Politička geografija

Geografija – definicije i dijelovi.

Povijesni razvoj i suvremene tendencije.
 Nastanak geografije
2

Geografija – grčki ge (Zemlja) i grafein (pisanje,

opisivanje)
Objekt proučavanja geografije kroz dva milenija –
obilježja Zemljine površine.
Primarna metoda – deskripcija, opis onoga što su
putopisci viđali na putovanjima.
Ovo je bio zemljopis, opis Zemljine površine.
Ovo nije bila znanost u današnjem smislu.
Tri međusobno povezane djelatnosti u razvoju
geografske misli
3

1. Istraživanje i otkrivanje nepoznatih krajeva;

2. Izrada karata i skupljanje dokumentacije o
nepoznatim krajevima;
3. Duhovne spekulacije o prikupljenom materijalu –
ovime su se ponajviše bavili grčki filozofi.
 Prvi pisani geografski oblici bile su karte na kojima
su se ucrtavala mjesta i njihove udaljenosti u
prostoru.
 Prvenstveno su se bavili predočavanjem prostora.
 Geografi starog vijeka
4
Začeci zemljopisa – HERODOT, otac povijesti.
Otac geografije je ERATOSTEN (276 – 196 ili 192 g. pr.
Krista), predstavnik tzv. Aleksandrijske škole.
Studirao je u Atenskoj akademiji.
Postavljen je za ravnatelja Velike aleksandrijske
knjižnice 240 g. pr. Krista.
Prvi upotrijebio termin GEOGRAFIJA (naziv djela).
Doslovno znači “pisanje o Zemlji, opisivanje Zemlje”.
Uveo je pojam klimatskih zona.
Prvi je izračunao opseg Zemlje na ekvatoru, dobivši
rezultat veći za samo oko 160 kilometara! (40 066
kilometara je stvarni opseg Zemlje)
 Klaudije Ptolomej: djelo i značenje
5
Rimsko carstvo – KLAUDIJE PTOLOMEJ.
Najveći geograf starog vijeka, izumio je geografsku
širinu i dužinu, postavio smjer sjevera na vrh karata.
Djela: Almagest (astronomija i geometrija),
Tetrabiblos (astrologija) i Geografija, kao temeljno
djelo u geografiji starog vijeka:
djelo je bilo zagubljeno. Opet otkriveno u 15. stoljeću.
Izvršilo je velik utjecaj na tadašnju geografiju.
prvi svezak – problemi projiciranja Zemljine površine
na ravnu plohu (kartografske projekcije), drugi do
sedmi svezak – zbirka mjesta na Zemlji s položajem
(g. širina i dužina), osmi svezak je Ptolemejev atlas.
 Geografija od srednjeg vijeka do velikih
geografskih
6
otkrića
Srednji vijek – geografija u Europi pokleknula je
pred crkvenim dogmama i skolastikom.
U arapskom svijetu znanost i geografija su cvali.
Putopisci Ibn Khaldun i Ibn Batuta.
U 13. stoljeću počele su se u Genovi izrađivati
pomorske karte, portolani.
Javlja se kozmografija (karte dalekih zemalja).
Kraj 15. i početak 16. stoljeća – VELIKA
GEOGRAFSKA OTKRIĆA. Prva globalizacija.
Otkriven je Novi svijet, Amerika.
 Velika otkrića i osvajanja
7
Za europske vladare nove zemlje su zauzimali:
 Španjolski pomorci:
Cristoforo Colombo (rodom Đenovljanin), Martin i Vicente
Pinzon, Ojeda.

 Portugalski pomorci:
Bartolomeo Diaz, Vasco da Gama, Pedro Alvares Cabral,
Fernando Magellan (Portugalac u španjolskoj službi).

