Вы находитесь на странице: 1из 162

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

A. KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

1. KRIVIČNO PRAVO

POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA

Pojam kriviĉnog prava

Kriviĉno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrĊuju uslovi za primjenu kazni i
drugih kriviĉnih sankcija prema uĉiniocima kriviĉnih djela, a u cilju zaštite društvenog i
ekonomskog ureĊenja odreĊene drţave.

Postoje 3 osnovna elementa za odreĊivanje općeg pojma kriviĉnog prava:


1. Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. To znaĉi da se samo zakonom mogu regulisati pitanja
kriviĉnog prava;
2. Predmet regulisanja kriviĉnog prava su 3 osnovna pitanja: kriviĉno djelo, kriviĉna odgovornost
i kriviĉna sankcija. To znaĉi utvrĊivanje koja se društveno opasna ponašanja ĉovjeka smatraju
kriviĉnim djelima, koja lica se smatraju kriviĉno odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći
uĉiniocima.
3. Zaštitna funkcija kriviĉnog prava. Kriviĉno pravo štiti društveno-ekonomsko ureĊenje drţave i
izraz je društvenih odnosa koji postoje u odreĊenoj zemlji.

Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ĉini
tzv.materijalno-formalni pojam kriviĉnog prava.

Specifiĉan naĉin kriviĉnopravne zaštite

Kriviĉno pravo je specifiĉno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita
društvenih odnosa putem kriviĉnog prava ostvaruje se iskljuĉivo propisivanjem kriviĉnih sankcija
prema licima koja ne poštuju odreĊena društvena pravila.

Sredstva kriviĉnopravne zaštite su kriviĉne sankcije. To su mjere koje društvo prinudno


primjenjuje prema uĉiniocu kriviĉnog djela. Najĉešće se sastoje u oduzimanju ili ograniĉavanju
prava priznatih na osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviĉna sankcija je
kazna, a ostale sankcije su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere
bezbjednosti i vaspitne mjere. Kriviĉne sankcije propisuju se samo zakonom, a izriĉe ih samo sud
u društvenom interesu.

ULOGA KRIVIĈNOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA

Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je
predviĊena kriviĉna sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih
društvenih pravila za koja nije predviĊena kriviĉna sankcija.

Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi


svode na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka
kriminaliteta, dok se represivne primjenjuju prema uĉiniocu kriviĉnog djela nakon što je djelo
izvršeno. Ova podjela je relativnog znaĉaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje
kriminaliteta.

ODNOS KRIVIĈNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

Odnos prema ustavnom pravu

OdreĊeni instituti i norme kriviĉnog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove
norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju
neprikosnovenim ţivot ĉovjeka i slobodu ĉovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno
slobode samo u sluĉajevima koji su utvrĊeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje
prije nego što je poĉinjeno nije bilo predviĊeno zakonom i za koje nije bila predviĊena kazna
(naĉelo zakonitosti kriviĉnog djela i kazne).

Odnos prema kriviĉnom procesnom pravu

Materijalno kriviĉno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreĊuju pojedina
kriviĉna djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno kriviĉno pravo predstavlja
sistem pravnih propisa odreĊenih zakonom koji odreĊuju:
- meĊusobna prava i duţnosti suda i istraţnih organa s jedne strane i uĉesnika u postupku s
druge strane. Pod uĉesnicima u postupku ovdje se misli na tuţioca, okrivljenog, branioca,
oštećenog, svjedoka itd.
- meĊusobna ovlaštenja izmeĊu istraţnih organa i suda, kao i izmeĊu niţih i viših sudova;
- forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne radnje u kriviĉnom postupku (po zivanje,
saslušavanje, vještaĉenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba itd).

Materijalno i procesno kriviĉno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno


jedinstvenošću zadatka koji kriviĉno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeĊuje
sprovoĊenje u ţivot materijalnog kriviĉnog prava.

Odnos prema kriviĉnom izvršnom pravu

Od naĉina izvršenja kriviĉnih sankcija u najvećoj mjeri zavisi da li će se postići njihova svrha.
Kriviĉni zakon redovno sadrţi opće odredbe naĉelnog karaktera o izvršenju kriviĉnih sankcija.
Kriviĉno-izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija ove naĉelne odredbe se
razraĊuju u pojedinostima.

Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeĊu kriviĉnog djela i prekršaja)

Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviĊaju prekršajne kazne (zatvor i
novĉana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviĉna djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede
javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od kriviĉnih
djela, prekršajem se ne povreĊuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti.

Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljuĉuje u sistem
kaznenog prava, kao pojma šireg od kriviĉnog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su
originalni i nezavisni od kriviĉnog materijalnog prava. MeĊutim, u velikoj mjeri su zasnovani na
istim naĉelima kao kriviĉno pravo i usvajaju niz identiĉnih instituta kao i kriviĉno pravo, npr:
naĉelo odreĊenosti djela i kazne, iskljuĉenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov
iskljuĉenja prekršaja, nuţna odbrana, krajnja nuţda itd.

Bitno je naglasiti da se u sluĉaju podudaranja kriviĉnog djela i prekršaja iskljuĉuje paralelno


kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je već osuĊeno za kriviĉno djelo ne moţe se osuditi i za

3 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
prekršaj. Ako je prvobitno osuĊeno za prekršaj, pa nakon toga za kriviĉno djelo, onda se u kaznu
izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava izdrţana kazna koja je bila izreĉena za prekršaj.

MEĐUNARODNO KRIVIĈNO PRAVO

Pojam meĊunarodnog kriviĉnog prava

Pod pojmom meĊunarodnog kriviĉnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih
od OUN ili ugovorima izmeĊu drţava kojima se odreĊuju meĊunarodna kriviĉna djela i
odgovornost uĉinilaca tih djela. U takva djela spadaju narušavanje mira, povrede ĉovjeĉnosti u
miru i ratu, kao i napadi na druge vrijednosti koje su od znaĉaja za ĉovjeĉanstvo u cjelini. U
dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meĊunarodni
karakter budu utvrĊena kao kaţnjiva u svim zemljama, nego što je govoreno o jednom
kompleksnom meĊunarodnom kriviĉnom pravu. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloĉin,
zloĉin genocida i neka kriviĉna djela protiv meĊunarodnih odnosa.

MeĊunarodni sud u Nirnbergu

Sporazumom savezniĉkih sila zakljuĉenim 08.08.1945.godine u Londonu odluĉeno je o uspostavi


MeĊunarodnog vojnog suda za suĊenje ratnim zloĉincima iz II svjetskog rata. Sporazumu je bio
priloţen Statut MeĊunarodnog vojnog suda kojim su bili odreĊeni sastav, nadleţnosti i funkcija
suda. U odreĊenju nadleţnosti Suda, zloĉini su bili svrstani u 3 kategorije i to:
a) Zloĉin protiv mira - planiranje, priprema, zapoĉinjanje ili voĊenje agresivnog rata ili rata
kojim se krše meĊunarodni ugovori, sporazumi i garancije, ili uĉešće u nekom zajedniĉkom
planu za izvršenje nekog od navedenih djela;
b) Ratni zloĉin – povreda ratnih zakona i obiĉaja rata;
c) Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti – ubistvo, istrebljenje, porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv
civilnog stanovništva, progon na politiĉkoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo
kog zloĉina koji spada u nadleţnost Suda, bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su
zloĉini izvršeni.

Od principijelnog znaĉaja su i slijedeće odredbe Statuta:


a) Okrivljenog ne oslobaĊa odgovornosti ĉinjenica da je radio po nareĊenju pretpostavljenog, ali
se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za ublaţavanje kazne;
b) Prilikom suĊenja bilo kom ĉlanu bilo koje grupe ili organizacije, Sud moţe tu grupu ili
organizaciju proglasiti zloĉinaĉkom. U takvom sluĉaju nadleţna drţavna vlast svake od
potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog ĉlanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred
graĊanski, vojni ili okupacioni sud. Pritom se zloĉinaĉki karakter grupe ili organizacije smatra
dokazanim i ne moţe biti osporavan.

Naĉela meĊunarodnog kriviĉnog prava

Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946.godine potvrĊena su naĉela meĊunarodnog


prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. Znaĉaj tih naĉela je višestruk, a najveći je
domet naĉela o nadmoćnosti meĊunarodnog prava nad nacionalnim pravom, kao i naĉela o
individualnoj odgovornosti po meĊunarodnom pravu, odnosno o pojedincu kao subjektu
meĊunarodnog prava. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica.

4 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zloĉin genocida

Zloĉini protiv mira i ratni zloĉini uglavnom su bili predviĊeni u Haškim i Ţenevskim
konvencijama (iz 1907. i 1929.godine). Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti su prvi put predviĊeni kao
meĊunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda. OdreĊujući zloĉine protiv
ĉovjeĉnosti, Statut je dao elemente posebnog zloĉina, nazvanog genocidom. Genocid je definiran
kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa, protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih
oblasti, a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne, rasne ili religijske
grupe, naročito Jevreja, Poljaka, Cigana i drugih.

Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946.godine usvojen je naziv “genocid” za zloĉin


uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. Generalna skupština UN je
09.12.1948.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i
kažnjavanju zločina genocida. Ovom konvencijom je utvrĊeno da je genocid meĊunarodno
kriviĉno djelo, bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata, a drţave potpisnice se
obavezuju da će spreĉavati i kaţnjavati za genocid.

Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata

Na inicijativu MKCK, na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.08.1949.godine donesene su 4


konvencije i to:
- Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima;
- Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata;
- Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga;
- Konvencija o poboljšanju ranjenika, bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga.

Svaka od ovih konvencija sadrţi i kriviĉnopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice
obavezne da svojim kriviĉnim zakonima odrede kriviĉne sankcije protiv lica koja svojim djelima
povrijede propise ovih konvencija.

