Вы находитесь на странице: 1из 15

Subjekti graanskopravnog odnosa

-PRAVNA LICA-
Predmet:Graansko pravo

Student: Mentor:
Tamara Karali Prof. dr Duko Medi
Decembar 2009.

SADRAJ

1. UVOD
2. POJAM SUBJEKTA
3. PRAVNA LICA U STAROM RIMU
4. PRAVNA LICA U MODERNOM PRAVU
4.1. ORGANIZACIJE SA SVOJSTVOM PRAVNOG LICA
4.2. FUNKCIJE PRAVNOG LICA
4.3. OSNOVNA OBILJEJA PRAVNOG LICA
4.3.1. PRAVNO LICE JE UREENO PRAVILIMA
4.3.2. PRAVNO LICE IMA ORGANE
4.3.3. OSTVARENJE DOZVOLJENOG CILJA
4.3.4. PRAVNO LICE IMA IMOVINU
4.3.5. IDENTIFIKOVANJE PRAVNOG LICA
5. VRSTE PRAVNIH LICA
5.1. JAVNOPRAVNA I PRIVATNOPRAVNA LICA
5.2. JEDNOSVOJINSKA I MJEOVITA PRAVNA LICA
5.3. KOMERCIJALNA I NEKOMERCIJALNA PRAVNA LICA
5.4. UDRUENJA
5.5. USTANOVE
5.6. ZADUBINE
6. PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST PRAVNOG LICA
7. POSTANAK I PRESTANAK PRAVNOG LICA
8. ZAKLJUAK
9. LITERATURA

2
1. UVOD

Pravno lice je tvorevina pravnog poretka, isto kao I fiziko lice. Ova organizacija
proizvodi pravni znaaj samo kao cjelina koja se razlikuje od lanova koji je ine.
Stvarna je jer postoji kao I to postoji ovjek tj. fiziko lice. Naime, pravno I fiziko lice
poivaju na pravnoj apstrakciji, koja vai za bilo kojeg ovjeka, odnosno bilo koju
organizaciju kojoj pravo priznaje status pravnog lica. U naem pravu fiziko lice postaje
subjekat prava roenjem, dok pravno lice kao organizacija nastaje ispunjenjem nekoliko
pretpostavki. Zato je I opravdano miljenje da u pravu postoje dva subjekta: prosta
linost (ovjek) I sloena linost (pravno lice).
Zadatak ovog seminarskog rada je da upoyna njegovog itaoca sa kompleksnom
strukturom pravnog lica, da ga uputi u sve oblike, vrste kao I ovlaenja istog. Pravna lica
naizgled mogu da izgledaju jednostavno ali kao I veina stvari u pravu, krije svoje
nejasnoe I dvosmislenosti koje zahtjevaju pravne vjetine.

3
2. POJAM SUBJEKTA

Subjekti (personae) graanskog odnosa su imaoci pravne sposobnosti.


Ova sposobnost se priznaje fizikim licima i odreenim organizacijama fizikih lica koja
se oznaavaju pravnim licima, da bi mogli uestvovati u pravnim poslovima.
Druga bia nemaju pravnu sposobnost kao npr. ivotinje ali se pojavljuju kao objekti
graansko-pravnog odnosa. Fizika lica stiu poslovnu sposobnost-sposobnost da sama
preduzimaju pravne poslove sa odreenim uzrastom, a pravna lica istovremeno kad i
pravnu sposobnost. Za pravnog subjekta (imaoca pravne sposobnosti) koristi se jo i izraz
imaonik.

