Вы находитесь на странице: 1из 52

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

SAVREMENI
PRAVNO - POLITIČKI
SISTEMI
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

PRVI DIO
POLITIĈKI SISTEM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
I - UVOD

Teorijski osnov predstavniĉkog sistema nastao je u 18.vijeku, u djelima Monteskjea (“U duhu zakona”),
Loka, Rusoa, Hobsa i drugih. Vizija predstavničkog sistema stvorena je na bazi teorijske kritike “starog
reţima” kao sistema monokratije zasnovanog na apsolutnoj vlasti monarha. Istaknuti su principi
suvereniteta nacije i podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Podjela vlasti treba osigurati
sprečavanje zloupotrebe. Ovlaštenja pojedinih organa vlasti potrebno je konstituisati tako da “vlast
zaustavlja vlast”, kako je istakao Monteskje u djelu “U duhu zakona”.
Teorija i politiĉki sistem. Politički sistem kao praksa razvija se spontano, uporedo sa razvojem društvenih
i političkih dogaĎaja tokom posljednja 2 stoljeća. Razvoj teorije političkog sistema ide sporije nego sama
praktična afirmacija tog sistema.
Ustavno pravo i politiĉki sistem. U političkom sistemu, za razliku od ustavnog prava, bitno je područje
odnosa društva prema procesu drţavnog odlučivanja ili odlučivanja unutar drţave. Naravno, radi se o
savremenom društvu koje je proţeto mnoštvom najrazličitijih interesa i asocijacija koje stoje iza tih
interesa.
Idejni osnovi politiĉkog sistema. Politički sistem javlja se na bazi praktične kritike predstavničkog sistema
i njegove idealno zamišljenje sheme. Prostor za razvoj političkog sistema stvoren je kada se uvidjelo da
zakon, koji je zamišljen kao izraz opće volje, nije saglasan sa stvarnim interesima graĎanina kao pojedinca.
Da bi se shvatio i izloţio politički sistem, potrebno je u prvi plan staviti odnos ustava prema društvu kao
cjelini, na način koji će obuhvatiti sve njegove ekonomske, kulturne, historijske, ideološke, tehničke i druge
elemente. Na taj način se pokazuje da je politički sistem zapravo ukupna socijalna struktura u mjeri u kojoj
je uključena u procese modernog političkog odlučivanja. Politički sistem kao nauka mora izraziti jedinstvo
djelovanja svih aktera u stvaranju političkih odluka.
Šta sve obuhvata politiĉki sistem. Politički sistem obuhvata sve agense političkog ţivota, bez obzira na
stepen ili motiv njihovog uticaja. U svakom slučaju, politički sistem predstavlja skup društvenih i političkih
institucija koji je uvijek širi od drţave. Pojam političkog sistema redovno obuhvata i sve institucije,
organizacije i asocijacije koje se formiraju u samom društvu i koji vrše odreĎeni uticaj na donošenje i
primjenu drţavnih odluka (zakona i podzakonskih akata). Ustvari, politički sistem u cjelini obuhvata sve
institucije, organizacije i udruţenja koji vrše odreĎene uticaje na procese drţavnog odlučivanja odnosno
procese stvaranja i ostvarivanja prava.
Dok ustavni sistem predstavlja skup ustavom utvrĎenih institucija i odnosa, te predstavlja preteţno pravnu
kategoriju, dotle politički sistem uz drţavu, obuhvata i skup političkih institucija koje ustavni sistem
dozvoljava, ali ih ne spominje.
Definicije politiĉkog sistema. Definicije nastale u okviru tzv.Američke sistemske škole u svojoj osnovi
sadrţe povezanost inputa i autputa. Iz sfere društva prema procesima političkog udruţivanja neprekidno se
upućuju različita traţenja u svrhu ostvarivanja odreĎenih ciljeva. Drţava putem svojih odluka daje
autoritativne odgovore na ta traţenja. Jedan od najvaţnijih predstavnika ove škole je D. Easton.
Prema definiciji M.Duverget-a, politički sistem je zapravo cjelina društvenog sistema posmatrana u njenim
političkim aspektima.
Prema definiciji Georgesa Burdeaua, politički sistem predstavlja totalitet političkih fenomena.
Funkcionalistička teorija političkog sistema Gabriela Almonda obuhvata 3 funkcije i to:
1. Funkciju konverzije, koja znači transformaciju zahtjeva u odluke;
2. Funkciju adaptacije, koja predviĎa angaţovanje specijaliziranog političkog kadra radi davanja
adekvatnih odgovora na zahtjeve;
3. Funkciju mobilizacije materijalnih i ljudskih resursa koja bi omogućila da politički sistem moţe
ostvarivati kontrolu nad pojedincima i grupama, te vršiti raspodjelu dobara.
Akcioni sistem Croziera i Friedberga insistira na stanovištu da u političkom sistemu, bez obzira na drţavni
monopol političkog odlučivanja, pojedinci raspolaţu izvjesnim vlastitim manevarskim prostorom.
Supstancijalističke koncepcije političkog sistema polaze od stanovišta da je politička dominacija u društvu
proizvod činjenice da pojedinci u svojim rukama imaju kapital. Ovu koncepciju prihvatili su i marksisti, s
tim da su klase, a ne pojedinci nosioci ekonomske moći i političke vlasti u društvu.

Interakcionistička teorija zasniva se na meĎusobnom odnosu (interakciji) različitih subjekata društvenog


ţivota – upravljačkih struktura i onih kojima se upravlja.
3 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Trijada politiĉkog sistema. Definicija političkog sistema morala bi uzeti u obzir slijedeće elemente ili
trijade političkog sistema:

a) Objektivno postojanje odreĎenih društvenih ciljeva i interesa, mimo onih koje izlaţu izabrani
predstavnici;
b) Potreba za načinom da se ti ciljevi predstave kao politički zahtjevi koje drţavni aparat mora uzeti u
obzir prilikom stvaranja prava;
c) Praktičnu obavezu drţave da te zahtjeve uzme u obzir prilikom stvaranja prava.

Prema tome, politički sistem predstavlja meĎusobno povezan skup političkih institucija pomoću kojih se
objektivno postojeći društveni ciljevi uvode u politički proces, da ih drţava putem prava ostvari.

II – OPĆA PITANJA POLITIĈKOG SISTEMA

Politički sistem se javlja kada je postalo očigledno da drţava ne moţe biti jedina organizacija koja je
angaţirana na kreiranju zakona i drugih obavezujućih pravila ponašanja, ma koliko se sva ta pravila
stvarala u njenim okvirima. Tako se uz drţavu javlja i sloţena struktura društvenih snaga koje se
usmjeravaju prema drţavnom odlučivanju u namjeri da ga što više usmjere prema vlastitim partikularnim
interesima. Danas nije moguće ni zamisliti drţavu koja bi djelovala bez političkih partija, sindikata, lobija,
profesionalnih udruţenja, interesnih grupa, medija ili javnog mišljenja.

Uvjeti za nastanak politiĉkog sistema. Stvarni nastanak političkog sistema koincidira sa:
a) Ispoljavanjem interesa realnog, konkretnog čovjeka koje nije pokrivao zakon kao izraz opće volje;
b) Spoznajom da drţava ne postoji samo kao čuvar procesa trţišne ekonomije, već da moţe biti i aktivan
kreator društvenih i drugih odnosa;
c) Da prava čovjeka ne postoje samo da ga štite od drţave i drugih ljudi, već i u ofanzivne svrhe, radi
ostvarenja vlastitih ciljeva;

Politički sistem kao praksa i kao teorijska disciplina obuhvata sve faktore i sve procese političkog ţivota,
pa time i društveno-ekonomskog razvoja pošto politika ne samo da je prisutna u tim sferama, već ih sve
više inicira i odreĎuje im pojavne oblike.

Ugroţavanje monopolske pozicije drţave u stvaranju prava. U modernom društvu došlo je do stvaranja
različitih institucijskih oblika pomoću kojih su graĎani počeli unositi svoje interese i potrebe u političke
procese, koje je dotle monopolski vršila drţavna organizacija. Ti interesi se pretvaraju u političke zahtjeve
onog trenutka kada ih ljudi izraze na politički relevantan način, što znači da ih unesu u procese stvaranja
drţavnih odluka.

Politički sistem zapravo predstavlja sve oblike djelovanja i uticaja ljudi na politiku u namjeri da političke
odluke što više prilagode svojim potrebama i interesima, a po procedurama koje predviĎa ili dozvoljava
drţava.

III – MOTIVI POLITIĈKOG ANGAŢIRANJA

Politika kao graĊanska duţnost. Učešćem na općim izborima graĎani kao akteri političkog sistema čine
ono što niko drugi ne moţe: daju legitimitet drţavnoj vlasti, biraju svoje predstavnike da u njihovo ime i u
njihovom interesu ostvaruju svoje drţavne funkcije. Bez tako date legitimnosti ne bi bilo moguće opravdati
postojanje monopola drţavne sile koja pravnu vlast čini najvišom u društvu. Legitimiranje drţave
neophodan je uvjet svake demokratije.
Drţava dosljedno zasnovana na principu predstavništva je osnova za političku komunikaciju koja
podrazumijeva izbor od naroda i vršenje vlasti za sve od relativno uske grupe izabranih predstavnika koji
čine zakonodavno tijelo. Uloga graĎanina u tome je samo da bira predstavnika, ali ne i da mu daje
instrukcije, a uloga predstavnika je da stvara zakone koji su izraz opće volje ili općeg interesa.
4 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Legimitiranje drţave. U nemogućnosti da sami upravljaju svim poslovima, graĎani biraju predstavnike i
time ih ovlašćuju da donose odluke u općem interesu. Legitimna vlast je samo ona koju vrše predstavnici
koji su dobili povjerenje graĎana. Smisao izbora nije u tome da narod ili graĎani potpuno prenesu svoju
vlast na predstavnike i tako se odreknu vlasti, već da se legitimira djelovanje izabranih predstavnika i da se
u mjeri u kojoj je to moguće, izrazi volja društva koja treba biti uzeta u obzir pri tom djelovanju.

Izbori nisu sami sebi cilj, već je cilj u tome da se omogući efikasno upravljanje jednom drţavom. Cilj je
dakle da se stvori većina u parlamentu koja će biti u stanju nametnuti odreĎenu volju kako ostatku
predstavničkog tijela, tako i društvu u cjelini.

Interesi kao motivacija za politiĉki angaţman. Razvoj burţoaskog društva sa slobodom privatne
inicijative i pravima i slobodama, doveo je i do stalnog povećanja broja ciljeva koje čovjek ţeli realizirati
putem drţavnog aparata. Isticanje novih interesa ne znači napuštanje već ranije postojećih, tako da pred
drţavu dolazi sve više zahtjeva koji su istovremeno sve sloţeniji, suptilniji i traţe više napora da se ostvare.

Za razliku od situacije koja je vladala u prošlom vijeku, a koja je označavala odbrambenu poziciju čovjeka
naspram politike, ljudi danas traţe od politike konkretne, ţeljene efekte. Interesiranje ispoljeno na ovaj
način nuţno se usmjerava prema politici u cjelini, svuda tamo gdje je moguće i u mjeri u kojoj je moguće,
da se realiziraju sve brojnije potrebe i ciljevi čovjeka danas.

Sve veće potrebe ĉovjeka. Razvoj društva i čovjeka u njemu, značio je neprekidni rast interesa, tako da je
zadovoljavanje jednih interesa stvaralo sve delikatnije, brojnije i suptilnije interese, a interesi koji su ranije
bili zadovoljeni nikad nisu gubili na aktuelnosti. Drţava je nastojala odgovoriti na sve te zahtjeve, nastojeći
istovremeno da se neprekidno osigurava stabilnost društva i ukupnih odnosa u njemu. To je nuţno značilo
ne samo rast drţavnog aparata, već i sve veću sloţenost njenih institucija.

Konkretni ciljevi politiĉkog angaţiranja. Analiza predstavničkog sistema i političkog ponašanja čovjeka u
njemu pokazuje da politika ima smisla za čovjeka samo ako se uklapa u njegove ostale bitnije društvene
zahtjeve, ukoliko znači put stvaranja uslova za svestranu emancipaciju u radu i stvaranju. Čovjek pokazuje
spremnost da se angaţuje u politici samo ako tim putem moţe postići vidljive efekte u društvenoj,
ekonomskoj i svakoj drugoj poziciji, ako moţe poboljšavati materijalni i drugi standard.

Čovjek je došao do pouzdanog uvjerenja da su interesi koje tumače sami predstavnici, sve manje njegovi
interesi. Ono što su ljudi očekivali od društva, i ono što su dobivali od politike, bilo je svakodnevno u sve
većem neskladu.

Ofanzivni karakter ljudskih prava. Kao posljedica novijeg društveno-ekonomskog razvoja javljaju se i
promjene u oblasti ljudskih prava i političkih sloboda. Uz tradicionalna prava i slobode, javlja se sve
snaţnija i brojnija grupacija ekonomskih i socijalnih prava. S tim u vezi javljaju se i nova shvatanja uloge
politike i drţave u tom razvoju, kao i u društvu uopće. Umjesto ranijeg nastojanja da se pojedinac snabdije
samo onim pravima kojim bi se osigurao od zahvatanja drţave, došlo se do ocjene da je funkcija drţave ne
samo štetna za slobodu, već je i neophodni uslov ostvarivanja slobode («drţava blagostanja»). Na tim
osnovama svuda se javlja snaţna teţnja da se poveća broj i domet socijalnih prava, u čemu su ostvareni
brojni pozitivni rezultati. Ova tendencija se posebno intenzivno ispoljava nakon II svjetskog rata, kako u
pojedinim političkim sistemima, tako i na meĎunarodnom planu. Čitav niz odredbi Univerzalne deklaracije
o pravima čovjeka od 10.12.1948.godine usmjeren je na osiguranje prava na rad i drugih prava socijalnog
karaktera koji su neophodni društveni uvjeti političkih sloboda čovjeka.

Bitno je naglasiti da u savremenom razvoju prava i slobode po svom sadrţaju stavljaju obaveze drţavi i
političkim institucijama da ne samo štite prostor za «utakmicu» interesa i potreba, već da otklanjaju
prepreke socijalne prirode koje ograničavaju slobodu i jednakost graĎana i sprečavaju njihov puni razvoj.

Instrumentalizacija drţave. Tokom prošlog, a i početkom ovog vijeka, politika i politička struktura bile su
označene liberalnom drţavnošću, neutralnim odnosom i stavom politike prema društvu koji je proizilazio iz
5 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
liberalne filozofije. MeĎutim, zahvaljujući socijalno-ekonomskom razvoju, posljednjih decenija politika je
postajala sve prisutnija u društvenom ţivotu, a po sadrţaju sve više socijalna, realna i bliţa stvarnim
društvenim stremljenjima, pa na taj način i stvarno demokratskija.

Promjene u politici i promjene u odnosu društva i čovjeka prema drţavi dovele su do brojnih promjena u
sferi prava i sloboda. Promjena stava društva i čovjeka prema politici bitno je označena tendencijom
isticanja zahtjeva da se drţava, suprotno ranijoj neutralnoj poziciji, angaţuje u različitim društvenim
odnosima u smislu ostvarivanja interesa pojedinaca i grupa. Drţava sa svojim odlukama postaje instrument
realizacije i posebnih interesa u sferi društveno-ekonomskih odnosa, kao i za očuvanje datog sistema
insistirajući na njegovoj stabilnosti. Bez obzira na stalno prisutnu «utakmicu» različitih interesa, drţava je
ta koja čuva ono što je prošlo kroz filtere odlučivanja, pa tako odrţava i neophodnu stabilnost koja je u
interesu svih društvenih subjekata. U svim promjenama koje izaziva rastući uticaj društvenih snaga na
politiku, drţava ipak neprestano ostvaruje i relativno samostalnu poziciju. Ona na zahtjev društvenih snaga
zaposjeda nove prostore, a pritom najčešće ne napušta one domene koje je već ranije zaposjela.

IV – UDRUŢIVANJE RADI OSTVARENJA INTERESA

Bitna oznaka modernog politiĉkog sistema. Pravo udruţivanja, koje je stvoreno nedugo nakon ustavne
recepcije elementarnih prava i principa Deklaracije o pravima čovjeka i graĎanina iz 1789.godine, stvorilo
je prostor za udruţivanje ljudi radi ostvarenja ciljeva. To udruţivanje omogućilo je ostvarivanje interesa na
nivou društva, ali i na tokove ustavno ureĎenog procesa stvaranja i primjene prava.

Ono što je elementarno za politički sistem je upravo udruţivanje ljudi radi ostvarivanja njihovih interesa.
Radi se o asocijacijama koje u ime nekih zajedničkih ciljeva ţele udruţivanjem osnaţiti uticaj na proces
donošenja i primjene političkih odluka u svrhu promoviranja odreĎenih ciljeva, interesa ili vrijednosti.

Postoje asocijacije koje ţele samo da ostvaruju odreĎene ciljeve uz svoje druge redovne aktivnosti i
asocijacije koje po svojoj osnovnoj vokaciji ţele da osvoje i vrše vlast.

Razlozi afirmacije asocijacija. U savremenim društvima neprestano raste značaj sindikata, interesnih
političkih organizacija i grupa za pritisak u ostvarivanju odreĎenih interesa kroz političke odluke. Te
interesne grupacije bliţe su svijetu rada i stvaranja od svih ustavnih institucija. Porast značaja pomenutih
grupacija pokazuje izvjestan jaz izmeĎu drţavnih predstavničkih institucija i spontanih oblika i nastojanja
da se stvore institucije koje će biti više na pravcu stvarnih interesa čovjeka. Kao i u klasičnim ustavnim
institucijama, i meĎu ovim formacijama lakše se snalaze različite monopolske grupacije koje imaju jaču
društvenu poziciju, okoje su bliţe političkim centrima odlučivanja, koje znaju iskoristiti sve potencijalne
mogućnosti “starih” i “novih” oblika političkog djelovanja.

Asocijacije kao efikasni instrumenti. Interesi i ciljevi graĎana koji se pojavljuju u društvu se tek putem
različitih grupacija (političkih partija, sindikata i sl.) pretvaraju u političke zahtjeve i prosljeĎuju do
drţavnih organa gdje se donose odluke kojima se odgovara na zahtjeve, odnosno ostvaruju pomenuti
interesi i ciljevi.
U prošlom vijeku se pokazalo da graĎanin kao pojedinac ne moţe realizirati svoje ekonomske, socijalne i
druge interese. Jedino udruţivanje omogućava pojedincu da se javi kao realan postojeći čovjek sa svojim
konkretnim interesima i ostvari uticaj na tokove političkog odlučivanja. Širenje i intenziviranje procesa
udruţivanja čini zahtjeve pojedinca prodornijim.
Posljedica jačanja interesnih grupa je činjenica da je drţava danas svojevrstan mehanizam odlučivanja u
uţem smislu, na koji je usmjeren cio snop uticaja pojedinaca i asocijacija, pri čemu asocijacije naravno
imaju daleko veći značaj. Danas snagu čini unija, a snaga uticaja u politici ima prevagu nad razumom u
isključivoj interpretaciji poslanika, na čemu je bio utemeljen klasični politički sistem.
Savremeni motivi politiĉkog angaţiranja. Klasični putevi komunikacije uspostavljeni su u liberalnoj
drţavi i njenom predstavničkom modelu, na osnovu pretpostavke graĎanina kao izolirane jedinke,
apstrahiranog od njegovih realnih interesa. Nasuprot tome, moderni putevi političke komunikacije su putevi
6 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
uticaja graĎanina na drţavu, graĎanina sa konkretnim potrebama, dnevnim interesima ali i sloţenijim i
kompleksnijim zahtjevima.

Klasični putevi političke komunikacije koji su dati ustavom su ustvari komunikacije koje povezuju graĎane
u svojstvu birača sa vlašću, time što graĎani biraju svoje predstavnike. Predstavnici, odnosno
predstavnička tijela donošenjem zakona odgovaraju na izvjesne implicitne zahtjeve koje graĎanin ispoljava
samim činom glasanja. Ovi putevi komunikacije imaju bitan karakter za legitimiranje vlasti drţave.

Snaga unije. Stvaranjem klasičnih prava i sloboda, moderna drţava stvorila je uvjete i da doĎe do
udruţivanja radi ostvarivanja odreĎenih ciljeva. Razvoj modernog društva povezan je sa porastom ciljeva,
potreba i interesa čovjeka koje nije bilo moguće ostvariti klasičnim putem. Pravo pojedinaca da biraju svoje
predstavnike koji bi donosili odluke postalo je nedovoljno da se na taj način ostvaruju sve brojniji i
delikatniji interesi.

Zakoni su postali sredstvo za ostvarivanje posebnih interesa i ciljeva, umjesto da izraţavaju opći interes ili
opću volju. U procesu stvaranja prava razvija se “utakmica” izmeĎu različitih društvenih snaga koje
nastoje ostvariti svoje ciljeve. Ti ciljevi su najčešće različiti, a nerijetko i meĎusobno suprotstavljeni,
posebno kad se radi o ekonomskim i socijalnim interesima.

Odluka prema načinu stvaranja predstavlja rezultat skupa uticaja, ali su odluke ipak univerzalne i odnose
se na cijeli prostor. Drţava osigurava njihovu primjenu na opći način, u svakom dijelu društva. Bez obzira
na promjene u načinu stvaranja odluka (zakona i sl), one i dalje teoretski izraţavaju opći interes i time
drţava zadrţava legitimitet potreban za ostvarivanje tih zakona.

Svrha udruţivanja. Svrha udruţivanja je ostvarivanje interesa graĎana. Pokazalo se da udruţeni graĎani
daleko lakše ostvaruju svoje interese, jer tako sa više snage utiču na odluke u smislu njihovog podreĎivanja
vlastitim svrhama.

Znaĉaj asocijacija. Pojava društvenih asocijacija bitna je činjenica koja je uvjetovala nastanak političkog
sistema i moderne demokratije. Nastanak i razvoj interesnih asocijacija bitno su uticali na razvoj drţave,
drţavnog odlučivanja i karakter demokratije uopće. Snaţno su podstakli dinamizaciju političkog ţivota,
konkretizaciju ciljeva koji se ostvaruju putem političkih odluka, potpunije informiranje i jasnije
sagledavanje pojedinih pitanja društva.

V – KONVERZIJA CILJEVA U ZAHTJEVE

Stvaranje zahtjeva prema drţavi. Promjene na društvenom planu proizvod su rasta i diversifikacije
interesa i one su osnova za stvaranje novih interesa. Interesi se po svojoj prirodi ne mogu zadovoljiti, već se
mogu samo neprestano zadovoljavati, jer jedni proizvode druge, a svaki naredni je po pravilu mnogo
delikatniji od prethodnih.
Subjekti političkog sistema ove realno postojeće ciljeve ili interese prihvataju i pretvaraju u zahtjeve, koji se
onda upućuju prema politici radi njihovog rješavanja instrumentima drţave. Ova konverzija interesa,
odnosno ciljeva u zahtjeve, poklapa se sa procesom udruţivanja pojedinaca u namjeri da te zahtjeve
predoče drţavi. Razlog postojanja subjekata političkog sistema jeste da ostvaruju transformaciju ciljeva u
političke zahtjeve, svrhu njihove svojevrsne formalizacije i oblikovanja radi lakšeg uključivanja u političke
procese i povećanja njihove konkurentnosti u sklopu svih drugih različitih i suprotstavljenih teţnji.

Danas se najčešće govori o političkim partijama i “grupama za pritisak”, te udruţenjima formiranim sa


ciljem da se u političke procese unose etičke ili druge slične vrijednosti. Grupe za pritisak se mogu označiti
i prikladnijim terminom “interesne grupe”, s obzirom da svaka od tih grupa vrši pritisak ili uticaj na
političko odlučivanje sa pozicija konkretnog interesa odreĎenog kruga pojedinac
Pravo kao izraz društvene sredine. Politika je u cjelini gledano postala aktivnost usmjerena na stvaranje
političkih drţavnih odluka, odnosno stvaranje općih pravnih akata. Drţava je ranije imala uţe značenje, jer
se vodila na bazi zaštitne, uvjetno vanjske funkcije. Sada je drţava angaţirana u svim društvenim
7 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
procesima i sferama, što znači da je politika promijenila svoju ulogu. Postala je sveobuhvatnija, sadrţajnija
i dinamičnija kao proces.

Socijalna funkcija drţave. Politika koja je u liberalnoj drţavi bila projektovana kao odnos birača i
poslanika, pri čemu jedan bira a drugi kreira univerzalna pravila ponašanja, sada je modificirana pojavom
različitih grupacija izmeĎu birača i poslanika, tj.graĎanina i drţave. Proces udruţivanja postao je naročito
intenzivan kada su radnici, a i svi drugi slojevi društva, počeli nastupati sa pozicija socijalnih prava i
sloboda. Već se tada pokazalo da upravo realizacija tih prava neprestano vodi intenziviranju procesa
udruţivanja, što istovremeno vodi promjeni drţavne funkcije od političke ka socijalnoj.

Ciljevi koji se istiĉu kroz asocijacije se mogu podijeliti u 3 grupe:

1. Politički ciljevi, kojima se izraţava namjera pojedinaca da doĎu na vlast i upravljaju drţavom putem
ustavnih mehanizama. Vršeći poslove od globalnog značaja, odreĎeni broj pojedinaca istovremeno tu
nalazi ne samo smisao ove svoje funkcije, već i smisao vlastite egzistencije. Ovi ciljevi i ambicije
ostvaruju se kroz političke partije, pokrete, lige zajednice i sl, kojima je osvajanje vlasti stalna
revandikacija. Borba za vlast je stalna, jer u predstavničkoj drţavi nije moguće ostvariti trajne pozicije
u vlasti.
2. Socijalni, a posebno ekonomski interesi. U osnovi se radi o interesima u kojima je preteţno naglašen
njihov materijalni karakter, bez obzira na različitosti meĎu njima.
3. Ciljevi koji izraţavaju odreĎene etičke i ljudske vrijednosti uopće.
Interesi čovjeka su u najvećoj mjeri društveno-ekonomskog karaktera. Izraţavaju stalno nastojanje čovjeka
da poboljša svoj ekonomski i društveni poloţaj.