Konvencije o rasnoj diskriminaciji

MeĊunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poĉele su Deklaracijom UN o


uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20.11.1963.godine. Uslijedile su MeĊunarodna
konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.godine, koja je stupila na snagu
04.01.1969.godine, te MeĊunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloĉina aparthejda iz
1973.godine. Drţave ĉlanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreĉavaju svako širenje ideja
zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mrţnji, svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju, kao i
sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge
boje ili drugog etniĉkog porijekla, kao i svaku pomoć pruţenu rasistiĉkim djelatnostima.

Konvencije o napadima na meĊunarodni civilni zraĉni promet

Posebno su znaĉajne 2 konvencije i to:


1. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970.godine (tzv.Haška konvencija)
– njome su se drţave obavezale da u svom kriviĉnom zakonodavstvu predvide kriviĉno djelo
otmice aviona i stroge kazne za to djelo;
2. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva
iz 1971.godine (tzv.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao
kriviĉna djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog
zrakoplovstva, a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem.

Ostale konvencije i meĊunarodni akti

5 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poseban znaĉaj ima:
- MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima iz 1966.godine;
- Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloĉine i zloĉine protiv ĉovjeĉnosti iz
1968.godine;
- Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluĉaju oruţanog sukoba iz 1954.godine;
- Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961.godine;
- Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971.godine itd.

2. NAUKA KRIVIČNOG PRAVA

PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIĈNOG PRAVA

Predmet nauke kriviĉnog prava

Nauka kriviĉnog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih, ali i u sistemu kriminoloških nauka.
Kao pravna nauka, nauka kriviĉnog prava za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnog (materijalnog)
prava, a kao kriminološka nauka za predmet ima nauĉnu obradu kriviĉnih djela i kazni kao
društvenih fenomena.

Nauka kriviĉnog prava se ne ograniĉava iskljuĉivo na izlaganje de lege lata (tj.izlaganje kriviĉnog
prava kako jeste), jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta
primjenom kriviĉnih sankcija.

Sistem nauke kriviĉnog prava (općeg dijela)

Opći dio kriviĉnog prava ranije je uglavnom obraĊivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni,
dihotomni), kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni, trihotomni), koji se razvio poĉetkom
XX vijeka. Razlika se zasniva na razliĉitim shvatanjima općeg pojma kriviĉnog djela.

Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju kriviĉnog djela. Po ovom


sistemu postoje 2 osnovna kriviĉno-pravna pojma: kriviĉno djelo i kriviĉna sankcija.

Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju kriviĉnog djela. Po njemu se kriviĉno


djelo iskljuĉivo odreĊuje prema objektivnim elementima. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna
kriviĉnopravna pojma: kriviĉno djelo, krivca i kriviĉnu sankciju.

Savremeni sistemi nauke kriviĉnog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme
kriviĉnog prava. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poĉinilac kriviĉnog djela sa
svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje kriviĉnog djela. U tim sistemima se ne
suprotstavljaju oštro kriviĉno djelo i krivac, kao što je to sluĉaj u tripartitnom sistemu, niti se
krivac ukljuĉuje u pojam kriviĉnog djela, kao što je to u bipartitnom sistemu, već se poĉinilac i
kriviĉno djelo u sistemu obraĊuju u njihovom jedinstvu, polazeći od ĉinjenice da bez poĉinioca ne
moţe biti ni kriviĉnog djela. Kriviĉno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjekt ivnih
elemenata.

6 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
KRIVIĈNE I SRODNE NAUKE

Pod kriviĉnim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izuĉavanjem
kriminaliteta. U takve nauke spadaju:
- nauka kriviĉnog procesnog prava i kriminalna politika, kao pravne nauke;
- kriminologija, kriviĉna statistika i kriminalistika, kao vanpravne nauke.

Nauka kriviĉnog procesnog prava izuĉava procesualno (formalno) kriviĉno pravo odreĊene
drţave. ObraĊuje skup pravnih normi kojima se reguliše naĉin djelovanja suda, javnog tuţilaštva,
istraţnih organa i drugih lica koja uĉestvuju u kriviĉnom postupku.

Penologija je nauka koja se prvobitno bavila prouĉavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda


izvršenja kazni lišenja slobode. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i
mjera bezbjednosti. U okviru toga, penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u
uslovima zatvorskog ţivota, kao što su razne psihiĉke devijacije, higijenski zahtjevi, odnosi sa
porodicom, potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. Zbog toga je usko
povezana sa više drugih nauĉnih disciplina.

Kriminalna politika, ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke kriviĉnog prava i postavi kao
zasebna nauka, bi kritiĉkom ocjenom pozitivnog kriviĉnog prava i nauĉnim ispitivanjem
kriminaliteta, obezbjeĊivala veću efikasnost kriviĉnog prava u borbi protiv kriminaliteta.

Kriminologija se bavi izuĉavanjem kriminala posmatrajući ga sa razliĉitih vanpravnih aspekata,


nastojeći prvenstveno da utvrdi uzroke, tzv.faktore kriminaliteta. Tako se kriminologija pojavljuje
kao skup u odreĊenoj mjeri osamostaljenih nauĉnih disciplina kao što su:
- kriminalna sociologija, koja izuĉava društvene faktore kriminaliteta;
- kriminalna biologija ili antropologija – izuĉava biološke faktore kriminaliteta. Moguća je njena
dalja podjela na kriminalnu psihologiju, psihijatriju i fiziologiju.

Osim izuĉavanja faktora kriminaliteta, kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju, koja


izuĉava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet, te strukturu i dinamiku kriminaliteta.

Kriviĉna statistika se nije osamostalila kao posebna nauĉna disciplina, a njen zadatak je da osigura
najracionalniji sistem evidentiranja kriviĉnih djela, krivaca, sankcija i svih drugih ĉinjenica na
osnovu kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopće ili pojedinih njegovih oblika, kao i svih
drugih ĉinjenica koje mogu posluţiti za utvrĊivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta. Osim
toga, kriviĉna statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju kriviĉnih sankcija daje
mogućnost da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviĉne sankcije, s obzirom na vrstu i naĉin izvršenja,
ostvarile svrhu koja im je namijenjena.

Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja, utvrĊivanja i ispitivanja dokaza


koji se koriste radi prevencije kriviĉnih djela i u cilju rasvjetljavanja kriviĉnih djela, kao i u cilju
ustanovljavanja i otkrivanja poĉinilaca kriviĉnih djela. Tako shvaćena kriminalistika obuhvata
kriminalističku tehniku, kriminalističku taktiku i kriminalističku metodiku.

Kriminalistička tehnika nauĉno utvrĊuje naĉine iznalaţenja, fiksiranja i ispitivanja tragova


kriviĉnog djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja, a
posebno radi otkrivanja i hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela.

Kriminalistička taktika nauĉno utvrĊuje metode vršenja izviĊaja, odnosno istrage, kao i metode
izvoĊenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog, brzog i
ekonomiĉnog provoĊenja istrage. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju.

Kriminalistička metodika utvrĊuje najbolje metode izviĊanja pojedinih grupa kriviĉnih djela s
obzirom na njihove specifiĉnosti.

7 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistiĉku tehniku, ĉiji su sastavni dijelovi
daktiloskopija (izuĉavanje otisaka prstiju), traseologija (izuĉavanje tragova), sudska fotografija,
grafologija (ispitivanje rukopisa), sudska balistika itd.

Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaĉajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su


tijesno povezane sa naukom kriviĉnog prava. U okviru sudske medicine poseban znaĉaj ima
traumatologija (nauka o povredama), seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka
o smrti).

8 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

B. RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA I NAUKE KRIVIČNOG PRAVA

KRIVIČNO PRAVO I NAUKA KRIVIČNOG PRAVA U RAZLIČITIM


PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA

NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA ROBOVLASNIĈKIH DRŢAVA

1. Primarna zaštita privatne svojine (robovi, stoka, poljoprivredni proizvodi);


2. Razlika izmeĊu slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviĉne odgovornosti, kao i u pogledu
zaštite liĉnosti;
3. Surove kazne. PreovlaĊuju smrtna i razne fiziĉke kazne, ali se već dosta rano pojavljuje i
novĉana kazna.
4. Malobrojni su oĉuvani izvori prava iz tog perioda. Saĉuvani izvori (npr.Hamurabijev zakon ik)
sadrţe pojedine odredbe iz oblasti kriviĉnog prava, bez ikakvog sistema. Rimsko pravo za
kriviĉno pravo nema ni izbliza onaj znaĉaj koji ima za razvoj graĊanskog prava.

KARAKTERISTIKE KRIVIĈNOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA

Opće karakteristike

Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je
znatan progres kriviĉnog prava. Karakteristika kriviĉnog prava feudalnog doba je primarna zaštita
svojine, te se posebna paţnja posvećuje raznim oblicima kraĊe, pljaĉke, razbojništva. Osim toga,
istiĉu se i grupe kriviĉnih djela protiv vladara i drţave (politiĉka kriviĉna djela), protiv religije i
morala, te protiv liĉnosti.

U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela kriviĉnog prava na opći i posebni
dio. Kazne su ostale surove. Većinom su se svodile na smrtnu kaznu, razna muĉenja i sakaćenja.
Tome je znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije.

Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka)

U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges


barbarorum ili “narodne pravde”, koji su sadrţavali i kriviĉno pravo. Najznaĉajniji od svih je Lex
Salica, izdat u Francuskoj oko 500.godine, nazvan po saliskim Francima, najvaţnijem franaĉkom
plemenu. Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obiĉajnog prava, a svi su sadrţavali i norme
kriviĉnog prava. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine.

Pored ovih zakona, poznate su i “kapitularije”, tj.zakoni doneseni od strane kraljeva. Kapitularije
su doprinijele sve većem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine. Karakteristika ovih zakona
je taĉno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte, tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu
otkupnina.

Nakon raspada franaĉke drţave Karla Velikog, sve je veći uticaj i primjena kanonskog kriviĉnog
prava.

Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka)

Kriviĉno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. Izvore iz tog
doba ne predstavljaju zakonodavni akti, već zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. Tako su u

9 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Njemaĉkoj nastala tzv.”ogledala”, meĊu kojima je najznaĉajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII
vijeka.

