5. 2.

Model selekcije i orjentacije u atletici

Od kad postoji ljudski rod ljudi su bivali selekcionirani. Od najranije i

najokrutnije selekcije – one prirodne, do današnjih dana. Na današnjem stupnju razvoja
selekcija i orjentacija su sveprisutni u svakoj sveri čovjekovog djelovanja pa teko i u
sportu.
Naravno da ni atletika, kao sport kojim se djeca počinju baviti od rane mladosti,
nije iznimka, jer samo pravovremena i kvalitetna selekcija i orjentacija donosi vrhunske
rezultate.
Procesom odabira i orijentacije nadarene djece u neku od atletskih grana ili pak
određenu atletsku disciplinu počinje specifični atletski sportski put, a to znači puno prije
nego atletičar ostvari neki zapaženiji atletski rezultat. Odabir i orjentacija može teći na
razne načine - od odabira samog djeteta sukladno njegovim afinitetima za određenu
atletsku granu ili čak disciplinu, do ekspertne primjene objektivnih kriterija i modela
selekcije i orjentacije.
Selekcija i orjentacija je u atletici je dugotrajan proces koji za atletske discipline
počinje od 6-10 godine i neprekidno traje do juniorskog staža, u kojemu su još uvijek
moguće promjene.
Potencijal budućeg atletičara nije moguće objektivno procijeniti sve dok mladi
atletičar tijekom svoga kontinuiranog trenažnog procesa u atletskoj školi ne prođe niz
provjera kojima se utvrđuje razina velikog broja njegovih antropoloških obilježja. Na
osnovu ranih selekcijskih procjena utvrđuje se samo djetetova potencijalna sposobnost za
neku od atletskih disciplina.
Da li će polaznici atletske škole biti uspješni u atletici uopće ovisi o ogromnom
broju čimbenika.
U atletskom sportu postoji veliki broj selekcijskih modela i metoda, međutim, ne
postoji unificirani model početne atletske selekcije i orjentacije. Mnogi znansveno -
stručni modeli selekcije, iako različiti, već su provjereni, te su našli svoju aplikaciju u
praksi. Ali ipak u velikom broju atletskih klubova otkrivanje i prepoznavanje talentiranih
događa se sasvim slučajno, jer određeni broj trenera vjeruje da talent sam uvijek

1
pronalazi put do uspjeha. Samo vrhunski talenti u kvalitetnoj socijalnoj sredini koja ih
podržava mogu sami pronaći put, a ostali nikad ne dođu u priliku pokazati i iskoristiti
svoj potencijal jer uglavnom nema sustavne potrage za talentima.
Možda je najvažniji ograničavajući čimbenik za atleski razvoj period u kojem
počinje trening. Limitirajući faktor mogu biti i morfološka obilježja, te motoričke
sposobnosti. Veliki broj znanstvenih istraživanja upravo se bavilo i bavi utjecajem
morfoloških mjera na rezultat u atletici. U svakom od tih istraživanja utvrđen je značajan
utjecaj građe tijela na dostignuća u atletici. U motoričkom prostoru, što se tiče velikog
broja atletskih disciplina, utvrđeni su dosta precizni utjecaji pojedine motoričke
sposobnosti na rezultat, te se selekcija provodi upravo na osnovu tih spoznaja.
Bez obzira što su se mnogi bavili problemom selekcije ipak je objavljeno
relativno malo eksperimentalnih radova o selekciji i orjentaciji što je i razumljivo jer je za
takovo istraživanje potrebna primjena višegodišnjih eksperimenata na relativno velikom
broju ispitanika. Tranzitivna mjerenja u atletici je, iako teško, moguće izvesti, ali
longitudinalna mjerenja bez međunarodnih projekata gotovo je nemoguće realizirati.
Naime, atletika je nazvana kraljicom sportova zbog velikog broja disciplina koje je
sačinjavaju, a upravo to je limitirajući faktor za znanstvena istraživanja. Dovoljno velik,
vrhunski reprezentativan uzorak ispitanika po kvaliteti, disciplini, dobi i spolu, koji je od
rane mladosti do sportske zrelosti uključen u upravljeni atletski tening, i na osnovu kojeg
bi se mogli dobiti znanstveno utemeljne zakonitosti o selekciji i orjentaciji u pojedinoj
atletskoj disciplini, gotovo je nemoguće imati.
Iako se važnost selekcije znala i ranije, o čemu govore rani radovi, tek
sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća autori su počeli naglašavali
važnost selekcije za postizanje vrhunskih rezultata.
B. Tabačnik, J. Žadan i N. Sultanov (1977.) u svom su radu odredili karakteristike
dinamike razvoja sportskog rezultata najboljih svjetskih sprintera (njih 37, s prosječnim
rezultatom u trčanju na 100 m od 10.06''). Istraživši sportske biografije najboljih svjetskih
trkača, trojica autora navode njihove visoke početne sportske rezultate u dobi od 14 do 16
godina. Podaci govore kako su se njihovi rezultati u kasnijoj dobi poboljšali samo za od
0.98 do 1.64 sekunde (8.5 do 13.3%). Utvrđeno je kako se veći dio najboljih trkača na
kratke staze počeo u sprintu usavršavati u uzrastu od 13 do 18 godina, a tek njih 13.5 %