Zahtjevi kao izraz ciljeva. Shodno interesima iz kojih proističu, zahtjevi mogu biti:
- politiĉki, sa namjerom da se stvore organizacije putem kojih će se realizovati borba za pozicije u
drţavnom aparatu;
- interesni, sa namjerom da se djeluje na vlast isključivo radi ostvarenja odreĎenih konkretnih ciljeva;
- humani, kao zahtjevi usmjereni na realizaciju odreĎenih humanih vrijednosti.
VI – VRSTE ASOCIJACIJA
Shodno naprijed rečenom, asocijacije se mogu podijeliti na 3 skupine: političke partije, interesne asocijacije
i humanističke asocijacije.

A) POLITIĈKE PARTIJE
Političke partije su organizirane grupacije stvorene radi osvajanja ili očuvanja vlasti, u uvjetima
kompetitivne demokratije i prema kriterijima predstavničke demokratije. Javljaju se kao neophodni
posrednici izmeĎu graĎanina, sa njegovim subjektivnim pravima, i drţave čija je osnovna funkcija da
stvara i primjenjuje pravo. Političke partije su najvaţniji subjekti političkog sistema. U mnogim aspektima
postaju vaţnije i od birača od kojih primaju ovlaštenja, ali i od drţave kojoj proslijeĎuju zahtjeve kroz
programske ciljeve, postajući često svrha i za sebe.
Nastanak politiĉkih partija. Političke partije nastaju nakon osnivanja predstavničkih drţava, i to uporedo
na 2 načina.

1. U vidu izbornih odbora koji su se formirali oko pojedinih kandidata za poslanička mjesta, a čija je
uloga bila da kandidata što bolje predstave biračima i stvore odreĎena materijalna sredstva za uspješno
angaţiranje u izbornom procesu.

2. U skupštinama, gdje se vremenom počinju javljati odreĎene parlamentarne grupe poslanika sa


zajedničkim stavovima u vezi odreĎenih pitanja o kojima se raspravljalo u skupštini.

Daljim razvojem došlo je do povezivanja tih parlamentarnih grupa sa odgovarajućim izbornim odborima i
na taj način je došlo do stvaranja grupacija koje će se na organiziran i sistematski način baviti politikom i
koordiniranom akcijom osiguravati prisustvo u vlasti. Te grupacije vremenom dobivaju neophodne

8 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
organizacijske konture i programsku osnovu za djelovanje koja im kroz isticanje odreĎenih ciljeva
osigurava odgovarajuću podršku birača.

Vrste politiĉkih partija. Zavisno od kriterija, postoje brojne klasifikacije političkih partija:

1. Po otvorenosti prema prijemu novih članova – kadrovske i masovne;


2. Po odnosu prema postojećem političkom poretku – partije statusa quo, reformistiĉke i
revolucionarne;
3. Po prirodi unutrašnjeg reţima – demokratske i autokratske;
4. Po odnosu unutarpartijskih grupacija – monopolistiĉke i pluralistiĉke (partijska krila, frakcije i sekte);
5. Po odnosu centralnih i lokalnih organa – centralistiĉke i decentralistiĉke;
6. Po klasnoj strukturi – radniĉke i burţoaske;
7. Po programskoj orijentaciji – partije mišljenja i ideološke partije

Najznačajnija je podjela na kadrovske i masovne partije, koja je ključna za razumijevanje osnovnih principa
djelovanja političkih partija.

Definicija politiĉkih partija. Postoje brojne definicije političkih partija. Max Weber pod pojmom politička
partija podrazumijeva asocijacije koje poĉivaju na formalno slobodnom angaţmanu koji ima za cilj da
svojim šefovima osigura vlast u okviru društva, a njihovim aktivnim pristalicama šansu (idejnu ili
materijalnu) da ostvaruju objektivne ciljeve i vlastite probitke, ili da ostvare to oboje.

Edmund Burke shvata partiju kao skup ljudi ujedinjenih sa ciljem da zajedniĉkim naporima promoviraju
nacionalni interes na bazi prostih principa o kojima su postigli saglasnost.

Joseph Schumpeter smatra da politička partija ne moţe biti odreĎena njenim principima. Partija je grupa
ĉiji ĉlanovi su saglasni da djeluju jedinstveno u konkurentskoj borbi za politiĉku vlast.

Sartori ističe tzv.minimalnu definiciju političke partije. Prema njemu, politička partija je politiĉka grupa
identificirana oficijelnom etiketom koja predstavlja kandidate na izborima i koja je sposobna da preko
izbora odredi kandidate za politiĉke funkcije.
Dakle, politiĉka partija je organizacija ĉiji ĉlanovi nastoje da putem izbora na bazi predloţenog
programa dobiju podršku biraĉa i tako stvore što je moguće povoljniju poziciju u zakonodavnoj i
izvršnoj vlasti.

Organizacija politiĉkih partija. Organizacija političke partije proizilazi iz namjera njenih neposrednih
osnivača i potpuno je u funkciji programskih ciljeva. Ona zavisi i od karaktera same drţave, odnosno
ustavnog ureĎenja, pri čemu najznačajniju ulogu ima način ureĎenja izbornog sistema.
Organizacija se redovno ureĎuje statutom stranke koji propisuje prirodu članstva, unutrašnje odnose,
strukturiranost, hijerarhiju, ulogu pojedinih organa i posebno unutarpartijsku demokratiju u sklopu koje se
naročito ima u vidu izbor najvaţnijih organa stranke.

Naĉin ureĊivanja organizacije. Pokazalo se da partije koje pretendiraju da osvoje ili vrše vlast, moraju
ostvariti visok stepen organizacijskog jedinstva, tako da se moţe istaći da političke partije sve više
podlijeţu zakonu oligarhije, odnosno koncentraciji ukupnih ovlaštenja političke moći u rukama odreĎene
skupine na vrhu stranke. To znači da vlast ne pripada organu kojem je zakonski, statutarno ili na drugi
način legalno dodijeljena, već nekoj uţoj grupi. Ovo je posebno izraţeno tamo gdje dolazi do snaţenja
samih organizacija, povećanja birokratije i profesionalizma u njima i nastojanja da se odvoje od onih
društveno-političkih struktura koje su ih izabrale. Tada se javlja vlastiti partikularni interes same
organizacije ili njenih rukovodilaca, neovisno od ciljeva i interesa organizacije kao cjeline.

9 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nivoi organizacije politiĉkih partija

a) Lokalni nivo

Sve političke partije imaju organizacione oblike na lokalnom nivou, tamo gdje se nalaze izborna mjesta i
praktično odrţavaju izbori. Obično se ta najniţa organizacijska jedinica naziva osnovna organizacija. U
njoj se angaţuju graĎani koji su najbolje upućeni u probleme i potrebe konkretnog područja. Njihovo
angaţovanje sastoji se u odabiru zahtjeva koji će se nametnuti skupštini, kao i osoba koje bi na najbolji
način interpretirale te zahtjeve.

U različitim partijama različiti su oblici izgradnje osnovnih organizacija, kao što su odbori, sekcije ili
ćelije.

Odbori su osnovne organizacije kadrovskih stranaka i stranaka iz ranog razvoja političkog sistema. U
takve odbore obično ulaze svi članovi stranke na tom području. Oni nemaju jaku organiziranost, rad u
njima je dobrovoljan i vrlo često nema ni stalno zaposlenih funkcionera. Izuzetak su odbori u strankama
SAD.

Sekcije se javljaju u socijalističkim, ali i nekim burţoaskim i katoličkim partijama novijeg datuma.
Općenito su mnogo čvršće od odbora. Imaju više članova, a karakteristika im je stalnost rada.
Ćelije se kao organizacijski oblici javljaju uz pojavu komunističkih stranaka, i to ne samo na teritorijalnom
već i na profesionalnom nivou (tvornice, ustanove i sl). Selekcija članstva vrši se po ideološkim kriterijima,
pa broj članova pojedinih ćelija nije veliki. Rad ćelije je intenziviran i u njima postoji viši stepen discipline
u odnosu na druge oblike osnovnih organizacija.
b) Centralni nivo

Po pravilu, sve stranke imaju zborni organ u vidu skupštine ili kongresa, koji se periodično sastaje, donosi
najvaţnije odluke u pogledu politike stranke, programa, ustrojstva, statuta i budţeta, te bira izvršne organe
upravljanja strankom.

Vrhovni organ se zbog glomaznosti sastaje relativno rijetko, te stvarnu vlast u stranci imaju manji izvršni
organi u vidu centralnih odbora ili komiteta, pa i uţi izvršni organi (predsjednik, sekretar itd) koji rješavaju
dnevnu problematiku i konkretiziraju odluke vrhovnog organa stranke.
d) Posredniĉki oblici

Postojanje i djelovanje meĎučlanova u stranačkoj organizaciji se po pravilu poklapa sa konkretnom


strukturom i organizacijom drţavnog aparata. Tako postoje npr.općinske, gradske, kantonalne organizacije
unutar decentraliziranih drţava i na nivou federalnih jedinica.

Ĉlanovi stranke. Status članova stranke odreĎen je statutom ili drugim pravilima stranke. Uobičajeno je da
se član stranke upisuje u spisak stranke, evidenciju, plaća članarinu, učestvuje u unutarstranačkoj
demokratiji sa pravom da bira i bude biran u sve organe stranke. Članovi stranke su po pravilu pojedinci.
Zavisno od čvrstine vezanosti članova za stranku, stranke se dijele na kadrovske i masovne.

Podjela stranaka prema ĉlanstvu

a) Kadrovske stranke
Kadrovske stranke nastale su uglavnom u 19.vijeku. Označava ih relativno mali broj članova i njihova
nedovoljno intenzivna povezanost unutar same stranke. Formirale su se kao organizacije uglednih bogatih
graĎana, koji po pravilu nisu bili profesionalni političari, ali su imali moć uticaja na birače. Te stranke
teţište rada ne usmjeravaju na povećanje broja članova, već na javno mišljenje u namjeri da tim putem
ostvare svoje ciljeve.

10 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Organizacija i politički program ovih stranaka je vrlo fleksibilna. Ostavljena je mogućnost da na lokalnom
nivou kandidati za poslanike svoju programsku orijentaciju podešavaju prema konkretnim okolnostima, a
sa ciljem pridobijanja što više glasača.
To je bilo doba kada je vaţilo uvjerenje da su pravi graĎani (oni koji imaju pravo glasa), samo oni koji
imaju svojinu. Politički program kadrovskih stranaka bio je usmjeren uglavnom na one koji su imali
vlasništvo. Njihova organizacija je nerazvijena, a rukovodstvo partije je najvećim dijelom u rukama
poslanika i ima naglašeno individualiziranu formu. Moć pripada grupaciji formiranoj oko parlamentarnog
lidera i stranački ţivot se zasniva na rivalitetu malih grupa. Partija se interesuje samo za politička pitanja:
doktrina i ideološki problemi igraju samo malu ulogu.
b) Masovne stranke
Masovne stranke su organizacije koje imaju masovno članstvo i političku doktrinu na osnovu koje se to
članstvo okuplja. Za razliku od kadrovskih, označene su relativno čvrstom organizacijom, hijerarhijom i
strukturom, a ambicije su im mnogo šire od ambicija kadrovskih stranaka. U svojim zahtjevima ne ostaju
samo na političkim pitanjima, već teţište aktivnosti prenose na ekonomski i uopšte društveni ţivot. Članovi
ovih stranaka prvenstveno nastoje da vlastitim angaţovanjem stvore osnove za izborni uspjeh. Postoji više
krugova učesnika u funkcionisanju stranaka: birači, simpatizeri, aktivisti, članstvo i rukovodstvo stranke.

Program politiĉkih partija. Program političke partije predstavlja koherentan skup ciljeva koji se ističu u
svrhu pridobijanja povjerenja graĎana na izborima. Radi se o socijalnim, ekonomskim i političkim
ciljevima.

U programu svake stranke moguće je razlikovati strateške i taktičke ciljeve. Strateški ciljevi osnova su
dugoročne orijentacije jedne stranke. Taktički ciljevi izraţavaju dati politički trenutak u kontekstu dnevnog
funkcionisanja stranke. Taktički dio programa stranaka ima daleko veći značaj. Ciljevi koji se ističu u
dnevnoj političkoj aktivnosti izraţavaju zahtjeve koje je moguće realizovati u relativno kratkom vremenu i
putem konkretnih zakona. Oni su najčešće u tijesnoj vezi sa očekivanjem biračkog tijela.

Program stranke je sinteza izvjesnih trajnih prinicipa koji su se formirali tokom vremena i na generalan
način odredili poziciju i funkciju jedne stranke, kao i konjunkturnih ciljeva koji se formiraju u procesu
političke borbe. Ciljevi se u okviru programa moraju izloţiti po izvjesnoj hijerarhiji i moraju biti manje-više
koherentni.

Funkcija politiĉkih partija.


a) Osvajanje i vršenje vlasti. Funkcija političkih partija svodi se na pripreme da osvoje vlast ili vršenje
vlasti kada im je ukazano povjerenje na izborima.

b) Stvaranje sintetiĉkih predstava o općedruštvenim ciljevima. Stranke u svojim programima ili svojoj
ukupnoj ideologiji izlaţu ciljeve povezane kroz izvjesne planove, programe ili projekte. Time se nastoje
pomiriti različiti interesi, u mjeri u kojoj je to moguće.

c) Stvaranje politiĉke i demokratske kulture graĊana. Stranke igraju značajnu ulogu u političkoj edukaciji
graĎana i u stvaranju političke i demokratske kulture, koja je dio opće kulture jednog društva. Edukativna
uloga stranaka je uvjet stabilnosti institucija. Stranke stvaraju odreĎene navike u političkom ponašanju
graĎana, što je faktor političke stabilizacije.

d) Usmjeravanje individualnih i grupnih nastojanja prema drţavi. Stranke političko-programski oblikuju


pojedina mišljenja i teţnje graĎana, tako da ih čine prodornijim i pogodnim da ostvare odreĎene političke
efekte.

e) Formiranje politiĉkog kadra u drţavi i društvu uopće. U političkim strankama ili posredstvom stranaka
stvaraju se funkcioneri, koji se uz redovno školovanje uvode u praksu politike na sistematski i stalan način,
radeći na izradi političkog programa i stranačke ideologije uopće, kao i na stvaranju prijedloga za
rješavanje najvaţnijih društvenih pitanja.

11 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Unutarpartijska demokratija. Organizacija i unutrašnja demokratija ureĎuje se statutom stranke. Osnovna
pitanja koja se rješavaju unutar te demokratije su:
1. Odnos izmeĎu stranke i članstva;
2. Odnos izmeĎu viših i niţih organa unutar stranačke organizacije;
3. Način izbora rukovodećih organa;
4. Način funkcioniranja organa stranke;
5. Donošenje odluka stranke.

Ovi odnosi su najčešće vrlo precizno ureĎeni u statutu, meĎutim u praksi se odstupa od statutarnih normi
jer sva vlast pripada vrhovima političke partije (oligarhija).

Finansiranje politiĉkih partija. Zakonodavstvo većine savremenih drţava nije valjano uredilo ovo pitanje,
što je stvorilo prostor za brojna praktična rješenja. Usljed nesrazmjere izmeĎu stranačkih potreba i
raspoloţivih legalnih izvora finansiranja, dešava se da se sredstva za funkcioniranje namiču na nezakonit
način, najčešće od strane ekonomskih i finansijskih monopola koji zauzvrat očekuju odreĎene protivusluge
od drţavnih organa koji su pod uticajem ili rukovoĎenjem tih stranaka.

Legalizacija (konstitucionalizacija) politiĉkih partija. Političke partije prihvaćene su u ustavima nakon


II svjetskog rata. Stranke je prvi legalizirao Ustav Republike Italije iz 1947.godine, zatim Osnovni zakon
SR Njemačke, a nakon njega Ustav Republike Francuske. Namjera ustavotvorca bila je da stranke
ispoštuju principe pravnog poretka u kome djeluju. To je osnov da se postavi pitanje sudske, političke i
druge odgovornosti za njihovo djelovanje.

B) INTERESNE GRUPE

Politiĉka funkcija interesnih grupa

a) Vokacija interesnih grupa

Interesne grupe su asocijacije ljudi koje se formiraju radi promoviranja, zaštite ili realizacije odreĎenih
materijalnih, profesionalnih ili sličnih interesa. Kao i političke partije, nastaju na osnovu slobode
udruţivanja. Karakterišu ih izvjesna trajnost postojanja u vremenu, obično globalni prostor djelovanja, te
izvjesna hijerarhija u unutrašnjoj organizaciji. Za razliku od stranaka, interesne grupe nemaju namjeru
diretno vršiti vlast, već vršiti što jači uticaj (pritisak) na vlast u cilju ostvarenja vlastitih interesa. Zbog toga
se nazivaju i «grupama za pritisak».

Interesne asocijacije snagu crpe iz brojnosti članstva, finansijske snage, značaja socijalne grupacije čije
interese izraţava, sposobnosti voĎstva da predstavi interese grupacije, te metoda borbe za te interese. Bitna
karakteristika interesnih grupacija je njihova sve veća moć, bez odgovarajuće odgovornosti.

Svaki politički sistem oslanja se na ove grupacije, čak se i legalizira njihov uticaj. Npr. u Engleskoj ni
jedan zakon koji se tiče ţivota radnika ne moţe doći na razmatranje u Parlament bez prethodnog odobrenja
sindikata.

b) Nastanak interesne grupe

Postoje 3 uvjeta za nastanak interesne grupe:

1. Sloboda udruţivanja;
2. Postojanje zajedničkih interesa koji će se ostvarivati udruţivanjem;
3. Mogućnosti drţave da ostvaruje interese putem političkih odluka ili prava.

Praksa savremenog političkog ţivota pokazuje da stranke više nisu toliko atraktivne za ljude, jer se one sve
više bave samo «visokom politikom», koja je manje-više udaljena od svakodnevnih interesa običnog
12 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
čovjeka. Zbog toga se i javljaju interesne grupe, koje popunjavaju praznine izazvane pomenutim
ograničenjima političkih stranaka.

c) Vrste interesnih grupacija

Zavisno od kriterija, postoje različite podjele interesnih grupa.

Po vokaciji se mogu podijeliti na interesne grupe globalne vokacije (sindikati, profesionalna udruţenja i sl)
i interesne grupe parcijalne vokacije (npr. udruţenja bivših političkih zatvorenika).

Prema trajnosti interesne grupe se dijele na trajne (npr.sindikati) i asocijacije čije je postojanje vremenski
ograničeno, samim ispunjenjem cilja (npr.udruţenje za uvoĎenje prava glasa ţena).

Prema ciljevima se dijele na grupacije sa materijalnim interesima i one koje se bave političkim ciljevima.

Prema ĉlanstvu se interesne grupacije mogu podijeliti na elitne i masovne.

Ipak, najznačajnija je podjela na sindikate i ekonomske monopole.

SINDIKATI

Cilj sindikata. Sindikat je profesionalna organizacija koja ima za cilj da brani zajedničke interese svojih
članova. Sindikalizam je izvorno formiran kao apolitičan pokret, baziran na uvjerenju da su ekonomski
metodi borbe dovoljni za ostvarenje cilja radnika.
Naĉin djelovanja sindikata. Uz ekonomska sredstva borbe za ostvarenje ciljeva (štrajk), sindikat je brzo
prihvatio i političke instrumente. Pokazalo se da akcija sindikata moţe biti efikasna samo ako se okrene ka
drţavi i svoje zahtjeve postavi vladi i parlamentu. Tako se zapravo gubi apolitički karakter sindikalizma i
doprinosi promjeni uloge sindikata, ali i ukupne slike političkog ţivota u društvu.
Vrste sindikata. Postoje uglavnom radnički, seljački i sindikati industrijalaca. Radniĉki sindikati
predstavljaju najmasovnije interesne asocijacije. Postoje različite sindikalne organizacije zaposlenih, opće i
posebne. TakoĎe postoje regionalne unije, što predstavlja horizontalno povezivanje, kao i federacije, koje
označavaju vertikalno povezivanje sindikata. Načini djelovanja sindikata su višestruki, a najznačajniji su
izborno učešće, štrajk, te uticaj na političke institucije i javno mišljenje.
Seljaĉki sindikati. Njihovi ciljevi uglavnom se svode na politiku protekcionizma, ali i druge ciljeve kojima
bi se olakšao svakodnevni rad seljaka (npr.organizacija trţišta, planiranje itd). Svoje zahtjeve usmjeravaju
prema vladi. Značaj seljačkih sindikata je veliki, a karakteristično je što načini borbe za ostvarenje ciljeva
poprimaju nasilne i anarhistične oblike (npr. zaprečavanje puteva, demonstrativno uništavanje
poljoprivrednih proizvoda i sl).
Organizacije industrijalaca i velikih trgovaca su svakako najmoćnije i najuticajnije, obzirom na
raspoloţiva ekonomska sredstva. Uticaj se ostvaruje u svim fazama političkog ţivota, počev od izbora pa
do izvršavanja političkih odluka (finansiranje pojedinih stranaka i sl).

C) EKONOMSKI MONOPOLI

Jaĉanje uticaja ekonomskih moćnika. Ekonomski monopoli najveći interes pokazuju za globalno
političko odlučivanje i na odluke koje se odnose na cjelokupni društveni prostor na kome se ostvaruju
njihovi interesi.

Povezivanje s vlašću. Glavni pravci aktivnosti monopolističkih organizacija usmjereni su na centre


odlučivanja. Pritom je uvijek prisutna namjera da se skraćuju putevi uticaja na te centre, kako bi brţe i
efikasnije ostvarivali svoje ciljeve. Posebno je značajna uloga multinacionalnih kompanija, koje uticaj

13 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
ispoljavaju kako na političku organizaciju pojedinih zemalja, tako i na cjelinu meĎunarodnih ekonomskih i
političkih tokova.
Vojni lobi. Vojni faktori unutar drţave sve više se pretvaraju u poseban interes i djeluju neovisno od
demokratskih organa i njihove programske orijentacije. Oni svoj poseban interes vrlo često uspijevaju
nametnuti kao opći, pri čemu se naučno-tehnički napredak koji se ostvaruje u svijetu, upravo najviše koristi
u toj sferi.

D) HUMANISTIĈKE ORGANIZACIJE

Smisao stvaranja. Radi se o asocijacijama koje izraţavaju humanu stranu ljudskog bića i egzistencije, koje
izraţavaju ciljeve usmjerene na poboljšanje društva, čovjeka i sistema vlasti. Njihovi ciljevi su da ublaţe
posljedice društva koje se primarno bazira na spontanim ekonomskim zakonima ponude i potraţnje, borbi
za profit i egoističkim interesima.

Vrste humanistiĉkih asocijacija. Ovdje prvenstveno spadaju organizacije za zaštitu ljudskih prava,
asocijacije za zaštitu ţivotne sredine, društva za zaštitu ugroţenih naroda, za podršku različitim
oslobodilačkim pokretima, zaštitu političkih disidenata, borbu protiv rasizma itd.

Vjerske organizacije kao humanitarne organizacije. Iako formalno nemaju mjesto u savremenim
političkim procesima, vjerske organizacije imaju odreĎenu realnu ulogu u političkom ţivotu i vrše odreĎeni
politički uticaj i to:

- Preko vjernika, meĎu koje spadaju i nosioci političkog odlučivanja;


- Putem vjerskih i drugih škola;
- Kroz vjersku štampu i medije;
- Kroz uticaje i veze sa vjerski orijentisanim političkim partijama (npr.demokršćanska i sl).

Grupacije koje imaju humane politiĉke ciljeve su grupacije koje se bave isključivo promicanjem
političkih ciljeva, ali za razliku od političkih partija ne ţele vršiti vlast. One djeluju u politici sa namjerom
da izdejstvuju odreĎene promjene (npr.reforma izbornog sistema, borba za neposrednu demokratiju, širenje
izbornog tijela, unapreĎenje političke kulture graĎana i sl).

VII – MEDIJI
Demokratska funkcija medija se u najvećoj mjeri sastoji u tome što oni informiraju graĎane o svemu što
je značajno za procese stvaranja i ostvarivanja prava. Mediji upoznaju graĎane dnevno o svemu što se
dešava u socijalnom miljeu u kome se kreću i traţe svoju dobrobit.

Pluralizam medija u viĎenju političkih procesa je na neki način preslikavanje pluralizma interesa koji
objektivno postoji u društvu. Rješenja koja danas nude mediji kreću se u širokom dijapazonu od ljevice do
krajnje desnice u jednom demokratskom društvu. Pluralizam medija nije samo način da se ispolji
pluralizam interesa, već i da se stvori osnova za najbolje moguće rješenje u datom trenutku.