U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak, izazvan recepcijom rimskog prava. Tako se u
kriviĉnom pravu kao osnov odgovornosti sve više uĉvršćuje vinost, unosi se više preciznosti u
formulisanje kriviĉnih djela itd. MeĊutim, partikularizam je doveo do sve većeg unošenja
arbitrarnosti u izricanje kazne. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreĊenosti, a time i
samovolje, koja je dominirala sve do prvih burţoaskih kriviĉnih zakona.

Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek)

Karakteristika ovog perioda je što je kriviĉna represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. U
borbi protiv kmetskih pobuna nastao je najznaĉajniji spomenik kriviĉnog prava srednjeg vijeka –
Constitutio Criminalis Carolina izdat 1532.godine za vrijeme njemaĉkog cara Karla V. On
predstavlja klasiĉan kriviĉni kodeks razvijenog feudalizma, ali nikada nije vaţio na cjelokupnom
njemaĉkom podruĉju. Prema odredbi Karla V, primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni
zakoni, a Karolina je imala supsidijarni znaĉaj.

Za kriviĉno pravo feudalno-apsolutistiĉkih drţava karakteristiĉno je da se ono u Njemaĉkoj


izgraĊivalo manje-više na osnovama Karoline, dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko
pravo. Tek tokom XVIII vijeka u Njemaĉkoj dolazi do kodifikacije kriviĉnog prava, ali ponovo
samo u pojedinim zemljama. Najznaĉajniji su Bavarski Kriviĉni zakonik iz 1751.godine, Austrijski
Kriviĉni zakonik Marije Terezije iz 1768.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski
Kriviĉni zakonik iz 1794.godine. Kriviĉni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podruĉju
Austrije, te je imao veliki znaĉaj za dalji razvoj austrijskog kriviĉnog zakonodavstva. U
Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna znaĉajnija kodifikacija kriviĉnog prava.

NAUKA KRIVIĈNOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA

Stari Grci i Rimljani nisu dali znaĉajniji doprinos na podruĉju kriviĉnog prava. Platon i Aristotel
su se u svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaĉajnih za kriviĉno pravo. Od Rimljana
su kriviĉnopravna pitanja najviše doticali Ulpijan, Paulus, Ciceron i Seneka.

Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poĉinje i nauĉna obrada kriviĉnog prava,
koju nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. Kriviĉnopravna nauka tog
vremena bila je pod iskljuĉivim uticajem crkve. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela
protiv religije (heretizam, bogohuljenje, vraĉanje itd).

Od XVI vijeka se nauka kriviĉnog prava poĉinje obraĊivati na univerzitetima kao zaseban
predmet. Nauĉna obrada kriviĉnog prava osim Italije zahvata i Francusku, Španiju, Holandiju,
Njemaĉku. MeĊutim, ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiĉkih odnosa, vrlo
teško su prodirale u podruĉje kriviĉnopravne nauke, koja je bila pod jakim uticajem kanonskog
kriviĉnog prava.

KRIVIĈNOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIĈNO PRAVO FRANCUSKE


BURŢOASKE REVOLUCIJE

Uvodno razmatranje

Filozofi Grocijus, Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom kriviĉnog prava, ali su nauci
kriviĉnog prava dali nove filozofske osnove. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave
(društveni ugovor), Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniĉi na razumnu
mjeru kako bi se kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreĊenje zloĉina. Lok u

10 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kriviĉnopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti, prema kome samo zakon moţe biti osnov
kaţnjavanja. Lok se u nizu kriviĉnopravnih ideja javlja kao preteĉa tzv.klasiĉne škole kriviĉnog
prava. Lokove filozofske i politiĉke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston.

Koncepcija Monteskjea, Voltera i Rusoa

Za dalji razvoj kriviĉnog prava posebno su znaĉajni francuski filozofi Šarl Monteskje, Fransoa
Volter i Ţan Ţak Ruso, koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiĉkog pravosuĊa, a u pravcu
humanizacije kriviĉnog prava. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki ĉovjek u
prirodnom stanju ima pravo da se brani od svakog napada, a društvenim ugovorom se pojedinac
odrekao individualnog prava na odbranu u korist društvene zajednice.

Ideje Ĉezara Bekarije

Knjga “O zloĉinima i kaznama”, ĉiji je autor Ĉezare Bekarija, objavljena 1764.godine u Milanu,
predstavlja znaĉajan doprinos razvoju kriviĉnog prava. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog
sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju kriviĉnog prava. Bekarija se zalagao protiv
svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. Bekarija je
smrtnu kaznu smatrao nelogiĉnom, jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo.
Zahtijevao je strogo poštivanje naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravosuĊu. Bekarija je istakao ideju
prevencije, prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog kriviĉnog djela, već da se kriviĉno
djelo ne bi ĉinilo u budućnosti.

Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom kriviĉnom


zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim kriviĉnim pravom.

Kriviĉno pravo francuske burţoaske revolucije

Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaĉajna zakonodavna akta: Kriviĉni zakonik iz 1791.godine koji je
donijela Ustavotvorna skupština, te Kriviĉni zakonik iz 1810.godine, donesen za vrijeme
Napoleona.

Deklaracija prava ĉovjeka i graĊanina iz 1789.godine direktno i indirektno je postavila niz naĉela
kriviĉnog prava. Najvaţnija su slijedeća:
a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja, te gube vaţnost sva kriviĉna djela
povrede boţanstva;
b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne nuţne kazne;
c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u sluĉaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio kaznu;
d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela;
e) Svi graĊani su jednaki u pogledu zakonske zaštite i u pogledu kaţnjivosti;
f) Kazne mogu biti samo liĉne (individualne);
g) Smrtna kazna ne moţe predstavljati muĉenje.

Kriviĉni zakonik iz 1791.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naĉela Deklaracije.


U pogledu kaţnjavanja, Zakonik sprovodi slijedeće zahtjeve:
a) Kazna mora biti humana;
b) Kazna mora biti srazmjerna kriviĉnom djelu;
c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr.surova djela treba kaţnjavati fiziĉkim
kaznama);
d) Svi graĊani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja;
e) Kazne moraju biti odreĊene;
f) Kazne moraju biti dugotrajne, javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo uĉinjeno.

Da bi se što jaĉe istakla ova naĉela, po prvi put je u sistemu jednog kriviĉnog zakonika usvojena
podjela na opći i posebni dio. Opći dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”, a posebni “O

11 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kriviĉnim djelima i kaznama”, ali se sadrţajno radi o općem i posebnom dijelu. Karakteristiĉno je
da projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu, već je ona unesena po odluci Ustavotvorne
skupštine. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode,
fiziĉke kazne i konfiskacija. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja
odgovornosti sauĉesnika, te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih
drţava.

OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIĈNOG PRAVA

Znaĉaj Napoleonovog kriviĉnog zakonika

Napoleonov Kriviĉni zakonik (Code penal) iz 1810.godine predstavlja klasiĉan burţoaski kriviĉni
zakon. U funkciji oĉuvanja postojećih društvenih odnosa, Zakonik je znatno pooštrio kazne u
odnosu na Zakonik iz 1791.godine. Znatno je povećan broj kriviĉnih djela, posebno politiĉkih
delikata za koje se predviĊa smrtna kazna. Zakonik iz 1810.godine ne predviĊa apsolutno odreĊene
kazne za pojedina djela, već ih odreĊuje relativno – propisujući minimum i maksimum kazne za
svako djelo. Poĉetkom XIX vijeka u Evropi je nastao niz kriviĉnih zakonika koji su manje -više
stvarani pod uticajem Napoleonovog Kriviĉnog zakonika.

Uticaj Kanta i Hegela na kriviĉno pravo

Svaki sa svojih filozofskih osnova, i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljuĉivo ima
karakter odmazde, te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu
društvene zajednice.

Kant se zalaţe za primjenu taliona u kriviĉnom pravu (ubistvo-smrtna kazna, silovanje-kastracija


itd). Kant zastupa princip da kazna mora iskljuĉivo predstavljati apsolutnu pravednost. Kantovo
talionsko naĉelo oĉigledno je bilo nazadno, te je on na podruĉju kriviĉnog prava imao vrlo malo
sljedbenika.

Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektiĉki razvija kroz 3 osnovna
stadijuma: teza-antiteza-sinteza. U pravnoj oblasti, pravo je izraz opće volje (teza). Kriviĉno djelo
je izraz slobodne volje pojedinaca koji djelomiĉno negira opću volju, tj.kriviĉno djelo je negacija
prava (antiteza). Kazna negira kriviĉno djelo, te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni
red (sinteza). Proizilazi da veliĉina kazne iskljuĉivo zavisi od teţine djela. Zlo priĉinjeno kaznom
mora biti jednako zlu koje je proizvedeno kriviĉnim djelom, a to se u suštini svodi na odmazdu.

Anselm Fojerbah i klasiĉna škola kriviĉnog prava

Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki
i pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaĉkog prava” smatra se
osnivaĉem tzv.klasiĉne škole u nauci kriviĉnog prava.

Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne, koja je nazvana teorijom generalne prevencije
psihološkom prinudom. Po toj teoriji, cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki
djeluje na sve potencijalne izvršioce kriviĉnih djela. Sama predstava o kazni koja oĉekuje izvršioca
kriviĉnog djela otklanja motive za izvršenje djela. Jedna od najvećih Fojerbahovih zasluga je da je
svojom teorijom psihološke prinude zahtijevao što odreĊenije formulisanje kriviĉnih djela i kazni,
što je znatno doprinijelo uĉvršćenju naĉela zakonitosti u kriviĉnom pravu.

Klasiĉna škola izgradila je kriviĉnopravnu dogmatiku. Osnovne pojmove kriviĉnog prava –


kriviĉno djelo i kaznu posmatrala je iskljuĉivo kao pravne fenomene, ne vodeći raĉuna da su to
društvene pojave podloţne općim zakonima društvenih zbivanja. Klasiĉna škola nije posvećivala
paţnju uzrocima kriminaliteta, smatrajući da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom

12 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kaznene represije. Kretanje kriminaliteta se iskljuĉivo tumaĉilo kao negativni ili pozitivni rezultat
kaznene represije.

