Вы находитесь на странице: 1из 17

REPUBLIKA SRPSKA

UGOSTITELJSKO EKONOMSKA ŠKOLA


PRIJEDOR

MATURSKI PRAKTIČNI RAD

TEMA: KRIVIČNO DJELO

MENTOR: UČENIK:

______________________ ___________________

1
SADRŽAJ:

-Pojam krivičnog djela

-Elementi krivičnog djela


-Određivanje opšteg pojma krivičnog djela

-Posljedica krivičnog djela

-Uzročna veza(uzročnost)

-Predviđenost djela u zakonu

-Biće krivičnog djela

-Uslovi kažnjivosti

-Subjekat krivičnog djela

-Objekat krivičnog djela

-Opasnost

-Protivpravnost

-Nužna odbrana

-Krajnja nužda

-Opšti osnovi isključenja protivpravnosti koji nisu propisani KZ RS

2
POJAM KRIVIČNOG DJELA

Određivanje opšteg pojma krivičnog dela je najvažnije ali i najsloženije pitanje u nauci
krivičnog prava.Od rešavanja tog pitanja zavisi ceo sistem opšteg dela krivičnog prava.Opšti
deo krivičnog prava bavi se samo opštim određivanjem pojma krivičnog dela,a ne i pojma
sadržine obeležja,odnosno bića pojedinih konkretnih krivičnih dela.Reč je o određivanju
opštih obeležja koje mora posedovati svako krivično delo,odnosno bilo koje ponašanje da bi
se moglo okarakterisati krivičnim delom.Zajednički elementi svih krivičnih dela čine opšte
biće krivičnog dela.Skup svih posebnih obeležja krivičnog dela naziva se posebno biće
određenog krivičnog dela.
U našoj teoriji uobičajeno je da se opšti pojam krivičnog dela određuje kao delo učinjeno sa
vinošću,koje je društveno opasno,protivpravno i u zakonu određeno kao krivično delo.KZRS
u članu 7. stav 1.daje (nepotpunu)materijalno-formalnu definiciju opšteg pojma krivičnog
dela: "Krivično delo je protivpravno delo kojim se povređuju ili ugrožavaju zaštićene
vrednosti i koje je,zbog svoje opasnosti,u zakonu određeno kao krivično delo i za njega
propisana krivična sankcija".
Ova koncepcija opšteg pojma krivičnog dela izvršila je redefiniciju pojma krivičnog dela u
odnosu na dosadašnju praksu.Zadržana je materijalno-formalna koncepcija opšteg pojma
krivičnog dela,ali je njegova definicija upotpunjena sa eksplicitnim pominjanjem elementa
protivpravnosti. Ali ističe se i njegov materijalni elemenat gde se naglašava njegova
opasnost,odnosno zahtev da se radi o delu kojim se povređuju ili ugrožavaju zaštićene
vrednosti.
Iako se to nigde ne naglašava,jasno je da je prihva ćena objektivno-subjektivna koncepcija
opšteg pojma krivičnog dela,što isključuje mogućnost uvođenja objektivne odgovornosti u
krivičnom pravu.

ELEMENTI KRIVIČNOG DJELA

Polazeći od zakonske definicije koja sadrži samo neke elemente opšteg pojma krivičnog
dela,kao i vladajućeg shvatanja u našoj teoriji i nauci krivičnog prava,OBAVEZNI elementi
opšteg pojma krivičnog dela bili bi sledeći:
1. DELO ČOVEKA – važi opšti princip da samo fizičko lice može učiniti krivično
delo,uz izuzetak u vezi krivične odgovornosti pravnog lica
2. OPASNOST
1. PROTIVPRAVNOST
2. ODREĐENOST U ZAKONU
3. VINOST

Postoje i elementi koji su u tesnoj vezi sa nekim od obaveznih elemenata,ali ne ulaze u opšti
pojam krivičnog dela.To su objekt i subjekt(učinilac)krivičnog dela.
Pojedini obavezni elementi opšteg pojma krivičnog dela se dalje rasčlanjuju na sastavne
elemente.
1) DELO ČOVEKA, ima tri sastavna elementa:
1. radnja
2. posledica
3. uzročno-posledična veza između radnje i posledice(kauzalna veza)
2) OPASNOST – kao elemenat opšteg pojma krivičnog dela pretpostavlja postojanje više
uslova koji bi svako ponašanje trebalo da ispunjava da bi se okarakterisalo kao krivično

3
delo.Opasnost predstavlja jedini materijalni elemenat u opštem pojmu krivičnog
dela.Uobičajeno je da se ukazuje na relativan karakter društvene opasnosti u tom smislu
da svako ponašanje nije opasno za sva društva i u svim vremenskim periodima.

3) PROTIVPRAVNOST se obično određuje kao protivnost nekoj pravnoj normi,odnosno


kršenje nekog pravnog propisa ljudskom radnjom ili drugim ponašanjem.Dakle da bi
neko delo bilo krivično delo ono mora biti protivpravno.
U članu 7.stav 2.KZRS regulisan je pojam zanemarljivo opasnog dela koje pokriva tzv.
“bagatelni kriminalitet”,a što zamenjuje dosadašnju ustanovu neznatne društvene
opasnosti.Ovo je svojevrsni derivat formalno-materijalne koncepcije opšteg pojma krivičnog
dela koja implicira njeno zadržavanje u krivičnom zakonodavstvu.Izmena u opisu definicije
tog dela se satoji pre svega u tome što je ovaj pojam sada definisan objektivno-
subjektivno,jer su među okolnostima za procenjivanje postojanja ovog dela i okolnosti
subjektivnog karaktera.
Bagatelno krivično delo,u smislu čl.7.st.2.KZRS pretpostavlja kumulativno dvije vrste
okolnosti,tj. dva elementa,i to:
1. N e z n a t n o s t i l i o d s u t n o s t š t e t n i h p o s l e d i c a
2. m a l i z n a č a j d e l a.
Delo je malog značaja ako na to ukazuje njegova priroda,težina,okolnosti pod kojima je
učinjeno,nizak stepen krivične odgovornosti učinioca ili njegove lične sklonosti.
4) ODREĐENOST U ZAKONU – ograničava širok krug ponašanja na ona protivpravna
ponašanja koja su proglašena krivičnim delom.Ovaj elemenat je povezan sa načelom
zakonitosti u krivičnom pravu.
5) VINOST se u našoj teoriji shvata kao određeni psihički odnos učinioca prema svom
delu(psihološka teorija vinosti).Vinost(krivica)čini subjektivnu stranu krivičnog dela koja
se osim kroz njene oblike(umišljaj i nehat)ispoljava i kroz niz instituta opšteg dela
krivičnog prava,za koja je uobičajeno da se zbog svog značaja posebno razmatraju.