Samostalnost medija. Kada se govori o samostalnosti medija, misli se na autonomnost u odnosu na


nosioce političke vlasti, kao i nosioce partikularnih interesa. Brojne političke i druge snage stalno nastoje
izvršiti uticaj na medije, kako bi im i mediji pomogli u realizaciji njihovih interesa.
Mediji i nosioci politiĉke vlasti. Tokom XIX vijeka zahtjevi za samostalnost medija prvenstveno su bili
usmjereni na odbranu i zaštitu od tadašnje drţave, obzirom da je drţava ostvarivala najveći uticaj na
medije putem cenzure i drugih sličnih aktivnosti. MeĎutim, tokom posljednjih decenija, od drţave se traţi
da pomogne medijima kako bi mediji sačuvali svoju samostalnost u odnosu na nove nosioce stvarne
društvene, ekonomske i političke moći. IzmeĎu ostalog se traţi i olakšavanje ekonomske situacije medija
različitim drţavnim mjerama kao što su beneficirane tarife telekomunikacijskih usluga, oslobaĎanje od
poreza na dodatnu vrijednost i sl.
Mediji i ekonomski i sliĉni monopoli. Mediji danas imaju velike teškoće sa finansiranjem zbog
nesrazmjernog odnosa troškova i prihoda koje ostvaruju. U takvoj situaciji, nosioci finansijske moći
14 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
spremni su finansirati medije radi promocije svojih interesa. Primjetno je da sve više medija, na manje ili
više sofisticiran način promovira interese trustova, kompanija, političkih stranaka i drugih centara moći.
Mediji i javno mnijenje. Po svojoj prirodi, mediji su instrument stvaranja javnog mišljenja. Najveći broj
graĎana – potencijalnih birača svoja osnovna saznanja i predstave o društvu stiče putem medija, pri čemu
je najznačajnija uloga elektronskih medija.

VIII – JAVNO MIŠLJENJE

Pojam javnog mišljenja. Javno mišljenje je skup individualnih mišljenja o jednom problemu od općeg
interesa (?). Stvara se djelovanjem niza političkih subjekata, posebno pod uticajem medija.
Demokratska funkcija javnog mišljenja. Javno mišljenje sa svojim stalnim uticajem čini da ljudi ovladaju
nekim krupnim dilemama koje su specifične za svako društvo i da tako stvore svoje predstave o
programskim ciljevima koji im koriste pri biranju predstavnika i opredjeljivanju za pojedine političke
stranke.
Kriterij osnovnih vrijednosti jednog društva. Sagledavanjem javnog mišljenja moţe se dobiti kompleksna
predstava o tome kakvo je «duhovno stanje» društva i kako na toj osnovi izgraditi viziju političkog razvoja.
To jednako mogu koristiti kako graĎani i njihove grupacije, tako i centri političkog odlučivanja.
Javno mišljenje kao politiĉki relej. Borba za ciljeve, interese i vrijednosti, koja čini suštinu političkog
ţivota, jeste borba za pridobijanje za svoja stanovišta kako drţave tako i graĎana. Zbog toga se borba
političkih grupacija primarno usmjerava na ovladavanje javnim mišljenjem, pošto se pouzdano zna da ako
javno mišljenje prihvati odreĎena stanovišta, onda postoje i najbolji izgledi da će i drţava prihvatiti te
zahtjeve i riješiti ih na adekvatan način. Svi neposredni donosioci odluka takoĎer neprekidno osluškuju
javno mišljenje i ravnaju se prema njemu što je više moguće, jer i sami u tome nalaze svoj interes. Onaj ko
ovlada javnim mišljenjem stvara podlogu i da ovlada političkim procesima u cjelini.
Borba za uticaj na javno mišljenje. Sve asocijacije nastoje ostvariti odreĎeni uticaj na formiranje javnog
mišljenja, da bi ga podesili da prihvati njihova shvatanja koja su izraz realno postojećih interesa. Iskustva
modernog političkog ţivota pokazuju da se javno mišljenje ne formira spontano, već se stvara svjesno, na
različite načine i uz nastojanje da mu se da privid objektivnog mišljenja.
Stvaranje javnog mišljenja. Javno mišljenje u najvećoj mjeri formiraju interesne i političke grupe koje
općenito imaju dominantan uticaj, posebno političke partije, sindikati i ekonomski monopoli. Javno
mišljenje prihvata one zahtjeve i mišljenja koja iza sebe imaju najveću društvenu moć, tako da praktično
snaga grupacija dominira nad snagom mišljenja. Javno mišljenje kreiraju najmoćniji, i ono se uglavnom u
izvjesnoj mjeri uvijek razlikuje od stvarnog mišljenja graĎana, što se pokazuje prilikom savremenih
istraţivanja javnog mišljenja.
Javno mišljenje i opći interes. Kako god nije zbir pojedinačnih mišljenja, javno mišljenje nije ni izraz
općeg interesa. Javno mišljenje je prostor na kome se susreću zahtjevi svih najvaţnijih aktera političkog
sistema, a graĎani-birači se u velikoj mjeri ponašaju prema zahtjevima, porukama i sugestijama javnog
mišljenja, bez obzira na činjenicu da zahtjevi javnog mišljenja često nisu i njihovi istinski interesi.
Javno mišljenje i zakonodavna djelatnost. Problemi koji se danas rješavaju u politici i koji utiču na ţivot
graĎana i karakter društva, ustvari su daleko od stvarnih mogućnosti graĎana da o njima stvaraju mišljenje.
Realne političke teme su sve manje teme javnog mišljenja i javno mišljenje je u opadanju. Danas sve
partikularne snage idu za tim da najprije kreiraju javno mišljenje, da bi ga onda uzele kao objektivnu
činjenicu u odbrani svojih interesa.
Nedostaci javnog mišljenja. Dok vlada i politički krugovi koriste javno mišljenje da bi ga podesili za svoje
potrebe, graĎani su često objekat manipuliranja koje se vrši tim putem.

15 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

IX – SOCIJALNO-EKONOMSKO ZAKONODAVSTVO KAO ODGOVOR


NA ZAHTJEVE

Društvene snage kao stvarni kreatori prava. Zakoni i drugi opći akti proizvod su brojnih (sve češće
protivrječnih) ekonomskih zahtjeva i tokova, pri čemu nije zanemarljiv ni uticaj idejnih i etičkih shvatanja,
tako da se i pravo danas javlja kao sinteza svih najvaţnijih humanih ciljeva i društvenih vrijednosti. Uz sve
veći pritisak društva na politiku, stvaraju se i novi politički procesi sa povećanom dinamikom stvaranja
prava.
Opći interes danas je sve teţe utvrĎivati zbog sve sloţenijih i sve brojnijih pitanja koja treba rješavati
globalnim političkim odlukama. Opći interes najteţe je utvrĎivati u sferi ekonomskog razvoja i ciljeva
pojedinaca, grupacija i društva kao cjeline.
Nova dinamika stvaranja prava. Pod presijom konkretnih interesa povećava se dinamika stvaranja
zakona. Stvaranje prava više nije proces u kome se angaţuju «uzvišeni umovi» radi traţenja «vječnih
istina» kako je to bio princip XIX vijeka, već pravo postaje sredstvom reguliranja društvenih odnosa i
procesa. Do promjena u sferi prava dolazi kao odgovor na sve češće i intenzivnije promjene u društvu.
Pravo postaje sve razuĎenije, prateći svojom strukturom promjene u sferi društva. Trebalo je davati
odgovore na različite društvene situacije i različite zahtjeve i stvarati i same odnose meĎu ljudima.
Brojnost zakona. Objektivno gledano, povećan je broj učesnika u stvaranju prava, pa je time povećan i
broj zakona i drugih općih akata koji nastaju kao proizvod funkcionisanja političkog sistema. Povećana
dinamika stvaranja zakona jedna je od posljedica intenzivnog razvoja društva. Najznačajnije je uočiti da
politički sistem nuţno dovodi do povećane dinamike pravnog normiranja društveno-ekonomskih odnosa.
Pravo nije zbir zahtjeva. Uz partikularna traţenja, javlja se i potreba da se društvo regulira na jedinstven,
globalan način. Partikularni zahtjevi i interesi, kao i njihovi meĎusobni sukobi se zahvaljujući drţavi sve
više reguliraju globalnim mjerama čija primjena podrazumijeva jednak tretman za sve na cijeloj drţavnoj
teritoriji. Dok su zahtjevi redovno parcijalni, drţavni odgovori izraţeni kroz ustav, zakone i druge opće
akte, uvijek su globalni.
Pravo je mehanizam koji djeluje objedinjujuće i u fazi realizacije odluka, jer ima globalni karakter, odnosi
se na cjelinu društva i ima obavezujući karakter za sve. Tako se pravo javlja kao način da se reguliraju
različiti objektivno postojeći antagonizmi u društvu i da se izbjegava svako ugroţavanje kohezije društva.
Uloga prava u ureĊivanju budućnosti. Pravo po svojoj prirodi znači djelovanje na buduća ponašanja
pojedinaca u društvu. Ova dimenzija prava je danas naročito naglašena. Pravo postje instrument realizacije
kako posebnih interesa, tako i zahtjeva za očuvanjem datog sistema, insistirajući na njegovoj stabilnosti i
postojanosti.

Uloga prava u regulaciji trţišta. Suština promjena u sferi politike i političkog sistema ogleda se u
nastojanju da se odgovori na savremene «udare» trţišta i osigura odreĎena stabilnost društvenog i
političkog sistema u sferi trţišta i društveno-ekonomskih odnosa.

16 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Obuzdavanje monopola. Primjetni su namjera i odlučnost da se neopovoljne posljedice djelovanja trţišta u
savremenom društvu otklanjaju ne post festum, već unaprijed: smišljeno, planski i sistemski. Upravo uticaj
monopolskih grupacija na trţištu, profit po svaku cijenu i sve druge manifestacije trţišta, naročito
negativno djeluju na stabilnost ukupnog društvenog sistema. Navedeno je intenziviralo drţavnu intervenciju
na području trţišta, i ureĎivanje društvenoekonomskih odnosa političkim odlukama kojima se reguliše
cjelina društvenih kretanja i odnosa.
Socijalno-ekonomsko zakonodavstvo. Usljed zahtjeva društva kojima se mijenja priroda politike, mijenja
se i uloga prava. Sada su u prvom planu zahtjevi socijalne prirode. Oni su usmjereni na to da drţava na
sebe preuzme brigu oko redistribucije prihoda, ublaţavanja socijalnih razlika i antagonizama, poboljšanja
poloţaja najniţih kategorija itd. Pravo samim tim postaje sredstvom mijenjanja društvenih odnosa, a ne
samo njihove zaštite.

Internacionalizacija prava. Intervencionistički uticaj drţave na društveni razvoj danas se dobrim dijelom
odvija i tako što se prihvataju odgovarajući meĎunarodni propisi iz ove oblasti. Ovo se najčešće odnosi na
norme OUN, GATT-a, EU, Vijeća Evrope i sl. Stepen prihvaćenosti meĎunarodnih normi u pojedinim
drţavama dosta je neujednačen i po broju prihvaćenih normi, a i po načinu na koji ih pojedine drţave
primjenjuju.

17 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

DRUGI DIO
POLITIĈKI SISTEMI

18 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PODJELA POLITIĈKIH SISTEMA

Političke sisteme danas je moguće najadekvatnije podijeliti na parlamentarni, predsjednički,


polupredsjednički, skupštinski (konventski) i meĎunarodni politički sistem.

I – PARLAMENTARNI POLITIĈKI SISTEM


Nastanak parlamentarizma. Parlamentarizam je nastao i razvijao se u Velikoj Britaniji. Rezultat je duge
historijske evolucije. Razvijao se uglavnom u kontekstu borbe aristokratije, zatim burţoazije a kasnije i
radništva protiv kraljeve i svake druge arbitrarnosti.

TRI FAZE U RAZVOJU PARLAMENTARIZMA

Prva faza počinje 1215.godine, donošenjem Magna carta libertatum i završava 1688, kada se desila
tzv.”slavna revolucija bez krvi”. Magna carta libertatum se posebno ističe odredbama da se ne mogu
nametnuti feudalije bez saglasnosti zajedničkog savjeta kraljevstva i da se mora osigurati pravo na sudski
postupak u krivičnim stvarima. U ovom periodu posebno značajan je Habeas Corpus Act iz 1679.godine
koji predstavlja najveću zaštitu protiv kršenja ličnih prava i samovoljnog lišavanja slobode.
Druga faza počinje “slavnom revolucijom bez krvi” 1688.godine, nakon čega je 1689.godine donesen Bill
of Rights Act. Njime se afirmiraju vaţni principi ustavnih sloboda i onemogućava teţnja kralja da ignorira
zahtjeve parlamenta. Act of Settlement iz 1701.godine ustanovljava nezavisnost sudstva. To je vrijeme
stvaranja tzv.ograničene parlamentarne monarhije. Parlamentu je pripala zakonodavna vlast. Izvršna vlast
je postepeno prelazila u ruke vlade. U tadašnjem parlamentu presudnu ulogu je još uvijek imao Dom
lordova.
Treća faza počela je donošenjem Reform Act-a 1832.godine kojim je biračko tijelo radikalno prošireno za
50%. Broj birača popeo se na 800.000, što je predstavljalo 7% populacije. Izvršena je i distribucija mjesta
u parlamentu, tako da su predstavnička mjesta dobili gradovi u ekspanziji. Tokom ove faze formirane su 2
stranke – liberalna (bivši vigovci) i konzervativna (bivši torijevci). Tokom 18.vijeka u parlamentu je došlo
do preraspodjele političke moći. Na prvu poziciju je došao Dom komuna. Moţe se zaključiti da je već
početkom 18.vijeka došlo do formiranja gotovo kompletnog parlamentarnog sistema.

ŠIRENJE PARLAMENTARIZMA

Proces recepcije parlamentarizma, kako u Francuskoj, tako i u samoj Evropi, označen je Francuskom
revolucijom 1789.godine. Pod uticajem britanskog parlamentarizma donesen je i Belgijski ustav iz
1831.godine. Njegove najbitnije karakteristike su da je funcija kralja kreirana kao arbitraţa jedne neutralne
vlasti, ukoliko doĎe do sukoba izmeĎu parlamenta i vlade. Uvodi se pravo ministarskog potpisa, koji je
uvjet valjanosti kraljevih akata.
Belgijski ustav, zajedno sa Reform Act-om, te francuskim iskustvima izraţenim u Orleanskoj povelji,
posluţio je kao model i za druge parlamentarne ustave, kao što su grčki, holandski, danski i luksemburški.
Isti slučaj je u Švedskoj i Norveškoj, ali su one recepciju izvršile putem običajnog prava.
Recepcija je bila intenzivna i u britanskim dominionima – Kanadi, Novom Zelandu i Australiji, gdje je
britanska kruna zadrţala pravo da drţi izvršnu vlast koju je vršio guverner uz učešće vlade koja je bila
odgovorna parlamentu.

RAZVOJ PARLAMENTARIZMA SA GLEDIŠTA PRINCIPA

Dualistiĉki parlamentarizam je prelazna faza izmeĎu apsolutne monarhije i savremenog parlamentarizma.


Šef drţave dijeli izvršnu vlast sa vladom koju nominira i koja je odgovorna i njemu i parlamentu. Obzirom
na princip “kralj ne moţe pogriješiti”, nastala je kontradikcija izmeĎu ustavne neodgovornosti šefa drţave i
njegove volje da vrši vlast. Ona se negativno odraţavala na stabilnost društva u cjelini.
U ovoj fazi izraţena je moć monarha na jednoj, i nedovoljna afirmacija parlamenta na drugoj strani. U ovoj
fazi kralj i parlament predstavljaju izjednačene vlasti po snazi političkog uticaja. Šef drţave se javlja kao
snaga izvršne vlasti, ali se postavlja izvan spora izmeĎu parlamenta i vlade jer putem disolucije rješava

19 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
konflikt izmeĎu parlamenta i vlade. Taj sistem postojao je u predviktorijanskoj Engleskoj i u Francuskoj za
vrijeme julske monarhije.
Monistiĉki parlamentarizam. Monistička koncepcija nastala je zajedno sa razvojem političkih partija i
svih socijalnih promjena koje su tome prethodile. Svodi se na odnos izmeĎu parlamentarne većine i vlade
koja je iz nje proistekla. Uloga šefa drţave je postala sekundarna u odnosu na ostale elemente
parlamentarizma.

Nastanak monizma poklapa se sa promjenama nakon I svjetskog rata, kada je nestalo velikih imperija.
Jedini kriterij i oznaka savremenog parlamentarizma je odgovornost vlade pred izabranom skupštinom. U
tim okolnostima vlada nema dvostruku odgovornost, već joj je potrebno samo povjerenje parlamentarne
većine. Monistička faza parlamentarizma učinila je politički sistem u cjelini stabilnijim. Šef drţave postao
je simbol kontinuiteta drţave i arbitar u konfliktu izmeĎu pojedinih vlasti.

INSTITUCIJSKA STRUKTURA PARLAMENTARIZMA

Institucijsku strukturu parlamentarizma, izuzimajući postojanje nezavisne sudske vlasti, čine parlament,
vlada i šef drţave.

PARLAMENT je glavni predstavnički organ i titular zakonodavne vlasti. Obično bira predsjednika vlade i
vrši funkciju kontrole rada vlada.

Organizacija parlamenta. Moţe biti jednodomni ili dvodomni. Kada je u pitanju unitarna drţava,
pristalice dvodomnog sistema smatraju da je drugi dom moderator ukupnog funkcioniranja parlamenta, koji
stabilizira njegovu aktivnost. S druge strane, protivnici ovog modela smatraju da dvodomni parlament pati
od sporosti i neefikasnosti.

MeĎutim, kada se radi o federativnim drţavama, postoji visok stepen saglasnosti u pogledu opravdanosti
postojanja dvodomnog parlamenta. Donji dom je u tom slučaju predstavništvo svih graĎana federacije. Oni
imaju brojne, posebno ekonomske interese koji prevazilaze granice federalnih jedinica. Gornji dom je
predstavništvo federalnih jedinica, koje takoĎer imaju svoje specifične interese i potrebe.

Postoje 2 vrste bikamerizma: egalitarni, kad se oba doma biraju istovremeno putem neposrednih izbora, ili
uz to imaju otprilike iste nadleţnosti, te nejednaki bikamerizam, koji je najčešće prisutan. Njegova
karakteristika je da se članovi biraju putem indirektnih izbora i imaju suţene nadleţnosti u zakonodavnoj
djelatnosti.

U principu, organizacija parlamenta se zasniva na principu autonomnosti iz kojeg se izvodi pravo da


normira vlastiti način i metod rada. Taj princip znači i administrativnu i finansijsku autonomiju u
parlamentu, kao i regulisanje pitanja imuniteta svojih članova.

Reglementacijsko svojstvo parlamenta se najčešće odnosi na 3 najvaţnija pitanja: parlamentarna


zasijedanja, predsjedništvo parlamenta i parlamentarne komisije.

Parlamentarna zasijedanja. Ustavi obično regulišu samo osnovne principe ureĎenja parlamenta, koje
razraĎuju sami parlamenti putem poslovnika i drugih oblika reglementacije. Ustav obično odreĎuje trajanje
zasijedanja parlamenta. U tom smislu se razlikuju trajno (permanentno) zasijedanje i sistem vremenski
odreĎenih faza zasijedanja parlamenta. Trajno zasijedanje ne znači da parlament zasijeda svakodnevno, već
da sam odreĎuje vrijeme svog zasijedanja u periodu izmeĎu izbora. Uz redovna postoje i vanredna
zasijedanja za koje inicijativu daju šef drţave ili vlade. Sjednica parlamenta, za razliku od zasijedanja,
predstavlja odreĎeni sastav parlamenta. Ona traje od trenutka kad je predsjednik odgovarajućeg doma
otvori, do trenutka kad je proglasi završenom.

Predsjedništvo parlamenta. Obično ga čine predsjednik, potpredsjednik i sekretar. Brinu se o sazivanju


sjednica i dnevnom redu. Staraju se da se rasprave odvijaju u duhu poslovnika i koordiniraju rad različitih
20 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
radnih tijela. Postoje 2 načina ureĎenja predsjedništva u parlamentu: depolitizirano, koje odgovara
poloţaju spikera u britanskom Domu komuna i majoritetno, gdje se predsjednik skupštine bira od većine,
podloţan je reizbornosti, ali svoju ulogu mora vršiti nepristrasno.

Parlamentarne komisije. Komisije i odbori imaju zadatak da obavljaju prethodne rasprave o nacrtima
zakona koji su u nadleţnosti pojedinih domova i oopćenito da pripremaju materijale za raspravu i
odlučivanje na plenarnim sjednicama parlamenta. Postoje 2 načina formiranja radnih tijela parlamenta:
permanentni specijalizirani odbori koji traju svo vrijeme mandata, te ad hoc komisije koje se formiraju
posebno za svako pitanje koje se naĎe na dnevnom redu. Najčešće rješenje u savremenim parlamentima je
kombinacija ova 2 načina.

VLADA je kolegijalni organ koji ima najvišu izvršnu vlast u parlamentarnom sistemu, vodi politiku drţave
i za to odgovara parlamentu. Redovno se sastoji od ministara i premijera. Imenuje se na više načina. Prema
tradicionalnoj ili dualističkoj koncepciji, nominaciju vrši šef drţave. U monističkim sistemima šef drţave
imenuje premijera, da bi se kasnije traţila investitura parlamenta. Poslije dobivanja saglasnosti parlamenta,
premijer sastavlja vladu.
U savremenom parlamentarizmu postoji ministarska solidarnost. Odluke su dijelo cijele vlade. Ministri koji
eventualno nisu saglasni sa odreĎenim mjerama moraju ih prihvatiti ili dati ostavku.
Posebno značajna je uloga predsjednika vlade. Formalno gledano, njegova uloga nije razraĎena u ustavnim
tekstovima. Praktično, uloga predsjednika vlade nesumnjivo ima najveći politički značaj u cjelokupnom
parlamentarnom sistemu. Značaj njegove uloge zavisi od karaktera partijskog sistema u konkretnoj drţavi.
U dvopartijskom sistemu, predsjednik vlade kao šef partije ima izuzetno vaţnu funkciju u samoj vladi, kao
i parlamentu gdje postoji većina pobjedničkih partija.

ŠEF DRŢAVE je prva ličnost drţave u protokolarnom smislu. Njegova funkcija, bez obzira da li se radi o
monarhu ili predsjedniku, zasnovana je na principu neodgovornosti. Danas efektivna vlast pripada vladi, a
princip neodgovornosti šefa drţave samo je simbol vlasti i njemu pripada uloga izvjesnog arbitra u
političkom procesu u kome dominantnu ulogu imaju političke stranke. Stepen značaja uloge šefa drţave
zavisi od karaktera partijskog sistema. U bipartizmu je njegova uloga vrlo mala jer se automatski
uspostavlja parlamentarna većina. U multipartizmu šef drţave ima veći uticaj i njemu pripada pravo da
rješava odreĎene konflikte i krize. Posebno je značajno da šef drţave predlaţe predsjednika vlade, prima
ostavku vlade i na zahtjev vlade se izjašnjava o raspuštanju (disoluciji) parlamenta.

PARLAMENTARNI SISTEM I PARTIJSKI SISTEM


U ovom pogledu uglavnom se mogu razlikovati 3 sistema: bipartizam, koalicijski bipartizam i
multipartizam.
Bipartizam
Karakter bipartizma. Bipartizam obično nastaje u političkim sistemima sa većinskim izbornim sistemom.
U većinskom izbornom sistemu izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova, pri čemu se ne
računaju glasovi koje dobiju njegovi protivnici. Tako se dešava da stranka koja je osigurala najveći broj
izbornih jedinica postane većinska u parlamentu. Time se stvara mogućnost da nastane disproporcija
izmeĎu broja glasova koje su u cjelini dobile pojedine stranke i broja mjesta koja su dobile u
predstavničkom tijelu.

Razlikuju se većinski sistem u jednom krugu i većinski sistem u 2 kruga. Prvi podrazumijeva da je za izbor
kandidata potrebna relativna većina glasova već u prvom krugu. Sistem u 2 kruga znači da je za izbor
kandidata u prvom krugu potrebna apsolutna većina glasova (50%+1). Ako se to ne postigne u prvom
krugu, primjenjuje se princip balotaţe. Izbor u drugom krugu svodi se na 2 kandidata koja su dobila
najveći broj glasova u prvom krugu.
Osnovne karakteristike bipartizma su:

Homogenost vlade – Vlada se sastoji od članova pobjedničke stranke.