2
poslije 19 godina. Oni trkači koji su počeli kasnije, imaju i bolje startne rezultate, što
autori pripisuju stupnju na kojemu je završio biološki razvoj. Autori također zaključuju
kako visoke rezultate u trčanju na kratke staze postižu samo oni sportaši koji, osim visoke
početne razine spremnosti, imaju i visok tempo rasta sportskih rezultata. Da bi sportaš
postao sprinter, nije mu dovoljan samo talent, već je nužan i racionalno planiran trening,
tijekom kojega stječe visoku razinu fizičke, tehničke i psihološke pripremljenosti.
Clarke (1971.) je dokazao da su skok udalj s mjesta i vertikalni skok izvrsni
prediktori budućeg uspjeha u sprintu, skoku u dalj i skoku u vis.
Zagorac (1984.) je istraživao relacije između morfoloških i motoričkih
karakteristika djece i rezultata u atletskim disciplinama: skok u dalj, skok u vis i trčanje
na 60m. Istraživanje je provedeno na uzorku od 205 ispitanika, učenika 5. i 6. razreda
osnovne škole u dobi od 11 do 13 godina. Pomoću kanoničke korelacijske i regresijske
analize utvrdio je visoku povezanost između morfoloških dimenzija, motoričkih
sposobnosti i rezultata u atletskim varijablama. Autor to objašnjava dominantnim
udjelom eksplozivne snage u realizaciji proučavanih atletskih disciplina. Potkožno masno
tkivo, kao balastna masa, smanjuje relativnu snagu i negativno utječe na rezultate u
atletskim disciplinama. Motoričke sposobnosti, osobito one pod upravljanjem mehanizma
za energetsku regulaciju, znatno više utječu na rezultatska ostvarenja u atletskim
disciplinama od morfoloških obilježja.
M. Gihta (1994.) u svom radu naglašava važnost procesa selekcije za budući
uspjeh. Testiranje i selekcija djece za određenu disciplinu moraju biti neprekidan proces
ukoliko se želi pronaći najtalentiraniji sportaš u određenoj disciplini. Nadalje, važno je
znati specifične kvalitete potrebne za određenu disciplinu te razumjeti promjene koje se
događaju tijekom rasta i razvoja mladog sportaša. Gihta navodi kako je većina
međunarodnih trenera zaključila da važeće komponente identifikacije talenata i njihova
razvoja uključuju:
- kontinuirano poboljšanje standarda
- modelne karakteristike najprikladnijih sportaša (osvajači olimpijskih medalja)
- proces selekcije usmjeren na traženje specifičnih talenata
- metode treninga i natjecanja
- tehničku i financijsku podršku sudionicima

