Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
MENTOR: UČENIK:
______________________ ___________________
1
SADRŽAJ:
-Uzročna veza(uzročnost)
-Uslovi kažnjivosti
-Opasnost
-Protivpravnost
-Nužna odbrana
-Krajnja nužda
2
POJAM KRIVIČNOG DJELA
Određivanje opšteg pojma krivičnog dela je najvažnije ali i najsloženije pitanje u nauci
krivičnog prava.Od rešavanja tog pitanja zavisi ceo sistem opšteg dela krivičnog prava.Opšti
deo krivičnog prava bavi se samo opštim određivanjem pojma krivičnog dela,a ne i pojma
sadržine obeležja,odnosno bića pojedinih konkretnih krivičnih dela.Reč je o određivanju
opštih obeležja koje mora posedovati svako krivično delo,odnosno bilo koje ponašanje da bi
se moglo okarakterisati krivičnim delom.Zajednički elementi svih krivičnih dela čine opšte
biće krivičnog dela.Skup svih posebnih obeležja krivičnog dela naziva se posebno biće
određenog krivičnog dela.
U našoj teoriji uobičajeno je da se opšti pojam krivičnog dela određuje kao delo učinjeno sa
vinošću,koje je društveno opasno,protivpravno i u zakonu određeno kao krivično delo.KZRS
u članu 7. stav 1.daje (nepotpunu)materijalno-formalnu definiciju opšteg pojma krivičnog
dela: "Krivično delo je protivpravno delo kojim se povređuju ili ugrožavaju zaštićene
vrednosti i koje je,zbog svoje opasnosti,u zakonu određeno kao krivično delo i za njega
propisana krivična sankcija".
Ova koncepcija opšteg pojma krivičnog dela izvršila je redefiniciju pojma krivičnog dela u
odnosu na dosadašnju praksu.Zadržana je materijalno-formalna koncepcija opšteg pojma
krivičnog dela,ali je njegova definicija upotpunjena sa eksplicitnim pominjanjem elementa
protivpravnosti. Ali ističe se i njegov materijalni elemenat gde se naglašava njegova
opasnost,odnosno zahtev da se radi o delu kojim se povređuju ili ugrožavaju zaštićene
vrednosti.
Iako se to nigde ne naglašava,jasno je da je prihva ćena objektivno-subjektivna koncepcija
opšteg pojma krivičnog dela,što isključuje mogućnost uvođenja objektivne odgovornosti u
krivičnom pravu.
Polazeći od zakonske definicije koja sadrži samo neke elemente opšteg pojma krivičnog
dela,kao i vladajućeg shvatanja u našoj teoriji i nauci krivičnog prava,OBAVEZNI elementi
opšteg pojma krivičnog dela bili bi sledeći:
1. DELO ČOVEKA – važi opšti princip da samo fizičko lice može učiniti krivično
delo,uz izuzetak u vezi krivične odgovornosti pravnog lica
2. OPASNOST
1. PROTIVPRAVNOST
2. ODREĐENOST U ZAKONU
3. VINOST
Postoje i elementi koji su u tesnoj vezi sa nekim od obaveznih elemenata,ali ne ulaze u opšti
pojam krivičnog dela.To su objekt i subjekt(učinilac)krivičnog dela.
Pojedini obavezni elementi opšteg pojma krivičnog dela se dalje rasčlanjuju na sastavne
elemente.
1) DELO ČOVEKA, ima tri sastavna elementa:
1. radnja
2. posledica
3. uzročno-posledična veza između radnje i posledice(kauzalna veza)
2) OPASNOST – kao elemenat opšteg pojma krivičnog dela pretpostavlja postojanje više
uslova koji bi svako ponašanje trebalo da ispunjava da bi se okarakterisalo kao krivično
3
delo.Opasnost predstavlja jedini materijalni elemenat u opštem pojmu krivičnog
dela.Uobičajeno je da se ukazuje na relativan karakter društvene opasnosti u tom smislu
da svako ponašanje nije opasno za sva društva i u svim vremenskim periodima.