3. PRAVNA LICA U STAROM RIMU

Iako je rimsko pravo znalo za pravna lica, o njima nije stvorilo pravnu teoriju.
Pravna teorija o pravnim licima je djelo srdnjeg vijeka i modernog doba. Grupa ljudi koja
vodi neki spor ponekad se nazivala i kao univertas-da bi se oznailo kao jedno lice na
pravnoj sceni. Municipijum Rimskog Carstva (gradovi i naselja gradskog tipa), na ijem
elu su bila dvojica magistrata, imali su sopstvenu svojinu i sopstvena prava i vodili
sporove u sopstveno ime, to je izriito doputao pretorov edikt. Shodno tome,
municipijumi su imali obiljeja pravnog lica.
U Rimskoj dravi, osim toga, bilo je mnotvo asocijacija sa slinim obiljejima kao to su
udruenja zanatlija ili pogrebna drutva. U doba poznog hrianskog carstva svojstvo
pravnog lica imale su crkve i dobrotvorne ustanove (piae causae). One su mogle
primati poklone i zaostavtinu, ali i uestvovati u sporovima. Osim toga, neki bogovi su
mogli na osnovu odluke Senata ili konstitucija imperatora dobiti svojstvo naslednika
imovine.
Teoriju o pravnim licima uobliavaju glosatori u srednjem vijeku, polazei
prvenstveno od shvatanja katolike crkve. Ona je esto Boga i svece priznavala kao
pravne subjekte. Ovi subjekti su se razlikovali od svoji vijernika, svetenstva i njenog

4
osnivaa Isusa Hrista. Istie se da je Bartolus prvi prvi upotrijebio izraz fiktivno lice,
Doma i Potje pravna lica izjednaili sa fizikim licima.

4. PRAVNA LICA U MODERNOM PRAVU

Pravno lice je organizacija ljudi (grupa ljudi) koju pravo smatra kao cjelinu; lice
koje ima prava i obaveze koje se razlikuju od prava i obaveza pojedinaca koji ga
sastavljaju. Takva organizacija je subjekat zato to mu pravni poredak propisuje iuvjesna
prava i obaveze koje se tiu interesa njenih lanova, ali ona nisu prava i obaveze lanova
organizacije, nego same te organizacije. Nuni uslov za nastanak pravnog lica nije
postojanje "kolektiva ljudi", kako to istiu pojedini pravni pisci. Naime, moe postojati i
pravno lice sa samo jednim lanom (npr. privredno drutvo sa jednim vlasnikom) ako
predstavlja organizaciju.

4.1. ORGANIZACIJE SA SVOJSTVOM PRAVNOG LICA

U veini savremenih prava (pa tako i u naem) svaki ovjek je od roenja do smrti
fiziko lice-subjekt prava. Nasuprot tome, nema svaka organizacija svojstvo pravnog lica.
Status pravnog lica stiu organizacije koje:
a) imaju imovinu,
b) nisu zabranjene,
c) pravni sistem im priznaje da mogu biti imaoci prava i obaveza.

Postojanje imovine neodvojivo je od pravnog subjektiviteta. Pravni subjekat je samo


onaj koji moe imati prava i obaveze i odgovarati svojom imovinom za preuzete obaveze.
Nije, pri tome, relevantno da li organizacija, pored odreene imovine, mora ili ne mora
imati minimalni osnovni kapital.
Svojstvo pravnog lica mogu imatis amo one organizacije koje nisu zabranjene
imperativnim propisima. Shodno tome, nisu dozvoljena udruenja fizikih i pravnih lica
iji je cilj vrenje krivinih dijela, raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mrnje, itd....
Pravno lice je ono koje pravni sistem izriito prizna. Kada neka organizacija ima
imovinu, a nije zabranjena, to nije dovoljno da bi bila pravno lice. Dravni organi kao to
su sud, tuilatva ili organi uprave nemaju svojstvo pravnog lica a ni graanski ortakluk,
porodina zajednica baez obzira na veliinu, brana zajednica i sl. Vrsta i broj pravnih

5
organizacija koje mogu stei svojstvo pravnog lica odreuju se imperativnim propisima
poimenino-numerus clausus.