Povjerenje parlamenta – Stranačkoj homogenosti vlade odgovara homogenost parlamentarne većine
pobjedničke stranke. Kada se ima u vidu stranačka disciplina, vlada ne treba strahovati od nepovjerenja.
21 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Vrlo rijetko se dešava da vlada mora podnijeti ostavku zbog unutrašnje krize većinske partije. Dodatni
stabilizirajući faktor je mogućnost vlade da raspusti parlament.
Snaţenje vlasti premijera – Pošto premijer ima veliku vlast u većinskoj stranci, ta njegova moć se
automatski prenosi i na parlament u cjelini.
Bipartizam kao sve prisutnija verzija multipartizma – U savremenoj praksi prisutna je tendencija da se u
političkom ţivotu pojavljuju samo 2 stranke: bilo kao bukvalno dvije stranke (npr. SAD, V.Britanija), ili
kao 2 koalicije stranaka od kojih svaka u cjelini gledano djeluje kao jedinstvena stranka s tim što je jedna
na vlasti a druga u opoziciji.
Bipartizam kao izraz teţnje za efikasnošću vlasti – Razvijenost drţave sa nekim elementima političke
tradicije, kulture i sl, nameće potrebu za bipartizmom kao efikasnim i stabilnim sistemom.
Posljedica «logiĉkog sukoba» - Neki teoretičari, poput G.Tarde-a princip bipartizma izvlače iz tzv.teorije
«logičkog sukoba», pošto politička praksa vrlo često pokazuje da se oko svakog ozbiljnijeg društvenog
problema redovno formira front onih koji su za i onih koji su protiv odreĎenog rješenja.
Bipartizam kao tendencija u razvoju multipartizma – U zemljama stabilne demokratije javlja se
bipartizam kao teţnja da se izbjegnu slabosti multipartizma, prvenstveno neefikasnost i neodgovornost za
ekonomski razvoj i stabilnost društva. Bipartizam je način da se izbjegne tendencija da se efikasnost traţi
kroz boljševički ili fašistički sistem.
GraĊani biraju vladu – Najvaţnija karakteristika bipartizma je da praktično sami graĎani, opredjeljujući
se izmeĎu 2 stranke, biraju predsjednika vlade pa time i samu vladu. Šef pobjedničke stranke je redovno taj
koji dobiva mandat premijera.
Koalicijski bipartizam
Koalicijski bipartizam je oblik ureĎenja parlamentarnog sistema u kome ulogu dvaju partija igraju dvije
grupacije ili koalicije stranaka, koje su često povezane sličnim programskim ciljevima i općenito političkim
opredjeljenjem.
Multipartizam
Vrste multipartizma. Višepartijski sistem obično egzistira u zemljama sa proporcionalnim izbornim
sistemom. To je izborni sistem koji dozvoljava svakoj partiji broj mjesta u parlamentu proporcionalan
broju glasova dobivenih na izborima. Ovdje se razlikuju 2 principa:
- integralni proporcionalni sistem, gdje drţava kao cjelina predstavlja izbornu jedinicu i gdje stranke
dobiju onoliko mjesta koliko su procenata glasova dobile na izborima;
- pribliţni proporcionalni sistem, gdje u drţavi ima više izbornih okruga. Njima se dodjeljuje izvjestan
broj mjesta u predstavničkim tijelima, proporcionalno njihovoj populaciji i sa minimumom od 2
predstavnika.
Osnovne karakteristike multipartizma. Obično ni jedna stranka nema apsolutnu većinu u parlamentu.
Zbog toga se vlada mora oslanjati na koaliciju stranaka, što je čini nestabilnijom i negativno utiče na njenu
efikasnost. Relativnu stabilnost vlade osigurava mogućnost disolucije parlamenta od strane vlade. Premijer
nema političku moć kao u bipartizmu.

FUNKCIONIRANJE PARLAMENTARNOG POLITIĈKOG SISTEMA


Odnos vlade i parlamentarne većine
Centralno političko pitanje u parlamentarnom sistemu je stvaranje potrebne parlamentarne većine koja je
ključ stabilnosti i efikasnosti vlade. To je osnovni cilj koji pred sobom imaju sve političke partije. U
središtu ukupnog problema parlamentarizma je poznati binom još iz klasičnog perioda parlamentarizma:
ostavka vlade i disolucija parlamenta. Stabilnost vlade mogla je biti ojačana samo na način da se adekvatno
instrumentalizira pitanje njene odgovornosti, kao i pitanje disolucije parlamenta, što se zajedno shvata kao
mogućnost stabilizacije drţave u cjelini.
Principi funkioniranja
Za funkcioniranje parlamentarnog sistema bitna su 2 principa funkcioniranja vlade: odgovornost vlade i
pravo na disoluciju.

22 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Odgovornost vlade. Prvi poznati način pokretanja odgovornosti vlade bila je interpelacija. To je zahtjev
koji ministru u vladi upućuje neki poslanik ili grupa poslanika, sa namjerom da se otvori debata o politici
uopće ili nekom konkretnom pitanju. Nakon toga se glasanjem odlučuje da li će se to pitanje na dnevni red
staviti radi normalne rasprave ili izričito radi postavljanja pitanja povjerenja vladi.

Pitanje povjerenja ili nepovjerenja vladi moguće je istaći i putem prijedloga o cenzuri. Radi se o inicijativi
koja znači postavljanje pitanja odgovornosti vlade povodom nekog zakona ili politike uopće. Na kraju tog
procesa, nakon izjašnjavanja parlamenta, uslijedila bi ostavka vlade.

Nakon II svjetskog rata primjetni su napori da se izvrši racionalizacija postupka odgovornosti vlade, kako
bi se postigla odreĎena stabilnost vlade. U tom smislu, ustavnim odredbama uvedene su neke mjere kojima
se oteţava izraţavanje nepovjerenja vladi. Npr:
 Da bi se iznudila ostavka vlade potrebno je izričito glasanje o nepovjerenju vladi (Ustav Italije).
 Potreba kvalificirane većine za glasanje o prijedlogu za pokretanje odgovornosti vlade (Ustav
Francuske).
 Odredbe o «konstruktivnom prijedlogu o nepovjerenju», prema kojima parlament moţe izglasati
nepovjerenje kancelaru samo ako izabere nasljednika i zamoli predsjednika da otpusti saveznog
kancelara (Njemački ustav).

Pravo na disoluciju (raspuštanje) parlamenta. Pravo na raspuštanje parlamenta jedan je od načina


uspostave ravnoteţe vlasti što je jedna od odlika parlamentarizma. TakoĎer je to način rješavanja sukoba
izmeĎu parlamenta i vlade, kada se spor rješava novim izborima.

Parlamentarna praksa dovela je do više oblika postupka raspuštanja parlamenta:

a) Sistem autonomne disolucije – Vršenje ovog prava ostaje mogućnost koja se stavlja na ocjenu
kompletnog organa;
b) Uslovljeni sistem – Pravo na raspuštanje daje se uz odreĎene uvjete, kako bi se spriječile eventualne
zloupotrebe ovog prava;
c) Sistem automatske disolucije predviĎaju automatsko raspuštanje parlamenta ako se za to steknu
odreĎeni uvjeti. Npr. prema Švedskom ustavu do automatske disolucije dolazi ako parlament nije u stanju
nominirati predsjednika vlade.

Ravnoteţa zakonodavne i izvršne vlasti

Ravnoteţa zakonodavne i izvršne vlasti ogleda se u:


 jednakosti izmeĎu zakonodavne i izvršne vlasti;
 saradnji izmeĎu ovih dvaju vlasti;
 postojanju mogućnosti uzajamnog djelovanja jedne vlasti na drugu.

U smislu ovih načela, vlada proizilazi iz parlamenta i politički mu je odgovorna, pa mora dati ostavku ako
joj većina u parlamentu izglasa nepovjerenje. S druge strane, vlada moţe raspustiti parlament pod
unaprijed utvrĎenim uvjetima, čime se cio problem prepušta na rješavanje biračkom tijelu.

23 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

II – BIPARTIZAM U BRITANSKOM PARLAMENTARNOM SISTEMU


PARLAMENT
Izbor i sastav
Britanski parlament čine 2 doma: Dom komuna i Dom lordova. Praktično, britanski parlament čini Dom
komuna jer je dom lordova izgubio moć suprotstavljanja odlukama Doma komuna. Parlament je vrhovno
zakonodavno tijelo. Njegova suverena vlast proizilazi iz slijedećih činjenica:
1. Jako je opala moć monarha;
2. Ne postoji pisani ustav;
3. Ne postoji nikakav organ, poput Ustavnog suda, koji bi ispitivao saglasnost zakona sa ustavom.
Mandat poslanika normalno traje 5 godina. Moţe biti prijevremeno prekinut disolucijom parlamenta koju
moţe proglasiti monarh na zahtjev premijera.
Zasijedanje parlamenta koje traje 9 mjeseci otvara monarh govorom koji je prethodno redigirao Kabinet.
Ovaj govor se drţi pred zastupnicima oba doma.
Dom komuna
Sastoji se od 659 poslanika sa mandatom od 5 godina. Mandat redovno traje kraće, zbog raspuštanja
parlamenta. U posljednjih 50-ak godina samo je jedan sastav parlamenta ostao do kraja mandata (onaj iz
1959.godine).
Predsjednik Doma komuna je spiker (speaker), koji se bira za ukupni mandat, a mijenja se sa svakom
promjenom parlamentarne većine. Pored spikera, vaţnu ulogu imaju vipovi (whip), koji rukovode svakom
od parlamentarnih grupa. Vipovi su i sami čanovi parlamenta i biraju se na svakih 25 poslanika u svakoj
od 2 velike stranke.
Značajnu ulogu u funkcionisanju Doma komuna imaju stalne komisije, kojih ima 12. Njihove kompetencije
korespondiraju sa ovlaštenjima ministarskih departmana. Pored stalnih, formiraju se i ad hoc komisije.
Bitno je naglasiti postojanje Komisije cijelog Doma komuna, koja je ovlaštena da ispituje sve tekstove koji
dolaze pred parlament, posebno zakonskih proiekata iz finansijske sfere. Članovi ove komisije su poslanici
koji pokaţu poseban interes za raspravu o odreĎenom zakonskom projektu.
Dom lordova
Dom lordova je gornji dom, čije članstvo je nasljednog, aristokratskog karaktera. Trenutno se sastoji od
1178 članova. Danas nema praktično nikakvu političku vlast. Ima odreĎena sudska ovlaštenja u smislu da
predstavlja vrhovnog apelacionog suca u ukupnom sistemu britanskog sudstva.
U zakonodavnoj funkciji, Dom lordova ima pravo suspenzivnog veta od jedne godine. Još od Parliament
Act-a iz 1911.godine Dom lordova nije kompetentan da daje amandmane na zakone finansijske ili fiskalne
prirode.
Članovi vlade gotovo u cjelini pripadaju Domu komuna, a u manjoj mjeri su prisutni i članovi Doma
lordova. Spiker Doma lordova uvijek je legalni član Kabineta. Za razliku od spikera Doma komuna, on
uzima učešće u debati, glasa i djeluje kao član stranke.
VLADA
Formiranje i sastav vlade
Vladu formira stranka sa najvećim brojem mjesta u parlamentu. Kraljica formalno bira prvog ministra, ali
je u praksi obavezna da za premijera izabere šefa većinske partije. Upravo u tome je osnovno obiljeţje
britanskog političkog sistema – graĎani putem izbora biraju stranku koja će vršiti vlast, politički program
te stranke i lidera stranke koji će vršiti funkciju premijera.
Vlada se sastoji od ministara i parlamentarnih sekretara koji se nalaze u okviru ministarstava i osiguravaju
vezu izmeĎu ministara i parlamenta. Na taj način vlada broji 60-100 članova. Ministre bira premijer, dok
ih kraljica formalno nominira bez mogućnosti uticaja na prijedlog ministra.
Prvi ministar
Prvi ministar je lider većinske partije. Njegova ovalštenja i stvarne mogućnosti su jako velike, te se on
tretira kao jedna vrsta monarha kojeg je direktno izabrao narod i koji u svojim rukama koncentriše
zakonodavnu i izvršnu vlast. Premijer isključivo raspolaţe pravom disolucije Doma komuna. Disoluciju

24 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
formalno proglašava monarh, ali na zahtjev premijera kome se ne moţe usprotiviti. Pravo na disoluciju
sluţi premijeru da obično pri kraju mandata odredi datum novih izbora, u namjeri da ojača vlastitu većinu
u parlamentu.

Kabinet
Kabinet je najvaţniji dio vlade. Ima izmeĎu 18 i 24 člana koji rukovode najvaţnijim ministarstvima
(finansije, vanjski poslovi, odbrana, obrazovanje, trgovina itd). Kabinet bira premijer iz reda najuticajnijih
članova svoje stranke, tako da se on često naziva i generalštabom pobjedničke stranke. Funkcije kabineta
su da kontroliše administraciju, odreĎuje osnovnu političku orijentaciju zemlje i osnovni je incijator
zaknodavne aktivnosti. Moć premijera je odlučujuća. On bira i opoziva članove Kabineta, pozvan je da
odreĎuje dnevni red sjednica vlade, koordinira rad Kabineta i vlade u cjelini, arbitrira u svim mogućim
sporovima koji se javljaju u procesu kreiranja i ostvarivanja odluka vlade. Kabinet se sastaje u rezidenciji
premijera 1-2 puta sedmično.

Kontrola vlade
Kontrolu nad radom vlade vrši Dom komuna putem usmenih pitanja. Ova pitanja po pravilu postavljaju
poslanici iz opozicije. Na pitanja odgovaraju pred cijelim Domom ministri resora na koje se pitanje odnosi.
Dva puta sedmično obavezan je i premijer da u vremenu od 4 sata odgovara na pitanja poslanika koja
odabere spiker. Ove sjednice prenose se putem medija, te se na taj način ostvaruje i kontrola javnog
mnijenja nad radom vlade.
Politiĉka odgovornost vlade
Osnovna karakteristika parlamentarnog sistema uopće je odgovornost vlade pred parlamentom i pravo na
disoluciju parlamenta. Specifičnost engleskog bipartizma je u tome što se rasprava o odgovornosti vlade
najčešće sprovodi ne u parlamentu, već u okvirima parlamentarne grupe vodeće stranke. To je način
ostvarivanja odreĎenih kompromisa u voĎenju politike vlade, čime se najčešće izbjegavaju takve rasprave u
Domu komuna.
Pravo disolucije
Ovo pravo pripada premijeru. Obično ga upotrebljava pri kraju izbornog mandata, kada smatra da se radi
o povoljnom trenutku za izborni rezultat njegove stranke. Premijer to pravo nikada ne upotrebljava bez
konsultacija sa Kabinetom, jer bi u suprotnom izgubio podršku članova svoje stranke. Vlast premijera je,
za razliku od predsjednika SAD, ipak kolegijalna vlast.
PARTIJSKI SISTEM
Osnovne karakteristike
Osnovna karakteristika britanskog dvopartijskog sistema je da iz konfrontacije 2 vodeće partije –
konzervativne i laburističke – proizilazi vršenje vlasti do strane većinske partije. Obje partije su u osnovi
masovne partije. Strogi bipartizam svoju osnovu ima u načinu izbora Doma komuna. Radi se o
uninominalnim izborima (izbori u jednom krugu glasanja). Većinski izbori vrše se u okvirima suţenog
broja izbornih jedinica, pri čemu svakoj jedinici pripada jedno mjesto u parlamentu. Stranke su strogo
struktuirane i sa snaţnom stranačkom disciplinom, tako da većinska stranka u svakom trenutku podrţava
premijera. Lidera Konzervativne partije bira grupa konzervativnih poslanika u Domu komuna.
Laburističkog lidera bira koledţ koji čini 40% sindikalista, 30% pripadnika partije iz baze i 30% poslanika.
Konzervativna partija
Konzervativna partija je najstarija u V.Britaniji. Situirana je na desnici, a njeni glavni ideološki principi su:
vjera u pojedinca, vjerovanje u britansku veličinu, vjera u nezamjenjivu vrijednost moralnih reguliranja
društvenog poretka.
Partija je oslonjena na vrlo razuĎenu lokalnu organizaciju. Ima i svoje regionalne organe – regionalne
federacije koje stimulišu i koordiniraju djelovanje partije u izbornim jedinicama. Centralni organi stranke
su Godišnja konferencija, Centralni savjet i Izvršni komitet.
Na Godišnjoj konferenciji raspravljaju se najvaţnija pitanja djelovanja stranke i usvajaju rezolucije koje
podnose delegati izbornih jedinica.
Centralni savjet je, prema statutu, glavni organ stranke. Bira predsjednika i podpredsjednike Nacionalne
unije. U njegovoj nadleţnosti je izmjena statuta stranke. Izvršni komitet mu podnosi svoj godišnji izvještaj.

25 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izvršni komitet se nameće kao stvarna vlast u stranci, pošto je Centralni savjet relativno brojan organ što
utiče na njegovu efikasnost. Iz istih razloga značajna je i uloga lidera partije, kome praktično pripada
zadatak da formuliše politiku partije.

Laburistiĉka partija
Laburistička partija pod sadašnjim imenom je kreirana 1906.godine. Od 1922.godine počinje zamjenjivati
liberalnu partiju u tradicionalnom bipartizmu. Ona je umjerena partija lijeve orijentacije, oslonjena na
široku lokalnu organizaciju. Osnovna ćelija lokalne organizacije je Lokalna sekcija partije. Na regionalnom
nivou postoje Regionalni savjeti, a na centralnom nivou Godišnja konferencija. Godišnja konferencija
ovlaštena je da vrši izmjene statuta, da bira članove Nacionalnog izvršnog komiteta i donosi rezolucije o
najvaţnijim pitanjima politike partije. Usljed svoje glomaznosti,
Godišnja konferencija nije u stanju efikasno uobličavati politiku stranke i vršiti kontrolu realizacije te
politike. Poslovima partije stvarno upravlja Nacionalni izvršni komitet, kojeg bira Godišnja konferencija.
Lidera u Laburističkoj partiji bira parlamentarna grupa. Mada je formalno pod kontroom Nacionalnog
izvršnog komiteta, lider je osoba koja presudno odreĎuje politiku i ukupnu orijentaciju partije, kao i njeno
svakodnevno djelovanje.
Uloga opozicije i javnog mišljenja
Opozicija u britaniji ima status i prava kakva nema ni jedna opozicija u okvirima parlamentarnog sistema.
Opozicija se slobodno izraţava na javnim skupovima i kroz savremene medije, tako da ostvaruje snaţan
uticaj na javno mnijenje i kontrolu rada vladajuće partije. O poloţaju opozicije svjedoči podatak da lider
opozicije Njenog Veličanstva prima plaću iz javnih fondova. Demokratski karakter sistema karakteriše i
formalno organizovanje «vlade u sjeni». Postoji tradicija da lider vladajuće partije konsultira lidera
manjinske partije o nekim pitanjima koja su ključna za ţivot i razvoj društva u datom trenutku. Poloţaj
opozicije prirodna je posljedica principa tolerancije, jedinstva britanskog naroda i drţave koja pripada svim
graĎanima.
KOALICIONI BIPARTIZAM U SR NJEMAĈKOJ
PARLAMENT
Sastoji se od 2 doma: Bundestaga, kao vijeća graĎana i Bundesrata kao vijeća drţava.
Bundestag je federalna skupština koja predstavlja narod. Bira se na 4 godine, po izbornom sistemu koji je
kombinacija većinskog izbora i proporcionalnog predstavljanja. Polovina od 662 poslanika bira se putem
većinskih izbora u jednom krugu, a druga polovina na osnovu lista koje prezentiraju političke partije.
Bundestag moţe biti raspušten prije kraja mandata samo u izuzetnim okolnostima, o čemu odluku donosi
Federalni predsjednik.
Bundesrat predstavlja 16 federalnih drţava. Sastoji se od članova drţavnih vlada ili njihovih predstavnika.
U zavisnosti od broja stanovnika, drţave daju 3-6 glasova koje mogu izraţavati samo u bloku. Bundesrat
se sastoji od 68 članova. On predstavlja svojevrstan gornji dom, koji je karakterističan samo za Njemačku.
Predstavnici svake drţave glasaju na isti način (imperativni mandat), saglasno direktivama koje su dobili
od svojih vlada.
Nadleţnosti parlamenta
Bundestag ima daleko veća ovlaštenja od Bundesrata. Zakonodavna djelatnost parlamenta vrši se na
osnovu trostruke inicijative i to:
1. Inicijative vlade, koja daje najviše zakonskih prijedloga;
2. Inicijative članova Bundestaga (samo ako iza prijedloga stoji 26 poslanika);
3. Inicijativa Bundesrata. Članovi Bundesrata ne mogu podnositi inicijative, već samo Bundesrat na osnovu
odluke većine da se odreĎeni tekst uputi na razmatranje parlamentu. Rasprava o predloţenim zakonskim
prijedlozima vrši se u Bundestagu.
Bundesrat nema pravo da mijenja zakon, već samo moţe istaći veto ili pokrenuti posebnu raspravu. U
izvjesnom broju slučajeva za donošenje zakona potrebna je saglasnost oba doma parlamenta. Ti slučajevi
su izričito navedeni u Osnovnom zakonu, a radi se o zakonima koji se odnose na administrativna i
finansijska pitanja izmeĎu savezne drţave i landera. Bez saglasnosti Bundesrata takav zakon se ne moţe

26 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
donijeti. Općenito gledano, praksa pokazuje da je broj slučajeva odbijanja zakona od strane Bundesrata
gotovo zanemariv.
VLADA
Federalna vlada je najviši organ izvršne vlasti. Čine je predsjednik (kancelar) i ministri. U nastojanju da se
osigura stabilnost vlade, usvojeno je rješenje prema kome nije moguće oboriti jednu vladu ako se prije toga
ne izabere novi kancelar, i to apsolutnom većinom članova parlamenta. Ako kancelar sam postavi pitanje
povjerenja, a pri tome se ne postigne apsolutna većina članova Bundestaga, federalni predsjednik moţe na
zahtjev kancelara raspustiti parlament u roku od 3 sedmice. Raspuštanje neće biti moguće ako Bundestag
izabere nasljednika kancelara.
Izuzetne ovlasti kancelara

Kancelar je lider parlamentarne većine. Pošto ima veliku premoć u odnosu na ostale članove vlade, cio
sistem njemačke demokratije često se naziva «kancelarska demokratija». Na prijedlog kancelara,
predsjednik postavlja i razrješava ministre. MeĎutim, i pored velikih ovlaštenja koja ima kancelar, vlada
pred parlamentom odgovara kolektivno.

Nominacija kancelara prema Bonskom ustavu je vrlo komplikovana. Predsjednik odreĎuje kandidata koji je
dobio apsolutnu većinu članova Bundestaga. Ako se većina ne postigne, Bundestag moţe sam izabrati
kancelara bez prijedloga predsjednika putem apsolutne većine u roku od 15 dana. Ukoliko se ni to ne
dogodi, predsjednik moţe nominovati jednog od kandidata koji su dobili relativnu većinu, ili raspustiti
Bundestag. Kancelar nakon izbora moţe sam opozvati svoje ministre.

Posebno je delikatno ovlaštenje kancelara da na zahtjev vlade proglasi «stanje nuţde», kada Bundestag
odbije izvršiti prijedlog koji vlada smatra bitnim. Ako Bundestag ponovo odbije te projekte u roku od
mjesec dana, dovoljno je da prijedlog izglasa Bundesrat, da bi ti projekti postali zakon. Tu proceduru
predsjednik moţe ponoviti samo u roku od 6 mjeseci. Ova odredba omogućava kancelaru da u roku od 6
mjeseci vrši zakonodavnu funkciju, ukoliko postoji saglasnost izmeĎu Bundesrata i kancelara.

PREDSJEDNIK REPUBLIKE

Predsjednik republike je šef drţave. Bira ga Federalna skupština na 5 godina. Skupština se sastoji od 1338
članova. Čine je članovi Bundestaga, ali u jednakom broju i članovi izabrani na proporcionalnim izborima
od strane parlamenata drţava. Da bi se izabrao predsjednik, za prva 2 kruga potrebna je apsolutna, dok je
u trećem krugu dovoljna i relativna većina.

Predsjednik predstavlja federaciju, zaključuje meĎunarodne ugovore, prima i akreditira diplomatske


predstavnike, nominira i opoziva federalne sudije, funkcionere kao i vojne starješine, vrši funkciju
pomilovanja, promulgira i publicira zakone. Kad je vlada formirana, predsjednik nominuje kandidata za
funkciju kancelara, a na prijedlog kancelara imenuje i razrješava federalne ministre. Predsjednik je ovlašten
raspustiti parlament u slučajevima kada parlament pokrene pitanje povjerenja kancelaru, ili kad kandidat za
kancelara ne moţe dobiti većinu u Bundestagu.

FEDERALIZAM

Prema Osnovnom zakonu, pokrajine-drţave nadleţne su za sve poslove koji ustavom nisu odreĎeni kao
nadleţnosti federacije. Polazeći od tog principa federacija ima 4 vrste nadleţnosti i to:

Iskljuĉiva nadleţnost. Ovdje spadaju vanjski poslovi, odbrana, drţavljanstvo, sloboda kretanja, regulisanje
valute, odreĎivanje vremena, carine i trgovina, promet i telekomunikacije, zaštita ustavnog poretka,
ureĎenje savezne kriminalne policije, meĎunarodna borba protiv kriminala itd.
Konkurentno zakonodavstvo. U poslovima koji su odreĎeni kao konkurentno zakonodavstvo, pokrajine
imaju samo ovlaštenja koja nisu regulisana saveznim zakonima. Radi se uglavnom o graĎanskom i
krivičnom pravu, sudskom postupku, advokatskoj djelatnost, pravu udruţivanja i sl.

27 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Okvirno zakonodavstvo. U slučaju da federacija ima ovlasti stvaranja okvirnog zakonodavstva, članice
mogu donijeti i svoje propise u odgovarajućim poslovima. Najčešće se radi o pravnim odnosima lica
zaposlenih u javnim sluţbama pokrajina, općina i sl, ureĎenju visokog školstva, štampe itd.
Zdruţene odgovornosti. Postoje poslovi koji nisu prvobitno bili ureĎeni Osnovnim zakonom, a za koje se
pokazalo potrebnim da ih zajednički regulišu federacija i drţave, kao što je to slučaj sa univerzitetskom
izgradnjom, poboljšanjem regionalne ekonomske i poljoprivredne strukture i zaštite obale.