ODREĐIVANjE OPŠTEG POJMA KRIVIČNOG DELA


(opšte biće krivičnog dela)

Krivičnopravni pojam krivičnog dela ili pojam krivičnog dela u formalnom smislu mora
sadržavati samo formalne elemente putem kojih se taj pojam određuje.Pre svega zbog načela
pravne sigurnosti i zakonitosti.Unošenje materijalnog elementa u opšti pojam krivičnog dela
omogućava prodor arbitrernosti u primeni krivičnog prava,tj. u načelu daje se prednost
materijalnim nad formalnim elementima.
Opšti pojam krivičnog dela pretežno se određuje kao ljudska radnja koja je u zakonu
predviđena kao krivično delo,koja je protivpravna i koja je skrivljena.Ovako određen opšti
pojam krivičnog dela ima sledeća četiri elementa:
1. r a d nj a
2. p r e d v i đ e n o s t k r i v i č n o g d e l a u z a k o n u
3. p r o t i v p r a v n o s t
4. k r i v i c a

1) R A D Nj A
Radnja krivičnog dela je noseći element opšteg pojma krivičnog dela bez obzira što što su
svi elementi istog značaja i ranga,jer ukoliko nedostaje neki od njih nema ni krivičnog
dela.Odnos radnje i ostala tri elementa ogleda se pre svega u tome što je samo r a d nj a s u p
s t a n t i v(osnov,suština)dok su svi ostali elementi a t r i b u t i,tj.određuju kakva radnja treba
biti da bi bila krivično delo.Redosled pojedinih elemenata nije dat proizvoljno i on se ne

4
može menjati.Naime postepenost u utvrđivanju ostvarenosti svih elemenata je veoma važna i
neophodna.Naime prilikom rešavanja svakog pojedinog,konkretnog slučaja utvrđivanja
ostvarenosti krivičnog dela,uvek se počinje sa utvrđivanjem i razjašnjavanjem radnje,a
završava se utvrđivanjem krivične odgovornosti.Dakle,četiri obavezna elementa u opštem
pojmu krivičnog dela su istovremeno i četiri stepena(nivoa)kroz koje se mora proći da bi se
moglo zaključiti da je učinjeno krivično delo.
Krivično delo mora imati svoj supstrat,tj.mora postojati nešto što pod određenim
okolnostima postaje krivično delo.To nešto je lj u d s k a r a d nj a.Ljudska radnja mora biti
predmet vrednovanja i ocene u smislu da li zbog određenih njenih svojstava i pod određenim
uslovima zaslužuje da bude proglašena krivičnim delom.U pogledu određivanja pojma i
sadržaja radnje krivičnog dela postoji više teorija.U našoj teoriji preovladava,odnosno
usvojena je objektivno-subjektivna(kauzalna) teorija.
- tzv. n a t u r a l i s t i č k i pojam radnje(nemačka starija doktrina-List i drugi).Prema toj
teoriji radnja je voljni telesni pokret ili voljno propuštanje da se u čini telesni pokret.Po
pravilu radnju čini više telesnih pokreta.Sadržina volje po ovoj teoriji je irelevantna za
postojanje radnje.
- kod tzv. f i n a l n e teorije kod određivanja radnje zahteva se i usmerenost radnje na
ostvarenje cilja
- kod nas postoji i (napuštena)objektivna teorija koja za postojanje radnje traži minimalne
uslove-a ne traži postojanje volje
- od novijih teorija može se pomenuti s o c i j a l n a teorija koja za određivanje radnje
zahteva dva elementa:
· normativnu ocenu
· vrednovanje odnosa ljudske radnje prema spoljnem svetu.
Postoji veći broj varijanti socijalnog shvatanja pojma radnje,a zajedničko im je to što za
određivanje nekog ponašanja kao krivičnog dela zahtevaju uslov da ono ima društveni značaj.
U novije načine određivanja pojma radnje može se navesti tzv. negativni pojam radnje,gde
radnju krivičnog dela čini neizbegavanje onoga što se moglo izbeći,kao i personalna teorija
koja radnju određuje kao ispoljavanje ličnosti.

Radnja u pojmu krivičnog dela ima trostruku funkciju:


- ulogu o s n o v n o g elementa
- ulogu p o v e z u j u ć e g elementa
- ulogu r a z g r a n i č a v a j u ć e g elementa.
Kao osnovni element radnja je viši pojam(genus proximum)koji obuhvata sve oblike
ispoljavanja kažnjivog ponašanja(činjenje,nečinjenje-propuštanje,umišljajnu i nehatnu
radnju,dovršenu i nedovršenu radnju itd.).
- Prema opšteusvojenom shvatanju nema radnje krivičnog dela kada je preuzeta pod
uticajem a p s o l u t n e s i l e(vis absoluta),tj.nesavladive sile koja potpuno isključuje
donošenje i realizovanje odluke od strane onoga prema kome je primenjena,jer joj se ni na
koji način nije mogao suprotstaviti.Na taj način se isključuje voljna radnja a time i postojanje
krivičnog dela.
- Kompulzivna sila(vis compulsiva) i pretnja utiču na donošenje odluke koja se javlja kao
iznuđena.One utiču na volju učinioca,ali je ne isključuju,čime ne isključuju ni postojanje
radnje.
- Nema radnje krivičnog dela ni u stanju g u b i t k a s v e s t i,jer se poremećaji svesti
rešavaju na planu krivične odgovornosti.
- Radnje krivičnog dela nema ni u slučaju r e f l e k s n i h p o k r e t a koji su organska
posledica spoljnih nadražaja.