3
 Klavora i sur. (1997.) su se bavili identifikacijom i razvojem atletskih talenata s
ciljem identificiranja individualnih sposobnosti za atletske discipline. Rezultati terenskih
testova za ukupan uzorak (N=2818) pokazuju da:
 dječaci su značajno brži na 15 m od djevojčica (2.62, odnosno 2.80 s),
 dječaci skaču značajnije dalje od djevojčica (182.8, odnosno 159.2 cm)
 dječaci bacaju lopticu značajno brže od djevojčica (66.96, odnosno 45.05
km/h).
U usporedbi s dječacima, koji pokazuju stabilna i značajna poboljšanja izvedbe u
12., 13. i 14. godini, kod djevojčica nema stvarne razlike ni u jednom terenskom testu u
13., 14. i 15. godini starosti. Tako djevojčice ranije od dječaka dosežu svoje najbolje
rezultate za ta tri testa, već u dobi od 13 godina. Zato autori preporučuju da, tražimo li
talente za atletiku, moramo posegnuti u uzorak biološke starosti od 13 do 15 godina za
dječake i od 10 do 12 godina za djevojčice.
K. Tomažin, M. Čoh i B. Škof (1999.) postavili su reduciran model uspješnosti u
sprintu koji se temelji na hijerarhijskoj strukturi morfoloških karakteristika i motoričkih
sposobnosti, prezentiranoj u istraživanju Kurelića i sur. 1975. Autori zaključuju da je
razdoblje između 11. i 12. godine najprimjerenije za početni izbor i usmjeravanje u sprint
pri čemu je vrlo važno poznavati značajne karakteristike koje u tom periodu najviše
utječu na objašnjenje uspješnosti. Na osnovi poznavanja odgovarajuće strukture
sposobnosti i njihovih koeficijenata važnosti moguće je uspješno izabrati najveće
sprinterske potencijale. Postavljajući model autori su u obzir uzeli dio antropoloških
dimenzija i njihovu hijerarhijsku strukturu, koja je odlučujuća za uspješnost u kratkom
sprintu. Pomoću modela mogu za svaku ispitanicu vrednovati sve dimenzije koje utječu
na uspješnost. Tako model omogućava otkrivanje prednosti i slabosti svake ispitanice.
Tako izmjereni podaci pokazatelji su za početni izbor i usmjeravanje te za planiranje,
programiranje i analiziranje trenažnog procesa. Prednost ovog modela leži u njegovoj
jednostavnosti, smatraju autori, ali zaključuju kako čovjekov psihosomatski status nije
sastavljen samo od njegovog morfološkog i motoričkog prostora, nego da je daleko
kompleksniji i cjelovitiji, pa i o tome valja voditi računa.

4
 Kriteriji za prepoznavanje nadarenosti, uključujući testove, standarde i optimalni
model, moraju biti sportsko specifični. Dragan (1978.) je naveo čimbenike relevantne za
uspjeh u atletskim disciplinama :
Sprint
• Vrijeme reakcije (i sposobnost konitinuiranog ponavljanja reakcija)
• Živčano-mišićna podražljivost
• Koordinacija i kapacitet dobre mišićne relaksacije
• Sopsobnost podnošenja stresa
• Omjer visine i trupa, duge noge
Trčanje na srednje pruge
• Anaerobna snaga i maksimalan VO2 po kilogramu tjelesne težine
• Koncentracija mliječne kiseline (razina viška mliječne kiseline u krvi nakon
naporne vježbe) i manjak kisika
• Sposobnost podnošenja stresa
• Visoko sposobnost koncentracije i njeno zadržavanje tijekom dužeg vremena
Trčanje na duge pruge i brzo hodanje
• Maksimalan VO2 po kilogramu tjelesne težine
• Srčani volumen
• Visoka otpornost na umor, ustrajnost motiviranost
Skakačke discipline
• Vrijeme reakcije i eksplozivna jakost
• Visoka anaeorobna snaga
• Sposobnost podnošenja stresa
• Visoka sposobnost koncentracije i njeno zadržavanje tijekom dužeg vremena
Bacačke discipline
• Visina i mišićavost
• Visoka anaerobna snaga
• Visoka širina ramena (biacromial diameter)
• Visoka sposobnost koncentracije i njeno zadržavanje tijekom dužeg vremena

5
 Kandidate za bacanje kladiva bivši Istočni Nijemci testirali su već u 13. godini
(Tablica 11.). Oni su tvrdili da sportaš prije nego što dostigne elitnu razinu mora trenirati
10 do 12 godina.