 Talijanski pomorci:
Amerigo Vespucci (Firentinac) – “dao” ime Americi, John
Cabot (Giovanni Caboto, Đenovljanin, u službi kralja
Henrika VIII)
 Nove predodžbe o svijetu u Europi
8
 Spoznaja da je Zemlja okrugla (Del Cano, Pigafeta).
 U središtu zanimanja je “Mapa Mundi”.
 Martin Behaim izradio je 1507. g. globus koji je i danas
očuvan. Na njemu se vidi novi kontinent, kojeg na globusu
iz 1492. g. nije bilo (prije Kolumbova putovanja).
 Martin Waldseemuller i Matthias Ringmann izradili su
prvu mapu tada poznatog svijeta.
 Mapa je prvi put nazvala Novi svijet “America”, po Amerigu
Vespucciju, koji je ustvrdio da je u pitanju novi kontinent.
 Geografska dužina i širina precizno označene na mapi
(prema Ptolomeju).
 Europska kolonizacija svijeta – presudno odredila razvoj
ostalih kontinenata.
 Početak znanstvene geografije
9

U 19. stoljeću širi se krug korisnika geografskih

znanja i karata.
Postavljaju se zahtjevi za preciznošću i većom
znanstvenošću.
Počinje diferencijacija i sistematizacija prirodnih
znanosti i osnivanje sveučilišta.
Znanstveni razvoj geografije počinje u Njemačkoj.
Ključna su bila dva osnivača prve sveučilišne
geografske katedre: Alexander von Humboldt i
Carl von Ritter.
 Humboldt – posljednji univerzalni mislilac
10

Humboldt je bio posljednji veliki univerzalni mislilac

u geografiji, napravio je sintezu geografije.
Veliki renesansni tip uma, jedan od posljednjih,
nakon Kanta, Hegela i Goethea.
Univerzalni karakter njegova rada.
Želio je istražiti kako se svijet razvija i opisati sve u
jednoj, integralnoj cjelini – djelo Cosmos.
Kasnije u geografiju prodire darvinizam, socijalni
darvinizam (Ratzel, Mackinder, Demangeon itd.)
 Humboldt i Ritter – početak znanstvene
geografije
11

Alexander von Humboldt, veliki putopisac, otac

je fizičke geografije.
Humboldt je na svojim putovanjima proputovao veći
dio Južne i Srednje Amerike, ali i Rusije (Sibira).
U Washingtonu se susreo s Thomasom Jeffersonom,
tadašnjim predsjednikom SAD-a.
Humboldt je najveći geograf modernog doba.
Carl von Ritter otac je socijalne geografije.
Prvi predstojnik katedre za geografiju na Sveučilištu
u Berlinu – to je početak znanstvene geografije!
 Važnost geografije – preduvjet funkcioniranja
društva
12

Nijedno društvo ne može funkcionirati bez saznanja

o distribuciji i organizaciji prirodnih i društvenih
uvjeta koji pružaju materijalnu bazu za reprodukciju
društvenog života.
Nijedna društvena grupa ne može se održati bez
saznanja o definicijama i kvalitetu vlastita teritorija,
okoliša ili vlastita identiteta, lociranog u svijetu,
prostornih konfiguracija o postojećim i
potencijalnim mogućnostima upotrebe simboličnih,
estetskih i ekonomskih vrijednosti, koje su ključne za
njen vlastit opstanak.
 Važnost geografije i bit geografskog znanja
13
Nijedan društveni poredak ne može si dopustiti
„okrenuti leđa“ silnicama koje „proizvode“ prostor,
različite lokacije i okoliše, prema vlastitim
individualnim potrebama, željama i interesima.
Svaki pojedinac i društvena grupa stoga posjeduju
karakterističnu „geografsku nauku“ i „geografsku
praksu“, kodificiranu u donekle strukturiran skup
znanja i iskustava o geografskim pitanjima.
Prenošenje tog znanja kroz društvo je ključno za
održavanje, ali i preobrazbu bilo kojeg društvenog
poretka. Predstavlja vitalan aspekt moći i objekt
političke i društvene borbe.
 Opća i regionalna geografija
14
Geografija se primarno dijeli na OPĆU i
REGIONALNU.
Opća geografija se dijeli na fizičku i socijalnu.
Opća geografija proučava pojedinu pojavu na
površini Zemlje, s horizontalnog stajališta.
Regionalna geografija proučava određena obilježja
na lokalitetu, na sintetički način, s vertikalnog
stajališta – proučava regije.
Regija je dio Zemljine površine koji ima značajke
koje ga odvajaju od nekog drugog dijela – sličniji je
međusobno, nego s okolnim dijelovima.
 Geografija – početak dihotomija
15