4.2. FUNKCIJE PRAVNOG LICA

Organizacijom koja ima status pravnog lica ljudi postiu ciljeve koje ne mogu
ostvariti ili bi tee ostvarili pojedinano ili u skupinama koje nemaju to svojstvo. Zbog
toga se meu vanije funkcije pravnog lica mogu uvrstiti: ostvarenje trajnijeg
postavljenog cilja, pogodnije obavljanje pravnog prometa i vea zatita povjerilaca.
Za ostvarenje odreenih ciljeva pojedincu i odreenim grupama esto nedostaje
snage, vremena, imovine, znanja ili sposobnosti ili se oni lake mogu ostvariti preko
organizacija koje imaju status pravnog lica. Imovina pravnog lica je vre vezana za cilj
in a nju presudno ne mogu uticati osnivai i uesnici. Osim toga, pravno lice se, po
pravilu, osniva da traje neodreeno vrijeme, decenijama i stotinama godina. Ono
nadivljuje fiziko lice bez obzira na odreene promjene uesnika.
Sva fizika lica koja su uesnici pravnog lica ine jednu cjelinu. Pravno lice je imalac
prava i obaveza bez obzira na njegovu veliinu, a ne svaki njegov uesnik. U pravnom
prometu se pojavljuje pravno lice, a ne svaki njegov lan pojedinano, to ubrzava
zakljuenje, ispunjenje i izvrenje pravnih poslova.
Pravno lice najee ima veu imovinu sa kojom, po pravilu, odgovara neogranieno,
zbog ega je pouzdaniji dunik od fizikog lica. Pravno lice se onemoguava da preuzima
pravne poslove putem ustanove steaja. Osnivai i uesnici ne odgovaraju za obaveze
pravnog lica svojom imovinom nego samo onom imovinskom masom koju su unijeli u to
lice. U odreenim sluajevima, kod drutava lica, sigurnost povjerilaca da se naplate je
pojaana obavezom osnivaa, odnosno uesnika da za obaveze drutava supsidijarno
odgovaraju i svojom sopstvenom imovinom.

4.3. OSNOVNA OBILJEJA PRAVNOG LICA

Organizacija ima svojstvo pravnog lica samo ako ima sledea osnovna obiljeja:

1. da je ureena pravilima;
2. da ima organe;
3. da tei ostvarenju dozvoljenog cilja;

6
4. da ima imovinu;
5. da se moe identifikovati u pravnom prometu(naziv, dravljanstvo i sjedite);
6. da je postala subjekat prava i stekla pravnu, poslovnu i deliktnu sposobnost.

4.3.1. PRAVNO LICE JE UREENO PRAVILIMA


Pravno lice moe nastati samo na osnovu prethodnog akta (odluke ili ugovora o
osnivanju) ili akta nadlenog organa, odnosno jedinice lokalne samouprave i statuta ako
je propisima odreeno. Tim aktima se odeuje naziv, sjedite i organi pravnog lica,
njegova djelatnost, zastupanje, nain promjene oblika pravnog lica, prestanak itd. Ako
pravno lice nema statut1, ovi odnosi se reguliu osnivakim aktom.

4.3.2. PRAVNO LICE IMA ORGANE


Organi pravnog lica su fizika lica ije izjave volje direktno proizvode dejstvo za
pravno lice. Nekada je samo jedno fiziko lice organ pravnog lica, ali ee se pojavljuje
vei broj fizikih lica. Nije mogue da pravno lice preuzima pravne ili faktike radnje,
osim preko fizikih lica-organa. Organi pravnog lica, meutim ,nisu njegovi zastupnici
osim ako je to izriito propisano zakonom ili osnivakim aktom. Organ pravnog lica je
njegov sastavni dio, dok je zastupnik samostalno lice.

4.3.3. OSTVARENJE DOZVOLJENOG CILJA


Pravno lice se moe osnivati samo radi postizanja dozvoljenog cilja. Cilj koji
pravno lice eli postii mora biti naveden u osnivakom aktu, odnosno statute. Za
odrena pravna lica ciljevi su odreeni zakonom.