SAVEZNI USTAVNI SUD

Federalni ustavni sud sastoji se od 16 članova, čiji mandat traje 12 godina. Jednu polovinu sudija bira
Bundestag, a drugu Bundesrat. Sud radi u 2 vijeća. Njegove funkcije su slijedeće:

1. Odlučuje o ustavnosti bilo koejeg akta;


2. Tumači Osnovni zakon i ima ovlaštenje da cijeni sve oblike neustavnosti na koje moţe ukazati svaki
graĎanin – učesnik u procesu koji se odvija pred redovnim sudom;
3. Rješava sukobe nadleţnosti izmeĎu savezne vlade i pokrajina;
4. Ima ovlaštenje da se izjasni o ustavnosti političkih partija («stranke koje svojim programom ili
ponašanjem članova ugroţavaju postojanje SR Njemačke su neustavne»-čl.21 Osnovnog zakona)

IZBORNI SISTEM U SR NJEMAĈKOJ

Bitna karakteristika izbornog sistema je da je on svojevrsna kombinacija većinskih izbora i


proporcionalnog predstavljanja («personalizirani proporcionalni sistem»). Svaki birač raspolaţe sa 2 glasa:
jedan mu omogućava glasanje za poslanika u okviru 328 izbornih jedinica na prostoru federacije, a drugi
da glasa u okviru drţave članice federacije u kojoj ţivi, dok se preostalih 328 od ukupno 656 poslanika u
Bundestagu odreĎuje prema kandidatskim listama koje prezentiraju partije u svakoj od 16 drţava.

Druga karakteristika njemačkog izbornog sistema je postojanje tzv.petoprocentne klauzule. Svaka stranka
ukoliko ţeli ući u Bundestag, mora imati najmanje 5% glasova na nacionalnom planu ili 3 direktno
izabrana poslanika. Ovaj princip uveden je u namjeri da se spriječi, odnosno ograniči ulazak
ekstremističkih partija u parlament. Posljedica ovakvih izbornih rješenja je parlamentarna dominacija
krupnih političkih partija, koje ulaze u relativno čvrste koalicije. Rezultat je veliki stepen stabilnosti, kao u
klasičnom bipartizmu, te od donošenja Ustava 1949.godine nije došlo ni do jedne ostavke vlade.

POLITIĈKE PARTIJE U SR NJEMAĈKOJ

Dominantnu ulogu imaju 4 velike političke partije i to:

Demokršćanska partija je konzervativna partija koju čini 73% katolika i 22% protestanata. Radi se o
masovnoj partiji koja je 1988.godine imala milion članova. Zastupa ideje umjerenog ekonomskog
liberalizma. U svojoj programskoj šemi unijela je i elemente samoupravljanja, u namjeri da na neki način
objedini predstavnike rada i kapitala.

Socijaldemokratska stranka osnovana 1863.godine predstavlja najstariju njemačku stranku. To je stranka


koja ima i najviše članova. Ključne odrednice političkog programa stranke istakao je još 1972.godine Vili
Brandt: sloboda, pravda, solidarnost. Na izborima 1998.godine Socijaldemokrati su u koaliciji sa Strankom
zelenih ostvarili izbornu pobjedu, te je Gerhard Šreder postao sedmi kancelar SR Njemačke.

Liberalnodemokratska partija stvorena je 1948.godine. Pošto je relativno mala, bila je predodreĎena da


uvijek bude dio odreĎene koalicije – nekad sa demokršćanima, a nekad sa socijaldemokratima. Do pojave

28 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Stranke zelenih igrala je značajnu ulogu u stabilizaciji političkog sistema osiguravajući bipolarizaciju
političkog ţivota u Njemačkoj.

Stranka zelenih nastala je u novije doba, sa aktuelizacijom pitanja zaštite okoline. Danas ima 47 poslanika
i 6,7% biračkog tijela. Sa 3 ministarska mjesta učestvuje u aktuelnoj vladi SR Njemačke, zajedno sa
socijaldemokratima.

IV – MULTIPARTIZAM U ITALIJANSKOM POLITIĈKOM SISTEMU

Italijanski politički sistem prema ustavu iz 1948.godine predstavlja klasični parlamentarni model. Glavni
organi su parlament, vlada i predsjednik republike.

PARLAMENT

Sastoji se od Narodne skupštine i Senata. Narodna skupština se bira neposrednim glasanjem – 1 poslanik
na 80.000 stanovnika ili na preostatak veći od 40.000. Za poslanike mogu biti birani svi birači koji na dan
izbora imaju navršenih 25 godina starosti.
Senat se bira na pokrajinskoj osnovi. Svakoj pokrajini dodjeljuje se 1 senator na 200.000 stanovnika ili na
preostatak veći od 100.000. Nijedna pokrajina ne moţe imati manje od 6 senatora, sa izuzetkom La Vale
d’Aosta, koja bira samo jednog senatora. Za senatore mogu biti izabrani birači sa navršenih 40 godina
ţivota, a biraju se općim i neposrednim glasanjem birača koji su navršili 25 godina ţivota.
Zakonodavnu djelatnost zajednički vrše oba doma. Zakonodavna inicijativa pripada vladi, svakom članu
parlamenta i organima kojima je ona povjerena ustavom.

Zakonodavna vlast skupštinskih komisija

Specifičnost italijanskog političkog sistema je mogućnost da stalne komisije skupštine mogu definitivno
usvojiti projekte zakona, bez debate na sjednici doma, ukoliko vlada, desetina delegata ili petina članova
komisije ne traţe takvu debatu. Ovo ne moţe biti primijenjeno na donošenje zakona o ustavnoj i izbornoj
materiji, zakone koji se odnose na zakonodavnu delegaciju, usvajanje budţeta ili bilansa i ratifikaciju
meĎunarodnih sporazuma.

VLADA

Vladu čine predsjednik Ministarskog savjeta i ministri. Predsjednik Republike imenuje predsjednika
Ministarskog savjeta i na njegov zahtjev ministre. Vlada mora imati povjerenje oba doma. Svaki dom daje i
oduzima povjerenje na osnovu motiviranog prijedloga usvojenog poimeničnim glasanjem. Prijedlog o
izglasavanju nepovjerenja mora biti potpisan od strane najmanje jedne desetine članova doma i moţe biti
stavljen na pretres tek 3 dana nakon podnošenja. Ministri zajednički odgovaraju za akte svojih resora.

PREDSJEDNIK REPUBLIKE

Predsjednika Republike bira parlament na zajedničkoj sjednici oba doma. Bira se na 7 godina. Izbor se vrši
tajnim glasanjem, pri čemu mora biti postignuta dvotrećinska većina poslanika. Poslije trećeg glasanja
dovoljna je apsolutna većina.

Predsjednik Republike upućuje poslanice domovima, raspisuje izbore novih domova, daje odobrenja za
podnošenje zakonskih nacrta po incijativi vlade, proglašava zakone, izdaje uredbe, raspisuje narodni
referendum, imenuje drţavne funkcionere, prima diplomatske predstavnike, ratificira meĎunarodne
ugovore, vrhovni je komandant oruţanih snaga, predsjedava Vrhovnom savjetu odbrane, objavljuje ratno
29 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
stanje po odluci domova, predsjedava Vrhovnom savjetu magistrature, vrši pomilovanja i dodjeljuje
odlikovanja Republike. Pošto sasluša predsjednike domova, predsjednik Republike moţe raspustiti samo
jedan ili oba doma.

ITALIJANSKI MULTIPARTIZAM

Nakon parlamentarnih izbora 1992.godine u italijanskom parlamentu bilo je zastupljeno 16 stranaka.


Prema broju osvojenih mjesta, prva je bila Demokršćanska stranka, zatim Demokratska partija ljevice,
Komunistička partija Italije itd. Brojnost i raznovrsnost političkih partija proizilazi iz Ustava i načina
izbora. Ustav ne navodi ograničenja u pogledu slobode udruţivanja, osim odredbe da se zabranjuje
reorganizacija u bilo kom obliku zabranjene fašističke partije. Na taj način Ustav je omogućio stvaranje
brojnih stranaka.

Izbor članova za Dom poslanika vrši se po proporcionalnom izbornom sistemu sa preraspodjelom glasova
na nacionalnom planu, što omogućava brojnim strankama da utiču na formiranje politike. Ovaj uticaj se
često označava kao partitokracija. Na taj način je došlo do svojevrsne subordinacije parlamenta i vlade
partijskim oligarhijama.

USTAVNI SUD REPUBLIKE ITALIJE

Ustavni sud čini 15 sudija, od kojih trećinu imenuje predsjednik Republike, trećinu parlament, a trećinu
vrhovni redovni i administrativni sud. Biraju se na 12 godina.

Ustavni sud rješava sporove povodom ustavnosti zakona i drţavnih i pokrajinskih akata sa zakonskom
snagom, zatim o sukobima nadleţnosti izmeĎu drţavnih vlasti, izmeĎu centralne vlasti i pokrajina, kao i
izmeĎu pokrajina. Ustavni sud odlučuje o tuţbama pokrenutim protiv predsjednika Republike i ministara
na osnovu odredaba Ustava.

INSTITUCIJE POLUNEPOSREDNE DEMOKRATIJE

Ustavom je predviĎeno raspisivanje referenduma o potpunom ili djelimičnom ukidanju zakonskog akta na
zahtjev 50.000 birača ili 5 pokrajinskih savjeta. Referendum nije dozvoljen za poreske zakone i budţet, za
amnestiju i pomilovanje ni za ovlaštenje za ratifikaciju meĎunarodnih ugovora.

V – DEFORMACIJA PARLAMENTARIZMA U VIDU


JEDNOPARTIJSKIH SISTEMA

Jednopartijski sistemi pojavili su se kao proizvod socijalne i političke krize parlamentarizma nastale usljed
klasnih i drugih poremećaja, te nemoći postojećih institucija da na regularan način prevladaju te teškoće.
Postoje 3 modela jednopartijskog sistema: boljševički, fašistički i monopartizam “trećeg svijeta”.
BOLJŠEVIĈKI SISTEM
Nastanak boljševiĉkog sistema

Boljševizam nije doktrina Marksa, nego Lenjina koji ju je formulisao u djelu “Šta da se radi” iz 1902.
godine. Primarno mjesto je dato jednoj partiji koja podrazumijeva postojanje “profesionalnih
revolucionara” i koja treba ostvariti jedinstvo radnika i seljaka, te “diktaturu proletarijata” umjesto
“diktature burţoazije”. Diktatura proletarijata shvaćena je kao diktatura jedne partije.
Ideologija
Ideologija komunističkih partija bazirala se na jedinstvenom cilju izgradnje besklasnog društva, koje bi bilo
lišeno svake eksploatacije i dovelo do stanja opće harmonije na bazi društvenog vlasništva nad sredstvima
za proizvodnju. Glavna slabost ove ideologije nije u proklamiranim ciljevima, već u nemogućnosti
ostvarenja tih ciljeva.

30 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Organizacija komunistiĉke partije
Postojale su osnovne organizacije ili “partijske ćelije” koje su se formirale u okviru preduzeća, ustanova,
poljoprivrednih zadruga i lokalnih zajednica. IzmeĎu ćelija nisu postojale valjane horizontalne veze, već
uglavnom samo vertikalna povezanost osnovnih organizacija sa višim organima. Takvo ustrojstvo
pravdano je principom “demokratskog centralizma”. Suština tog principa je da u “ćelijama” postoji sloboda
rasprave po pojedinim pitanjima, ali kada se jednom zauzme stav, on je obavezan za sve – uključujući
prvenstveno drţavne organe – koji ga provode bez obzira na to kakvo neko ima mišljenje o tom stavu.
Ovako ureĎeni odnosi naglašavali su posebno veliku ulogu voĎstva, koje je de facto donosilo sve odluke,
bez obzira na fasadu demokratičnosti. Odlučujući uticaj partije osjećao se u svim sferama društva, a
posebno u sindikalnim, profesionalnim i drugim organizacijama, kao i lokalnim organima vlasti.
Uticaj partije na drţavu
Ukupna organizacija i ideologija komunističke partije bili su podešeni tako da bi imali odlučujući uticaj na
ukupno funkcioniranje drţave, koja je imala izuzetno veliku socijalnu funkciju. Ustavna struktura drţave
uglavnom je ostala ista kao i u multipartizmu, s tim što je u postojeći sistem parlamentarizma jednostavno
uključena samo jedna partija. U izborima su graĎani zaista birali svoje predstavnike, ali se za sva mjesta
ističe samo po 1 kandidat i naravno uvijek iz iste partije. Tako su graĎani ustvari samo odobravali
kandidate koje je predlagala postojeća monopolska politička partija.

Značajno mjesto u provoĎenju principa zakonitosti imao je princip prioriteta revolucionarnih ciljeva, što je
često vodilo povredama zakona u ime odreĎenih “viših” interesa.

Organizacija drţave

Pri ovakvom poloţaju partije u političkom sistemu, skupština je u svemu imala dekorativnu ulogu, jer su se
svi najvaţniji politički tokovi i uticaji odvijali mimo nje. Realnu političku vlast imali su partija i izvršna
vlast, koji su bili u direktnoj sprezi, a potpuno u sjenu su došle zakonodavna i sudska vlast.

U samoj organizaciji drţave redovno je primjetan princip jedinstva vlasti, što bi trebalo značiti da je u
svemu presudna uloga skupštine kao izraza demokratije. MeĎutim, zahvaljujući ulozi partije, ovakva
organizacija vlasti u svemu je značila stapanje partije i drţave, ali ne stapanje sa parlamentom već sa
izvršnom vlašću. Tako je zapravo došlo do jačanja izvršne vlasti. Odluke koje su se donosile u centralnim
komitetima ili čak uţim organima kakav je politbiro, bile su svakako obavezne za drţavu, bez obzira na
formalnu ustavnu suverenost skupštine. U praksi je najviše vladala samovolja zbog toga što je partija
donosila apstraktne odluke, pa je izvršna vlast imala dovoljno prostora za arbitrarno ponašanje.

Relativna vrijednost ustava i zakona

Zakoni se primjenjuju prema nahoĎenju partijskih i drţavnih funkcionera, čime su ugroţeni ne samo
principi ustavnosti i zakonitosti, već i principi svake demokratije. Zakoni se primjenjuju ne kao opća
anonimna pravila, već kao instrument dnevne politike, što je stvaralo pravnu nesigurnost graĎana. Ovakav
tretman ustava i zakona pravdan je općim interesima ili klasnim interesom radničke klase.
FAŠISTIĈKI SISTEM
Nastanak fašistiĉkog sistema
Ciljevi fašističkog sistema bili su zasnovani na potrebi da se s jedne strane ukine neefikasnost višepartijske
liberalne organizacije, a sa druge strane preduprijedi izbijanje socijalističke revolucije.
Fašistiĉka ideologija
OdreĎena je uglavnom programom nacional-socijalističke partije iz 1927.godine i Hitlerovom “Mein
Kampf”. Glavne tačke programa su:

1. Ekonomsko-socijalna politika bazira se na odreĎenjima da je rad obaveza svakog graĎanina, da se


izvrši etatizacija trustova, učešće radnika u upravljanju i agrarna reforma koja bi podrazumijevala
eksproprijaciju bez naknade.
2. U vanjskoj politici proklamiran je princip “svi Nijemci u velikoj Njemačkoj”, što je bio idejni osnov za
teritorijalna osvajanja.

31 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Njemački graĎani moraju biti “njemačke krvi”, što znači da svi oni koji nisu Nijemci, a koji su došli u
Njemačku nakon 02.08.1914.godine, moraju napustiti Njemačku. Program ne spominje izričito
eksterminaciju Jevreja, ali su kasnije dodane odredbe o “rasnoj higijeni”, biološkoj selekciji i sl, koji su
bili osnova za genocid nad Jevrejima.
4. Drţava je pozvana da se stara o javnom zdravlju, obrazovanju, fizičkom odgoju omladine, političkom
vaspitanju i formiranju karaktera mladih ljudi i graĎana uopće. Što se tiče religije, partija je na
stanovištu "pozitivnog kršćanstva”, mada se ta sintagma nigdje ne objašnjava.

Osnovni ciljevi fašizma prvenstveno su bili privlačni za krupne kapitaliste koji su u takvom efikasnom
reţimu vidjeli svoju šansu. Istovremeno, insistirajući na izvjesnim egalističkim principima, fašistička
ideologija uspjela je pridobiti najveći broj pripadnika radničke klase tako što im je osigurala zadovoljenje
nekih elementarnih potreba kao što su zapošljavanje, briga oko stanovanja, ishrane, odijevanja i svega
drugog na šta se klasični kapitalizam nije obazirao. Dakle, javljaju se brojni elementi socijalizma, na način
na koji ih vidi fašistička ideologija.

Posebno karakterističan za fašizam je sistem korporativne organizacije privrede i društva. To se ogleda u


teţnji da se preduzeća iste profesije grupišu u javne ili polujavne korporacije, uz visok stepen discipline koji
su uvodile takve organizacije. Ovakva ideologija za cilj je imala ostvarivanje kontrole nad radničkim
sindikatima. Time su de facto onemogućeni štrajkovi radnika.

Fašistička ideologija ukidala je klasičnu predstavničku demokratiju, uvodeći kao “bolju i efikasniju”
tzv.”profesionalnu predstavničku demokratiju”. Klasična predstavnička skupština trebala je biti
zamijenjena profesionalnom skupštinom.

Ovakva ideologija je kao i kod boljševizma bila podrţana moćnom propagandom. Posebno je izraţeno
stalno isticanje nacionalnih ciljeva i razvijanje nacionalističke svijesti. Putem ideologije i propagande stalno
je osnaţivano uvjerenje o veličini vlastite nacije i njenoj istovremenoj ugroţenosti od drugih. Ideologija je
posebno isticala brigu za navodno ugroţene zemljake u drugim drţavama, a uz to je razvijena i teza o
historijskim granicama koje su uvijek bile veće od aktuelnih i koje su redovno bile nepravedne pa ih je
trebalo korigirati.

Organizacija fašistiĉkih partija

Fašistička partija je bila čvrsto organizovana, što se nerijetko graničilo sa izvjesnim oblicima vojne
organizacije. Bila je bazirana na malim osnovnim ćelijama koje su se idući naviše povezivale u sve veće
cjeline. Na čelu je bio pojedinac-voĎa, sa velikim ovlaštenjima i harizmatskim osobinama (firer, duće i sl).
Članstvo partije prolazilo je strogu selekciju i provjere već od doba adolescencije. Najvaţniji kriteriji bili su
privrţenost voĎi, ideologiji i elementarnim ciljevima novog poretka. Sukladno ideološkim odrednicama, ali i
potrebama ostvarivanja vlasti, organizacija je bila prilagoĎena da sama snosi cio drţavni aparat.

Uticaj partije na drţavu

Drţavni aparat i politički sistem u cjelini poprimili su forme kooperativne organizacije u sferi proizvodnje
pod kontrolom drţave, sa izvjesnim elementima socijalne jednakosti. Time što je skupština bila ne političko
nego ekonomsko tijelo, pravdano je ukidanje klasične demokratije koja nije mogla postići efikasnost u
ostvarenju socijalnih ciljeva. Izlaz iz hronične krize koju nose ovakvi reţimi bio je u ratovima. Tamo gdje
to nisu učinili ratovi, učinile su to same njihove interne protivrječnosti.

MONOPARTIZAM TREĆEG SVIJETA

Jednopartijski sistemi trećeg svijeta nisu nastali kao rezultat krize parlamentarizma, već kao posljedica
raspada kolonijalizma. Njih bitno obiljeţava postojanje jedne partije u drţavama koje su se razvile u
procesu dekolonizacije. Te partije uglavnom su nastale kao produţetak djelovanja različitih oslobodilačkih
pokreta ili pak kao nosioci majoritetnih etničkih grupa. Uglavnom sve te partije snagu i autoritet izvlače iz

32 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
oslobodilačke borbe. Mnoge od njih su uzele socijalizam kao cilj svog djelovanja. Taj socijalizam je
redovno obojen specifičnim nacionalnim, regionalnim, vjerskim i drugim obiljeţjima dok su u pogledu
ideologije postojale prilično velike raznolikosti.

U odnosu na ideologiju “klasičnih” jednopartijskih sistema, primjetna je teţnja da se naĎe neki “srednji”
put tako da se očuva dominantna uloga jedne partije, ali da se izbjegnu odreĎene krajnosti totalitarnih
političkih sistema.

U zemljama u razvoju te “dominantne partije” najčešće su upravljale ne samo drţavom, već i ukupnom
ekonomijom zasnovanom na društvenom vlasništvu. MeĎutim, nakon pada istočnog sistema, došlo je do
intenzivnijeg prelaska tih zemalja na trţišnu ekonomiju i sistem višepartijske demokratije.

VI – PREDSJEDNIĈKI POLITIĈKI SISTEM

Ustavni model predsjedničkog sistema, karakterističan za SAD, uveden je u jednom specifičnom socijalnom
ambijentu čije karakteristike su bile:

1. Radikalan raskid sa starim reţimom, sa uticajem aristokratije i feudalizma;


2. Snaţna industrijalizacija, koja je stvorila prostor za afirmaciju individualizma. Ideja individualizma,
kao ideja self made men-a, bitno je opredijelila društveni razvitak SAD, a time i ustavno-politički
sistem;
3. U takvim okolnostima socijalizam nije mogao imati pogodno tlo kao u evropskim zemljama. Sve tenzije
su sukcesivno smanjivane dinamičnim razvojem u kome su se neprekidno stvarale nove šanse i
mogućnosti za zapošljavanje i stvaranje drugih uvjeta za prihvatljiv ţivot;
4. SAD nisu imale naglašene krupne socijalne, klasne sukobe. Klasne borbe bile su ublaţavane velikim
materijalnim mogućnostima američkog društva.

Ustav SAD svakako je najstariji pisani ustav na svijetu. MeĎutim, predsjednički sistem po američkom
obrascu nije pruţio iste rezultate u ostalim zemljama koje su ga prihvatile, upravo zato što nisu imale
socijalne i ekonomske premise kao SAD. Taj ustav je bio idealan za SAD, ali ne i za druge drţave.

Trajnost ustava bi teško bila osigurana da nije pronaĎena i prava mjera u razgraničenju ovlasti izmeĎu
drţava i federacije. U amandmanu 10 naglašava se princip da sva ovlaštenja koja nisu delegirana ustavom
SAD, a nisu zabranjena ustavima drţava, rezervisana su za drţave. Upravo zato, bitna karakteristika
američkog sistema jeste uspješnost napora da se skladno sintetizira autonomija drţava sa jedinstvom nacije
tamo gdje je u pitanju zajednički interes.

Federalizam

Trajnost ustava proizilazi iz dosljedne podjele vlasti i svih drugih principa koji osiguravaju ukupnu
ravnoteţu i stabilnost političkog sistema. Pri tome poseban značaj imaju supremacija nacionalnog zakona i
sudska kontrola ukupnog funkcionisanja sistema.

Supremacija nacionalnog zakona je jedan od ključnih principa na kome počiva ukupni ustavni sistem
SAD. U ukupnom sistemu je bitno da je nacionalno pravo najviše u domenu koji pokriva, da je ono
obavezujuće za sve i da ga je moguće ostvariti prinudnim sredstvima. Klauzulu supremacije nacionalnog
zakona autori Ustava SAD izrazili su u čl.VI, gdje se naglašava da “ustav i zakoni SAD koji se donose i
svi zaključeni ugovori ili ugovori koji će biti zaključeni u ime SAD, predstavljaju najviši zakon zemlje”.

Podjela ovlaštenja izmeĊu centralne vlasti i drţava

Podjela ovlaštenja izvršena je tako da federaciji pripadaju ovlaštenja koja su izričito navedena, što
implicitno znači da sve ostalo pripada drţavama. U tom pogledu Ustav SAD razlikuje 4 vrste kompetencija
i to:
33 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izriĉito navedene ovlasti. MeĎu tim ovlaštenjima najznačajnija su da Kongres utvrĎuje poresku,
monetarnu i fiskalnu politiku, reguliše trgovinu sa inostranstvom i izmeĎu pojedinih drţava SAD,
osigurava autorsko pravo, uvodi sudove niţe od Vrhovnog suda, objavljuje rat, sakuplja i drţi vojsku i
donosi propise o ustrojstvu i pravila sluţbe vojnih snaga, vrši zakonodavnu vlast itd.
Rezervirane ovlasti. Sva ovlaštenja koja nisu izričito navedena kao ovlaštenja centralne vlasti, rezervirana
su za drţave.
Prećutne ovlasti. Radi se o ovlastima koje federalna vlast moţe vršiti, mada nisu izričito navedena kao
njena ovlaštenja. Ova mogućnost izvodi se iz ustavne odredbe kojom se SAD ovlašćuju da “donose sve
zakone koji će biti potrebni i pogodni za provoĎenje navedenih ovlaštenja i svih drugih ovlaštenja datih
ovim Ustavom vlasti SAD ili bilo kojem njenom departmanu ili sluţbeniku”.

Konkurentske ovlasti su ovlasti koje istovremeno pripadaju i SAD i drţavama članicama, kao što je to
slučaj sa uvoĎenjem poreza.
TEMELJNE INSTITUCIJE PREDSJEDNIĈKOG SISTEMA

KONGRES
Sastav kongresa

Kongres se sastoji od Predstavničkog doma i Senata. Predstavnički dom se sastoji od 435 poslanika koji se
biraju na 2 godine. Kandidat za Predstavnički dom mora imati 25 godina starosti, biti graĎanin SAD 7
godina i rezident u drţavi u kojoj se bira.
Senat je sastavljen od 100 senatora, iz svake drţave članice po 2, bez obzira na broj stanovnika u
pojedinim drţavama. Senatori se biraju na 6 godina, s tim što se svake 2 godine bira trećina ukupnog broja,
istovremeno sa izborima za Predstavnički dom. Kandidat za senatora mora imati 30 godina, biti graĎanin
SAD 9 godina i biti rezident drţave u kojoj se bira.