Krivičnopravni pojam krivičnog dela ili pojam krivičnog dela u formalnom smislu mora
sadržavati samo formalne elemente putem kojih se taj pojam određuje.Pre svega zbog načela
pravne sigurnosti i zakonitosti.Unošenje materijalnog elementa u opšti pojam krivičnog dela
omogućava prodor arbitrernosti u primeni krivičnog prava,tj. u načelu daje se prednost
materijalnim nad formalnim elementima.
Opšti pojam krivičnog dela pretežno se određuje kao ljudska radnja koja je u zakonu
predviđena kao krivično delo,koja je protivpravna i koja je skrivljena.Ovako određen opšti
pojam krivičnog dela ima sledeća četiri elementa:
1. r a d nj a
2. p r e d v i đ e n o s t k r i v i č n o g d e l a u z a k o n u
3. p r o t i v p r a v n o s t
4. k r i v i c a
1) R A D Nj A
Radnja krivičnog dela je noseći element opšteg pojma krivičnog dela bez obzira što što su
svi elementi istog značaja i ranga,jer ukoliko nedostaje neki od njih nema ni krivičnog
dela.Odnos radnje i ostala tri elementa ogleda se pre svega u tome što je samo r a d nj a s u p
s t a n t i v(osnov,suština)dok su svi ostali elementi a t r i b u t i,tj.određuju kakva radnja treba
biti da bi bila krivično delo.Redosled pojedinih elemenata nije dat proizvoljno i on se ne
4
može menjati.Naime postepenost u utvrđivanju ostvarenosti svih elemenata je veoma važna i
neophodna.Naime prilikom rešavanja svakog pojedinog,konkretnog slučaja utvrđivanja
ostvarenosti krivičnog dela,uvek se počinje sa utvrđivanjem i razjašnjavanjem radnje,a
završava se utvrđivanjem krivične odgovornosti.Dakle,četiri obavezna elementa u opštem
pojmu krivičnog dela su istovremeno i četiri stepena(nivoa)kroz koje se mora proći da bi se
moglo zaključiti da je učinjeno krivično delo.
Krivično delo mora imati svoj supstrat,tj.mora postojati nešto što pod određenim
okolnostima postaje krivično delo.To nešto je lj u d s k a r a d nj a.Ljudska radnja mora biti
predmet vrednovanja i ocene u smislu da li zbog određenih njenih svojstava i pod određenim
uslovima zaslužuje da bude proglašena krivičnim delom.U pogledu određivanja pojma i
sadržaja radnje krivičnog dela postoji više teorija.U našoj teoriji preovladava,odnosno
usvojena je objektivno-subjektivna(kauzalna) teorija.
- tzv. n a t u r a l i s t i č k i pojam radnje(nemačka starija doktrina-List i drugi).Prema toj
teoriji radnja je voljni telesni pokret ili voljno propuštanje da se u čini telesni pokret.Po
pravilu radnju čini više telesnih pokreta.Sadržina volje po ovoj teoriji je irelevantna za
postojanje radnje.
- kod tzv. f i n a l n e teorije kod određivanja radnje zahteva se i usmerenost radnje na
ostvarenje cilja
- kod nas postoji i (napuštena)objektivna teorija koja za postojanje radnje traži minimalne
uslove-a ne traži postojanje volje
- od novijih teorija može se pomenuti s o c i j a l n a teorija koja za određivanje radnje
zahteva dva elementa:
· normativnu ocenu
· vrednovanje odnosa ljudske radnje prema spoljnem svetu.
Postoji veći broj varijanti socijalnog shvatanja pojma radnje,a zajedničko im je to što za
određivanje nekog ponašanja kao krivičnog dela zahtevaju uslov da ono ima društveni značaj.
U novije načine određivanja pojma radnje može se navesti tzv. negativni pojam radnje,gde
radnju krivičnog dela čini neizbegavanje onoga što se moglo izbeći,kao i personalna teorija
koja radnju određuje kao ispoljavanje ličnosti.