Znaĉajniji kriviĉni zakonici XIX vijeka

Pored Napoleonovog Kriviĉnog zakonika znaĉajni su i:


Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma Fojerbaha iz 1813.godine;
Pruski Kazneni zakonik iz 1851.godine – izraĊen po ugledu na Code penal;
Austrijski Kazneni zakonik iz 1852.godine, bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do
1930.godine;
Kazneni zakonik za Njemaĉku carevinu iz 1871.godine. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u
Njemaĉkoj;

Zajedniĉke karakteristike ovih zakonika su da se kriviĉno djelo, a posebno krivac generalizuju, jer
se posmatraju apstraktno, van stvarnog ţivota. Objektivizacija je previše izraţena jer se sva
kriviĉna djela sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. Shodno tome, svi poĉinioci kao
razumna bića su jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom.

Antropološka škola i italijanski pozitivizam

Kao rezultat kritike klasiĉne škole nastaje formiranje tzv.”novih škola” koje po metodi karakteriše
pozitivizam, u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta.

U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode, tj. da
se nalaze u samom zloĉincu. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Čezare
Lombrozo. On je svojim djelom “Ĉovjek kao zloĉinac” iz 1876.godine zasnovao tzv.kriminalno-
antropološku školu u nauci kriviĉnog prava. Polazna taĉka njegove teorije je teza o uroĊenoj
zloĉinaĉkoj prirodi ĉovjeka – o rođenom zločincu. Po Lombrozu, osnovni faktori kriminaliteta su
biološkog karaktera. Svaki zloĉinac se moţe prepoznati po uroĊenim biološkim (fiziĉkim i
duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). Po ovoj teoriji svi krivci su biološki anormalna bića.
MeĊutim, i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze u svojim kasnijim radovima odstupa od
prvobitnog stanovišta. Njegovi sljedbenici, prvenstveno Enriko Feri i R.Garofalo pored
biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor kriminaliteta.

Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881.godine, a Garofalo u


“Kriminologiji” 1885.godine. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom
kriviĉnog prava. Njene bitne odrednice su: Ĉovjek u svom djelovanju nije slobodan, već su njegovi
postupci determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. Vanjski faktor
ĉine karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje
stvaraju predispoziciju za vršenje kriviĉnih djela. Ta individualna svojstva su odluĉujući faktor
koji jednoj osobi diktira da pod odreĊenim vanjskim okolnostima izvrši kriviĉno djelo, jer
istovremeno niz lica pod potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviĉna djela.

Po Feriu, svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci
iz socijalnih razloga, kod kojih je dominantan utaicaj sredine. Na osnovu ove podjele, Feri je izveo
klasifikaciju krivaca u 5 kategorija:
1. RoĊeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka biološke prirode (psihološke i
anatomske);
2. Krivci ludaci – kriviĉna djela izvršavaju pod uticajem duševne bolesti;
3. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih postaje
hroniĉan;
4. Krivci iz strasti – kriviĉna djela ĉine pod uticajem velike strasti, mrţnje, ljubomore i sl;

13 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. Sluĉajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive, ali se ipak javlja i psihološki
momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviĉna
djela.

Krajnji zakljuĉak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja, jer ĉovjek ne vrši
kriviĉno djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. On je samo opasan po
društvo i zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje će predstavljati “mjeru socijalne
zaštite” (bezbjednosti). Dakle, za pozitiviste nema znaĉaj represija, već samo prevencija. Primjeni
preventivnih mjera prethodila bi samo odreĊena biološko-psihološka ekspertiza, a mišljenje
eksperata bi bilo odluĉujuće i definitivno.

Antropološka škola u ĉistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila nauĉno
zasnovana. Tako se već mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv.”sociološke škole”
kriviĉnog prava.

Sociološka škola

Osnivaĉi sociološke škole su Franc List iz Berlina, Van Hamel iz Amsterdama i Adolf Prens iz
Brisela. List tvrdi da svaki pojedini zloĉin nastaje zajedniĉkim djelovanjem 2 grupe uslova:
individualna svojstva krivca i fiziĉke, društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima
izvršilac ţivi. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hroniĉni. Akutni
bi bio preteţno izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu
krivca. Hroniĉni bi preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca, koji na osnovu
osrednjeg vanjskog pritiska pristupa kriminalu. U hroniĉni kriminalitet posebno spadaju
profesionalna kriviĉna djela.

List smatra da na razvijanje zloĉinaĉkih svojstava u najvećoj mjeri utiĉu vanjske (društvene)
okolnosti pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela, sa svojim već uroĊenim sklonostima.
Dakle, društvene okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. U skladu sa shvatanjem uzroka
kriminaliteta, List diferencira krivce u 2 osnovne kategorije: sluĉajne krivce (akutni krivci) i
krivce po prirodi (hroniĉni krivci). Hroniĉni krivci se mogu podijeliti na popravljive i
nepopravljive. Prema kategoriji krivca se mora podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni
poredak. Kazna ima odreĊeni konkretan cilj i ne moţe se zasnivati na odmazdi. Pristalice
sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu, a istovremeno ne pridaju znaĉaj generalnoj
prevenciji, već smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna prevencija. Konkretna kazna
treba biti prilagoĊena osobenostima krivca. Zbog toga su sociolozi zastupali princip
individualizacije kazne.

Neoklasiĉna škola

U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeĊu


intederminizma klasiĉne škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. Ove teorije nazivaju
se neoklasiĉnom školom ili neoklasicizmom u kriviĉnom pravu jer je njihova polazna teza o
moralnoj odgovornosti kao osnovu kriviĉine odgovornosti. Osnov za primjenu kazne je kriviĉna
odgovornost zasnovana na uraĉunljivosti i vinosti. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je
“opasnost“ uĉinioca koja se posebno javlja kod povratnika, neuraĉunljivih i smanjeno uraĉunljivih
poĉinilaca kriviĉnih djela.

Neoklasiĉna škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju, odnosno na preventivno djelovanje u


odnosu na uĉinioca. Individualizacija kazne još više dobiva na znaĉaju. Neoklasiĉari su posebno
zastupali mišljenje da u kriviĉnom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraĉunljivost, kao
prelazno stanje izmeĊu uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za
ublaţavanje kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti.

14 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Posebnu paţnju neoklasiĉari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poĉiniocima
kriviĉnih djela. Prvobitno su preporuĉivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji,
smatrajući ih posebnom vrstom mjera bezbjednosti. One su imale zadatak da u većoj mjeri
zamijene kaznu ili da reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. Udaljem razvoju, ove
mjere su sve više poprimale karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta
kriviĉne sankcije, pored kazne i mjere bezbjednosti.

Reforma kriviĉnog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka

Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. Teţište se sa kriviĉnog djela pomjera na krivca. Ovo
stanovište razvija naĉelo individualizacije kazne usvajajući sistem ublaţavanja kazne, uslovne
osude i uslovnog otpusta. Istovremeno se na bazi tzv.stanja opasnosti u kome se nalazi poĉinilac
kriviĉnog djela dopunjuje represivni mehanizam i drugim kriviĉnom sankcijom nazvanom mjera
bezbjednosti, mjera socijalne zaštite i sl.

Za period izmeĊu 2 svjetska rata karakteristiĉna je i pojava autoritarnog fašistiĉkog kriviĉnog


zakonodavstva. To pravo napušta princip legaliteta, zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne,
uvoĊenje batinanja, sterilizacije i sl, opravdava retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona itd.

Pokret nove društvene odbrane

Pokret društvene odbrane ukljuĉuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svje tskog rata u
nauci kriviĉnog prava, a ĉija zajedniĉka karakteristika je stanovište da kriviĉno pravo sluţi odbrani
društva od kriminaliteta. OUN je 1948.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za
društvenu odbranu” sa zadatkom da utiĉe na suzbijanje zloĉina. U pokretu društvene odbrane
mogu se izdvojiti 2 koncepcije:

Prema prvoj koncepciji, potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno kriviĉno pravo i zamijeniti
ga pravom društvene odbrane. U tom novom pravu treba pojmove kriviĉnog djela, krivca,
odgovornosti i kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela, subjektivizma i kurativnih
mjera. Ovu koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi
društvene odbrane”.

Druga, umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog kriviĉnog prava, već traţi njegovu
transformaciju. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove kriviĉnog djela i kriviĉne
odgovornosti, ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom
smislu. Kriminalna politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. Delikventa
treba podvrći tretmanu koji obezbjeĊuje njegovu resocijalizaciju, a time i zaštitu društva. Shodno
tome, sadašnja kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene
odbrane, koji bi za cilj imao reintegraciju poĉinioca u društvo. Prema tome, ovaj pokret ne prihvata
dualitet kriviĉnih sankcija neoklasiĉne škole, već usvaja samo jednu vrstu mjera društvene
odbrane, dakle monizam kriviĉne sankcije.

Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel, sudija kasacionog suda u Parizu, koji je
svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954.g (prošireno izdanje 1966.godine).
Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana.

Osvrt na savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava

Danas postoje kombinacije razliĉitih shavatanja u kojima se prepliću koncepcije klasiĉne,


pozitivne, sociološke i drugih škola. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasiĉni,
neopozitivistiĉki itd. U tim pravcima je karakteristiĉno da se za osnovu uzima koncepcija jedne
škole (npr.klasiĉne) koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr.neoklasiĉna). Shvatanja koja
su manje-više prihvaćena od većine autora su:
a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca;

15 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. Osnovne i najvaţnije
mjere u borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere;
c) Potreba ispitivanja liĉnosti izvršioca kriviĉnog djela. Kriviĉnopravni propisi, posebno u
pogledu odreĊivanja kazne, trebaju biti elastiĉni i dozvoliti da se u obzir uzimaju kako
objektivne okolnosti, tako i subjektivna stanja ĉovjeka, njegova psihiĉka konstitucija i njegova
liĉnost u cjelini.

