. Kemp, B. Van
Haandel, A. E. Huisman, C. Y. Zhang, R. M. McKay, H. L. Bruce, Z. Wang (2014):
Genetic and phenotypic parameters for carcass and meat quality traits in
commercial crossbred pigs. Journal of Animal Science, 92: 2869-2884.
36. Minkema, D., G. Eikelenboom, P. Van Eldik (1976): Inheritance of M.H.S.
susceptibility in pigs. In: Proceedings oft he Third Internationaln Conference on
Production Diseases in Farm Animals. Centre for Agricultural Publising and
Documentation, Wageningen, The Netherlands: 203-207.
37. MPRR R H (2010): Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina
domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj. Zagreb, Sijeanj 2010.
38. MPRR RH (2012): Operativni program uspostave banke gena domaih ivotinja u
Republici Hrvatskoj. Zagreb.
39. National Pork Producers Council (1995): Genetic Evaluation, Terminal Line Program
Results. National Pork Producers Council Publication No. 04069. Des Moines, IA
50306.
40. O' Brien, P. J. (1986): Porcine malignant hypertherimia susceptibility: hypersensitive
calcium-release mechanism of skeletal muscle sarcoplasmic reticulum. Canadian
Journal of Veterinary Research, 50: 318-328.
41. OBrien, P. J. (1995): The causative mutation for porcine stress syndrome. The
Compendium on Continuing Education. 17:297.
42. Ollivier L., P. Sellier, G. Monin (1975): Determinisme genetique du syndrome
dhyperthermie maligne chez le porc de Pietrain. Ann. Gnt. Sl. Anim., 7(2): 159166.
43. Pommier, S. A., A. Houde, F. Rousseau, Y. Savoie (1992): The effect of the malignant
hyperthermia genotype as determined by a restriction endonuclease assay on
carcass characteristics of commercial crossbred pigs. Can. J. Anim. Sci., 72: 973-976.
44. Richter A., C. Gerdes, W. Loscher (1992): Atypical reactions to halothane in a
subgroup of homozygous malignant hyperthermia (MH)-susceptible pigs:
Indications of a heterogenous genetic bassis for the porcine syndrome. Dtsch.
Tierarztl. Wochenschr, 99 (10): 393-432.

63

45. Rosner, F., G. Lengerken, S. Maak (2003): The value of pig breeding herds in
Germany and progress in improvement of meatness and pork quality. Animal
Science Papers and Reports, 21 (1): 153-161.
46. Salajpal, K. (2007): Utjecaj polimorfizma MC4R i RYR1 gena na razini stresa u svinja.
Sveuilite u Zagrebu Agronomski fakultet. Doktorska disertacija.
47. Susan E. A. (1998): The Merck Veterinary Manual, Eighth Edition, Merck & Co, inc.,
Whitehouse Station, N.J. USA: 738-739.
48. Stalder, K. J. (1995): Effects of porcine stress syndrome genotype on maternal traits
in swine. Ph.D. Thesis. Iowa State University, Ames.
49. Tadi, Z. (1994): Otkrivanje nositelja gena za malignu hipertermiju (sindroma stresa
u svinja) metodom lanane reakcije polimerazom. Veterinarska stanica, 25 (5): 273275.
50. Topel D. G., E. J. Bicknell, K. S. Preston, L. L. Christian, C. Y. M a t s u s h i m a (1968):
Porcine Stress Syndrome. Mod. Vet. Prac., 49:40.
51. Vogeli, P., R. Bolt, R. Fries, G. Stranzinger (1994): Co-segregation of the malignant
hyperthermia and the Arg615- Cys615 mutation in the skeletal muscle calcium
release channel protein in five European Landrace and Pietrain pig breeds. Anim.
Genet., 25 (1): 59-65.
* Popis izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja nastalih na prostoru
Republike Hrvatske (Narodne novine 127/98; 73/03; 39/06; 126/07; 70/09:
80/13)

Foto 28. Nerast pasmine veliki jorkir

64

9. IZVORI FOTOGRAFIJA
FOTOGRAFIJE
Foto 1. Nerast pasmine durok
Foto 2. Nerast pasmine pietren
Foto 3. Oznaavanje prasadi tetoviranjem
Foto 4. Nerast pasmine landras
Foto 5. Nazimica pasmine landras
Foto 6. Dvodnevno leglo prasadi
Foto 7. Veliko leglo prasadi rezultat je uspjene selekcije na plodnost
Foto 8. Crna slavonska svinja
Foto 9. Turopoljska svinja
Foto 10. Leglo prasadi prije odbia
Foto 11. Utvrivanje udjela miia u trupu metodom "jedne toke"
Foto 12. Utvrivanje udjela miia u trupu metodom "dvije toke"
Foto 13. Slavonski tradicijski suhomesnati proizvodi od svinjskog mesa
Foto 14. Ukoenost tijela stres osjetljivih svinja nakon uginua
Foto 15. Meso stres osjetljivih svinja je blijedo i brzo gubi znaajne
koliine mesnog soka
Foto 16. Izlaganje svinje halotan plinu (halotan test)
Foto 17. Stres otpornije krmae imaju veu plodnost
Foto 18. Manipulacija tovljenicima prije klanja ima veliki utjecaj na kvalitetu mesa
Foto 19. Pravilna manipulacija svinjama nakon klanja takoer utjee
na kvalitetu mesa
Foto 20. Laboratorij Odjela za sredinju banku animalnih gena
Foto 21. Izolirana DNK iz dlake nerasta za utvrivanje genotipa obzirom
na stres osjetljivost
Foto 22. Razliitost MHS genotipova na gel elektroforezi
Foto 23. Ekstenzivan nain uzgoj hrvatskih izvornih pasmina svinja
Foto 24. Slavonski tradicijski suhomesnati proizvodi OPG Boris Mlaen iz Poege
Foto 25. Krmaa crne slavonske pasmine s leglom
Foto 26. Krmaa turopoljske pasmine s leglom
Foto 27. Tovljenici crne slavonske svinje u poluintenzivnom nainu dranja
Foto 28. Nerast pasmine veliki jorkir
Foto 29. Mjerenje debljine lene slanine

IZVOR
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Stadler (1995.)
http://meatexpert.bl
ogspot.com/2012/0
Stadler (1995.)
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
commons.wikimedi
a.org/wiki/File:PCR
_tubes.png
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Boris Mlaen, Poega
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA
Arhiva HPA

IZVORI FOTOGRAFIJA ZA OMOT KNJIGE

FOTOGRAFIJE
Foto 1 Nerast pasmine durok
Foto 2. Pipetiranje
Foto 3. Krmaa crne slavonske pasmine
Naslovnica
Foto 4. Leglo prasadi pod UV svjetlom
Foto 5. Slavonski kulen
Poleina

Foto 1. DNK

IZVOR
Arhiva HPA
http://www.sorensonforensics.com/global-outreach
Arhiva HPA
Arhiva HPA
http://croatia.hr/en-GB/Discover-Croatia/Gastronomy-andenology/Cluster/Slavonia?ZHNcOSxwXDE3Mg%3d%3d
https://unyieldingly.com/2015/03/fitness-dna-testingpart-1/

65

Foto 29. Mjerenje debljine lene slanine

66

67

68