You are on page 1of 76

MALA KNJIZNICA

o STOTOJ GODISNjICI MATICE HRVATSKE 1842-1942



I

KOLa VI. - 5VEZAX. 40..

BARE POPARIC

TUZNA POVIJEST HERCEGOVE ZEMLJE

1437.-1482.

TISAK .TIJ'OGRAFJIE" U ZAGlI.EBU

BARE POPARIC

TUZNA POV JEST HERCEGOVE ZEMLJE

1437.-1482.

ZAGREB 1942

IZDANJE MATICE HRVATSKE

Tiskanje j r.aspa~?a.cje dopuhno odlukom Ddavnog izvje!tajnog i promiCbenog ureda od 6. studenoga 1942., broi 16&84/42.

SADRZAJ:

Str.

Uvodna rlje<: , 7

I Porodica HraniCa 9

II Stjepan Kosaca hoee da istrijebi Pa-

vtovtee . 14

III Stjepan Kosaea dobiva naslov jier-

cega

29

IV Herceg Stje,pan Kosaea raiuje protiv

Dubrovnika 47

V Herceg i Dubrovnik: sklapaju mir. 73

VI N ovl zapletaji U obite1H Hercega

Stjepana 81

VII Posljednje godine Hercega Stjepana . 84

VIII Herceg Vlatko Kosaca 111

IX Ahmed ,Hercegovic 126

Rodovnica porodiea Hraniea i Kosaca 128 Biljeske 129

w u ex: w %

~ ,

UVODNA RIJEC

Neobican }a tl(J3ZoV ove rcuf-nje. Nfl ,adrja'Ua ontl povij68t Hercegovina ad 1UJ.jstarijih vremeM, kao sto

e obitava kad 86 7Me pomj68t jedne ~6mliBJ vee ;6 U "j01 opisano sa11UJ kratko razdoblje, i to ba8 ono) lead Ie ta. semlja dobila danaSnje BVoje ims. A to is Tazdo~ ril,e nada S'1.;G tUZ1W.

God. 1437., dalde priJe pet stolje6a.J bosanski 86 j8 velmo~a S tie pan K 0 8 a ~ a iatrgnuo ispod vlasti bosanske kTU'ne, te ie .. kao gospoda.r gotavo 8uih ;utnih kTajooa bosanskoga kTa'jevstvll, ZIl",ladao na 8vo;im f1Osiedima, koje ie , otima.Cinom 2aokr2~%io) poS'Ve samosta2no. oastohlepan do kra.jo., Mtnben. d4 nevjeTnostiJ :!alosna tznimka. "elmazel hrvats'ke krvi onoga dooa, nije p1"obirao srea8tva, da. ostvan 8voje telje, pogotovu da oil katoli~kog Zapada dobije vlodarski '7tasZov ltBTcega (dux). To mu ie konaeno i uspjew, pa BU po nieg(1)1#I heroeskom naslovu prozvali mjegove prostrane

,

posjede, najjulnije hrvatske krajevB, HercegO'IXnom.

Vladavina njegova ispunja prvo. tri decenija ove tuzne povijestt (2437.-1466.}) kDjU. za'VTs'Uje kukavna vla~ damna njegava sino. hercega Vlatka., kojem'U 081714nlije oduzeSe god, 1-+813. zadnJe skkm.f.§ts, tvrdt gTM Nom, tada proa-van Erceg-Nom.

7

Na otrim je strantcama opisafl.o djelo'OCl'n;e Herc~ go.* Btjepana , odno!aji njegovi 8(£ BUSj8d,ma. Potatt.ko ie opi8ana njegova tJmof"alno8t, Bi1ni8tvo j. kratkooidnost §to mu ie dooelo :remJJ" do propl1i8ti. U salud au ple";eniti DubTov~ani flG,Stajali 00 g4 Jlrlvedu rQ,e'b~ TU' uzalud su. 86 zatL2'im.ali hrva.tski banovi t hrvatsJw.. u;arski kraZjevt JUliatu 8W'hu. Cit&inam. 8e upravo '1Isvierojatno, Bfo ;s IJ1.)6 fI.a.i dra.gi DubT01J71.ik prepatio oel sh-ane toga. .rilnika.l kojega 8U dapaee odZikovaU • 8vojim pZemstvom I B'l)ojim grailanstvom, eamo da go prlpitome! Ni 'kata..strofa BOSM.I god. 11,63., nije go. mogZa opametiti! Kad js vee bUD pre1ca.8tto, na;p-rlje otac pa Bin 8ta1~ 8'1£ 86 hvata« svaks sw.mke, tae bi Zi B6 spa.Bili u neizbjeZivu brodoZomu., ~to im je priu.§tfo kobnj osmanUjski zagrl;aj) 'II. koJem 8U 86, zaslijepljen'l, n.a,... dab 8vome BpasU iz iz "kojega. .sv, Be: tl zadnji ~as usa.Zud kuJali 1strgnuU.

Tu~z.a OVa pov'jeat spada. t£ okvfr nde hrvatske povijesti: HeTcegovi'IKJ Be ;6 nakon pwnog milenija vrmfiZa 1£ stan i priroani 800; drzavni okvir~ po. Ce tim faCe svakoga potaknuU 1UJ TazmUljanje ove uspomene, ko;e na8 bjBlodano "tel kako grana otrg·nuta od 8'Voga debla. moie i mOTa ugimdt.

Neka negda.t1l;a HercegovQ. lil:emZjo tt. akZopu Ne.2HJvlSfi.e Dr!atle HTvafak. d 0 Z i vi 0 nUB ret: 'U" k 0 j If, J e "'! t v a ~ Q.' u d 0- b a. k T Cl Z j a. Tom' B I (J va!

B. P.

II) Na.slov piAemo k:ao sastavnt dlo imena. ovoga. vladera, jer je kao takav sa~uvan U llredaji.

I PORODICA HRANICA

Vojvodska porodiea Hraniea bijaSe najmamenitija u juZnim stranama bosanskoga kraljevstva u cetrnaestom stoljeeu, Ta je porodica, koliko je dosele poznato, potekJa ad Vuka, zupana Budinskoga, koji je ~ivio u prvoj polovici toga stoljeca, i kojega nazvase HEana. elni se, da je Vuk Hrana poginuo god. 1849., ostavivsi za sobom jedinea Vlatka, kojemu je tada moglo biti deset godina, a po ocu se prozvao Hranie, Vlatko Hr~lc se je zarana domogao velikog ugleda i bogatstva, pa je time polozio cvrste temelje potonjo] IDo6i svoje kuee, Nadaleko je slovio kao [unak, Kad su se Osmanlije (Turd) go dine 1389. slavodobitno primakli granieama kraljevstva bosanskoga, doeekao ih je hrabri Vlatko, i u dva navratka sretno odbio. Tada ga je kralj Tvrtko bogato nagradio i darovao mu velike posjede u juZnim krajevima, a hit ce da je on tom prigodom dobio i tvrdi Novi u Boki Kotorskoj, koji kasnije postade glavnim gradom Hercegove zemlje.

V1atko Hranie ostavio je JZa sebe cetiri sina: najstariji se zvao Sandal;, a ostala tri bila su:

Vukac, Vuk i Vuktil!. Najmladega Vukcica, zarans

9

su smaknuli rodaci kneza PavIa Radinovica. Njegovu smrt su trebala osvetiti. pl'ezivjela Vukciceva braea. I oni SU tu uzasnu duZnost - duznost po narodnom vjerovanju - izvr§ili. Najpirje [e platio Zivotom knez Pavao, a kasnije su mu zatrh ~itavu porodicu, Pavlovice.1

Ni Vukac ni Vuk Hranid nisu se baS ni U cem osobito istakli. Stoga ih povijest ne bi :hi sporninjala, da nije prvi bio otac, a drugi stric glasovitom Hercegu Stjepanu, koji ispunja Citavo doba povijesti Hercegovine, otkad se je otrgla. ispod zezla bosanskih kraljeva, pa SkOTO sve do njezine propasti. Ali zato Sandal], najstariji brat, hijaBe viSe decenija srediSte, oko kojega su se razvijali svi politicki dogadaji na jugu Bosne. Dapace on je, poslije smrti velikog vojvode bosanskoga Hrvoja, imao glavnu rijec u kraljevstvu, te je viSe puta uzdrmao sudbinom ne samo prve v Iastele, vee i samoga kralja bosanskoga. Bijase mu! zivahna duha, uman, pronicav i zdusan. Rodio se i iivio u patarenskoj sljedbi." Premda joj je ostao vjeran do smrti, nije se isticao osobitom gorljivoscu, kao njegov sinovac i nasljednik Stjepan Kosaca,"

Sandalj se je dvaput oiemo, ali nije ostavioza sabom porada. Prva rnu je zena bila Katarina, kCi bana hrvatskoga Vuka Vukcica, sinovca velikoga vojvode i hercega grada Split a, Hrvoja; drugi put je uzeo za zenu Jelenu kcer nesretnoga kneza Lazara. Katarina je bila i ostala katolikinja i poslije udaie, kako to svjedcee dva srebrna relikviiara, Izradena U obliku ruke s latinskim natpisom, sto se Cuvaju u crkvi Sv. Marije u Zadru. Natp.is je

10

I

jednak na jednom i drugom relikvijaru, a glasi: ltSpomeni se, Gospodel sluzbenice Tvoje KataTine, zene mOCnomu muzu. gospodinu Sandalju; 'lJojvodi bosanskofnUc .• Druga Sandaljeva zenat Jelena, traZila je u svoje doba ad dubrovaeke republike, da joj dopusti sagraditi izvan gradskih zidina crkvu, u kojo] bi se vrsila slusba boZja po grcko-istoenom obredu, buduei da ana namjerava ostatak svoga Zivota provesti u Dubrovniku; ali Senat, koji nije dopustao drugog obreda do li katolickQga, tu je privolu uskratio." S Katarinom je Sandalj zivio od god. 1398. do 1411.,6 jer se ana na jednoj listini iz god. 1410. spominje jos kao ziva, a isto taka i na kupoprodajnoj ispravi ad 13. travnja 1411., kojom je arcidakon bosanski Teodor ustupio Mlecanima za 5.000 zlatnih dukata grad Ostrovicu, u ime vojvode Sandalja, njegove punice banlce Anke i njegove zene Katarine. S Jelenam je pak Sandalj Zivio7 ad poprilici 1420. god. sve do svoje smrtl 15. oiujka 1435.

Sandalj a i njegovu braeu Vuka i Vukca, kao i V'.lkceva sina Stjepana, dubrovaeka je republika odlikovala dubrovackim plemstvom, jedino poradi Sandaljevih usluga, iskazanih joj god 1419. pri prodaji Konavalaf

Sandaljevi su se posjedi sterali ad Drine do Cetine i Boke Kotorske, izuzevs! sarno Trebinje S okolicom, gdje je nezavisno gospodovao knez Radosav Pavlovic, sin umorenoga kneza PavIa Radinovica, Prema tomu Sandaljeva se zemlja moze razdijeliti u tri podrueja: 8UM, PRIMORJE i PODRINJE.

11

U Humu se u ovo doba sporoinje: Blaga; i Bi!ce uz rijeku Bunu, Vjencac na Nevesinjskom polju te Vrata.,. i KruSevac uz rijeku Neretvu.

U Primorju je pak drsao do god. 1419. dio Konavala i Dracevicu. Konavlje [e, rekosmo, prepustio Dubrovfanima, a Draeevicu je priddao.. U Drafevici je kralj Stjepan Tvrtko goo. 1382, sagradio tvrdi Novil potonji Erceg-NOVi.

U Podrinju, na rijeci Limu bijde trgovi!te Pri .. jepolje. Blizu utoka Lima u Drinu bijde Daba,. (danas Banja) s manastirom Sv. Nikole, gdje je nekad stolovao biskup dabarsko-bosaruki. Uz potak Breznicu ~terala se trgovacka varos Breznica. (danas PlevI,e)1 a na utoku Cehotine u Drinu zname-

. ~ta".varos Hotea (dana§nja Foca). Glasovito bijai!e 1 trzlste Garazda na Drini. Od gradova sa .se fsticali osobito Sokol na sutolru Tare i Pive, Kukanj kod Breznice i Samahor kod Gorazde. U njima su veliki vojvode porodice Hraniea cesto Ijetovali."

Vojvoda Sandalj preminuo je 15. ozujka 1435.,10 prema bi1je~kama nekojih pisaca otrovan;1t ali njihovi pisci ne spominju ni uzroka ni povoda za to. U svim prostranim posjedima naslijedia ga [e, kako Dubroveani javljaju kralju Sigic;munudu sinovac

S . '

t)epan KOsacD, iz cega se maze izvesti da su vee

. . '

prije Sandalja preminula oba njegova brat a, Stje.--

panov otac Vuk i stric mu knez Vukac.

Dubroveana je jako peklo, §to Sandali bijase dopustio na njihovu golemu §tet'.J, da karavane smiju prolaziti u Kotor po so, pa stoga, netom su domali za nj egovu smrt, poku~ali su, ne hi 1i novcem dobili Novi u BolD, adakle bi lako navraeali kara-

12

vane u svoj grad. Ali zapovjednik Novoga zabaci dubrovacku ponudu, te se upusti u dogovore s Mlecanima, koji doista 11. travnja 1435. naloziBe svome knezu u Kotoru, da zauzme taj grad. Ali medutim i .Nevi prima pravo Sandaljeva sinovca Stjepana. TIme se skinulo pitanje Novoga s dnevnoga reda,l.! . te Dubrovcani, kao dobrl susjedi, otpravise Stjepanu KosaCi Friderika Gunduliea da izrazi zalova-

, J

n]e republike poradi Sandaljeve smrti da mu ce-

~tita n~lj edstva. i pri,kaze na potvrdu ;tare povelje izdane un od n]egovih predsasnika, Knez Stjepan sprezn:no zadovolji toj njiliovoj zelji vee 10. listopada iste go din e. 18

13

II

STJEPAN KOSACA HOCE DA ISTRlJEBI PAVLOVrCE - POCETAK NJEGOVA NEPRIJATELJSTV A PROTIV DUBROVNIKA

Knez Stjepannije imao brace. vee jedinu sestru Teodoru, vee udatu za vojvodu Radosava Pavlovica, gospodara trebinjskaga.14 Ta krvna veza nije prijeeila Stjepana da silno zamrzi Radasava i da upre iz svib sila, ne bi Ii ga sasvim upropastio. Ali kako au i jedan i drugi bili slabiji ad mrznje, I sto ih je izjedala, natjecali su se, tko da se bolje ulaska Osmanlij ama, koji su, koristeci se njihovom neslogom, svako malo upadali u zemJju i odvodili znatan plijen.1S

Dubroveani, koji su zabrinuto pratili sve, 8tO se zbivalo na Balkanu, pogotovu u najbliiem susjedstvu, domiSljali su se, kamo ce dovesti i Kosaeu i Pavloviea njihova nesloga te dozivanje Osmanlija. Stag a otpravise jednomu i drugomu poslanike, koji su im imali najzivljim bojama predociti uzasne posljedice, s~o bi se mogle iz toga izleCi. Ali sve uzalud, Njihov je bijes dnevice rastao.iS Uz to pridade nova nesretna okolnost, koja Stjepana jo§ ja~e pi iveza uz Turke. Odmah, nairne, poslije San-

14

daljeve srnrti, kralj Sigismund pisa Dubrovcanima da imaju odsele podmirivati hrvatskomu ban~ Matku Talovcu dohodak, sto su ga dotle plaeall vojvodi Sandalju za Hum, a isto tako i polovicu prihoda soli, buduci da je on njemu povjerio upravu Huma. I doista, malo iza toga stize u Neretvu Juraj Kes, kao punomoCnik bana Matka Talovca. Knez Stjepan nasao se najedared u nevolji, pa dozove Osmanlije, neka slobodno opljaekaju nekoje krajeve eke Huma, gdje ga nisu htjeli priznati za gospodara, vee su pristajali uz hrvatskoga bana. Osmanfije su se pozivu odazvali, pa Kezu De preosta vee da ae povuce iz N eretve,17

Dozrijevalo je medutim sve i za rat s R a d 0- s. ~ v om P a v 1 0 vic e 00. Osimpomoci S osmanIijske strane, pobrinuo se kne.z Stjepan da nade i drugih saveznika. Obratio se najprije (g. 1436.) Du?~Ovcanima Po osobitom poslaniku, koji otvorena IZl,avil sto mu gospodar namjerava, i pozva republiku u savez proti vojvodi Radosavu Pavlovieu, da mu oduzme Trebinje i nekoje okolne krajeve. Dubrcvcani prihvatisa i tu prigadu, da opamenu Ko .. saeu na slogu i mir i da ga upozore na golemu tursku apasnost. Ali se on ne dao nagovoriti .18 pa kad nije uspio kod Dubrovcana, ponudi god. '1437. savez kralju bosanskomu, Stjepanu Tvrtku n. Tvrtkovieu (1421.-1443.), koji se malo prije bio povrati.o Iz Ugarske, kuda bijase pribjegao prije trl go?me od straha pred voivodom Sandaljem, kad mu Je poljuljao prijestolje. Slabi i nesretni taj kral], kad se je obvezao Osmanlijama na godiSnji danak od 251UOOzlatnih dukata,1.t smatrao se toliko sigu-

15

\

ran od njihove strane, da [e bezbrizno pristao u ponudeni mu savez s knezom Stjepanam Kosacom protiv njegova svaka, a svoga. haceS ne ces, podanika kneza Radosava Pavlovica, gospodara trebinjskoga.20 Tn; savez dokazuje, da je Kosaca bio vee samostalan vIo.aa,. no. svojim posjedima i da ad ovoga casa nije mozda ni po im.e11.U priznauao krli~ lja bosanskoga. svojim vladarom.

Kosa~ine eete vee pocetkom god. 1438. prodri-

jese do Trebinja. Vodia ill je kapetan Rajko. Njegovi su vojnici toliko zarili i palili po onoj okolici, da je narod stao hrpimice bjezati na dubrovacko zemljtste. Dubrovcani su pomislili, da hi to moglo pTuZiti RajkU izliku, da u pot jeri za bjeguncima provali preko njihove med:e, pa mu zumo otpraviSe u susret poslanika Nikolu Tarkovlca s nalogom. da mu protumacl, kako je republika u najljepsem rniru s knez.am, njegovim gospodarom, i kako je uslijed posebnih ugovora, koji su sklopljeni s knezom Stjepanom Kosaeom, svakomu presto potr~iti utociSte na dubrovaCkom zemljistu, dapace, da se je tom povlasticom u svoje doba okoristio i Rajkov otac, dokle god se nije izravnao s knezol'Il, svojim gospodarnm. Ali se Rajko ne dade odvratiti, vee jednostavno izjavi poslaDiku,. da je on puki izvrsitelj naloga svoga gospodara kneza stjepana Kosace, kojemu pak da je turski cat naredio, da ima osvojiti svu trebinjsku krajinu i progoniti Trebinjce,

rna kuda se oni sklonill.

Takva je izjava smutila republiku. Senat se [e dubrovaCki gotovo zaprepastio, kad mu malo iza toga stigose prvi glasovi, da su Rajkove cete pro-

16

valile do Zupe i Brgata, i da je opljaekano vise dubrovackih podanika. OtpremiSe stoga k samom kne~u Stjepanu Jurja Gueiea, da mu doka!e, kako s~ n~egov postupak kosi s davnim ugovorima, uglavIJenlm s njegovim predSasnicima i s ostalom susjed:nom vlastelom, i da ga upozori, kako je nestalna Ijudska sreea, te da bi se lake moglo dogoditi, da s vremenom on sam pozeli zutlte i zaklona kod DrIb. ~ i Gucicevi se napori izjalovi§e, jer mu Kosa~a Jednostavno izjavi, da hi u slueaju te se on -?e bi .pokoria nalozlma Porte, do§li T~rci da sazm osvoJ~ gradove Radosava Pavloviea.21 Taka se je rat~v.anJe s, Pavlovleem nastavilo i zspoeelo n e p r 1 J ate I J s tv 0 s Dub r 0 v n i k Q m. Tije~ kom t~ga neprijateljstva Kosaea je pridigao iz Dubrovnika sve noveane pologe, ito ih bij a.§e on sam p?hranio, i jo§ prije njega vojvoda Sandalj, ostaVlv§i s~o one~ sto su glasili na ime njegovih sino-

va Vladislava 1 Vlatka.2! -

o nastavku Kosaeina ratovanja protiv Pavlovica zna?emo sam? to,. da Be je povlacilo kroz cijelu godinu 1438. 1 da ]e knez Radosav izgubio u tom :az~a~u vremena velik diosvog.a zemlji§ta, ali se l~ JO~ Jed~ako ?rzao u Trebinju, premda gdjekoji pisac .. veli, da ~e Kosa~a god. 1438. osvojio i same Trebm]e S okohcom, te da Pavlovieima nije preostalo drugo do Ii start njihov kraj kod Borac« i Olova. Ali, u tom slueaiu ne hi nam dubrovaeki pisci zabiljeZili, da je knez Radosav, god. 1439. ili 1440., poslao u Dubrovnik Ivani§a Cebeljanovica da ponudi r~pu~lici ?a prodaju gradove Trebinj~ i Klobuk, jer je uvulao, da ce ih t,e!ko odrZati, kao

,

2

17

sto se nije mogao oddati ni u veeem dijelu svojih posjeda.24

Poeetkom godtne 1439. Stjepan Kosa~a po~e javno davati oduska svome bijesu protiv Dubrov .. eana, jer nisu htjeli pristati s njime u savez protiv kneza Radosava ijer su davali zaklona njegovim bjeguncima, U Stjepanovoj je zemljl boravilo mnogo dubrovaekih trgovaca, a sva ih [e sila njegovom zemlj om prolazila s robom u susjedne balkanske zemlje. Da pokaze svoju ziovolju prema republlci i . da je izazove, stade progoniti na sve moguee nal:me te trgovce, dapaee j e mnoge dao po noei i zlostavljati. Dubroveanl su sve to doznali po svojim plaeenicima (pensionarii),2S koje su imali kod svih dvorova, pa i u KosaZiinoj okolini. Njihavi su placemei bili ponajvise prvi dogIavnici u tim dvorovirna, a republika ih je masno mitila. Danas nazivljemo takve placenlke »§pijunima«. Eto kako je republika doznala, da Kosaba ne samo odobrava represalije protiv dubrovaekih trgovaca, vee da se one vr~e po njegovu nalogu i da nije isklju~ena da

on iznenada l:ak i zaratuje na Dubrovnik. I

U Senatu se je tad odlucilo poslati hrvatskougarskomu kralju Albrehtu poslamka, i to f:ra Antuna Krispina, predstojnika slanskoga samostana, da izvijesti kralju a silovitom postupanju kneza Kosaee i da ga upozori, da bi on vee bio provalio na r.jfhovo zemljiste, da ga oni ne maze na sve moguee naeine, Ipak, da se oni nalaze u velikom strahu, pa stoga kralj treba da preporul:l Kosa~i, neka se okani svakog neprijateljstva i neka im bude prijatelj. Poslanik: je nadalje zamolio kralja, da

18

nalo!i hrvatskomu banu Matku Talovcu i ostalim vojvodama, Kosacinim susjedima,. da smjesta P~skoee u pomoe Dubrovniku, ako bi Kosa.fa provalio na dubrovacko zemlji§te. Fra Antu!l Je u istom poslu pohodio i bana Matka Talovca.28 Kralj je uvaiio molbu republike, te je izdao posebne naloge hrvatskim banavima, Matku i Petru Taloveu, da imaju svim raspolazivim silama priskociti u pomoe dubrovaekoi opcini, ako hi na nju udario Stjepan Kosaca, a da ni ne fekaju za to nove naloge" od kraljeve strane.

Odluene mjere kralja Albrehta kao da su suzdrzale kneza Stjepana od navale na Dubrovnik. Ali zato on ne odusta od ratovanja proti knezu Radosavu. iako sad ne bija.§e tolikog bjesnila kao u pa~etku.RI Da li mu je pak, i koliko, pomogao tijekom ove godine (1439.) njegov saveznik, kraIj Tvrtko, ne da se utvrditi, ali bit ce da se je njihov savez raspao uom zamasnih dogadala, sto su sad opet oskropili razne krajeve na Balkanu krvlju balkanskih i europskih naroda u obrani ad azijskih osvaiaea.

Oluja je zaprijetila najprije susjednoj Srbiji, u kojoj je ad god. 1427. vIadao stari despot Dorde Brankovie, On se je god. 1430. nagodio s Muratom If., tako da mu je prepustio dio svojih zemalja, a za ostale se obvezao na godi§nji danak. Uz to je Izrucio sultanu svoja dva slna, Grgura i StjepanR za taoce, a keer Maru za zenu. Od Mare sultan nije imao poroda, a svoja dva surjaka, Marinu braeu, dao je cslijepiti, te ih slijepe povrati ocu, Jednome je bilo patnaest, a drugomu sesnaest godina.20 Prije te nesrece valj a da se je stari despot

19

pre vee zanosio na sultanovo prijateljstvo, i ne slute6i, da ce morati bjeiati iz zemlje, netom Osmanlije u nju provale. To Be je dogodilo baA u doba KosaCina neprijateljstva protiv kneza Pavlovica i dubrovaeke republike. Pod zimu god. 1437. sultan Murat povede vojsku u Erdelj, a pred njegovom je vojskom stupao sa svojim cetama despot !Jorde. Ta vojna nije uspjela, pa je sultan za neuspjeh okrrvln i despots, Kad je pak god. 1439. despot stao 'Itvrc:1ivati Smederevo, sultan opremi jaku vojslrn, koja 27. kolovoza iste godine osvoji j taj grad, te je nesretni despot bio prisiljen bjezati iz svoje zemlje i zivjeti od tude milosti. Slijedeee je go dine 1440. stlsIa osmanlijska vojska opsadam Beograd, u kojemu je tada zapovijedao prior vranski, izvrsni vojvoda Ivan Talovac, brat hrvatskoga bana Matka. S njime su u gradu bili sami Hrvati. Sultan je uzalud juri§aosedam mjeseci, a onda se neobavljena posla povratio u Drinopolje.3D

Nesretni despot izbivao je iz zemlje pune ~etiri go dine. Obijao je strane dvorove, a najvUe onaj u Budimu. N ajprije je bjezao preko Arbana§ke k moru, a tada se navratio i u Dubrovnik. Ali mu republika dade razumjeti, da joj Be baA ne svltta njegov boravak u gradu, jer bi joj ta gostoljuhivost lako mogla nad glavu navuci osvetni gnjev silnoga turskoga cara. Stoga mu Dubrovcani opremi§e galiju i pratnju od 40 vojnika, da ga isprate do Skradina, odakle ce laka sam preko Hrvatske u Ugarsku.31

Despotova je sudbina bila prevee ocita i ozbiljna opomena kralju Stjepanu Tvrtku II., kako je ludo

20

zanositi se na sigu nost kupljenu novcem iIi cim drugim, aka je ne mozes odrzati macero. Sto~a je sva prilika, da je Tvrtko sad otkazao saveznistvo knezu Stjepanu Kosaei, jer mu je ono slabilo. vIa,stiti polozaj i jer mu se trebalo i samom ~brl!~uti. obzirom na tursku opasnost, da nade sebi ne Jednoga vee ~e saveznika. Sreea ga je posluzila same u Ugarskoj, gdje bijase smreu Kralja Albrehta (1439.) nastala promjena na hrvatsko-ugarskom prijestolju. On se [e tom promjenom !urno okorlstio i sklopio savez 5 novim kraljem Vladislav om VarnenCikom (1440.-1444.).

Novi polozaj u Ugarskoj i Hrvatskoj, koji je nastao uslijed nenadane promjene na prijestolju, buduei da su velikaAi izabrali Vladislava ne ~ekajuci poroda] trudne Albrehtove udove Jelisave, nije izbjegao Kosacinoj prirodenoj pronicavosti, koja je dakako sluiila njegovim sebienim svrhama. On se je domi§ljao, da bi mogao buknuti gradanski rat izrnedu pristasa novoga kralja i kreljice udove, ida se ni [edna ni druga strana ne ce moei osobito zanimati za obranu prostranih posjeda, pogotovo juinijih hrvatskih gradova, dok se konacno ne rije§i pitanje, tko ee bitt kralj. Stoga knez Stjepan odluci iskoristitl priliku 1 razmaknuti svoje posjede sve do Cetine, zauseeem grada Omma. Za tu svrhu sabra on brojnu vojsku, koja stisne Omi§ cvrstom opsadom. To je slijedilo odmah iza smrti kralja Albrehta, pod konac god. 1439.

Glasovi 0 podsjedanju Omisa doista su iznenadill budimski dvor. Ni kraljica Jeli.sava ni prvi njezini doglavnici nisu znali, kako bi pomogli Omi-

21

Aanima u toliko] nevolji. Pomisme, da se Kosa~a ne ce zaustaviti kod S8.JD.oga OmiSa, pa da oslguraju druge hrvatske gradove, odluce zrtvovati OmiA. Stoga vee poC::etkom sijecnja 1440. ponude taj grad Dubrovcanima u pravo i potpuno vlasaistvc, ako pomognu Omi§. s mora, i aka hranom 1 oruzjem opskrbe nekoje obl.iZnje hrvatske gradove. Tu j,stu ponudu ponovise im iz Budlma mjeseca ozujka po osobitom poslaniku.32

Ta je ponuda bila prevec zamamna i laskava, a da je ne hi mudro i obzirno dubrova&o Vijece svestrano pretreslo. Knez Stjepan nije lmao nikakva bradovlja, pa stoga nije bilo teJko pomagati Omi§ s mora. Time hi jurisanje na grad s kopnene strane bila jalovo. Kosaca bi u tom slucaiu bio prisiljen da se pobere ispod grada; a republika hi zajedno s OmiSem dobila i svu prostranu omisku krajinu, pa bi se time njezino podrueie cak i podvo .. strucIlo. Ali, sama pomisao, da se pod Omisem cete kivnoga nepriiatelja dubrovaeke slobode i da Stjepan Kosaca osobno upravlja porlsjedanjem, pa uvjerenje, da knez vee dulje vremena trail svakt pa i najsicllsniji pavod, da im navijesti rat, i da se on ne bi sustezao pozvati u pomoc i same Turke, kad lh on sam nebi mogao satrti, sve je t:> prinukalo Dubroveane, da tu sj ainu ponudu otklone. To su konaeno i u~inili obrazlosenom spomenicom 7. ozujka 1440. upravljenom kraljici J elisavi. U toj spomenici oni isticu, da je vojska Kosa~ina vrlo brojna i silna, i da u njoj imade pomoea'h ~eta njegovih susjeda; stoga da bi njima bilo nemoguee izvr§iti kraljiCin nalog. Oni se nikako ne osieeaiu

22

toliko jalti, de hi ga silom mogli odande izbadti

,

pogotovo ked su im eete spram njegovih daleko slabije. Stags, i same odaslanje dubrovaCkih ceta protiv Kosace znacilo bi traliti i izazvati propast Dubrovnika, a nesto takvo De maze biti u nakani kraljicinn velicanstva.33

Knez Stj epan, malo 12a toga, ostavi svaj e cete pod Omisem i povrati se u svoje zemlje. Kad je Senat mislio, da bi on mogao biti u blizlni dubre- . vaf:ke grantee, pazeCi da ne propusti m jednu prigodu da ga udobrovolji, po!alje mu na poklon Nika ~ortJica j Andriju Bobaliea, da ga pozovu u goste 1 doprete u grad. Ali poslanici su ga zatekli kad j~ vee bio u ,~ovom, gdje ill je lijepo primio i ~oza- 110, sto se nne mogao odazvati pozivu republike.

. Dolt su se Barllie i Bobalie zadrzavali kod Kosace, eto u Novi i Radosavavih poslanika da isprose mir, Knez Radosav sad nlje imao nista viAe do Ii cigla dva grada, T-rebinje i Klobuk, pa u strahu cia se ni u njima ne ee moei odrzati, pod konac 1439. ponudi ih DubTovcanima. Ali tsti razlozi, §to su silili Radosava na prodaju, odvracali su Dubrov~ane od kupnje, te njemu ne preosta drugo nego da se utece Kos8cinoj milostf. Premda su molbu Radosavovih poslanika dubrova~ki poduprli naitoplije, bilo [e sve utaman. Kosaca jednostavno i sad izjavi, da ne ratuje rado s Radosavom, ali da mu. je tako naredila Porta, koja ne maze oprostiti Radosavu, sto ne vdi prema njoj poduzetih obveza. Stoga da ne preostaj e drugo, vee ili da se Turcima rzbroj! svota, koju im je Radosev obeeao, ali da pusti da ga ani protjeraju s posjeda,U Tesko je

23

priznati, da je Kosa~a to rekao iskreno i Istinito, ali je u svakom slucaju !alasna slika odnosaja, Ato su tad postojali izmedu Porte i nezavisnih hrvatskih velmoza na [ugu, koji su s tolikom aaslijepIjeno§cu spremali propast sebi i svojoj zemlji.

Nije bila iskrena ni prijaznost, §to ju je ovom zgodom knez Stjepan Iskazao dubrovacklm poslanicima. Jer ne prode dugo, i on stane mutiti na granici, a slijedeee godine (1441.) traziti i saveznike proti republici. Za tu se je svrbu najprije obratio hrvatskim banovima Talovcima. To je repubilka odmah doznala po svojim placenicima, litoih je imala u njegovu vijecu! pa se pozurlla, da ions po§alje banovima Sigismunda G~ica. Taj je prispio u dobar l!as, i taka TaZovci, ne samo sto ne pristadose na savez s Kosaeom, vee obratno kao hrvatskl banovi, obreko~e svoju pomoc republici u sZul!aju, da bi on na nju za.vojJtiO.:l5

Sva je prilika, da Kosaca nije odmah doanao za taj sporazum, buduei da nije prestao i nadalje davati odu§ka svojoj mrz.nji na Dubrovcane; dapa~e, ne prcde dugo, i on im poruci, do. ce nasko-ro provaliti na njihovo zemljiltel jet' je dobio takQ.v nalog od turskoga cere. Sto je preostajalo Dubrovi!anima u toj nevolji, vee da se okoriste ponudom hrvatskih banova brace Talovaca, koje potanko izvijestiAe, kako je Kosa~a konaeno dzrlgao protiv njih say otrov, ~to ga je vee dugo zaceo«, i to tako, ito im je javno navijestio rat, tvrdeei, da ce ih po osobitoj zapovijedi velikoga turskoga cara skoro napastl. Stoga, ne uspije Ii im ugovoriti s njime kakvo primirje, mole banove, da im priopce, koli-

24

koj i kakvo] bi se pomoci mogli od njih nadati u slucaju rata.Ie Ne maZe hiti sumnje, da su Talovcl oddali vjeru zadanu Dubroveanima i da nisu tajili svoga saveza s republikom, smatrajuCi, da ce i same to biti dovoljno da Kosa~a dobra promisli, prije negoli se cdluei provaliti preko dubrovaeke mede. I doista, Kosaca je ova] put ostao same kod prijetnje, jer su proslavljeni Talovci predstavljali toliku silu da je morao svatko s njome racunati. '

Varao hi se, tko bi mislio, da je knez Radosav Pavlovic bio mnogo bolji ad svoga neprijatelja Stjepana Kosa~e. Du.brovaCki kroni~ariJ koji nisu imali razloga da ga nepravedno terete, povodom njegove smrti, koja valja da je slijedila najdalje u rujnu 1442., piAu 0 njemu, »da je bio ~ovjek surov, ohol i nesreden, i da je time sam skrivio svaje nesre-cee.57 Nije stoga ~udo, ~to nije doslo ni do primirja izmedu njega ziva i ;Kosa~e.