Iz navedenih stavova proizilazi da kriviĉno pravo treba biti izraz tzv.kriminalne politike, koja
omogućava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za
suzbijanje kriminaliteta. Dakle, osnovne savremene koncepcije u nauci kriviĉnog prava
omogućavaju razvoj pozitivnog kriviĉnog prava na jednoj širokoj platformi, pri ĉemu se uzima u
obzir kako potreba zaštite društva, tako i potreba zaštite ĉovjeka-pojedinca.

RAZVOJ KRIVIČNOG PRAVA U BiH

Uspostavom Kraljevine SHS, na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razliĉitih pravn ih podruĉja.
U Hrvatskoj, Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. U BiH je vaţio Kazneni
zakon o zloĉinstvima i prestupima od 26.06.1879.godine.

Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01.01.1930.godine. Spadao je u red modernih
burţoaskih zakonika. Postavio je naĉelo legaliteta kriviĉnog djela i kazne, uz iskljuĉenje
retroaktivnosti vaţenja kriviĉnog zakona, sa izuzetkom blaţeg zakona. Zakon je predviĊao dualitet
kriviĉnih djela: zloĉine i prestupe, a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. Zakon sadrţi propise o
umišljaju i nehatu, zabludi, neuraĉunljivosti i smanjenoj uraĉunljivosti, nuţnoj odbrani i krajnjoj
nuţdi. U zakoniku je bio uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente.

Tokom II svjetskog rata, za razvoj kriviĉnog prava poseban znaĉaj imaju Foĉanski dokumenti iz
februara 1942.godine. Njima je izvršeno razgraniĉenje nadleţnosti u kriviĉnim stvarima izmeĊu
vojnih sudova i Narodno-oslobodilaĉkih odbora. GraĊanski sudovi kao zasebni organi pravosuĊa
nisu postojali sve do 1944.godine, kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale
narodne sudove kao organe pravosuĊa na osnovu uputstva NKOJ od 09.05.1944.godine.

Nakon II svjetskog rata, po Ustavu FNRJ iz 1946.godine, postojala je mogućnost da kriv iĉno
zakonodavstvo donose federacija i socijalistiĉke republike. MeĊutim, zakonodavna nadleţnost
republika bila je izrazito suţena. Kriviĉni zakonik FNRJ donesen je 1951.godine. Dalji razvoj išao
je u pravcu povećanja zakonodavne nadleţnosti republika na raĉun federacije, te je amandmanima
iz 1971.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeĊu federacije i republika, odnosno
autonomnih pokrajina na naĉin da je federacija odreĊivala opći dio kriviĉnog zakonodavstva i
manji broj kriviĉnih djela od zajedniĉkog znaĉaja, a sva ostala kriviĉna djela i sankcije odreĊivale
su republike, odnosno autonomne pokrajine.

16 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

II
KRIVIČNO ZAKONODAVSTVO

17 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

18 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
CILJEVI KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIČNOPRAVNA PRINUDA

FUNKCIJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA

Funkcije kriviĉnog zakonodavstva su:


1. Zaštitna funkcija – obezbjeĊuje zaštitu društva primjenom kriviĉnih sankcija prema licima koja
ugroţavaju ili povreĊuju osnovne vrijednosti jednog društva;
2. ObezbjeĊenje sigurnosti ĉovjeka i graĊanina u smislu da prema njima neće biti primijenjene
kriviĉne sankcije, osim za ponašanja koja su zakonom odreĊena kao kriviĉna djela;
3. Socijalno-etiĉka funkcija – ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna, utiĉući na taj naĉin
na izgraĊivanje svijesti graĊana o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaĉanje morala
društva.

Funkcije kriviĉnog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog


ureĊenja i politiĉkog sistema.

OSNOV I GRANICE KRIVIĈNOPRAVNE PRINUDE

Propisivanje kriviĉnih djela i kriviĉnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene


kriviĉnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaĉini opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka,
te druge osnovne vrijednosti društva.

Granice kriviĉnopravne prinude odreĊuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i


nuţnosti kriviĉnopravne zaštite tih vrijednosti. Pri odreĊivanju granica prinude vrši se
diferenciranje vrijednosti koje se štite prema njihovom znaĉaju. Ukoliko je štićena vrijednost veća,
kriviĉnopravna prinuda je oštrija i obrnuto.

IZVORI KRIVIĈNOG PRAVA

Kriviĉno pravo je zakonsko pravo. Zasniva se na vaţećem zakonskom tekstu,a bazi se


prouĉavanjem pozitivnog prava u smislu da isto unapreĊuje. Izvori kriviĉnog prava mogu se
podijeliti na neposredne i posredne. Neposredni izvor kriviĉnog prava je kriviĉni zakon. Posredni
izvori su podzakonski akti, meĊunarodni ugovori (konvencije), sudska praksa i pravna nauka.

Pod pojmom kriviĉni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba kriviĉnopravnog
sadrţaja, neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta kriviĉnog kodeksa ili
je ona sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureĊuje neki ţivotni odnos.

Pod pojmom kriviĉni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom
ureĊenom sistemu zaokruţena problematika instituta općeg i posebnog dijela kriviĉnog prava.

Pod pojmom kriviĉno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH, zakoni Kantona i zakoni
drţave BiH kojima su propisana kriviĉna djela.

Podzakonski normativni akti su posredan izvor kriviĉnog prava. Postoje 2 vrste ovih akata:
1. Uredbe sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviĉna djela i
sankcije za uĉinioce tih djela. Donose se u sluĉaju rata ili drugih vanrednih situacija.
2. Normativni akti kojima se upotpunjuju blanketne norme koje postoje u kriviĉnom pravu.

MeĊunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor kriviĉnog prava.
Neposredan izvor su kada drţava prihvati meĊunarodni ugovor i obaveţe se da će isti neposredno

19 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
primjenjivati u svom pravosudnom sistemu. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije
preuzme obavezu da odredbe odreĊenog ugovora unese u svoje kriviĉno zakonodavstvo.

Sudska praksa su posredan izvor kriviĉnog prava. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih
normi uoĉavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja, te sugerišu zakonodavcu odreĊene
promjene. Osim toga, viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova.

Pravna nauka (dogma) je posredan izvor kriviĉnog prava. U praksi se koriste mišljenja pravne
nauke, ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom
pitanju.

KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIĈNIH ZAKONA

Klasifikacija kriviĉnopravnih odredaba i razlika izmeĊu odredaba općeg i posebnog karaktera

KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Općeg i posebnog dijela. Opći dio obuhvata 14 glava sa
136 ĉlanova. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem
zaštitnom objektu svrstana u pojedine grupe kriviĉnih djela (poglavlja 15-33; ĉl.137-396).

Odredbe općeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju, strukturi i meĊusobnom odnosu.

Prema sadrţaju – odredbe općeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog
(nešto se proglašava) karaktera. Odnose se na bilo koje kriviĉno djelo iz posebnog dijela. Odredbe
posebnog dijela su odredbe o pojedinim kriviĉnim djelima prma njihovim pojedinaĉnim i grupnim
obiljeţjima.

Po strukturi – odredbe općeg dijela imaju dispoziciju, a posebnog dijela dispoziciju i sankciju.

Po meĊusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe općeg dijela bez odredbe posebnog
dijela i obrnuto.

Naĉini odreĊivanja kriviĉnih djela (metodi odreĊivanja bića kriviĉnih djela – razliĉitost
dispozicija)

Dispozicija je onaj dio propisa, tj. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreĊuje biće nekog
kriviĉnog djela. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene. Jednostavne dispozicije mogu se
podijeliti na obiĉne, opisne i upućujuće, a sloţene na blanketne i alternativne.

Obiĉna dispozicija je ona u kojoj se ne izlaţu pojedina karakteristiĉna obiljeţja nekog kriviĉnog
djela. Tako npr.obiĉna dispozicija je kod kriviĉnog djela uvrede iz ĉl.214 st.1: «Ko uvrijedi
drugog...» ili kod kriviĉnog djela ubistva ĉl.171 st.1: «Ko drugog liši ţivota...». Ni kod jednog ni
kod drugog kriviĉnog djela zakonodavac nije u dispoziciji dao bitna obiljeţja tog kriviĉnog djela.

Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomoću obiljeţja opisuje neko kriviĉno djelo. Tako npr.kod
kriviĉnog djela kraĊe ĉl.273 st.1: «Ko tuĊu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim
prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist...». Iz ove dispozicije se vidi
da je zakonodavac odredio više obiljeţja tog kriviĉnog djela. Oznaĉio je svojinu na stvari (tuĊa),
njenu prirodu (pokretna), te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna
imovinska korist).

Upućujuća dispozicija je ona u kjoj se upućuje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa
kriviĉnog zakona, odnosno iz nekog drugog kriviĉnog djela. Npr.sitno djelo kraĊe, utaje ili
prevare – ĉl.283 st.1, sadrţi upućujuću dispoziciju koja upućuje na druga kriviĉna djela (kraĊu
273, utaju 278, prevaru 282). To znaĉi da djelo iz ĉl.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe

20 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
osnovni oblici djela na koje dispozicija upućuje, a zatim i neka specifiĉna obiljeţja prema kojima
se ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upućuje. U navedenom primjeru radi se o 2
specifiĉna obiljeţja, od kojih je jedno objektivne, a drugo subjektivne prirode. Objektivni
momenat je taj da vrijednost ukradenih, utajenih stvari ili šteta uĉinjena prevarom ne prelazi iznos
od 500 KM. Subjektivni momenat je da se utvrdi da je uĉinilac išao za tim da pribavi stvar, tj.da
priĉini štetu upravo takve vrijednosti.

Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. Blanketna norma mora biti
dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj, odnosno odreĊuje obim kriviĉnopravne zaštite.
Ta dopunjujuća norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. Npr.kod KD
protivpravnog prekida trudnoće, ĉl.176 st.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnoće trudnoj
ţeni s njenim pristankom izvrši prekid trudnoće...». Oĉigledno je ova odredba neprimjenjiva
ukoliko ne postoje propisi o prekidu trudnoće.

Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. Njima su u alternativi propisana jedno ili
više obiljeţja odreĊenog kriviĉnog djela, tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od
alternativno predviĊenih obiljeţja. Npr. kod kriviĉnog djela teškog ubistva, ĉl.171 st.2, se kaţe:
«Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit će se ko drugog liši ţivota:
1. na svirep ili podmukao naĉin
2. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica
3. pri bezobzirnom nasilniĉkom ponašanju
4. iz rasnih, nacionalnih ili vjerskih pobuda
itd. (ima još alternativa – vidi zakon).

Naĉini odreĊivanja sankcije za kriviĉno djelo

Sankcija je dio propisa tj. pravne norme u kome je odreĊena kazna za uĉinioca djela datog u
dispoziciji. U savremenom kriviĉnom pravu postoji više modela odreĊivanja sankcije, tako da ona
moţe biti apsolutno odreĊena, apsolutno neodreĊena i relativno odreĊena.

Apsolutno odreĊene kazne postoje u sluĉaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom
odmjeravanja kazne. To znaĉi da je pri samoj kvalifikaciji djela odreĊena i kazna za to djelo. Na
veliĉinu kazne ne utiĉu okolnosti koje nisu unesene kao obiljeţja kriviĉnog djela ili nisu izriĉito
navedene kao ublaţavane ili pooštravane. Na veliĉinu kazne ne utiĉe ni ĉinjenica na koji naĉin se
konkretizovalo pojedino obiljeţje kriviĉnog djela.

Apsolutno neodreĊene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ograniĉenjima pri
odmjeravanju kazne, već u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreĊuje za konkretan sluĉaj
vrstu i mjeru kazne.

Naše kriviĉno zakonodavstvo ne prihvata odreĊivanje kazne na 2 naprijed opisana naĉina, jer bi
prihvatanje apsolutno neodreĊene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naĉelom
legaliteta odreĊenosti djela i kazne. Prihvatanje apsolutno odreĊene kazne bilo bi u suprotnosti sa
naĉelom individualizacije kazne. U našem kriviĉnom zakonodavstvu prihvaćen je sistem relativno
odreĊenih kazni.

Relativno odreĊene kazne znaĉe da zakonodavac odreĊuje kazneni okvir, tj.raspon u kome se
moţe izreći kazna za konkretno kriviĉno djelo. U sluĉaju da su za neko kriviĉno djelo propisane 2
kazne (bilo alternativno ili kumulativno), svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir. Ukoliko taj
okvir nije izriĉito naznaĉen, podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama općeg kaznenog
okvira te vrste kazne.

Relativno odreĊivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naĉina. Tako postoje
zatotvoreni kazneni okvir, otvoreni kazneni okvir, poluotvoreni kazneni okvir nagore i
poluotvoreni kazneni okvir nadole.

21 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Zatvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad je zakonodavac u granicama općeg minimuma i
maksimuma odreĊene vrste kazne, za konkretno kriviĉno djelo odredio poseban kazneni okvir
utvrĊujući minimum i maksimum kazne za to djelo. To je najĉešći sluĉaj odreĊivanja sankcije.
Npr, kod KD razbojništva iz ĉl.276 KZ FBiH: «uĉinilac će se kazniti zatvorom 1-10 godina».

Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u sluĉaju ako je zakonodavac za konkretno kriviĉno
djelo odredio samo posebni minimum, pri tome ništa ne govoreći o posebnom maksimumu. Tada
se logiĉkim tumaĉenjem uzima da vaţi opći maksimum te se moţe izreći kazna od propisanog
posebnog minimuma do općeg maksimuma. Npr. kod KD ubistva iz ĉl.171 se kaţe: «kaznit će se
zatvorom najmanje 5 godina». U tom sluĉaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina.

Poluotvoreni kazneni okvir nadole postoji u sluĉaju kada je za konkretno kriviĉno djelo
zakonodavac odredio samo posebni maksimum kazne, ništa ne govoreći o posebnom minimumu.
Tada se uzima da vaţi opći minimum. Npr. kod KD prinude, ĉl.185: «...kaznit će se zatvorom do 3
godine».

Otvoreni kazneni okvir postoji u sluĉaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni
maksimum. U takvim sluĉajevima se podrazumijeva da vaţi opći okvir naznaĉene vrste kazne.
Npr. novĉana kazna kod kriviĉnog djela neovlaštenog fotografiranja, ĉl.196: «Kaznit će se
novĉanom kaznom ili zatvorom do 1 godine». Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere
novĉane kazne za to djelo, sud ima mogućnost izbora da uĉinioca kazni novĉano u općim okvirima
(200-20.000 KM) ili da se opredijeli za zatvor koji u konkretnom sluĉaju moţe trajati 15 dana – 1
godine. U izloţenom primjeru zakonodavac je postavio alternativu u sankciji, ali isto tako te dvije
kazne mogu biti za odreĊeno djelo i kumulativno propisane, što znaĉi da je tada sud obaveza n da
uĉiniocu izrekne i kaznu zatvora i novĉanu kaznu. Takvo je npr. rješenje kod KD podvoĊenja,
ĉl.228 se kaţe: «kaznit će se zatvorom do 3 godine i novĉanom kaznom». U navedenom primjeru
sud ima mogućnost da uĉiniocu izrekne kaznu u rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te
kazne izrekne i novĉanu kaznu u rasponu od 200-20.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100.000
KM).

Kao što ni za jedno kriviĉno djelo zakonodavac nije izriĉito odredio poseban kazneni okvir za
novĉanu kaznu, već sud njenu visinu utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju, isto tako
zakonodavac koristi poseban kazneni okvir, isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i
kad je u pitanju dugotrajni zatvor. To znaĉi da se dugotrajni zatvor moţe izreći u rasponu 20-40
godina, a konkretna duţina trajanja biće odreĊena u zavisnosti od konkretnog sluĉaja. Razlika u
odnosu na prethodnu situaciju sa novĉanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor
nikad ne izriĉe u kumulaciji sa nekom drugom kaznom, i što se prema odredbi ĉ l.38 st.2
dugotrajni zatvor nikada ne moţe propisati kao jedina glavna kazna. Ta kazna se moţe propisati
samo u alternaciji sa kaznom zatvora odreĊenog trajanja. Npr. kod KD genocida, ratnih zloĉina i
nekih drugih KD protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava se kaţe: «kaznit će se zatvorom
najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom». U takvim sluĉajevima sudu koji odmjerava kaznu na
raspolaganju stoje 2 mogućnosti: ili da uĉiniocu odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina, ili da
uĉiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina. U takvim sluĉajevima iskljuĉena je mogućnost
odmjeravanja kazne od 15-20 godina.

TUMAĈENJE KRIVIĈNIH ZAKONA

Tumaĉenje kriviĉnog zakona predstavlja utvrĊivanje pravog smisla, sadrţaja i obima kriviĉno-
pravne zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme. Postoje uglavnom 3 vrste tumaĉenja:
1. Prema subjektu ili organu koji tumaĉi zakon;
2. Prema metodu ili naĉinu na koji se zakon tumaĉi;
3. Prema obimu tumaĉenja.

22 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektu koji tumaĉi zakon postoje 3 vrste tumaĉenja: autentiĉno ili obavezno, sudsko i
doktrinarno.

Prema metodu tumaĉenja: gramatiĉko, logiĉko, sistematsko, komparativno, historijsko. Sva ova
tumaĉenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaĉenju.

Prema obimu tumaĉenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.

Autentiĉno tumaĉenje potiĉe od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji
primjenjuju zakon, kao i za graĊane.

Sudsko tumaĉenje je tumaĉenje koje daju sudovi rješavajući konkretne sluĉajeve. To tomaĉenje
nije obavezno, odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog
raspravljanja. Mada odluke jednog suda, posebno višeg ne obavezuju niţe sudove, one ipak imaju
znaĉaj jer izraţavaju odreĊena pravna shvatanja povodom odreĊenih pitanja.

Doktrinarno tumaĉenje daju pojedine nauĉne institucije ili pojedinci u svojim nauĉnim radovima.
To tumaĉenje nema obaveznu ulogu, jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog
instituta ili katedre, ali je to mišljenje znaĉajno jer unapreĊuje pravilnu primjenu zakona.

Gramatiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu gramatiĉkih pravila,


tj.pravila sintakse tj.pravila o izraţavanju misli na odreĊenom jeziku. Kao primjer gramatiĉkog
tumaĉenja moţe se navesti odredba o neuraĉunljivosti prema kojoj se neuraĉunljivim smatra kako
ono lice koje nije moglo da shvati znaĉaj svog djela, tako i ono lice koje nije moglo da upravlja
svojim postupcima.

Ograniĉavajući se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraĉunljivosti, vidimo da je


zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraĉunljivosti postavio u alternaciji mogućnost
rasuĊivanja ili mogućnost odluĉivanja. Isti je sluĉaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta
neke elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru, a neke kumulativno kao npr.kad
su u pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata.

Logiĉko tumaĉenje predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se
odreĊuju zakoni mišljenja i zakljuĉivanja, kao i odreĊivanja i povezivanja pojmova. Tako npr. u
svim sluĉajevima gdje nije odreĊen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za
odreĊeno kriviĉno djelo, logiĉkom operacijom zakljuĉujemo da vaţe opći minimum odnosno opći
maksimum za te vrste kazne. Isto tako, ako za neko djelo nije uopće odreĊen minimum i
maksimum kazne tj.poseban kazneni okvir, tada se podrazumijeva da u tom sluĉaju vaţi opći
kazneni okvir za to kriviĉno djelo. Isto tako, ako zaknodavac za neko djelo predviĊa mogućnost
oslobaĊanja od kazne, to podrazumijeva da mu sud kaznu moţe i neograniĉeno ublaţiti.