5
- Sporno je pitanje tzv. a u t o m a t i z o v a n i h r a d nj i.Preovlađuje shvatanje da kod
ovih radnji,pošto nije sasvim isključena volja,postoji radnja krivičnog dela.Ali kod nekih
a u t o m a t i z o v a n i h radnji teško je u praksi postaviti granicu u odnosu na r e f l e
k s n e radnje.

Samo ispoljavanje volje kod radnje nije dovoljno za određivanje pojma radnje.Ne može
se,pak,tražiti ni to da je volja u potpunosti ostvarena.Dovoljno je da se,na ma koji način
počelo sa ostvarivanjem svoje volje .Zato se radnja krivičnog dela treba odrediti kao d r u š t
v e n o r e l e v a n t n o o s t v a r i v a nj e v o lj e.Kod tog pojma,koji se može označiti
kao socijalno-personalini pojam radnje,od podjednakog su značaja postojanje društvenog
značaja radnje i kod ostvarivanja volje koju neko preduzima kod ostvarivanja radnje.

VRSTE RADNjI

Osim radnje izvršenja koju preduzima izvršilac,postoji i radnja


saučesništva(saizvršilac,podstrekač i pomagač).

U teoriji je prihvaćena podela radnji na:


1. RADNjE ČINjENjA
2. RADNjE NEČINjENjA(PROPUŠTANjA).

Od radnji izvršenja treba razlikovati pripremne radnje koje ne ulaze u biće krivičnog
dela.Stadijumi izvršenja krivičnog dela određeni su odredbama čl.20.-22.
KZRS.Najznačajnija izmena u odnosu na dosadašnji Krivični zakoni je izostavljanje p r i p r
e m a nj a (nekadašnji čl.18.KZRS).Tako je naše krivično zakonodavstvo ponovo prihvatilo
koncepciju stadijuma pripremanja krivičnog dela iz KZSFRJ iz 1951.godine koja je vladajuća
koncepcija u modernom krivičnom zakonodavstvu.S obzirom da se radi o stadijumu čija je
kažnjivost izuzetna i postoji samo ako je neka od pripremnih radnji izričito inkriminisana u
odredbama Posebnog dela KZ(delicta preparata i delicta sui generis) nije bilo neophodno
njegovo uređivanje u odredbama opšteg dela KZRS.

Krivična dela se dele na:


1. krivična dela č i nj e nj a(komisivna) i
2. krivična dela n e č i nj e nj a-propuštanja(omisivna).
Kod komisivnih krivičnih dela voljno se preduzima telesni pokret,a kod omisivnih voljno se
propušta telesni pokret.
Krivična dela nečinjenja uobičajeno se dele na:
- p r a v a omisivna krivična dela i
- n e p r a v a omisivna krivična dela.
P r a v a o m i s i v n a krivična dela se mogu izvršiti samo nečinjenjem i tako im je radnja
izvršenja i postavljena(npr. kr.delo iz čl.361.KZRS-neprijavljivanje pripremanja krivičnog
dela i 362.-neprijavljivanje krivičnog dela i učinioca).

N e p r a v a o m i s i v n a krivična dela su ona čija je radnja u zakonu postavljena kao


radnja činjenja,ali se izuzetno pod određenim uslovima mogu izvršiti i nečinjenjem(npr
ubistvo-čl.148.KZRS).
Za neprava(omisivna)krivična dela centralno je pitanje postojanja d u ž n o s t i da se
preduzme činjenje i njih može izvršiti samo lice kod kojeg ta dužnost i postoji-to lice u teoriji
zove se g a r a n t o m.

6
Ta dužnost postoji ako je ustanovljena na osnovu:
- zakona
- nekog pravnog posla
- prethodnog činjenja garanta kojim je prouzrokovao opasnu radnju.

Ukoliko određeno lice kod kojeg postoji dužnost da preduzima određenu radnju,a ono to
propusti pa zbog toga nastupi posledica sa obeležjima krivičnog dela,uz postojanje i drugih
potrebnih uslova,to lice smatraće se izvršiocem krivičnog dela.
Tendencija je u savremenom krivičnom zakonodavstvu da se proširi krug o s n o v a koji
stvaraju obavezu činjenja u cilju sprečavanja ostvarivanja obeležja krivičnog dela.U teoriji
krivičnog prava ta tendencija se ocenjuje kao neprihvatljiva jer se time neopravdano širi
krivičnopravna zona.Ta pravno dogmatska konstrukcija nema osnova u zakonu.

S obzirom na način propisivanja radnje izvršenja u zakonskom opisu pojedinih krivičnih


dela,razlikuju se:
- a l t e r n a t i v n o propisivanje radnje izvršenja i
- k u m u l a t i v n o propisivanje radnje izvršenja.

Alternativno propisivanje radnje izvršenja podrazumeva da je za postojanje radnje izvršenja


kao bitnog elementa krivičnog dela,dovoljno da je izvršena bilo koja od alternativno
propisanih radnji(npr.za kr.delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva-čl.173.KZBiH).
Kod kumulativno propisane radnje izvršenja(inače se ređe koristi u krivičnom
zakonodavstvu),potrebno je da se ostvare sve propisane radnje izvršenja-najčešće su to dve
radnje.Naprimer kod krivičnog dela nepružanje pomoći licu povređenom u saobraćajnoj
nesreći-čl.414.KZRS potrebno je da se ostvare dve radnje: da izvršilac prouzrokuje povredu
nekog lica i da ga ostavi bez pomoći).