Radosav Pavlovic je ostavio tri sina: Iva.lli§a~ Petra i Nikolu, te udovu TeodoTtL, KosaCinu sestru. Najstariji sin potvrdi 20. rujna 1442. dotle postoieee povelje i ugovore izmedu Dubrovnika i njegove porodice. U doticno] se ispravi on ·pi.§e: ~miloscu bozjam mi gospodin voevoda Iv ani §, mnogo poetenoga spomenutja sin slavnoga velikoga voevode Radosava«:.38

Republika [e gojila prema udovi Teodori velika postovanje, kad joj Dubroveani, malo poslije mu~evlje smrti, obri~u; "Ako bi se zgadila. nekoja tdkoca u gTadeh i U Tusagu, lto Bog ne da;, gospodje Teodore, kojem gode uzrokam, ad koje gode strane, kojom Zi gode stva1'ju, da dodje gospodja.

25

TeodOTa 'U nas grad Dubrovnik, da mi, knez vlastele i eva obCina dubrOvacka imamo 1L 7laS grad ufano prijati i svesrdo sabljusti oda sva.ke te§koce, kOja b-i-m se zgodila1 i od koje bismo mi mogli i svakom poctenom pomocju. pomoei«. 39

I nije proslo dugo, kad je Teodora bUa prisiljena zaista traiiti zaklona u Dubrovniku, buduci, da je njezin brat knez Stjepan Kosaca malo iza svakove smrti god. 1443. pravalio u bastinu svojih necaka, u nadi da ce je ovaj put lako pripojiti svojim prostranim pasjedima, da bude jedini gospodar svim juznim krajevima zalosnoga bcsanskoga kraljevstva. Da kuSa pak, kaka ce se taj njegov korak dojmiti Dubrovcana, posla im nekog Dupka, da ih o torn obavijesti.40 Je Ii KosaCi uspjelo da sad odmah otme sestri i njezinoj djeci Trebinje i KIabuk i da ill potisne na njihovu starinu ked Boraca i Olova, sto nekoji drie da je slijedilo jo§ god. 1438.,41 nemamo dokaza. Dubrovcani su is tom god, 1445. izdali ispravu, kojom se obvezuju knezu Stjepanu Kosaci i njegovim sinovima Vladislavu· i Vlatku, da odsele ne 6e primati u Konavlje ni jednog Trebinjanina, ali to opet ne bi znacilo, da Kosaca nije oteo ta dva grada prije te godine.oIl! ~i1o kako mu drago, mozemo uzeti kao sigurno, da [e jsad Kosaca bio ne same gospodar svih juinih krajeva bosanskoga kraljevstva, vee da su mu posjedi sezali do Om31a na Cetini, i da je u njima vladao kao neomeden gospodar.

. Dapaee, on je u zgudan cas, zaveden ta.§tinom da jos dalje prosiri svoje posjede, navalio cak na mletaeki grad BaT i s turskom ga pomoeu zauzeo

26

S okolnim zemljistero.4.lI Znao je on, da sa Venecija ne ce dati nadmudriti od njega i priznati mu gotov an, pa stoga, da predusretne njihove ostre rojere, zamoli Dubrovcane, da oni posalju jednog svoga plemiea u Mletke, da taj ondj e ughivi mix I ali taka, da njemu astane, Sto bijMe oteo. Kad au mu Dubrovcani to uskratili, zarnoli ih, da mu dodijele [ednog plemica kojega ce on U svoie ime poslati u Veneciju. Da se pak bolje nametne Mlecanima,. Istodobno zamod Dubroveane, da mu iz.najme i nekoliko galija, drzeci, da ce tim sredstvom postici povoIjniji ugovor s republikom Sv. Marka. Dubrovcanl mu odgovoriSe, da mu zelji ne mogu udovoljiti, I jo§ ga upozorise, da se Venecija nije daIa prestraSiti nl od daleka mocnijih knezova, i da ce mu ona lako oduzeti, ata on bijaAe zauzeo, buduCi da on ne raspolale svim onim sredstvima, kojima ona obiluje.

Kad je saznao za odgovor republike, posalje Kosaea vee spomenutog Dupka kao svoga poslanika u Veneciju, Put je Dupka vodio preko Dubrovnika, i prije negoli se je on ukrcao, Senat, bojeci se da ne bi spleo u Venicijl stogod protiv Dubrovnika, zrtvova stanovltu svotu, a Dupko pokaza sve naputke, §to ih je sobom nosio. Posve je prirodno, da je tali »vjeran« punomocnlk i u Mlecima s jednakim samoprijegorom zastupao interese svoga gospodara, pa je knez Stjepan, jos prije negoli je minula godina dana, izgubio sve sto bijaSe ad Mlecana osvoiio.v

Kneginja Jelena, udova vojvode Sandalja Hraniea, preminula je mjeseca ozujka 1443. Knez Stje-

27

pan Kosaea, njegova zenl:\ Jelena i sin Vladislav potpLsaSe 1. travnja i. g. priznanicu, da su primili od Dubroveana »vas poklad, ito je bila pclostla rel:ena gospodja u komuni dubrovaekie." Sad je Stjepan Kosa~a bio glavni predstavnik porodice i [edini gospodar !vib prostranih nekoe Hranieevih posjeda.

III

STJEPAN KOSACA DOBIVA NASLOV HERCEGA

Despot Dorde Brankovtc, dok je kao bjegunac boravia u Ugarskoj, nije prestao nagovaratl i Dvor i velika§e kraljevstva na rat protiv Osmanlija, ne hi Ii tako dobio natrag svoju zemlju. Taj rat bijaJe otpoceo god. 1442. slavni branitelj Europe l~~ ~unjadi, koga hrvatska. pjes~a sl~vi kao Si-j binjanina Janka. On je u vi§e bitaka Ispod Karpata tako porazio Osmanlije, da mu se je ime pronljelo diljem ~itavog Zapada. Papa je !elio, da yojevanje Hunjadievo bude podkrijepljeno savezom kdcansldh ddava, ne bi li sloznim njihovim ail am a uspjelo vratiti Osmanlije iz Europe. Papa je, uz ostale drzave, pozvao I Dubrovnik, da pristupi tomu savezu. Republika se je pozivu spremno odazvala i obrekla, da ce dati u pomoe potpuno opremljenu galiju, koju ce i uzdrzavati, dokle god bude trajao rat, ali Istom onda, kad krscanska vojska provali sa sjevera i kad bude na okupu protiv Osmanlija barem 25 galija i 3 velike ratne demi]e. Tu svoju odluku Vijece je priopcilo kralju Vladislavu, kraljici udovi Jelisavi, papinskomu Iegatu u Ugarskoj, despotu f>ordu Brankovieu i hrvatskorn banu Matku Talovcu."

29

Uta umre kraljica Jelisava. Njezina je smrt dokinula raspre 0 nasljedstvu, pa se je mladi kralj Vladislav mogao opremiti za rat na Osmanlije. Na ~elu jake oduSevljene vojske krenuSe kralj Vladislav i Hunjadi mieseca lipoja 1443. na vojnu i dospjese sretno sve do Plovdiva. Ljuta ih zima prisill da pretrgnu daljnje vojevanje I da se povrate na Dunav. Porazeni car Murat nagovori, preko carice Mare, despots Brankovtea, koji se medutim bijase povratio u svoju zemlju, da posreduje kod kralja i Hunjadia za mir. Despot se zauze za stvar, i mir se uglavi u Segedinu mjeseca lipnja 1444. U tom miru Osmanlije povratiAe sve, §to bijahu osvojili, osirn Bugarske.s?

Sad je dakle nestalo Osmanlija i iz Bosne i iz njoj pograniCnih zemalja, pa je I knez Stjepan Kosafa mogao slobodnije dlsati, jer imvUe nlje trebao plaeati danak ni slijepo slwati njihove naloge, u pogledu vojevanja protiv susieda i otimanja njihova zemljista. Kosaea nije citave te godine ucinio nikakva nasilja, niti je upao preko tude granice, ali nije ni sudjelovao u velikoj zlosretnoj novoj vojni. Znak, da je on sad bio - kako bi se danas reklo - pukipromatrae dogadaja, u koje se nije mario uplitati, da mu kasnije ne budu vezane ruke i da ne osjeti nikakvlh posljedica golemog sukaba izmed:u europskih branitelja s jedne i Osmanlija s druge strane.

U Europi je s velikim negodovanjem primljena vijest 0 miru sklopljenom s Osmanlljama. Vojna god. 1443. bila je tek prekinuta, a nikako svrsena, pogotovu, kad je jo~ 17. prosinea 1443. papa Eugen

30

IV. pozvao narode na novu obrambenu vojnu. Dapaee, U Isto doba, kad se je podpisao mir u Segeclinu, sabrano se je brodovlje opremalo da krene put Helesponta (Dardanela), i malo dana lza proglasena mira odjedrise onamo prve galije,48 izmedu kojih i dvije dubrovaeke sa 440 momaka, pod zapovijedi Zupana Bone i Ma"ina f)orCfica.tO

Kad je pak u Ugarsku stigao siguran glas, da je krseansko brodovlje zapremilo sve prijelaze iz Azije u Europu, i da Osmanlije nikako ne ce smoei novih eeta iz Azije, da upodpune one §to su bile prorijedene u pro§loj vojni, i kralj i Hunjadi prekr§.iSe ugovoreni mir, spustise se s vojskom niz . Dunav i doprijese do Varne. Tu ih Murat iznenadi brojnom i svjezom vojskom, koju je prebacio u Europu na nekojim krseanskim galijama, koje su imale drfati blokirano Galipolsko tijesno, ali su se njihovi zapovjednici dali potkupiti turskim zlatom. Slijedio je uzasan poraz kraljeve vojske kod Vame. U tom je porazu poginuo i kralj Vladislav,

a osmanlijska je prem-ot na Balkanu bila usposta v lj ena .riO

Kod Varna je njihovo oruZje iznijelo veliku pobjedu, .pa Ipak se Stjepan Kosal:a nije odmah povratio kako se je moglo oeekivati, pod okrilje Visoke Porte, nego je i dalje mirovao protiv prijasnjega obicaja. Tomu kad njega doista neobienom pojavu treba potraziti uzrok nesto dublje, to prije, ato bi to sadanje njegovo neobieno draanje moglo biti d-onekle u vezi s naslovom Hercega Svetog Save, koji (:e on brzo poceti upotrebljavati.

31

Nekaji pisci zabiljeZi§e, da se je U OVQ doba knez Stjepan Kosaca pribliZio hrvatsko-ugarskom kralju Vladislavu, malo prije njegove pogibije kod Varnej a jo§ prije da je stupio u pregovo,re i sa Svetom Sto1icom. Dapaee se Cini, da su ti pregovori s Rimom po~elimnogo prije,cak god. 1435., kad je Stjepan nastupio Sandaljevu bastinu, u doba kad je boravio u Bosni Inkvizitor Jakov de Marki.51 Taj inkvizitor nije kod Kosaee doduse postigao ni .. eesa, ali se je dogavaranje s Rimom nastavilo. Prvi je uspjeh bio samo prividan. Kosaca je naime god. 1439. odaslao k Papi poslanstvo, po kojem je izrazio zelju, da bi se redo odTekcw patarenstva i p,.e§ao u katolich:'U crkvu, ali da za to Papa posalje jednoga biskupa, koji ce krstiti u prvom redu njega, te obratiti njegove podanike patarene. Kako je patarenstvo bila jedna od najupornijih sekta, Ato su ikad otpale od katolieke crkve (0 patarenima govorl na kraju knjige biljeska5!), poruka je Kosacina vrlo obradovala papu Eugena IV., kao §to svjedoC::i njegovo pismo od 12. mjna 1439. Papa je tad imenovao svojim delegatom za Bosnu, Hum i Hrvatsku ~Omu, biskupa hvarskoga. Nazva ga »poslanikom istine i mira« i ovlasti ga da maze imenovati tri .viteza. Biskup se je pofurio k Stjepanu, ali ne opravi ni.§ta.1)3 Sveta je Stollea jo§ jednom Iskusila, koliko se maze drZati do obecania sektaskih vlastodrzaca, kaji se boje za svoju vias! nad okolinom. Ali nije gubila nade, pa je dogovaranje nastavljeno god. 1444. prije katasttofe ked Varne.

Zasto se je sad tvrdi pataren Kosaca priblifio Svetoj Stolid i kraljevskom dvoru u Budimu?

32

Odgovor se namece sam po sebi, kad se uzme na um da je sa Stjepanom Tvrtkom II. TvrtkoviCem god. 1443. bilo izumrlo zakonito potor:ns~o loze Kotromaniea i da je ovaj posljednji njezm ~~omak p. renio pravo nasljedstva na bosansko prije-

. .' silnoga HeT-

stolje jos god. 1427. na m{)cnaga 1 n~ .

mana kneza celjskoga i zagoTskoga, 1 DJegove po ..

tomk~; ali nsrcdmie htio ni cuti, da. hi ~osno~ zavladao tudinac, vee da se za kralja una 1Za?~atl domaci covjek. Zar se nije sad mogla poroditi u tastom STell Stjepana Kosace zelja, da postane, pomoeu Rima i Budima, kraljem bosanski~? ~o mu pak ne bi uspjelo da se oVlenca kralJevs~ vijencem, nije li se mogao nada.ti: da .ce. se uz toliku mogucu potporu sasvtm ot~esti 1 P:1Vl~.og vaz~lstva prema kruni hoaansko], pa da ce hiti o~cen:to i formalno priznat neodvisnim knezom U Juzmm krajevima Bosne, gdje je i onako ad pocetka ne-

ograniceno gospodovao? .

Njemu je krona bosanska ~malda~ jer su vla-

stela izabrala za kralja nezakomtoga sina Stjepan~ Ostoje, Stjepana ~mu Ostojic4 (1444.-146.1.),a1:

Kosaca ni tada ne prom'ij eni svoga drzan] a, vee ostade imiroljubiv i spreman za dogov,ore, dapace nakon mala vremena stupi u rodbinsku svezu s no-

vim bosanskim kraljem. .

Jarbo je Stjepan Toma, sv~. do ~vo.g lzb~ra 7a kralja, zivio u skromnoj zabiti, taJeCi da ~e sin kralja Ostoje, te se dapace, da zame!e svaki trag svome podriietlu, bijase vjencao sa. ze_nom prosta roda po imenu Vojacom, i to po oblcaJu bosanske-

) d db' . a« to

patarenske crkve »da mu bu, e . a ra 1 vjern 1

3

su sad vlastela bosanska poeela prigovarati, da Vojaca, buduei niska i neugledna roda, niti je prikladna niti je dostojna da im bude kraljicom. Takvo se prigovaranje teSko dolmalo kralja, to teze, sto je on Vojacu ljubio i sto mu bijaBe vee rodila sina, Stjepana, te mu, prema svome obeeanju, ostala vazda i vjerna i dobra. Ali, nije bilo kud kamo! Teska srca obrati se kralj papi Eugenu IV. s molborn, neka skine s njega zig i ljagu, sto je nezakonito dijete, i neka mu dopusti, da se s Vojacom rastavi i ozeni drugom. Kako se Stjepan Toma malo prije bijaie odrekao patarenstva i prigrlio katolicku vjeru, uslisa rnu Papa obje zelje. Svojim pismorn 29. Iipnja 1445. odobri njegov izbor za kralja bosanskoga i proglasi ga nasljednikom kralja Stjepana Ostoje, koUko daje sin iz zakonita braka; docirn drugim pismom, istoga nadnevka, proglasi brak njegov s Vojacom niStetnim i rijeSi ga obeeanja, sto joj bijaSe po patarenskom obicaju jednom zadao.5«

Tada se kralj ogleda za dostojnijom drugaricom i zaprosi ruku .f(atarine. kceri Stjepana Kosaee, dotle svoga protivnika, Na taj se korak nije zaista kralj odlueio bez nagovora iIi barem naputka rimske Stolice, koja se je - uslijed zblizenja pokatolicene kuce Kotromanica s kucorn Kosaee, a i ova bijaSe upueena da se okani patarenstva - mogla nadati, da ee se ipak konaeno srediti vjerske prilike u Bosni. Kosaea je pristao na kraljevu prosnju, a Kat a r ina s e 0 d r e k 1 a pat are n s t v a55, te je god. 1446. postala bosanskom kraljicom. Toj svadbenoj slavi prisustvovali su i narocit! odaslani

34

zastupnici grada Dubrovnika: Dono Gradic Matov i J akov Dordie."

Nije li mogao biti u savezu s tim siajnlm svatovima kuce Kotromaniea i Kosaee naslov Bercega Svetoga Save, kojim se je malo zatim mogao pohvaliti knez Stjepan Kosaea? Nije li ta.j sada stvoreni naslov nastao uslij ed Kosaeina pribliZenj a Rirou i Budimu; nije Ii dakle on plod rimske politike, koja je isla za tim, da se utre u Bosni put katoliekim misijama, koje su imale iskorijeniti patarenstvo? - Na ta se pitanja ne da lako odgovoriti, ako se prije ne utvrdi, tko je dao Stjepanu Kosa~i naslov Hercega Sv. Save i kad je on taj naslov dobio.

Stari dubrovacki kronicari, koje je to pitanje mogIo najvise zanimati, nisu 0 postanku hercestva Sv. Save zabiljezili ntsta. Oni poslije gOd'1 1448. nazivaju Stjepana Kosaeu hercegom i daju' mu taj naslov sve do smrti; dapace ga daju i njegovoj djeci. Jedini noviji kroniear Resti biljeZi pod god. 1.448'1 da je Kosaca »odaslao u Dubrovnik svoga poslanika Radica Stjepkovica, da priopci republici, da je uzeo naslov herceq«, ~to no se talijanski veli ducal i do. mu. je taj naslov podjje!io bosanski kralj«,57 U jednom dnevniku pod god. 1449. spominje se, da je MleZ:anin Gradenigo sklonio Kosacu, dn pTigrli katolicktL vjeru, i da mu je tad Papa dao nas!av Hercega Sv. Save.58 U jednoj pak ispravi, 23. ozujka 145_5., Dubrovcani se fuZe hrvatsko-ugarskom kralju Vladislavu na Stjepana Kosacu, te mu omalovazuju naslov hercega, jer, vele, »smije Ii se nazivati hercegom onaj, kojega su tim naslovom odlikovali Turci . .. ?«59; Du CaDge jed-

35

nostavno veli, da je knez Stjepan, kad je dobio od cara Fridrika (III.) naslov hercega (ne kaie koje godine), prozvao svu zemlju HercegovIDom.80 Farlati takoder veli, da je car Fridrik III. prepoTucio Kosaeu za naslov hercega. Dodaje, da je to slijedilo jos god. 1446., te priopeuje listinu, u kojoj su navedeni zakljucci toboznjega sabora kanjickaga iz te godine, a clanak se V. odnosi baS na hercestvo Svetoga Save. U tOj se listini spominje i sam Herceg Stjepan kao sudionik sabcra.s! Za Du Can geom su se poveli mnogi kasniji pisei, koji su se bavili ili makar dodirnuli povijest Hercegovine62, a odreduju za to godinu 1448., docim drugi ne spominju, ad koga je dobio Kosaca naslov hercega, ali se slasu, da je to moglo biti god. 1448.s.1 Najstarija pak povelja, kaja nam se je sacuvala, U kojoj, a to je za nas najmjerodavnije, Stjepan Kosaca upotrebljava taj novi naslov, jest iz god. 1449., i tu se on pise: »Stjepan, oozjom rniloscu herceg ad svetoga Save, i gospodar Hurnskoj i Pomorju i veliki vojevoda rusaga bosanskoga, knez drinskie.v'

Farlati .. u potkrepu svoje tvrdnje, da je Kosaca vee god. 1446. imao naslov hercega Sv. Save, priopeuje jednu ispravu, latinski napisanu, koja [e izradena toboie na saboru u Konjicu, u nazoCnosti kraljs Stjepana Tome, i koju je ispravu isti kraIj i potvrdio. Farlati ni§ta ne kaze, je li dabio tu ispravu napisanu hrvatskim jezikom pa je dao prev esti , dok je poznato svima, koji su proueavali razne isprave iz raznih kraIjevskih bosanskih kancelarija, da su bosanski vladari u svojim unutarnjim 1)0810- virna izdavali povelje samo hrvatski napisane. Stoga

36

i Fariatieva povelja 0 konjickom saboru, aka nije falsifikat, mogla bi biti same prijevod izvorne hrvatski napisane povelje. Ali Farlatieva je povelja prosti falsifikat, a to je vrlo lako dokazati. Farlatieva povelja u hrvatskom prijevodu poCinj~ ovako: »Mi, Stjepan Toma, Bosjom mUoscu kral] R~~ke~ Srbije, Bosanaca ill Ilira, Primorja, Dalmacije 1 Krbavske i t. d.«: kad bi ova povelja bila autenticna, s njom bi se morale slagati sve povelje izdane iz kancelarije dotienoga kraIja, barem sto se tice invokacije. Ali mi imademo u Zagrebackom Muzeju saeuvanu autenticnu povelju, 58 dana rnlaau ad Farlatieve. koja pocinje sasvim drugacije i prirodnije i gdje se ne mijesa Hrvatska s Krbavskom (sic!). Ta povelja pocinie ovako: »Va ime Oca i Sina i Svetoga Duha Amin. - Milostiju ooijom ml gospodin Stefan Toma Ostojic, kralj Srbljern, Bosni, Primorju, Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim Krajem, Zapadnim stranam, Usuri, Soli, Podrinju i k tomu.«

Ovo bi bilo dovoljno, da se Farlatievoj latinskoj povelji porede svaka autentlcnost, ali ima jo§ nesto, sto dokazuje, da je ona prosti falsifikat. U toj su povelji aadrzani navodni zakljueci konjil:koga sabora, Irna ih sedam, a prvi glasi: »Manihejci (patareni) ne smiju graditi nove hramove, niti popravljati stare rusevne.« A znademo, da patareni niti su mali kakvih hramova, niti su ih zidali, niti popravljali, Oni su uopee bili protiv svake crkve, jer »se Bog ne §tuje Ijudskom rukom, nego se mo~e svagdje castiti«. Niihovi hramovi bijahu obi&le kUce, bez zvonika i zvonova, »tih demonskih tru-

37

balja«, Zanimljiva je osobito peta toeka te povelje. u kojoj stoji: »Neka bude nezakonit Herceg S. Save, ako nije izabran po kralju Raske, Bosne, ill llirije, i aka poslije izbora ne poloz! prisegu kraljevskoro velieanstvu. Ako bi se pak drznuo vditisluzbu bez prethodne prisege, neka ga. kraljevsko velicanstvo kazni.« Tu je drazestan naziv llirije mjesto Bosne i Raske, i to u XV. stoljecul I dok zavrsetak zagrebacke listine glasi ovako: »Pisan u Vranduku miseca augusta 22 dan, lit rozastva Hristova 1446 lito. A pisa prisvitloga i mnogo slavnoga gospodina kralja Tomasa dijak Tvrtko Sekulovic«, Farlatijeva povelja svrsava ovako: »Dano u Konjicu rukom ~asnoga oca u Kristu Gospodinu Vilemira Vladmirovica, biskupa Kresovskoga i Neretvanskih Crkvi grckoga obreda, Tajnika nasega Dvora, te Doktora grcke knjige i zakona, ljubljenoga 1 vjernoga nasega. Godine Spasiteljeve 1446. na blagdan Svetog Ivana Krstitelja, nasega pak vladanja trece.«

Eto kolika razlika u stilizaciji dviju povelja izdanih toboze od iste kraljevske kancelarije u razmaku od 58 dana! Stoga jeFarlatieva potpuni falsifikat. A tko [u je izmudrio? Netko ad obitelji Vladmirovica, koji je .izmislio i Vilemira Vladmirovica, tobofujeg »tajnika« bosanskog dvora, pa biskupa »neretvanskih crkvi grCkog obreda«, te »doktora grcke knjige«l Tu je povelju dao Farlatiu u XVIII. stoljeeu fra Luka Vladmirovic, koji ju je izmislio, samo da medu svjedocima na njoj napisanim uzveliea porodicu Vladmiroviea neretvanskih, iz koje je sam potekao!

38

Kako dakle da se rijesi pitanje postanka naslova »Herceg Sv. Save«? Tko je mogao pOdijeliti Stjepanu. Kosaci taj naslov?

Vladarske su naslove u srednjem vijeku podjeIjivali rimski pcpe, a ka.snije i njernacki carevi. lzvor te goleme. prerogative rimskih papa treba trai;:iti cak u VIII. stoliecu, kad je s pomocu pape Zaharije Pipin Mali maknuo 5 prijestolja posljednjega Merovinga, te kad ie g. 800. papa Leon III., okTunivsi Karl.a. Velikoga tL Rimu, uskrisio zapadno Timsko carstvo. Od polovice pak XI. stoljeca vladan su redO'71J. truzili n~lov i krunu kraljevsku od Pape. Tako su vladari Poljske, Ugarske i Hrvatske u Srednjoj Europi posts] ali u neku ruku vazali Svete Stolice. Stose napose naAih zemalja tice, i posliie utrnuea narodne nase dinastije, pogotovu kad se [e ugasila loza Arpadoviea, rimska je StoIica odlucno utjecala, da 1Irvati i Ugri priznadu svojim kraljevima napuljske AnZuvince, kojima [e ona dala kraljevski naslov. Dapaee je i u nasem susjedstvu sin Stjepana Nemanje Stjepan Prvovjencani g. 220. trazio i dobio naslov i krunu_ kraljevsku ad Pape.

Stoga, S obzirom na ave te neoprovrzive ci.njenice, te kad se uzme na urn, da se [e i Stjepan Kosaea mogao uvjeriti 0 velikoj moci rimskoga Pape u rasprama, sto su se javile poslije smrti ugarskohrvatskoga kralja Albrehta, te kako su odmah iza toga, na Papinu rijec, hrlili vitezavi iz raznih strana Europe pod zastave mladoga kralja Vladislava, koji je, vidjesmo, onaka tragieno poginuo kod Varne (1444.), nije se teSko domisliti, da je i sam

39

Kosaca brzo uvidio, da ga same papinska iU carska rimska vlast nwze i jormalno 'Uciniti i proglasiti samostalnim vladarom u njegovim posjedima, ito su zapremali citavu juznu Bosnu: Ali ne smije se premucati, da imade pisaca, koji vele, da je bd car Fridrik III. dao Kosaci. naslov Hercega Sv. Save, premda nije lako to priznati, kad se uvazi, da su jutni krajevi bosanskoga kraljevstva bili daleko od interesnog podrucja njemaCkoga carstva, i da nije nigdje zabilje2eno, da je stjepan Kosaca ikad dospio u bilo kakav dodir s Fridrikom III. carem njemaekim.

Dneva 6. orujka 1447. postade glavarom katoli&e crkve papa Niko7,a, V. Malo poslije njegova izbora dosli su u u Rim poslanici kneza Stjepana Kosace, koji su u. ime svoga gospodara izjavili Papi p01¢.ornost. Tada je Papa imenovao hvarskoga biskupa Tomu svojim legatom za Bosnu i preporucio ga otvorenim pismom 18. lipnja 1447. svima i svakomu. Biskup Toma krenuo je odmah na put, zadrzao se neko vrijeme u Splitu, pa odanJe krenuo u Hum, gdje je nakanio zapoceti svoje djelovanje protiv patarena. Sto je Stjepan Kosaea bio izjavio svoju pokornost Svetoj Stolici, to je maglo vrijediti za njegovu osobu, a nikako za mncstvo patarena, kojima ba:§ u Humu bija!le glavna snaga. Papinski poslan1k pozva njihove poglavice na sastanak, da se temeljito raspravi avo zamasno vjersko pitanje. I oni su nacelno pristali na sastanas, taka da se je uglavio i dan i mjesto sastanka. Ali do sastanka ipak nije doslo, jer se patareni ne

htjedose ni pribliziti papinskom legatu, Tako biskup Toma ostavi Hum, a da nije niSta opravio.65

Kad se uvaii, da je Papa gojio najljepse nade, poslije izjave pokornosti od strane Stjepana Kosace, to su iznenadenja,kakvo je dosivio papinski legat Toma, bila isklju~ena. Ali S obzirom na teske politicke prilike na Balkanu, Nikola V. mogao je predmnijevati, da je same ceznuce za herceskim vijencem navelo Stjepana Kosaeu na laZnu izjavu pokornosti. Dapace mirne duse mozemo nagadati da je ba~ sada, god. 1447., iIi od sa1'TJA)ga pape Nikole V. iIi po Papin'lL prijedlogu od C4ra Frid1'ika, Stjepan Rosaca dobio t1'azeni naslov Hercega Suetog Sture:" Svrha toga odlikovanja bila je vrlo prozirna: Rosaca je po tom imenovanju postajao i formaIna suveren u ju.Znim krajevima Bosne, pa se je Papa mogao nadati, da ce ga to dobrocinstvo jos vise odvratiti od patarenstva, potaknuti na zanima-· nje za pitanje vjere i na odanost prema rimskoi Stolici.

OCito je, da se u Rimu ne bijahu niSta naucili iz hlstorije taktike nekojih sredovjeCnih vladara prem.a crkvi. Kosaea je postao i ostao katolik toliko vremena, koliko je trebalo da obmane Rim. Aka je pak Kosaci podijelio naslov hercega car Fridrik IlL, i taj se je kruto razocarao, kad je predmnije-

* Ne sm1je se ni pom1slitl, da je naslov Hercega Sv. Save u bilo kojero odnosu sa srpskim S·I). Savom. Crkva katolicka od pamtivijeka slavi katoliCkoga 81.1(1:cc, opata bla.!enoga Savu na 5. prostnca, pa. se naslov Hercega Sv. Save moze odnositi samo DR katolll!koga sveca, kojemu je posveceno i vise katolickih crkvi.

41

vajuei, da je Kosaca ostao vjeran ~atoliCkoj cr~~i i da je svojoj djeci dao vjerski odgo], odmah P_Os~]e Kosaeine smrti pl'eporucio pismom upraV~]enlID sinovima, Vladislavu i Vladku, makarskog bls~upa Andriju koji je polazio u Hercegovu zernlju U

SVOjstv~ katolickog vjerovjesnika.6~ . . ...

Hercestvo Svetog Save, a po nJe~ 1 cdcijeplje-

nje Hercegovine ad bos~s~oga kralJ:vstva, ~o~e se U oba slucaja smatrati djelom u mzu pokusaja skoro stoljetne politike Svete Stolice prema Bosni, koja je iSla za tim, da u toj zem1ji povrati vjersko jedinstvo i dokonea razdor u narodu, koji je U ono doba, kad su pitanja vjere cijepala drzave i narode: dovodio u apasnost i bosansko kraljevstvo i ukupn~ zivotni prostor hrvatskog naroda. Prvi, iako okasm i premalo o dlu cni, uspjesi te politike pomolise s~, kad je najprije kralj bosanski Stjepan Toma .I?rl: grlio katolfdku vjeru i zamolio Papu, da razrlJeSl njegov brak s patarenk.om Vojaeom; p",a on~a ~ad se je Katarina, keerka Stjepana Kosa:~, v]enc~~a s kraljem Stjepanom Tomoro, cdrekavsi se prije toga patarenstva i pristupivsi u katolieku crkvu, Vrhovni pak cilj te politike. bija§e: unistenje patarenstva u Bosni pomocu kralja Stjepana Tome, a u Hercegovini pomoeu Hercega Stjepana Kosace.

Je li pak Herceg Stjepan ikad, makar za cas, doista presao na katolicku vjeru? Za Ivanisa Pav~o: vica, sina vojvode Radosava, znade se, da se JOIS god. 1445. pokatolicio;66 ali da je to i~to ~radio 1 Herceg Stjepan, nernamo pouzdana svjedceanstva, vee se to maze tek nagadati. Farlati, 11a temelju vee spomenute isprave 0 konjickom saboru, drZi, da je

42

Herceg postao katolik; ali to njegovo misljenje vrijedi bas toliko koliko i ona izmiSljena isprava. Dva pisca67 vele, da se je Herceg Stjepan samo »pribliZio« katoliCkoj crkvl, ali da se je brzo pre domislio , kad je uvidio, da ne moze postiei svojih stanovitih ciljeva, te dodaiu, da se [eza Hercegom poveo i pokatoliceni vojvoda Ivanis Pavlovic. Jedan68 vrlo ozbiljan istraZivatelj bosanske proslosti yell: »Sva je prilika, da se je Stjepan pokrstio«, a to svaje mnijenje osniva na jednoj bilje§ci u dnevniku iz god. 1449., prema kojoj je Mlecanin Gradenigo priyeo Hercega u krilo ka'~olicke crkve.60 Nuzno je stoga, da se tu ~askom zaustavimo.

Papa N1kola V., prevaren ill neprevaren ad Hercega, smatrao je Stjepa.na Kosaeu pripadnikom katoliCke crkve. Dakle, ili je Kosaca presao na katollcizam, kad je odaslao u Rim vee spomenuto poslanstvo, ill je ono poslanstvo slag ala Papi, sarno da im gospodar postigne Zud~Di herceski naslov i vijenac. Na takvo miSljenje upucuje pismo istoga pape, Ni-

I

kole V. od 1. veljace 1448., kojim on nalaZe spome-

nutom biskupu hvarskom Totni, da opet pode u Bosnu i da izopci Stjepa,na KOSQCU i Ivanisa Pavloviea, ako se na njegovu opomenu ne bi obratili: da ih nadalje proglasi lisenima svih posjeda, koji da se imaju razdijeliti medu katclieku bosansku vlastelu.70 Tu se Papa ocevidno laca protiv obojice najostrije crkvene kazne; a znade se, da je rims1ca. StaZica to oTuzje upotTebljavaZtl, kao sto [e, i prtTodno, sarno protiv svojih vjernika, koji su se bunili protiv njezine nauke, iIi se otimali niesinu posluhu. I sam zdravi razurn upueuie, da izopcenje

43

inovjeraca ne bi imalo smisla, buduei da inovjerci na spadaju crkvi, niti se mogu lisiti crkvenih blagodati, kojih i taka nisu i ne mogu biti dionici. Stoga, ako uvazimo, da je biskup Tom.a, kao ~ap~n Iegat, dobio prvi misiju ad Pape m~eseca hl?n]a 1447., a ovu drugu u veljaci 1448., mozemo loglcno izvesti, da je stjepan Kosaca presao u katoU&u crkvu u prvoj polovici god. 1..i47., samo da obmane Papu, da je te godine dobio naslov Hercega Sv. Save i da se je jos prije konca te godine povratio patarenstvu.