U 19. stoljeću počinje podjela opće geografije na

fizičku i socijalnu.
Ova dihotomija proističe iz objekta proučavanja.
Fizička geografija proučava fizičke osobine zemljine
površine. Primjeri: klimatologija, geomorfologija,
biogeografija, hidrogeografija.
Socijalna ili antropogeografija proučava utjecaj
čovjeka na Zemlju.
 Primjeri: urbana g., politička g., prometna g., industrijska g.,
turistička g., ruralna g., kulturna g.
 Geografija – razvoj u 20. stoljeću
16

U 20. stoljeću došlo je do velikog procvata

geografske znanosti.
Procvatu geografije pomogao je razvoj svjetskog
gospodarstva i razvoj tehnologije.
Nakon II. svjetskog rata javljaju se novi pravci u
geografiji.
Kvantitativna revolucija i biheviorizam u geografiji
su nešto zakasnili.
Razvija se matematičko modeliranje i nastaju novi
objekti istraživanja.
 Geografija – razvoj u 20. stoljeću
17

Javljaju se novi istraživački pristupi i nove

discipline: kulturna geografija, geoekologija.
Prebacivanje objekta istraživanja i na mikro razinu.
Istraživanja ekoloških i kulturnih sustava.
Geografija ima veliku ulogu u prostornom
planiranju.
Povezivanje s drugim znanostima i znanstvenim
disciplinama.
U političkoj geografiji, novi pravci razvoja.
 Nastanak regionalne geografije
18

Korijeni regionalne geografije kao dijela geografske

znanosti leže u Europi.
Posebno je za razvoj regionalne geografije zaslužan
Paul Vidal de la Blache.
Krajem 19. stoljeća, razvio je ideje: milieu, pays i
posibilizam.
Milieu je prirodni okoliš, pays je država ili regija.
Posibilizam je teorija koja kaže da prirodni okoliš
zadaje prepreke/granice ljudima, ali ljudsko
djelovanje kao odgovor na njih je ono što razvija
kulturu, te tako „pomaže“ u razvoju regija.
 Posibilizam
19

Posibilizam je kasnije utjecao na razvoj prirodnog

determinizma, koji tvrdi da je jedino prirodni okoliš
jedini odgovoran za razvoj ljudske kulture i
društvenog razvoja.
Razvio se ponajviše u Francuskoj (P. V. de la Blache).
Između dva svjetska rata, regionalna geografija se
posebno razvijala u SAD-u, ali i dijelovima Europe.
Tada je geografija bila kritizirana zbog deskriptivnog
karaktera, prirodnog determinizma i nedostatka
pravog fokusa istraživanja.
 Regionalna geografija 1920-ih i 1930-ih
godina
20

Geografi su se borili kako bi održali geografiju na

razini sveučilišnog područja i predmeta.
1920-ih i 1930-ih godina, geografija je postala
regionalna znanost, koja se bavila pitanjima zašto su
pojedina mjesta slična ili različita i što omogućava
ljudima da jednu regiju odvoje od druge. Ovakva
praksa nazivala se diferencijacijom područja.
U SAD-u, Carl Sauer i njegova Berkeleyska škola
geografske misli razvijali su regionalnu geografiju,
posebice na zapadnoj obali SAD-a.
Geografija u SAD-u između dva svjetska rata
21

Borba za mjesto u znanosti, između geologije i

društvenih znanosti.
Mjesto geografije je uvijek bilo između prirodnih i
društvenih znanosti, ali se za mjesto trebalo izboriti.
Borba kroz koncepte proučavanja pejzaža (kasnije će
prerasti u geoekologiju, C. Sauer) i regija (prevlast
regionalne geografije, uz nedostatak teorijskih
koncepata) ili kao primjerice geografi u službi
savjetnika na promicanju i zaštiti američkih
nacionalnih interesa (Isaiah Bowman).
 Geografija nakon drugog svjetskog rata
22

 U drugom svjetskom ratu, zbog nacističkih iskrivljavanja

geografije kroz geopolitiku, geografi su se povukli u “sjenu”.
 Zadovoljili su se opisivanjem prostornih uređenja i odnosa.
 Pokušaji povezivanja geografije i antropologije (Sauer),
geografije i povijesti (Toynbee, Meinig) ostali su samo
izolirani pokušaji.
 Geografi su se tek povremeno vraćali renesansnim
počelima i kantovskoj tradiciji.
 Izgubio se “apetit” za sintezu u geografiji: humboldtovska
tradicija bila je izgubljena.
 Hartshorne i regionalna geografija
23

 Regionalnu geografiju je razvijao i Richard Hartshorne.