POSLEDICA KRIVIČNOG DELA

Radnja krivičnog dela uvek prouzrokuje neku posledicu,ali ta posledica nije u svim
slučajevima uvek neophodna za postojanje,odnosno ostvarenje krivičnog dela.Samo kod
krivičnih dela kod kojih zakon izričito zahteva nastupanje određene posledice,ona je
neophodna za ostvarenje krivičnog dela.

PODELA KRIVIČNIH DELA

1. S obzirom na vrstu posledice uobičajena je podela krivičnih dela na:

- krivična dela p o v r e d e i
- krivična dela u g r o ž a v a nj a.

Posledica krivičnog dela povrede jeste uništenje ili oštećenje objekta radnje(npr.kod ubistva
ili teške telesne povrede).
Kod krivičnog dela ugrožavanja posledica se sastoji u apstraktnoj(mogućoj)ili konkretnoj
opasnosti(koja je nastupila).Apstraktna opasnost jeste mogućnost za nastupanje konkretne
opasnosti.Na primer kr.delo ugrožavanje javnog saobraćaja opasnom radnjom ili opasnim
sredstvom-čl.412.KZRS je krivično delo sa apstraktnom opasnošću.Zakonodavac ovde
opravdano polazi od toga da se preduzimanjem ovih radnji u v e k stvara apstraktna

7
opasnost,a ukoliko je do opasnosti za život i telo ljudi ili imovinu većeg obima i došlo,dakle
ako je nastupila konkretna opasnost postojaće neko drugo krivično delo.

2. Razlikovanje krivičnih dela na krivična dela sa posledicom-tzv. posledična ili


materijalna krivična dela i na ona bez posledice-tzv.delatnosna ima značaj na
razgraničenje između dovršenih ili nedovršenih krivičnih dela(pokušaj),zatim na
utvrđivanje mesta i vremena izvršenja i rešavanje nekih drugih pitanja.

Lice koje pogađa posledica zove se PASIVNIM SUBJEKTOM.To može biti i pravno lice a
u nekim slučajevima i država.Kod mnogih krivičnih dela pasivni subjekt je i objekt radnje(na
kome se preduzima radnja izvršenja),a kod nekih krivičnih dela to nije slučaj.Bitno je da je
reč o licu koje je o š t e ć e n o krivičnim delom,odnosno na čiju se štetu krivično delo izvrši.
Obratiti pažnju na značenje izraza u KZRS-čl.147.

UZROČNA VEZA(UZROČNOST)

U nauci krivičnog prava više teorija pokušava da reši pitanje uzročnosti.Najvažnije teorije
su:
1. teorija a d e k v a t n e uzročnosti i
2. teorija j e d n a k o s t i uslova(teorija ekvivalencije).
U savremenoj pravnoj literaturi pitanje uzročnosti se razmatra u okviru problematike tzv. o b
j e k t i v n o g u r a č u n a v a nj a.Prema ovoj teoriji uzročnost je samo neophodna
pretpostavka da bi se nekom licu određeno krivično delo moglo objektivno pripisati.U prvoj
fazi potrebno je ustanoviti postojanje faktičke veze između r a d nj e i p o s l e d i c e. U
drugoj fazi,u cilju smanjivanja kruga brojnih uslova bez kojih nema uzroka koji bi se smatrao
posledicom,pristupa se utvrđivanju n o r m a t i v n e v e z e radnje i posledice.
Rešavanje problema uzročnosti zadaje teškoće kod krivičnih dela n e č i nj e nj a,i to naročito
s obzirom da ona uvek u svom biću sadrže posledicu.U našoj teoriji vladajuće shvatanje je da
je uzročnost kod krivičnih dela nečinjenja moguća i da se sastoji u propuštanju da se jedan
uzročni lanac skrene sa svog redovnog toka čime dolazi do zabranjene posledice.

PREDVIĐENOST DELA U ZAKONU

Da bi neka radnja bila krivično delo ona mora biti u zakonu prediđena kao krivično delo.
Predviđenost u zakonu se pre svega vezuje za pojam bića krivičnog dela. Osim ostvarenosti
bitnih elemenata krivičnog dela,predviđenost krivičnog dela u zakonu obuhvata i uslove
kažnjivosti.
Biće krivičnog dela i uslovi kažnjivosti čine zakonski opis krivičnog dela. To formalni
uslov. Utvrđivanje postojanja tog uslova omogućava da se pređe na utvrđivanje
protivpravnosti i,na kraju,postojanja krivice.

BIĆE KRIVIČNOG DELA


Biće krivičnog dela obuhvata skup obaveznih obeležja koja čine posebne pojmove krivičnih
dela.Ono predstavlja tipiziranje krivičnih dela. Biće krivičnih dela proizilazi iz zakonskog
opisa pojedinih krivičnih dela.Propisivanje nekog krivičnog dela vrši se tako što se u zakonu
određuju njegova obavezna(konstitutivna) obeležja. Time se ostvaruje predviđenost radnje u
zakonu,kao jednog od osnovnih elemenata opšteg pojma krivičnog dela.

8
Obeležja bića krivičnog dela mogu biti objektivna(spoljna) i subjektivna(unutrašnja).
U objektivna obeležja bića krivičnog dela spadaju:
radnja izvršenja,posledica,predmet radnje,sredstvo izvršenja,način izvršenja,lično
svojstvo,lični odnosi,status izvršioca,mesto i vreme izvršenja krivičnog dela,namera i pobuda.
Na primer kod kr.dela davanje lažnog iskaza-čl.365.KZRS.
Konkretna opasnost za život i telo ljudi ili imovinu većeg obima je posledica krivičnog dela
ugrožavanja javnog saobraćaja-čl.410.KZ RS.

U subjektivna obeležja bića krivičnog dela spadaju: UMIŠLjAJ I NEHAT.

Uobičajena je podela obeležja elemenata bića krivičnog dela u osnovna i dopunska.