5
- Sporno je pitanje tzv. a u t o m a t i z o v a n i h r a d nj i.Preovlađuje shvatanje da kod
ovih radnji,pošto nije sasvim isključena volja,postoji radnja krivičnog dela.Ali kod nekih
a u t o m a t i z o v a n i h radnji teško je u praksi postaviti granicu u odnosu na r e f l e
k s n e radnje.
Samo ispoljavanje volje kod radnje nije dovoljno za određivanje pojma radnje.Ne može
se,pak,tražiti ni to da je volja u potpunosti ostvarena.Dovoljno je da se,na ma koji način
počelo sa ostvarivanjem svoje volje .Zato se radnja krivičnog dela treba odrediti kao d r u š t
v e n o r e l e v a n t n o o s t v a r i v a nj e v o lj e.Kod tog pojma,koji se može označiti
kao socijalno-personalini pojam radnje,od podjednakog su značaja postojanje društvenog
značaja radnje i kod ostvarivanja volje koju neko preduzima kod ostvarivanja radnje.
VRSTE RADNjI
Od radnji izvršenja treba razlikovati pripremne radnje koje ne ulaze u biće krivičnog
dela.Stadijumi izvršenja krivičnog dela određeni su odredbama čl.20.-22.
KZRS.Najznačajnija izmena u odnosu na dosadašnji Krivični zakoni je izostavljanje p r i p r
e m a nj a (nekadašnji čl.18.KZRS).Tako je naše krivično zakonodavstvo ponovo prihvatilo
koncepciju stadijuma pripremanja krivičnog dela iz KZSFRJ iz 1951.godine koja je vladajuća
koncepcija u modernom krivičnom zakonodavstvu.S obzirom da se radi o stadijumu čija je
kažnjivost izuzetna i postoji samo ako je neka od pripremnih radnji izričito inkriminisana u
odredbama Posebnog dela KZ(delicta preparata i delicta sui generis) nije bilo neophodno
njegovo uređivanje u odredbama opšteg dela KZRS.
6
Ta dužnost postoji ako je ustanovljena na osnovu:
- zakona
- nekog pravnog posla
- prethodnog činjenja garanta kojim je prouzrokovao opasnu radnju.
Ukoliko određeno lice kod kojeg postoji dužnost da preduzima određenu radnju,a ono to
propusti pa zbog toga nastupi posledica sa obeležjima krivičnog dela,uz postojanje i drugih
potrebnih uslova,to lice smatraće se izvršiocem krivičnog dela.
Tendencija je u savremenom krivičnom zakonodavstvu da se proširi krug o s n o v a koji
stvaraju obavezu činjenja u cilju sprečavanja ostvarivanja obeležja krivičnog dela.U teoriji
krivičnog prava ta tendencija se ocenjuje kao neprihvatljiva jer se time neopravdano širi
krivičnopravna zona.Ta pravno dogmatska konstrukcija nema osnova u zakonu.
Radnja krivičnog dela uvek prouzrokuje neku posledicu,ali ta posledica nije u svim
slučajevima uvek neophodna za postojanje,odnosno ostvarenje krivičnog dela.Samo kod
krivičnih dela kod kojih zakon izričito zahteva nastupanje određene posledice,ona je
neophodna za ostvarenje krivičnog dela.
- krivična dela p o v r e d e i
- krivična dela u g r o ž a v a nj a.
Posledica krivičnog dela povrede jeste uništenje ili oštećenje objekta radnje(npr.kod ubistva
ili teške telesne povrede).