Takvo prevrtljivo ponasanje Hercega Stjepana potpuno je odgavaralo njegovoj surovoj naravi i neobienoj sebicnosti. On je uvijek i u svemu imao pred oeima same svoje osobne probitke, a nikada visa nacela, pa je stoga i sad ddaa s Rimam, dakle je postigao,sto je zelia. Papinski legat Toma, prema primljenom nalogu, posao je k Hercegu, ali nije opravio nicesa, te je ostavio njegovu zemlju i prosao u Bosnu, a da nije izopcio ni njega ni vojvodu Ivanisa Pavloviea, Nije iskljuceno, da se legat no. lieu mjesta uvjerio, da oni nisu nikad presli u katoliCku erkvu i da je sve bila najprostija prijevara jednoga kao i drugoga,

U citavo vrijeme Hercegova mesetarenja s Rimom i savrsenoga njegova prenavljanja Dubrovcani su uzivali blazem mir s njegove strane. Ali je taj rnir bio pomucen, netom je god. 1448. papinski Jegat ostavio Hercegovinu, Tomu pomucenju dobra susjedstva dala je povoda nesretna vojna Ivana Hunjadia god. 1448. Taj slavnr voiskovoda, da osveti uzasni poraz kod Varne, sprernao se vee du~e vre-

mena na odmazdu. Na to ga je nukao ne samo osobni pones, vee i sretno vojevanje flUTe Kastriote koji je uprav god. 1447. zadao pod Krojom ljut~ poraze vojsci cara Murata.

Hunjadi je tra2io pomoCi ad svih europskih drz~va, ali su se ove slabo odzivale, jer su bile podaIJe od ugrozenog Balkana. Kralj Stjepan Toma Os_tojie, p.remda se nalazio u sto jada poradi vjerskih n~mll"a U zemlji, Ipak, nadajuCi se da valjda ne ce 1 ~vaj put ratna sreca iznevjeriti [unaeinu Janka, bl]aSe spremio pomocnu vojsku.71 Ni maleni ~ubrovnik nije htio izostati u poduzeeu, .§to je llllal.O da bude odluCno za cijeli Balkan: hoee Ii pas~l pod OsmanIije ili ce ostati slobodan. Dubrov-. ~anl ,se obveaass, da ce izruciti Hunjadiu 2.000 zlatnih dukata, netom prijed::e s vojskom preko Dunava.71!

. Samo dva vlastodrsca, kojih se je sve to najvise ticalo, despot Brankovie i Herceg Stjepan, nisu mogli shvatiti zamasaja ovoga rata Cini se kao d~ ie trebalo da Osmanlije izvojuju ponovn~ pobjedu na Kosovu polju (1448.), pa da nakon toga poraza, poslije samih pet godina na juris prevrnu ~edem~ i same dotad neosvojene llOO-godi.§nje priJesto~le? Istoka,_ earskoga Bizanta, da i ani pro?le.da]u 1 upoznaju, kakva im strasna opasnost pri~eti od ovoga hrabroga azijskoga naroda, koji im je lukavo nudio i svoj savez i svoju zastitu te ih ~otieao na zatiranje susjeda, slabih, kao sto ~u hili 1 ani sami, samo da mu tim prije i bolje bude utrt put na Zapad. Doista, tij ekom ave vojne prvi despot f)orde iznevjeri svoga dobrotvora Hunjadia. Za-

45

nimljivo je da u njegovoj politici toga vren:ena imaju svoj~ prste i dva Dubrovcanina,. k~jl s': tada . boravili na njegovu dvoru, kao prvi njegovi

d 1 .. 73

og avrucl. . . . ..,

A Herceg? On nij e bio u prrhci, cIa. lSkaze

Osmanlijama svoju odanest. =. despot D~rde, a~ se je ipak pobrinuo, kako m U njemu ne vb1 .gledall svoga protivnika. stoga, k~d ~u J?ubrovcwam odre: dill, u slueaju da bi Hunjadi bio porazen .:e b~ turske eete provalile u Hercegovinu, da nllhov1 podaniei iz Konavala i Primorja imadu prijeei na blimje otoke, a ponudili i samom Herce~u, da s~ i njegovi obliZnji zaklone U Stan, on se Je na tal glas razljutio, da je republika drzala, da ce sigurno zaratovati na nju. Poradi toga nije dubrovaCko vijece dalo Skenderbegovu poslaniku, biskupu Antunu, onoliku pomoe za naorufanje, koliku [e ~i~O odredilo u pocetku." Izdajom despota Branko.vlca vojska branitelja Europe bila je na Koso~ polju g. 1448. do nogu potucena, Time je doista hila zapecacena sudbina Carigrada. Carigrad je vee g. 1453. postao prijestolnicom novog ratnickog. tmperiia, a 30 godina poslije te katastrofe Osmanlij e su zagospodarili citavim Balkanom, sve do Dinarskih planina.

IV

HERCEG STJEPAN RATUJE PROTIV DUBROVNlKA

Sad su zapoeeli dnevi kusnje za Dubrovnik. Odnosaji republike prema Hercegu sve to vise su se zao~travalif dok se ne izvrgo§e u najbjesnji rat, tijekom kojega su obje strane posegnule za najccajnijim sredstvima, da se medusobno zataru. Dubrovacko je Vijeee ueinilo sve i sva, da ne dode do rata, ali mu ne pomoze ni trijeznost, ni obzirnost ni stoljetno njegovo iskustvo.

Herceg Stjepan, poslije drugog Kosova, nasao se prema Porti u is tim prilikama, u kojiroa je bio god. 1443., pa je mislio, da sada mora postupati prema Dubrovniku kao nekoc prema Radasavu Pavlovieu. Turci su mu vee god. 1449. pocel] upadati u zemlju,75 pa se je morao otkupljivati dankom ne sarno kod Visoke Porte, vee i kod netom stvorenoga sandZaka u Foci,16 a za to je trebao novaca, i to puna vise, negoli ih je smagao. Da toj nevolji doskoCi, bilo [e, po njegovu shvaeanju, najprirodnije povisiti namete na dubrovaeku robu, i makar kroz desetu ruku prigodno orobiti dubrovaeke trgovce, pa i zalijetati se u samo Konavlje, pljae-

46

kati i odvoditi sto Vise plijena.77 Uzalud mu je republika slala poslanike, uzalud su se ovi napinjali, da makar uz koju irtvu stvore snosljive odnosaje. Herceg im je obeCavao sve i sva; ali dok hi oni ostavili njegov konak, opozivao je sve, te je nastavljao otimati trgovcima robu i opterecivati ih novim nametima, a za sebe trazio, da bude prosta ad svake carine sva njegova roba, sto je prolazila preko Dubrovnika.78 A kad bi mu se dokazalo, da nepravedno postupa, da krm postoiece ugovore, njegov je odgovor glasio, ill da ce se izvijestiti bolje, ill da ce anergieno sprijeeiti, da se nesto takvo ne

ponovi.

Kako je pak u Hercegovini tad postojala neka

vrsta »kirijaSa«, koji au se zvali »ponosnici«, koji kao da su imali iskljucivo pravo da prevoze po zemlji robu inozemnih trgovaca uz stanovite odmjerene nagrade, Herceg je odredio, da ondje gdje je prije dubrovacki trgovac uzimao jednoga ponosnika _ a bilo je ured.eno, koliko [e robe jedan dusan nositi - da ima uzeti tri, uz trostruki trosak, te da svaki ponosnik od svoje kirije imade platiti drzavi trecinu zlatnoga dukata, a to je sve padalo

na teret Dubrovcana.70

Tako su se stvari razvijale sve do god. 1450.

All, kad je republika preko svojih plaeemka u njegovu vijecu doznala, da Herceg namjerava pritisnuti joS jace njezine trgovce, ovi se najeda.npu.t 'Povukose iz njegove zemlje.80 Ta je reakcija izazvala drugu sa Hercegove strane, i rat postade neizbjeziv. Hercegovi Ijudi su sada poeeli cesce upadati preko granice, pustoSiti polja, u doba berbe otimati

48

plodove, plijeniti stoku, ubijati Ijude i paliti kuee. U_~.to, protiv postojeeih ugovora, Herceg dade podici u Novom solane, zabrani svojima da poraze u Dubrovnik po so, a tudim podanicima sprij eci svaki prolazak u Dubrovnik. Osim toga, da se valjda na:uga, zatraZi od repuolike, da De sro.ije kazniti ni Jed~og~ njegova podanika, koji bi na njezinu teritoriiu sto ukrao, 1 a istodobno zajamci potpunu S1~rn.o5t ~ Novom svakom pribjegu iz Dubrovnika. :rrme J~ pr~vu~ao u taj svoj grad svu silu aloemaca ~ varalic~, jer ih pod njegovom zastitom nije mogla

osegnuti ruka pravde I kao d

b .. s rr :'>: a mu sve to ne

.IJa e dosta, stade se. spremati da gradi koi tv

da . . ne OJe r-

ve na gramc1.82 Sve je to bilo dovoli daj

zove rat. Jno a rza-

Ali je Vije~e ipak zaziralo od rata s Hercegom, p.~ odasla k njernu Marina f)oraica i Nika G d-

hca k '. ... y, . un 1.L

• J OJI mu izjavrse, da ce se trgovci povratiti u

n]egov:u zemlju, netom dokine povisicu carina i po:rrati sve ~a star~. Pokazase mu davne isprave, ~eoJe ~ br~~lle podizanje novih solana, buduei da J vee o.tprlJe. ~~d~no, gdje se ima so prodavati.93 Na ~~aJu ~rlmlJetise, da podizanje tvrdava na granici odaje neprijateljsko raspolosenje a povrh toga d~ se protivi medunarodnom pra~J sto je :astvono vra~a. Novoga. onima, koje bi ruka pravde tmala ~Togomtl pOTadi zlocina. i dugova. Poslanici su nasli Hercega u Trebinju. On ih [e ulfudn 1 -

sao r . . . d 0 sas u

, a 1 nije P~l~~~, da je republika u pravu. Kad

su mu pak priopeili, da su culi, kako on snuj e da pren~se u Orrr:an trzi~te s Drijeua, sto se protivi davrum ugovonma sklopijenim s bosanskim vlada-

49

4

rima, on jednostavno odvrati, da ne priznaje nikakvih ugovora do li one, sto su bili ugovoreni sa Sandaljem i s nj egovim ocern, i predloZi im, neka repuhIika zakupi Drijeva za 10.000 dukata, znajuci, da se to ne moze pirhvatiti. Poslanici su izvijestili 0 tOj ponudi Vijeee, koje ih ovlasti, da mu ponude 3.000 dukata u ime zakupnine. Na to Herceg ne prista, kao sto ne prista ni ti da ostane stari narnet na stoku, vee izjavi, da ce se odreCi udarenog postotka (100/0), ako se Dubrovcani obvez1L da ce placati truv'U sto stoka popase prolazeci Hercegovinom.8d, Poslije takva odgovora, i posto je otklonio daljnje razgovore, poslanici su se uvjerili, da Herceg hoee pod svaku cijenu rat, te su obeeali n.jegovu prvom savjetniku gostu Radinu lijepu nagradu, ako svojim utj,ecajem uredi stvar.

Kada sve to nije pomoglo, i kad su dubrovacki konfidenti javili Vijecu, da se Herceg opskrbljuje oruzjem, da muti kod aragonskoga kralja i kod Genovezana, da je poslao k Porti Ivana Vlatkovica, da mu kod sultana Isposluje privolu, da unisti Dubrovnik i okolicu, te da j e ponudio Mlelianima, aka mu pomognu osvojiti Dubrovnik, da ce im prepusoti grad; zadovoljivs] se time, da ga najprije on opljaCka,88 oni su se na te vijesti zaprepastili te zurno otpravili (28. sijecnja 1451.) gubernatoru Hunjadiu Ivana Ok1'ugZica, da ga samoli, neka posreduje kod Hercega za »najvjerniji grad u kraIjevstvu«.B7 Hunjadi se odazva njihavoj molbi i odmah odasIa k Stjepanu nekoga Tomu, koji se je svojslti zauzeo za Dubrovcane, ali mu nikako nije poslo Za rukom da dohije izvjestan odgovor.

50

Herceg je naumi.ce zatezao, da medutim. sabere u Novom sve svoje cete, koje odmah stadose upadati preko granice. Paslanik Toma je ?d1ucno. pro: svjedovao i zaprijetio Hercegu, da ce ~udi~ki dvor osvetiti .svaku i najmanju stetu,koJu bi on nanlo republicij ali je Herceg pckazao, da~o mad za prijetnje dalekoga Budima. Nato po~a~ ostavi Novi j vrati se u Dubrovnik, da savjetule Vijeeu, neka posalje u Ugarsku jeclnoga od uglednijih plemica, koji ce isposlovati ozbiljniju pomoe negoli su prazne prijetnje.

Vijece je istom sada razabralo, u kakvom se grdnom polozaiu nalazi republika, pred neprijateljem do zubi naoruzardm, dok je ona, uzdajuCi se u diplomatske pregovore, estala bez saveznika i bez vojske. Staga odluci upotrijebiti svako sredstvo, staviti sve na kocku, samo da suzbije i unistl Hercega. Posalje svoje Ijude u Italiju, da pogode sto vise plaeeniekih ceta i dadu ih prebaciti sto prije preko mora, dok u isto vrijeme stane raditi na vrlo smjeloj osnovi. Dosjetili su se Dubroveani, da hi mogli privuei u savez bosanskoga kralja Stjepana Tomu, znajuei, d.a je u vrlo napetim odnosima s tastom Hercegom, koji je davao sklonista progonjenim bosanskim pateranima, pa hrvatskoga bana Petra Talovca i gubernatora Runjadia, sigurni, da Herceg, taj »pataren i bozji neprijatelj«, kako ga nazivlju, ne bi mogao odoljeti njthovo] zajedniCkoj sill, te mu ne bi bilo teSko oteti Hum i Neretvan.sku carinu, sto je i onako pripadalo starinom hrvatsko-ugarskoj kruni, a mazda ne bi bilo tesko odu .. zeti . mu i ostale zemlje, buduei da su njegovi

51

podanici s njim nezadovoljni, pa hi rado pristali uz svakoga, tko hi ih oslobodio njegova zuluma. 8 Za tu su svrhu poslali Sigismunda Gucetica, preko Splita, da najprije pohodi u Klisu bana Petra, s kojim da ugovori, koUko hi mogao dati vojske u pomoc proti Hercegu. Iz Klisa je Gucetic imao krenuti ravno u Bosnu do kralja Stjepana Tome, a odanle iurno u Ugarsku do gubernatora Hunjadia,

Gucetic [e dohio ad republike vrlo opsirne riaputke. Krenno je aka 14. travnja 1451., na 22. istaga mjeseca vee je ostavio Klis, a poeetkorn Iipnja javio je Vijecu, da mu je Hunjadi obecao, kako ce dornala gIavom krenuti u Bosnu, da uredl, osim dubrovaekoga, vise drugih pitanja.08 Vijece uze do znanja tu vijest, ali jer je bilo krajnje doba, 17. lipnja zamoli Hunjadia, »u koga paslije Boga polazu Dubrovcani sve svoje riade«, ako sam ne moze odmah krenuti na put, neka rurno posalje kralju bosanskom cete, koje je kanio povesti, i neka mu nalosi, da provali u Hum i Podrinje, Medutim su stigli i placenici iz Italije, koje su vodili Jacobuzzo de Ursini i Giuliano da Fano, glasoviti »condottieri« U ono doba, Te su cete porazmjestili po vaZnijim mjestima, a pod Cavtat opremili nekoliko oboruzanih brodova.w

Hunjadi nije poslao nikakve pomoei, On kao da nije shvacao opasnosti, u kojo] se [e nalazila republika. Pogotovo [e presenetilo Dubrovcane, kad ih je koncem srpnja upitao, koliko bi mu mogli doprinijeti u ime ratnih troskova, buduci da se namjerava spustiti u Bosnu s 20 .. 000 Ijudi. Repuhlika mu

52

11a to uzvrati, da se nalazi u takvim prilikama, da joj je nemogucs izioZiti se znatnijem trosku.?'

Dok su trajali ti pregovori, Herceg je potpuno opremio svoje eete, te ih sve prebacio preko granice u Konavlje. Nije naisao na ozbiljan otpor, pa je lako zauzeo cijeli onaj kraj, osim tvrdave Sokol, u kojoj je bila jaka dubrovacka posada. Okrene zatim prema Cavtatu, osvoji ga i porusi mu zidine, da ne bude vise podesan za obranu, padne Ii natrag u ruke Dubroveana. Uz to popali i opljaeka citav onaj kra], poubija nekoliko k~to1iCk.ih sveeenika, nekolicinu ih dade muerti, srS,$i sa zemljom vise crkava, a vojnicima prepusti sveto posude. I kad je sve to izveo, stisne opsadom Sokol. Svoj izvjestaj o tim dogadajima, upravljen gubernatoru Hunjadiu, u kojemu su nabrojili sve nevolje, sto su ih snasle, zavrsili su Dubrovcani onom evandeoskorn: »Domine, adiu.va nos, 1)erim'Us« .9?

Kad su Dubrovcani vi dj eli, da pomoci niotkud nema, odlucili su se na veliko pon.iZenje: otpremili su poslanike u Veneciju, da mole pomoc, Mlecani im IB, srpnja 1451. odgovore savjetom, da sk.lope mir. Poslanici su tada dodali molbu, neka se dopusti Dubrovcanima da u ovom teskom ratu naoruzaju bar nekoliko brodova za obranu i za navalu, i da bude dalmatinskim gradovima slobodno priskoeiti im u pomoe. Ali Senat mletacki 30. srpnja izjavi, da Venecija postupa [ednako prema njima i prema Hercegu, stoga neka se odluce za mir, a mletack; ce poslanici, ako zele, posredovati. Taj odgovor nije pogotovu zadovoljio Dubroveane, pa

53

SU, bez daljnjega, oboruzali jos vise brodova i poslali ih, da blokiraju Hercegovu obalU.93

Dok su Dubrovcani trazili naeina, kako bi predobili na svoju stranu Mlecane, ill kako bi ih sklonill na iskrenu nautralnost, otpravili su Nikoh V. u Rim Ivana Gas'Ula~ neka zamoli Papu, da sve one milosti, sto ih je prigodom jubileja god. 1450. podijelio onirna, koji su pomagali Ivanovce u njihovu ratovanju protiv Turaka, protegne i na sve saveznike katolieke dubrovacke opeine u ratu protiv »opakog patarena- Hercega Stjepana. Poslanik je imao nadalje zamoliti Papu, da posalje republici u pomoc 500 vojnika, na svoj trosak, i to za sest mjeseei; a s njima da posalje i .zastavu Crkvene Ddave. Papa im u.slisa molbu utoliko, sto [e izdao pismo na sve krscanske vladare, a Mlecane posebnim pismom zamolio, da budu pri ruci Dubrovcanima protiv »krivovjerca: Stjepana. I Dubrovcani su se pozurfli da stave do znanja Veneciji Papin nalog. Dneva 27. studenoga 1451. raspravljalo se dugo 0 tom pitanju u mletaekom Vijecu, i konacno se odlueilo poslati u Rim Triadona Gritti, koji ce Svetu Stolicu potanko izvijestiti 0 besprijekornom dr~anju repuhllke Sv. Marka u ovom ratu.94

Herceg je bio uvjeren, da je njegov prvi upadaj toliko prestrasio Dubroveane, da ce ani jedva docekati njegovu ponudu mira, bila kakva mu drago. Stoga im adasla Marina f)ordica i po njemu postavi sliiedeee uvjete: a) Konavlje imade ostati Hercegu u pravo:rn i potpunom vlasnistvu, buduei da ga je vee osvojio i za to izbrojio sultana 50.000

54

dukata; b) imade mu se izruciti novae, sto je Sandalj pohranio u Dubrovniku;95 c) republika ima zakupiti neretvansku carinu za 8.000 dukata; i d) SVa roba, s:to bi dosla u Dubrovnik na Hercegovo ime i raeun, ima bi ti prost a od carine.

Premda su ti uvjeti bili i drzoviti i neprihvatljivi, ipak Dubroveani, svijesni cia su im sile vrlo nerazmjerne prema Hercegovima, samo da dobiju vremena i da se bolje naoruzaju, odgovorise prijedIogom, da se ti uvjeti pojedinaeno rasprave. Za te razgovore Herceg [e opuncmoeio sins Vladislava i gosta Radina. N ara vski, pregovaranj e nij e dovelo ni do cesa, ali je medutim republika nesto bolje uredUa svoje cete, podigla u Cavtatu zidine i u njemu namjestila posadu.96

Kaii su se razvrgli pregovori, Herceg opet navali vojskom. I Dubrovcani otprave svoju u Konavlje. Zapovijedao joj je Nikola Gu.cetic. kojemu su bili podredeni prije spomenuti talijanski »condottieri«. Kad je to doznao Herceg, predmnijevajuci da u gradu nema nikakve posade, odluci presjeci Guceticu put za povratak u grad. Stcga, uklanjajuCi se svakom okrsaju, dopre do Brgata, gdje se utabori. Imao je sa sobom oko 1B .. 000 ljudi Na cesti, koja vodi s Brgata u Dubrovnik, narnjesti na zgodnu polozaju jednu bitnicu (bateriju), koja odmah stade sipati va tru na grad, ali mu zbog udaljenosti ne nanese skoro nikakve stete, osim nesto na zvoniku crkve Sv. Dominika.

Uto prispije na brodovima vojska iz Konavala.

Osim dubrovaekih dobrovoljaca bilo [e u njoj do

55

5.000 talijanskih vojnika. Sad gradski knez s Vijecern odluei, da se njihove cete imaju ogledati s Hercegovima na otvorenom polju. Cete izadu iz grada, ali ih Herceg porazi. Mnogo [e plemica i drugib vcjnika pokrilo bojno polje. Jedan ad Hercegovih veda bio je tesko ranjen i zarobljen, te su ga prenijeli u grad na lijecenje.97

Kad je Vijece uvidjelo, da stvari kreeu na gore i da pomoe niotkud ne dolazi, posegne za sredstvom, koje je moglo prisiliti Hercega, da odustane od podsjedanja. Vee je spomenuto, da je Herceg bio duhrovaeki gradanin i clan plernstva, te je ana imalo pravo zakljuciti, da Herceg kao takav nije smio bez ziga odmetnistva oruzannm rukom navaliti na svoj grad. Vijece stoga Taspisa 'Ucjenu na njegovu gZavu, kao net odmetnika i veLeizdajnika. Glasnik tTubljom ogZasi tu ncjenu na obicajnim mjestima, na hrvatskom i taZijanskom [eziku: Tko pogubi Stjepana Vukcica (u oglasu ispustise naslov Hercega), odmah ce dobiti nagradu ad 15.000 zIatnih dukata i dozivotno snake go dine 300 dukata, nadalje kuCu u gradu U vTijednosti od 2.000 dukata, odmah ce postati gradaninom i ptemicem dubrovackim s pravom nasljedstva, te ce uzivati sue plemicke povZastice.9 Cini se, da je ovo sredstvo izvrsno pomoglo republici. Herceg se naime poboja, da hi ga koji od njegovih ljudi, kojima je on sam davao primjer nevjere, mogao izdati ili ubrti, te se parori da napusti podsjedanje. Ta njegova bojazan nije bila bez svakog temelja, jer se cini, da su se dvojica od sedmero brace Vlatkovica vee dog ova-

56

rala s Dubrovcanlma kako bi im izrucili Hercega Ziva.99

Herceg se jos ni sada nije odrekao nade, da ce ipak konaeno unistiti Dubroveane. Staga marIjivo nastavi oruzanje i sabiranje navih ceta. Sve su to znali Dubroveani, pa su se silno uznemirili. I jer im nije uspjelo slozit! protiv Hercega prvu koaliciju s Hunja diem, bosanskim kraljem i banom TaIovcern, zamislise sada drugu, daleko zamasniju, i to pod zastitom same Visoke Porte. Despot Borde, uslijed poznatih usluga ucinjenih Turcima protiv svojih zaStitnika god. 1448., i po zagovoru svoje kceri, sultanice Mare. bio [e u ovo doba ugledan i mocan kad Visoke Porte, a s Hercegom nije bio u najboljim odnosajlma. Dubi oveani, 0 svemu iomu izvrsno obavijesteni, odlude okoristiti se i neraspolozenjem despotovim prema Hercegu i njegovim ocitim utjecajem kod Porte. Oni stoga predlaze despotu, neka zametne dogovare s Portom, ne bi li ana priv 0 lila, da on, despot, pa kralj bosanslci i republika izmedu sebe razdijele Herceqoue posjeda. Za tu surivu. ovlastise despota, da ponudi PaTti 150000, a vezirima napose 50.000 dukata. Te ce se svote potpuno podmi1'iti, netom sa·uez'Yj.ici zaposjedmL svu Herceqouimu; za koju se obvezuju pZacati Port? S1Jake godine danak, sto ga sad placa Herceg Stjepan. Za Konavlje neka despot ponudi Turcima no.pose do 50.000 dukata, a k tOffln jos posebni g!Jd1Snji danak od 500-600 dukata, ako bi uz Konavi.;e do-

. bili i nekoje obliznje gradov~.

Ntje suvisno spomenuti, da je ovoj koaliciji osim kralja i despots imalo pristupiti i mnogo nize

57

vlastele, u prvom redu Pav'lovici, kojima je trebalo povratiti Trebinje.1OO

Ta oeajna osnova nije se ostvarila. Mozda se nije svidje1a despotu, a mazda on nije imao kod Porte onoliko utjecaja, koliko su mislili Dubrov~ani da ima, Svakako ona odaje, da se [e mudra republika nalazila u velikom §kripcu. Ne ce bitt suvisno navesti glavnu stavku iz ugovora, sto ga je republika tom zgodom sklopila s bosanskim. kraIjem 18. prosinca 1451. Kralj se je naime bio obvezao »vise reeenottv knezu i vlastelom, pocet~ rat beza svake odvlake, a napridovati bez pTistanka supTotiv hercegu Stipanu Vukcic'U i njegovt.. vlada.nju i njegovim gradovom i njegevim .~ltLgamJ sa svom nasom gospockom kraljevstva moczj'!." .; T~asirni slugami i nasimi prijatetji vojstanim nac'i1lom na poli, kako mi se gospoctV11 i kral1evstvu dostoji, ne imajuCi teskoce ali vojske turske na sebi«.101

Udarac sto su Dubroveani tom koalicijom na-

I .

mjeravali zadati Hercegu, mogao je bit; vrlo or-asan,

ali ga nije mogao ugristi za srce kao jedna drug a njihova osnov.a. Oni nisu zazi:rali u svojem ocainom polcsaju ni od jednog sredstva, pa 5U sad s velikom nasladom pokusali Hercegu porusiti mir II njegovu obiteljskom svetiStu. Njihovi placenici bili su jos prije rata obavijestili mjerodavne u Dubrovniku, da u Hercegovoj obitelji ne vlada najbolja sloga. Herceg je bio pogazio vjeru zadanu svojoj zeni Jeleni time, no je uzeo k s:ebi jednu djevojku, s kojom je iivio. 8toga su se Dubrovcani bojali) da bi on mogao, ako pozivi, imati jos i druge djece, osim one, sto ih [e dotle lmao, i to ill ad Jelene Ili

58



ad koje druge zene, »[er je uzeo k sebi - taka pisu u Budim - jednu djevojku, koja mu maze naroditi joS druge djece«.102

Dubrovcani su se, naravski, pobrinuJi da eur opska [avnost dozna za tu sablazan u Hercegovu dvoru, premda jos ni danas nismo potpuno na Cistu, tko i edakle bijaSe ta Ijepotica, makar da su mnogi spisatelji 0 njoj pisali, ali svi raznovrsno. Tako dobro obaviiesteni Spandugino pise da jc H .. ·, ceg, premda odrnakao u godinama, uzeo za prilesnieu jednu mondenu i uveo je u svoj dvor.lO_; Chalcondylas pak yell, da je to bila zena jednoga fiorentinskog trgovea, koji je trgovao s Hercegovom zemIjom, da je bila lijepa nad svakom ljepoticom, k tomu jo§ vrlo ugladena i duhovita. Kako je pak Herceg bio lako zaljubljive naravi. u Isti je cas, dok ju je ugledao zaboravio na ljubav i duzncsti prema svojoj zeni.1D4 Drugi 511 opet zabiljezili, da je hila Mleeanka, i to bas vjerenica starijega Hercegova sins Vladislava, te da [u je otac sinu oteo.lor•

Ni dubrovaeki pisci nisu U ovom prtan] u suglasni. Jedni tvrde, da je Herceg oteo svome sinu vierenicu na dan same svadbe i da ga j e sin stoga I silnozamrzio.10B Drugi ponavljaju 11 glavnom, sto su zabiljeZili grcki pisci, te vele, da je bila vrlo Iijepa i razuzdana, da je dosla iz Firenze~ Herceg; kad je za nju cuo, da ju je zelio vidjeti da je poslao po nju, i kako se je odmah u nju zaljubio, po ceo ju je smatrats svojom zenom; ali da zakonita zena nije mogla progutati toliku uvredu, te je sa starijim sino:r;n Vladislavom, koji je drfao majcinu stranu, potajno s njime pobjegla.107 Orbini pak prenosl ri-

59

jeci, sto ih je Hercegov sin Vladislav u dubrovaekorn Vijecu kazao, posto je .staknuo, da rnu [e '\'jerenica bila vrlo lijepa, da mu je »oteo on (otac), u kojem je blud bio zatomlo svaki sram; te da je onima, koji su mu za to sloeinstvo prigovorili, odgovorio, da je i Ivan Paleolog, car u Carigradu, nesto takvo uradio sa kcerkom trapezuntskog cara, ienom svoga sina Emanuela.«10

Ostall pisci panavljaju vise Ili roanje, s kakvom varijantam, one sto zabiljezise Grci, ali svi se slaZU, da se je Hercegova prilefnica dotepia iz Firenze s trgovcima, koji su dovozili robu u Hercegovinu.!" Narodna pak predaja, zabiljezena u prvoj polovini XVI. stoljeca, ne zna, tko ni odakle bijase Hercegava prilesnica, nego veli: »Stjepan Vukcic, imajuci sina Vladislava, htjede ga ozeniti s nekorn krscankom, koju je sam prevario i oskvrnuo. Stjepanova zena, da se osveti poradi museva vjerolomstva, zdruz! se sa sinom i s Turcima, [unacki je branila tvrdu Blagaj na Buni proti Stjepanovoj vojsci, dokle nije prispio sin s turskom vojskom, kojoj je Stjepanova zena tvrdu, a time i zemlju predala<<.11o Narodna pjesma ne zna uopee za Hercegovu prfleznicu, ali Hercega opisuje kao covjeka raz.uzdanq,' pa se stoga djevojka, koju je majka Bercegu obecala, kune i proklinje, da za niega poci ne ee, Ti stihovi glase:

Aka sva prije navedena svjedoeanstva uporedimo s izvatkom iz isprave, koju smo prvu naveIi112, rnoglo bi se razlozitc izvesti, da se tu nije radilo a kakvoj zaruenici Hercegova sina Vladislava, vee 0 sumnjivaj [edno] zeni, koja se je lako dotepla u Hercegovu zemlju s fiarentinskim trgovcima, i koju je Vladislav htio za sebe, ali mu [u je otac preoteo, pa odatle bijes 1 njegov i njegove majke protiv Here ega. 112

Hercegova Ijubavnica boravila je kod Hercega I jos od travnja 1451. Njegova zena i stariji sin napinjaU su set da ga odvrate ad te sablazni, pa kad su im svi napori ostali jalovi, te kad se je Herceg poslije opsade Dubrovnika kuei povratio i ogIusio se ponovnim molbarna svoje supruge i starijega sina, kojega su Dubrovcani tajno nagovarali, da se podigne prctiv oca, koji takav sramotan zivot vodi, a nagovorili su i vojvodu Petra llo1sal'ica 5 nekoliko druge vlastele,llS to je Vladislav 15. kolovoza 1451. sklopio s Dubroveanima savez,114 a

Meni dao krunu pezlacsnu, Tvojoj seii sjajno ogledalo, Tvome bratu gunju od sto lista, Uzrasla j e moru na izvoru,

A sazrela suncu na istoku;

Al t' u z'o cas za Ercega dala, Erceg kazu da Ie pijaniea,

Da je Erceg mlogo Turk om duzan.« Kad to cula Marija djevojka,

Ona svojoj rnajci besjedila:

liNe CU, majko, za Ercega poCi, Tako rneni Boga veltkogal

Volim ti se objesiti, maiko,

Bas pred dvorom 0 avlijski vrati« i t. dilll

Lijepa Mara na cardaku spava, Ked nie majka 'bijele dare slaze, Dare slaie, a Mari besi edi: »Dala sam te, Mara, za Ercega, Lijepo nas je Erceg darivao:

60

61

malo za tim ani mu posuduju 500 zlatnih dukata,

ku '.:\ .... l' 115

koje se obveza povratiti na »vsa njm vo JU«.

S Vladislavom pobjeze u Dubrovnik i Hercegova zena Jelena. Herceg [e porukom zam~~, da s: povrati i da mu ne raznosi sram~t~ po sVJJetu;, ali mu ana odvrati, da ee se povratitl tek onda, kad on opravi Fiorentinku.1U1 Herceg je opet poduzeo sve i sva, da ju skloni na povratak, dapaee kao da su i TUl'ci posredovali.P" pa kad ni to nije pomoglo, odluei Iatiti se oruz]a. Tako je S novorn godinom 1452. plsnuo Iznova rat. Na jednoj je strani bio Herceg, ana drugoj Vladislav, hereezica, Dubrovcam.i bosanski kralj.ltS Prvi BU se okr§aji zametnull u Neretvi, i to sretno za Vladislava, pa su se Dubrovean! mogli poh valiti Hunj adiu, da im j e polozaj daleko povoljniji negoli Hercegu.119

Sad se Stjepan poboja, da ne ce moci odoljeti saveznicima, te otpravi novo poslanstvo u Mletke, koje ponovi Mlecanima staru ponudu, da ce im Herceg, ako stupe s njiro u savez, ustupiti grad Dubrovnik, ako ga osvoji, a da oni njemu ustupe Omis i Poljica, k tomu jos 200.000 dukata iz poklada, sto postoje u Dubrovniku. Ali sve uzalud. Mlecani su se izgovorfli tadanjim zapleta.jima u Italiji. To je bllo 11. ozujka 1452. Poslanici tad ucine jos povoljniju ponudu, 0 kojoj je Vijece raspravljalo 31. istoga mjeseca, ali su se Mlecani i ovaj put izgovorili ratom u Lombardiji, i tako se poslanici povratise, a da nisu bas nBta obavili.1l!D

Ratna je areca bila jednako na strani saveznika.

Neretvu kao da je vee bio sasvim osvojio Vladislav, pa se Herceg poboja, da ona najzad ne padne

62

u ruke Dubrovcana. Stoga on ponucli citav onaj kraj mletaekom knezu u Splitu, Viktoru Delfino. Ovaj nije mogao u svome djelokrugu rije~iti taka vaZnu i zapletenu stvar, te je 20. travnja javio sve u Mletke. Vijece mletacko raspravi predmet 28. travnja i nalon knezu, da zaposjedne ponudeni mu kraj, a istodobno zapovjedi ostalim knezovima po dalmatinskim gradovima, da prufe svaku pomoe splitskom knezu, netom je ovaj zaiste. Kad je Herceg vidio, da je splitski knez nekud neodlucan, otpravi u M1etke dva poslanika: Badosa, kneza poIjickoga, i nekog Splicanina, da ponove ponudu 0 Neretvi Nato Vijece 9. svibnja ponovno nalon splitskom knezu, da bez oklijevanja izvrsi nalog od 28. travnja i da primi prisegu vjernosti ad Neretvana. 0 tom [e Vijece cznanilo Hercegove poslanike, koji su tad isprosili tri barjaka Sv. Marka i 'javni odgovar za Stjepana.