Skup osnovnih obeležja čini osnovna zakonska obeležja bića krivičnog dela.
Dopunska obeležja čine k v a l i f i k a t o r n e i p r i v i l e g u j u ć e okolnosti.
Propisijući kvalifikatorne okoklnosti zakonodavac propisuje teže oblike nekog krivičnog
dela i za njega predviđa težu kaznu-npr. ubistvo na svirep i podmukao način.
Kod privilegovanih okolnosti zakon propisuje lakše oblike i previđa kaznu u odnosu na
osnovni oblik.-npr.kod prevare-čl.239.st.4.KZRS gde kod učinioca postoji samo namera da
drugog ošteti.

USLOVI KAŽNjIVOSTI

Kod pojedinih krivičnih dela zakonom se mogu predvideti posebni uslovi kažnjivosti,a koji
ne spadaju u biće krivičnog dela u užem smislu.To su određeni dopunski uslovi kažnjivosti
koji su osim ostvarenosti bića krivičnog dela neophodni da bi krivično delo postojalo i da bi
izvršilac mogao biti kažnjen.

Postoje dve grupe uslova kažnjivosti:


1. OBJEKTIVNI USLOV(INKRIMINACIJA)
2. LIČNI OSNOVI ISKLjUČENjA KAZNE
1.OBJEKTIVNI USLOV(INKRIMINACIJA)

Objektivni uslov inkriminacijene predstavlja obeležje bića krivičnog dela iako se nalazi u
zakonskom opisu krivičnog dela i bez njega krivično delo ne postoji.To za najvažniju
posledicu ima da taj uslov mora biti obuhvaćen krivicom(vinošću) učinioca.Npr. ukoliko nije
prijavljeno pripremanje krivičnog dela,njegovo predviđanje kao krivičnog dela u zakonu ima
kriminalno-politički smisao samo ako pripremanje nije prijavljeno u vreme kada nije moguće
sprečiti izvršenje krivičnog dela.

1) LIČNI OSNOV ISKLjUČENjA KAŽNjIVOSTI


Lični osnovi isključenja kažnjivosti nisu obeležja bića krivičnog dela već dodatne
okolnosti koje utiču na kažnjavanje ili nekažnjavanje određenih lica. Tako npr. kod
neprijavljivanja krivičnog dela-čl.361.KZRS,neće se kazniti za ovo delo bračni drug,lice
sa kojim učinilac živi u trajnoj vanbračnoj zajednici,srodnik po krvi u pravoj liniji,brat ili
sestra,usvojilac ili usvojenik,kao i bračni drug nekog od navedenih lica,odnosno lice koje
sa nekim od njih živi u trajnoj vanbračnoj zajednici.Dakle kažnjivost određenog kruga
lica kod ovog krivičnog dela je izričito isključena.

9
SUBJEKAT KRIVIČNOG DELA

Subjekat(učinilac) krivičnog dela je fizičko lice koje preduzima radnju izvršenja(izvršilac),ili


radnju saučesništva(saučesnik).
Izvršilac krivičnog dela može biti i pravno lice.
Subjektom krivičnog dela se smatra i ono lice koje se prilikom izvršenja krivičnog dela
poslužilo životinjom,prirodnom ili mehaničkom silom.Sporno je međutim da li je subjekat
krivičnog dela lice koje se za izvršenje krivičnog dela poslužilo drugim licem.To je tačno
samo u nekim situacijama,i to ako su ispunjeni uslovi za postojanje p o s r e d n o g i z v r š i
l a š t v a.
Pitanje da li pravno lice može biti subjekat krivičnog dela odavno se raspravlja u pravnoj
literaturi.Tendencija u krivičnim zakonodavstvima je da može i pravno lice biti subjekat
krivičnog dela.Osim anglosaksonskog prava,i u zakonodavstvu pojedinih kontinentalnih
Evropskim država uvodi se mogućnost da i pravno lice može biti subjekat krivičnog dela.I u
BiH je krivičnim zakonodavstvom određeno da i pravno lice može imati krivičnopravnu
odgovornost.

OBJEKAT KRIVIČNOG DELA

Postoje dve vrste objekta krivičnog dela:


- ZAŠTITNI
- OBJEKT RADNjE KRIVIČNOG DELA

Oni se razlikuju u pogledu više okolnosti:


Zaštitni objekt predstavlja određena dobra kojima se krivičnim pravom pruža zaštita.Zaštitni
objekt može biti OPŠTI I GRUPNI.U vezi sa opštim zaštitnim objektom postavlja se pitanje
ko je nosilac(titular)zaštitnog objekta:pojedinac ili država(društvo).Preovlađuje dualističko
shvatanje,tj.da su i pojedinac i država nosioci zaštitnog objekta.Ali postoje razlike u pogledu
toga koja dobra su značajnija.Iako ova dobra stoje u tesnoj međusobnoj vezi,ipak bi trebalo
dati prednost dobrima čoveka.Samo opšti zaštitni objekt koji u prvi plan stavlja osnovna
prava čoveka,opšta dobra obuhvata samo ukoliko su u funkciji njegovog ostvarivanja i tada
može biti legalni osnov kazne kao sredstva ostvarivanja krivičnopravne zaštite. KZRS u
članu 1.određuje opšti zaštitni objekt,tako što prvo navodi osnovna prava i slobode čoveka
i građanina i druge osnovne individualne i opšte vrednosti koje ustanovljuje i jemči
pravni poredak.Reč je o odredbi kojom je definisana s v r h a krivičnog zakonodavstva RS i
koja određuje zaštitnu(protektivnu)funkciju krivičnog zakonodavstva.Time je zakonodavac
ušao u ratio legis,tj. područje koje se redovno ostavlja teoriji.