4.3.4. PRAVNO LICE MA IMOVINU


Pravno lice moe nastati samo ako ima odreenu imovinu koja je namjenjena
ostvarivanju postavljenih ciljeva. Imovina pravnog lica se moe sastojati od stvarnih
prava, obligacionih prava, intelektualne svojine i autorskog prava.

4.3.5. IDENTIFIKOVANJE PRAVNOG LICA


Ime neprofitnog pravnog lica je naziv, dok profitna pravna lica imaju firmu.
1
Kao to je sluaj sa ortakim drutvom i drutvom sa ogranienom odgovornou. Akcionarsko drutvo
ima statut.

7
Sjedite pravnog lica je mjesto za koje se pretpostavlja da se u njemu pravno lice nalazi.
Dravljanstvo pravnog lica je njegova veza sa dravom.
5. VRSTE PRAVNIH LICA

Postoji veliki broj klasifikacija pravnih lica. One uglavnom izgledaju ovako:
1. javnopravna I privatno pravna lica;
2. jednosvojinska ili mjeovita (prema obliku svojine u kome se nalazi);
3. komercijalna (lukrativna) i nekomercijalna (neprofitna ili idealna) s obzirom
na djelatnost koju obavljaju;
Prema djelatnosti pravna lica se mogu podjeliti na preduzea sa jedne strane te
udruenja, ustanove i zadubine sa druge.

5.1. JAVNOPRAVNA I PRIVATNOPRAVNA LICA

Zapadna pravna teorija razlikuje pravna lica javnog prava I privatnog prava.
Upravo do tog razlikovanja zavisi nadlenost sudova ili dravnih organa, pravni poloaj
organa pravnog lica, uivanje odreenih povlastica itd.
Pravna lica javnog prava ispunjavaju javne ciljeve I njihov nastanak poiva na aktu
donesenom od strane drave, optine ili su stvore na osnovu nekog zakona.
U pravna lica javnog prava spadaju prije svega drava, optine I javne ustanove
(univerziteti, bolnice, kole, trgovake komore) Za sva ova lica je zajedniko da imaju
dravnopravna ovlaenja, da podlijeu dravnoj kontroli, I da za njih striktno vai
princip specijaliteta u pogledu pravne I poslovne sposobnosti. To znai da mogu
preduzimati samo one poslove zbog kojih su osnovani.
Pravna lica privatnog prava su privatne tvorevine veeg broja osnivaa (privatna lica).
Nemaju nikakve javne zadatke kao javnopravna lica slede privatne ciljeve I osnivaki akt
I pravila su rezultat saglasnosti veeg broja lica koja se udruuju.
Tu spadaju razna preduzea, trgovaka drutva koji su samostalni nosioci prava I obaveza
u prometu I bave se uglavnom komercijalnom djelatnou, kao I udruenja (asocijacije).

8
5.2. JEDNOSVOJINSKA I MJEOVITA PRAVNA LICA

Uzimajui u obzir postojanje tri ravnopravna oblika svojine, imovina preduzea


moe biti u reimu drutvene, dravne, zadrune I privatne svojine. Ako su sva sredstva
pravnog lica u jednom reimu onda je pravno lice jednosvojinsko:dravno, drutveno,
zadruno ili privatno pravno lice. Kada za sredstva pravnog lica vae dva reima onda je
ono mjeovito:privatno-dravno, privatno-drutveno pravno lice
Vrste svojinskih odnosa u pravnom licu vrlo su znaajna jer neke vrste pravnih
lica se ne mogu osnivati u svim oblicima svojine.