Nije se knez splitski bio oghisto ni prvom nalogu mletaekog Vijeca. On je odmah bio otpravio u Neretvu svoje povjerenike s nesto vojske, da je zauzmu, au isto je doba prropeio Dubrovcanima, da imaju odsele smatrati onaj kraj kao mletackl. Dubrovcani misu nista odgovorili, ali su se potuzili bosanskom kralju i potakli ga, da protjera odanle Mlecane. Kralj se je smatrao uvrijeden postupkom Mlecana. Neretva, iako ju je Herceg bio otkinuo od Bosne, kao i ostale Svoje posjede, pravno je uvijek pripadala njegovoj kruni, a povrh toga taj je kraj imao bsStiniti Hercegov sin Vladislav. Stoga kralj opremi poslanstvo u Veneciju sa zahtjevom, da Mlecam odmah isprazne N eretvu, u

63

koju istodobno provale njegove cete i protjeraju mletaCke.

Basanski su poslanici prispjeli u Mletke pocet kern lipnja, i vee se je 3. toga mjeseca raspravljalo o njihovim prrtufbama u Vijecu, koje je izjavilo, da njihovih tegoba ne uvdava, buduci da je njihov postupak u pitanju zauzeea bio besprijekoran; zakonitim gospodarom Neretve da Mleeani smatraju Hercega, kojl im je prepustio onaj kraj. Medutim su ipak otpravili na 26. i. m. k bosanskom kralju Karla Maurocena, kojega au imenovali providurom Krajine i Neretve. Poslanik je imao izjaviti kralju, kako se republika nlje odlueila Cia zaposjedne te krajeve s namjerom da uvrijedi kralja, pa staga da ga Vijece moli, neka ne sprjecava zaposiednuee zakonito prepustenog mu teritorija. Poslanik je JOB imao kralju lijepo zahvaliti, ako pristane na otpust Neretve, te se posurtti on amo , da uredi Citav onaj kraj i posjetiti Hercega Stjepana, za kojega se govori, da j e ondje blizu s vojskom; aka li pak na otpust ne pristane, neka vidi, bi Ii mogao provesti zaposiednuce silom, kaja mu bude pri ruci, i neka u povoljnom slueaju odmah to izvrsi.121

Uzaludni su bili Maurocenovi napori, da ishodi kod bosanskog dvora otpust Neretve, pa se je najzad pavratio u Krajinu, 0 kojoj ne bijase prijepora.1!!2

Ratovanje se je nastavilo, a Vladislav valja da je bio glavni vojskovoda. Njemu Dubrovcani spremno posuduju novce, salju nove cete i strjeljivo, pa i nekoliko zastava Sv. Vlaha, svakako na odgovor Mlecanima, sto su poslali Hercegu tri zastave Sv.

64

Marka. Posebnim pak proglasom dopuste svim Hercegovim podanicima, kojipristanu uz mladog Vladislava, da se slobodno krecu i trguju na dubrovackom teritoriju, kako je to bilo prije rata; a Trebinjcima i ostalim pogranicnlm Ziteljima iznimno takocter dopuste, da mogu svoje stvari pohraniti u Dubrovniku, uz tocan popis, da se znade, koliko je Cije. Dakako da je Herceg sad gotovo pobjesnio, dapace, kako javljaju dubrovaeki pouzdanici, pokusao je otrovati sina Vladislava iii ga bilo kako lisiti zivota. Stoga su Dubroveani upozorili Vladislava, neka se cuva ocevih zasjeda.1.23

Kad su se mletaeke cete morale povuci iz Neretve, Venecija se odrece toboznje neutralnosti. MIecani su se dosjecali, da su Dubrovcani nagovorili bosanskoga kralja, da ne odstupi Neretve, a kad su vidjeli, da mladi Vladislav vojuje pod zastavom Sv. V1aha, otvoreno su pristali uz Hetcega. Sad su njihove galije poeele krstariti uzduz citave obale sve do Bake, pa su i opljaCkale vIse dubrevaekih brodova. ne .samo u Jadranskom moru, vee i dalje, u Levantu. Nisu pak ni mletaeki knezovi u Splitu i Hvaru prastali dubrovackim trgovcima.P!

To je Dubrovcane ljuto zabrinulo, pogotovu kad su doznall, da je Herceg postco i Papi i ecru nekakvo posl.anst'Vo, koje im je imaLo do;aviti, da ce se on odreCi patarenstva.125 Stoga i republika zurno opremi. u Rim svoje poslanike, koji su imali osujetiti svaku Hercegovu osnovu, U naputku, §to su ga dobili, Citalo se: »Vi ste posve dobro obavije~teni 0 njegovim prilikama, kakav zivot provodi i koliko mu se rnose vjerovati. A ne ce yam pone-

5

stati ni dobrih dokaza ni valjanih razloga, da te cinjenice potkrijepite. Pa i u slucaju, da je on, prije vasega dolaska, nesto isposlovao kod Sv. Oca, umastojte, da to bude opozvanoe.P" Dubroveani su jo! pod konac 1451. hili poslaH u Rim nekoga fratra Blazal da optuZi kod Svete Stolica Hercega, kako poduzima sve i sva da ih unfsti, pa je tada Papa proglasio opcu zabranu, da nitko ne smije vojevati pod Hercegovom zastavom, i to pod pri[etniom crkvenog prokletstva, ad kojega ne hi mogao bin odrijesen do Ii na smrtnom casu, ill po posebnom ovlastenju Svete Stolice;1l!7 ali ipak, sad su Se pobojali, ne ce li Papu zavesti Hercegovo obeeanje, da ce se odreci krivovjerstva, sto je Papi ipak leialo najvise na srcu.

Dubrovacki su poslanici prispjeli u pravi cas, tako da se nije Nikola V. dao zavesti obecanjima Hercegovirn, vee je poslao k njemu Pagamina, biskupa uleinskoga, koji je na sve moguee naeine nagovarao Hercega, neka se bar pri vidno pokori ~api i odusiane od ratovanja protiv republike. Nato Herceg opremi u Rim novo poslanstvo, kaje kao da je bilo sretnije ruke. Sad je naime Nikola V., pismom ad 1. lipnja 1452., izaslao hvarskoga b1.skupa Tomu, koji se je jos desio u Bosni, u D\1- brovnik, da nagovori na mir kneza i vijeee dub tovaeko. Biskup dode tek poeetkom 1453. i razloZI Dubroveanima sve tuzbe, sto ih je Herceg podnio u Rimu protiv republike, na sto su mu i ani UI~cili popis SVih steta, sto ih6n bijase njima nanio tijekom ovoga rata.l28

66

Uto, kane em velj ace, dode u Dubrovnik i Vladislav. Sad odluee odaslati k Herc~gu dva punomoenika: jednaga od strane republike, a. drugo?~, da zastupa Vladislava. Republika odredi ~~dTl1U.

B b 1·, Vladislav adabra Vu.kca BaTc~ca. Za

o a tea) a ,. .

njih su priredilizajednil:ki naputak, . kO~1 ~u rm

proCitali u nazoenostt legata Tome. ~?bah~ 1 ~arcic krenuli su zajedno u Novi, a za npma Je ottsao

i papinski legat.129

Punomoenicima su Dub rove ani i Vladislav naredili, da ne smije jedan bez drugoga nicesa poduzeti, dapaee da imaju i stanovati u istoj kuci. Bobalie, u nazocnosti legatovoj, izloZi Hercegu sve tegobe Dubroveana, nabroji sve stete, koje im je prouzrokovao, i doda izjavu, da republika iskreno zeli mir, ali da u tom miru bude ukljucen i Vladislav, te konacno predlozi, neka obje strane prepuste legatu, da odredi uvjete mira.P"

Ali kao da Hercegu sad nije bilo toliko do mira; dapace se cinilo, kao da je zaboravio sve, sto su proslog Ijeta njegovi poslanici u njegovo ime izjaviIi Svetoj Stolici. Kod njega se je pojavio nekakav preokret, a to se je vee poeetkom godine moglo primijetiti u pitanju Neretve. Bosanski se kralj bio tada nekako izravnao s Mleeanima i ponudio im sam, da zaposjednu N eretvu. Vij eee j e rnletaeko tu ponudu smjesta prihvatilo i 15. sijeenja 1453. naredilo kotorskom komorniku, da pede do Hercega i da ga 0 tom obavijesti. Ali je Herceg sad drugacije mislio, te je ne samo uskratio ustup Neretve, vee je zaiskao od Mleeana, da mu povrate i Krajinu. Sve [e to odavalo promjenu u njegavoj

67

politici, I kao da je osjeeao dobro zalede za sobom. A za taj je preokret bile i dosta vremena.

Njegovi su poslanici bili u Rimu nekako u svibnju 1452., a Papin je legat dosao istom U ozujku 1453. Herceg je stoga mayao imati razZoga mis Zit i, da se Papa ne ce zauzeti da posreduje izmedu ratujucih stranaka, t. j. da Papa ne vjeruje u. njegovu iskrenost, po~to je dotle viSe puta prevario rimsku. Stolicu. u tom uvjerenju Herceg ie s jedne kra.jnOsti presao na druguj ad Pape k sultanu, koji mu je odmah poslao 2.000 konjanika 11 pomoc.181 To je konjanistvo provalilo u Hum, koji je ddao Vladislav, pa kad je s druge strane provalio i Herceg, Vladislav se nasao medu dvije vatre: s jedne Turei, s druge Hercegovi IjucU, a jedni i drugi u najblifo] blizini dubrovaekog teritorija.

To je bio onaj veliki razlog, zasto je republika odmah prihvatila legatovu ponudu za pomirenje s Hercegom. Stoga ih po svoj prilici nije iznenadilo, ali bit; t'e da ih se je tesko dojmilo, kad su se povratili u Dubrovnik i punomoenici i Iegat, a da nisu baS nista opremili. Ali, ne izgubivsi svaku nadu, Dubrovcanl su zamolili Iegata, da s punomoenicima krene natrag u Novi i Hercegu predlozi tocno izradene uvjete mira, A sadraina tih uvjeta je bila, da se povrate odnosaj; Izmedu republike i Hercega, u pogiedu trgovanja, kakvi su postojali u doba vojvode San dalj a, i cia Herceg naknadi sve stete i ratne troskove. Ali, glede ove tocke odmah ovlastiSe legata, da je brise, ako se ne bi inaee mogIo doei do sporazuma.132

68

Dok su punomoenici i legat boravili u Novom, nastojeei da Hereega sklone na mir I Dubroveani su doznali, da je Herceg poslao svojoj zeni i Vladi,.. slavu gosta Radina na dogovore. Takvo dvollcno postupanje vrlo ih se neugodno dojmilo, ali su ipak II poeetku pritajili svoju zlovolju, jer su drzali, da Vladislav, premda [e protiv sporazuma stao raditi na svoju ruku, ipak ne ce potplsati mira, ne bude li u mirovnom ugovoru ukljueena republika. Ali kad su poeetkom srpnja doprli u Dubrovnik sigurni glasovi, da su se Vladislav i Jelena sporazumjeli s Hercegom i da ce domalo slijeditf kcnacno izmirenje, izgubili su svaku nadu. Stoga zurno otprave k Vladislavu i Jeleni Nika Gundu!ica, da prosvjeduje, §to je mir ugovoren, a da nije u njemu ukljucena republika, koja je Vladislavu ucinila toliko dobra, branila ga i pomogIa mu savjetom, novcem i cetama, te da zahtijeva razj asnjenje citave te stvari.133

Gunduliea su na putu zatekli glasovi, da je posredovanjem vojvode Ivanisa mir doista uglavIjen, bez spomena 0 Dubrovniku. Ti su glasovi bili Istiniti, jer je vee 19. srpnja 1453. »u Pivi, na planini u PiSCU« Herceg izdao povelju, u kQjoj izjavlju]e, da »pravo i istinito i nelicemjerno« oprasta »vsu sgrehu i suprotivstinu veliku i matu{( svojoj zeni J eleni i sinu knezu Vladislavu, i svoj vlasteli, koji su se na koji god nacjn odvrgli od njega i pristali uz Jelenu i V1aclislava, i da se dapaee 0 proslosti niti De govorl, dok mu budu svi oni ostali u posluhu i vjemosti. Istoga pak dana izda drugu povelju, u kojoj se pise »milostiju bozjom i gospo-

69

dara velikoga Gospodina mi cara Amir~$ultan M elvmet-beqa, mi gospodin Stjepan, heTceg od suetoga Save, gospodar hu11t3ki i primOTski, veLik.i vojvoda rusaga b-osansk;oga, knez drinski«, te donosi do javnoga znanja, da, posto njegov sin Vladislav izjavi, da ce biti vjeran »gospodaru velikomu« i njemu, ocu svomu, i skladan s bratom svojim Vla~kom, da ga prima »miIostivo i pravo i dobrovol.1no za pravoga i za Ijubimoga sina(; te aka aba s~a, Vladislav i Vlatko, ustraju u posluhu prema ~Je~u, s~ome ocu, tada im on obrice vjeram i riJecJU ~v?Jom, da ce im jos za zivota »Taspraviti i f'azTedttt pravo na poti gospodarstvoJ vlasteli, sluge, ~cnno-ruJ gr ... ~do~e~ svake vrste ljudi, can/n.e, pTih?dtsta,. da drztta 'j, tmata svaki svoju pravu polovmu ~obTie~ nacinom, znajuCi svaki svoju pravu polovtnu, zajedno da sluzita oba. jedino i mirno g~spo~a:u velikomu: ako Ii im se nesto ne bi sljubllo. bttt za?ednof tada da potegne vsaki njih za svolu po~OVtnU«; ako Ii bi pak koji od njih »izisao mu iz. volje i iz posluha«, »tada da ne ima diela({; aka bi mu se pak oba iznevjerila, tad a mu ostaje prosto dati svoju zemlju, »komu godea na sluzbu i na vjeTnost gospodara ve1ikoga«,134

Iz te Hercegove isprave, koja je izdata 10 godina ~Ti~~ ~egoli j~ ~osna pala pod Osmanlije, oeito lZbl~a zalosna Istina, da su sami velikasi utirali put tuc1mcu o~vajacu u nesretne nase zemlje, i da su vel~?ze tih zemalja hili toliko slijepi, da nisu, ni posliie pada Carigrada (1453.), ni kad su im Osman~j~ PIegaz~i gra~ce, vidjeli, u koliku propast srIjaju, Eto, zalosm HeTceg Stjepan znalice se i ho-

70

tice od samog in.ada prometnuo u pravoga. pravcatoga sultanova vazala! Za tu su povelju i njezin sadtiaj sigumo odmah dozna1i dubrovaCki poslanici Ranjina i Bobalie, kQji su bili kod Hercega, da ga sklone na mir s republikom, pa ih nije moglo i:znenaditi, kad im je na kraju Herceg izjavio, da mira S '1'epubUkom on sklopiti ne mo.!e1 ako pri;e ne dobije za to privolu Visoke Porte, a dotle se ne smije uspostaviti trgovacld promet s njegovom zemljom. Ipak su poslanici nastavili svoje napore, ne bi Ii ga nagovorili na mir, a da ne traZi unaprijed za to sultanovu privolu, pa su mu za tu svrhu znatno popustili ad prvo pradlozenih uvjeta, ukoliko se je ticalo naknade ratnih tril§kova i odstete za nanesene stete. Kenaeno su mu prepustili, ako ne pristaje, da ta pitanja rijesi papinski legat, neka ih rijesi sam prema vlastitoj uvidavnosti.1S5

Herceg se je licemjerno pretvarao, kao da ga razlozi Ranjine i Bobalica uvjeravaju 0 ispravnostl njihova stanovista, ali se je ipak sveudilj neekao, te je naumice odgad.ao konacni odgovor, a tzmisljao svakojake razloge, »nerazborite i necasne, na koje repuhlika vee iz obzira prema ugarskoj kruni ne bi smjela pristati e, kako je naglaseno u naputku poslaniku, kojeg su slali 16. kolovoza kralju

Vladislavu u Budim.186

U to] su se nevolji Dubroveanl obratili herceZlci Jeleni 1 Vladislavu, neka uloze svoj utjecaj kod Hercega; ali ih i ta nada iznevjeri. Taka su post ali bogatiji :za jedno veliko razocaranje. Ni majka ni sin se nisu vise sjecali dobroeinstva. ko-

71

jima ih je repuhlika zaduzlla u dugotrajnom pro~lam ratu; ne samo to, nego su oni sad branili Hercega i zakonitost njegovih zahtjeva.1111 Pa kad nije ni to pomoglo, Tepublika se odluci za drogo, kod amoTalnih Ij'Udi 'Uvijek v7'louspjeino sredstoo: mito. U Dubrovniku se je dobra znalo, da u Her .. cegovu dvoru dvojica njegovih savjetnika vedre i oblaee, a to bijahu prije spominjani gost Radin i Radovan Vardic. Oni ne same da su uZivali najveCi ugled kod Hercega, vee bijahu njegovi punomocntet, te su u njegovo ime vodili i pregovore s dubrovackim poslanicima. Nije bile teSko Ranjini i Bobalieu uvjeriti se, kako bi u tim pregovorima zlato magIo djelovati uspjesnije od najrazboritijeg razloga, pa su staga obecali gostu Radinu 400 dukata, ako njegovim nagovoTom Herceg p1'istane na miT, kako su oni predlagali, a Radovanu 100.138

72

v

HERCEG STJEPAN SKLAPA MIR S DUBROVNIKOM

U to doba bijase se popeo na hrvatsko-ugarsko prijestolje Ladlslav Posthumus, koga je oslobodio iz ruku cara Fridrika niegov ujak, knez Ulrik Celjski. Za nj egovu krunidbu Dubroveani opremise (16. sijecnja 1454_) poslanika Stjepana Radolina, koji je imao nalog da zamoli kralja, neka bi posredovaa kod Hercega za tnir, aka se ne bi mogli sami nagoditi s njime. Kralj je pisao Hercegu istom 22. svibnja, opominjuei ga; da prestane dodijavati Dubrovniku, kojemu je i onaka nanio dosta stete, te rna preporudio, neka se ozbiljno pomiri s repuhlikom, koju je on odlueio svojski braniti.139

Ali mir je bio .sklopljen i potpisan prfje negoli je stiglo Hercegu to kraljevo pismo. Gost Radin je eeznuo za obeeanim mu zlatnim dukatima, pa je toliko uzradio kod Hercega, da [e ova], koncem veljaee, sam porucio u Dubrovnik, da je sklon pomirbi. Republika je za tu svrhu 6_ oz-ujka 1454. opunovlasti1a MaTija Rastica, Zupa-na Bunica i Andruska Boba1ica, koji su ga zatekli u Novom. Herceg je doduSe i sad pokusao postavljati neobiene

73

zahjeve, ali je postupno popustao, dok se nije 10. travnja slozio nacrt ugovora mira.lIO

U tom ugovoru Herceg i njegovi sinovi, Vladislav i Vlatko, potV"rduju sve povelje i zapise, ~to su dotle postojali izmeau republike i njihovih predaka. Nadalje uglavljuju, »da vsako ubijstvo ~lovece ili prolitje krvi, koja su u ovaj rat ucinjena, i u vsako rane i ubijenja i zle rieci i hotjenja zla, koja su bila medju nami i vlasteli Dubrovacciemi, kako se uzdrai, i medju Ijudmi gospoctva mi i ljudmi vlastej dubrovacciieh, i vse pliene i stete, sto je uCinila jedna strana drugo] od pocela radi do trojbe, koje je gospoctvo mi ueinilo s knezom i vlasteli dubrovaeciemi, kako se uzdrZi u zapisih jedne strane i druge, oboj obljubismo, toj medju sobom jednosrdno i dobrovoljno primismo i blagoslovismo, i takaj velimo i zapoviedamo, da nitko ne maze ni smije uspomenuti ni iskati krvi ni ine osvete ni vrasde ni u jedno vrieme, dokla sviet stoji« i t. d.; a glede trgovaca napose ustanovljuju, »da hode slobodno preko rusaga i po rusagu gospodstva mi sa vsacijem trgom, plaeaje prave carlne, koje su prvo placali za vremen nasih roditelj rza mene do rati«; dapace, i u slueaju rata, Herceg i sinovi izjavljuju, »da De ce posegnuti na njih tr~~vc.eJ ni na njih imanje, ni na ine njih ljudi, k~Jl bi se naslt u rusagu i oblasti nasoi, ili kojim bi se zgodilo preko rusaga nasega minuti ... dokle godi hi. se ispratili i sredili sa vsijem blagom njih 1Z zemlje gospoctva mi u Dubrovnik, i inudje kude bi kamu volja poet, da im ne hude ni jedna zavrtica ni zabava niodnetja blaga njih.«

74

Za sve to Herceg i njegovi sinovi, Vladislav i Vlatko, zaklese se »na svetom evandjelju bozjem i na casnom Zivotvorecem krstu«, da za sve vjekove »na manje ne ima priti ni se potvoriti, ni za jednu stvar na zemlji, ni za strah ni za blago, ni za nijednoga gospodina,ni za nijednoga inoga cloveka volju, izloziv velikoga gospodara gospodina cara turskaga Mebmet-bega«, a kad hi mu i on zapovjedio da navali ratom, da toga ne ce uciniti, »ne pripovidievsi Im knezu i vlastelom dubravaccijem pTV~ togaj po rnojih poklisarih.e+"

Tu su ispravu donijeli u Dubrovnik Hercegovi poslanici: gost Radin, Grubko Dvorski i Ruder Djak. Gostu Radinu se je izbrojila ugovorena nagrada i udijelilo mu se sve, ato je povrh toga zatraZio. Izmedu ostaloga mogao je doCi i stanovati u Dubrovniku, a za boravak trebalo mu je prirediti kuru lIbez ijedne plate najma«; republika ga je za njegova boravka imala pomagati »spenzom«, i »ds ne bude usilovan ad nikogar iziti iz vjere, koju vjeruje, razi aka bi njemu ugodno bilo«.t4!

Kad se mix proglasio u Dubrovniku, republika je n~egov sadrzaj prfopeila Papi, kralju Vladislavu, krallu aragonskom i bosanskom; a i Herceg je za is~ svrhu odaslao u Ugarsku i Bosnu poslanike, koji su do Splita plovili na dubrovackom brodu. All se ovim ratom, kao sto je bjelodano, nije okoristio ni Herceg ni Dubrovcani, niti je po njemu doslo do vjerskog izmirenja u Bosni, Hetceq je osta.o pataren i postao osmanlijski vazat; dapaee je pngodom izmirenj a sa zenom i starijim sinom Herceg podijelio djedu bosanske crkve i dvanaestarici

75

njegovih »strojnika« sudacku vlast u privatnim razmirieama, koje hi se ubuduee pojavile u njegovoj obitelji;143 republika je ispraznila svoje blagajne i izgubila vise vrijednih svojih gradana, a Papi je bilo cnemogueeno nastaviti poku.§aje u Hercegovini, da se otpali rodovi povrate u krilo katolicke crkve. Jedini, koji se je bez ikakve zTtve okoristio, bio je Osmanlija. Njegova se je ptemoc odrazivala i u samom tadanjem herceskomnaslovu Stjepana Kosace.

Ali, Herceg kao da nije doista mogao mirovati.

On je prebrzo zaboravio uvjete u ugovoru mira, pa se vee 2. studenoga 1454. republika tttZi Hunjadiu, da neposteno postupa protiv njih, da je poeeo opet otimati njihovim trgovcima u svojo] zemlji robu i novae, te ga mole, neka posreduje, da ugovorom mira bude opsluzivan.l4.4 Hunjadi doista pisa Hercegu, a Dubroveani od svoje strane poSalju k njemu Paladina Gunduliea, i tako se je izbjeglo novoj raspri. Kronika dubrovaeka zabiljeZi, §to je tom prigodom izjavio gost Radin, obzirDm na HeTcegovu prevrtljivost: da je mirovni ugovor trebalo urezati u kumen, a nikako ga napisati na papir'

Da gost Rodin nije pretjerao, dokazuje cinjenica, sto je Herceg vee na poeetku 1455. opet stao mutiti, pa se Dubrovcani 23. ozujka opet obraeaiu kralju Vladislavu molbom, neka skrsi njegovu neobuzdanu drskost, jer da im prijeti, da ce im dovesti na vTat Turke, da ih uniste, k tomu jos da radi oko saveza s Venecijom i s kraljem aragonskim, kojima neka takoder kralj pise, posto im i od one strane prij eli velika opasnost.ltll Ism molbu

76

ponavljaju u predstavcl 24. travnja, u kojoj opturuju Hercega poradi »nepodnosive drskosti njegaveJ istice se samo zlocinstvima i oholoscu, na nista drugo ne misli, nUta on 'U svome mozgu ne prevrce, nista drugo ne snuje, n.ego kako ce ih p'fijevarom nadmudriti, kako ce odve3ti iz nJihovih mjesta. plijen, i ka.ko hi ih zasuo svakojakim nevoIjama«.146

Ali dijete Vladislav sad nije imao kada odazvati se molbama republike Sv. Vlaha; a da se je i odazvao, mogao je samo zaprijetiti Hercegu, koji bi se na takve prijetnje bio srdacno nasmijao. Njemu je iz iskustva bilo poznato, koliko se treba bojati prijetnja budimskoga dvora, a k tomu, on je sad u tom dvoru imao za saveznika njemu aliena velikasa, prvoga Vladislavova doglavnika, koji bijase moeniji od samoga kralja. To [e bio knez Ulrik Cetjski, u mnogom veoma darovit covjek, ali razuzdan koliko i njegov prijatelj Herceg Stjepanl aka ne hijase jos i gori. BUo je naime poznato, da se je on rastavio sa svojom lijepom i kreposnom zenom Katarinom, da moze sablasnjivo zivjeti s nekom Beeankom, kojo] je dao smaknuti muza u jednoj sumi, samo da mu ne bude na putu. Eta, takav Covjek, nasilnik i otimac tudih imanja, na dvoru je vedrio i oblaCio, i bas je poeetkom god. 1455. slavio slavlje nad svim svojim takmacima, jer kralj ne bija!e nego Iutka u njegovim rukama. Stoga su sve tuZbe, sto su odsele pa do prijeke smrti Celjskoga (9. studenoga 1456.) Dubroveani slali u Budim, ostale bez svakog ucinka,

77

II

dapace kralj nije srnatrao vrijednim niti da na

njih odgovori.147 .

'I'akvo zalosno stanje potrajalo [e, na sreeu bez osobrtih posljedica, do god. 1458., kad je napokon i Herceg Stjepan progledao, te je mogao omJe~.lti groznu pTopastl do koje je dov~o zemlju. svo?1.m slijepim Su1"ovanjem s OsmanhJuma, zatl!ran1e:n susjeda i mTznjom na svoga zeta, bosanskoga k1"ut,a. Sad je tek uvidao, da je sve islo sarno u prilog Osmanlijama) i da StL oni vee u stanju da s citavim Balkanom podjarme i njegovu iznemoglu zemlju. Carigrad je bio vee god. 1453. pao, Ostrovica god. 1454., juzni dio Srbije god. 1455., docim se je Biograd jo§ jedva nekako drzao. Despot Dorde, kojemu je sultan posUje osvoienia Carigrada poslao iz plijena na dar nekoliko svetih posuda i crkvenog ruha, u znak sretna zavrSene vojne,148 morae je slijedeee godine bjezati iz zemlje, u koju se je odmah i povratio zaslugom Hunjadia. Malo je poslije toga, 24. prosinea, umro.!" a zemlja mu je, komad po komad, dospjela u sklop turske carevine. Povrh svega Herceg je doZivio ito. da se j e u samoj nj egovoj zemlji banio turski namjesnik, kojemu je car Mehmed slao naredbe, U kojima ga nazivlje sod Hercegove zemlje sandzakbegom i novskim kadijom«.150 Sve to, pa utjecaj poslanika pape Kaliksta IlL, koit se je pod konac 1457. desio kod Hercega, moglo je djelovati, da se on konaeno primiri.

Sad nije nitko mogao pTepoznati u. Hercequ. staToga Stjepana Kosac'lL. Od zakletoga neprijatelja republike Sv. Vlaha prometnuo se on u skrbnog

'i8

._,

prijatelja. Vee pocetkom god. 1458. javlja on DubrovCanima, za njihovo ravnanje, da je dobio od Turaka nalog, da ima zaustavljati njihove trgovce, da im ne smije dopustati prijelaza preko svoje zemlje, pa im savjetuje, da bi dobro ueinil], kad bi poslali Visokoj Porti svoje poslanike, naravski, 6 darovirna. U isto se je doba poceo dogovarati za rnir s kraljem bosanskim.r" Sve je to silno obradovalo republiku. Pogotovu ih je- obradovalo, kako z.abiljezi kroniear Gondola, kad su prispjeli u Dubrovnik Hercegovi poslanici: gost Radin, Pavao Markovic i Radle Upravda, koji su donijeli Vijecu dar, prvi njegov dar u dvadeset godina susjedstva, a sastojao se od plemenite divljaci: nekolikc jelena i vepara, sto su oni rasjekli i razdijelili medu plemieke ohite1ji. Ne znajuei pak, kako da mu se oduze na prijateljskom iskazu, pozvase ga da pohodi njihoy grad. Herceg kao da je jedva to doeekao; dolle u Dubrovnik1 ob1.Lce patricijsku hatjinu i ucestvova u Vijecu, kad se je biTao novi k'tl-ez. Uz ostale plemice i on dade svoj glas za Frana Sarkoce'nca, svoga prijatelja, koji hi iz-abran. Kako je pak tom zgodom doveo sobom svoga najmladega sina Stjepana, ostavi ga kod Andrije Sorkocevica, da se uzgaja zajedno S ostalom plemiekom djecom.152

Herceg, opojen prijaznoseu Dubrovcana, zaletio se malo kasnije predaleko i zapeo u gl avu , da ga kod novag izbora oni izaberu za svoga kneza, "Za tu je svrhu stao ohlijetati pojedine plemiee, kako bi svoj izbor bolje osigurao. Naravski, kad se je preporneivao pojedincima, svaki mu je obeeao svoj glas,

79

!

.~ _. - - -- -- -

ali kad je nadosao dan izbora, izabrali su drugoga. Vele, da je tom prigodom rekao 0 gradanima pIemenite republike: »Bog vam dao svako dobro, dok ste svaki napose, ali, kad ste na okupu, neka vas sve skupa vTag odnese.«,S3

Okoovog doba Herceg se sprijateljio i s milanskim vojvodom Franjom Sforza. To je slijedilo, kako sam pripovijeda'P", god. 1458., nakon sto mu se je povratio iz Venecije mladi mu sin Vlatko, koji bij ase otisao onamo po poslu, Vlatko sa u Mlecima upoznao i sprijateljio s Galeazzom Sforza, sinom vladajuceg vojvode Franje. Kad je Vlatko 0 tom pripovijedao oeu, pozeli ion da se priblizi vojvodi, i za tu svrhu posalje u Milan plemica f)uru Vinovica. Ovaj se povrati iz Milana s pozdravom od strane vojvodine i s krasnim darovima za staroga Hercega. N a tu prijaznost uzvrati Stjepan takoder darom, sto ga posla vojvodi po Jurju Ratkovicu, Jurju Cemerovieu i svome tajniku Nikoli. Ovi su prispjeli u Milan 9. studenoga 1458. i zadrzali se kod vojvode do 24. i. mj.105

Mectutim su nastali u Hercegovoj obitelji nekoji dogadaji i promjene, poradi kojih je red da se povratirno u godinu 1453.

80

VI

NOVI ZAPLETAJI U OBlTELJI HERCEGA STJEPANA

Kad se je Herceg izmirio sa zenom Jelenom i sinom Vladislavom, on je slnu ustupio u potpuno vlasnistvo nekoje gradove i time ga sasvim odcijepia od obitelji. Koji je tomu bio povod, ne zna se; ali nije nemoguce, da je to bilo djelo Fiorentinke, o kojoj nemamo dokaza, da ju je nakon povratka zakonite zene Herceg otpravio. Ova je to vjerojatnije, sto je Jelena preminula odmah slijedece godine 1454.~156 pa je Herceg, postavsi udovac, mogao slobodnije nastaviti svoj razuzdani zivo~. Treba napornenuti, da je Jelena bila druga. St3epano'V4 zen.!, od koje nije imao poroda/57 a mi smo je spominjali kao majku Vladislavovu, da ne bude smetnje, dokle se na pravom mjestu ne osvijetle prflika u Hercegovoj obitelji. PT'lJa njegova zen a, po sloznom svjedocanstvu pisaca, bila je Ana Kantakuzena, od koje je imao: Vladistava, Ka:taTinu.., veespomenutu kraljicu bosansku, VLatka i M a:riju, udatu za Ivana Ctnojevicaj gospodara erne Gore. Ana Kantakuzena valja da je umrla prije god. 14.38., buduci da lsprave iz te godine vee spn- 1 minju Stjepanovu zenu Jelenu.108 S ovom je Her-

6

81

r .... r I

ceg Zivio do god. 1454.j ali djece od nje nije imao. Staga je Hercegovu sinu Stjepan'l.L, kojega [e, vidjesmo, kao djecaka otac poveo u Dubrovnik da se odgaja s plemickom djecom, mogla biti mati samo FiOTentinka, za koju znamo, da [e os tala kod Hercega uza svu protivnost zakonite zene Jelene. Stjepan valja da se je radio 1451. iIi 1452.

Kad je Herceg obudovio, makar je kod njega jednako boravila Ijubavnica Fiorentinka, eini se, da je zaprosio ruku hrvatske banice Hedvige, udove bana Petra Talovca, koji je umro god. 1453. Ali Hedvigi sigumo pon~s nije dopustio da pode za Hercega, dok je imao kod sebe Florentinku. S ovom je Zivio sve do god. 1459., kad mu je rodila drugoga sina i u porodaju umrla.169 Herceg je poslao vee spomenutoga Upravdu, da priopei republict, da je dobio sina. Nato republika posalie Marina Gundulica, da se poraduje za novoga sina i da se zaluje poradi smrti FioTentinke,

() koja je dakle bila tTeca Herceqoua zena, pred patarenima zakonita.

Herceg kao de nije mogao zivjeti kao samac, te se opet obazre za zenom. Nije se usudio zaprositi ruku koje susjedne velika§ice, vee se zado-

,

volji, da poWje nekoga u potragu za Z!etvrtom zenom i da mu je dovede. Toj cetvrtoj zeni kronicar znade sarno za krsno ime: Cecilija., a da je belie oznaei, spominje i njezin nadimak, sto su ;aj valjda odmah prisili Dubroveani, »Tudesca e, Bilo kako mu drago, mudri clanovi dubrovaekog Vijeca znali SU, da ce Cecilija postati zakonita zona Hercegova po patarenskom obicaju, pa su

82

smatrali shodnim da posalju po nju jednu gaiiju, ne znamo, da li u Senj ili u Trst. Dapaee, kad se je galija s nevjestom pomell.la na vidik Dubrovnika, odvezlo joj se U susret pet poklisara, koji su buducu novu herceZicu pozvali, neka se navrati u njihov grad. Ona se je tomu pozivu odazvala. P.,.ed gradskim V1'atima POZdTovi je dubrovacki knez, a najodlicnije plemkinje Ispratise je do priredenih joj odaja u knezevskom dvoru. PriredUa se na trosak republike i sjajna gozba, kod koje su sudjelovali knez i pet plerniea, koji 5U se zatim odvezli s buducom hercesieom u Novi, da zastupaju republiku kad svadbenih svecanosti.!"