OPASNOST

Opasnost je materijalna strana predviđenosti krivičnog dela u zakonu.Ona je osnov i


opravdanje za propisivanje nekog ponašanja kao krivičnog dela.Opasnost je,najčešće
rečeno,zakonodavni motiv inkriminisanja,razlog zbog kojeg zakonodavac neko ponašanje
proglašava krivičnim delom.U našoj pravnoj literaturi dominira stav da je opasnost
obavezan i samostalan elemenat opšteg pojma krivičnog dela.Za takvo shvatanje,osim
odredbe čl.7.stav 1. KZRS,koja je pretežno deklarativna i nepotpuna,nema dovoljno
argumenata. Međutim,da opasnost nekog ponašanja treba za zakonodavca da bude
kriterijum da se ono proglasi krivičnim delom,to nije sporno. Konačan sud o opasnosti nekog
ponašanja treba da se donese posle svestranog razmatranja njegovih karakteristika i njegovog

10
značaja efekta za pojedinca i društvo.Ponekad je to u praksi teško-npr.kod eutanazije,odosno
kod tzv."ubistva iz milosrđa",kocke,silovanja supružnika,prekida trudnoće,incesta između
punoletnih lica i drugo.

PROTIVPRAVNOST

Ukoliko neko ponašanje sadrži sve elemente sadržane u opisu bića nekog krivičnog
dela,samim tim je to ponašanje i protivpravno.Protivpravnosti u krivičnom pravu nema ako
nema određenosti krivičnog dela u zakonu.Izuzetno protivpravnost može biti isključena zbog
čega bi delo,iako u zakonu određeno kao krivično delo,izgubilo karakter krivičnog dela.
Protivpravnost i predviđenost u zakonu predstavljaju dva odvojena elementa u opštem pojmu
krivičnog dela.Time se izbegavaju problemi sa kojima se suočavaju nastojanja njihovog
spajanja u jedan elemenat,kako sa aspekta sistema opšteg krivičnog prava i pojma krivičnog
dela,tako i za potrebe analize i rešavanja konkretnih slučajeva prihvatljivije ih je izdvojiti u
dva odvojena elementa.

Opšti osnovi isključenja krivičnog dela(odnosno protivpravnosti)dele se u dve


kategorije,i to:

1) OPŠTI OSNOVI ISKLjUČENjA PROTIVPRAVNOSTI PROPISANI ZAKONOM


2) OPŠTI OSNOVI ISKLjUČENjA PROTIVPRAVNOSTI KOJI NISU PROPISANI
ZAKONOM

1) OPŠTI OSNOVI ISKLjUČENjA PROTIVPRAVNOSTI PROPISANI KZ RS SU:

- z a n e m a r lj i v o o p a s n o d e l o
- nužna odbrana
- k r a j nj a n u ž d a
Ovi osnovi isključenja protivpravnosti propisani su explicite zakonom i nema
sumnje,dakle,da oni isključuju protivpravnost.

1.1. ZANEMARLjIVO OPASNO DELO

U članu 7.stav 2.KZRS regulisan je pojam zanemarljivo opasnog dela koje pokriva tzv.
“bagatelni kriminalitet”,a što zamenjuje dosadašnju ustanovu neznatne društvene opasnosti:
“Nije krivično delo ono delo koje je,iako sadrži obeležja krivičnog dela određena
zakonom,u zanemarljivoj meri opasno zbog svog malog značaja i zbog neznatnosti ili
odsutnosti štetnih posledica.” Ovo je svojevrsni derivat formalno-materijalne koncepcije
opšteg pojma krivičnog dela koja implicira njeno zadržavanje u krivičnom
zakonodavstvu.Izmena u opisu definicije tog dela se satoji pre svega u tome što je ovaj pojam
sada definisan objektivno-subjektivno,jer su među okolnostima za procenjivanje postojanja
ovog dela i okolnosti subjektivnog karaktera.
Bagatelno krivično delo,u smislu čl.7.st.2.KZRS pretpostavlja kumulativno dvije vrste
okolnosti,tj. dva elementa,i to:
3. N e z n a t n o s t i l i o d s u t n o s t š t e t n i h p o s l e d i c a
4. m a l i z n a č a j d e l a.
Delo je malogv značaja ako na to ukazuje njegova priroda,težina,okolnosti pod kojima je
učinjeno,nizak stepen krivične odgovornosti učinioca ili njegove lične sklonosti.
Prilikom procene da li je ispunjen uslov da je delo zanemarljivo opasno naročito je sporno
kakav značaj ima propisana kazna i koja to dela s obzirom na opšti stepen društvene

11
opasnosti i njihovu težinu,nikada ne mogu biti zanemarljivo opasna dela.Tu granicu nije
odredila ni praksa ni teorija.Ipak jasno je da što je kazna viša moraju biti i više izra žene
objektivne i subjektivne okolnosti koje ukazuju da je delo zanemarljivo opasno.Uzdržavanje
zakonodavca da odredi granicu u primeni ovog instituta s obzirom na propisanu kaznu
omogućava a r b i t r e r n o s t u njegovoj primeni.
Drugi uslov za primenu ovog instituta postavljen je alternativno i odnosi se na činjenicu da je
posledica nastupila(kod krivičnih dela povrede)ali je neznatna,odnosno o odsutnosti štetnih
posledica(tzv.delatnosna krivična dela-npr. pokušaj),kao i na krivična dela ugrožavanja-u tim
slučajevima nema štetne posledice.

1.2. NUŽNA ODBRANA


Nužna odbrana je osnov koji isključuje protivpravnost,odnosno postojanje krivičnog dela.
Nužna odbrana definisana je u članu 11.KZRS:
“(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da se od svog dobra ili od
dobra drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad.
(3) Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti,a ako je
prekoračenje učinio usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom,može se i
osloboditi od kazne.”