5.3. KOMERCIJALNA I NEKOMERCIJANA PRAVNA LICA

Komercijalna (profitna ili dobitna) organizacija djeluje u cilju ostvarivanja dobiti


na tritu. Neprofitna (nedobitna) organizacija nema takav lukrativni, ve idealni cilj. I
privredna I neprivredna djelatnost mogu se vriti radi radi dobiti ali I bez dobiti.
U privredi su nekomercijalne organizacije proizvidne I stambene zadruge.
Nekomercijalne organizacije mogu biti I javne (bolnice, kole, muzeji)
Komercijalne organizacije se organizuju kao preduzea I za njih postoji sloboda izbora
izmeu tipova pravnih lica. Poseban oblik pravnog lica za nekomercijalnu organizaciju je
ustanova. Privredni sudovi su uvijek nadleni za sporove iz odnosa komercijanih pravnih
lica.

5.4. UDRUENJA

Udruenja su pravna lica koja nastaju kada se vie lica udrui radi ostvarenja
nekih neprivrednih ciljeva. U ovu grupu neprofitnih organizacija spadaju brojna

9
udruenja graana (udruenja knjievnika, pravnika, razna nauna, struna drutva I
slino)
Udruenje je pravno lice I to svojstvo stie upisom u registar kod nadlenog dravnog
organa. Osnivanje se ureuje zakonom, koji propisuje koji je najmanji broj graana-
osnivaa. Osnov za nastanak udruenja je osnivaki akt, koji se donosi na osnivakoj
skuptini zainteresovanih lica. O udruenjima se vode registri kod nadlenog organa
uprave. Udruenje je duno da u odreenom roku od dana osnivanja podnese prijavu za
upis kod nadlenog organa.
Iz prirode udruenja I vaeeg principa odluivanja proizilazi naelna jednakost svih
lanova, ukoliko statutom nisu predvieni izuzeci. Ovo pravo na jednak tretman svih
lanova ne moe se izmjeniti naknadnom promjenom statuta bez saglasnosti svih
lanova. Izlazak iz lanstva je slobodan. Meutim, statutom se moe odrediti da je
prestanak lanstava mogu tek na kraju jedne poslovne godine ili po isteku odreenog
roka za otkaz.

5.5. USTANOVE

Ustanova je neprofitna organizacija sa svojstvom pravnog lica, ija imovina slui


ostvarivanju interesa I zadovoljenju potreba korisnika, u skladu sa aktom osnivanja I
zakonom.
Sredstva za rad ustanove trajno obezbjeuje osniva. Propisi o ustanovama su
javnopravne prirode, pogotovo ako se radi o javnim ustanovama.
Osnivai javne ustanove mogu biti: federacija, republika, autonomna pokrajina,
grad I optina. Oni je osnivaju zakonom, uredbom, odlukom ili upravnim aktom u
granicama svojih nadlenosti. Ostala pravna I fizika lica mogu da osnuju javnu
ustanovu sopstvenim aktom o osnivanju uz dozvolu nadlenog organa uprave.
Kod ustanove lica slue imovini ustanove da bi se ostvarili ciljevi kojima je imovina
namjenjena, pa je stoga imovina u prvom planu.
Organi javne ustanove su: savjet, poslovodni organ I nadzorni odbor. Sredstva za
rad javne ustanove obezbjeuje osniva iz budeta, fondova ili dugih izvora.

10
Javna ustanova moe prestati da postoji u postupku likvidacije ili steaja I u tom sluaju
se primjenjuju propisi o prestanku preduzea.
5.6. ZADUBINE

Zadubina je privatnopravna ustanova, stvorena privatnom izjavom volje.