Kod krivičnog dela ugrožavanja posledica se sastoji u apstraktnoj(mogućoj)ili konkretnoj
opasnosti(koja je nastupila).Apstraktna opasnost jeste mogućnost za nastupanje konkretne
opasnosti.Na primer kr.delo ugrožavanje javnog saobraćaja opasnom radnjom ili opasnim
sredstvom-čl.412.KZRS je krivično delo sa apstraktnom opasnošću.Zakonodavac ovde
opravdano polazi od toga da se preduzimanjem ovih radnji u v e k stvara apstraktna
7
opasnost,a ukoliko je do opasnosti za život i telo ljudi ili imovinu većeg obima i došlo,dakle
ako je nastupila konkretna opasnost postojaće neko drugo krivično delo.
Lice koje pogađa posledica zove se PASIVNIM SUBJEKTOM.To može biti i pravno lice a
u nekim slučajevima i država.Kod mnogih krivičnih dela pasivni subjekt je i objekt radnje(na
kome se preduzima radnja izvršenja),a kod nekih krivičnih dela to nije slučaj.Bitno je da je
reč o licu koje je o š t e ć e n o krivičnim delom,odnosno na čiju se štetu krivično delo izvrši.
Obratiti pažnju na značenje izraza u KZRS-čl.147.
UZROČNA VEZA(UZROČNOST)
U nauci krivičnog prava više teorija pokušava da reši pitanje uzročnosti.Najvažnije teorije
su:
1. teorija a d e k v a t n e uzročnosti i
2. teorija j e d n a k o s t i uslova(teorija ekvivalencije).
U savremenoj pravnoj literaturi pitanje uzročnosti se razmatra u okviru problematike tzv. o b
j e k t i v n o g u r a č u n a v a nj a.Prema ovoj teoriji uzročnost je samo neophodna
pretpostavka da bi se nekom licu određeno krivično delo moglo objektivno pripisati.U prvoj
fazi potrebno je ustanoviti postojanje faktičke veze između r a d nj e i p o s l e d i c e. U
drugoj fazi,u cilju smanjivanja kruga brojnih uslova bez kojih nema uzroka koji bi se smatrao
posledicom,pristupa se utvrđivanju n o r m a t i v n e v e z e radnje i posledice.
Rešavanje problema uzročnosti zadaje teškoće kod krivičnih dela n e č i nj e nj a,i to naročito
s obzirom da ona uvek u svom biću sadrže posledicu.U našoj teoriji vladajuće shvatanje je da
je uzročnost kod krivičnih dela nečinjenja moguća i da se sastoji u propuštanju da se jedan
uzročni lanac skrene sa svog redovnog toka čime dolazi do zabranjene posledice.
Da bi neka radnja bila krivično delo ona mora biti u zakonu prediđena kao krivično delo.
Predviđenost u zakonu se pre svega vezuje za pojam bića krivičnog dela. Osim ostvarenosti
bitnih elemenata krivičnog dela,predviđenost krivičnog dela u zakonu obuhvata i uslove
kažnjivosti.
Biće krivičnog dela i uslovi kažnjivosti čine zakonski opis krivičnog dela. To formalni
uslov. Utvrđivanje postojanja tog uslova omogućava da se pređe na utvrđivanje
protivpravnosti i,na kraju,postojanja krivice.
8
Obeležja bića krivičnog dela mogu biti objektivna(spoljna) i subjektivna(unutrašnja).
U objektivna obeležja bića krivičnog dela spadaju:
radnja izvršenja,posledica,predmet radnje,sredstvo izvršenja,način izvršenja,lično
svojstvo,lični odnosi,status izvršioca,mesto i vreme izvršenja krivičnog dela,namera i pobuda.
Na primer kod kr.dela davanje lažnog iskaza-čl.365.KZRS.
Konkretna opasnost za život i telo ljudi ili imovinu većeg obima je posledica krivičnog dela
ugrožavanja javnog saobraćaja-čl.410.KZ RS.
USLOVI KAŽNjIVOSTI
Kod pojedinih krivičnih dela zakonom se mogu predvideti posebni uslovi kažnjivosti,a koji
ne spadaju u biće krivičnog dela u užem smislu.To su određeni dopunski uslovi kažnjivosti
koji su osim ostvarenosti bića krivičnog dela neophodni da bi krivično delo postojalo i da bi
izvršilac mogao biti kažnjen.