Tablica 11. Njemački standardi za 13-godišnjeg kandidata za bacanje kladiva

_______________________________________________ _____
Visina: 167.5 cm
Težina: 60.5 do 68.5 kg
Raspon ruku: najmanje 5 cm veći od visine tijela
30 m iz niskog starta: 4.8 s
30 m iz letećeg starta: 4.0 s
60 m iz niskog starta: 8.8 s
3 sunožnih poskoka: 6.7m
Bacanje_kugle_od_3_kg:_11.3_m_________________________ __ ____

Winfried (1997.) analizirajući razvijanje rezultata svjetski poznatih sprintera tvrdi

da se u dobi 15. do 19. godine usvajaju odlučujući temelji za budući vrhunski rezultat.
Marita Koch, Carl Lewis i mnogi drugi su se upravo u toj dobi istaknuli izvanrednim
rezultatima. Međutim, postoje i atletičari koji su sustavni trening u svojoj disciplini počeli
u relativno kasnoj dobi, a također su postigli najviše svjetske rezultate. Veliki Linford
Christi je sa sustavnim treningom sprinta počeo tek s 22 godine, a Alberto Juantorena je
u 19. godini s košarke prešao na atletiku i već poslije prve godine treninga postigao
rezultat 45.9 s na 400 m. Unatoč tim kao i mnogim drugim sličnim primjerima ipak se
preporučuje početak specijalizacije u sprinterskim disciplinama u dobi od 14 ili 15 godina
što omogućuje postignuće visokih rezultata još u juniorskoj kategoriji. Autor predstavlja
čimbenike na osnovu kojih među djecom prepoznajemo talentirane sprintre i preponaše:
• Maksimalna brzina (najniži zahtjevi: 30 m leteći, djevojke 14 g. 3,70 – 3,85 s,
dječaci 15 g. 3,65 – 3,80 s).
• Visoka frkvencija koraka povezana s jednim prirodno dugačkim korakom kao i
sposobnost opuštanja i mekoće za vrijeme sprinta.

6
 • Sposobnost brze reakcije na akustične i optičke signale (startni pucanj, rakcija na
nadolazećeg trkača u štafeti).
• Sprint-STV (specijalne trkačke vježbe) kao i lako prelaženje prepona u ritmu od
3,4 ili 5 koraka.
• Gipkost tijela, posebno mišičja nogu
• Povoljan odnos između visine tijela i dužine nogu; sama visina nije odlučujući
činitelj u sprintu.
• Za preponaške discipline potrebno je pretpostaviti visinu tijela (visina roditelja),
redovito je za odrasle muškarce potrebno najmanje 184 cm, a za žene 167 cm.
• Oduševljenje za disciplinu, podrška okoline, posebno roditelja

Tablica 12. Rezultatska dostignuća juniora-ki u sprinterskim i preponaškim disciplinama

(prema Winfried 1997.)
100 m 400 m
JUNIORKE 100 m 200 m 400 m
pr. pr.
15 godina-juniorke 12,20 41,30
17 godina-juniorke 11,95 24,90 56,00 14,10 60,07
18 godina-juniorke 11,80 24,00 54,70 13,75 59,50
norma za svjetsko i europsko prvenstvo 1991. 11,94 24,44 54,74 14,14 60,04
svjetsko i europsko prvenstvo 4.-6. mjesta 11,80 24,00 54,50 13,75 58,50
medalja za svjetsko i europsko prvenstvo 11,40 23,20 52,30 13,40 57,00
juniorski europski rekord 10,88 22,19 49,50 13,00 55,62
juniorski svjetski rekord 10,88 22,19 49,50 12,84 55,20
110 m 400 m
JUNIORI 100 m 200 m 400 m
pr. pr.
17 godina-juniori 11,10 14,20
19 godina-juniori 10,75 21,90 48,50 14,20 53,00
norma za svjetsko i europsko prvenstvo 1991. 10,74 21,54 48,14 14,64 53,14
svjetsko i europsko prvenstvo 4.-6. mjesta 10,60 21,30 47,50 14,30 51,75
medalja za svjetsko i europsko prvenstvo 10,35 20,80 46,05 13,95 50,60
europski rekord za juniore 10,14 20,13 43,87 13,44 48,74
svjetski rekord za juniore 10,09 13,23 48,02

7
 Bowerman i sur. (1999.) prestavljajući model selekcije u Oregonskoj školi donose
testove koji su koji su se pokazali dobrim prediktorima za selekcioniranje djece i njihovu
orjentaciju prema atletskim disciplinama.

