Osnovne mjere zaštite od djelovanja nuklearnih eksplozija i zračenja, i prva

pomoć
Oružje u kojem se kao eksploziv primjenjuje nuklearno gorivo naziva se atomsko ili
nuklearno oružje. Jačina nuklearne eksplozije mjeri se prema ukupnoj energiji koja se
oslobađa pri eksploziji: u obliku energije svjetlosnog i toplotnog zračenja , u obliku
mehaničke kinetičke energije, te u obliku veoma prodornog i štetnog nuklearnog zračenja.
Najopasniji su gama zraci koji se prostiru brzinom svjetlosti, i neutroni koji se kreću sporije
ali brzo stižu na velike udaljenosti. Mnogo duže traje naknadno nuklearno zračenje kao
posljedica ozračavanja predmeta brzim neutronima.

Kada nuklearna bomba eksplodira u vazduh se šalju čestice prašine, loma, djelića izgorjelih
predmeta i stvari i otpad uopšte. Taj otpad se pod fisionim zračenjem kontanimira i
predstavlja opasnu prijetnju. Zbog toga što nuklearna bomba sprži dosta čestica, vodu,
građevine pa i zemlju taj otpad je najčešće veoma male veličine i računa se u µ-gramima. Uz
taj sitan otpad koji se drukčije naziva i radioaktivna prašina stvara se i krupniji otpad koji
teži od nekoliko miligrama do nekoliko desetina kilograma. On se diže visoko u vazduh,
konkretno u stratosferu i tu ostaje određeno vrijeme. Dok su u vazduhu nuklearne padavine
lebde i zrače. Njihovo zračenje nije opasno na velikim visinama za ljude ali po zakonu
gravitacije one padaju nazad na Zemljinu površinu, najčešće razasute na velikim površinama
i kako na samom mjestu tako i daleko od mjesta eksplozije.

Dok padaju nuklearne padavine zrače ali gube na snazi srazmjerno sa vremenom jer se
energija troši. Ona se računa u jedinicama. Jedan sat posle eksplozije padavine sadrže 100
jedinica, posle sedam sati oko 10 jedinica a posle 48 sati samo jednu jedinicu. Međutim,
prosečno je dovoljno i nešto više od jedne dvadesetine jedinice odraslom čoveku da bude
ozračen i primi opasnu dozu radijacije. Kada radioaktivne padavine padnu na zemlju one
dodatno gube na snazi i svoju radijaciju odaju površini na koju su pale. Samim tim, ako padnu
na čoveka može doći do opasnih bolesti i smrti. Ako padnu na golu kožu izazivaju opekotine i
tumore u kasnijem periodu. Ako padnu na biljke ozračiće ih srazmerno preostaloj nuklearnoj
energiji koju posjeduju. Najčešće poslije nekoliko dana one prestaju da ugrožavaju ljude i živi
svijet (same po sebi) ali zato ono što ozrače preuzima energiju i zadržava je.

Najopasniji uticaj nuklearnog zračenja je na ljude. Ono dovodi do opasnih poremećaja u

životu i funkciji ćelija i organa. Naročito su osjetljive oči, unutrašnji organi, posebno spolni,
koštana srž i ćelije koje se brzo množe.
Nuklearno zračenje se manifestuje na više načina:
1. kroz trenutne reakcije kao što su opekotine, svrab, nesvjestica, povraćanje
2. kroz kratkoročne reakcije kao što su oboljenja kostiju, kože, očiju
3. kroz dugoročne posledice kao što su tumori, teške bolesti kostiju i smrt.

Padavine deluju trenutno neposrednim kontaktom sa njima, dodirom ili unošenjem u

organizam. Kratokorčne i dugoročne posljedice počinju nekoliko dana poslije kontakta i traju
tokom cijelog životnog vijeka individue. Uticaj na životinje je sličan kao i uticaj na ljude s tim
što životinje su mnogo podložnije uginuću i deformitetima nego ljudi sa par izuzetaka. Uticaj
na biljke je drugačiji. Slabije biljke najčešće prolaze sa uništavanjem spoljnog omotača i
uginućem dok jače biljke, sa većom površinom krošnje, snažnijim korijenovim sistemom i
korom mogu da ovo prebrode bez većih posljedica. Neke se i adaptiraju radijaciji ali većini
biljaka radijacija smeta i uništava ih.

Najvažnije je zaštiti se od nuklearnog otpada. Postoji više načina ali se svi baziraju na
osnovnim principima:

- Ako se čovjek nađe na otvorenom a zna da postoji opasnost od nuklearnog otpada mora
odmah potražiti sklonište (najbolje u zatvorenom prostoru, skloništu, kući). Ako skloništa
nema u blizini treba odmah zatvoriti oči čim se zapazi bljesak i okrenuti mu se leđima. Ako je
teren ravan, baciti se na zemlju licem ka zemlji, uvući šake u rukave i pokriti glavu.
- Ako se dođe u kontakt sa nuklearnim padavinama mora se odmah pristupiti uklanjanju istih
sa odjeće, pranjem, bacanjem i odlaganjem odjeće/obuće. Spaljivanjem se neće uništiti
radioaktivnost.
- Tokom trajanja opasnosti od radioaktivnih padavina ne sme se izlaziti na otvoreno ili ako se
izlazi mora biti kratko i moraju se pokriti svi dijelovi tela. Posle toga odjeća se mora očistiti.
- Ne smiju se koristiti u ishrani voda, hrana i svi prehrambeni proizvodi koji su bili izloženi
direktnom kontaktu sa padavinama. Izuzetak su kokošija jaja, krompir koji je svježe izvađen
iz zemlje, voda iz dubokog podzemnog izvora.
- Svaki pojedinac treba da ima opremu za ličnu zaštitu od zračenja: zaštitnu masku, ogrtač s
kapuljačom, rukavice, obuću ili zaštitne čarape, i po mogućnosti lični dozimetar.

Najsigurnija zaštita od djelovanja nuklearnog oružja jest borba da ne dođe do njegove

upotrbe, te da se zabrani njegova proizvodnja. Umjesto za ubijanje ljudi, za razaranje i
uništavanje materijalnih dobara, nuklearna energija može itreba da se upotrijebi za opću
dobrobit čovječanstva.