 Proučavao njemačku regionalnu geografiju 1930-ih godina i
geografe Alfreda Hettnera i Freda Schaefera.
 Hartshorne je tada dao definiciju geografije: znanost koja
treba omogućiti točan, uređen i racionalan opis i objašnjenje
različitih osobina Zemljine površine.
 Kratko vrijeme nakon drugog svjetskog rata, regionalna
geografija bila je vrlo popularno područje istraživanja
unutar geografske znanosti.
 Doživjela je kritiku, zbog suviše specifičnog pristupa
regijama, deskriptivnosti i nedovoljne kvantitativnosti.
 Suvremena regionalna geografija
24
Od 1980-ih godina, regionalna geografija, kao grana
geografije, na mnogim sveučilištima doživljava svoj
ponovni uzlet.
Obzirom da geografi danas proučavaju mnoge
različite teme, korisno je svijet podijeliti na regije
kako bi se toliko mnoštvo informacija lakše
procesiralo i prikazivalo.
Ovo rade geografi koji se nazivaju regionalnim
geografima, te su stručnjaci za jedno ili više područja
svijeta, ili to mogu raditi fizički, socijalni, urbani i bio
geografi, koji posjeduju mnogo znanja o tim temama.
 Regionalna geografija: studiji i programi
25

Mnoga sveučilišta danas imaju programe koji se bave

jednom od širokih tema u geografiji ili svjetskim
regijama, primjerice Europom, Azijom, Bliskim
istokom itd., ili manjim regijama, unutar svjetskih
regija (primjerice Srednja Europa, Jugoistočna
Europa, Istočna Azija itd.), pa i regijama unutar
većih država (primjerice geografija Kalifornije).
Neka sveučilišta imaju i posebne studije, koji
završavaju stjecanjem stupnjeva i zvanja u
regionalnoj geografiji, a sastoje se od proučavanja
općenitih saznanja o svjetskim regijama.
 Objekt istraživanja geografije
26

 Geografija kao znanost i politička geografija kao disciplina

izuzetno su kontaktnog karaktera.
 Proučavanje prostornih odnosa na Zemljinoj površini.
 Skup znanosti koje kauzalno proučavaju sadržaj prostora
površine Zemlje.
 Kompleksnost osnovana na shvaćanju povezanosti i
interakcije prirodnih i društvenih faktora, značenje funkcija
koje određena područja vrše u životu društvene zajednice i
shvaćanje prostornih odnosa i njihovih posljedica i značenja.
 Geografija posebno pridonosi organizaciji prostora. (Pavić,
R., 1973.)
 Geografija – mjesto u sustavu znanosti
27

Geografija kao znanost – most između prirodnih i

društvenih znanosti.
Prirodna osnova – temeljni čimbenik geografskog
prostora kao objekta proučavanja.
Zbog objekta proučavanja geografija još uvijek
svrstana u prirodne znanosti.
Utjecaj čovjeka na prirodnu osnovu sve veći.
Geografski prostor sve više oblikuje čovjek.
Čovjek je sve manje ovisan o prostoru.
Potreba nove klasifikacije geografije.
 Suvremene definicije geografije
28

Geografija znanje organizira sintetički, kroz

organiziranje prostora.
Povijest nam pruža priču kroz vrijeme (kronološki).
Geografija je empirijski oblik znanja kojeg obilježuju
slučajevi i posebnosti, jednako kao i univerzalnosti
koje se mogu izvući iz ovih prvih načela.
Ovakvo određivanje prostora stvara regionalne i
lokalne “istine” i zakonitosti, koje su suprotne
univerzalijama. (May)
 Suvremene klasifikacije geografije
29
Nove klasifikacije geografije – geografija svrstana i u
prirodne i društvene znanosti.
Fizička geografija dio je prirodnih znanosti, a
socijalna dio društvenih znanosti.
Hrvatska znanstvena klasifikacija:
Fizička geografija – znanstveno područje prirodnih
znanosti, znanstveno polje geoznanosti.
Socijalna geografija i demografija – znanstveno
područje društvenih znanosti, znanstveno polje
socijalna geografija i demografija.
Najnovije klasifikacije stavljaju geografiju u
interdisciplinarna područja znanosti.