Tablica 13. Pregled standarda testova relevantnih za uspjeh u atletskim disciplinama

Disciplina Test
Skok u vis Skok u vis s mjesta
Skok u dalj Skok u dalj s mjesta
Sprint, skok u dalj 40 jardi sprint
Prepone 40 jardi pretrčavanje niskih pepona
Bacanje koplja Bacanje loptice
Troskok Troskok s mjesta
Bacanje kugle Bacanje kugle
Duge pruge Trčanje 800 m

Osim selekcioniranja djece i atletičara u atletskim klubovima, te njihovoj

orijentaciji prema pojedinim atletskim disciplinama, rana identifikacija atletskih talentata
moguća je i prilikom testiranja na nastavi TZK. Tu je izuzetno važna uloga učitelja i
nastavnika kineziologije koji bi trebali uložiti dodatni napor kako bi u suradnji s
trenerima u atletskim klubovima omogućili talentima da odaberu disciplinu u kojoj mogu
ostvariti svoju sportsku afirmaciju.

Bowerman i sur. (1999.) predstavljaju testove za procjenu atletske nadarenosti

netreniranih učenika s referentnim selekcijskim vrijednostima u svakom pojedinom testu
za djevojčice i za dječake. Navedene vrijednosti dobijene su na osnovu višegodišnjih
testiranja.
Definitivno je jasno da svaka norma i referentna vrijednost koja je kvalitetno
postavljena olakšava rad nastavnicima kineziologije i trenerima prilikom selekcioniranja
djece i sportaša.

8
Tablica 14. Referentne vrijednosti testova za atletske discipline
Disciplina Test Učenici Učenice
Sprintovi 40 jardi (36,6 m) 5.2 s 6.2 s
Duge pruge 800 m 2:30 min 3:00 min
Prepone 40 jardi niže prepone 6.2 s 7.5 s
Skok u vis Skok u vis s mjesta 75 cm 50 cm
Skok u dalj Skok u dalj s mjesta 225 cm 180 cm
Sprint 40 jardi 5.2 cm 6.2 cm
Troskok Troskok s mjesta 7.2 m 5.7 m
Skok s motkom Sve gimnastičke sposobnosti
Kugla Bacanje s mjesta 6m 5.4 m
Disk Bacanje kugle tehnikom diska
Koplje Bacanje loptice 60 m 45 m

U skolopu znanstveno – istraživačkog projekta MZOS RH Antropološki modeli u

sportu (0177190) provedeno je istraživanje koje za cilj imalo utvrditi učinkovitost
devetomjesečnog atletskog treninga na promjene nekih morfoloških obilježja i
motoričkih sposobnosti sedmogodišnjih dječaka.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 129 dječaka, u dobi od sedam godina (±
šest mjeseci) u prvim razredima osnovne škole (školske godine 2003./2004.), u gradu
Splitu. Uzorak ispitanika je podjeljen u dvije skupine: eksperimentalna (N=76) i
kontrolna (N=53). Eksperimentalnu skupinu dječaka sačinjavali su ispitanici koji su osim
tri sata tjedno redovite nastave TZK-e, polazili tjedno tri trenažne jedinice dodatnog
atletskog vježbanja u trajanju od devet mjeseci. Kontrolnu skupinu sačinjavali su
ispitanici koji su pohađali samo redovitu nastavu TZK-e. Da bi se omogućila procjena
bazičnih motoričkih dimenzija izvršen je izbor baterije 12 standardnih motoričkih
mjernih instrumenata. Uzorak varijabli za procjenu morfoloških karakteristika
obuhvatilo je 14 standardnih antropometrijskih mjera na temelju kojih je moguće
procijeniti četiri latentne antropometrijske dimenzije.