Zadubina posjeduje samostalnu pravnu sposobnost radi postizanja trajnog cilja-
kulturnih, humanitarnih I drugih drutveno korisnih ciljeva. Ona se ne sastoji od skupa
lica vw od odreene imovine kojom se ostvaruju ciljevi utvreni aktom o osnivanju.
Sutina zadubine sastoji se u vezivanju imovine za ostvarenje ciljeva koje je odredio
osniva. Ti ciljevi mogu biti unapreenje I pomaganje obrazovanja, kulturnog,
umjetnikog I naunog stvaralatva, zatita siromanih, starih, bolesnih, djece, socijalno
ugroenih I sl.
Zadubina je iskljuivo dobrotvorna ustanova koju moe osnovati I fiziko lice
testamentom ili izjavom volje u vidu isprave ovjerene na sudu.
U nae, pravu zadubina se javlja u dva oblika: kao zadubina u uem smislu I kao
fondacija (fond).
Zadubinu u uem smislu osniva samo jedno ili vie fizikih lica testamentom ,
jednostranim pravnim poslom inter vivos, ugovorom ili zajednikim aktom o osnivanju,
od sredstava u privatnoj svojini. Njome upravlja osniva ili fiziko lice kome on to
povjeri. om
Fondacija je posebna vrsta zadubine koju osniva pravno lice optim aktom. Ona
se moe osnivati I ugovorom Ili drugim zajednikim aktom vie pravnih lica.
Zadubina I fondacija prestaje sa radom ako se ostvare njeni ciljevi, ako ciljevi postanu
neostvarivi ili ako sredstva za ostvarenje ciljeva postanu nedovoljna , a nije odnesena
odluka o promjenama ciljeva zadubine ili fondacije.
Nije dozvoljeno spajanje dvije zadubine da bi nastala trea.

11
6. PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST PRAVNOG LICA

Pravna sposobnost pravnog lica znai sposobnost da ono bude nosilac takvih
prava I obaveza koja su u saglasnosti sa ciljem pravnog lica I njegovom djelatnou
odreenom u zakonu I njegovom statute. U nekim pravnim sistemima vai naelo
jednake pravne sposobnosti ili naelo opte pravne sposobnosti. Prema tom naelu pravna
lica mogu biti nosioci svih prava I obaveza, isto kao I fizika lica, osim onih prava koja
su iskljuivo vezana za fiziko lice (porodina prava, nesledna prava za sluaj smrti)
Prema jednom drugom shvatanju, naelu specijalne pravne sposobnosti, pravno
lice ima odreeno podruje rada tj. moe raditi samo za odreeni namjenu. Tako je po
ultra vires doktrini engleskog prava za pravnu sposobnost mjerodavan cilj ili namjena
koju ima pojedino pravno lice I koja je odreena u statutu ili aktu o osnivanju. U
francuskom, kao I ruskom, pravu vai slino naelo specijalnosti.
Poslovnu sposobnost pravno lice stie sa svojom pravnom sposobnou I ona je u
naelu jednaka sa pravnom sposobnou. Njen obim se odreuje prema obimu pravne
sposobnosti pravnog lica. Obzirom da je poslovna sposobnost mogunost jednog subjekta
da svojim izjavama volje stie prava I obaveze, postavlja se pitanje ko e za pravno lice
izjavljivati volju I da lit e ijave vezuju neposredno pravno lice. Pravno lice djela I
zakljuuje pravne poslove preko svojih organa. Radnje koje preduzme organ pravnog lica
tretiraju se kao radnje samog pravnog pravnog lica. Ovakvo shvatanje je opte
prihvaeno.
Jedno pravno lice ima razliite organe. Razgranienje njihove nadlenosti vri se
zakonom ili statutom. Vrlo esto statut ili zakon organe pravnog lica oznaavaju
pogreno kao zastupnike pravnog lica. Organi pravnog lica mogu biti inokosni I
kolektivni. Pravno lice ima svoje ime I prebivalite.
Pravno lice ima svoju nacionalnost, odnosno dravnu pripadnost. Dravljanstvo pravnog
lica odreuje se prema dravi u kojoj se nalazi sjedite pravnog lica. O odreivanju
pojma dravljanstva pravnog lica govori se u meunarodnom privatnom pravu.