Objektivni uslov inkriminacijene predstavlja obeležje bića krivičnog dela iako se nalazi u
zakonskom opisu krivičnog dela i bez njega krivično delo ne postoji.To za najvažniju
posledicu ima da taj uslov mora biti obuhvaćen krivicom(vinošću) učinioca.Npr. ukoliko nije
prijavljeno pripremanje krivičnog dela,njegovo predviđanje kao krivičnog dela u zakonu ima
kriminalno-politički smisao samo ako pripremanje nije prijavljeno u vreme kada nije moguće
sprečiti izvršenje krivičnog dela.
9
SUBJEKAT KRIVIČNOG DELA
OPASNOST
10
značaja efekta za pojedinca i društvo.Ponekad je to u praksi teško-npr.kod eutanazije,odosno
kod tzv."ubistva iz milosrđa",kocke,silovanja supružnika,prekida trudnoće,incesta između
punoletnih lica i drugo.
PROTIVPRAVNOST
Ukoliko neko ponašanje sadrži sve elemente sadržane u opisu bića nekog krivičnog
dela,samim tim je to ponašanje i protivpravno.Protivpravnosti u krivičnom pravu nema ako
nema određenosti krivičnog dela u zakonu.Izuzetno protivpravnost može biti isključena zbog
čega bi delo,iako u zakonu određeno kao krivično delo,izgubilo karakter krivičnog dela.
Protivpravnost i predviđenost u zakonu predstavljaju dva odvojena elementa u opštem pojmu
krivičnog dela.Time se izbegavaju problemi sa kojima se suočavaju nastojanja njihovog
spajanja u jedan elemenat,kako sa aspekta sistema opšteg krivičnog prava i pojma krivičnog
dela,tako i za potrebe analize i rešavanja konkretnih slučajeva prihvatljivije ih je izdvojiti u
dva odvojena elementa.
- z a n e m a r lj i v o o p a s n o d e l o
- nužna odbrana
- k r a j nj a n u ž d a
Ovi osnovi isključenja protivpravnosti propisani su explicite zakonom i nema
sumnje,dakle,da oni isključuju protivpravnost.
U članu 7.stav 2.KZRS regulisan je pojam zanemarljivo opasnog dela koje pokriva tzv.
“bagatelni kriminalitet”,a što zamenjuje dosadašnju ustanovu neznatne društvene opasnosti:
“Nije krivično delo ono delo koje je,iako sadrži obeležja krivičnog dela određena
zakonom,u zanemarljivoj meri opasno zbog svog malog značaja i zbog neznatnosti ili
odsutnosti štetnih posledica.” Ovo je svojevrsni derivat formalno-materijalne koncepcije
opšteg pojma krivičnog dela koja implicira njeno zadržavanje u krivičnom
zakonodavstvu.Izmena u opisu definicije tog dela se satoji pre svega u tome što je ovaj pojam
sada definisan objektivno-subjektivno,jer su među okolnostima za procenjivanje postojanja
ovog dela i okolnosti subjektivnog karaktera.
Bagatelno krivično delo,u smislu čl.7.st.2.KZRS pretpostavlja kumulativno dvije vrste
okolnosti,tj. dva elementa,i to:
3. N e z n a t n o s t i l i o d s u t n o s t š t e t n i h p o s l e d i c a
4. m a l i z n a č a j d e l a.
Delo je malogv značaja ako na to ukazuje njegova priroda,težina,okolnosti pod kojima je
učinjeno,nizak stepen krivične odgovornosti učinioca ili njegove lične sklonosti.