Funkcija Kongresa – zakonodavna djelatnost


Osnovna funkcija Kongresa je zakonodavna djelatnost. Kongres ni na koji način ne moţe svoja ovlaštenja
delegirati na izvršnu vlast kako bi ona mogla donositi uredbe sa zakonskom snagom.
Zakonodavnu djelatnost istovremeno vrše oba doma i formalno imaju jednak uticaj na donošenje zakona. U
praksi, osnovna incijativa ipak pripada Predstavničkom domu, ali mora postojati saglasnost oba doma u
pogledu svakog zakonskog projekta. Ako saglasnost ne postoji, formira se komisija koja treba pomiriti
stanovišta oba doma. Ako se saglasnost ne postigne, zakon se ne moţe usvojiti. Uz ovlaštenje donošenja
zakona, Kongres ima puna ovlaštenja da kontroliše provoĎenje zakona. U tom pogledu formiraju se
posebni odbori za istraţivanje problematike provoĎenja zakona i izvještavaju Kongres i javnost uopće ako
postoji nezadovoljavajući rad administracije. U tom smislu, pored stalnih radnih tijela Kongresa, veliki
značaj imaju i ad hoc tijela.

Naĉin rada Kongresa

Kongres djeluje na jednoj godišnjoj sesiji koja počinje 03.01. i završava najkasnije 31.07. Izuzetak moţe
biti učinjen u slučaju rata, kriznog stanja koje proglasi predsjednik ili ako Kongres sam odluči drugačije.
Posebna karakteristika rada Kongresa je veliki broj stalnih i specijalnih komisija. U ovom trenutku postoje
22 stalne komisije u Predstavničkom domu i 8 komisija u Senatu. Posebna karakteristika rada komisija je u
tome što one imaju ovlaštenja da pozovu svaki ličnost na direktan razgovor ako smatraju da moţe dati neka
obavještenja od značaja za rad Kongresa ili ostvarivanje njegovih odluka.

Ustavotvorna uloga konresa


Amandman V osigurava 2 metoda predlaganja amandmana na Ustav. Prema prvom metodu, amandmani
mogu biti predloţeni Kongresu od dvotrećinske većine poslanika u oba doma. Prema drugom metodu,
potrebno je izjašnjavanje dvije trećine drţava. Amandman stupa na snagu nakon ratifikacije od ¾
zaknodavnih tijela drţave.

34 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izbor predsjednika i potpredsjednika
Kongres ima ustavno ovlaštenje da bira predsjednika i podpredsjednika ukoliko kandidati nisu dobili
potrebnu većinu u elektorskom kolegiju. Predsjednika bira Predstavnički dom, a potpredsjednika Senat.
Radi se o mogućnosti koja praktično nikad ne dolazi do izraţaja.
Prema XXI amandmanu, ako se ugrozi mjesto potpredsjednika, predsjednikovo imenovanje odreĎene osobe
na to mjesto mora biti potvrĎeno većinom glasova u oba doma Kongresa. Po tom amandmanu postupljeno
je 2 puta: 1973.godine, kada je Nixon predloţio Geralda Forda za potpredsjednika i 1974.godine, kad je
Gerald Ford predloţio guvernera Rockfellera za potpredsjednika.

Odobravanje predsjednikovih imenovanja


Prema Ustavu, predsjednik je duţan traţiti saglasnost Senata za nominaciju ambasadora, konzula, članova
Vrhovnog suda i federalnih funkcionera koje nominira predsjednik. Senat moţe potvrditi ili odbaciti
nominaciju odreĎene osobe.

Ratifikacija meĊunarodnih ugovora


Predsjednik je ovlašten zaključivati meĎunarodne sporazume, ali ih mora ratificirati Senat i to
dvotrećinskom većinom prisutnih senatora. Da bi izbjegli odbacivanje sporazuma od strane Senata,
predsjednici pribjegavaju tzv.”izvršnim sporazumima”, kojima inače Vrhovni sud daje istu snagu kao i
meĎunarodnim sporazumima.
Sudska vlast
Kongres provodeći proceduru impeachment na neki način vrši i sudsku vlast. Impičment korijene ima u
engleskom common law i sluţi za smjenjivanje nepravednih i korumpiranih članova izvršne i sudske vlasti.
Sami članovi kongresa ne potpadaju pod ovu instituciju. Oni mogu biti smijenjeni jedino dvotrećinskom
većinom odgovarajućeg doma. Po Ustavu, Predstavnički dom ima inicijativu, a Senat je ovlašten da vrši
postupak. Senat izriče sankciju dvotrećinskom većinom, nakon čega se najčešće primjenjuje smjenjivanje.
Ako se impeachment vodi protiv predsjednika SAD, Senatom umjesto potpredsjednika SAD predsjedava
predsjednik Vrhovnog suda, kako bi se izbjegle sumnje u ulogu (nepristrasnost) potpredsjednika koji bi u
slučaju smjene predsjednika zauzeo njegovo mjesto.
PREDSJEDNIK
Osnovne oznake funkcije
Predsjednik SAD istovremeno je šef drţave, vrhovni komandant oruţanih snaga, šef izvršne vlasti i
partijski lider. Njegova izuzetno široka ovlaštenja kao protivteţu u sistemu checks and balances imaju
Ustavom izričito precizirana ovlaštenja Kongresa i Vrhovnog suda SAD. Dakle, funkcija predsjednika se
zasniva na značajnoj diskrecionoj vlasti, ali istovremeno i odgovornosti pred narodom za vršenje tih
poslova u granicama zakona i interesa kako drţave tako i pojedinaca.
Izbor predsjednika
Kandidat za predsjednika SAD mora biti drţavljanin SAD po roĎenju, star najmanje 35 godina i 14 godina
rezident u SAD. Mandat predsjednika traje 4 godine, a amandman 22 precizira da niko ne moţe biti
izabran na mjesto predsjednika više od 2 puta.
Način izbora predsjednika je kombinacija neposrednog izbora na općim izborima i posrednog izbora putem
elektora. Narod direktno bira elektore, koji u drugoj fazi biraju predsjednika. Broj elektora jednak je broju
članova Kongresa (538, prema 100 senatora, 435 zastupnika u Predstavničkom domu i 3 predstavnika
Kolumbijskog distrikta koji ima specijalni status).
U slučaju neriješenog rezultata 2 kandidata, predsjednika bira Predstavnički dom, a potpredsjednika Senat.
U svakom slučaju, pobjednik će biti kandidat koji ima relativnu većinu glasova.
Funkcija predsjednika
Šef izvršne vlasti. Po članu II Ustava SAD, izvršna vlast povjerava se predsjedniku SAD. Shodno tome,
predsjednik je šef federalne administracije.
Normativna funkcija predsjednika za cilj ima ostvarivanje zakona. Realizuje se u vidu izvršnih naredbi
(executive orders) i proklamacija.
RukovoĊenje administracijom. Predsjednik je vrhovni komandant oruţanih snaga. Predsjednik osim što
imenuje oficire i formira snage izvan zemlje, praktično moţe ući i u rat, mada to pravo formalno pripada
Kongresu. Primjeri su slanje trupa u Koreju 1950. i bombardovanje Hanoja 1972.godine. Kao šef oruţanih
snaga, predsjednik je ovlašten i da upotrijebi silu u provoĎenju saveznog zakona i u unutrašnjim odnosima.

35 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Politiku administracije vodi sve više predsjednik, a sve manje Kongres SAD. Uz nominaciju, razrješenje i
izvršne naredbe, stvarna moć odreĎivanja ukupne politike i ponašanja administracije je u rukama
predsjednika. Kabinet kojim rukovodi predsjednik SAD bitno je različit od kabineta u parlamentarnom
sistemu. U SAD je Kabinet samo skup savjetnika koji u svakom trenutku ostvaruju politiku koju artikulira
predsjednik.
Ovlaštenja u oblasti vanjske politike. Predsjednik je organ koji vodi diplomatske odnose, pregovara i
zaključuje ugovore. Njegova uloga u tome je sve samostalnija i značajnija, mada on neke poslove
nominacije i zaključivanja sporazuma vrši uz saglasnost Senata. MeĎutim, kontrola Senata u vidu
odobravanja meĎunarodnih sporazuma nema praktično veliki značaj u situaciji kad se prišlo praksi tzv.
executive agreements, koja predsjedniku omogućava da zaključuje meĎunarodne sporazume, mada nisu
predviĎeni u Ustavu.

Uticaj na zakonodavnu djelatnost. Obzirom na striktnu podjelu vlasti, predsjednik ne moţe raspustiti
Kongres, niti putem političke partije moţe ostavriti odlučujući uticaj na donošenje odreĎenog zakona u
Kongresu. MeĎutim, njegov značajan uticaj na zakonodavnu aktivnost ostvaruje se putem poruka
Kongresu o stanju nacije i prava veta. Predsjednikove poruke značajno djeluju na kreiranje javnog mnijenja
i snaţno obavezuju kongres. Što se tiče predsjedničkog veta, on moţe biti otklonjen samo putem
dvotrećinske većine poslanika u oba doma Kongresa. Svaki zakon ili rezolucija mora se podnijeti
predsjedniku na potpis, da bi mogao stupiti na snagu.

Uticaj na sudsku funkciju. Predsjednik uz saglasnost Senata postavlja sve federalne sudije. Pored toga,
ovlašten je da odgodi izvršenje smrtne kazne ili oprosti uvrede nanesene SAD-u, osim slučajeva
impičmenta. To pravo je iskoristio Dţerald Ford da bi Niksonu oprostio uvrede nanesene SAD povodom
afere Watergate.

SUDSKA VLAST

Jedna od najvaţnijih karakteristika američkog ustavnog sistema je naglašena uloga sudstva u političkom
sistemu. U tom pogledu je posebno značajna uloga Vrhovnog suda SAD. Vrhovni sud ima predsjednika
(Chief Justice) i 8 sudija koje imenuje predsjednik SAD uz saglasnost Senata, a koji funkciju vrše
doţivotno. Ugled članova suda je vrlo veliki, a predsjednik Vrhovnog suda je druga ličnost drţave (poslije
predsjednika SAD).

Najvaţnija funkcija suda je kontrola ustavnosti zakona. Vrhovni sud je ovlašten da poništi akt, bez obzira
da li ga je donio Kongres, vlada ili pojedina drţava članica SAD. Pored toga, Vrhovni sud je arbitar
izmeĎu nacije i drţava, kao i izmeĎu pojedinih grana vlasti.

LJUDSKA PRAVA

Jedna od bitnih oznaka Ustava SAD je da on ne sadrţi ljudska prava i fundamentalne slobode. MeĎutim, na
prvom zasijedanju Kongresa 1791.godine usvojeni su amandmani kojima se štite ljudska prava i slobode. U
tom pogledu poseban značaj ima prvih 10 amandmana, koji se popularno zovu Bil o pravima.

Osnovom američkog sistema ljudskih prava smatra se amandman I, kojim se zabranjuje drţavi da vrši bilo
kakvu restrikciju slobode religije, slobode govora i štampe, prava graĎana da se u miru okupljaju i
obraćaju vladi radi otklanjanja nepravdi. Amandmani II i III utvrĎuju pravo graĎana da čuvaju i nose
oruţje, kao i da nijedan vojnik ne moţe u miru biti smješten u bilo koju kuću bez saglasnosti njenog
vlasnika. Amandman IV štiti pravo graĎana na nepovredivost ličnosti i imovine od neosnovanog pretresa i
pljenidbe. Amandman V propisuje da niko ne moţe biti pozvan da odgovara za zločin ukoliko ga velika
porota ne optuţi, da niko ne moţe 2 puta za isti delikt biti podvrgnut krivičnom postupku, da niko neće biti
prisiljen da svjedoči protiv samog sebe, da niko neće biti lišen ţivota, slobode ili imovine bez zakonom
propisanog postupka, te da privatna imovina ne moţe biti oduzeta za javnu upotrebu bez pravične naknade.
36 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Amandman VI ističe ljudska prava u sudskom postupku: optuţeni ima pravo na brzo i javno suĎenje od
nepristrasne porote, mora biti obaviješten o prirodi i osnovi optuţbe, ima pravo biti suočen sa svjedocima
koji ga terete, pravo na odbranu itd.

POLITIĈKE PARTIJE

Osnovne karakteristike partijskog sistema

U američkom predsjedničkom sistemu kao bipartizmu dominantne su Demokratska i Republikanska


stranka. Društveni razvoj SAD je uz jačanje izvršne vlasti oličene u predsjedniku, doveo i do jačanja uloge
stranaka, najprije u izborima za mjesto predsjednika, a zatim i u svim drugim aspektima političke
aktivnosti.

U pripremi izbora za predsjednika, u svemu je odlučujući sistem stranačkih konvencija, koje su se razvile
van Ustava. Pri tome najveći značaj imaju:
1. Miting Nacionalnog komiteta glavnih stranaka u organizaciji konvencije za nominaciju;
2. Selekcija kandidata za konvenciju kroz primarne predsjedničke izbore i druge načine;
3. Odabir predsjedničkih kandidata od stranaka na njihovim nominacijskim konvencijama;
4. Predlaganje kandidata za elektorski kolegij.

Uloga politiĉkih partija u funkcioniranju Kongresa

Pobjednička stranka u predsjedničkom sistemu ne moţe ostvarivati i vodeću ulogu u zakonodavstvu na


način na koji se to čini u parlamentarnom sistemu. MeĎutim, političke partije se i ovdje pokazuju kao
faktor iniciranja, podsticanja i objedinjavanja djelovanja različitih elemenata ustavnog sistema. U Kongresu
je stvorena cijela mreţa partijskih institucija koje prate postojeću Kongresnu strukturu i tako dnevno vrši
uticaj na zakonodavstvo. Svi članovi Kongresa su po pravilu članovi jedne od 2 glavne partije. Disciplina i
samostalnost poslanika u Kongresu postavljeni su elastično, tako da poslanici nisu duţni u svakoj prilici da
se ponašaju prema instrukcijama stranke, ali kada se radi o vaţnim odlukama, na scenu stupaju članovi
stranačkog voĎstva koji se staraju da se svi poslanici naĎu u domu i glasaju prema stranačkim uputama.

Organizacija ameriĉkih poltiĉkih partija

Stranke u SAD u suštini su kadrovske stranke, mada u njihovoj organizaciji ima elemenata koji ukazuju na
njihov masovni karakter. Naime, sam način organizacije primarnih predsjedničkih izbora u pojedinim
drţavama nameće potrebu da se registriraju svi birači stranke, što strankama daje izgled masovne
partije.Stranački sistem prati ukupnu strukturu ustavnog sistema, iz čega su se formirale brojne
specifičnosti organizacije stranačkog sistema. Stranke su na izvjestan način decentralizirane tako što
postoji relativno jaka organizacija stranaka na nivou drţava, dok «nacionalni komitet» na nivou federacije
nema veći značaj. Najjače organizacije stranaka nalaze se na nivou gradova, što je svakako u vezi sa
karakterom izbora za predsjednika.

Ideologija politiĉkih partija

37 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ideologija je takoĎer specifična. Posmatrano sa stanovišta ideologije u evropskim zemljama, moţe se reći
da u američkim strankama i ne postoji ideologija u svom izvornom značenju. U američkim strankama
postoji tek neka tradicijska podjela na «federaliste» i «antifederaliste», koja u neku ruku poprima karakter
podjele na progresivne i konzervativne stranke pri čemu se smatra da su republikanci konzervativni, a
demokrati više otvoreni za socijalne reforme. Tokom vremena ova razlika se gubila sa jačanjem
centralističkih tendencija. Danas, ako postoje neke razlike u programskim opredjeljenjima, one se očituju
više unutar samih stranaka nego meĎu samim strankama, pošto su osnovni programski ciljevi i demokrata i
republikanaca zasnovani na istim vrijednostima, koje su na neki način općeprihvaćene vrijednosti
američkog društva.

Funkcioniranje politiĉkih partija

Najznačajnija uloga stranaka svodi se na izbore, odnosno nominacije koje imaju najveći značaj u
predsjedničkim izborima. Jačanje uloge stranaka najviše se odrazilo na očekivanje rezultata predsjedničkih
izbora, što je i logično obzirom na ulogu predsjednika i administracije općenito.

INTERESNE ASOCIJACIJE

Broj interesnih asocijacija u SAD je izuzetno veliki, a one u političkom odlučivanju često igraju jaču ulogu
od političkih stranaka. Računa se da samo na federalnom nivou djeluje preko 2.000 različitih interesnih
asocijacija. Prije svega tu su velike privredne i finansijske korporacije sa jedne i sindikati sa druge strane.
Interesi tih asocijacija najčešće nisu podudarni, što jača njihovu meĎusobnu borbu. U takvim okolnostima
mnoge velike korporacije nalaze načine da se personalno poveţu sa organima drţavne vlasti, kako bi lakše
ostvarile svoje interese. Već su mnogi autori, poput Rajta Milsa («Vladajuća elita») pokazali da od 50-ak
vaţnih političkih čelnika SAD, najmanje 30 su posredno povezani sa poslovanjem velikih kompanija.
Mnogi menadţeri velikih firmi prelaze s vremena na vrijeme u vaţne drţavne organe i obratno. Time se
povećava sprega izmeĎu kapitala i politike, koja sve bitnije karakteriše savremeni politički ţivot SAD.

U SAD je veliki značaj i asocijacija koje nemaju u prvom planu materijalne interese, već se politikom bave
voĎeni nematerijalnim motivima. To su asocijacije od onih konzervativno-desničarskih, preko snaga
izolacionalizma, do patriotskih, vjerskih i humanističkih organizacija.

Najčešće se dešava da ove asocijacije u sve oštrijoj konkurenciji različitih interesa, koriste sva raspoloţiva
sredstva da ostvare vlastite interese. U tom smislu primjetna su nastojanja svih asocijacija da utiču na
javno mnijenje, djeluju kroz političke partije i pronaĎu način da ostvare direktne veze sa organima vlasti na
svim nivoima. Postoje otvoreni načini djelovanja u vidu lobija, ali i tajni načini, o čemu svjedoče brojne
korupcionaške afere.
VII – POLUPREDSJEDNIĈKI POLITIĈKI SISTEM
NASTANAK
Preteča polupredsjedničkog sistema je Vajmarska Njemačka (1919.-1933), gdje je prema Ustavu, vlada
morala imati povjerenje šefa drţave i parlamenta. Šef drţave mogao je opozvati predsjednika vlade, čak i
bez glasanja o povjerenju ili cenzuri. Osim toga, prema tom Ustavu, a i nizu ustava koji su se pojavili
nakon II svjetskog rata (Austrija, Portugal, Island, Irska, Finska itd), šef drţave moţe putem veta blokirati
donošenje zakona.

Suština polupredsjedničkog sistema ogleda se u tome da se predsjednik ne bira u parlamentu, kao što je to
slučaj u parlamentarizmu, već na općim i neposrednim izborima. Time predsjednik izravno dobiva
legitimitet naroda, što ga sa tog aspekta čini ravnopravnim sa parlamentom. Njegove ovlasti daleko
prevazilaze one koje predsjednik ima u parlamentarnom sistemu. Istovremeno, za razliku od klasičnog
predsjedničkog sistema, postoji vlada ali sa nešto manjim ovlaštenjima od onih u parlamentarnom sistemu.
MeĎu zemljama koje su prihvatile polupredsjednički sistem su i Hrvatska, Bugarska, Rumunija, pa i BiH.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE POLUPREDSJEDNIĈKOG SISTEMA

38 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Polupredsjednički sistem pruţa mogućnosti da se u parlamentarizam unesu neki elementi efikasnosti koji su
svojstveni predsjedničkom sistemu. Njegove osnovne karakteristike su da se predsjednik republike bira
putem općih izbora, da ima velike kompetencije i da dolazi do izvjesnog ograničenja parlamenta.

U polupredsjedničkom sistemu, u kome su općenito ojačane funkcije predsjednika, moguće su 2 situacije:

 Kada predsjednik čini dio parlamentarne većine – u ovom slučaju dolazi do koncentracije političke
moći i uloga predsjednika se dodatno ojačava, što po pravilu vodi ka stabilnosti i dinamičnosti ukupnog
sistema.

 Kada predsjednik ostvaruje svoju funkciju u uvjetima nepostojanja parlamentarne većine – sama
ustavna pozicija predsjednika nije dovoljna garancija za stabilno funkcioniranje centralnih političkih
institucija.

FUNKCIJE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE

Funkcije predsjednika republike mogu biti izraţene na različite načine:

 U Francuskoj, koja se po Ustavu iz 1958.godine moţe smatrati prototipom ovog sistema, predsjednik
bira premijera za kojeg smatra da ima podršku Nacionalne skupštine. Istovremeno, predsjednik moţe
raspustiti skupštinu. MeĎutim, mada moţe vratiti zakone skupštini na ponovno razmatranje,
predsjednik ipak ne učestvuje u zakonodavnoj aktivnosti, niti vrši vlast vlade. Njegova uloga u tom
smislu je više regulativnog nego upravljačkog karaktera.

 U nekim zemljama, predsjednik ne moţe samostalno ostvarivati regulativnu funkciju. Takav slučaj je u
Irskoj, gdje najveći dio poslova predsjednik ne moţe uraditi bez saglasnosti premijera. Ono što moţe
uraditi je da od Ustavnog suda traţi verifikaciju ustavnosti zakona koje donosi parlament, da sazove
skupštinu ili njene pojedine domove na vanredne sesije i da uputi poruke poslanicima i senatorima.

 Postoji i grupa zemalja gdje predsjednička funkcija ide i dalje od regulacione uloge, kao što je to slučaj
u Austriji, gdje šef drţave moţe opozvati premijera neovisno od institucije izglasavanja nepovjerenja,
cenzure ili demisioniranja. U tom slučaju vlada moţe ostati u funkciji samo ako uţiva povjerenje i
predsjednika i parlamenta.

 Postoji i situacija kada predsjednik ima značajnu ulogu u ostvarivanju zakonodavne vlasti jer moţe
blokirati donošenje zakona putem veta.

POLUPREDSJEDNIĈKI SISTEM U FRANCUSKOJ

Karakteristike ovog sistema su:

 Postojanje predsjednika koji se bira na općim i neposrednim izborima, sa ovlaštenjima koja ga donekle
pribliţavaju predsjedniku u klasičnom predsjedničkom sistemu;

 Postojanje većinskog parlamentarizma;

 Saglasnost izmeĎu političke orijentacije parlamenta i predsjednika;

 Predsjednik je šef većine, a ne premijer. Time premijer dolazi u potčinjen poloţaj u odnosu na
predsjednika.
39 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Predsjednik republike

Predsjednik republike u Francuskoj ima jako široka ovlaštenja, koja prevazilaze uobičajene kompetencije
šefa drţave kao što su vrhovno komandovanje vojskom, rukovoĎenje vanjskom politikom, pravo
imenovanja visokih funkcionera, proglašavanje zakona, pomilovanje, pravo suspenzivnog veta itd.
Pored ovih funkcija, predsjednik republike Francuske imenuje premijera pri čemu ne mora obavljati
nikakve konsultacije u parlamentu. Naravno, u praksi predsjednik za premijera bira osobu koja uţiva
povjerenje Nacionalne skupštine. Da bi smijenio premijera, predsjednik mora imati saglasnost skupštine,
mada ima praktičnu mogućnost da uskraćivanjem supotpisa akata vlade natjera premijera na podnošenje
ostavke. Predsjednik na prijedlog premijera imenuje i razrješava ministre.
Predsjednik republike predsjedava sjednicama Ministarskog savjeta, čime se de facto predstavlja kao pravi
šef vlade.
U odnosu prema parlamentu, predsjednik takoĎe ima velike ovlasti. On dekretom otvara i zaključuje
vanredna zasijedanja parlamenta. Ima pravo raspuštanja parlamenta po vlastitoj diskrecionoj ocjeni, bez
supotpisa premijera ili izglasavanja nepovjerenja vladi, ali uz prethodnu konsultaciju sa premijerom i
predsjednicima domova. Za razliku od parlamentarnog sistema, vlada nema mogućnost raspuštanja
parlamenta.

Predsjednik ima pravo da potpuno samostalno odreĎeni zakon iznese na referendum.


Predsjednik moţe proglasiti vanredno stanje, uz prethodno ispunjenje 2 uvjeta:

 da su na teţak i neposredan način ugroţene institucije republike, nezavisnost i teritorijalni integritet


zemlje ili izvršenje meĎunarodnih obaveza;

 da redovno funkcioniranje ustavnih javnih vlasti bude prekinuto.


Prilikom donošenja ove odluke predsjednik je obavezan da se konsultuje sa premijerom, predsjednicima
parlamentarnih domova i ustavnim savjetom, ali odluku donosi samostalno, na osnovu diskrecione ocjene.
Prema tumačenjima ove odredbe, predsjedniku su data sva moguća ovlaštenja, osim da mijenja ustav.