12
7. POSTANAK I PRESTANAK PRAVNIH LICA

Na pitanje kada nastaje jedno pravno lice I kada stie pravnu sposobnost mogu se
dati razliiti odgovori. Ne moe svaki kolektiv ljudi sa organizacionim jedinstvom I
imovinskom masom automatski stei pravni subjektivitet. Neophodno je da ga pravni
poredak prizna za subjekta. Ovo priznanje od strane pravnog poretka mogue je putem
prijave (sistem slobodnog obrazovanja pravnih lica), putem odobrenja (tzv.koncesioni
sistem) ili putem sistema normativnog odreivanja uslova koji su potrebni da se steknu
da bi nastalo pravno lice.
Takozvani si sistem prijave ili slobodnog obrazovanja pravnog lica postoji onda
kada je priznavanje pravnog lica od strane pozitivnog prava potrebno da se to pravno lice
prijavi odreenom dravnom organu. Dravni organ prima na znanje postojanje pravnog
lica, sem ukoliko sum u ciljevi protivzakoniti ili nemoralni.
Po koncesionom sistemu o pitanju nastanka pravnog lica odluuje dravni organ
uprave, koji putem koncesionog akta dodjeljuje pravnu sposobnost jednoj organizaciji.
Nesigurnost koja je karakteristina za system prijave sa jedne strane I eventualna
zloupotreba slobodne ocjene dravnog organa u sistemu koncesije sa druge, otklonjena je
u sistemu normativnog odreivanja uslova. Po ovom sistemu pozitivno pravo odreuje
uslove za nastanak pravnog lica I kada su oni ispunjeni, dravni organ je duan da
dozvoli takvoj organizaciji da se upie u poseban registar koji vode sudovi za pravna lica.
Momentom upisa nastaje pravno lice.
Poto je za nastanak pravnog lica bilo potrebno da postoji organizovan skup ljudi
I posebna imovina koju je pravni poredak priznao za posebnog subjekta u pravu, pravno
lice nastaje kada nema vie ovih elemenata, neophodnih za njegovu egzistenciju.
Sa prestankom pravnog lica njegova imovina prelazi na druge subjekte. Ovaj
prelaz vri se putem univerzalne sukcesije (kada sva prava I obaveze jednog pravnog lica
prelaze na drugo) ili putem singularne sukcesije kada se imovinska masa pravnog lica
likvidira (steaj). Pravno lice prestaje da postoji tek sa konanom raspodjelom njegove
imovine. O postupku likvidacije I steaja opirnije se raspravlja u privredom pravu.

13
8. ZAKLJUAK

Ustanova pravnog lica nije mlad pojam ali je kao I mnoge druge pravne ustanove
redukovana tokom vremena. Pravno lice, ba kao I fiziko, posjeduje svoja prava I
obaveze ali dok fiziko lice egzistira samim rodjenjem pravno postoji tek kada se fizika
lica udrue I stvore ga. Razlozi kao I vrste pravnih lica su mnogobrojni. Ali svakako
najvaniji razlog jeste mogunost lakeg ostvarivanja ciljeva putem pravnog lica koje bi
jedno fiziko lice mnogo tee upriliilo. Kao to smo imali priliku vidjeti nastanak
pravnih lica nije tako jednotavan niti svaka organizacija moe da se nazove pravnim
licem.
Pravila, propisi I naini rada uredovani su raznim zakonima, aktima, odredbama,
statutima I sl. koji omoguuju laki rad pravnog lica a u isto vrijeme spreavaju njegovu
zloupotrebu.

14
9. LITERATURA

Babi, I., Graansko pravo, Banja Luka, 2008.


Stojanovi, D., Uvod u graansko pravo, Beograd, 1996.
ivanovi, M., Skripta graanskog prava, Banja Luka, 2005.
Internet: http://www.moyak.com/papers/cataloguing-AACR2.html
http://www.crockers.co.nz/services/bc/faq/index.html

15