Važno je razjasniti kada se neko može pozvati na stanje n u ž d e,radi opravdanja reagovanja
u konkretnom slučaju u cilju odbijanja istovremenog ili neposredno predstojećeg
napada.Naime,ako država u određenom trenutku nije u mogućnosti putem svog aparata
prinude da zaštiti nečije pravno dobro od povređivanja ili ugrožavanja,a ta obaveza je
zasnovana na osnovu pravnog reda,na njeno mesto automatski stupa odbrana-samozaštita.To
je dakle dozvoljena odbrana pravnih dobara zaštićenih pravnim redom-lice je ovlašćeno,po
zakonu,da se u ime države suprotstavi protivpravnom napadu.Stanje nuže postojaće dakle ako
država preko svog aparata u trenutku napada nije mogla pružiti ili nije pružila zaštitu
napadnutom dobru.Pri tome je važno da se napad na drugi način nije mogao odbiti ili
osujetiti,osim nužnom odbranom.Nesumnjivo je isto tako da je odbrana bila potrebna.
Kod instituta nužne odbrane dolazi do sukoba prava sa nepravom.Ne samo kada neko odbije
napad od sebe,nego i od nekog drugog lica (n u ž n a p o m o ć) postojaće,uz ispunjenje
ostalih neophodnih uslova,nužna odbrana.
Nužna odbrana ima dva elementa:
- NAPAD
- ODBRANA

NAPAD

Uslovi napada su:


2. da je ponašanje čoveka
3. da je ponašanje upereno protiv nekog pravom zaštićenog dobra
4. da je protivpravan
5. da je istovremen
6. da je stvaran
U nekim slučajevima,zavisno od okolnosti,ima opravdanje da se uzme da odbrana nije bila
neophodno potrebna,tj.može se uzeti da se radi o prekoračenju nužne odbrane čime se otvara
mogućnost za ublažavanje ili oslobađanje od kazne,a što nije slučaj ako nedostaje
istovremenost(e k s t e n z i v n i e k s c e s).

12
ODBRANA

Uslovi odbrane su:


1. da je kroz radnju odbrane ostvareno biće nekog krivičnog dela
2. da je radnja odbrane upravljena prema nekom napadačevom pravno zaštićenom dobru
3. da je odbrana neophodno potrebna za odbijanje napada.
Prekoračenje(e k s c e s)granica nužne odbrane postoji kada su ispunjeni svi uslovi odbrane
osim onoga koji zahteva da je odbrana bila neophodno potrebna (čl.11.st.3.).To je tzv.i n t e n
z i v n o p r e k o r a č e nj e(intenzivni eksces)koji naša sudska praksa opravdano ne
prihvata,a koji postoji onda kada napad prestane.U slučaju prekoračenja nužne odbrane
postoji krivično delo i postoji krivična odgovornost.Prekoračenje granica nužne odbrane
predstavlja fakultativni osnov za ublažavanje kazne pod dodatnim uslovom da je
prekoračenje izvršeno usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom..Prekoračenje
nužne odbrane može biti osnov za oslobađanje od kazne,tj.predstavljati fakultativni osnov za
oslobađanje od kazne.

1.3. KRAJNjA NUŽDA


Krajnja nužda isključuje postojanje protivpravnosti.To je opšti osnov za isključenje
postojanja krivičnog dela.Nastala je znatno kasnije od nužne odbrane.Sa nužnom odbranom
ima određene sličnosti,ali se u pogledu sastavnih elemenata razlikuje.
Zakonska definicija krajnje nužde regulisana je članom 12.st.2.KZRS:
"Krajnja nužda postoji kad je delo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od svog dobra
ili od dobra drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije
mogla otkloniti,a pri tom učinjeno zlo nije veće od zla koje je pretilo.
Učinilac koji je sam izazvao opasnost ali iz nehata,ili je prekoračio granice krajnje
nužde,može se blaže kazniti,a ako je prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim
okolnostima-može se i osloboditi od kazne.
Nema krajnje nužde ako je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti."

Za razliku od nužne odbrane ovde se radi o sukobu prava sa pravom što pored problema na
teorijskom planu u vezi njene pravne prirode,vodi i strožijim zakonskim uslovima za
postojanje krajnje nužde(npr.zahteva se stroga ekvivalencija između dobra koje se spasava i
dobra koje se žrtvuje).

Elementi krajnje nužde su:


1. OPASNOST
2. OTKLANjANjE OPASNOSTI
Uslovi za postojanje krajnje nužde vezuju se i za jedan i za drugi elemenat-moraju biti k u m
u l a t i v n o ispunjeni.

OPASNOST
Opasnost je stanje u kome je neko dobro ugroženo i,prema okolnostima konkretnog
slučaja,postoji neposredna mogućnost da ono bude povređeno.Za razliku od napada kod
nužne odbrane,opasnost kod krajnje nužde može biti izazvana ne samo ljudskom radnjom
nego i na bilo koji drugi način(prirodne nepogode,napad životinje i dr.).

13
Uslovi za postojanje opasnosti su:
- da se ugrožava bilo koje pravno zaštićeno dobro
- da je neskrivljena
- da je istovremena
- da je stvarna.

Uslovi za otklanjanje opasnosti su:

- da se na drugi način nije mogla otkloniti osim vršenja radnje kojom su ostvareni svi
elementi nekog krivičnog dela
- da učinjeno zlo nije veće od onog koje je pretilo.

PREKORAČENjE(EKSCES)KRAJNjE NUŽDE - je rešeno u osnovi kao i kod nužne


odbrane.Prekoračenje koje je zakonski relevantno(intenzivni a ne ekstenzivni eksces krajnje
nužde)postoji onda kada je opasnost otklonjena povredom dobra veće vrednosti od vrednosti
dobra od koga se otklanja opasnost. Prekoračenje će postojati i onda kada je,s ciljem
otklanjanja opasnosti,moglo se povrediti dobro manje vrednosti ili je povreda tog dobra
mogla biti manjeg intenziteta. U tom slučaju krivično delo postoji ali KZRS predviđa
fakultativni osnov za ublažavanje kazne,a ukoliko je prekoračenje učinjeno pod osobito
olakšavajućim okolnostima,učinilac se može osloboditi od kazne.
Institut krajnje nužde ne može se primenjivati u situacijama kada je učinilac bio dužan da se
izloži opasnosti(npr.vršenje određenih profesija koje su povezane sa određenim r i z i c i m
a-policija,vatrogasci,rudari i dr.).Nosioci određenih profesija su dužni da žrtvuju svoja dobra
ako se nađu u opasnosti dok obavljaju svoju profesiju.Ali ova dužnost nije apsolutne prirode
i ne postoji kada je sasvim izvesno prema okolnostima slučaja da će doći do smrti nosioca
dužnosti.