9
 Dodatno atletsko vježbanje izazvalo znatno pozitivniji utjecaj na morfološka
obilježja dječaka nego je to slučaj s redovitm nastavom TZK.
Razlike su posebno izražene u prostoru mekih tkiva gdje kod kontrolne skupine
preovladava voluminoznost saturirana potkožnim masnim tkivom za razliku od polaznika
atletske škole kaje karakterizira neadipozna volumonoznost.
Isti je slučaj i s motoričkim sposobnostima gdje nakon devetomjesečnog tretmana
postoji statistički značajna razlika između tretiranih grupa ispitanika, a dječaci, polaznici
atletske škole su superiorniji u prostoru eksplozivne snage, agilnosti, frekvencije pokreta,
aerobne izdržljivosti, repetitivne snage i statičke snage ruku i ramenog pojasa.
Nastale promjene su vjerojatno posljedica adaptativnih promjena na trening
atletike, u osnovi kojeg se nalaze dobro programirane vježbe za razvoj brzine trčanja i
vježbe agilnosti.
Kvalitetna primjena širokog spektra elemenata škole trčanja, elemenata bacačkih
disciplina, vježbi skočnosti u obliku poskoka, preskoka, naskoka i skokova, te vježbi za
kompletno jačanje tijela, su sigurno uvjetovale da se navedene razlike najviše očituju u
analiziranim varijablama.
Na osnovu dobijenih spoznaja sasvim jasno je da u ovoj dobi uspjeh u realizaciji
atletskih kretnih struktura, a na osnovu čega se s velikom sigurnošću mogu napraviti prvi
selekcijski koraci, ovisi o:
 morfološkoj strukturi koju prvenstveno karakterizira neadipozna
voluminoznost skeleta, jer adipozna voluminoznost negativno utječe na
generalni motorički faktor, dok longitudinalna dimenzionalnost skeleta
ima izrazito pozitivan utjecaj na motoričko funkcioniranje polaznika
atletske škole.
 generalno iznadprosječnim rezultatima u svim motoričkim sposobnostima,
a posebno u brzini, eksplozivnoj snazi i agilnosti.

Ovakve procedure koje se bi se trebale redovito provoditi u atletskim klubovima

zasigurno pomažu raanoj identifikaciji atletskih talenata. Talent predstavlja jedinstvenu
strukturu antropoloških osobina pojedinca koje mu omogućavaju visoku razinu
učinkovitosti u nekoj atletskoj disciplini. Zbog toga je sasvim jasno da rano otkrivanje

10
atletskih talenata i sustavan rad vodi k poboljšanju sportskog učinka svakog sudionika
sustavnog atletskog treninga.
U narednim tablicama prezentirani su deskriptivni parametri (aritmetičke sredine,
te minimalni i maksimalni rezultati) u varijablama za procjenu morfoloških obilježja i
motoričkih sposobnosti polaznika atletske škole nakon već spomenutog devetomjesečnog
tretmana u atletskom klubu ASK Split. Navedeni rezultati nam mogu poslužiti kao
referentne vrijednosti prema kojima možemo pratiti greneralni rad u atletskoj školi sa
sedmogodišnjim djevojčicama i dječacima.

Tablica 15. Neki deskriptini parametri morfoloških i motoričkih varijabli

sedmogodišnjih dječaka nakon devetomjesečnog atletskog tretmana

AS MIN MAX
Visina tijela (cm) 132,37 122,43 144,30
Težina tijela (kg) 29,06 22,30 38,00
Dužina ruke (cm) 56,92 51,50 62,08
Dužina noge (cm) 73,04 63,67 80,53
Opseg podlaktice (cm) 18,78 16,07 21,53
Opseg grudi (cm) 63,17 55,80 70,40
Opseg potkoljenice (cm) 27,71 22,73 32,30
Kožni nabor na nadlaktici (mm) 9,57 7,00 15,13
Kožni nabor na leđima (mm) 6,16 3,80 11,13
Kožni nabor na trbuhu (mm) 5,66 3,40 10,80
Širina ramena (cm) 28,35 25,50 31,50
Širina zdjelice (cm) 21,03 19,50 23,17
Dijametar ručnog zgloba (cm) 4,34 3,90 4,77
Dijametar koljena (cm) 8,09 7,30 8,85
Pretklon raznožno (cm) 41,53 21,00 58,67
Poligon natraške (s) 15,20 9,88 21,67
Koraci u stranu (s) 12,33 9,82 15,11
Skok u dalj iz mjesta (cm) 138,86 117,33 173,67
Bacanje loptice u dalj (m) 14,35 7,24 22,37
Taping rukom (f) 20,89 17,00 27,00
Taping nogom (f) 30,70 23,33 38,67
Pregibi trupom (f) 32,78 18,00 48,00
Izdržaj u visu zgibom (s) 24,97 4,00 76,44
Trčanje na 20 metara (s) 4,26 3,78 4,84
Trčanje 3 minuta (m) 554,13 385,00 685,00