Sistematsko tumaĉenje je utvrĊivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreĊena


kriviĉnopravna norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili
srodnim normama. Prema tome, tu se pojedini propisi dovode u meĊusobnu vezu, pa ĉak to mogu
biti i ĉitave grupe propisa iz istog ili razliĉitih zakona. Prema tome, kada je u pitanju neko kriviĉno
djelo onda moramo znati da je ono već samim svojim mjestom u sistemu naĉelno odreĊeno i po
svojim obiljeţjima, što znaĉi da je ono uslovljeno prema grupi kriviĉnih djela u koja je svrstano.
Drugim rijeĉima, sva kriviĉna djela iz odreĊene grupe, a naroĉito podgrupe, po svom sadrţaju su
sliĉna, jer im je srodan uţi grupni ili podgrupni zaštitni objekat. Tako npr. u grupi kriviĉnih djela
protiv ţivota i tijela, osnovna podjela je u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat
ţivot ĉovjeka, a u drugoj njegov tjelesni integritet. Tako sva ubistva (osnovni oblik, kvalificirani
oblici, privilegirani oblici, ubistvo iz nehata) imaju neka zajedniĉka obiljeţja. Tako ćemo od
samog mjesta gdje je odreĊeno djelo sistematizovano, lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao,
sadrţaj obim kriviĉnopravne zaštite tog kriviĉnog djela.

23 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Komparativno tumaĉenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona, tj.
odreĊene kriviĉnopravne norme na osnovu poreĊenja istog zakonskog teksta objavljenog na više
autentiĉnih jezika. Npr. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku, pa ukoliko bi se
pojavio problem da se utvrdi pravi smisao odreĊene kriviĉnopravne norme, onda bi se to moglo
uĉiniti uporeĊivanjem te norme na oba autentiĉna jezika.

Drugi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na osnovu uporeĊivanja zakona ili odreĊene
kriviĉnopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreĊenom kriviĉnopravnom normom u
zakonu druge zemlje.

Historijsko tumaĉenje takoĊer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrĊivanje smisla zakona na
osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. Drugim rijeĉima, vrši se utvrĊivanje volje
zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. Ono se vrši na osnovu tzv.materijalija –
nacrti zakona, projekti, prijedlozi, obrazloţenja uz prijedloge i nacrte, rasprave sa pojedinih
zakonodavnih odbora, rasprave u parlamentu itd.

Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaĊe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i
okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Tu se utvrĊuje volja zakona. U ovom drugom sluĉaju
utvrĊuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene, obzirom da su odnosi koje zakon regulira u
stalnom mijenjanju i razvoju. Ova vrsta tumaĉenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se
suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima
starijeg datuma. Na toj liniji historijskog tumaĉenja nalazi se i evolutivno tumaĉenje zakona.

Sve navedene metode tumaĉenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode, a to je ciljno


tumaĉenje kada se utvrĊuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreĊene kriviĉnopravne norme.

Prema obimu, tumaĉenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.. Sve norme u
kriviĉnom zakonu prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeĉi
ili reĉenice. Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreĊuju neki pojam, meĊutim
ponekad se upotrijebljenim terminima pojam ne odreĊuje precizno, odnosno postoji njegovo uţe i
šire shvaćanje.

Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreĊen, onda nema potrebe za njegovim
tumaĉenjem po obimu, već se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. Ako upotrijebljeni
izraz ne odreĊuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma, onda se javlja potreba za njegovim
tumaĉenjem koje moţe biti uţe i šire. Restriktivnim tumaĉenjem se suţava, a ekstenzivnim
proširuje smisao upotrijebljenog termina, a na taj naĉin se suţava ili proširuje i sadrţina kriviĉno-
pravne norme. To znaĉi da je tumaĉenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziĉkog izraţavanja. Oba
tumaĉenja (i uţe i šire) odreĊuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i
dozvoljeno je u kriviĉnom pravu jer se ne protivi naĉelu legaliteta.

ANALOGIJA U KRIVIĈNOM PRAVU

Analogija se u kriviĉnom pravu primjenjuje ili kao jedan od naĉina tumaĉenja zakona, ili kao jedan
od naĉina stvaranja prava (analogija kao izvor prava).

Analogija kao naĉin tumaĉenja zakona predstavlja sluĉaj kada se na osnovu sliĉnosti rješava neki
konkretan sluĉaj i to intra legem, tj. u okviru zakona. Takva analogija je dosta sliĉna ekstenzivnom
tumaĉenju i praktiĉno predstavlja prelaz izmeĊu ekstenzivnog tumaĉenja već postojećeg teksta i
analogije kojom se stvara pravo. Kako se i ekstenzivnim tumaĉenjem i analogijom kojom se
tumaĉi zakon ostaje u okviru zakonodavĉeve misli i volje, moţe se reći da nema jasne granice
izmeĊu tih pojmova. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaĉenju ostaje i u okviru
upotrijebljenih termina imajući u vidu njihovo šire znaĉenje, dok se analogija logiĉkom
operacijom utvrĊivanja sliĉnosti na izvjestan naĉin udaljava od pravih, ĉistih znaĉenja

24 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
upotrijebljenih izraza, uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodavĉeve volje. Kao primjer
analognog tumaĉenja moţe se navesti fenomen kraĊe elektriĉne energije prvih decenija 20.vijeka,
kada elektriĉna energija nije bila u široj upotrebi i kada u kriviĉnim zakonima tog vremena nije
bila predviĊena kraĊa elektriĉne energije. MeĊutim, kada je elektriĉna energija ušla u širu
upotrebu, pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja, pa koko nije bilo odgovarajuće
odredbe u zakonu, sudovi su elektriĉnu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naĉin
regulirali kraĊu el.energije kao kraĊu bilo koje druge stvari. Da bi otklonio eventualne dileme, i
naš zakonodavac je u odredbi ĉl.136 st.11 istumaĉio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i
svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, toplote, kretanja, kao i telefonskih i
drugih impulsa.

Analogija kao naĉin stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti sluĉajeve koji
nisu regulisani zakonom ili pravnim propisom. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije:
1. Zakonska analogija (analogia legis) – kada se konkretni sluĉaj rješava primjenom zakonskog
propisa koji regulira najsliĉniji sluĉaj;
2. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan sluĉaj rješava primjenom
pravnih naĉela odreĊene grane prava ili ĉak primjenom pravnih naĉela na kojima se zasniva
cjelokupni pravni sistem odreĊene drţave u odreĊenom vremenu. Analogija kao naĉin
stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. MeĊutim, ona
ne dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno kriviĉno pravo. Razlog tome je što bi to bilo u
suprotnosti sa usvojenim osnovnim naĉelom materijalnog kriviĉnog prava – naĉelom
legaliteta, pa je nedopustivo da se putem analogije stvaraju nova kriviĉna djela i da se
odreĊuju kazne za ta djela.

Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u kriviĉnom pravu je u suprotnosti sa naĉelom


zakonitosti kriviĉnog djela i kazne. Treba zakljuĉiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada
ne moţe primijeniti kada je u suprotnosti sa naĉelom legaliteta, a to je uvijek u sluĉaju kada se
putem analogije ili stvaraju bića novih kriviĉnih djela, ili se uspostavljaju nove pooštravajuće
okolnosti prema uĉiniocu kriviĉnog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u
Zakonu propisana.

VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA

VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA

Pod vremenskim vaţenjem kriviĉnog zakona podrazumijeva se vaţenje odreĊenog kriviĉnog


zakona s obzirom na vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Iz usvojenog naĉela legaliteta koje je
predviĊeno u ĉl.3 KZ FBiH, proizilazi i glavno pravilo, tj. naĉelo u pogledu vremenskog vaţenja
kriviĉnog zakona. Naime, prema odredbi ĉl.4 st.1 KZ FBiH, na uĉinioca kriviĉnog djela uvijek se
primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. U vezi s tim, kod vremenskog vaţenja je
osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreĊeni kriviĉni zakon, a to pitanje
podrazumijeva 2 stvari:

1. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon stupa na snagu;


2. Da se utvrdi kad kriviĉni zakon prestaje da vaţi.

Stupanje na snagu i prestanak vaţenja kriviĉnog zakona

Kriviĉni zakon stupa na snagu na 2 naĉina:


a) Izriĉitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naĉin;

25 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) Izriĉitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu, već u nekom drugom zakonu koji
pored tog pitanja ureĊuje i neka druga pitanja – izuzetan naĉin, kada su u pitanju veće
kriviĉnopravne reforme.

Kriviĉni zakon stupa na snagu prećutno kao i svaki drugi zakonski tekst, 8 dana nakon
objavljivanja u sluţbenim novinama, pod uslovom da nema izriĉite odredbe o njegovom stupanju
na snagu.

Kriviĉni zakon prestaje da vaţi takoĊer izriĉito i prećutno. Izriĉito prestaje vaţiti:
a) Na osnovu zakonskog propisa koji odreĊuje dan prestanka njegovog vaţenja. Pri tome
prestanak vaţnosti moţe da bude odreĊen već prilikom donošenja zakona, što znaĉi da je u
takvom sluĉaju već unaprijed ograniĉeno vremensko trajanje nekog zakona;
b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage odreĊeni kriviĉni zakon;
c) Da se generalnom klauzulom, ali izriĉito, stave van snage svi propisi koji su u suprotnosti sa
odredbama novog zakona.

Prećutno kriviĉni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaĉiji naĉin
regulira istu materiju. U tom sluĉaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori, tj.
kasniji zakon derogira raniji zakon.

Retroaktivno vaţenje kriviĉnog zakona

Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedeće: da li se u nekim sluĉajevima


odreĊeni kriviĉni zakon moţe primijeniti i na dje la koja su uĉinjena prije njegovog stupanja na
snagu. Dosljedna primjena naĉela legaliteta iz ĉl.3 st.2 KZ FBiH iskljuĉuje mogućnost
retroaktivnog vaţenja (nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koja prije nego što je
učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana
krivična sankcija). U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak, predviĊen u odredbi ĉl.4 st.2 KZ
FBiH, koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivičnog djela, jednom ili više puta izmijeni zakon,
primijenit će se zakon koji je blaži za učinioca. Dakle jedini izuzetak izraz je humanosti
zakonodavca u odnosu na uĉinioca kriviĉnog djela.