Vlada
Uloga vlade. Po ustavu, vlada odreĎuje i vodi politiku zemlje. MeĎutim, de facto je vlada u rukama
predsjednika republike. On je taj koji obrazuje vladu tako što imenuje premijera, i pri tome vlada nema
obavezu da se predstavlja parlamentu da bi zadobila njegovo povjerenje. Značajna je odredba o
nespojivosti funkcija člana vlade i parlamentarnog mandata. Uz činjenicu da ministri postaju istaknuti
funkcioneri i stručnjaci, rezultat je veća neovisnost vlade od parlamenta.
Sastav vlade. Vlada se sastoji od prvog ministra i članova vlade. Prvi ministar je iznad ostalih članova jer
on odreĎuje članstvo vlade i članovi vlade praktično su njemu odgovorni za svoj rad. MeĎutim, premijer
istovremeno odgovara predsjedniku i parlamentu koji vrši kontrolu nad njegovim radom i moţe ga opozvati
pod ustavno utvrĎenim uslovima.
Uredbodavna djelatnost. Radi provoĎenja svog programa vlada moţe od parlamenta traţiti ovlaštenje da
za odreĎeno vrijeme putem ordonansi preduzima mjere koje redovno spadaju u oblast zakona. Ordonanse
se donose u Ministarskom savjetu na osnovu mišljenja drţavnog savjeta. Stupaju na snagu čim se objave,
ali prestaju vaţiti ako nacrt zakona o potvrdi ne bude podnesen parlamentu prije datuma utvrĎenog u
zakonu o davanju ovlaštenja.
Sjednice vlade. Razlikuju se 3 vrste sjednica vlade:
1. Sjednice Ministarskog savjeta – saziva ih predsjednik republike i istovremeno odlučuje ko će im
prisustvovati;
2. Sjednice savjeta kabineta – saziva predsjednik vlade i na njima se raspravljaju uglavnom tehnička
pitanja;
3. MeĎuministarske sjednice – ad hoc ih saziva predsjednik republike ili premijer radi raspravljanja
odreĎenih pitanja i zauzimanja stavova koji se predlaţu vladi na rješavanje.

Parlament
40 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sastav parlamenta. Parlament se sastoji od 2 doma: Nacionalne skupštine i Senata.
Nacionalna skupština se bira na neposrednim izborima. Mandat je 5 godina. Izbori se obavljaju u 2 kruga.
Valjani su ako je glasanju pristupila najmanje ¼ birača. U prvom krugu izabran je kandidat koji dobije
apsolutnu većinu glasova datih na izborima. Ukoliko niko ne dobije apsolutnu većinu u prvom krugu, u
drugom krugu glasanja dovoljna je i relativna većina. U praksi se u drugom krugu glasovi koncentrišu oko
2 kandidata koji su imali najviše glasova u prvom krugu.
Senat, koji je predstavničko tijelo teritorijalnih zajednica, bira se posrednim putem. Izbori se obavljaju po
departmanima i u njima učestvuju 3 skupine izbornika: poslanici, članovi departmanskih općih vijeća i
delegati općinskih vijeća. Senatori se biraju na 9 godina, s tim što se svake 3 godine obnavlja 1/3 mjesta,
kojih ukupno ima 305. Za razliku od Nacionalne skupštine, Senat se nikada ne raspušta, čime se osigurava
stabilnost sistema. Pošto najveći broj senatora biraju delegati općinskih vijeća, Senat se popularno naziva i
«Veliko vijeće francuskih općina» ili «Dom poljoprivrede».
Zakonodavna djelatnost. Za donošenje zakona potrebna je saglasnost oba doma. Ako postoji neslaganje,
stanovišta pokušava usaglasiti paritetna mješovita komisija. Ukoliko se u tome ne uspije, vlada je ovlaštena
da donošenje zakona povjeri Nacionalnoj skupštini.
Ukoliko do ovakvog neslaganja doĎe pri donošenju tzv.»organskih zakona», onda je za njegovo donošenje
potrebna apsolutna većina svih članova Nacionalne skupštine. Za razliku od običnih zakona, organski
zakoni preciziraju organizaciju javnih ustavnih vlasti, pravila o njihovom sastavu, funkcionisanju,
imenovanju članova i sl. Kod ovih zakona obavezna je kontrola Ustavnog savjeta.
Poloţaj parlamenta u odnosu na vladu

Ovlaštenje parlamenta. Parlament je jedini ovlašten da donosi zakone, ali samo u ustavom definisanim
oblastima. Ovlaštenja parlamenta uglavnom se odnose na pitanja prava i duţnosti graĎana, poreske
problematike, regulisanja izbora, pitanja organizacije vlasti i sl. Sve ostalo vlada moţe regulisati svojim
aktima, putem autonomnih uredbi. Vlada moţe donositi i tzv.uredbe sa zakonskom snagom, na osnovu
ovlaštenja koje na nju moţe prenijeti parlament zakonom o habilitaciji.

Uticaj vlade na zakonodavnu djelatnost parlamenta dopunjen je činjenicom da dnevne redove sjednica
domova najčešće utvrĎuje vlada, kao i da vlada podnosi nacrte zakona. Posebno veliko ovlaštenje vlade
sastoji se u mogućnosti da vlada povodom glasanja o nekom zakonu, pokrene i pitanje odgovornosti pred
Nacionalnom skupštinom. U takvom slučaju, ako se u roku od 24 sata ne podnese prijedlog za izglasavanje
nepovjerenja koji bi bio usvojen većinom glasova u skupštini, sporni zakon će se smatrati usvojenim, čak i
ako o njemu ne bude glasanja.

Odgovornost vlade. Ustav predviĎa niz odredbi koje oteţavaju postavljanje pitanja odgovornosti vlade
pred parlamentom:
 Odgovornost vlade predviĎena je samo pred Nacionalnom skupštinom, a ne i Senatom;
 Ne postoji interpelacija (zahtjev upućen od jednog člana parlamenta ministru ili vladi sa namjerom da
se otvori debata iza koje bi slijedilo glasanje o povjerenju vladi);
 Prijedlog za izglasavanje nepovjerenja mora potpisati najmanje jedna desetina članova Nacionalne
skupštine, o tom prijedlogu se moţe glasati tek nakon 48 sati od podnošenja, a prijedlog mora biti
usvojen većinom glasova svih članova skupštine.

Uz ustavne odredbe, stabilnosti vlade doprinose i politički faktori, pošto praktično i vlada i većina u
parlamentu koja bi trebala izglasati nepovjerenje vladi, jesu bliske predsjedniku republike.

Ustavni savjet

Funkcija Ustavnog savjeta izraţena je na 3 načina:

1. Ustavni savjet je ustavna vlast. On se konsultira u pogledu primjene mogućnosti uvoĎenja stanja nuţde,
oko organizacije referenduma, a ima i odreĎenu ulogu oko procedure izbora predsjednika republike.

41 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Ustavni savjet je izborni sud, jer rješava političke sporove nastale u izborima za predsjednika republike,
parlament, Senat, ali i u vezi sa referendumom.

3. Ustavni savjet ima i ulogu ustavnog suda. Rješava pitanja usklaĎivanja kompetencija izmeĎu
zakonodavne i izvršne vlasti i osigurava kontrolu ustavnosti zakonskih akata i meĎunarodnih ugovora.
Posebno je značajna njegova uloga u pogledu ispitivanja ustavnosti zakona koji su izglasani, ali još nisu
proglašeni. Ova aktivnost Savjeta moţe biti pokrenuta na zahtjev 60 članova parlamenta.

Izbor i sastav. Ustavni savjet se sastoji od 9 članova, čiji mandat traje 9 godina i ne moţe biti obnovljen.
Obnavlja se za 1/3 svake 3 godine. Po 3 člana imenuju predsjednik republike i predsjednici parlamentarnih
domova. Osim ovih 9 članova, u Ustavni savjet ulaze kao doţivotni članovi i bivši predsjednici republike.
Funkcije člana Ustavnog savjeta nespojive su sa funkcijama ministara ili članova parlamenta.

Djejstvo odluka Ustavnog savjeta. Odluke Ustavnog savjeta su konačne i obavezne za javnu vlast i sve
upravne i sudske vlasti.

VIII – SKUPŠTINSKI SISTEM

NASTANAK
Skupštinski sistem predstavlja način organizacije drţave kojom je izraţena dominacija skupštine nad
izvršnom vlašću. Često se naziva i Konventski sistem jer je takav način organizacije drţave bio primijenjen
u vrijeme Konvencije (1793.-1795), neposredno nakon francuske revolucije. Skupštinski sistem je kasnije u
Francuskoj bio primijenjen 2 puta, prema ustavu iz 1849.godine i u organizaciji Pariške komune 1871.
Tada je formiran sistem na principu jedinstva vlasti, kada je skupština bila istovremeno i zakonodavno i
izvršno tijelo. Recepcija modela jedinstva vlasti kasnije je izvršena u nizu socijalističkih zemalja, meĎu
kojima je bila i SR BiH, s tim što je taj skupštinski sistem bio izgraĎen na osnovama jednopartijskog
sistema.
Danas skupštinski sistem postoji jedino u Švicarskoj, kao sistem u kome osim skupštine postoji i izvršni
organ koji je isključivo instrument skupštine.
SKUPŠTINSKI SISTEM ŠVICARSKE
Skupštinski sistem na osnovama kompetitivne (višepartijske) demokratije izgraĎen je danas samo u
političkom sistemu Švicarske. Švicarski model predstavlja skladno, specifično rješenje ustavnog sistema
koji u suštini respektuje princip podjele vlasti na 3 poznate grane vlasti.
Osnovni organi u skupštinskom sistemu
Skupština je glavni zakonodavni organ. Sastoji se od Nacionalnog vijeća i Drţavnog savjeta. Nacionalno
vijeće čini 200 vijećnika, koji se biraju na neposrednim izborima po proporcionalnom principu. Broj
kantonalnih predstavnika zavisi od broja stanovnika. Drţavni savjet predstavlja kantone i sastoji se od 46
vijećnika (po 2 iz kantona). Izbor se vrši prema pravilima koja utvrĎuje kanton. Oba doma skupštine imaju
jednaka ovlaštenja.
Federalna skupština je najviše tijelo federacije koja vrši svu zakonodavnu funkciju na nivou federacije,
postavlja članove Federalnog savjeta i Federalnog suda, vrhovnog komandanta oruţanih snaga i sve druge
značajne federalne funkcionere. Nadzire sve vlasti švicarske Federalne vlade i odobrava godišnji budţet
koji priprema Federalni savjet.
Zakonodavna djelatnost. Bitna oznaka ovog sistema je u tome što graĎani, osim što biraju skupštinu, na
raspolaganju imaju i 2 instrumenta neposredne demokratije.
Prvi je narodna inicijativa, kao forrmalni prijedlog kojim se traţi ustavni amandman. Mora biti podnesena
na glasanje narodu i kantonima ako ju je svojim potpisima podrţalo najmanje 100.000 graĎana u roku od
18 mjeseci.
Drugi je referendum, kao ustavno pravo da se prisile federalne vlasti da donesu odreĎeni propis ili da neki
vaţan ugovor daju na narodno odobravanje.
42 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ovlaštenje savezne skupštine. U nadleţnosti dvaju skupštinskih vijeća su sva pitanja koja je Ustav
definisao kao nadleţnosti Konfederacije, a koja nisu data nekom drugom saveznom organu. Tu posebno
spadaju:
1. Zakoni o organizaciji i načinu rada saveznih organa;
2. Zakoni i odluke u materijama koje su Ustavom stavljene u saveznu nadleţnost;
3. Osnivanje stalnih saveznih sluţbi i odreĎivanje plaća;
4. Izbor Saveznog vijeća, Saveznog suda, kancelara, kao i glavnokomandujućeg savezne armije.
Zakonima se skupštini mogu dati i druga prava u pogledu izbora ili potvrĎivanja;
5. Savezi i ugovori sa stranim drţavama, kao i odobravanje ugovora koji kantoni zaključuju meĎusobno
ili sa stranim drţavama. MeĎutim, ugovori kantona se podnose Saveznoj skupštini samo ako Savezno
vijeće ili neki drugi kanton uloţe prigovor.
6. Mjere vanjske sigurnosti, odrţavanje neutralnosti i nezavisnosti Švicarske, objava rata i zaključivanje
mira;
7. Garantiranje ustava i teritorije kantona, mjere unutrašnje sigurnosti, amnestija i pravo pomilovanja;
8. Pravo raspolaganja saveznom armijom;
9. Usvajanje budţeta, odobravanje drţavnih računa i odluke o zaključivanju zajmova;
10. Vrhovni nadzor nad upravom i saveznim pravosuĎem;
11. Ţalbe protiv odluka saveznog vijeća koje se tiču upravnih sporova;
12. Sukobi nadleţnosti saveznih organa;
13. Revizija saveznog ustava.

Federalni savjet. Predstavlja najvišu izvršnu i upravljačku vlast u Švicarskoj. Sastoji se od 7 savjetnika
koje bira Federalna skupština. Oni su na čelu 7 ministarstava koja se zovu departmani: vanjski poslovi,
unutrašnji poslovi, pravda i policija, vojska, finansije, javna ekonomija, transport, komunikacije i energija.
Članovi Federalnog savjeta su predstavnici 5 različitih političkih partija. Najmanje 2 člana moraju biti iz
francusko-italijanskog govornog područja. Savjet radi kao kolegijalno tijelo, ne postoji uloga prvog
ministra. Jedan od 7 savjetnika vrši ulogu predsjednika Federacije. Po običaju, članovi Savjeta se svake
godine smjenjuju na toj funkciji koja nema posebne političke privilegije, već samo formalne obaveze.

Izbor i naĉin funkcioniranja. Članovi Federalnog savjeta (Saveznog vijeća) imenuju se na 4 godine, na
zajedničkoj sjednici oba skupštinska vijeća. Iz istog kantona se u vijeće moţe izabrati samo 1 član. Savezno
vijeće se u cjelini obnavlja nakon svakog obnavljanja Nacionalnog vijeća.

Saveznom vijeću predsjedava predsjednik federacije. Vijeće ima i jednog potpredsjednika. Njih na godinu
dana imenuje Savezna skupština meĎu članovima vijeća. Predsjednik ne moţe 2 puta uzastopno obavljati tu
funkciju.

Ovlaštenja i duţnosti. Savezno vijeće se, izmeĎu ostalog, stara o pridrţavanju Ustava, zakona i odluka
Konfederacije, kao i odredbi saveznih sporazuma; podnosi nacrte zakona i odluka Saveznoj skupštini i daje
mišljenje o prijedlozima koje Skupštini upute vijeća ili kantoni; zaduţeno je za veze sa inostranstvom i
meĎunarodne odnose; upravlja finansijama, predlaţe budţet i pdnosi račun o prihodimai rashodima; vrši
nadzor nad radom svih sluţbenika savezne uprave; vrši nadzor nad granama kantonalne uprave koje su
stavljene pod njegovu kontrolu; polaţe račun o svom radu Saveznoj skupštini na svakom redovnom
zasijedanju, a po zahtjevu vijeća Savezne skupštine sačinjava i posebne izvještaje; itd.

U slučaju krajnje nuţde, ako Savezna skupština nije na okupu, Savezno vijeće je ovlašteno da mobiliše
vojne trupe i njima raspolaţe, s tim da je duţno odmah sazvati Vijeće ukoliko broj mobilisanih v/o prelazi
2.000 ili ukoliko oni ostanu pod oruţjem više od 3 sedmice.

Ljudska prava

Zaštita ljudskih prava jedan je od 4 proklamirana cilja Švicarske drţave, uz odrţavanje nezavisnosti,
unutrašnjeg mira i reda i unapreĎenje općeg blagostanja. Švicarski ustav garantuje sva klasična ili politička
ljudska prava i slobode (jednakost muškarca i ţene, sloboda vjerovanja i savjesti, sloboda izraţavanja
43 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
mišljenja, pravo na okupljanje i udruţivanje, pravo na peticiju). Za Švicarsku su posebno karakteristična
socijalna i ekonomska prava, kao što su osiguranje za slučaj nezaposlenosti, pravo na potporu licima u
oskudici, pravo na obrazovanje itd.

Federalizam u Švicarskoj

Suština federalizma odreĎena je članovima 2 i 3 Ustava Švicarske Konfederacije, prema kojima


Konfederacija ima za cilj da osigura nezavisnost prema inostranstvu, odrţava unutrašnji red i mir, širi
slobode i prava drţavljana Konfederacije i povećava njihovo opće blagostanje, dok su kantoni “suvereni
ukoliko njihova suverenost nije ograničena ustavom; kao takvi, oni vrše sva prava koja nisu prenesena na
saveznu vlast”.

MeĎutim, ekonomsko-socijalni razvoj tokom posljednja 2 stoljeća učinio je da se putem ustavne revizije
neprestano povećavao obim ovlaštenja centralnih organa, i srazmjerno tome smanjivala ovlaštenja kantona.
Mada se govori o suverenosti kantona, ta suverenost je sporna obzirom na ustavnu odredbu da kantoni
svoje ustave moraju dostaviti Saveznoj skupštini na odobrenje.

Odnos izmeĊu zakonodavne i izvršne vlasti

Federalni savjet kolegijalno izvršava politiku koju definira skupština. Ako doĎe do neslaganja, savjet neće
demisionirati, već će se prilagoditi zahtjevima skupštine. Savjet nema mogućnosti pokretati pitanja
odgovornosti, ispitivati da li postoji većina, a posebno nema pravo raspustiti skupštinu kao što je to slučaj
u parlamentarizmu. Federalni savjet ima pravo incijative za donošenje zakona, uporedo sa poslanicima, te
davati mišljenje o pojedinim zakonskim projektima koji su mu upućeni od strane Skupštine. Članovi savjeta
učestvuju na zasijedanjima skupštine.

S druge strane, skupština imenuje članove Savjeta, putem interpelacija ili na druge načine poziva Savjet da
ispituje pojedina pitanja ili priprema projekte zakona, obvezuje savjet da podnosi izvještaje itd.

Prema Ustavu, Federalni savjet je instrument skupštine. Duţan je slijediti politiku Skupštine bez
mogućnosti da demisionira i nema nikakav adekvatan povratni uticaj. U praksi meĎutim, vlast Federalnog
savjeta je jako velika. Njega čine politički profesionalci koji su decenijama na funkcijama unutar ovog tijela
i kao takvi su veoma sposobni da svoju politiku nametnu Skupštini.

Federalni sud

Čini ga 39 sudija, uz 40 zamjenika koje bira Federalna skupština na period od 6 godina. Sva 3 sluţbena
jezika predstavljena su u sudu. Sud djeluje kao najviša apelaciona sudska instanca, po slučajevima koje su
rješavali kantonalni sudovi. Rješava sporove izmeĎu federacije i kantona, izmeĎu pojedinih kantona,
izmeĎu pravnih ili fizičkih lica i federacije, te izmeĎu pravnih ili fizičkih lica i kantona ukoliko parnica
prelazi iznos utvrĎen saveznim zakonima. Federalni sud je ovlašten da ocjenjuje zakonodavne i izvršne akte
kantona i da garantuje ustavna prava graĎana, meĎutim nema pravo da cijeni ustavnost federalnih zakona.

Osim navedenog, savezni sud sudi u sporovima koji se tiču lica bez drţavljanstva, kao i u sporovima
izmeĎu komuna iz različitih kantona povodom prava graĎanstva.

Savezni sud sudi i u krivičnoj materiji, uz pomoć porote koja se izjašnjava o činjenicama, a u slijedećim
slučajevima:
1. Slučajevi veleizdaje prema konfederaciji, pobune ili nasilja protiv organa;

44 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Zločini i krivična djela protiv meĎunarodnog prava;
3. Politička krivična djela koja su uzrok ili posljedica nemira koji su doveli do intervencije savezne armije;
4. Djela koja se stavljaju na teret funkcionerima koje je imenovao neki savezni organ, kada se taj organ
obrati Saveznom sudu.

Politiĉke partije

Tri glavne tendencije u švicarskom političkom ţivotu: liberalizam, konzervativizam i socijalizam


izdiferencirane su u 3 najveće stranke: radikali, kršćanski demokrati i socijaldemokrati. Vaţna razlika moţe
se ustanoviti izmeĎu vladinih i nevladinih stranaka. Od 1959.godine postoji stabilna koalicija 4 najveće
stranke koje formiraju Federalni savjet (2 radikala, 2 kršćanska demokrata, 2 socijaldemokrata i 1 član
Švicarske demokratske partije). Ostatak partija zauzima oko 30% mjesta u Federalnoj skupštini i ne čini
koherentnu opoziciju.

Uloga interesnih grupacija

Posebna karakteristika političkog sistema u Švicarskoj je veliko prisustvo i politički značaj različitih
socijalnih grupacija. Interesne grupacije su čak i priznate Ustavom. Tako u čl.32 Ustava stoji da će
zainteresirane ekonomske grupacije biti konsultirane kod izrade izvršnih zakona i biće pozvane da saraĎuju
u propisivanju izvršenja.

IX – SAVREMENE TENDENCIJE U RAZVOJU POLITIĈKOG SISTEMA

Usljed ispoljavanja odreĎenih društvenih zahtjeva prema politici u okviru funkcioniranja političkog sistema,
uočljive su odreĎene tendencije u daljem razvoju parlamentarnog političkog sistema. U tom smislu je
primjetno:
 jačanje izvršne vlasti unutar drţavnog aparata;
 slabljenje uloge drugog doma;
 smanjivanje značaja podjele vlasti;
 opadanje moći parlamenta;
 slabljenje federalizma;
 širenje administrativnog aparata;
 rizici osamostaljivanj drţave;
 neţeljene posljedice zahtjeva prema drţavi.

Jaĉanje izvršne vlasti. Najveći broj zahtjeva prema drţavi u modernom vremenu usmjeren je na jačanje
ekonomske i uopće društvene pozicije traţilaca (pojedinaca i različitih asocijacija) putem zakona i drugih
općih akata. Pošto zakonodavno tijelo, prilagoĎeno za klasičnu zakonodavnu funkciju, nije u stanju
blagovremeno i efikasno odgovoriti na sve te zahtjeve, izvršna vlast kao specijalizirana institucija je ipak
sposobnija odgovoriti zahtjevima brzine i efikasnosti. Usljed toga, pokazuje se da se u izvršnoj vlasti
obavlja koncentracija političkog odlučivanja u sferi ekonomije i socijalnog razvoja. Posljedica je širenje
izvršne vlasti, kako u organizacijskom smislu, tako i u smislu proširenja djelokruga poslova. MeĎutim, ovo
jačanje izvršne vlasti nije uporedo praćeno i jačanjem zakonodavne vlasti, pa dolazi do poremećaja
ravnoteţe u odnosima pojedinih vlasti.

Slabljenje uloge drugog doma je općenita pojava u savremenom razvoju političkog sistema. Većina
drţava u prošlom vijeku je startovala sa dvodomnom skupštinskom strukturom sa ciljem da se funkcija
skupštine podesi prema skromno datoj socijalnoj ulozi drţave. Drţava se zadrţavala isključivo u sferi
vanjske zaštite trţišnih i drugih društvenih procesa, ne ulazeći dublje u socijalne tokove. Dvodomno
odlučivanje je u tom kontekstu trebalo biti kočnica svakom radikalnijem nastojanju da se drţava odlučnije i
konkretnije angaţira u društvenom i ekonomskom ţivotu.

45 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
MeĎutim, promjenom uloge drţave u društvu, došlo je do promjena i u strukturi parlamenta. Za novu
socijalnu ulogu drţave trebalo je osigurati i novu strukturu skupštine, što je praktično značilo da je trebalo
uvesti jednodomnu skupštinu koja bi svojom jednostavnošću potpunije prihvatila i ostvarivala narastajuće
socijalne zahtjeve kroz tzv.»socijalno zakonodavstvo».

Interesantno je istaći da je taj put stvaranja jednodomnih skupština krenuo od skandinavskih zemalja
(Norveška, Švedska, Finska, Danska), što nije slučajno obzirom na ukupni demokratski karakter i rezultate
političkih sistema tih drţava. Princip jednodnomnosti danas je prihvaćen i u zemljama gdje formalno
postoji bikamerizam (npr. u Engleskoj). Senat SAD je izuzetak koji potvrĎuje pravilo.

Smanjivanje znaĉaja podjele vlasti. Princip podjele vlasti u svojoj sadašnjoj primjeni remeti hijerarhiju
organa koja je ustanovljena zajedno sa tim principom. Ravnoteţa vlasti koja proizilazi iz principa podjele
vlasti najviše šteti zakonodavnoj vlasti.

Teţnja da se ostvari efikasnost u ekonomskom i socijalnom razvoju vodi ka jačanju izvršne vlasti. Izvršna
vlast postepeno sve više de facto preuzima i funkcije zaknodavne vlasti, pa se moţe govoriti o
objedinjavanju prerogativa zakonodavne i izvršne vlasti u istim rukama, što je prema klasičnoj političkoj
filozofiji oznaka despotizma. Pored toga, danas postoje brojni oblici meĎusobne povezanosti i uslovljenosti
triju vlasti, a posebno zaknodavne i izvršne vlasti tako da realno stanje biva sve više različito od propisane
ustavne sheme o odnosu tih vlasti.

Izvršna vlast se sve više javlja kao arbitar prema zahtjevima koji dolaze iz raznih društvenih sfera, a i
prema zathjevima koji dolaze iz parlamenta. Takva uloga vlade i dalje jača uporedo sa povećanjem
zahtjeva koji se baš njoj redovno uručuju.

Opadanje moći zakonodavnog tijela. Parlament je u savremenim uslovima prinuĎen da se u svemu oslanja
na izvršnu vlast u cjelini, da prati inicijative vlade i slijedi dinamiku koju ona nameće, ostavljajući za sebe
samo mogućnost da s vremena na vrijeme vrši odreĎene političke atribute. Svi akteri političkog sistema
svoje zahtjeve instinktivno upućuju vladi, jer su se već stekla pouzdana saznanja o njenim stvarnim
mogućnostima da odgovori na te zahtjeve. Obraćanje parlamentu je sve manje primjetno. Samo je vlada u
stanju da aktuelne zahtjeve poveţe sa svim drugim rješenjima, da ih uklapa u postojeći pravni sistem i da ih
zapravo pripremi za usvajanje u parlamentu. Bez tog prethodnog rada parlament nije u mogućnosti usvojiti
zahtjeve koji se sve intenzivnije javljaju iz društva.