Hercegovi sinovi, Vladislav i Vlatko, ozenili su se god. 1455. prije lZetvrtog oeeva braka. VLadislav ole uzeo neku Kla.TU, 0 kojaj ne znamo poblize nista; a Vlatko se vjencao sa kcerju napul;skoga 1"askTalja bjegunca Aljonsa,161 Dubroveani su poslali u Barlettu brad po ovu nevjestu, a troskovi su republike dosegli ovom prilikom 10.000 dukata, Nevjestu je pratilo cijelim put em do Novoga neko,liko dubrovackih plemkinja.lB2 Na dvostruku obiteljsku sIavu Herceg [e po osabitim poslanicima pozvao Dubroveane, koji BU se pozivu odazvali, dapace odredeni za to plemiei poveli su sobom i glazbare a darovi, sto su ih nosili za nevjeste, predstavljali au vrijednost ad 4.000 perpera.16:J Te su darove poslanici imali urueiti nevjestama odmah prvi dan, i to kod stela,

Vladislav je od Klare dobio sina Ba W ~ docim

se aa Vlatka ne moae kazati, je Ii imao djece, kad ni listine ni kronicari 0 tome ni§ta ne vele.11l4

83

VII

POSLJEDNJE GODINE 2IVOTA HERCEGA STJEPANA

Sarno veliki strah i najgrda slutnja prisilise Hercega, da se primiri i da bolje pripazi na svoje prilike. Slutnja ga nije prevarila, jer je ve~ god. 1459. padom Smedereva zaprijetila najteza pogibelj citavu kraljevstvu bosanskom. U Ijutoj nevolji bosanski kralj Stjepan Toma nije se mogao nadati spasu, do Ii ad katoliekog Zapada. Drzao je pak, da mu ie ta pomoc osigurana, ako odvrati od sebe svaku i najmanju sumnju glede pravovjerja. Stoga stade progoniti patarene, koji su imali ill se pokrstili, iIi iz Boone seliti! Mnogi su se odlucili za odiazak. Pokrstilo ih se jedva 2.000, a iselilo ih se k\ Turcima i u Hercegovmu vise od 40.000.10G Te je bjegunce Herceg rado primae u svoju zemlju. Nije bio tu po srijedi nikakav prkos prema kralju, a jos manje prema Svetoj Stolici, vee cis to uvjerenje, da u slucaju ako se cvijet plemstva bosanskoga iseli i ne nasavsi nigdje drugdje sklonista prijede k Osmanlijama, a provala Osmanlija bila je neminovna, zaista ne ce biti vise nikoga, tko hi izvukao mac iz korica na obranu opustjele Bosne

84

i odolio osvetitl prognane brace. Na tu mlsao ovlascuje Cinjenica, sto se Herceg nije obzirao ~a opomene pape Pija II., koji ga je preko poslanika nastojao odvratiti od sticenja patarena,16B premda se je mogao lako domisliti, koliko bi mu taj neposIuh magao u stanovitom slueaiu naskoditi, On je dakle volio zaduslti prognanike zahvalnoseu, negoli se zanositi na vrlo sumnjivu pomoe nesloznoga Zapada. Dakako, tu je mogla biti po srijedi i mrva stare mrmje na kralja, s kojim nije bio bas u dobrim odnosajima, a to dokazuju stanovite prkosne izjave, koje je god. 1459. ucinilo jedno njegovo poslanstvo u Mlecima. RadiIo se 0 gradu CavCini, koji je grad od njega traziQ kralj bosanski, pa su H eTcegovi poslanici tadci izjaviti, da hi njiho1J gospodar prije ustupio ~u tvrdavu Turcinu negoli kTalju.lt17

Kad su Turd zauzeli Smedereoo (20. Iipnja 1459.) i zatim poplavili citavtL Srbiju, ponovili sa s jacim snagama pTovale u hrvatske zemlje, a medu pTvima 'U Hercegovu .zemlju te je SvtL nem.Ho op;jackali do Popova i Tlfebinja. Herceg je zamo!io po poslaniku Radicu Ostojica pom-oc od Dubrovcana. Ali otkud da mu ani poblju vojske, kad je nisu imali dovoljno ni za svoju potrebu! Ipak u cemu su mogli, u tom su mu i pomogli; dopustili su mu da iznese iz Dubrovnika oruzja, koliko mu treba, a bjegunce iz Popova i Trebinja primili su na svoj teritorij. Tom se je prilikom doseZilo iz Trebinja u. Dubrovnik pet hrvatskih porodtec, i to: Ljubi§iCi, MediSinoviCi, Dabi8inoviCi, Rudivoviti i DobToseviti.18S

85

Nesretni slueaj, sto se je Herceg u malom razmaku vremena zavadio sa svojim zetom, bosanskim kraljem, poracli Cavcine, i sto je kraljev sin (od Vojace) Stjepan Tomasevic, kad je palo Smederevo, bio pusten od 'I'uraka na slobodu, te §to su poslije toga Turci oplijenili Hercegovu zemlju, dao je povoda sumnji, da je BaID kralj bosanski poslao Turke protiv svoga tasta. 0 tom je bio uvjeren ne samo Herceg, vee i novi hrvatsko-ugarski kralj Matija Kervin, pa 1 sama rimska StoRea. Papa Pijo II. pisao je dapace, 18. sijecnja 1460., svome legatu za Bosnu, hvarskom biskupu Tomi, da je s velikom zaloscu cuo, kako je kralj bosanski Stjepan Toma razbio rnir s Hercegom Stjepanom i protiv njega sa sjeclinio s Turcima, pa mu nalase, neka tu stvar dobra istrazt, pa pronade li, da je taj glas 'istinit, neka prokune kralja i svu Bosnu.P" Lako je pojmiti, kako se je dojmila kralja Stjepana Tome tako strasna osuda. On se pozuri da posalie u Rim poslanstvo; koje ce uvjeriti Papu 0 njegovoj neduznosti glede surovanja s Turcima i najbolje dokazati niegovu pravovjernost time, sto on nije prestao progoniti patarene.!" Papa se je konaeno uvjerio, da je kralj nedusan, ali se nije mogao 0 tom uvjeriti i Herceg Stjepan, pa [c njihova svada patrajala sve do smrti Stjepana Tome.

Herceg valja da se je sad nalazio U ocajnom polozaju. On je mjeseca veljace 1460. otpremio u Mletke poslanike, koji su odnijeli Vijecu njegovu poruku, u kojoj rnoli, da mu odstupe koji grad na kakvom otoku; akoli ne mogu odstupiti grada, neka mu odstupe makar c.ttav otok, bio to Hvar ili Brae,

86

ill koji cirugi, kako pronadu zgodnije, da budu osigurani on, Herceg, njegova djeca i niegovr podanici. Akoli rnu pak ne bi mogli odstupi ti ni grada ni otoka, neka mu ga prodadu za pristojnu cijenu, kako Vijece odluei. Mlecani, dakako, nisu prist ali ni najedan od tih prijedloga, vee su mu dopustili, neka se u slucaju teske nevolje zakloni na Hvaru,l11 Poslanici su nadalje zamolili Mle~ane, da posalju koga k turskom caru, da ga zamoli, neka ne obori na Hercega svu svoju silu, kad mu ni u eem nije ni kriv ni duzan. Mlecani mu odgovoriSe, da ee se zauzeti za Hercega kod Porte, kad prigodno otprave onamo koje posianstvo, ali mu preporueise, da se eim prije izmiri s bosanskim kraljem, a za tu ee svrhu oni rado posredovati. Tu su istu preporuku ponovili i kralju Stjepanu Tomi, kad im je malo iza toga I po ninskom biskupu, ponudio citavo svoje kraljevstvo u zamjenu za koji grad, gdje bi se on i njegova obitelj mogli zakloniti.P'

Ove iste godine Turd opet provalise u Hereegovinu i nemHo je opljackase. Kako je Herceg oeekivao njihovu provalu, zamolio je kralja Matiju Korvina, da mu pomogne, ali se kralj izgovori vojnom u Ceskoj. N ego ipak naloZi banu Pavlu, koji je drsao Klis, da na ~elu svoje vojske pomogne Hercegu. Kako pak ban Pavao nije raspolagao dovoljDim eetama, zaiska od Hercega novaca, da mu prfkupi Ijudi. Herceg mu posalje 3.000 dukata, §to hijase banu premalo, te on primi novae, ali ostavi Hercega na cjedilu, pa je ovaj bio prisiljen sklopiti s Turcima mit. Taj je mir bio vrlo nepovoljan, jer Im je morao prepustiti citav plijen, i k tomu jo~

87

izbrojiti 40.000 dukata.!" Posto je pak Herceg smatrao, da ga je ban Pavao izdao, odluci zavojstiti na niega, i zatrazi pomoei u Mlecana, znajuei da im vee dugo Klis leZi na srcu. To najbolje rasvjetljuje i cud i znacaj Hercegov, koji u sudbonosnim prilikama misli na osobnu osvetu! Ali su mu ovaj puta Mlecani odlueno odbili molbu, bila sto au ga smatrail preslabim da banu nahudi, bilo 5to je kod nj ih interes epee europske stvari prev ladao njihove teritorijalne teznje, Mlecani su mu dodali savjet, neka se uoei velike opasnosti, sto njegovo] zemlji prijeti ad turske strane, okani ratovanja.174 A ta se opasnost pojaeala, kad se je, uz razdor sto je postojao .izmedu kralja i Hercega, god. 1461. javila i u kraljevoj i u Hercegovoj obitelji grdna nesloga j svada. Na jednoj strani u kraljevoj obitelji bijase toliki razdor, da je dao povoda suvremenicima i joS vise potonjim Iietopiscima za najcrnja swnnjicenja, te jedna kronika iz 18. stoljeca zapisa, da »zadavise u Bilaju Stjepan vlastiti sin, i Radivoj brat rodeni, 'I'omasa kralja bosanskoga«,175 dok se je na drug oj protiv Hercega pobunio njegov stariji sin Vladislav, pa rnu mletaeko Vijece izrazuje poradi toga svoju zalost, ali iuice i nadu, da 6e se sve brzo izravnati.170

Kralja Stjepana Tomu naslijedi spomenuti njegOY sin, Stjepan Tomalevic. posljednji kralj bosanski. U strasnim je prilikama primio on drzavnu bastinu, Sa sjevera je vrebao kralj Matija Korvin, koji mu nije mogao zaboraviti, sto je kao jednogodi§nji despot vee propale 8rbije izgubio Smederevo; sa zapada hrvatski. ban Pavao Speraneie,

88

I

dok je s istoka sultan Mehmed 11. cekao na zgodan Cas, kad ee i Bosnu pretvoriti u svoj pasaluk, Ipak se novi kralj zauze, ne hi Ii se sredi1e najprije unutarnje prilike, da se u kraljevstvu povrati najprije mir i sigurnost, Stoga u prvom redu ponudi mir Hercegu Stjepanu. Da ga na to prigne, prizna svoju maeehu, kraljicu udovu Katarinu, hercegovu kcer, za majku, jer se s njom za ziva oca nile najbolje pazio, i posalje k Hercegu naroeito poslanstvo. Herceg je iz obzira prema svojoj kceri pristao na mir i odaslao sina Vlatka, da s dtugim velmozama bude nazcean kod krunidbe novoga kraljaP1 Krunidbi su prisustvovali i poslanici Pija II., koji je 7. studenoga 1461. proglasio zastitnikom kraljevstva bosanskoga Sv. Grgura Cudotvorca. Vrijedi Istaknufi, da je Stjepan Tomasevic bio prvi i posljednji kralj bosanski, koji se je okrunio pristankom Svete Stolice, makar da je medu ostalim bosanskim kraljevima i slavni Stipan Tvrtko I., prerano umrli osnivae drugoga hrvatskoga kraljevstva, za cijeloga Zivota bio katolik.

o svome izn1irenju izvijestiU su Mlecane i kralj i Herceg posebnim poslanstvima. Mlecane je ta vijest obradovala, te su obojici preporueili, neka ustraju u miru, a preporueili su ih i papinskam poslaniku, koji se je desio u Mlecima, neka im Sveta Stolica svojski pomogne u pretesko] borbi, sto ih ceka s Osmanlijama.178 Tu je preporuku uvaZio Pio II., koji je i mace bio sklon kralju, te je 23. ozujka 1462. pisao splitskom nadbiskupu Lovrincu, svome legatu za Bosnu, neka sabire i kri-

89

iare i novce, da ih posalje kralju i Hercegu netom im ustreba za rat s Osmanlijama.17D

Svada izmedu Hercega i Vladislava medutlm se je zaostravala, Dubrovc.ani, koji su tu nap~tost gledali zalosna srea, nalazili su se u ne~Ol~ skripcu. Poradi staroga Hercega, da se .r:e ljuti, nisu smjeli otvoreno prijateljevati s VladlSlavoIn, a s drugs strane nlsu mogli ni Hercegu bas svaku odobriti. Tako, kad je koncem g. 1461. imala doei u Dubravnik Vladislavova zena sa sinom Balsom, Vijece joj je u svoj tajnosti poslalo jednu brodic~ i tom prigodorn darovalo njaj 200, a sinu joj Balst 100 perpera. Nije se pak ni malo, sto je dalo povoda takvoj svadi izmedu oca i sina. Moze se nagadati, da se ie porodila stoga, sto kod diobe nije Herceg dao V1adislavu pravi njegov dio, kako mu je obrekao.180 Herceg je nairne god. 1462. pre~o poslanika tuzio Vladislava u Veneciji, da se je poradi svoga dijela utekao turskom caru i obeeao Porti 100.000 dukata, aka mu izruci donje krajeve, sto ih drzi otac: te da se je jos pohvalio, da ee mu taj novae posuditi Mleeani i Dubrovca~~. Toj j.e izmisljotini Herceg dodao i drugu krupnilu, 5 .QC1- tom namierom, da jos vtse ocrni pred Vijecem sina, a sebe da opere. Porucio je naime, da su Turci dali Vladislavu silnu vojsku, da navali na oca. To da bi Vladislav bio i Izvrsio, da se nije primicala Bosni vojska kralja Matije, pa se Turci nisu usudili navaliti, vee su mu nalozili, da sinu Vladislavu imade predati polovicu svoje zemlje. Malo poslije toga da je dosao k njemu turski poslanik, koji je zahtijevao, ill da izruci 100.000 dukata, iii da preda

tri grada - Klobuk i Misevac, pri medi dubrovaeko], te Cacvinu - da budu u susjedstvu posjeda Sv. Marks.' 1 Ali da bi on, Herceg, volio poginuti, negoli pristati na taj us tup , pa stoga neka mu V1jete priskoci u pomoc, jer su mu Turci za VTatom. Te su optufbs bile i drske i teske. Doduse, Hercegu nije uspjelo uvjeriti Mlecane 0 Vladislavovoj krivnji, ali je ipak postigao ad njih to, da su mu, obzirom na opisanu opasnost i neslomljivu privrzenost republici Sv. Marka, izrucili veci dio zaire, Mo su imali po dalmatinskim gradovima.?"

Nije se Herceg dugo odrzao u miru ni s bosanskim kraljem. MletaCki poslanik u Budimu javlja 15. sijecnja 1463., da se kralj Matija svojski zauzima, da pavrati med.u njima mir; Mlecani pak 11. velj ace preporueuj u Hercegu, da se sporazumi s kraljem, da »zajednickim silama uzmognu odoljeti zajedniekom duSmanimu«, a to isto porueuju malo kasnij e i bosanskom kralju i Hercegu. J e Ii pak to nagovaranje imalo kakva uspjeha, nema dokaza, premda su se pocetkom ozujka sastali u Veneciji kraljevi i Hercegovi poslanici, na putu u Rim, da jave 0 velikoj pagibelji, sto prijeti Bosni i Hercegovoj zemlji.188

Eta, u takvim j e prilikama oceki vala Bosna silnu tursku vojnu god. 1463. Poslije osvojenja Srbije (1459.) bio je Mehmed II. zauzeo Peloponez (1460.), a odmah zatim Trapezunt (1461.), te je slijedece godine, 1462., zavrsio vlasku i mitilensku vojnu. Sad je bio red na Bosni, Kralj je za to znao jos na izmaku zime, kako izvjeScuje u Veneciji njegov poslanik 28. veljaee 1463.,181 ali se nije nikako

90

91

mogao spremiti na odpor. Pomoc rule niotkuda dolazila, a da je bas i dosla, ne bi bila ni ad kakve koristi, kad ocajni kraljev vapaj u vlastitoj mu zemlji nije naisao na nikakav odziv. Bosna, vell povjesnicar Rackl, bila je tesko bolesna. Leglo toj bolesti bija~e ponajglavnije u vjerskoj i cudorednoj razvracenosti, stono se u njezinom tijelu zalegla prije vise stoljeca, te ga je postupno do kraja rastrovala, Vjerske razmirice bile su se izrodile u strasti, koje $U se pak toliko raspalile, da su se, jos za vlade Stjepana Tome, mnogi patareni pridruzili Turcima, koje su pozivali u pomoc protiv svoje inovjerske braCe.tss

Takva eto bijase slika bosanskoga kraljevstva, kad je, na proljeee g. 1463., car Mehmed II. poveo na nju iz Drinopolja vojsku ad 150.000 ljudi, naviklih na rat i naucenih vojnieko] stezi. Kroz nekoliko dana Citavo je kraljevstvo, osim Hercegovine, dospjelo pod Osmanlije: do 70 gradova i tvrdava predalo se na milost i nemilost, silnom tudincu. Golema povorka od 100.000 Ijudi bi odvedena u roblje, 30.000 bosanskih mladiea ode u [anjicare, dok je nesretni kral] Stjepan Tomasevic viSe dana vukao teske okove, dokle mu Seik Ali Bestaml nije odrubio glavu (ili, kako nekoji tvrde, ziva ga dao sadrijeti).186 Doista, u povijesti europskill naroda tesko je naCi primjera, da bi se koja zemlja jadnije predala tudincu u ruke negoli se predala Bosna ponosna: bez otpora, bez okrsaja, bez mejdana junaCkoga!

Kad je sva Bosna pala pod njegovu vlast, krene sultan prema Hercegovi:ni i zaprijeti Dubrovniku.

92

Istom tada, uoci krajnje opasnosti, izmiri se Herceg s Vladislavom. To je stale velikih napora obje republike: Veneciju, a pogotovu Dubrovnik. Poslanik mletaBti, koji [e i.mao posredovati, imao je u svom naputku zapisane i ove rijeci: »Ne smijes propustiti, a da ne pokusaS, ako je ikako moguce, svako sredstvo, da se povrati medu njima mir i sloga«,187 dok je u istom poslu boravio kod Vladislava poslanik dubrovacki Barto; GUCiC.1B8 Herceg se konacno Izmlri sa sinom, ali se s kraljem nije htio pomiriti, te je u ovako sudbonosnom casu ostavio na cjedilu i kralja i nesretnu svoju kcer kraljicu Katarinu, pa 5e [e ogranicio da spTemi obranu svojih vlastitih gradova. Dubro'IJcani i junak Skender'beg hili su njegovi saveznici.189

Dok je Herceg sa svojim sinovima orusao cete i utvrdivao gradove, dotle Btl se Dubrovcani spremali na obranu, ako bi po nesreci Osmanlije stigle do njihova grade. Sad im se nije trebalo obzirati, hoce Ii ne ee Ii biti pravo kralju bosanskomu, kako Im se je u svoje doba protivio kraIj Stjepan, ako razviju nad svojim grad om zastavu hrvatsko-ugarskoga kralja. Oni su malo prije ovoga rata dohili od kralja Matije Karvina zastavu, koju [e pl emstvo dubrovacko s velikim slavljem iz Gruza unijelo u grad i razvilo nad »Pilama«.t90 Oni BU to ucinili to spremnije, sio su do njih bili doprh glasovi, da je kralj Matija naumice pustio OsmanIije, da ovako obladaju Bosnom, da je kasnije, on sam oslobodi iz njihovih ruku i utjelovi svojoj drzavi, kao zemlju, koja mu pravno pripada kao vladaru Hrvatske.t91 Stoga, uz jayne molitve, sto

93

ih je Vijece tada naredilo, atpraviS~ i. ~ ~l:~k~ i u Ugarsku poslanike te se po jedno] vijesti cim, da

I . It.t . k 192

im je kralj odmah poslao u pomoe nes ? vOJ~ e.

Medutim su srazill sa zemljom sve sto le stajalo u predgrallima, posjekli su sva stabla, otrovali zdence, porusili i same crkve izvan gradskih bede~a, da Osmanlija ne Dade nigdje zaklona, pa su tim kamenjem podigli nove kule i opasali se jos jednim zidom, dok su istodobno izdubli nove jame.1D1 Gradska se je posada pomnoZila 5 2000 hrabrlh veteranaca, koje je predvodio Spirito d' Altaroura.1Df

Sultan Mehmed II., Hi, kako neJcoji tVTde, n.jego'V vojvoda Omer, nailte u Hercego'Vini na. jtLnaC~ otpor. Krnna zemlja,njezine gale planine, pa tvrdi gradovi na strmim hridinama zadavali su turskim konjanicirna, od kojih se poglavito sastoja~a turska vojska, trista [ada. K tomu su ih uzne~rivale neprestance hajdueke cete, stano suo se skrivale po gudurama, dacikajuci ih u naigrdim klancima. Turci su ipak osvojili nekoje gradove, a kad dospjese do Blagaja, stall su ga podsjedati, misle?i! da se [e u njem zatvorio Herceg. BLagaj S1.£ bramh mnogobrojni patareniJ premda Hercega u gradu ne bijase, buduci da se on za vremena sklonio u Neretvu 195 pa su junacki odbijal1 turske [urise, doeim su haiduci iz gore cesto a nenadano navaljivali na turski tabor. To je konacno Turcima dodi[alo, te su odustali od opsjedanja, i kad su opustosill sve, sto je bilo na ravnici, ostavili su Hercegovinu, Time je prestala svaka opasnost i za Dubrovnik.l!lfl U tim su borbama casno poginula posljednja

dva Pavlovica, Petar i Nikola, te je s njima izumrlo njihovo koljeno.197

Provala Osmanlija u Hercegovinu i njihov uzmak slijedili su po prilici ad polovine lipnja do 12olovine srpnja, buduei da je vee 18. srpnja zapolieD veliki rat za oslobod:enje kraIjevstva. K. alj Matija Korvin, jerbo je smatrao Bosnu dijelom svoje drzave, odlueio se na veliku vojnu odmah poslije njezine propasti. Hercegovci su odusevlieno pozdravili njegovu odluku. Kad su sretno odbili Turke ispod Blagaja, predvodeni od Hercegova sina V1adislava, stadose s juga navaljivati na tvrdave, koje su ddali Turci, doeim je kralj Matija napredovao sa sjevera prema Jajcu. Vladislav je 18. STPnja os'Vojivsi Ljubuski~ a malo zatim i Ktjuc na Neret'Vi,198 neprestano napredujuci prema sjeveru, da se sastane s kraljevom vojskom. kojoj se je predavao jeoon grad za dTugim. Vladislavove su cete vojevale pod zastavama Sv. Marka, koje im je, uz 40 vojnika, poslao splitski knez. To je Veneciji btlo neugodno, a kralju Matiji sumnjivo, pa stoga republika preporuei Vladislavu, neka ne razvija tih zastava, osim kad bude osvajao vlastite grad-ove.ISI! Inace, Mlecani su pozorno pratili tok ovoga rata. te su koncem kolovoza poslali u Split Antuna de Priolis s nalogom, da se kod pribjeglih bosanskih velikasa tocno izvijesti 0 turskoj vojsci i 0 gradovima, sta su pali Turcima u ruke, te kako bi se dala Bosna sasvim osloboditi, i pod cijim bi vodstvom stvar lakse uspjela. Iz Splita je Priolis posao k Hercegu, kojemu je ierazio zalost republike nad pretrpljenom provalam Turaka i zajedno mu cesti.-

95

94

tao na dotle polueenim uspjesima, te ga sokolio, da nastavi osvajanja i svojoj zemlji prosiri granice.!OO

Vladislav se je sastao s kT4ljem Matijom pod Jajcem pocetkom listopada, a vee se je 13. toga mreseca malo u Mlecima, da je kralj osvoito taj grad.201 Kod toga osvajanja valja da su se Hercegovei osobito istakli, kad je sam sultan kazao, da mu Jajee nije preateo kralj, vee Herceg, a JOB dandanas se zove Hercegovinam mjesta, gdje su bile utaborene kod Jajca Vladislavove cete. Kralj Matija uvrsti Vladislava, za njegove velike zasluge, medu ugarske velikase, a 6. prosinca 1463. izdade povelju, kojom dari.va. VIadi8tavu. i njegovu sinn Baln grad Veselu StTazu sa ~itavom zu.pom Uskoplje, te gradPTozoT sa zupom Ramom, jer da je to Vladislav macem oteo TUTcima.202

Dok je traiao rat, drzeo se je Herceg, kako smo vee spomenuli, Primorja; Vladislavava zen a sa 51- nom Balsom, kraljica udova KataTina i kTaljica MaTija, sada takoder udova, bile su se zaklonile u Dubrovnik. Katarina se je zadrzala u Dubrovniku, dok se nije nagodila s repubJikam za kuee i zemlje, ~to ih je posjedovao u gradu njezin muz kralj Stjepan Toma. Za koliko se je nagodila, neznamo; ali znademo, da jaj je za te nekretnine republika panudila godisnjih 500 perpera.20S Dna je iz Dubrovnika presla u Italiju i nastanila se u Rimu, u jednoj kuei blizu Sv. Marka, neprestano tugujuCi za svojom djecom Sigismundom i Katarinom, jer su dopali turskog ropstva, Tu je ana i umrla 25. listopada 147S, i bila pokopana u crkvi »Ara eoeli 0:.20,1

96

Kraljica Mariia, udova Stjepana TomaAe'lica, preSla je iz Dubravnika u Split, gdje ie boravila, 8 nekoliko bosanskih velmoza, jo§ u prosincu 1466. Iz Splita je presla u Ugarsku, gdje je i umrla.Bo5

Poslije oslobodenja Jajca vojna se, poradi z:ime, prekinula. Kralj Be je povratio prek.o Save, a Vladislav u Hercegavinu, pridrzavsi u svajoj vlasti gradave, kaje jesam osvojio. To starom Hercegu nije iSlo u glavu, pa valja da se [e opet porodila medu njima svada, dok Mlecani 18. studenoga 1463. savjetuju Hercegu, neka ostavi te gradove VladilIlavu. Vojna je i onaka same pretrgnuta, a kad sa

I sVrSi, onda ee se vee Sve patpuno urediti.20G

Pap~Pijo II., potaknut stradanjem katolickog BtanovniStva u Bosni, a osokaljen sretnim uspjesima kralja Matije, izda dana 19. listapada 1463. bulu, kojom pozva kdcanske narode, neka se pridruZe svetoj vojni, koju c'e on sam predvoditi.Z07 Za tu svrhu dade opremiti vi!e brodova i sabra ne~to vojske. Gradovima i malim knezovima talljanskim nametne noveani namet; ponuka milan&koga vojvodu Sfarzu, da osobno u vojni sudjeluje, a burgundskoga vojvodu Karla, da dade vojske i brodova, Papina osnova, kako ju je malo kasnije or: sam priopcia buclimskomu dvoru, hila [e: sjedinreno brodovlje europskih zemalja atplovit ce 5. lipnja 1464. iz Ankane put Carigrada, da pogodi Osmanlije u srce, a kad kralj Matija dobije 0 tom glas, prijeci f:e u Bosnu, gdje ce mu posao biti olakSan, jer ce cvijet osmanlijske vojske blti zabavljen obranom Carigrada.21111 Papinu osnovu, koja se [e podudarala s anom iz god. 1444., kad Be je

7

91

imao sprije~iti prijelaz Osmanlijama kod Galipalja, Mlecani su odusevheno odobrili i odredili, da du!d ima glavom sudjelovati u pohodu na Carigrad; ali ostali vladari i narodi Zap ada slabo su se odazvali Papinu pozivu. To Jpak nije smelo starea Pija n., da polovicom srpnja sam doc.1:e u Ankonu. Tu Je nasao znatan bro] kruars, ali je veCina bila slabo opskrbljena. Brodovlja pak jos nije bilo, To prisili Papu, da svojim blagoslovom atpustl sve osim onih, koji bijahu opskrbljeni za Aest mjeseci.20B

Do~ilD se je Zapad vrlo slabo odzivao pozivu Pija II., Osmanlije su udobno sabirali svoju vojsku, a nije ih nimalo glava boljela za kr!6ansko bradovlje, koje je prema osnavi imalo spustiti sidra pod Carlgradom.I!1O Oni potpuno opreme 40.000 momaka i poeetkom llpnja provale ponovno u Bosnu i Hercegovu zemlju. Nasta zarenje i pa1e~ po citavoj zemlji. Kod Jajca se zaustavi glavni dio od 30.000 momaka i stisne grad evrstom opsadom.P! U Hercegovinu je krenuo rnanji odio, ali i taj je pobudio najveeu stravu. Sve je stale bjezati prerna moru, pogotovu kad su se neprijateljima pridruziIi Vlasi, koji sa lovili Vladislavove podanike i prodavali ih Osmanlijama.1l! S ostalim bjeguncima dobjeaa i cijela Hercegova obitelj.!lS

Tu se je sitna republika Sv. Vlaha izkazala na zamierno] visini. Dubrovcani su, bez obzira na gnjev Osmanllja, primali bjegunce srdacno i prevozili na svojim brodovima mnoge preko mora i na bliznje otoke, da budu sigurniji. Nisu ispitivali, koji 5U Izmedu njih u posljednjoj Hercegovo] vojnf radill njim& 0 glavi. A kad su doznali, da se

98

Osmanlije primieu njihovim granicama, posalju Papi u Ankonu Ivana Palmotica i TIiju Bunica, koji su opisali golemu opasnost, §to prijeti njihovu gradu, te kako nemaju dovoljno brane za dulje opsjedanje, a jo§ manje vojnika za obranu. Papu je to silno gan ulo , i on odredi, da odmah put Dubrovnikaotplovi njegova tjelesna stra!a, i da se brie bolje providi hrane, koliko ce je biti dovoljno barem za prvo doba opsade. Kako je tad bio u Ankoni s Pijom II. glasoviti kardlnal Ivan Carvajal,214 on se ponudi Papi, neka ga odmah posalje u Dubrovnik s ano nekaliko brodova, §to je bilo spremno u Iuci Ankone. Svoju ponudu kardinal obrazloZi. time, da Iako malena ta pomoe ne ee uplaelti Osmanlije, ipak l!e se grad:anstvo osokoliti. Papa naumi i sam poB u Dubrovnik na prvi glas, da su ga Osmanlije pocele podsjedati, a medutim neka se pridosle cete nkrcaju odmah, da se brze otplovi. Divni taj starac nije pomisliao, da hi ga njegova starost, balest, dusevni napori i teska rasocaranja, mogU prije negoli racuna spravitl u grob. Njegovo se stanje naglo pogorsalo, taka da nije mogao izmijeniti ni rijeCi s mletaekim dusdorn Krlstofo.rom Moro, koji je 12. kolovoza spustio sidra pod Ankonom sa 12 velikih brodova, §to ih bijase doveo. U posljednjim svojim easovtma starac je zaklinj ao sabrane oko sebe kardinale, neka nastave niegovo dielo, neka sve brodove, ~to ce jos pridoci, sjedine s mletaekima i otprave protiv Osrnanlija, a kralju Matiji da po§alju novcanu pomoc od 40,000 dUkata.21li

99

Dva dana poslije Morova dolaska Pia n. premine, i naslij edi ga Pavao ll. Prema zeiji pokojnoga Pape novae au Matiji Korivnu odmah posl ali , ali vajna se osnova raspala sasvim, jer su sabrane ~ete izjavile. da se smreu Papinom smatraju rijelene svake obveze, pa su se razi§le.21'

Vijest 0 Papinoj smrti prenerazi Dubrovcane, koji su se spremali da ga dostojno do~ekaju u svome gradu.217 Sad im nije preostajala vee da se nagode s Osmanlijama, koji su drzali vee clio Hercegovine. Za tu svrhu opremi§e u turski tabor, valjda pod Jajce, posZanike Paladina Lukarevica i Nika. Pqlmotica. Ovi su ponijeli sultanu dohodak od 1.500 dukata i darove u vrijednosti ad 300, a malo zatim BU opet poslali 2000 dukata U novcu i 400 u darovima, Sultan je poslanike blago primio i nijezamjerio republici drugo, do li §to je §irom rastvorila vrata svoga grada bosanskim bjeguncimao Poslanici su tako potpuno uredili stvari kad sultana, da im je dao putne isprave i za poslanstvo, koje je namjeravaa odaslati Herceg. Poslije toga se zakljuCio mir i s njime, ali je morae ustupiti sultanu veei dio svojih posjeda, obvezati se na znatan godi~nji danak i, reklo bi se, dati najmladega sina Stjepana za taoea.f18 Taka se je nesretno svrslla godina 1464., za koju se je u poeetku drzalo, da ce donijeti slave i srece osloboditeljskom oruZju.

Herceg je sad bio stisnut u vrlo uske grantee, jer dubrovacke kronike biljeze, da su sad pobeli prilaziti Osmanlije »iz Luga i 'I'rebinja« i da ih je republi.ka darivala. Prema tomu valja da irn je Herceg .ustupio skora ~itavu danasnju Hercego-

100

vinu, te da mu je uspjelo spasiti samo nesto malo od nje i primorske krajeve: Neretvu i Krajinu. Ali lukavi su M1e~ani vrebali samo na zgodan ~as. kad ee se Neretva i Krajina vratiti pod njihovu vlast §to im J' e i uspj elo ve~ slij edeee go dine

, .

(1465.), Ako se moze vjerovati mletackim izvortma,

Herceg je otkrio u onim krajevima nekakve urotnike, koji su snovali, kako bi predali one zemlje Osmanlijama.21V Da se to osujeti, ponudio je splitskom knezu, Jakobu Marcellu, neka zauzme Krajinu i Neretvu, §to je knez i izvr§io, a da za to nije trazio ovlastenje iz M1etaka.220 Vijeee je naknadno odobrilo knezev postupak i ovlastilo ga, da maze upotrijebiti za obranu novo stecemh krajeva ratne brodove, stp se nalaze u Bold Kotorskoj, i pjesadiju iz Trogira,221 Kad su pak poslanici iz Krajine222 dosli u Mletke, da poloze prisegu vjernosti, Mlecani su im iskazali velike pocasti i dvojieu imenovali vitezovima.