2) OPŠTI OSNOVI ISKLjUČENjA PROTIVPRAVNOSTI KOJI NISU PROPISANI


KZ RS

Opšti osnovi isključenja protivpravnosti koji nisu propisani KZ RS proizilaze iz stava


doktrine i sudske prakse.Mogu se svrstati u nekoliko grupa:
2.1. VRŠENjE DUŽNOSTI

Postoje,pre svega,osnovi isključenja protivpravnosti,koji proizilaze iz vršenja službene


dužnosti zasnovane na zakonu(npr.lišavanje slobode lica radi izvršenja kazne
zatvora,narušavanje nepovredivosti stana u cilju hvatanja učinioca krivičnog dela ili
obezbeđenja dokaza itd.). U svim ovim slučajevima izvršava se službena radnja.U tim
slučajevima(izuzev kada dolazi do prekoračenja tog ovlašćenja)nema protivpravnosti,pa
samim tim ni krivičnog dela.

2.2. NAREĐENjE PRETPOSTAVLjENOG

Od strane dela teorije,kao i u nekim zakonodavstvima,naređenje pretpostavljenog smatra


se opštim osnovom isključenja protivpravnosti.
U našem krivičnom pravu naređenje pretpostavljenog se javlja kao osnov isključenja
protivpravnosti samo u vršenju službe u Vojsci Republike Srpske,i to pod odre đenim
uslovima:

14
· da se naređenje tiče službene dužnosti
· da se ne odnosi na izvršenje ratnog zločina ili nekog drugog teškog krivičnog
dela(pojam teškog krivičnog dela treba odrediti tako da se dovede u vezu sa
krivičnim delom koje je eksplicitno navedeno,a to je ratni zločin).

2.3. PRISTANAK POVREĐENOG

Kao opšti institut pristanak povređenog treba razlikovati od slučajeva kada,jednostavno,nisu


ispunjeni neki od elemenata krivičnog dela zato što pristanak lica prema kome se neke
radnje preduzimaju isključuju prinudu kao bitan elemenat tih
dela(npr.silovanje,razbojništvo),ili se zbog pristanka delo vrši neovlašćeno,a što je kod nekih
dela obavezan elemenat(npr.povreda tajnosti pisma,neovlašćeno odavanje tajni datih
braniocu i dr.).
Pristanak povređenog imaznačaj i kad povreda nanetih u okviru nekog sportskog
takmičenja.Krivično delo će u tim slučajevima biti isključeno,jer nema protivpravnosti,ako
je povreda naneta u okviru pravila nekog sportskog takmičenja.Moguće su u tom slučaju dve
situacije:
- povreda sama po sebi dozvoljena(npr. boks)
- uobičajena povreda koja se kažnjava u okviru pravila takmičenja(npr. faul u fudbalu).
Naprotiv,ako je do povred došlo umišljajno ali ne u okviru pravila sporta ili iz drugih
razloga onda će postojati krivično delo.

2.4. DOZVOLjEN RIZIK

- disciplinsko kažnjavanje maloletne dece od strane roditelja(npr.zabrana izlaska id kuće


dok se ne popravi loša ocena u školi)
- obavljanje lekarske dužnosti.
Dozvoljen rizik zasniva se na principu tzv.p r e t e ž n o g i n t e r e s a.
Ponašanja u određenim oblastima zbog tehničkih dostignuća(saobraćaj,industrija ...)danas sa
sobom nose određene rizike koji se mogu pretvoriti u povredu tela,ugrožavanja
života,imovine,do toga u odnosu na ukupan obim tih aktivnosti,dolazi u veoma malom
procentu,dovodi do zaključka zašto se to može tolerisati.
- Dozvoljen rizik se može prihvatiti kao osnov isključenja protivpravnosti samo onda kada
je učinilac preduzeo,odnosno učinio sve što je potrebno i uobičajeno da opasnost
minimalizuje i svede na najmanju moguću meru.

U vršenju roditeljskog prava moguće je da dođe do ostvarenja bića nekog krivičnog


dela(npr.ako roditelj ne dozvoljava maloletnom detetu da izađe dok ne nauči lekciju iz nekog
predmeta u školi ili dok ne popravi lošu ocenu-ostvaruju se bića krivičnog dela prinude,a u
nekim slučajevima i krivičnog dela neovlašćenog lišavanja slobode).Protivpravnost ne bi
bila,u navedenom slučaju na primer,isključena ako bi detetu bila naneta povreda.

- Sporno je i pitanje povreda ili prouzrokovanja smrti u okviru preduzimanja medicinskih


zahvata. U novijoj literaturi spominje se i "čuvanje pretežnog interesa".Kako u ovim
slučajevima razdvojiti eventualno postojanje krajnje nužde. Ovaj institut dozvoljen je
samo:
- da se medicinski zahvat vrši lege artis,odnosno po pravilima lekarske profesije,što znači
da je bio i n d i k o v a n
- da postoji pristanak lečenog lica i
- da je zahvat izvršen u nameri lečenja.

15
16
LITERATURA:

- Bačić, F., Bavcon, L., Kraus, B., Lazarević, L.V., Lutovac, M., Srzentić, N., Stajić, A., ur.
(1978) Komentar Krivičnog zakona SFRJ. Beograd: Savremena administracija

-Krivični zakon Republike srpske,Sl.Gl. RS broj 49 od 2003.godine

17

Вам также может понравиться