HIPOTIROIDIZAM, TIRODITIS I STRUMA

( referat iz hirurgije )

HIPOTIROIDIZAM

Hipotiroidizam nastaje zbog disproporcije između potreba tkiva za tiroidnim hormonima i sposobnosti
štitne žlijezde za izlučivanje tih tvari.
Hipotiroidizam u djetinjstvu
Aplazija ili hipoplazija štitne žlijezde, zbog poremećaja u razvoju žlijezde kod embria, razlog je
hipotiroidizma u djetinjstvu.
Klinička slika Atiroidno ili hipotiroidno dijete se prepoznaje oko 2 -3 mjeseca života. Novorođenče je
mirno, mnogo spava, uglavnom pati od opstipacije, a potom se simptomi pogoršavaju. Glava djeteta je
velika, s širokim licem i niskim čelom, a razvoj zuba usporen. Dijete je zdepasto, s kratkim udovima i
okruglim trbuhom. Hipotiroidizam uzrokuje zaostajanje u razvoju intelektualnih sposobnosti. Pacijenti su
obično mirni, te imaju potrebu za zaštitom i slabo pamćenje (kretenizam).
Terapija: Terapijom se mogu postići dobri rezultati, ako pravilno liječenje počne u prvim mjesecima
života. Kod endemskog kretenizma treba odstraniti strumu, te davati pacijentu tiroidne ekstrakte. Dobre
rezultate daje i profilaksa jodom.
Hipotiroidizam kod odraslih osoba
Uzrok je smanjeno stvaranje hormona od strane štitne žlijezde zbog lezije. To stanje može nastati nakon
bolesti, kao što su tumori i tiroiditisi bakterijskog porijekla. Najpoznatiji tiroiditisi su de Quervainov,
Riedelov i Hashimotov. Može doći i do toga da štitna žlijezda nije dovoljno stimulirana, pa je to razlog
njenog smanjenog ritma rada. Još jedan uzrok hipotiroidizma je jaka depresija aktivnosti štitne žlijezde
nakon liječenja hipertiroidizma.
Klinička slika: Hipotirotičar ima karakterističan fizički izgled i ponašanje. To je obično osoba sporih
pokreta, s kretanjem koje s napredovanjem bolesti postaje sve teže i nesigurnije. Oboljeli su uvijek umorni
i teško podnose hladnoću, te govore usporeno, dubokim glasom i ima smanjenu sposobnost koncentracije.
Koža je suha, blijeda i žućkste boje, naduta i otečena. Zbog otežane cirkulacije krvi, pacijenti su blijedi,
ljubičastih usana, te lomljive kose i nokata. Šake i stopala postaju zdepasti, lice okruglo, a jezik se
povećava.
Dijagnoza: Laboratorijski nalazi pokazuju niske vrijednosti hormona štitne žlijezde ( najčesšće T3 – trijod
tironina i T4 tiroksina).
Terapija: Moguće je nadoknaditi nedostatak tiroidnih hormona dajući ih u obliku lijekova. Na taj način se
hipotiroidnoj osobi omogućava potpuno normalan život. Važno je što prije započeti s terapijom. Blagi i
neprimjetni oblik hipotiroidizma, može čak i spontano regredirati, ako je njegova pojava nije uzrokovana
prolaznim povećanjem potrebe za tiroidnim hormonima.

TIROIDITIS

Tiroiditis predstavlja zapaljenje štitne žlijezde, najčešće autoimunog porijekla. Rjeđe se javljaju gnojne
infekcije.
Klinička slika: blago uvećanje tireoiden žlijezde, koja je tvrda i bezbolna. Obično je funkcija štitne
žlijezde očuvana, mada može nastati potpuno razaranje žlijezde, ili povećana funkcija ( tirotoksikoza).
Poseban oblik tiroiiditisa je
Hashimotov tireoiditis
Hashimotov tireoiditis (hronični limfocitni tireoiditis ili Hashimotova struma ili autoimuni tireoiditis)
predstavlja kroničnu upalu štitne žlijezde s limfocitnom infiltracijom žlijezde koja je uzrokovana
autoimunim čimbenicima te je jedan od najčešćih uzroka primarne hipotireoze.
Incidencija: Češći je u žena nego u muškaraca (8:1), a učestalost se povećava s dobi. Obiteljska anamneza
bolesti štitne žlijezde je česta, a učestalost je veća u bolesnika s hromosomskim bolestima kao što su
Turnerov, Downov ili Klinefelterov sindrom.
Klinička slika: Bolesnici se žale na bezbolno povećanje štitne žlijezde i osjećaj pritiska u vratu.
Dijagnoza: Pri pregledu se otkriva neosjetljiva guša koja može biti glatka ili čvorasta, tvrda i čvrsto
elastična za razliku od konzistencije normalne štinjače. Pri prvom pregledu mnogi bolesnici imaju
hipotireozu.
Istodobno mogu postojati i druge autoimune endokrine bolesti poput npr. Addisonove bolesti. Schmidtov
sindrom je Addisonova bolest zajedno s hipotireozom zbog Hashimotova tireoiditisa.
Terapija: Hashimotov tireoiditis zahtjeva doživotnu nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače zbog
smanjivanja guše i liječenja hipotireoze. Ponekad je hipotireoza prolazna.

STRUMA

Struma podrazumijeva sve oblike povećanja štitnjače, bez obzira na uzrok i terapijske postupke koji su
različiti u raznim oblicima strume.
Ovdje ćemogovoriti o obliku netoksičnog (bez povećanja vrijednosti hormona štitnjače) i dobroćudnog
(benignog) uvećanja štitnjače.
Etiologija: Među uzrocima povećanja štitnjače spominju se vrlo različiti uzroci: manjak joda u prehrani,
urođeni poremećaji u metabolizmu joda, pubertet, trudnoća, lijekovi koji blokiraju deponiranje joda.
Konzumiranje određene hrane objašnjava povećanu učestalost strume u pojedinim etničkim skupinama.
Klinička slika: Kod umjerenog uvećanja štitnjače ne postoje nikakvi značajniji simptomi već samo blaga
nelagoda u smislu pritiska u donjem dijelu vrata, otežano disanje, ponekad promuklosti i otežano gutanje.
Dijagnoza: Koriste se razni dijagnostički metodi kao npr.: ultrazvuk, scintigrafija, citološka punkcija itd.
s ciljem isključivanja težih oboljenja štitne žlijezde.
Terapija: Najznačajnija j prevencija, to jeste dodavanjem joda soli i vodi. To je riješeno zakonskom
regulativom da se 1 kg soli dodaje 25 mg kalijeva jodida. Zatim se primjenjuje supresiona terapija
tiroidnih hormona, ako je izrazito otežano gutanje i disanje odstranjuje se dio štitne žlijezde.