Prema osnovnim principima političkog predstavništva, parlament je predviĎen za djelovanje poslanika koji
interpretiraju samo opće interese nacije i svakog graĎanina u njoj. MeĎutim, realnost je učinila da se danas
u politici javljaju realni, konkretni zahtjevi čovjeka kakav jeste, a ne čovjeka kakav bi trebao biti prema
klasičnoj političkoj filozofiji na kojoj je svojevremeno izgraĎena pozicija parlamenta.

Kada je u pitanju informiranost parlamenta, situacija se takoĎer mijenja na štetu parlamenta. Poslanici i
zakonodavno tijelo u cjelini nisu u mogućnosti da svojim poznavanjem materije dovoljno prate aktuelna
društvena kretanja, pa su prinuĎeni da se oslanjaju na izvršnu vlast. Parlament uglavnom zna onoliko
koliko mu u svojim prijedlozima «servira» vlada.

Što se tiče uticaja na formiranje vlada, obzirom na strukturu vlasti danas je očigledno da nije parlament taj
koji bira vladu, već de facto vlada direktno proizilazi iz izbora, posredstvom političkih partija.

Inicijative za donošenje zakona uglavnom potiču od same vlade. U pogledu skupštinske rasprave o
zakonskim projektima, vidljivo je da su rasprave o savremenim zakonima vrlo neuspješne jer su propisi
proţeti velikim stepenom tehniciteta, u kome se predstavnici naroda obično sve teţe snalaze. Zakoni po
prirodi postaju sve više okvirni i uopšteni i kao takvi ostavljaju prostor izvršnoj vlasti za dalje samostalno
djelovanje u pravcu «stvarne» zakonodavne djelatnosti putem uredbi i drugih općih akata kojima se
detaljno ureĎuju globalni društveni odnosi.

46 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Slabljenje federalizma. Jedan od najznačajnijih pokazatelja slabljenja federalizma u savremenom
parlamentu je ukidanje federalnog dualizma, onog trenutka kad je postao smetnja ekonomskom razvoju.

U novije vrijeme u čitavom nizu federalnih zemalja došlo je do legitimiranja centralne vlasti u svrhu
rješavanja sve brojnijih i teţih ekonomskih pitanja. To se najbolje moţe pratiti na primjeru federalizma u
SAD. Dualistička interpretacija koja polazi od stanovišta da federacija ima samo ovlaštenja koja su izričito
navedena, odbačena je odredbom da će zakoni SAD biti «vrhovni zakoni zemlje». Time je bitno izmijenjen
odnos izmeĎu drţava i federacije.

Otprilike u tom smislu došlo je i u drugim drţavama (npr. SR Njemačka i Švicarska) do koncentracije
ekonomsko-političkog odlučivanja, posebno u ekonomskoj sferi.

Širenje administrativnog aparata. Problem aktuelnog odnosa čovjeka i administracije karakterističan je po


tome što stvarni uticaj drţavnog aparata na politiku nikada nije bio veći, niti je pak bio veći sam aparat koji
obavlja te funkcije. Zahtjevi, odnosno pritisci prema drţavi, usljed same neprilagoĎenosti drţave na tu novu
situaciju, sve se više iskazuju kao pritisci na administraciju unutar drţave. U takvoj situaciji administracija
je dobrim dijelom prinuĎena da odgovara na različite društvene zahtjeve i time se nuţno sve više infiltrira u
same društvene odnose, postajući glomaznija, sveobuhvatnija i sve više prisutna u društvenom i političkom
ţivotu. Širenjem samog aparata, administracija sve više opterećuje nacionalni dohodak, što je u krajnjoj
liniji suprotno zahtjevima da drţava u ekonomskoj sferi djeluje u svrhu interesa pojedinaca ili društvenih
asocijacija. Istraţivanja pokazuju da se npr. u Francuskoj broj činovnika upetostručio u posljednjih
stotinjak godina.

Djelujući na ovaj način, u ime drţave kao cjeline, administracija se neprestano širi na teren zakonodavca.
Prisustvo izvršne vlasti u poslovima zakonodavstva je znak remećenja osnovnih principa i rješenja moderne
demokratije, što sve dovodi do velikih društvenih teškoća i ugroţavanja odreĎenih prava graĎana jer
administracija sve više ograničava čovjeka kao traţioca i korisnika njenih usluga.

Rizici osamostaljivanja drţave. Pod pritiskom socijalnih zahtjeva, drţava je u situaciji da mora djelovati
sve agilnije, postupati prema zahtjevima i javljati se u ulozi arbitra u sukobima različitih interesa. Time
neprekidno jača njena uloga u odnosu na društvo i njena zavisnost od različitih monopolskih političkih
interesa. Efikasnost koja se stvara koncentracijom ovlaštenja u rukama drţave, bez potrebnog adekvatnog
uticaja pojedinaca, grupa i društva u cjelini na političke procese, znači zapravo stalno suţavanje slobode
djelovanja čovjeka u stvaranju i ostvarivanju politike koja je sve prisutnija u njegovom ţivotu.

Savremeni društveni i politički ţivot pruţa sve više dokaza o opasnostima etatističke evolucije političkog
sistema i politike koja dovodi do nekontrolirane koncentracije moći, monopolizacije ovlaštenja, sprege
politike sa ekonomskim monopolskim grupacijama i drugih protivrječnosti koje u cjelini na nov način
postavljaju pitanje stabilnosti predstavničkog političkog sistema. Razvojem etatizma ugroţavaju se ne samo
političke slobode, nego i sloboda čovjeka, koji stvarajući nove oblike otuĎenja sve manje djeluje
samostalno, u duhu vlastitih predstava o svom dobru i interesu.

Neţeljene posljedice zahtjeva prema drţavi. Sve brojniji zahtjevi da se kroz politiku rješavaju pitanja
ţivota i rada čovjeka, drţavu objektivno stavljaju u poziciju arbitra izmeĎu sve brojnijih, najčešće
suprotstavljenih interesa. Isticanjem zahtjeva, neprekidnim traţenjem da se djeluje u odreĎenim situacijama,
sankcionira se postojeće stanje u kome su ljudi samo pasivni traţioci, dok je drţava odlučujući faktor
političkog odlučivanja. Posljedica toga je da je zapravo demokratska strana političkog sistema sve slabija.
U prvi plan dolazi birokratski drţavni aparat u sprezi sa političkim monopolima i tehnokratijom. Ovakva
pozicija drţave daje samo odreĎene prividne kratkotrajne pozitivne efekte, dko u suštini predstavlja vrlo
opasnu tendenciju sa krajnje nepovoljnim posljedicama, posebno za sferu rada. Borba za ekonomski
prosperitet, ostvarivanje interesa i potreba, vodi samo neprekidnom jačanju drţavne uloge i sve većem
društvenom jačanju političke i druge tehnokratije.

X – MEĐUNARODNI POLITIĈKI SISTEM


47 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Priroda meĊunarodnog politiĉkog sistema

Postojanje meĎunarodnog političkog sistema pretpostavlja postojanje:


 odreĎene političke vlasti prema kojoj bi akteri sistema teţili, u namjeri da je vrše ili koriste u vlastite
svrhe;
 da ta vlast nije prepuštena samovolji onih koji je vrše, već da postoje njeni svojevrsni demokratski
osnovi;
 da postoji mogućnost te meĎunarodne vlasti da prinudnim putem ostvaruje svoju volju izraţenu u
odreĎenim normama.

U novije doba formirane su odreĎene regionalne i globalne meĎunarodne organizacije. Tako je nakon II
svjetskog rata formirana OUN kao globalna organizacija koja uključuje prvenstveno drţave, ali dozvoljava
mogućnost da se kao subjekti pojave i nevladine organizacije.

Subjekti meĊunarodnog politiĉkog sistema

Uz OUN, subjekti meĎunarodnog političkog sistema su: drţave, vladine meĎunarodne organizacije,
nevladine meĎunarodne organizacije, multinacionalna preduzeća i meĎunarodno javno mnijenje.

ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA

Ciljevi OUN
Prema čl.1 Povelje UN, ciljevi organizacije su:

1. Odrţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti i u tu svrhu preduzimanje efikasnih kolektivnih mjera radi
sprečavanja i otklanjanja prijetnji miru i suzbijanje akata agresije ili drugih povreda mira, a u skladu
sa načelima pravde i meĎunarodnog prava, sreĎivanja ili rješavanja meĎunarodnih sporova ili situacija
koje bi mogle dovesti do povreda mira;

2. Razvijanje prijateljskih odnosa meĎu nacijama, zasnovanih na načelima ravnopravnosti i


samoopredjeljenja naroda i preduzimanje drugih mjera radi učvršćivanja općeg mira;

3. Postizanje meĎunarodne saradnje rješavanjem meĎunarodnih problema ekonomske, socijalne, kulturne


ili humanitarne prirode i unapreĎivanje i podsticanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda;

4. Da postanu središte za usklaĎivanje akcija preduzetih radi postizanja ovih zajedničkih ciljeva.
Organi UN

Generalna skupština je plenarni organ koji svoje redovno zasijedanje odrţava godišnje. Raspravlja o svim
pitanjima povodom ostvarenja ciljeva UN, osim odrţavanja mira jer je to u nadleţnosti Vijeća sigurnosti.
Odluke donosi većinom glasova, a za neke izuzetno značajne odluke potrebna je dvotrećinska većina.
MeĎutim, rezolucije i preporuke koje donosi Generalna skupština nemaju obavezujući karakter.

Vijeće sigurnosti sastoji se od 15 članica, od kojih su 5 stalni (SAD, Rusija, V.Britanija, Francuska,
Kina). Njegova glavna funkcija je da osigura brzu i efikasnu akciju UN-a u odrţavanju meĎunarodnog
mira i sigurnosti. Vijeće donosi odluke potvrdnim glasovima 9 članova, uključujući stalne članice, što znači
da stalne članice Vijeća imaju pravo veta.

48 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Generalni sekretarijat na čelu sa gen.sekretarom uglavnom ima poslove u domenu administracije, ali
generalni sekretar moţe i skrenuti paţnju Vijeću sigurnosti na svako pitanje za koje smatra da moţe
ugroziti meĎunarodni mir i sigurnost.

Ekonomski i socijalni savjet sastoji se od 54 člana UN koje bira Generalna skupština. Vrši proučavanja i
priprema izvještaje o meĎunarodnim društvenim pitanjima (socijalnim, ekonomskim, kulturnim itd) i daje
preporuke Generalnoj skupštini, članicama UN i zainteresiranim specijaliziranim agencijama. Moţe po tim
pitanjima pripremati nacrte konvencija ili sazivati meĎunarodne konferencije.

Starateljski savjet brine se o upravljanju teritorijama pod starateljstvom.

MeĊunarodni sud pravde sastoji se od 15 članova, bez obzira na drţavljanstvo. Oni se biraju meĎu
osobama visokih moralnih osobina koji su poznati stručnjaci meĎunarodnog prava ili u svojim zemljama
ispunjavaju uvjete za obavljanje najviših sudskih funkcija. Drţave priznaju nadleţnost suda u svim
sporovima koji se odnose na:
a) Tumačenje nekog ugovora;
b) Svako pitanje meĎunarodnog prava;
c) Postojanje bilo koje činjenice koja bi predstavljala kršenje neke meĎunarodne obaveze;
d) Prirodu ili obim obeštećenja zbog kršenja neke meĎunarodne norme.

U rješavanju sporova sud primjenjuje meĎunarodne konvencije, običaje, opća pravna načela priznata od
civiliziranih drţava, te pod izvjesnim uvjetima i pravnu doktrinu.

DRŢAVE
Drţave su najvaţniji akteri meĎunarodnog političkog sistema. One su suverene, što znači da teorijski nije
moguće konsultirati vlast koja bi bila viša od drţavne vlasti. Na meĎunarodnom planu nema suverene vlasti
sa aparatom prinude kojim bi osigurala realizaciju svojih odluka. MeĎutim, drţave su upućene na
meĎunarodnu komunikaciju i one traţe izvjesnu sigurnost u tim odnosima, prvenstveno sigurnost da neće
biti napadnute od nekih drugih suverenih drţava. OUN je upravo proizvod teţnji da se na meĎunarodnom
planu stvore pretpostavke zaštite nezavisnosti i suvereniteta pojedinih drţava.
Preko drţava je jedino bilo moguće u meĎunarodni sistem predstavljen UN-om uvesti najveći dio zemalja
Azije, Afrike i drugih područja koja nisu imala drţavotvorne tendencije. Osnivanjem novih drţava stvarana
je šansa da se brojni narodi i regije iz cijelog svijeta jave sa izvjesnom snagom u svijetu meĎunarodne
politike, mada drţave-velesile već prema Povelji UN-a imaju dominantnu ulogu.
MEĐUNARODNE VLADINE ORGANIZACIJE
MeĎunarodna vladina organizacija moţe se definisati kao asocijacija drţava ustanovljena sporazumom
meĎu njenim članovima, koja ima stalni organizacijski aparat i zaduţena je za ostvarivanje ciljeva od
zajedničkog interesa putem meĎusobne kooperacije.
Dakle, formiraju se na osnovu meĎudrţavne saradnje, na dobrovoljnoj osnovi, uz postojanje stalnih organa,
autonomije i kooperacije.
Geografski gledano, meĎuvladine organizacije se mogu podijeliti na globalne (OUN) i regionalne,
kontinentalne (Organizacija afričkog jedinstva), subregionalne (Benelux), pluriregionalne (Organizacija
islamske konferencije).
Sa stanovišta domena djelovanja mogu se podijeliti na globalne (OUN), vojne (NATO), ekonomske (EU),
tehničke (MeĎunarodna unija telekomunikacija), naučne (Evropska asocijacija za nuklearna istraţivanja) i
sl. NEVLADINE ORGANIZACIJE
U novije vrijeme sve je veći značaj meĎunarodnih organizacija koje su instrumenti kooperacije u brojnim
specifičnim domenima, a koje inače ne formiraju drţave. Tako postoje meĎunarodne sindikalne
organizacije, vjerske organizacije, humanitarne organizacije (Amnesty International), sportske
organizacije. Radi se o organizacijama koje imaju meĎunarodni sastav, meĎunarodne ciljeve, privatan
49 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
karakter konstituisanja i dobrovoljnost aktivnosti. Po pravilu se radi o organizacijama koje su funkcionalne,
dakle neteritorijalne (za razliku od vladinih, koje se najčešće vezuju za teritoriju).
Praktično je danas teško odvojiti nevladine organizacije od vladinih. Prije svega, one se javljaju pred
vladama sa svojim zahtjevima, a dešava se da su inicijatori stvaranja nevladinih organizacija upravo vlade,
ako se smatra da će takve organizacije bolje ostvariti odreĎene ciljeve. Danas postoji nekoliko hiljada
nevladinih meĎunarodnih organizacija, od kojih neke imaju zapaţenu ulogu u meĎunarodnom političkom
sistemu.
MULTINACIONALNE KOMPANIJE
Multinacionalne kompanije ostvaruju značajan politički uticaj u meĎunarodnim razmjerama. Nastojeći
očuvati svoje monopolske pozicije, posebno u zemljama “trećeg svijeta”, pojavljuju se kao snage koje
ostvaruju veliki uticaj na regionalna, pa i globalna politička kretanja. Porast njihove snage nije praćen i
stvaranjem meĎunarodnog instrumentarija da se ostvari kontrola njihovog rada, te sudbine vlada u mnogim
zemljama “trećeg svijeta” zavise od njihovih interesa. One nalaze brojne načine da izvrše uticaje, pri čemu
nije isključena ni korupcija velikih razmjera. Njihova moć je prvenstveno ekonomska, ali je njihova uloga
sve više politička jer od mjera koje realiziraju u pojedinim drţavama zavisi moć i prosperitet tih kompanija,
odnosno uspješnost njihove borbe sa konkurentskim kompanijama.
MEĐUNARODNO JAVNO MIŠLJENJE
Formiranje sve jasnijih kontura svjetskog javnog mnijenja proizvod je razvoja modernih sredstava
komunikacije i intenziviranja integrativnih procesa u svijetu. Kod stvaranja javnog mnijenja, svakako
najveću ulogu ima uticaj velesila i moćnih meĎunarodnih privrednih kompanija. MeĎutim, veliki je i
pozitivni značaj svjetskog javnog mnijenja, čija demokratska i humana dimenzija pokazuje veliki napredak.
Postoji nekoliko primjera u kojima su svjetskim javnim mnijenjem ovladala stanovišta koja mogu imati
veliki značaj u rješavanju odreĎenih globalnih problema. Nakon II svjetskog rata u tom javnom mnijenju
mogla su se uočiti 2 krupna opredjeljenja kao što su antirasističko i antikolonijalno stanovište. Pored
ovoga, svjetskim mnijenjem sve više preovladava uvjerenje o potrebi globalnog rješavanja ekoloških
problema, potrebi uspostavljanja novog svjetskog poretka itd.

NOVI SVJETSKI POREDAK


Procesi mondijalizacije. Razvojem ekonomske kooperacije, modernih sredstava komuniciranja itd. čini
svijet sve više povezanom cjelinom, te se javlja i potreba odreĎenih oblika političkog povezivanja. Mada su
meĎunarodne političke asocijacije nastale prvenstveno u vezi sa sigurnošću drţava (npr.OUN), ti procesi se
šire i na ekonomske, tehničke i sve druge interese.
Paraliza Ujedinjenih nacija. Ukidanjem bipolarne podjele svijeta i hladnog rata, svjetska javnost bila je
uvjerena da je uklonjena najveća barijera koja nije dozvoljavala normalno funkcioniranje UN-a. Umjesto da
se svjetski mir odrţava “ravnoteţom straha”, nakon 1989.godine stvorena je izvjesna osnova za
revitalizaciju funkcije UN-a na planetarnom nivou, kako je svojevremeno i koncipirana. Optimističko
raspoloţenje u svijetu ojačano je nakon što je pod zastavom UN-a suzbijena iračka agresija na Kuvajt. Taj
dogaĎaj označen je kao prijelomni trenutak u razvoju UN-a, ali i svijetu u cjelini. Mnogi su smatrali da je
upravo to pogodan trenutak da se proglasi “novi svjetski poredak” u kome bi uz ostalo respekt prava
definitivno svuda u svijetu dokrajčio “zakon dţungle”.
Kriza meĊunarodnih politiĉkih odnosa. MeĎutim, kada je godinu dana kasnije došlo do agresije na RBiH,
optimističko raspoloţenje svijeta naglo je opalo. MeĎutim, svijet je neovisno od slučaja BiH ušao u
naglašeno krizno stanje, koje je označeno prvenstveno ekonomskim teškoćama koje po oblicima i
intenzitetu podsjećaju na stanje svijeta 30.-ih godina 20.vijeka, pred II svjetski rat. Nastupilo je vrijeme
brojnih ekonomskih sučeljavanja koje uvijek imaju i svoje političke konotacije.
Potreba stvaranja novog svjetskog poretka. Danas je vrlo aktuelna ideja stvaranja novog svjetskog
poretka, koji bi bio okvir i za stvaranje funkcionalnog meĎunarodnog sistema.

OBLICI SVJETSKOG PORETKA


Svjetska drţava. Projekat stvaranja svjetske drţave svakako nije realan u doglednoj budućnosti, pošto je
teško očekivati da bi se drţave mogle potpuno odreći svoje suverenosti u korist jednog svjetskog entiteta.
Donekle realna mogućnost jeste da svjetska drţava bude faktički nametnuta dominacijom neke velesile.

50 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Svjetska federacija zasniva se na shvatanju da bi se suverena vlast drţava mogla podijeliti tako da se
formira svjetska vlada koja bi imala svoj krug ovlaštenja. To ne bi značilo ukidanje ili totalnu
subordinaciju nacionalnih vlada, niti ukidanje drţavljanstva. Vernon Nash, potpredsjednik Ujedinjenih
svjetskih federalista, objašnjava da bi svjetska vlada zahtijevala samo modifikaciju apsolutnog karaktera
nacionalne suverenosti.
Model svjetskog prava polazi od stanovišta da postoje brojne teškoće ustanovljenja svjetske federacije i da
je potrebno naći model koji će se lakše realizirati. Radi se o nastojanjima da se izvede parcijalna
centralizacija vlasti na taj način što bi se ustanovile nove norme ponašanja meĎu drţavama na bazi
svjetskog prava. Svjetsko pravo nije sinonim meĎunarodnog prava, već povezuje 2 značajna pojma:
razoruţanje i sistem kolektivne sigurnosti, što podrazumijeva kompletno i opće razoruţanje u svijetu i
ustanovljavanje transnacionalnih policijskih snaga koje mogu odrţati teritorijalni integritet i političku
nezavisnost svake drţave.

Reformistiĉki projekat svjetskog poretka zasniva se na ideji da je potrebno adaptirati sadašnji sistem
meĎunarodne organizacije. Pri tome se smatra da svjetski poredak ne treba samo da se stara o odrţanju
mira, već da mora ostvariti i brojne druge ciljeve. Danas su se sa velikom ozbiljnošću javila pitanja zašitite
okoline na meĎunarodnom nivou, kontrola rasta stanovništva, iscrpljivanja prirodnih resursa, pitanja
ishrane svjetskog stanovništva, ureĎenja svjetske ekonomije itd. Kada se tome dodaju već proklamirani
ciljevi UN-a, jasno je da reforma OUN mora biti vrlo radikalna.

Bez obzira o kojoj varijanti novog svjetskog poretka se radi, očigledno je potrebno razriješiti pitanje prirode
drţavne suverenosti i mehanizma sankcija kojima bi se realizirale meĎunarodne norme, koje se i danas vrlo
intenzivno kreiraju ali ne i ostvaruju. Uz to je potrebno pouzdanije teorijski postaviti pitanje odnosa izmeĎu
meĎunarodnog prava i morala, izmeĎu svjetskog poretka i principa pravde.

I – UVOD - 2. STR.
II – OPĆA PITANJA POLITIĈKOG SISTEMA -3 str,
III – MOTIVI POLITIĈKOG ANGAŢIRANJA- 4. str.
IV – UDRUŢIVANJE RADI OSTVARENJA INTERESA—4.str.
V – KONVERZIJA CILJEVA U ZAHTJEVE---7.str.
VI – VRSTE ASOCIJACIJA (a)POLITIĈKE PARTIJE, b)INTERESNE GRUPE SINDIKATI, C)
EKONOMSKI MONOPOLI, D) HUMANISTIĈKE ORGANIZACIJE)—8.str.
VII – MEDIJI---14.str.
VIII – JAVNO MIŠLJENJE---15.str.
IX SOCIJALNO-EKONOMSKO ZAKONODAVSTVO KAO ODGOVOR NA ZAHTJEVE-16.
DRUGI DIO-POLITIĈKI SISTEMI,PODJELA POLITIĈKIH SISTEMA
I – PARLAMENTARNI POLITIĈKI SISTEM- 18.str.
TRI FAZE U RAZVOJU PARLAMENTARIZMA,ŠIRENJE PARLAMENTARIZMA
RAZVOJ PARLAMENTARIZMA SA GLEDIŠTA PRINCIPA
INSTITUCIJSKA STRUKTURA PARLAMENTARIZMA-PARLAMENT,VLADA, ŠEF DRŢAVE,)
PARLAMENTARNI SISTEM I PARTIJSKI SISTEM
FUNKCIONIRANJE PARLAMENTARNOG POLITIĈKOG SISTEMA
II – BIPARTIZAM U BRITANSKOM PARLAMENTARNOM SISTEMU—23.str.
1.VLADA,2.PARTIJSKI SISTEM,
III-KOALICIONI BIPARTIZAM U SR NJEMAĈKOJ-36.str.
PARLAMENT,VLADA,PREDSJEDNIK REPUBLIKE
FEDERALIZAM
SAVEZNI USTAVNI SUD
IZBORNI SISTEM U SR NJEMAĈKOJ
51 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
POLITIĈKE PARTIJE U SR NJEMAĈKOJ
IV – MULTIPARTIZAM U ITALIJANSKOM POLITIĈKOM SISTEMU-29.str.
PARLAMENT
VLADA
PREDSJEDNIK REPUBLIKE
ITALIJANSKI MULTIPARTIZAM
USTAVNI SUD REPUBLIKE ITALIJE
V – DEFORMACIJA PARLAMENTARIZMA U VIDU JEDNOPARTIJSKIH SISTEMA-31.str
BOLJŠEVIČKI SISTEM
FAŠISTIČKI SISTEM
MONOPARTIZAM TREĆEG SVIJETA
VI – PREDSJEDNIĈKI POLITIĈKI SISTEM 34.str.----TEMELJNE INSTITUCIJE
PREDSJEDNIČKOG SISTEMA KONGRES , PREDSJEDNIK, SUDSKA VLAST, LJUDSKA PRAVA,
POLITIĈKE PARTIJE-39
INTERESNE ASOCIJACIJE-40
VII – POLUPREDSJEDNIĈKI POLITIĈKI SISTEM-40 str.
FUNKCIJE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE
POLUPREDSJEDNIĈKI SISTEM U FRANCUSKOJ
VIII – SKUPŠTINSKI SISTEM-45. str.
SKUPŠTINSKI SISTEM ŠVICARSKE
IX SAVREMENE TENDENCIJE U RAZVOJU POLITIĈKOG SISTEMA-48.str.
X – MEĐUNARODNI POLITIĈKI SISTEM- 51. str
ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA, DRŢAVE, MEĐUNARODNE VLADINE
ORGANIZACIJE, NEVLADINE ORGANIZACIJE, MULTINACIONALNE KOMPANIJE,
MEĐUNARODNO JAVNO MIŠLJENJE, NOVI SVJETSKI POREDAK, OBLICI SVJETSKOG
PORETKA.

52 WWW.BH-PRAVNICI.COM