11
 Tablica 16. Neki deskriptini parametri morfoloških i motoričkih varijabli
sedmogodišnjih djevojčica nakon devetomjesečnog atletskog tretmana

AS MIN MAX
Visina tijela (cm) 130,34 120,70 139,23
Težina tijela (kg) 27,37 21,40 35,90
Dužina ruke (cm) 55,71 50,47 60,87
Dužina noge (cm) 72,34 62,36 80,00
Opseg podlaktice (cm) 18,34 15,70 20,77
Opseg grudi (cm) 60,73 53,00 67,20
Opseg potkoljenice (cm) 27,11 23,20 31,20
Kožni nabor na nadlaktici (mm) 9,84 6,00 18,00
Kožni nabor na leđima (mm) 6,54 3,80 10,67
Kožni nabor na trbuhu (mm) 6,63 3,20 10,40
Širina ramena (cm) 27,38 24,50 31,00
Širina zdjelice (cm) 20,40 19,00 22,33
Dijametar ručnog zgloba (cm) 4,15 3,50 4,73
Dijametar koljena (cm) 7,72 7,20 8,40
Pretklon raznožno (cm) 42,89 30,67 59,33
Poligon natraške (s) 16,47 12,09 24,42
Koraci u stranu (s) 12,79 9,11 15,80
Skok u dalj iz mjesta (cm) 136,22 108,33 173,33
Bacanje loptice u dalj (m) 8,99 5,57 12,07
Taping rukom (f) 21,93 15,67 28,00
Taping nogom (f) 30,63 25,67 38,67
Pregibi trupom (f) 31,64 13,00 47,00
Izdržaj u visu zgibom (s) 21,83 5,67 78,12
Trčanje na 20 metara (s) 4,36 3,47 4,91
Trčanje 3 minuta (m) 512,58 380,00 750,00

Iz samih rezultata vidljiva je heterogenost polaznika atletske škole što je lako

objašnjivo, jer iako je atletika individualan sport, treninzi, a pogotovo oni u atletskoj
školi, provode se u grupama koje vrlo često nisu homogenizirane pa ostvareni rezultati u
grupi imaju velike oscilacije. Ovaj problem je lako riješiv ako treneri pri homogenizaciji
grupa primjene taksonomski model. Taksonomskim modelom možemo dakle napraviti
najtočniju homogenizaciju grupa tj. ostvariti kvalitetan sustav selekcije.

12
 Kvalitetan sustav selekcije u atletici podrazumijeva odabir one djece koja imaju
genetske, ali i sve druge predispozicije za razvoj svojih potencijala kroz dobro planirane i
vođene atletske treninge.
Djeci koja nemaju atletski potencijal ostaje uživanje u rekreativnom bavljenu
atletikom, te ih na taj način riješavamo svih pritisaka na putu ostavarivanju rezultata koja
oni realno ne mogu postići. Međutim, ovakav pristup zahtjeva oprez i veliko ekspertno
znanje jer je najgore ako preranim i pogrešnim pristupom napravimo pogrešku u selekciji
i orijentaciji i iz sustavnog treninga isključimo jedinku koja ima i najmanju mogućnost za
uspjeh.
Na osnovu svega iznesenog o selekciji i orijentaciji u atletici jasno je da
permanentna znanstveno – stručna istraživanja doprinose ostvarenju kvalitetnih atletskih
rezultata i unaprijeđenju atletskog sporta uopće.
Jasno je da u današnjoj atletici postoji veliki broj različitih metoda kojima se
dijagnosticira atletski potencijal djece i mladeži.
Ali dobro provedeni postupci selekcije i orjentacije trebali bi sačinjavati:
 što raniju identifikaciju atletskih talenata
 upućivanje talenata na daljnanja ekspertna testiranja,
 uključivanje u sustavan atletski
 permanentnao vršiti testiranja i selekcioniranja jer to omogućuje formiranje
homogenih skupina
 individualiziranje trenažnih programa koji moraju biti utemeljeni na
zakonitostima rasta i razvoja poštujući posebnosti antropološkog statusa
atletičara.
Da bi selekcija i orijentacija bile ekspertno napravljene, potreban je
multidisciplinarni pristup jer je razvoj ljudske jedinke integrativan proces. U prvom redu,
na osnovu jednadžbi specifikacije, neophodno je pristupiti razradi širokog spektra normi i
stadarda za svaku atletsku disciplinu s obzirom na dob i spol, jer se na taj način može
omogućiti preliminarno predviđanje razvoja relevantnih antropoloških dimenzija u
pojedinim fazama ontogenetskog razvoja maladog atletičara. Od neprocjenjive je
važnosti u što ranijoj dobi identificirati skolonost i potencijal djeteta za određenu atletsku
disciplinu. Međutim, dobro provedena selekcija i orijentacija nije dovoljno jamstvo da će