Mjeseca rujna 1464. kralj Matija Korvin prijede preko Save, da suzbije Osmanlije, koji su opet ne.milici pljackali po citavoj BosnV~23 Dok je on podsjedao Zvornik, uputi u Dubrovnik tri poslanlka: Ivana de Ro:zgon, tavernika, Ivana, kneza zagorskoga, opeega zapovjednika u Hrvatskoj i 51avoniji, te Simuna Gucetica, dubrovaekog plemlca, da urede, kako bi se i s one strane udarllo na Osmanlije. Da se ta osnova ostvari, trebalo se sparazumjeti s Vladislavom, koji sad ne bija§e ni u ocevoj I a kamoli u turskoj milosti.H4 To nam svjeda~i jedan zakljul:ak Vijel:a Umoljenib, koji zajedno odaje, da Dubrovcanl nisu bili bal zagrijani za

101

kraljevu osnovu, poradi koje su eto dolazili poslanici na dogovore. U smislu toga zakljueka »Vladislav se je mogao same jednu noe zadriati u Gruzu, a dat ee mu se brodica, kojom ee u sUjedece jutro poci u susret kraljevim poslanicima, koji ce se pak zamoliti, da njega ne vade sa sobom, dokle god budu ani raspravljali u gradu, da se time ne izazovu Turci, koji BU republici za vratom ... Tko god bi se pak usudio da bilo sto razglasuje 0 Turcima, ili 0 Ugrima, iIi 0 drugim drzavama, kaznit ce se zatvorom od dva mjeseca«.2l!5 Uspjeh tih raspravljanja bio je taj, da ce republika napraviti most preko Neretve, da mogu prijeci kraljeve ~ete, koie su zatim zaposjele grad .Po~tel;.2!6

U Veneciji su ipak znali, koja je bila prava svrha kraljeva poslanstva u Duhrovniku. Sam je Herceg obavijestio mletaeko Vijece, da on dobro uvida, u kakvim se prilkama nalazi, jer mu svako malo Turci oduzimlju koji grad, pa stoga da se je sporazumio s kraljem, da ce mu on poslati vojske za posadu pet njegovih gradova, te da ee mu dati za zamjenu U samoj Ugarsko] druge gradove.P" Tuma~ilo se u Veneciji sadanje veliko kraljevo zanimanje za Hercegovu sudbinu i taka, §to se je znalo, da je Herceg nagomilao sirna blago, viSe od milijuna zlatnih dukata, a hila [e javna tajna, da je Matija zeljan i zedan novea, i da mu ga nikad ne pretiee. Da kralj tu svoju dvostruku osnovu provede, jo§ se je govorilo, da su kraljevi poslanici, prigodom dogovaranja za tobozniu navalu na Osmanlije uglavili s Hercegom i nekakav sporazum, te da je dogovoreno, da ce sam kralj Matija

102

doei da uzme u posjed ~vrsti Hercegov grad Novi. I dok te glasine javlja svome gospodaru milanski poslanik u Veneciji, dodaje, da se mletaekom Vijecu sve to nimalo ne svlda, i to pora.di primorskih gradova: Kotora, Sp1ita i Zadral koji da S'l£ stara kratjeva bastina.2!U1 Da je pak milanski po .. slanik bio 0 namjeravanom dolasku kralja Matije u juznu Dalmaciju toeno obavijeAten, itnademo izravan dokaz u tom, §to je malo poslije toga kralj Matija poslao u 9ibenik nekoga Fra Aleksandra Du.brovtanina, koji je imao isposlovati slobodan prolaz dubrovaekim galijama do Skradina, gdje je kralj imao doci, de se ukrca.2U

Nego ipak kralj nije dosao, Bit ce, §to je U Bosni bila velika osmanlljska vojska, ill Ito BU Osmanlije pod kanac go dine ponovno provalili U preostalu zemlju Hercegovu. Ta je provala bila toliko iestoka, de je dospio u naiveeu opasnost i sam tvrdi Novi, pa su se i Mle~ani i Dubrovcani po~urili da po!alju po [edan ratni brod, da se spasi Hercegova obitelj.no

To je bio zadnji osmanlijski napadaj, koji je zatekac Hercega Ziva. Odmah poslije toga upadaja kralj je Matija poslao He.rcegu u pomoe 5.000 konjanika, pod uvjetom, da ih sam uzdrzava. Ali Herceg, nagovoren od Mlecana, koji nisu rado gledali tu vojsku poradi svojih primorskih gradova, te od straha, da ga ta sila ne protjera iz preostalih mu tvrd:ava - a taj je strah S obzirom na cud kralja Matije mogao biti i opravdan - sad otkaza kralju ugovor, i ne same sto nije pri-

. mio kraljevih eeta,. \'ec je za veeu sigurnost razvio

103

nad Novim zastavu Sv. Marka. Kraljevci su nato provalill u Neretvu, koja je bUa u rukarna Mle· ~ana, pa su 5 kula i tornjeva pobacali mletacke zastave i razvili kraljeve.931 Kad su Mlecani za to doznali, nisu se ni ganuli, niti su prosvjedovali u Budimu, svijesni da su sve sami lzazvall. Dapaee je kraljeva vojska i:ekala zapovijed, da navali na sam Novi.!32

Herceg se je sad nasao na sto muka: s [edne strane Osmanlije, a s druge kral] Matija. Slao je jedno poslanstvo za drugim u Mletke, ali ni mudra republika nije znala, na sto bi se odluetia. Vijece hijase 1. ozujka 1466. zakljul:!ilo, da ee mu u zamjenu za dva grada u Primorju i Boki Kotorskoj dati otok Brae u pravo i potpuno vlasnistvo, i suvise kueu u Splitu ill u kojem drugom gradu, po njegovu izboru, da bude mogao pristojno zivjeU;1!OS ali je poslije nekoliko dana taj zaklju~ak dokinuIo, te se ogranieilo, da nalozi svoitm gradskirn knezovima po Dalmaciji, ako bi Hercegu zaprijetila kakva opasnost, da ga imaju primiti u svoje gradove, a knezu je splitskom napose naredilo, da do potrebe pomogne, da se obrani HercegOY grad Visec na Cetini.23t

Kraljeva je \Tojska u Neretvi medutim zatraZila od Hercega dva grada u Humu, i on ih je izruclo, posto S9 je, kako sam veli, vidio u nevolji i od svakoga zapusten. U isto doba javlja on Mlecanima, da su kraljevci nastojali ne bi li ga Ziva ul ovlli , pa da ih stoga moll, da ponove nalog svojim knezovima po Dalmaciji, ako bi doslo do nevolje, da dadu zaklona njemu i njegovim sino-

104

vima Vlatku i Stjepanu, koji se je eto sad vrauo iz Carigrada, kuda ga je otae bio poslao za taoca .. 2S$ Za Vladislava nije ga briga, dapace ga proklinje kao uzrodnika svih nesreea, sto su ga snasle, te da bi bilo pravo, za sve sto je uradio proti svome ocu i gcspodaru, da izgubi ne jedan vee tisueu zivota. Optuzuje ga dapace, da se je ogrlje§io proti cit avom kdcanstvu.2l10 Vidi se, da ie starea peklo, §to je Vladislav ddao s kraljevom vojskom, ad koje se je jedino mogao nadati, da ee rou se povratiti harem dio bastine.

Kad je Herceg prlmijetio, da su i Mlecani priIieno ohladnili prema njemu, odludi se da pokuca na vrata svojih najiskrenijih susjeda, Dubroveana, Ovi, prema starim tradicijama svoga plemenitoga grada te iz vjekovima ustaljene mrznje proti Mlecanima, u e:itavoj ovoj raspri drzali BU s kraljem, ali se ipak nisu izlagali tolfko, da bi im Herceg mogao ~to zamjeriti. Sad im po poslaniku predloZi, da prime kraljevu vojsku na zajednicki trosak, ali Dubroveani nisu na to pristali.281 Kasnije je dosao sam glavom. Republika ga je lijepo darovala, ali. Inace se nisu slozili ni u cem. Ovo je bilo posljednji put, (ito je on pohodio svoje nrlroljubive susjede prij e smrti.23

Malo poslije svoga povratka iz Dubrovnika u Novi Herceg Stjepan tesko je obolio. Shrvase ga starost i dusevne bali, sto su snasle uslijed doZivljenih nesreca u posljednjim godinama. Posla u Dubrovnik po lijeenika, ali mu ga republika nile mogla poslati, jerbo je prijetila gradu kuga. Kad je vidio, da mu nema spasa, daoje otpremiti u

105

106

tHCa; te trojicu od .slug i kucanih vjerovanih«: gosta Radina, mftropolita Davida i kneza Prsbtslava Vukottce. Za slu~aj pak, da bi Vlatko umro prije Stjepana, odredio je, da njegov dio prljede Stjepanu, i obratno, ali Vladislavu. povrh zakonltoga njegova dijela, nfje ostavo nHita,U4.

Kad je Herceg taka sve uredio, pTeminuQ je 22. svibn;a 1466. u Nouom, okrusen ad pat arena, koji su mu ostali vjerni, a JOB nisu bili preAli na isJam.24S

Vijest 0 njegovoj smrti donijeli su u Dubrovnik mitropolit David 1 Radoje Krajnovic. kao poslanici njegove udove i sinova.!411 S njim je pao u grob 1'Iajglasovitiji - ialiboie po nedjelima svojiml - potomak darovite i cuvene laze Hranica, a moglo bi se kazati, da je dan njegove smrti bio odista i .finis HeTcegovinae.,

Ova povijest ne .bi bila potpuna, kad se ne bismo osvrnuli i na pokusaje, da se dokaze sklonost Hercegova za pravoslavlje.

Obieno se navode dva spomenika, koji bi imali svjedociti za njegovo pravoslavlje.

Prvi je od njih natpis na staroj erkvi u Go- 1'aidu na Drini. Objelodanio gaje dr. tiro Tru .. helka,l!C7 te po razrjesenju kratica glasi: })tv gospodnje Ijeto 6954. Az rab Hrlstu Bogu gospodin herceg Stefan vzdigoh hram svetago velkomueenika Hristova Georgia(.) mole emu da pomolit se o mnje griesnom vladice moemu Hristu«.

Truhelka odrnah dokazuje, da je natpis plsan kasnije, tek u 16. stoljeeu i podmetnut Hercegu

Dubrovnik sve svoje dragocjenosti i pokretnine, da budu spremljene u njegovoj kuci.28V To je tzvrseno eko 19. svibnja, a 5. lipnja bio je slosen i popis pohranjenih stvari.:l"O

S hlagom svojim poslao [e po Pribisavu Vuko tieu i »svoj napokonni testament, zatvoren i zapel:a6en241 po zakonu, kako se dostoji. To je uradio, kao prvi i najpoglavitiji gradjanin i vlastelin grada Dubrovn1ka, hotje uzkazati svemu svijetu neskrovnu Ijubav i puna ufanje, koje je vazda imao na svojem srdcu ka svojoj staroj kuei gradu Dubrovniku i k vlastelom dubrovacciem mimo ine ave gradove I prijatelje •. Naredio [e, da republika pridrzi u pohrani blago i oporuku, dokle bude on u zivotu, a »skon~av~e se i priminuv!e segaj svieta, dn buduce priSli. u Dubrovnik tri sinove gospodstva mi: gospodin '\= ojvoda Vladislav, gospodin knez Vlatko i gospodin knez Stjepan, svi trl na zajedno ill svojim kipom, ill po svojih dobrih Ijudih i s Iistom vjerovanim ... da im se otvorl testamenat i procti ... i dfjelom ta.j cas vrti ~to bi se komu po reeenom testamentu dostojalo«.142 U svojoj oporuci Herceg je zaprsao 10.000 zlatnfh dukata za svoju du!iu,24Ssinovima Vlatltu i Stjepanu po 30.0001 a svojoj zeni, »gospodji Cecillji«, 1000 i povrh toga razne skupocjene predmete, odijela i sve Ato joj je darovao ;!tad kole je dosla u kueue. I Stjepanu je ostavia skupocjenog posuda, napose za sluea], aka se ozem. Sve ostalo, naredio [e, d.a sva tri sina podijele na jednake cUjelove. Za oporucne izvrsitelie imenovao je trl Dubroveanina: Sigismunda Zun;evica, BaT'tu.la Gucetica i AndTiju Sorko~e-

107

Stjepanu. Epigraf je krivotvoren radi Turaka, da sIuzi kao zastita gorazdanske crkve. Turci su naime veoma §tovali ime Hercega, oca velikog vezlra Ahmeda Hercegovica, te eu po njemu 1 zemlju nazvali Hercegovinam. Truhelkini dokazi temelje se na znafaju pisma ovoga natpisa; dok je Iloa.tpis pis an crkvenom ciri Iicom 16. i 17. stolj eea, svi su dosad poznati natpisi u Bosni u 15. vijeku plsani bosancteom. Osim toga epigraf obiluje ligaturama, kojih u tome naCinu nigdje u Bosni nema. Ne spominjemo ostallh Truhelkinih navoda sa cisto povijesnoga podrueia, koji se mazda u cijelosti ne mogu odrzati, kako se to pokazalo i u raspravi sa Ruvarcem.248 Medutim, ni sam Ruvarac s punom sigurnoseu ne tvrdi, da je toboznji Hercegov natpis autentican, nego samo k.aZe, da je »dobio volju, da ustane i brani istinitost ili autentlenost toga natpisa«.

Natpis nikako ne mose patjecati iz god. 1448., kako Ruvarac cUa upisanu godinu (po grekom 6954. od stvorenja svijeta; zapravo to je godina 1445. ill 1446.). To nije bilo vrijeme za gradnju crkava, jer tada Podrinjem vladaju u glavnom Turci, a vee 1440. je Foea sjecliste turskoga kadiluka i malo kasnije bega-krajisnika. Stovise, i sama Vrhbosna. danasnje Sarajevo, nalazt se vee ad 1428. prlvremeno, a od 1435. stalno u turskim rukama.ua Medutim, vaznija je Cinjenica, da je gorazdanska crkva u bitnim crtama gotskog stila, a to je dobra opazio slikar i istrazi vae starina Doko Mazalic. Prema svemu se l:ini, da je ta erkva stara kapelica dubrovaeke kolonije, koju tek kasnije pretvori!e

u pravoslavnu crkvu i dadose joj knvotvorenl natpis.

Drugo, mazda jos vaZnije svjedoeanstvo protiv tvrdnje 0 Hercegovu pravoslavlju, jest pismo cangradskog patrijarha Genadija II. sinajskim monasima. Odgovarajuel im na razne upite stegovnog i cudorednog znacaja, Genadije govori i 0 »bosanskom« (zapravo rnilesevskom) episkopu, koji obraca na grcku vjeru mnoge »Latine« po Bosni. -.A Stu se tice Hercega, kojega je isti (episkop) nastojao predobiti na vjeru Grcke crkve, neka ga se u lituTgiji javno ne spominje, jeT on ;08 'Uvijek prikrivq sVDje krs6anstvo. Ipak je slobodno pri zahvali kod stola moliti se za njega«.i!60

Treha odmah reei, da [e Herceg Stjepan davao neke darove kaluderima i pred njima se pretvarao, kao da zeH prigrliti pravoslavlje, ali da to ne smije uCiniti javno raw svojih podlosnika, koji su bosanski heretici. Spominj ani episkop bit ce po svoj prilici milesevski David, koji se vise puta JJslazi u Hercegovom druStvu. Srpsko pravoslavlje je obilno Iskeristilo nedace katolieke crkve, a valjda jOs i vise patarenske crkve bosanske, da u mutnom ulovi sto vise vjernika. Cijelo pismo Genadi[evo odaje samo lukavost i dvoltenost staroga Hereega, koji na mnogo jasniji nacin 1447. javno prihvaea katolicku vjeru, da je medutim opet smetne. Ovdje se Herceg pokazuje onakav, kakav je uvijek bio: prevrtljiv I beznacelan covjek lake savjesti, kojiprema vjetru okreee kabanicu, pa i u pitanju vjere.

108

109

110

Nije bez znacenja i predsmr~Da ~dre.~ba He:. cega Stjepana 0 nasljedstvu: on lZvrS~telJl~a ~J? ruke imenuje tri katolika Dubrovcanma 1 trOJICU vjernih ukueana, gosta . Ra~a, pat~rena kneza

Pribislava Vukotlca i mltropolita Davida! . .

Herceg Stjepan, i kao mui i kao otac, b.l~ lB premalo krepostan i covj eean, a prem~ podarucuna silnik, U narodu je svome ipak ostavio zivu uspo-

11.:l.. lim 2.il

menu, pa i kod samih hercegova':~J..u ~us . ana: .

Narod je ovjekovjecio njegovo nne 1 U pjesrm 1 time, ~to je Tvrtkov grad N ovi prozvao Herceg~ N ovi te ata j e i vrelo, kod kojega je u bladovini

, .

za Ijetne zege sj edio, prozvao Hercegovun vre-

10m 1152 a citavu zemlju Hercegovinom.v" A zasto

I •

sve to? JeT se He'1'ceg Stjepan Kosa~asvo30m oso-

bom i djeli77ta silna doimao okol11.oga ,svijeta, rnaka:r aa bijase sin svoy dobc, prototip silnistva, izvanredno sposobnog ali neobuzdanog veleplemstva U vTijeme slahe kTaljevske vlasti,ct.LdoTe~ne razvTacenosti i nevjere u velikalkim kTugoVtma onaga vremena, §to je sve podgTizl0 zile ~estitom drustvenom iivotu, kona.eno pale i slobodi nekada slobodi do smTti vjeTne i pTotiv tud:inskih tttjecaja najotpornije hTvatske zemlje, Bosne ponosne j krsne Hercegovine.

I

I ,

11

VIII

HERCEG VLATKO KOSACA (1466.-1482.)

Herceg Stjepan bio je jos ziv, kad se je njegov mladi sin pisao: .ll Vlatko boz;om milostiju heTceg «vetoga Save i veceG'.2054 Taj naslov valja da mu je dopustio otac, nakon .§to je stariji sin, Vladislav, saiakao svoj dio i posto se je poradi toga zavadio S obrteliu, te iz inada drfao s ocevlm protivnicima. Taj naslov daju Vlatku odmah poslije Hercegove smrti i razni piscl, u prvom redu dubrovacki kronicari.2a5 Postoje doduse dvije isprave, jedna iz god. 1467., a druga iz 1478., u kojima Vladislav 1 njegov sin BalSa daju sebi naslov Hercega Sv. Save, ali inal:e ni jedan od pcvjesnieara De daje im laj naslov, pa stoga nasljednikom u herceskoj liasti moze se smatrati samo Vlatk_o.2li8

Kako su poslije oceve smrti braca podijelila zemlju, ne da se utvrditi, a ne da se stoga, 8to se nije na liistu s time, koliko- je zemlje uopee preostalo pokojnom Hercagu poslije turske najezde. Zanimljivo [e, ~to pisci, koji tu diobu spominju, nemaju ni rijeci 0 najmladem, Stjepanu, vee svi skladno nagla§uju, da su Hercegovu zemlju pndije-

111

._,__._.

lUi Vladislav i Vlatko.u7 Iz toga bi se mozda dalo naslueivatl, da se je Stjepan, malo poslije 'leeve smrti, poveo za primj erom videnij ih patarena, presao k Turcima i primio islam. To hi bilo prirodnije nagadanje, negoli je tvrdnja onih, koji vele, da se je Stjepan poturcio, JOB kada je kao talac boravlo u Carigradu. Medutlm vaano je sarno to, da je Stjepan prigrlio islam, a kada, na stvari ne mijenja ni§ta. Zemlju su dakle podijelili Vladislav I Vlatko, i to take, da je Vladislav dobio gornje krajeve, a Vlatko donje s Herceg-Novim,

Ali kad su se dijelile pokretnine i blago, valja da je bio jos kod kuee j Stjepan. Kod te su diobe Manojlo Kantakuzen i vojvoda Radic Paskazic aastupali Vladislava, dok supunomocnici. Hercega Vlatka i Stjepanovi hili: gost Radin, mitropolit David, Pribisav Vukotic, Radoje Krancinovic, Tvrdislav Patarin i Vladislav Drako.2S8 Hercegovo je blago tada bilo pohranjeno u Dubrovniku, »sedamdeset fume dukat zlatih (bnetaccijeb) u cetiri na desete soklinov,21i9 kova zlatoga, trldeseti i tri litre!60 i jedanadeseta unac261 kova srebrnoga, u toj stavece dva plika fina srebra, tisueu i pet sat i sedamdeset litri i cetiri uni!e«,26Z doeim je napose dragocienog posuda i zlatnoga bila 46 litara, 7 unaea i 8 aksaga26S, a srebrnog i pozlaeenog 504 litre, ~ unce i 3 aksage, De raeunajuei koralj i kristal, te mnostvo pojasa, tk an ina} prstenja, mtndusa, vijenaca, ikona i ikonica, §to se nije vagalo.

Da je to blago dospjelo u riznicu Stjepana Kosace pravim putem, mogli bismo panosno pokazatl na visinu njegove kulture, ali kad znamo, kollko

112

je male vlastele on upropastia i koltko je blaga stojalo Dubroveane njegovo miravanje, nije cudo, sto se i glede toga blaga maze ponoviti ana narodna: »Kako doslo, taka i prosloe.

Kad diobe Se braca ne mogla nagoditi, pa se porodila medu njima svada, koju ni mudri Dubrovcani nisu mogli izgladitPG4 Slazili su se ipak u jednom. Kad je naime dosla s Vlatkom na Lokrum hercezica Cecilija, odluCiSe otpraviti je u njezinu domovinu, izrucivE,i. joj dakako sve no juj je pokojni herceg zapisao. Ona je odmah, u pratnji jednoga dubrovaekog plemica, otplovila u svoj kraj.ttu

Kralj Matija Korvin medutim pozove hercega Vlatkaj kao nasljednika of-eve casti, da podmiri ocevo dugovanje aa uzddavanje vojske, koju je kral] prema ugovoru poslao u Neretvu; pa kad se je Vlatka neekao da zadovolji tome zahtjevu, kralj naredi Duhroveanima, po Ivanu pt. Rozgonu i banu lvanu Kuzu, da u kraljevo ime zaplijene i l:uvaju citavu ostavstinu, dokle se ne rije§i, komu no pripada.:!66 Ovi su zapovjednici kasnije naredili Dubroveenima, da podmirenjihovim odaslanicuna 18.000 zlatnih dukata, kao ostatak Stjepanova i Vlatkova duga za vojenu pripomoe, pod prijetnjom, da ce in ace sama republika odgovarati za odstetu.267

Sad su Dubroveani dospjeli u neprillean polozaj. Oni nisu nikako mogli ugoditi na dvije strane: i kralju i hercegu Vlatku. Ova] se sad prituZi razrum v ladarima u Italijl, pa i samom Papi, da mu Dubroveanl uskraeuju basttnu. Na to su se po~ela nizati poslanstva iz Italije, da zagovaraju 'b.jegove

8

113

zahtjeve kod republike. Najprije je dosao Filip Pasqualigo, izaslanik rnletaekoga Vijeca. Njemu se republika isprrcala, da je zapljenu njoj na1oZio kralj Matija.268 Poslije Pasqualiga, po nalogu pape PavIa n. javio se dubrovaeki nadbiskup. Sad se je u Vljecu dugo raspravljalo. Jedna je stranka zagovarala, da se izruCi Vlatku sva ostavstina, 8. druga, da mu se preda samo diO.269

Da se nekako ipak dode u susret papinskom odaslaniku, mudri su vijeenici tijekom 1467. izbrojili Vlatku u dva navrata 4.000 zlatnih dukata i predali mu 30 litara srebra, da uzmogne toboze opremiti u Ugarsku poslanlke, koji ee izra vnati s kraljem ova] prijepor. Dapaee, u ispravi, kojom je Vlatko potvrdio primitak te svote, on je morae Istaknuri, da mu je novae bio urueen sarno za tu svrhu. Oeito se je republika dobro cuvala, da joj kralj ne zamjeri, sto je prestupila njegov nalog 0 zapljeni. Vlatko je novae primio, ali u Ugarsku nije poslao nikoga, vee se je opet prituzio u Veneciji protiv republike. Mlecani su na to opet poslaJi u Dubrovnik Pasqualiga, da se predstavi u Vijecll, i da mu nalofi, da ima izruCi ti braei Kosa ca sto je njihova. jer ce ani inace bilo kojimnacinom pribaviti tim svojim gradamma, koji su uz to mletacki plemiei, njihovu ocevinu.271 Na tu su se groz .. nju Dubroveam oglusil], jer su znali da Mlecani hoea sarno da prkose kralju, koji je sveudilj drzao u Neretvi svoje cete, poradi kojih je i nastao eitav spor; a znali !3U ito, da ee Neretva opet pasti pod Veneciju, netom je ostave kraljevci. Taka je Vlatko istom 8. sijecnja 1468. dobio opet 1.000 dukata,

114

ali i sada pod uvjetom, da oprerni u U~~rsku ,p~slanstvo.272 Vlatko se nije time zad ovoli 10, v~c Je zahtijevao, da mu izbroje jos 9.000, naune:_ Citav~ svotu, koju je njegov otac oporucio »za dusu«. All na to republika nije pristalaF"

Mlecani su se Ijufili, sto njihove prijetnje Dubroveane ni malo ne uzrujavaju, pa su stoga, zadnjega veljace 1468., na ponovne mo~be. hercega Vlatka naloaili svome admiralu Nikob dt Canale, neka se svrne B hrodovljem pod Dubrovnik, te neka odrjesito zaiste od »one opcine«, da izruci Her~egovicima, sto je njihovo. Nije pomoglo. Na ustra~ne Vlatkove prosnje Mlecani su i slijedece godine 1469 .. (18. ozujka) poslali u Dubrovnik Nikalu di Canale, da opomene Dubroveane na duznost, ali i ovaj put uzalud. Ali, kad Vlatko nije prestajao zaklinjati ill, neka silom privedu Dubrovcan: azlogu, opremili su za tu svrhu opet poslamka u Dubrovnik Ivana Antuna Minio2''', as. druge su strane naredili svome punomoeniku kad Svete Stolice neka skloni Papu, da ion, bila po poslaniku bll~ ostrim pismom, pozove Dubrovcane, da po~ vrate braei §to im pripada, Ali, ni Mirna ne opravr nista, On se iz Dubrovnika navrati u Kotor, adakle izvijesti svoju vladu, sto su Dubroveani odgovarili, naglasivsi ito, da prijeti opasnost, da hi s:.hereeg Vlatka, ako ga stegne nevolja, mogao b8el~ u narucaj Turaka, te zaiska nove naputke. Ta je stvar dosla pred Senat 5. veliace. Nakan Zive rasprave zakljucilo se pazvati Dubrovcane, posljednji put, da u raku od 15 dana zadovolje zahtjevima hercega Vlatka, a da ce inaee, protece Ii taj rok bez

115

uspjeha, zaplijeniti Dubroveanima imovinu i sprijeCiti im svako trgovanje, sve dok ne udovolje ovoj poruci, Poslanik Minio dobic je stoga nalog, da opet pode iz Kotara u Dubrovnik, da priopei Vijecu C'VU odluku, a kad istece spomenuti rok, da se povrati u Metke.us

Dok su se vodili ovi pregovori s Mlecanima, Dubrovcani su vise puta pokuSali skloniti hercega, da uredi svoje stvari kod kralja Matije, pa su mu za tu svrhu, u vise navrata, opet izbrojili vise tisuca dukata, dakako, sve na racun njegova dijela.216 Ali se Vlatko nije dao nagovoriti. S Vladislavom, kojemu je zena sveudilj boravila u Dubrovniku,277 sve se je Iako uredilo, te je on 17. lipnja 1469. potpisao ispravu, u kojo] se pise »milostiju bozjom veliki vojevoda rusaga bosanskogae, a kojom priznaje, da je primio ad Dubroveana sve sto mu je pripadalo po ocevo] oporuci.!78

Kad su Dubrovcanl doznali za zakljucak mletackog Senata, pisali su svojim zastupnicima kod hercega. neka ga svakako nagovore, da otpremi u Budim svoje ljude, buduei da se oni nadaju, da ce tim naeinom najprije izravnati stvari po svojoj zelji.!7D Kad se je Vlatko oglusto i tom nagovoru, pis ali su im opet, 3. travnja, neka ga sklone, da barem dode u Dubrovnik, gdje se nalazi kraljev poslanik, £ratar Aleksandar, s kojim ee se moCi ipak sporasumjett. Da ga Iakse nagovore, zamolisa i mletaCkog poslanika, da posreduje.!80 Sve uzalud.

Dok je trajalo ovo neobicno natezanje, Turci nisu mirovali. Malo poslije smrtl hercega Stjepana oni su provalili opet u zemlju, netnilo je opustosili

116

i zaposjeli nekoje utvrde blizu Dubrovnika. Uslijed toga gotovo je sva Hercegovina dospjela u njihovu vlast, te su se bTaca~ VladisLav i Vlatko, 'PTomet .. nula 'U malu vlastelu u gotovo neznatnom dijelu ocevine, priznajtl.ci gospodarom TurCina. Sad su Turci imali sve hercagova kula i gradove u blizini Dubrovnika, pa [e sada republika morala dopustiti, kao prije hercegu Stjepanu, da sjedi u Dubrovniku turski upravitelj nad tim krajevima.581 Ali se Turci nisu ogranielli da drfe u Dubrovniku svoga upravitelja, vee su odmah i povisili republici godHinji danak od dvije na pet tisuea zlatnili dukata.28Z

Kad se je herceg Vlatkonagodio s Turcima ~ uglavio, kolild ce im danak placat! za proostali neznatni svoj posjed, a to je moglo slijediti tek god. 1470., on, pravi sin svoga oca, uplete Turke u svo] spor s republikom u poslu oceve ostavstine, Sultan nato posla u Dubrovnik Ali-begs, domaeeg covjekal sina kneza Ivana Vlahoviea, a tad S~, naravski, Dubrovcani nisu vi§e obzirali na zahtjeve kralja Matije, vee su odmah izjavlli, da su spremni :izruciti hercegu svu ostavstinu, netom im on preda staru obveznicu iz godine 1466., u kojoj bija§e popisano blago pokojnog hercega, iskljucivsi, dakako, »zapts za dUSU«.2~ Tako je turskim posredovanjem pitanje bilo rijeseno, te su braea Vlatko i Stjepan, 26. srpnja 1470., izdall ocitovanje, da su primili od Dubrovcana sve Mo je njihov otac kod njih pohramo. To je ocitovanje potpisao i turski poslanik Ali-beg.2B4

117

Herceg Vlatko kao da nije mogao zaboraviti Dubrovcanima, sto mu nisu htjeli izruCiti i ono 10.000 dukata oceva »zapisa za dusu«, pa je odmah slijedeee godine stao nagovarati susjedne turske vojvode, a preko njih i samog sultana, da navale na Dubrovndk, Uzalud su rim Dubroveani dokazivall, da su tu svotu vee izdali za drugu svrhu; uzaIud su poslali k njemu i Papina legata, da ga uvjeri, kako su oni, u ime kraljevo, urucili tu svotu Ivanu pl. Rozgonu i Ivanu Kuzu:" G on nije prestao rovariti kod Porte, sve dok ova nije izdala nalog, da se imaju progoniti dubrovaeki trgovci, i time navijestila republici rat.2SU

Turska je vojska. pTovalila 23. veljace 1471. u Konavlje, nemilo opljackoZa cijeli kraj i odvela mnogo Toblja i phjena. Dubrovcani su se borili, koliko su mogli, pa kad su vidjeli, da im je obrana uzaludna, utekli su se najuspjesnijem sredstvu u Orijentu: darovima. Odaslali su Nika Palmotiea, Iliju Buniea Petrova i Frana Kabu.zica, koji su doduse stvar uredili, ali uz poviseni godisnji danak: g.OOO zlatnih dukata.287 Medutim au Turci prodrli s dubrovaekog zemljiSta u Neretvu, i stali podsjedati Pocitelj koji je branila vojska kralja Matije. Dubroveani su doduse potajno pomagali opsjednutim kraljevcima, u .nadi da ee se ipak odraati, Zadnju pomoe, 80 dukata, doznaeili su im 16. rujna 1471.288 Ali ipak, kad im je 20. istoga mjeseca, dakle 4 dana poslije zadnje doznake, turski vojvoda porueio, da je zauzeo Poeitelj, oni su se posuril! da daruju glasonosu, da time toboze dokazu, koliko ih je ta vijest obradovala.2s9

118

Kroniear] nisu toga zabiljeZlli, ali ipak Citavo dotadanje ponasanje V1adislavovo ovlascuje, da i on bude uvrsten medu branite1je Poditelja, Stage su se njegove prilike znatno pogorsale, kad je pao taj grad u turske ruke. Da se On nije nagodio s Turcima, imaderno vijest kod jednoga inozemnog pisca, koji izricito naglasuje, da se je samo herceg Vlatko s Turcima naredio i da su mu ani ostavill Nevi i jos nekoja mjesta, ali uz priznavanje turskog vrhovnistva i plaeanie danka, a Vladislav da je s porodicom pobjegao u Mletke,2{l() odakle da je presao u Ugarsku i ondje umro.

Dubrovcani nisu mogH za.boraviti herceg'lL Vlatku, ito im je prouzTokovao ova; zadn;i upada.j Turoka; a s ttpadajem i povisenje danka do onako t:isoke svote, pa su vrebali na svaku prigodu, da mu se osvete. Za to im se pruZila zgodna prigoda odmah slijedeee gadine.

Pomocu dvojice njegov'ih poslanika, kneza 2arka i Ivanisa, koji su se hercegu bili iznevjerili, zaphjentse u Neretvi mletaeki brod krcat soli za hercega i sagradise pri istoj rijeci tvrdavu. Osim toga optufise hercega pred kraljem Matijom, da se jf! pro duo Osmanlijama, pa stoga neka mu kralj oduzme pTeostali posjed, za koju su svrhu nudili kralju i netom podignutu svoiu tvrdavu. S druge pak strane, da ga zavade i s Mleeanima, okrivise ga, da je on poslao Turke u Dalmaciju i dao im uhode, sto su ih na tom putu vodili. Kad je herceg Vlatko za to doznao, otpremi u M1etke poslanike s pismom, u kojem je dokazivao, da su to puke klevete, i zamolio od Mleeana dvije galij 8, iIi dva

119

dobra naorusana breda, jer je on evrsto odlucio razoriti dubrovacku tvrdavu u Neretvi. Mlecani. k oji su preko svoga pouzdanika u Budimu doznali za ponudu, sto su Dubrovcani uCinili kralju Matiji, a jer su se vraSki bojali ponovnog dolaska kxaljevskih ceta u Dalmaciju, dopustise 26. prosinca 1472. Vlatku jedan nacrusan brod, ali pod uvjetom, da ga maze upotrijebiti Sarno za naznaeenu SvrhU.'lIl Sto je dalje slijedilo, ne zna se; ali se Cini, da je nesnosno susjedstvo Turaka pomalo privelo k pameti i hercega i republiku, te da su se drzali ne-kakva primirja do god. 1478. Tada su se sasvim izmirili. pa su mu Dubroveani opet poceli placati stari dohodak za Konavlje.211~

Kno uvijek, kad hi se nasli u nevolji, Dubrovcani su i u ovom razdoblju (1472.-78.) polagali velike nade u za~titu hrvatsko-ugarskoga kralja. Ali kao da [e Matiji Korvinu bio preCi austrijsld rat na sjeveru, negoli obrana krajnih granica na jugu, pa su Dubrovcani bili prisiljeni sami se pobrinuti za svoju kozu. Njihova su dva gradanina sudjelovala god. 1474. kod obrane Skadra, pa su Im Turci zato odmah povisili goctisnji danak na 10 .. 000 dukata .. 2~9 Oni se nisu usudili ni da jednim slovom tome prigovore, a ta ih je §utnja valjda sacuvala ad nove provale Turaka, kad su ovi, poIovtcom god. 1475'1 podsjedali hercegov grad Nevi. Sto je dalo povoda Turcima, da sad navale na Vlatka, ne zna se. Bit ce da im je zaostao s dankom; ali da se nije slucajno desilo u blizini napuljsko brodovlje, kaje je iskrcalo 200 momaka gradu u pomoc,21l1 valjda bi vee ova godina biljezila ko-

120

naenu propast Hercegovine. Svakako, herceg Vlatko mogao se je odsele svakog casa bojati, da bi ga Turci mogli izbaciti i iz toga zadnjeg utocista.