Prilikom procene da li je ispunjen uslov da je delo zanemarljivo opasno naročito je sporno
kakav značaj ima propisana kazna i koja to dela s obzirom na opšti stepen društvene
11
opasnosti i njihovu težinu,nikada ne mogu biti zanemarljivo opasna dela.Tu granicu nije
odredila ni praksa ni teorija.Ipak jasno je da što je kazna viša moraju biti i više izra žene
objektivne i subjektivne okolnosti koje ukazuju da je delo zanemarljivo opasno.Uzdržavanje
zakonodavca da odredi granicu u primeni ovog instituta s obzirom na propisanu kaznu
omogućava a r b i t r e r n o s t u njegovoj primeni.
Drugi uslov za primenu ovog instituta postavljen je alternativno i odnosi se na činjenicu da je
posledica nastupila(kod krivičnih dela povrede)ali je neznatna,odnosno o odsutnosti štetnih
posledica(tzv.delatnosna krivična dela-npr. pokušaj),kao i na krivična dela ugrožavanja-u tim
slučajevima nema štetne posledice.
Važno je razjasniti kada se neko može pozvati na stanje n u ž d e,radi opravdanja reagovanja
u konkretnom slučaju u cilju odbijanja istovremenog ili neposredno predstojećeg
napada.Naime,ako država u određenom trenutku nije u mogućnosti putem svog aparata
prinude da zaštiti nečije pravno dobro od povređivanja ili ugrožavanja,a ta obaveza je
zasnovana na osnovu pravnog reda,na njeno mesto automatski stupa odbrana-samozaštita.To
je dakle dozvoljena odbrana pravnih dobara zaštićenih pravnim redom-lice je ovlašćeno,po
zakonu,da se u ime države suprotstavi protivpravnom napadu.Stanje nuže postojaće dakle ako
država preko svog aparata u trenutku napada nije mogla pružiti ili nije pružila zaštitu
napadnutom dobru.Pri tome je važno da se napad na drugi način nije mogao odbiti ili
osujetiti,osim nužnom odbranom.Nesumnjivo je isto tako da je odbrana bila potrebna.
Kod instituta nužne odbrane dolazi do sukoba prava sa nepravom.Ne samo kada neko odbije
napad od sebe,nego i od nekog drugog lica (n u ž n a p o m o ć) postojaće,uz ispunjenje
ostalih neophodnih uslova,nužna odbrana.
Nužna odbrana ima dva elementa:
- NAPAD
- ODBRANA
NAPAD
12
ODBRANA
Za razliku od nužne odbrane ovde se radi o sukobu prava sa pravom što pored problema na
teorijskom planu u vezi njene pravne prirode,vodi i strožijim zakonskim uslovima za
postojanje krajnje nužde(npr.zahteva se stroga ekvivalencija između dobra koje se spasava i
dobra koje se žrtvuje).
OPASNOST
Opasnost je stanje u kome je neko dobro ugroženo i,prema okolnostima konkretnog
slučaja,postoji neposredna mogućnost da ono bude povređeno.Za razliku od napada kod
nužne odbrane,opasnost kod krajnje nužde može biti izazvana ne samo ljudskom radnjom
nego i na bilo koji drugi način(prirodne nepogode,napad životinje i dr.).
13
Uslovi za postojanje opasnosti su:
- da se ugrožava bilo koje pravno zaštićeno dobro
- da je neskrivljena
- da je istovremena
- da je stvarna.
- da se na drugi način nije mogla otkloniti osim vršenja radnje kojom su ostvareni svi
elementi nekog krivičnog dela
- da učinjeno zlo nije veće od onog koje je pretilo.
14
· da se naređenje tiče službene dužnosti
· da se ne odnosi na izvršenje ratnog zločina ili nekog drugog teškog krivičnog
dela(pojam teškog krivičnog dela treba odrediti tako da se dovede u vezu sa
krivičnim delom koje je eksplicitno navedeno,a to je ratni zločin).
15
16
LITERATURA:
- Bačić, F., Bavcon, L., Kraus, B., Lazarević, L.V., Lutovac, M., Srzentić, N., Stajić, A., ur.
(1978) Komentar Krivičnog zakona SFRJ. Beograd: Savremena administracija
17