13
netko i ostvariti vrhunska sportska dostignuća. Pred talentima do ostvarenja vrhunskih
rezultata stoji trnovit put odricanja i vrijednog rada u dugotrajnim i vrlo intenzivnim
atletskim tretmanima.
Iz samih rezultata vidljiva je heterogenost polaznika atletske škole što je lako objašnjivo,
jer iako je atletika individualan sport, treninzi, a pogotovo oni u atletskoj školi, provode
se u grupama koje vrlo često nisu homogenizirane pa ostvareni rezultati u grupi imaju
velike oscilacije. Ovaj problem je lako riješiv ako treneri pri homogenizaciji grupa
primjene taksonomski model. Taksonomskim modelom možemo dakle napraviti
najtočniju homogenizaciju grupa tj. ostvariti kvalitetan sustav selekcije.
Kvalitetan sustav selekcije u atletici podrazumijeva odabir one djece koja imaju
genetske, ali i sve druge predispozicije za razvoj svojih potencijala kroz dobro planirane i
vođene atletske treninge.
Djeci koja nemaju atletski potencijal ostaje uživanje u rekreativnom bavljenu
atletikom, te ih na taj način riješavamo svih pritisaka na putu ostavarivanju rezultata koja
oni realno ne mogu postići. Međutim, ovakav pristup zahtjeva oprez i veliko ekspertno
znanje jer je najgore ako preranim i pogrešnim pristupom napravimo pogrešku u selekciji
i orijentaciji i iz sustavnog treninga isključimo jedinku koja ima i najmanju mogućnost za
uspjeh.
Na osnovu svega iznesenog o selekciji i orijentaciji u atletici jasno je da
permanentna znanstveno – stručna istraživanja doprinose ostvarenju kvalitetnih atletskih
rezultata i unaprijeđenju atletskog sporta uopće.
Jasno je da u današnjoj atletici postoji veliki broj različitih metoda kojima se
dijagnosticira atletski potencijal djece i mladeži.

Ali dobro provedeni postupci selekcije i orjentacije trebali bi sačinjavati:

 što raniju identifikaciju atletskih talenata
 upućivanje talenata na daljnanja ekspertna testiranja,
 uključivanje u sustavan atletski
 permanentnao vršiti testiranja i selekcioniranja jer to omogućuje formiranje
homogenih skupina

14
  individualiziranje trenažnih programa koji moraju biti utemeljeni na
zakonitostima rasta i razvoja poštujući posebnosti antropološkog statusa
atletičara.

Da bi selekcija i orijentacija bile ekspertno napravljene, potreban je

multidisciplinarni pristup jer je razvoj ljudske jedinke integrativan proces. U prvom redu,
na osnovu jednadžbi specifikacije, neophodno je pristupiti razradi širokog spektra normi i
stadarda za svaku atletsku disciplinu s obzirom na dob i spol, jer se na taj način može
omogućiti preliminarno predviđanje razvoja relevantnih antropoloških dimenzija u
pojedinim fazama ontogenetskog razvoja maladog atletičara. Od neprocjenjive je
važnosti u što ranijoj dobi identificirati skolonost i potencijal djeteta za određenu atletsku
disciplinu. Međutim, dobro provedena selekcija i orijentacija nije dovoljno jamstvo da će
netko i ostvariti vrhunska sportska dostignuća. Pred talentima do ostvarenja vrhunskih
rezultata stoji trnovit put odricanja i vrijednog rada u dugotrajnim i vrlo intenzivnim
atletskim tretmanima.

15