God. 1479. kralj Matija napokon pregazi Savu i zavojeva na Turke i to s pruicnim uspjehom.1!95 Ali ta vojna nije ~omogla Hercegovcima, a j os manje republici. Turcima se einio premalen danak cd 10.000 dukata, 5to im je plaeala republika, pa su joj ga bde pevisili za 2.500 dukata, da ga posIije nekoliko mjeseci opet podignu za 3.000, bez darova, §to su ih njihovt poslanici s dankom nosill raznim vezirima, pa i samom sultanu.!fIS He1'cegu, 1laravski~ nisu mogli povisitl danko, buduci da je on sadtoliko kuburio, da je 11. oiu;ka 1480. zamo .. 110 Dubro'Dcane, da mu posude kuka'Dnih 60 perperaJ2f17 Danka mu. Turci nisu povisili, ali su ga napale njibove ~ete s tolikom zestinom. da tmade pisaea, koji drze, da godina 1479. biljeZi konaenu njegovu propast.298 Ali rpak, nekako se je i ovaj put odrsao.

Slijedeee su godine Turci epet navalili na hercega. Tom su prilikom opljaekali i Konavlje te odveli mnogo roblja,2l1D premda su Dubrovcani najtocnije podmirivali svoj danak Visokoj Portio Sad je herceg Vlatko dospio u naivecu stisku. Istom sad ie zaboravio na prosle dugotrajne sporove, pa se je obratio kralju Matiji za pomoe. Nato kralj posalje k njemu biskupa kninskoga Nikolu, s prijedIogom, da izruci svoj grad Novi kraljevim cetama, koje ee domaIo prispjetL31a Vlatko pristane, pa su kraljevci, na prolazu put Novoga, vee 2. sijecnja 14.B2. bili u Dubrovniku. Turd su s kopnene stra.ne

121

stisnuli Novi,301 ali je morska strana bila slobodna, pa su kraljevci na dubrovaCkim brodovima doplovili pod grad i unisl! s morske strane. Kraljevce je vodia ban-kapetan, kako ga nazivalju Dubrovcani PadisZavMarkus, koga je republika na prolask~ i darovala. Markus je sarno 20 dana odolijevao Turcima, a tad im je predao grad uz uvjet, da se njegova ceta slobodno povrati u domovinu. Turski je zapovjednik na to pristao i 0 tome obavijestio Dubrovcane, koji su odmah otpremili pod N ovi tri broda, da ukrcaju Markusove cete. Istodobno su poslali ulake kralju i banu, da im to jave, ali se takoder pOZuri~e da posalju odaslanike i u Novi, da pohode turskoga zapovjednika u onom gradu .. 302

Kraljeve cete, na povratku iz Novoga, stigle su u Dubrovnik pocetkom veljaee, i tu se zaustavile po kraljevu nalogu. Republika ih je uzela kasnije u svoju sluzbu, pa su se mnogi od till vojnika u Dubrovniku ozenill, okucili i ostali do srnrtLS03

Osvojenje Novoga~ a s njim i potpuno podjarrnljivanje Hercegovine, bila je prvi pothvat novoga sultana Bajazida 11., koji [e god. 1481. nasJijedio velikog osvojitelja Mehmeda II., kojega smrt zabiljezi§e razni nasi Ijetopisi.3D•

Kad je Bajazid II. stupio na prijestolje, Dubroveane su one godine (1481.) osinuli strasni bicevi: 14. veljace uzasan potres, 27. i. mj. grozna tuca, a 15. listopada pojavila se kuga, koja je po svjedocanstvu Gondole (p. 386) pokosila 92 plemiea, 43 plemkinje i 2000 pucana, Ipak, u toj preteskoj nevolji, da spase slobodu, poslali su sultanu darova

122

u vrijednosti od 5.000 dukata, na 5to im je obalio godimji danak na 3.000 dukata.905

Nastaje pitanje: Zasto je Bajazid, toliko blag prema Dubroveanima, odmah posegao za ostancima Hercegovine tik do njihova podrueja, i zasto je pozurio da unisti hercega Vlatka, koji je i onako Zivio od njegove milosti?

Nije lako razjasniti tako oprecno postupanje.

Mazda ce biti najbliZe Istini, aka se uzrne, da je sultan to ucinio potaknut od Vlatkova brata Stjepana, koji je malo poslije oceve smrti pribjegao Turcima i presao na islam. Na taj korak navele su ga prilike u zavicaju. Bit ee da je nastala izmedu brace astra razrnirica, kad su dijelili zemlju, U smislu oceve oporuke sve je zapala Vladislava i Vlatka. To je mladoga Stjepana silno upeklo, pa se je poveo za primjerom mnogih velmosa patarena, koji su prigrlivsi islam spasili svoja imanja i domogli se u sultanovoj slufbi velikih casu. Stjepan je kod toga vjerskoga prijelaza dobio ime Ahmed, s kojim je spojio pridjevak »Hercegzade«, ~to znac! hercegov sin, mi bismo rekli: Hercegovic, U kratko vrijeme on je stekao kod Visoke Porte tolild ugled, da se je uhrajao medu najpouzdanije savjetnike silnoga cara. Kad je umro njegov zastitnik Mehmed II., Ahmed Hercegovie je vee bio begler-beg (beg nad begovima) u Anatoliji; a sultan Bajazid II. jos vise ga je odlikovao, kad mu je dao za zenu svoju kcer Fatimu.Boa

Stjepanova mrznja na braeu nije s vremenom jenjavala, vee je dapace rasla; te koliko se on podizao u casti. i moei kod Visoke Porte, toliko su

123

drugi308 pak, da se je preselio u Dubrovnik; treCi8t1~ opet poricu jedno i drugo, te vele, da [e prebjegao raVDO u Ugarsku, gdje se j'os prije nastanio brat njegov Vladislav. Unucad ave nesretne brace:

BUTO. Pavao, Stjepan, Katarina i Marija Zi.vjeli su jos god. 1566. u Sucavi, kod moldavskoga vojvode Aleksandra.310 Po svjedocanstvu jednoga pisca,:111 od Vladislava je potekla obitelj, koja se prozva BatsiCi, a ad Vlatka druga, koj a pridrza staro prezime Rosaca, ali za to nemamo inace nikakvih dokaza.

Dubroveani, premda i semi u Ijutoj nevolji, ipak su i nadalje pomagali svojim nekadanjim susjedirna, kao §to svjedoci isprava 10. listopada 1497'J koju potpisa »BALSA, hereeg svetoga Save sin g!asitoga spomenutija gospodina bercea« Vladislava«, u kojoj priznaje, da je primio ad njih proviziju.3t2 Ovo je pasljednja Isprava, na kojoj stoji potpis jednaga od tih zlosretnih hercega.

njegova braea propadaJa pod udarcima susjednih im turskih vojvoda. Vladislav je zarana bio prisiljen da bjeZi, a Vlatko je svako malo stradao od veCih ill manjih upadaja susjednih Turaka. Da nije bio tu po srijedi prst brata im Stjepana, njegava braea, ako ne bi uiivala za§titu, uzivala bi barem mir od turske strane, Oeito je dakle, da je u njem bila jaea mrmja od bratskog osjecaja, i on si nije dao mira, dok nije unistto i Vlatka. Stjepan je mogao raeunati svakako i na to, da ce njegov tast, sultan Bajazid, vidjeti u zetovu poticanju protiv hercega Vlatka sama novi dokaz njegove privrfenosti Islamu i mrZnje na kaure, pa je stoga i lako i rado izdao nalog, da se ima hercegu oduzeti zadnje utocrste Novi.sOT I tako se vZadavina hercega S». Save, koji su i:zdali Osmanlijama i tolike sukTvnike u vlastitoj domovini, i slobodu bosanskoga. kraljevstva i stvar hrvatskoga naroda, nesretno i kukavno sv'fsila pod udaTcima zadn;ega odvjetka dinastije, pomogavSi obilato da povi;est Bosne i Hereegovine pode onim kobnim tokom, s kojim ce doci do posljediee, $udbonosne po narodnu cjeUnu.

Dubrovnik nije od Osmanlija nikad tolika stradao, kolika ad kdtenih svojih susjeda citav jedan vijek.

Konaena pTopast Hercegovine uslijediZa ;e dakle mjeseea velja~e 1482., a herceg Vlatko ostavio je grad Novi jos prije, negoli su ga zaposjeli Turci. Nekoji su pisci zabiljeZili,307 da je on iz Novoga presao na otok Rab i da je tu ostao do smrti, a njegovr potomci da su bili uvdteni u red plemi6kih obitelji onoga grad a pod imenom Kosae;

124

125

IX

AHMED HERCEGOVIC

N a pozoristu povijesti ostao je joS samo najmladi brat Stjepan, sad Ahmed Hercegovic.313 Njemu, kao beglerbegu anatoIskomu, sultan je god. 1486. povjerio vrhovno zapovjednistvo protiv egipatskih rnameluka, te je dospio u rnisirsko ropstvo. Da se pribliZi Bajazidu Il., misirski je sultan njega odmah pustio na slobodu, te se poslije toga sklopio mir. Kao zapovjednik turskoga brodovlja straaario je on u nov om ratu god. 1488, sa 100 brodova uz karamansku obalu, i tako je kooperirao s kopnenom otomanskom vojskom. God. 1490. bio je vrhovni vojskovoda u ratu protiv Juzbega, koji je podsjedao Cezareju; a 3. ozujka 1497. postade kao vetiki vezir prvi dostojanstvenik Visoke Porte. God. 1499. sudjelovao je u ratu protiv Mlecana na Moreji. On je time, sto je u pravi cas prispio, odlucia jednu hitku. Slijedece je godine bio vrhovni zapovjednik za Mitileni, gdje se je uspjesno borio protiv europskog brodovlja.

Kad su god. 1503. Turci sklopili mir s Venecijom i Ugarskom, posredovao je Ahmed Hercegovic, pa ga je odmah zatim sultan opet imenovao

126

velikim vezirom. Kao takav djelovao je tri godine. 'I'ada postade kapudan-pasa, zapovjednik pomorske sile, God. 1511. [enjicart, okoristivsi se nemirima u carstvu, napadose kuce velikih dostojanstvenika, koji su se isticali svojom strogoseu. Tad su opustosili i palacu Ahmeda Hereegoviea, koji j e morao pobjeei i svoje mjesto ustupiti grCkom spletkaru Mustafi pasi, Kad je pak god. 1512. ovoga stigla zasluZena plaea za njegova izdajstva, sultan Selim I. obrati se svorne zetu Ahmedu Hercegovieu, koji po cetvrti pu.t postade veliki veziT. Kad su [enjicarl, koji su ga mrzili i bili mu nepokorni, pokusal! nakon dvije godine da ga ubiju, on odstupi. Poslije toga bio je vazda u najblizoj bllzini sultanovoj. Umro je god. 1518.

Sjecajuei se svoje domovine, u dragi nikomedskoj (Jsmid) nazvao je komad zemlje »Herceg«, i odredio, da ga ondje ukopaju. Tu su mu zelj u ispunili. Grob mu se nalazi na juznoj obali rnorskog zaliva, gdje je drag a najusa, na jednom poluotoeicu, koji se je prusio daleko u more, pa se zove Dil maaberi, otok prijelaza., jer carski Tatari (glasnici, postari) na svome putu u istcene i juZne pokrajine onuda moraju prolaziti. Tu je Ahmed pasa einio dobra djela: utemeljio je dzamiju, sirotinjsku kuhinju i musafirhanu (han za putnike). Od ove zaduzbine ima ime i bliZa varosica »Herceg«.

Ahmed Hercegovic bio je petnaesti veliki vezir otomanskoga carstva.

127

128

-
cD
_.
10
.....
+-
'-"
'Q
"t:
0
bI
8
100,
4)
==
r GIS
i
- .
'IS
a,l
- -~
Q
II')
'<:t' 5
O"'f
+- til ii"
........ ~ !
as ::l e,
~ b:1
;1 d f!.
.....
a
Q
0;.2 ~
..,r-.
Ql as ~
e:1 e:1
Q) CI,I
>N >N
~M .ql B1LJESKE

1 Htstorl.a Byzantina, auctore Oarolo Du FrBme domino Du Oange. - Lutetiae Parisiorum 1780. pag . 840. - nlyricum -oetu« at novu7n, istoga plsca, Posonii 1746., pag. 127. - Orbini don Mauro: Il regno degli SlavS. - Pesaro 1601. pag. 381. - E. De Sainte Marie:

L'Herzegomne. - Paris 1875. pag. 25. - Kaznal:ii: G. A.: Bosni.a, Hercegovina e Oroa;;ia Turca., Zara 1862. p. 101. - Miklo§iO: Monumenta. Vlennae 1858. pag. 284, 288, 296. - PUc1C: Bpomenici. Knjlga 1. Beograd 1856. p.XVII i XVIII u Primjedbama. - KlaiC: Pot)iest Borne. Zagreb 1882. p. 258-54. - JiTecek: DtB H andelsstrassen 1.4114 Bergwerke etc. Prag 1879. p. 38. - Asbath. J.: Bosnien 'Ulna Herzegowitla. Wten 1888, p.330.

I! » ... fu un principe di sptrtto vivo, di ragtonemente forte, dl molta dellcatezza, ehe penetrava Ie ecse can facilita, ed avrebbe Immortalata Ie. sua memoria, se non avesse macchiato Ia sua vita ed oscurata Is. fama con II errari della 5015ma e rita patareno, nel quale nacque e morL _. ~e8ti: Ohronica Ragu.sina. Monuments Slav. Merid. Zagreb 1893. pag. 264. _ Racki: Bogomili 1 Patareni. Rad, knjlga VIII, pag. 138.

, Od mjesta Bosac, gdje se je radio. - li'arlati D.: myrioom Sacrum. 'I'ornus IV. VeneUis 1769. pag. 10.

4 ::!>Memento: DO: Famule: Tue: Katarlna: consorte: pctentl: viro: Dna: Sendalio: voevo: de: Bosnee, _ Ovaj je natpts prlop6io dr. Lj. ThaUocy u )Glasnlku zero. muzeja za Bosnue g. 1893. pag. 84.

BResti: o. c. pag. 264. - Farlati: Dlyrlcum Sacrum, tom. VI. pag. 160.

9

II Miklo§ic o. c. pag, 274. - Lucius: De Regno Dalmatiae et Croatiae, kod Schwandtnera, tom. TIL 1748. pag, 423-26.

1 Glasnik bos. museja, God. 1889. II. pag. 2.

B M·ikloSi6: o. c. pag. 284. - Pu.ci.6: Spomenici I.

Prlmjed. XIX.

g. Jirecek: Die Randelsstr1l8ssn." pag, 40. - KlaiC:

Povtest Bosne, str. 24-26. - 0 posjedima Sanda.lja iii zapravo njegova nasljednika Hercega stjepana v1cll izvrsnu studlju Dr. Mihajla Dlntca »Zemlje Hercega Svetoga Save« (Glas. knj. 182, 1940, str. 149--257). Porcdica Kosa(!a. potje~e iz Gornjeg Podrinja. gdje i danas u fo~anskom kotaru ima. selo Kosace (Dinic, 156).

10 Dubrovean; pl$u lualju SigiSmundu na 24. oZujka 1435: ~ Vojvoda Sandagl, qui ex barombus regni Bosne non minor habebatur die MarUs XV huius suum diem clausit extremum, reUcto succesore nepote suo comite Steffanoeius condam fratrls genltc, - Di1'lomatarium ReZatiouum ReipubUcae Rag2,sa1tae cum Re.g'no H'LI/YI,gariae (Raguza ES Magyal'orszag 088- zekottetesam.el{ okieveitara), Budapest 1887. pag. 390.

11 Du Cange: Illyr. V. et N. pag. 127. -I Historia By. pag. 341. - Orbini: IJ Regno d. S. pag. 382. - Ka;rna.ci6: Bosnia, E, e C. T. pag. 102.

12 Lj1tbi6 S.: 0 odnosajth medu Dubrov~ani i Mletcani za ug.-hrvatskoga vladanja u Dubrovnlku, Rad, knjiga XVll. Zagreb 1871. str. 38.

l~ Resti; onronica, pag. 264. - Mi7domc: o. c. pag.

884. - Kukuljevi6: Arkiv il, p. 25.

U MiklosM: o. c. pag. 398. ~ K . .A.rkiv p. 26. - Rest'i: o. c. pag. 287.

lli »Tenendo tutti quelll principi strettissixne 1ntelligenze con la corte ottomaDa... I Turchi, che ogni giorno facevano scorrerte perquella provincia. - R.e~ti: o.c, pag, 264.-265.

IQ Idem, Ibid.

17 Idem,p. 266.

18 Idem, p, 268-69,

111 Klaio: Povle.st Bosne2'l4-77.

130

~o »De partibus aut em Bosne habetur regem elusdem Bosne vintum et coDiederatum esse in Jigs. Cum volvoda Stipano, ambobus existenttbus In guerra CUlTl voivoda Radosavo Paulov1ch« ClzvjeMe DubroviSana caru SigismundU). Dip~omata.rf,tl?U Rag. pag. 405.

II Resti: o. c. pag. 272-274.

~ Mtklo§M: 0, c. pag. 379, 393--3D6. - Kuk~£lje'lJiC~

A.rhiv: pag. as i 26.

I, JireCek: o. c. pag. 4.0. 24 Resti: o. c. pag. 276. !1I Idem: o. c. pag. 275.

:6 Dtplo-rnatat1Um Ragusanu,m: pa.g. 425.-=-427. _ ltratkovic Dr. Pet aT : Pl'iloz1 trgcvaeko-polltleko] hlstoriji republike dubrovacke. Rad. Knj. VII. Zagreb 1869. pag. 242.

~J Mat~o'V"i(:: Spomemci za dubrova~ku povijest, starme. kn], I. Zagreb, 156--57. - Idem: Prilozi, pag. 242. - 'I'a,lo\'ci dolase u dubrovatlkim kronikama i pod irnenom Talotlo~. To je ne"!fje.§to citana rijec Talovec.

ss Resti; o. c. pag. 274.

"II 0 nesretnoj sudblni despotove l~ceri Mare i njezine brace pi sao je savreruen1k TeodoT Spanduynino ili Spand1,gino u svojoj knjlzi, koja je na taltjanskom jeziku stampana god. 1550. U Lucci, pod naslovom: >DeZZe Historie et o1'igille de Principi de TWY'chi ordine della Oorte, toro Mto et costum1i«. - Na. n~8l0vnoj S~ stram Spandugnjno pise ovako: Theoilora Spanrj'Ugnino dena Oasa Regale de Oantaculrini) patritia (Jonstantinapolitano. 0 nesretnoj sudbln] despotove Mare i njezrne brace Spandugnlno piS" nesto razlillitije nego Ii historici obicno uztmlju,

10 Opls podsjedanja. i obrane Beograda, vidi U Smilliklasovoj »Povijesti Hrvatskoj«, I. dto. pag, 570·72.

31 Ovako Best;.: o. c. pag. 28~5. doCim Nikola Ranjina u svojtm »Annales Ragusini~ (Zagreb 1883. pag .. 252-3.) bilje~l, da au Dubroveani dali despotu 2 galiJe, i da au ga te Ispratile do Senja l>per andare da Janko<. te da je despot soborn nosro do 300 hiljada dukata. Taj je Janko bio Ivan fI'wT!jadi) u narodnoj pjemnl Sibinjanin Jan~o.

131

3'! Resti: 0 c. pag. 276.-277. - Apendi11i: Notizie tstortcocrtttehe. 1802. pag. 803. - MatkoV'i6: Prtlozi,

pag. 243. 8-29

al Diplomatarium Ragusanum,. pag. 4.2 ...

Izdavaci zacudo OmiS naztvlju Ohnum.J a U svojem reg1stru jo§ gore tumaee tu rijel kao Olchiniam~ Dul-

eigno 1 Olun! ..

~4 Resti: o. c. pag. 278. - Append\m: o. c. pag '. 303.

:S~ DipZomatarium Rag. pag. 433-34. - Resh: o. c. pag. 2S1.---82.

36 Diplomatari1Lm Ragusanum: pag. 435.-36.

n Resti: pag. 386-87. - U njegovoj je kronici netocno zabi1jezena Pavloviceva smrt posllje veljale 14:43. godine.

38 MiklostC: o. c. pag. 4~1. - KukuZjevi6: Arkiv,

II. pag. 26.

~D MikloSi6: o. c. pag. 418-20. 40 RBsii: o. c. psg. 287.

f1 Jireoek: Die Handelsstrassen pag. 38. 42 KlaiC: Povlest Bosne pag, 282.

13 MikZoSit: Monumenta, pag. 430.

44 Resti: ibidem.

45 MikloSi.t: o. c. psg. 4-25.

46 Rest,,: o. C. p. 288. . .

47 Klait: o. c. pag. 289. - Bmi0i1cZas: POVlJest Hrvatska I. 576-588. - Wert'neT: Die Filrstlichen Bran-

kovtcs, p. 429-30. ..

48 Diplomatarium, pag. 458. - 'l'aJ proIsz bro-

dovlja Dubrovl!ani opfsuju svome poslanlku kod kraJ.,ja.

Vladislava U pismu od 31. srpnja 1444. .

411 Resti: o. c. p. 290, - Annales .Anonym", p. 60. _ Annale8 Ragnina: p. 254. - Mat1covi6: PriZozi, p. 2M.

tID Koji BU se zapovjednicl dalt zavesti tursklm

zlatom 1 prevezl1 Muratove lete u Europu, nije do d~: nas utvrdeno. Nekoji plsel vele, da su se da.U podmillt1 zaPQvjednici talijanskog brodovlja, kojima da je Murat lzbrojio toliko dukata, koliko su mornaka prebacUi na europaku obalu (Fessler: Geschlohte von Ungarn, II. Band.). - Kronlcar Ragnina (pag. 25) naptsa, ka.o da

132

SU M1e<:!ani blli potkupljeni; Resti pak vell, da genove§ki pisct tu sramotu bacaju na Mle~ane, a mletacki na GenoveZane, 1 dodaje, da au primili za svakog mornka dukat, a dva dukata za svakoga konja. Od starijih tudth ptsaca 0luzlcondf.las (Histoire des Turcs, 1., p. 1(1) nastoji opravdati sve, te vell, da au oluje sprije~ile gaIije da se u tjesnacu odrze na sidru, pa su Muratove liete magle nesmetano prodt u Europu. - SmiCiklas pale mtslt (Povtest Hrvatska I. p. 583-86), da BU Turcl obiSli krSCallSko brodovlje. - Ali, ako oluje msu dale galijama da ostanu na sldru, jednako su spreeavale i prijelaz 9 jedne obale De. drugu; a pogled DR geografsku kartu iskljucuje svako obilaZenje hrodovlja u svrhu prevozenja tisuca Ijudt i konja.

iiI TTuhelka dr. airo. - Kriv1 nadpis Hercega Stjepana. - U »Glasniku zemaljskog muzejac Sarajevo I. 1889. pag. 67.

n Osirn vjerovanja u Bogs. 1 u Trojstvo, patarent su rusili cljeli nauk katolMke crkve. Boga nisu smatralt stvotiteljem neba. 1 zemlje. Po njima je Bog stvorio same dusu 1 nevldljivi svtjet dok au tvar i vidljivi svijet djelo sotone ill davla. Stoga se po njihovu nazoru oovjek sastoji od duse, koju je stvorlo Bog, ali koja je od Bogs otpala, 1 od Ujela stvorena od davIa. Bogs Starog Zavjeta smatral1 su zlim bogom, pa BU stoga zabac1vali Sv. Pismo Starog Zavjeta. Isusu nisu prtznavali bozanstvo, vee samo da je najvisl od andela, Iaus, po njlma, imao je samo privldno tijelo, pa zato nije mogao ni trpjeU ni umrljeti. I Duha Svetoga smatrall aunajvis,Jm cd andela, Pokcra, po kojoj Be duaa mo!" povratiti Bogu, BD.stoj,ala se u pukom vjerovaoju ove nauke. Za mrtve ne treba rnolitl, jer du!ie, ako su izvr§ile pokoru, dolaze u nebo; inai!e prelaze iz jednoga tijela u drugo, dokle se sasvim ne ociste. Uskrsnuca nema, bududi da je sotona stvorlla Ujelo. ZabacivaU su sva svetotajstva, jer tvarni znakovl ne mogu blti od Bogar a pori call su 1 pretvorbu kroha i vma u tijelo i krv Gospodnju. Zabacivall BU crkvene redove, kao 1 blskupe 1 ntfe sveeenstvo, Crkve au smatraJi suvisnima, jer se Bog mofe iSast1t1 posvuda. KriZ BU huilli i

133

nazivall ga vjesaume, zabaCivali su kipove svetaea, osudlvall svakl ures u crkvama, erkveno mho i posude. Blagoslovljenu su vodu mrzill kao otrov. Hramovi tm bijahu obiene kuce, bee tornja j zvonova, koje au drzalL za demonske trublje, bez sUka i propovjedaontca, U njihovoj bogomolji bljase nekoliko klupa, stol pokriven hijellm platnom i na njemu otvoreno Evandelje. Svaki su grijeh smatrall tesklm, 2enidbu su osudlvalt, pa se je stoga morae odreN svoje zene svaki onaJJ kojt je htto postatl ssav ·sen«. SaVTseni ntsu smjeli jesU meso, sir, je.ja 1 siH!no. Osucllvali au ratovanje. Obtdno su nosill duge erne halji,ne. Dakako ta je strogost tijekom vremena popustala, te se od prvoga po~etka (XI. stoljeda) priljubljivala shvaeanju 1 nagnueu naroda, medu koje je ta sekta prodirala, Naziv patarena bljaSe opcenlt u Bosni, dok su se u Bugarsko] zvali bQgomm, u Italiji patrini ill pathris'te, U Francuskoj 7- a.thari ill aZbigenSi. _ (Cf. Ra,{j~i: Bogomili i Patareni. - Bad Akademlje knj. VII., VIII. i IX. - Klaie: o. c. p .. 347 do 252).

1i3 li'arlati; o. c. IV. p. 256. - Kukuljeui6ev Al'kiv n. p. 26. - Ra.tki: o. e. VIII. p. 136. - Truhelka: lUivi nadpis, pag, 67.

G KlaiO: o. c. pag. 284--289.

GIS Farlatj: lllyricum SacruUl. rv. pag. 70 i 260. ,Racki: Bogom1ll str. 150. - Klaio: o. c. pag. 289. - Tr?l-helka: Krivi nadpis, pag. 68. _ Orbin': n regno degli Slav1, pag. 368. - Schimek Max: Polltische Geschichte des Konigreich.s Bosnlen und Rame, Wlen 1878. pag. 11&-117.

lie Resti: o. c. pag. 295. 51 Idem: pag. 297.

li8 »51 osserva che il conte Steffano possiede terre in confine di Cattaro, Raguai e Spalato, c che era eretieo" rna che gil fu spedito I'ambasciatore Gradenigo, 11 quaZe 10 ridu8St3 i1l .seno aZla chiese, o)ldc ebbe dal Papa iZ tUo10 d'i duca di 8. Sava,«. _ Tnthelka: o. c. p.66.

sa »., . erga nos Ulate multtpltees hactenus Injurie per ducem Stephanum, si ducem appellari faa est, quem

134

Teucri due aliI nomine decorarunt .•. &' - Diplomatat"jum Rag. pag. 577.

&0 Du Oange: nllyrieum vetus et novum pag. 127. - Hystoria Byzantina pag. 841.

01 FUrlat1: lllyricum Sacrum. IV. p, 189. » ... Plurim-110m valuit ouctoritas et com mendatio F1iderici~.

Gl! Geb}wrdt: Geschichte. pag. 441. - BCkimekJ o. c. pag. U6-:l17, koji dodaje, da je odltkcvanje uslljedilo na papln prijedlog. -- Elngel.. o.c. pag. 440. - E. De Sainte Marie: L'Herzegovine, pag. 26, - Asboth: Bosnien und die Herzegovina pag. 81. - KaznaCjc: Bosnia eee. pag. 102. - IDaio: o. c. pag. 297.

8:1 RcWki O. c. pag, 159. - Jire~ek: o. c. pag, 40. -LiZek: Riznica porodice Braniea (u Glasniku S. :M. 1889. n. p. 3.).

fi.I Puc'iC: Spomenici II. pag, 116.

115 Rac1ci: Bogomill 1 Patareni .. Rad. VIII. pag.

l57.-58.

66 FarIaS: o. c. IV. pag. 189, GOa Ra,cf:.i: Rad VIII. pag. 151.

B7 Gebhard: o. c. pag. 445. - Bc.hi1nek: o. c. pag.

116--117.

Gil Truhelka: Krivi nadplB. pag. 67. 10 Sravnl biljesku 58.

70 Ra~ki: o. c. pag. 158. - Tr1.Lhelka: o. c. pag, 68. 11 BmiCikla.s: o. c. I. pag. 595.

7! Diplomatarium) pag. 466. - Matkovic: PrilO-

zl, pag. 296. .

7:1 To bijahu PaJ7w Sor'kocevi6 1 Damjan GJorgjiC.

Prvoga je despot pcslao Muratu, ds. ga, obavijeSU 0 dclasku krManske vojske 1 njezinu broju, a kasnlje BU obadva nagovarali Despota, da. na bijegu ulovt samoga vojvodu Hunjadia. - Katona: St. Epitome Chronologica. rerum hunga.rlcarum Para n. Budue 1796. pag. 328. _. Diplomatartum.1 pag. 472. - Resti: o. c. pa:g. 304.

7' Idem: o. c. pag, 297-298.

16 Idem: pag. 300, biljezi pod god. 1449.: »incurslone ulttmamente fatta da Turchi in Chelmo«.

10 Asboth: o. c. p. 82.

iSS

'7 Miklo§iC u svojim :.Monumenta« p. 442. prtop~je POpiB steta, Ato Ih je Herceg poc1rrio t u Ko .. navlima 1 u svojoj zemlji dubrova,.Ckim podantetma, Ottmao je, do cege je dosao, ruljio je ku6e, dapafe je oroblo 1 jednu crkvu.

i8 DipZomata,ium p. 488-503. - >passando Ii nostrt merchadanti per Ii sot territorii li tole arzenU, rame, piombl, cere et altre mercanzie et robbe... ha fatto molte innovaclon d1gabe.lle. alcune accrescenco at aieuae de novo pagando, contra. Ie scritture ... Per U anlmalt menatl da 11 paest diTurchi, a. Ragusa, passando per so terreno, vole haver X per cento ... Vole et domanda. che di tutte le merohanzte, robe et cose sue, Ie qualt passasse par Ragusa, non debba pagar gabella alcunae ...

79 DipZomatar1um 1. c.

8U Restt: o, c. p. 301. ).Ma aapendos1 eli eerto, per mezzo delll penstonarl che si tenevano nella ell lui COfte, aver lu! stabUlta massina d'aggravar ognl glorno piu Ii mercantl ragusel ... U Ragusei tutti s1 rltirarono dalli dl lui stat! ... c

81 Diplomata.rium I. c. »Continuamente se sforza de occupar Ii confini de li nostri territori, et Ie semi .. nasono fatte per 11 nostrl sopra 11 terren nostro . .. a le volte fa devastax da Ii sot, et a Ie volte tor 11 gran! per forza al tempo del raccolto... Manda 11 soi a robar anlmali et altre robbe a li nostrt homeni... et commettere oeclsIon d1 homeni et brusamenU de chase . . . Fa vetatlon a tutu Ii sot homeni, ehe non vengano comprar sal a Ragusa, et anche non lassa passar per el so terreno 11 homeni d1 aItri signori, per andar a Ragusa a comprar sale... Vale et domanda, ehe alcuno de li sol homeni 1 quali fesseno furto in Ra~ gusa . .. et capltasseno nelle man nostre, non 10 dcbbtamo punir •.. <

82 Bests: o. c. p. 301. » ... dove (a castel Nuovo) permesse salvocondotto reate e persona.le a tutti quellJ ehe fuggendo da Ragusa, venissero Ivt ad abitare ... N~ coutento 01 questo, comlne10 d1segnar aleune fortezze lungo 1 coDfi.n!(.

138

83 Miklo8ic: o. c, p, 446. - Povelja Hercegova slna Vladislava od 15. kolovoza. 145 .

8 Resti: o. c. p. 302-804.

85 Na l.elu patarensk.e crkve u Bosni bljase d.;ed (senior, anetanus). Njemu bijahu podloznl strojDicl 111 ucitelji (magtstrt), kojih bijaAe 12, a prvi izmedu nj1h bijahu gost 1 starao. Gost se smatrao obteno djedovim zamjenikom a i nasljednikom.

BII Diplomatariu'l?1, p. 475---480. » ... Continuamente pratichando con Ii sot ambasclatori alia Porta de] Gran Turcbo, appresso Ia muesta del re d'Aragona, de la illustrisslma signoria d1 VenezIa et della magnifica e potente comunitade de Zenova, cose Ie quail tendeno in male et desfacion della detta eitades. - Resti: o. c. p. 306. ~ ... a Venezia offeriva. che espugnando lUi ta citta di Ragusa con l'ajuto dell'armata veneziana, era contento del solo spogllo della cittA, e questa dovesse restare in pl'optietA alll Veneztani«. -, Ljubic: ( 0 odnoiajih medu Dubrovliani i Mletee.n.t. - Rad XVII. p. 45) dokazuje, da suM}e~a£iJ dugo zatezali odgovorom na aercegove pr1jedloge, dok 1h dne 7. prosinea 14:51. nlau otklonill.

87 ,Diplomatariuml p. 478---479.

8$ O. c. p. 488---503 ~ ... Iezera <lOSS aera ve a tuor a detto Cherzeg Ia Contrada de Chelmo cum la gabella dt Narenta... perehe lui fa tanto mal trattamento a 11 sot subditr, cbe per esser malcontent! non aspetarayen alcun, male... se qualche posanza 11 vegnisse adossce.

8& Diplomatariu7n.; p. 506. - Resti: o. c. p. 310. 90 Diplomatanum, p. 503-506.

SIlO. C. p. 508-510. - Matkoni6J Rad VIII. p. 248. II! Ovim se ratorn bave BVi dubrovaeki krontcari

I analisti, pa mnogt strani 1 domadl piaci lz starijega i n'OVijeg doba, koji su vee pod crtom spomenuti.

113 Ljubic: o. c. p. 41-43.

114 Matkovi6: o. c. p, 247; - Racki: o. c. p. 160; _. Gondola: o. c. p. 322. - Papa je poslao u DubrovDik trazenu zaatavu B papiD.ak1m znakovima i jednoga apost;olskog legata.

137

.;s Gon.dola: Chronfea, p. 320, - DiplomataT'u,m: p. 503. - Sandalj je U svofe doba poloZio kod opclne dubrovaeke 12.000 dukata 1 odred1o, da Stjepan imade uZivatl samo karnate, dok gtavnlca Ima ostati netaknuta za njegove sinove, odnosno njegove kcert, aka ne bi irnao rnuske djece.

G6 Beat'.- o, c. p. 314-_'::U5; GotzdoZa. o. c. p. 319. 01 Reati: 1. c. - Ragniml: o. c. p. 255 .. - AMnym: o. c. p. 62. - Go,u},ola.: ibidem. - Appendini: o. c. p. 304.

08 An. A'1l<mY1l1,i: p. 62. - Ra.gHina: p. c. o. 256. - Resti: 1. c. - Raz::ri: La storm d1 Raugta, p. 58. - Gondola: L c. - Gebhard: o. c. p. 536-37. - Appen-

din!: o. c. p. 304. •

0., Bile je sedmero brace V1atkovica: IvanUl, Zarko, Tadijs, Augustin, Bartol, Marko i Rad1voj. Republika ih je sve bogata nadarila 1 uelnlla plemletma. - Ragnin,a:: 1. c.

HII;I GondOla: o. c. p. 320. - Gebh.ard: 1. c. - Ji-, t'e~ek: o. e, p. 40.

101 MtklmlJi6: o, c. p. 248. - Kuk:ulj(1)icev Ark1v. n. p. 29.

10:!! Isprava od 14. tra.vnja 1451. u DLpZomatariumu-j pag. 503.

10:1 O. et 1. c.

104. Hi.'3toire des Turcs. Tom. I. Paris 1650, pag, 225.

105 Istorla del Duca Andrea Doria u »Bullettino d' Archeologia e Storln Dalmata« 1889. pag. 68.

106 Raz:ei: o. c. p. 60. - Fa.Nati: o. c. VI. p. 298. - Schimek o. c. p. 125-126. Gebhard: o. c. p. 445.

10; Cf. Du Oarngo: Illyr. Vetus et novom. pag. 128.

- rust. Byz. pag, 34 . - Gondola: o. c. p. 325. 108 Orbini: o. C. p. 383.

lOG Klai6: o. c. p. 297-98; A.<iboth: p. 81.

110 Matlwmo: Putovanje Kornelija Dupliclja separa god. 1533. - Bad, Knj. LXTI. pag. 65-66. - Sam.a. narodna mastanja u toj narodnoj predaji!

W Prema Vukovoj zbtrct, knj. L Beograd 1891. pag. fi66~7.

138

112 Tako je audio i mletack! historik 8abeUico, cije mnijenje navodi Gondola U sVQjoj kron1cl na str, 325.

111 Diplom,atariu7n: p. 519. ~ Ra:ezi: o, c. p. 60. veu, da su Dubroveanl De samo mollli, vee i obecavali ave i sva Vladislavu, ako ustane prottv oca,

u· Miklo!i6: o. c. p. 444.

UI Isprava. kod Miklo8t.Ca krlvo rcg1strirana pod god. 1450. rnjesto 1451.

11' Gondola: o. c. p. 325. - Gephard: o. c. p. 44.6.

01'bini: o. c. p. 127-28.

117 Cf. D'U Gange: lllyr. V. et N. p. 128. 118 Gond.ola: o. c. p. 325-26.

nl Diploma.tarium: p. 519.

ito Lj'U.hi6.' 0 odnosajih medju DubrovnIkom i

MIetc. Rad. :\'''VII. p. 46-47. 1~1 Idem: o. c. p. 47-50, jn Idem: p. 48-53.

121 Gondola: o. c. p. 327-329. ::t>Fu avvertlto Vladi ... alavo, che 81 guardesse dalle 1n.sldle paterna, che procurava avvelenarlo 0 per altra strada privarlo di vitae.

J!4 IbId.

I!S U pismu Tomi, biskupu hvarskomu, papa Nl-

kola V. veu: »Dux S. Sabae quosdarn ad nos desti-

navertt oratores sen nuntlos « Fa,'lati. IV. p. 260.

God. 1452. deslo se u Rimu car Frldrik TII., gdje je okrunjen earskcm krunom.

JIB Diplomatart"m~ p. 524.

1!7 '1'heiner: o. c. p. 406. - Cf. KZa.i6: o, c. p. 69. l!SRacki: o. c. p. 161-62. - TruheZka: o. c. p. 69.

Gondola: o. c. p, 327 i 330.

I!' Dip~om.atartu.7n: p. 528-529. - Ragnin.a.: 0, c. p. 257. - Gondola: o. c. p. 331.

110 Gondola: o. c. p. 332. - l..ju'bi6: o. c. p. 53. 131 Izvjestaj republika gubernatoru Hunjarliu.

Diplomatarium, p. 530.

U! Gondola: o. c. p. 332-333. DiplomatarI-um.:

p. 531.

m Idem: o. c. p. 355-36.

IU Miklo3iC: Monumenta p. 451 ~468.

139

liS GondoZa: o. c. p. 33&-37. 11' Diplomatarium: p. 537. 117 GondoZa: O. c. p. 338.

m Idem: p. 339.

lSI Matko'Vic: Rad. vn. p. 250-251.

1" Gondola: o, c. p. 341-42. - An. Anonym!: p.62-

- Ragnina: p. 259. - Ra~ki: Had. VllI.p. 162.

UI MikZo~i6: o. c. p. ';'65-69.

i4l Isprava kod Miklo.§ica.: o. c. p. 472-73.

145 » . .. ne mogu niti hceu ja. gospodin Herceg Stjepan n1jedno zIo ni nepravdu ni nemitostu kueane nasijem . .. dokla godj ne bib obiskao 1 obnasao pravo i cielo i Iatlno gospodinom djedom crkve bosanske 1 12 strojnikom, medju kojiml strojntet bude goapodln Gost Radin za svoga !tvota.4: -. O. c. p. 459.

.. .I GondoZa: o. c. p. 345-46. - DipZomatarium;

p. 563.

U~ DipZomatarhtm: p. 377-78. til 1). C. p. 579.

Ui Cf. Bm;Ciklas~· Povlest Hrvatska, I. pag. 604-- 608.

,.. » Vestee et nonulla vasa christiania .sacr1ficlis dedicata. Georgio Despot! mlssa dono, ceu insignia rei bene gestaee. - Racki: Rad. L pag. 151. - Tu je 1 opts despotova bijega i Pri~ 0 njegovu blagu. - Pag.153.

m Wertne7'; o, C. p. 430. - Na smrtnoj je posteljl despot odredto, de. vladu ima preuzet1 njegova ~ena Irena, uz sudjelovanje sinova: Stjcpana, Grgura 1 Lazara. Irena je htjela to izvrsiti, ali ju je 2. svibnja 14 57. otrova.o nafrnlad! sin Lazar!

160 Listine su kod Miklo§ica: o. c. p. 474 1 475.

151 Monumenta Hungariae H1StoriCa. Svezak r.

p. 18. - Izvje§taj m11anakog poslanrka, 21. travnja 1458.

161 ,>(Herceg) se ne venne a Raugta, dove gU tu fatto grandissimo honore. E fra l'altre cose fu ammesso In ecnsiglio, quando s'havea da creare n Rettore, e fu creato 11 Signor Francesco Sorgo, suo parttcolare amieo,e Razm: o. c. p. 62. -. Append'ini: o. c. p.

305. upotpunjuje tu vijest, gdje vell: :tVenuto a Ragusa vesU la toga, ando in Consiglio e aaslso al fianco del Rettore, dlede il suo voto. Lasch) fmalmente suo figlio Stefano in educazione presse Andrea S01·gO. - Cf. OTbini: o. c. p. 386-87. - Engel: o. c. p. 442. - Gebhard: o. c. p. 448.

m Orbin.i.: ibid. »Uno per uno Dio v'alutl, rna quando vi radunate lns:ieme, che il diavolo vi port! tutti.e

l5.l Monumenta Hungariae. IV. p. 289.

155 O. C. p. 287. - U pismu upravljenom vojvodi Sforzi Stjepan sl daje ave moguce naslove: »Stefanus Del gratia dux Sanet! Sabe, Dominus terre Cumierum, Oomea Imine ae magnus Vojvoda totrus Regni Bosne etc.«

UtI Asboth: o. e. p. 82.

m Pogrje~no navcdi Karlo Pecz U :I> Glasntku<l: bos. muzeja. g. 1894. p. 361-863, da Se Jelena rodlla oko god. 1455. Stjepana., buduct da je ona umrla. 1404. Oslm toga, bilo bi vrlo neobicno, ds je Jelena prvo dljete darovala Hercegu nakon 17 i vi§e godina braenoga z1vota.

IS Farlati: o. c. p. IV. p, 70. - Du Oange: Historia Byzant. p. 242. - Engel: 1. c. - KaznaciC: o. c. p. 103. - Miklo§f.C: o, c. p. 393-96.

lSI Gondola: o, c. p. 355-357. Ovaj kronicar ne zna za prvu Hercegovu zenu, Anu Kantakuzenu.

180 Ibidem.

111 Idem. p. 371. »Mando(Vladls1a.vo) ad habitare a Ragusa Chi a r 1 n a sua consorte e M a l' r a sua sorella con B a 1 s a suo flglio.«

lit Razzi: o. c. p. 63. - Vlatco prese per mogl1e la figliuola d' Alfonso re di Napoli, .Euggitlvo et esule dal Regno. E gil fu condotta da Raugei a Castelnuovo, con ispesa d1 dieci mila ducati, fatta dalla crtta, in servizio dell' amlcc: e l'accompagnarono sempre alcune donne Raugee.

II! Gondola,: o. c. p. 346.

m Vladislavov sin Bal§a najednoj se ispravi (kod Mi7c.Zo§i6a: o. c. p. 502) piSe: »Mi gospodin BalSa,

140

141

Herceg svetoga. Save, sin glas1tago spomenutha gospodina Herceg-a Vladlslavs.(

11 Farlati: o, c. IV. p. 73. - Orbin.: Q. c. p. 369. - Bchimek: o. c. p. 186. - Racki: Bogomlli, p. 166.

no Idem, ibidem. - Truhelka: o, c. p. 70.

m 6aevina je nekce pripadala Petru Talovcu, koji je stolovao u Klisu. Taj je grad blo nedaleko od OmiSke kra.jine, koju je sad opet imao Herceg, PoSto su mu je M1ecanJ povratili god. 14.53~ Od te se je tvrdave sacuvala gradina, gotova ruSevina. Lezi na lijevoj obali Cetine.

Ice Gondola: o. c. p. 356. - Appe1"~dini: o. c. p. 306. leg Farlatt: o. c. IV. p. 263. - Bsik, Arkiv: p. 31.

- Ka.tO'1l4: o. c. p. 387.

lilt RaC5ki: o. c. p. lSS--:-161. - Inaio: o. c. p. 318. 111 Monume1lta Hwngariae I. p. 67---69.

~it O. C. p, 71-73 i 80-81.

170 O. C. p. 101-105. Hercegnvo pismo mletackom Vijecu. - A.qOoth: o, C. p. 86. velt, da re Herceg placao »srbskomu pa§i« taj harac od 40.000 dukata, ali to se ne sudara sa sadrzajem Hercegova ptsma, u kojem on vell, dn [e morae lzbrojlti tu svotu, a ne velt, da ce to1iko placati 8valce godine. Pogutovu se De mo!e prtznatt da bi Porta, koja nije prezlrala m manje iznose, tol1ku avotu prepustila jednomu avome namjesnlku.

174 Manmnenta Hwngariae: 1. c.

176 Iz Ijetopisa fra Ni'kole LaSmi,~i1~a. U »Glasnlkue bas. muzeja 1889. m. svez. str, 77. - Po Toma§16evoj kronici stjepan Toma je pogfnuo na 10. srpnja.

170 Man. Hung.: I. p. 86-87.

%11 Izvjestaj Heroegova pcslantka u Mlecima. O. c. p. lQ1. - Taj je izvjel'iltaj najmjerodavntil. Stoga. nije tocno sto veli RaCki, da je Hel'cega. kod krunidbe zastupao Vladislav; pogotovo je netocno, ~to veIl ASboth. d.a su ga eastupala oba brata: Vladislav I Vla.tko.

118 O. c. I. p. 116.

1711 Klaie: o. c. p. 330.

142

-

180 GondoZa: o. c. p. 362. veIl opeenito: »TI conte (V1adislavo) non poteva soffrll'e 11 modo del governo del padre«.

161 U Momumenta Bungariae 1. p. 169--170 stoji: :&El primo OOTobuch, el secondo Mlzevaz, 11 quall do castelli sene a contini de Ragusl, el terzo castello Zaze",;naJ el qual a conffu1 de Dalmatia«. (Izvje§taj Hercegova poslanika).

1 ~ O. c. p, 188-90. 18S O. C. p. 172--194. 1@4 O. C. p. 190--192.

1M Racki.' o. c. p. 173-74.

186 GondoZa: o. c. p. 363. - Elaie: o. c. p. 330-339. - Zaprema - jer se 0 osvojenju ne mo~e govorttt - bosanskoga kraljevstva bilo je zavrseno vet pocetkom lipnja 1463. Imamo dva pi sma mletallkog Vljeca ad 14. llpnja 1463., jedno upravljeno papl Piju II., a drugo mletaekom poslaniku u Rimu, u kojtma je 11esretni konac bosanskoga. kraljevstva potanko cptsaa, - Cf. Monu/lnffllta l:lungariae: I. p. 217-219. - .Asboth; o. c. p. 89.

187 Mon. Hwrtg.: p. 236-37.

188 Gondola: o. c. p. 36. - Ra.cki: Dubtova~ki spemenici godine raspa bosanske kraljevine. ~Sta.rlne~ knj. VI. Zagreb 1874.. l" 17.

189 B:erceg je joll 26. trsvnja 1463. ptsac u MIeU::e. da dopuste Skenderbegu, koji ce mu doel U pomoe, prijelaz preko Arba.na§l[e. - M071. HU'1'Igariae: I. p. 202-203.

no Gondo~a: 0, c. p. 359. 101 KZaic: o. C. p. - 341.

19~ Matlcovi6: Prilozi: p. 253. - Katona: o. c. II. p, 405-406. - Raclti: :IIStarlne« VI. p, 8 15.

lQ;! Razzi: o. c. p .. 62. - Appendini: o. c. p. 305.

Porusene crkve bile su: BV. Kate, BV. Lazara, BY. Ivana, sv, Tome i sv. Jurja. - Anonym: p. 63. - Ragnino.: o. c. p. 261.

19-1 Gondol~: o. c. p. 364,.--365.

143

11m Ibidem. - LjubM: Rad. XVII. p. 56. - TT'll!belka: Gescbichte und Denkwiirdigkeiten von .Jajce, Sarajevo, 1888. p. 32.

1116 Nlje lspravno ptsao Ljub16 (l. c.) I da su Turci ostavlJajuci Hercegovinu provalill do Dubrovnika, te da su odustal1 od navale na ,grad, jer su ugledali pod gradom mletacke gallje, sp~emne da Ib po§teno odbljU. Da. je Ljub16 znao, kakvim je topni.§tvom tada r~polagala ratna mornartca, ne bt bio takvo §t~ napisao. All on kao da je valia oteAatl Be 0 repuhliku Bv. Vlaha na slavu one Sv. Marka. - Ct. Gondola: o. c.

p. 366. _ r

1&1 Gondola: o. c. p. 363. - Jt.recek: o. c. p. 41. ~D!I Osvojenje Kljuca Gondola (1. c.) prtpisuje Hercegovu sinu V1atku.

109 Monumenta Hungana.e: r. p. 256. - Nalog Vijeea splltskomu knesu, da u tom smislu posreduje kod Vladlsln va.

190 O. c. I. p. 234-236. - ato Knezevi6 (Pad Beene, Senj 1886. p. 69) nagada, da au u ovom oslobodilackom ratu sudjelovali i MleMni s vojskom iz Dalmacije, nlkako ne stojl, jer se kraljeve ~ljelSi mogu odnositi samo na pomoe i zastave, ~to Je Veneclja daia Vla dls La vu, te llto republ1ka sama nazrva »mintrnl favores« (sttne usluge).

llOl Tomct8iceva kronika (u Arkivu za Povj. Jug. p. 19) bUjetl, da je Jajce kralj Mat1ja osvojto toen? na. BoZic, Ato nlkako De stojt, Mnogi su se P1~Cl dan zavesU od Toma§lcQ., kojl [e, »(ia bude sve(!an~Je«. dattrao oslobodenje Jajca tocno na Bo!16, kad Je uopee vojevanje bilo pcradi leda nemoguee. - Of. lJIon.

HutYI-g.: p. 244-247.. .. .

2Qi Fessler: o. c. m. p. 39. - Arkiv za pov. Jug. n. p. 33. - Kla.ic: o. c. p. 341.

20!! Ralki: Starlne VI. p. 10 1 15.

204 Idem. Bogomili: p. 175. - Natpis na grobnici

kod Miklosiea o. c. p. 5uI'.

'05 Ra6ki: 1. c. - Klaic: o. e. p. 339. 20' n.1on. Hung.: I. p. 240-42.

!01 Theiner: o. c. I. p. 474-81.

144

ioa Fessler: o, c. m. p. 42-43.

zoe Mon. Hung.: I. p. 260--52. - Fa'rlati: o. c.

VI. p. 169. - Gebhard: o. c. p. 540. - Fessler: 1. c.

!1() .Man. Hu.ng.: I. p. 278. MUanski poslan1k u Veneoljl u svorn izvjeitaju 0 provali Turaka dodaje, da Ie posve lako, da ae Pap1na osnova raspltne, »vada. ill fumo«.

111 Truhelka: o. c. p. 33--34.

!12 Gondola: o. c. p. 370 » ... salvare Ii subditi dl Vladislavo nel Iuochi nostrt, perche alcuni Valacchi havevano cominclato a dopredarl1 e venderli ai Turch1« (jer su ih nekoji VIaal pocel1 plja~kati 1 prodavati Turcima).

m o, et 1. c. Appendini: o. c. 307.

214 Fra1cnoi W.: Cardinal Joannes Carvajal s Lagationen In Ungarn. - Ungar1sche Revue. 1890. p. 422-23.

215 GondoZa: 1. c. - FessZer: o. c. m. p. 43.

:10 Smrt Pia II. zabIljet1§e 1 naal domaet Ijetopls1 Klimento'l.li~e'O 1 GZaicev (u Arkivu za povj. jug. IV.) On! vele: »Tada PH papa hoWa potti na turke s krucistern, s po~tovan.lm duzdem bn~ta~klm i tada umrt u J'ak1ni«. - Manum. Hung. I. p. 286. Izvjestaj mtlanskog poslanika u Veneciji opisuje, kako su se <sete lz Ankone l'azi~le.

217 Gondo~a: o. c. p. 370.

S18 Ibidem.: p. 371. - Gebhard: o. c. p, 470. !ill Mon. Bunga"iae: I. p. 372.

220 Mon. Hung.: r. p. 358. - Senatovo pismo splrtskomu knezu.

Uti Ibidem.

222 Milanski posla.n1k, u 1zvjeMu 10. proslnea 1465., tumaet, de. se pod Kraj1nom raaumtjeva ~itav kraj lzmedu SpUta i Dubrovnika.

223 Gondola: o. c. p. 372, Ljubic: Rad XVII., p. 57. - Truhelka: Jajce, p. 34.

214 Vladislav ova je obitelj boravlla u Dubrovnlku u ku~i, koju mu je darovala repubhka, Vladislav nlje smlo btU kod obltelji, dB. ne bi tozamjerill Tu;rcL

I'll Diplomatarium: p. 768.

10

126 O. C. p. 769.

U7 Moowment4 Hung. n. p. 5.

1!8 lzvje§taj milanskog poslanika u Veneciji od 8. prosines. 1465. - Mon. Hung. I. p. 874.

e:!1 Ljubi6: Rad. xvn. p. 57.

l!1I0 Pismo Mlecana. Hercegu, 17. proainca 1465. - Izvjei!i~e \,tojvotldnji Bla.nki ad strane mUsnekog poslanlka, u Venecijl. - Mon .. Hung.: I. p. 377. 1 n. pag. 13. - OO'll4ola: o. c. p. 373. bllje:U: »admetere a Ragusa il hercegh, e mandare una. galera. nostra per 1evarioe,

2;U Motutm. Hung.: n. p. 47. - Milanaki poslanik u izvjescu 31. pros1nca 14.65. smije§no vel1, da b1 kralj dao hercegu grad :»Isagabrla.«, ~to je bUo lude j potnisUtl.

11ll: O. C. II. p. 47-~O -; IU O. c. D.p. 1~.

et4 O. c. D. P. 8. - U ispraVi stoji »Visoichl« spud Spa,1etum. M:o~e da buda sarno »Vlset( na Cetinl.

QII O. c. II. p. 6.

m O. c. II. p. :tPer caxon de Vladlslavo quasi tutto 11 dominio bo perso, e sel havesse mille vita, sarebbe posta (glusto!) lui perdesse ecce,

2:!J11 Gondola: o. c. 374.

138 Ibidem.

2$1 O. c. p. 376.

240 Diplomatarium: p. 775. - Zak1ju~B.k Vljeca Umoljenlh, 19. svJbnja 1466.

241 Na Hercegovu pe~a.tu nije bio n1kakav grbr nego same njegov monogram. Truhel7ro.: u )Glasnlku« 1891. p. 376.

m Nije tapravno, lito veU Orbi",' (0. c. p. 388), da su donijeR u Dubrovnik Hercegovu oporuku gost Radin, [edan BazUijanac(!) i njegov Iapovjedmk (stet).

l!'lI Oudnovat je ovo zapte, obzirom na vjerovanje patarena, da za duAe ne treba moltti, 1 da ne treba pokore ZJl. grijehe; a joti je ~udnovatlje, ~to BU opeTUCnt b:1ir§iooi - q. izmedu !BBt njih patare:n goat Radin i gT6ko-bto~1l' mitropoZit .David - gled~ n-a~na)

146

kako da se taj zapi.! t~'IJT§i~ zai31utli OdZ'liktt od pape POIVla II.} koji je, pismoIl1 10. ve1jace 1469., upravljerum Timoteju., nadbiskupu dubl'ovackomu, odredto, neka se zapisa.nili 10.000 dukata. urucr kralju Matiji Korvinu, koji 1e sUno trebao sredstava za vojevanje prottv Osmanlija. - U tom plsmu Papa govo.ri 0 Hercegu, naz1vlju61 ga odmah u poceUr:u "ZjubZjen£ po"ojni sin herceg 8. Save«J kao 0 pokojn;'ku. ko;i je premtnno u. kriZu katoli~ke crkoe, a kod ",;eg4 do ~ai/;l'I.jega casa Vio j8 predstavnfk patarenBtva! Dva inovjerska predstavnika Herceg imenuje dapace uz cetiri katoUka sVOjIm oporucntm iZvditeljlma! - Kako ie Herceg g. 1447. zaveo Svetu BtoliC1J, svojom izjavom 0 pokorn08ti Pa.pi NikoU V.~ samo da. dobije herce8'ki naslov; kct'ko ie dvoZitmo predZo.fio u Rimu naawv Hercega. 8'1.(. Save, ,e·ua.juCi da 66 ondje tal prijedZog shva.titi kao na.bo~nu njego'1Ju !eljuJ d.a. se stam pod zastitu- svetog opata., koji js umTO g. 581" kojega slavi katolilka 0'1"kva 6. pro8'itl04, a ,'ll,me Bp120de t2 ?J,jegova jivota ovjekov;eCio je 'U (Jrkvi 8v. Antuna u Veneciji Jacopo Parm~ it' O1ovo,11o) on je sad i U oporuci uCinio zbr1GuJ iz koje on j08 jednom. proizlazi kao enigmaticno steerenje, kojemu ;e 8vako sredstvo dobro d08lo za postignuce postavZjenth si ci.ljeva. Zar nlje on mogao pomisllti_ da. ce tim )zapisom za duse« osiguratl dject S'vojoj zastttu katolMke Crkve?

144 Pueit: Spomenici: II. p. 124-126; 130-32.

till Idem p .. 135. - A.sboth: o. c. vell da. je Herceg umro 23. svlbnja. - An, Anonymi: p. 62. btlje!l da je to bilo 23. o!ujka.. OstaU ptsct bllje!e samo godinu 1466.

!'cD Gondola: o. c. p. 375. - Prv! spomen 0 gl'Cko:'stoanoj hierarhiji u Hexcegovinl. - Sad je jasno, da BU se 1 11 Hercegovu zemlju doselill gTCko-istoctljacl kao martoloSka predstra.lta turskoj vojsei, posto au prije orobll1 1 dijelom poklali urodene Hrvate, te se ugn1jezdiU u njthovtm domovtma i na nithovtm posjedtma, Patal'cni su pr1grUli islam i spasili svoja imanja, a preostaU .katolfci radl ratova Tursl{e s katol1Cklm dr~vama za.padali u ave veeu b1jedu. Botja

141

provldnost sada krojt pravdu, pa ~e atarosjedila~ki Hrvatt, katolici i musnmani, potomc1 nekadanjih patarena, koji u svojlm oblteljlma o(5uvaSe hrvatske naaljedne osobtne od turskih utjecaja, oeuvatt ovoj Iskusanoj zemJjl hrvataki karakter u gran1cama Nezavisne Ddave Hrvatske i u nio] s vremenom po svojoj narodnoj svijesti Igrati anu uIogu, za koju ih prtrodena njihova blstl'lna 1 uatrajnost predodreduju.

U7 Epigrafske crttce lz Bosne i Hercegovine.

I. Natpia hercega Stjepana na crkvi u Gorazdu _ Glasnik Zem. Muz. 1889. I, 65-72.

148 0 natpisu na crkvt Hercega Stefana u Gara. Mu - Glas XVI, 1889.1-30.

249 B k a r i (;, Sarajevo, 35-36.

eao Migue, Patrologia graeca, sv, 160, col. 304. - NUl. Duci6 daDosi po slavenskom prtjevodu Genadljeve poslanlce (Zadarska »Istina«, 1888. br. 5), da je episkop obracao ne katolike vet! bosanske »Kudugere.a:, ~. j. patarene.

tU Truhelka,: Krlv1 natpls: p. 72.

Url Hercegovo je vrelo blizu sela FojnJce, kraj castet koja vodi lz Nevestnja u Gacko, gdje se prtea, de. je Herceg obteavao pocivati nB. jednom starom kamenu u abliku 8toC9..

!l!53 Priea kod muslimana izvodt iDace nazlv Hercegovine, a gIasJ: »Cfm je Bosna i HercegovIna., Bog tl pomogo, blla fet ul!injena od Tur6ina, odmah ntzamt (vojnici)stanu iskati lzun (dopust), da odu malo II svoj vJlajet na selamluk (vtdenje) 1 na tevdih havu (ladanje) , blva de. malo promljene hariju, jer nikako nlsu mogli obiknuU nasu vruetnu 1 .tegu. Mnogi od njih, koji mall bill vi!e godina kad kude, dobtju teskeru (putnicu), da mogu 1~i. Kad su doau tamo u svoju dornovmu, vee otkle je koji bto, .stanu ih zapit.ldvati njihove em,§erlje (znanct) 1 jaran1 0 svem i svacem, 1 kakva je ta daurska zernlja i kakv1 BU kauxl. OIll 1m poenu svasta prteatt, a od Hercegovina tm reku nabaska (napose), kao da au se svt sto godJna dogevaraU 1 avo: ,Para jok, hereeng celt', 5to je blva, efendum, po naski: ,Para nema, a kamenja bukadar'

148

(oc1vH~e). 0 tome zat!uje potagano i sultan u Stam~ bulu, pa sabere DB. divan sve svoje mu§1re, vallje 1 vezlre, te ?t zaplta, kako ce ime nadjeU toj graoanskoj zemlJl,. a za inad daurtma, jer mu je dosta »askera« (vo]nika) pozobala, dok ju je zauzeo, Nato se dlgne jedan start pasa, koji je blo u Hercegov1nl, kako J; zgodn~ po onoj nizamskoj »herseng« (puno ka.menla), nadjenuti ime i c1jeloj zemlji. Sultan j vas div~n na to kall 1 razt bude (prlvol1), te po askerskoj r1Je~i »herseng« prozovu zemlju Her sen g o~ v I n a, .odkle joj je posl1je doslo (me H e r c ego v 1 n alt. (Glasmk zem. muzeja U Bosnl i HercegovinI. 1891. pag. 218) •

U4 Miklo§ic; o. c. p, 484. :511 Gondola: o. c. p. 375.

!i1i6 Miklo8i.c: o. c. p, 502 i 509.

!S1 li'a1'Zati: o. c. IV. p. 189. veIl: »ParenU successerant in eum pl'incipatum Vladialaus et VlatkuB fra~ tres, - 01'bin'i: o. c. p. 388. dodaje: »a Vlad1s1a vo tocco Ill. parte de Vlast supertort, a Vlatko gil Inferior! con Castello Novo«. - Isto yell Dtt Oange: o. c. p. 128-129.; Gebhard : o. c. p. 474 i razn! drug1.

%6 Puci6.' O. c. IT. p. 135. no Miklo§i(;: o. c. p. 497.

2j!O Od l1tre zlata kovalo se 67 dukata, 2et LUra se dijellla na 12 unaea,

I!~' Iz litre srebra kovalo se 22 perpera i 6 dlnara Perpera je vrtjedlla 12 dlnara, dakle iz Utre srebra se kovalo 270 dlnara, Jedan dukat vrJjedio je god. 1470. 41 dtnar, Perpera je vrijedUauncu srebra.

U3 U jednoj unci bile au 24 aksage. ItU Gondola: O. c. p. 377.

21111 Miklosic: o. c. p. 501.

268 Gondola: o. c. p. 377. »Haveva 11 re MathJa fatto sequestri sopra Ie facoltA del hercegh. - L;1tbi6:

Rad. XVII. p. 57.

!81 Cons. Rogatorum 19./IX. 1466. - Diplcm'ta.ta,i.um.· p. 776 t 777.

lllJ.S Gondola: o. c. p. 377 .. - LjubM: Ra.d XVII. p. 5." 2611 Ibidem.

149

210 Con. Roga.torum: :!>... pro mtttendo oratores in HungarJam, causa desbratando sequestrum. Dtplomatarium: p. 785.

271 Ljubid.' o. c. p. 57.

t7! Diplomatatiu.m: p. 787.

2'8 Gondola.:o. c. p. 381. - Ljubi6: ibid.

274 Kod Gondola: o. c. p, 386. atojl: Ivan Antun Memmo.

m Ljubic: o. c. p. 57-59.

ere Conell. Rogatorum 7. velja.ce, 10. lipnja, 24. studenoga 1469. - ~pZomatarium.: p. 791-94. - Gondola: o. c. p. 319.

m Gondola: 1. c. Klara je na Vladislavovo

ime primal a tre61nu kona.voskog dohotka.

278 Miklo§i6.. o. c. p. 506.

l!78 Cons. Rogatorum, 13. o~ujka 1470. - Diploma.tatium: p. 796.

a8U COns. Rog. 3. i 5. travnja 1470. - DipZom.; p.797. - Gondola: o. c. p. 382.

m Izvjeataj milanskog poslan1ka u Mlecima.

16. veljace 1467. - Monumenta Hungariae II. p .. 74. 28% Isti poslanlk, 14. veljace 1468. - Mon. Hung.

U. p. 95.

283 Gondola: o, c. p. 882-98.

~84 M'iklo!i6: o. c. p. 507. 1 511.

:85 Cons. Rogat. 11. IV. 1471. - Dtplomatari'U<Tn: p. 800.

28' Gondola: o. c. p. 383.

187 Ra·zzi: 0. c. p, 63, veli, da je danak lznosto 8000. GonooZa pak, (p. 385) 10.000; dolt isprava, koju je Mehmed II. potpiBao 30. studenoga 1471 .• glael na 901')0.

~88 Cons. Rogat. 10. IX. 1471. »De succurrendo castro Pocltegl ... <c Dip!omatarium: p. 800.

280 Cons. Rog. 20. IX. 1471. - DIplomat.: 1. c.

!ioo Spandugino Cantacueeno: o. c. "Ladlslao nOD valse aspettare, rna si fuggi, e venne a. Venetia con la moglte e figliQl1, e dl 11 passo e morse in Ungaria. Et Mahumet occupo 11 tutto, Iasctundo solamente all'altro flgl1uolo del duca vecchio, che s1 chiama.va

150

Vlatko Castelnuovo. con aleum altrl luoghi per BUO v1vere, et rlconosceva Maumet pel' Signore, e pagava ogni anno un certa tributo, e pagollo fino a tanto che fu eavato dl Slgnoria«.

291 Ljub'c: o. c. p. 60.

29~ Arklv za pov], jug. knjiga VIII. o, 197. 11t1 Rattzt; o. c. p. ea.

1!91i Mo-numenta Bung.: II. p, 266. Izvjeill6e mtlan-

Bkog poslanika u Napulju 23. llpnja 14.75. 205 Fessler.' o. c. p. m. p. 138.

2.8 Gcmaola: o. c. p. 385. - MikloSic: o. c. p. 523. m MtkloWJ: o, c. p. 522.

ua Jire~ek: o. c. p. 41. - L,'ubi6: Rad XVII p 61 jill An. A'10nymi: p. 70. - Ragni'la~' p. 265.' _:.

Gondola: p. 386.

100 Cons. Rogatorum. 10. XI. 1481. - DipZ0171atarium.: p. 808.

:: Cons. Roga:t. 2 .. I. 1482. - Diplomat.: p. 809.

o Cons. Rogatarum. 28. I. 1432. - DipZom.ata"urn: IbIdem. - Gondola: o. c. p.S83.

5011 Cons. Rogat. I. n. 1482. - DipZomatal"'iu.m: p. 810. - Gondola: o. c. p. S86.

'ot Arkiv za pov. jug. IV. p. 34.

:011 Raz~: o. c. p. 63.-64. - Gondola: ibid.

01 8pandugmo; o. c. - Pecz: u Glasn1ku bos. muzeja 1894. p. 361.

107 Du Gange: Dlyr, V. et N. p. 129. ~ Biisching: o. c. p. 243. - Gebhard .. o. c. p. 474. - OrMni: 0'. c. p. 389. - Doria u Bulletfno d1 Archeologla e storte, Dalm. 1889. p. 69.

50B Append'ni: O. c. p. 308. - KlaM: o. c. p, 342. JOII Gondola: o. c. p. 386. - E. De 8ainte Marie: o. c. p, 29.

'10 .Ra6ki: Rad VIn. p. 175.

:~ F1r:v. ~ontmen1L8 kod Du Cange-a: o. c. p. 129.

M'klo~: o. c. p. 572.

'Ul eto al1jedi vadtmo Iz spomenute radnje IC PeazQ. u )Glasn1ku« bOB. muzeja, god. 1894. p. S6l-36!.

151

MALA KNJIZNICA MATICE HRVATSKE

Kolo I.-IV. (sv. 1.-24.) rasprodano.

Peto kolo

Sv. 25.-28. raaprodano,

29. Dr. Antutl Da.binoviO.' Odkada postojl kmetstvo?

30. Dr, Boiidar Si,.ola: Hl'vatska narodna glazba,

IZV ANREDNA IZDANJA

21a. rasprcdano.

29a Dr. Peiar Guberina 1 Dr. Kru.no KristiC: Razl1ke izmedu hrvatskog 1 srpskog kDjl~evnog jezika.

Sesto kolo

31. Dr. Rudolf Horvat: Lika i Krbava r. sv.

32. Dr. Rudolf H01''Vat: Lika i Krbava II. sv.

33. Karlo Hau.sler: Uspomena na A. G. Matosa.

34. Vatroslav Mu,rvar: Na tzvertma nelstlna I.

35. 17atroslav M1trvar: Na tzvcrlma nelstLna II.

36. Augustin Kristi6: Kre§evQ.

Sedmo kolo 37, 38, 39. Dt. Bozidar Sirola: Hrvatska umjetnieka glazba.

40. Bare Poparic.. Tuzna povijest Hercegove zernlje.