Primjena blaţeg zakona

UtvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeĊivanjem u odnosu na konkretno kriviĉno djelo i u
odnosu na konkretnog uĉinioca. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeĊivanje strogosti starog i novog
zakona. Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan sluĉaj, nepravilno je uzeti u obzir
samo sankciju koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu, već se moraju uzeti u obzir
svi propisi starog i novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom sluĉaju, i
to ne izolovano, već posmatrano u cjelini.

Konkretno utvrĊivanje koji je zakon blaţi vrši se na naĉin da se prvo logiĉkom operacijom na
uĉinioca i njegovo kriviĉno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja
kriviĉnog djela. Zatim se ista logiĉka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme
presuĊenja djela i tada se sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno kriviĉno
djelo. Ako se prilikom uporeĊivanja naĊe da je za uĉinioca povoljniji npr. novi zakon, tada se na
njega primjenjuju sve odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan sluĉaj. Vaţi i obrnut
sluĉaj, kada se primjenjuju sve odredbe starog zakona. Prema tome, nema djelomiĉne primjene
odredaba starog, a djelomiĉno odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojeći
zakon. Samo izuzetno iz razloga praviĉnosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed
pomenutog pravila jedinstvene primjene starog i novog zakona. Tako se uzima da ne bi bilo
nepravedno da sud uĉiniocu odmjeri kaznu po starom, a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po
novom zakonu, ako je ta mjera bezbjednosti za njega blaţa. Tako npr. bilo bi prihvatljivo da za

26 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
neko kriviĉno djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sud uĉiniocu izrekne kaznu zatvora po
starom zakonu ako je ona blaţa, a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom
(odreĊene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala
oduzimanje vozaĉke dozvole.

Kriteriji za utvrĊivanje blaţeg zakona su slijedeći:


1. Uvijek je blaţi onaj zakon koji uĉinjeno djelo ne predviĊa kao kriviĉno djelo;
2. Ako je uĉinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu kriviĉno djelo, blaţi je onaj zakon koji
iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost (npr.jedan zakon predviĊa nehatni oblik izvršenja djela, a drugi
ne, blaţi je onaj zakon koji iskljuĉuje odgovornost za djelo uĉinjeno iz nehata);
3. Ako po oba zakona postoji i kriviĉno djelo i kriviĉna odgovornost, onda je blaţi onaj zakon koji
iskljuĉuje kaţnjivost. Osnov iskljuĉenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr.uticaj
odreĊenog liĉnog odnosa ili zastarjelost, a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesno-
pravni, kao što je npr.nedostatak privatne tuţbe.
4. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i odgovornost i kaţnjivost, onda je
blaţi onaj zakon koji predviĊa osloboĊenje od kazne, bilo da je to osloboĊenje obligatorno ili
fakultativno.
5. Ukoliko se uĉinilac ne oslobaĊa od kazne ni po jednom zakonu, onda se uzima da je blaţi
zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. Pri tome je uvijek blaţa ona kazna koja je
blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). Pri tom treba imati u vidu da u
konkretnom sluĉaju mogu doći u obzir jedan ili više propisa koji utiĉu na odmjeravanje kazne,
na njeno ublaţavanje itd.
6. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne, blaţi je onaj zakon prema kome se uĉiniocu
moţe izreći ta vrsta kazne u manjoj mjeri (kraće trajanje zakona, manji iznos novĉane kazne i
sl). Prema tome, treba imati u vidu posebni minimum i posebni maksimum odreĊene vrste
kazne, ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne.
7. Ukoliko se uporeĊuju samo kazne u jednom i drugom zakonu, tada je uvijek blaţi onaj zakon
koji predviĊa blaţu vrstu glavne kazne. Ako su te kazne iste, onda je blaţi onaj zakon koji
predviĊa niţi posebni minimum. Ako su posebni minimumi isti, blaţi je onaj zakon koji
predviĊa niţi poseban maksimum.
8. Ukoliko se po oba zakona na uĉinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri,
blaţi je onaj zakon koji ne predviĊa primjenu sporednih kazni.
9. Ako oba zakona predviĊaju izricanje sporedne kazne, blaţi je onaj zakon ĉija je sporedna kazna
blaţa.

Isti princip primjene blaţeg zakona, odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u
pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. U svakom sluĉaju, neprihvatljivo je da
se uĉinilac kriviĉnog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u
kojoj bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela.

Ukoliko se u utvrĊivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiĉna pravna situacija za uĉinioca
u pogledu izricanja kriviĉne sankcije i po jednom i po drugom zakonu, tada se na uĉinioca uvijek
primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Izuzetak po retroaktivnom
vaţenju u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir.

Uticaj nekriviĉnih (vankriviĉnih) propisa na utvrĊivanje blaţeg zakona

U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrĊivanje blaţeg zakona utiĉe
izmjena vankriviĉnih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bića odreĊenih kriviĉnih djela. U
tom pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankriviĉnopravnih propisa ima

27 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
uticaja na utvrĊivanje blaţeg zakona. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih
propisa za utvrĊivanje blaţeg zakona. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da
li je izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreĊenog
ponašanja. U tom smislu, ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja, izmjenama se ne utiĉe na
utvrĊivanje blaţeg zakona.

Primjena tzv.”meĊuzakona” pri utvrĊivanju blaţeg zakona

Postavlja se pitanje da li prilikom utvrĊivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je
vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude, ili treba uzeti u obzir
i tzv.meĊuzakone. MeĊuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji
je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela, pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme
donošenja presude. U tom smislu postoje 2 shvatanja. Prema prvom, meĊuzakoni se ne uzimaju u
obzir. Po drugom shvatanju, koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi ĉl.4 st.2 KZ FBiH, i
meĊuzakoni se uzimaju u obzir pri odreĊivanju blaţeg zakona.

Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude

Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. Na pravosnaţno


presuĊene predmete izmjena kriviĉnog zakona nema uticaja. U takvim sluĉajevima moţe se samo
posebnim propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se
izvrši ublaţavanje kazne.

Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima


(npr.zahtjev za zaštitu zakonitosti), tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek
u onim sluĉajevima kada povodom uloţenog pravnog lijeka doĊe do ponovnog suĊenja.

PROSTORNO VAŢENJE KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA

Pod prostornim vaţenjem kriviĉnog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice,
podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko kriviĉno djelo uĉinjeno u toj drţavi
odnosno teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureĊuje
pitanja prostornog vaţenja svog kriviĉnog zakonodavstva.

Principi prostornog vaţenja kriviĉnih zakona

Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog kriviĉnog zakona, za njega su bitna 3 elementa:
1. Drţavna teritorija na kojoj je kriviĉno djelo uĉinjeno;
2. Drţavljanstvo uĉinioca kriviĉnog djela;
3. Na ĉiju štetu je izvršeno neko kriviĉno djelo.

Imajući u vidu ova 3 elementa, postoje 4 principa prostornog vaţenja kriviĉnog zakonodavstva:
1. Teritorijalni
2. Personalni (nacionalni)
3. Realni (zaštitni)
4. Univerzalni (kosmopolitski).

Prema teritorijalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih
djela koja su izvršena na njenoj teritoriji, bez obzira na drţavljanstvo poĉinioca i porijeklo objekta
kriviĉnopravne zaštite.

28 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prema personalnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljuĉivo na njene
drţavljane, pri ĉemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno.

Prema realnom principu kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce kriviĉnih djela
kojima se povreĊuju, odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graĊana. Pritom nije
vaţno da li se pravno zaštićena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu.

Prema univerzalnom principu, kriviĉni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve uĉinioce
kriviĉnih djela koji se zateknu na njenoj teritoriji, a na budu ekstradirani. Pritom nije vaţno gdje je
djelo uĉinjeno (u zemlji ili inostranstvu), ĉiji je drţavljanin uĉinilac, niti kojoj drţavi ili ĉijem
drţavljaninu pripadaju pravna dobra koja su kriviĉnim djelom povrijeĊena ili ugroţena.

Iskljuĉiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti. Tako
npr.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip, došlo bi se u situaciju ili izruĉiti vlastitog
drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno kriviĉno djelo, ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno
onemogućiti kaţnjavanje za izvršeno kriviĉno djelo u inostranstvu.
Isto tako, uĉinilac ne bi bio kaţnjen ako bi kriviĉno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje
personalni princip, pa otišao u svoju zemlju koja primjenjuje teritorijalni princip. Ostao bi
nekaţnjen i stranac koji bi izvršio kriviĉno djelo u zemlji koja primjenjuje iskljuĉivo personalni
princip, a da li će on biti kaţnjen u zemlji ĉiji je drţavljanin zavisi od toga koji princip primjenjuje
njegova zemlja. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja primjenjivala iskljuĉivo
teritorijalni princip.
Ako bi se primjenjivao samo realni princip, ostali bi nekaţnjeni domaći drţavljani koji su izvršili
kriviĉna djela protiv stranaca ili strane drţave. Isto tako, ostala bi nezaštićena pravna dobra jedne
drţave u drugoj drţavi.
Univerzalni princip u njegovom ĉistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u
savremenim kriviĉnim zakonodavstvima, a on bi podrazumijevao izjednaĉeno kriviĉno
zakonodavstvo.

Kako u današnjem trenutku ne postoje meĊunarodni propisi o prostornom vaţenju kriviĉnih


zakonodavstava, to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog
vaţenja koji najviše odgovara interesima te drţave, koristeći kombinaciju naprijed navedenih
principa. Pritom se uvaţavaju interesi meĊunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama.

Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu

Osnovni princip usvojen u kriviĉnom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip, što znaĉi da se
naše kriviĉno zakonodavstvo jednako odnosi na domaće drţavljane, strance i na lica bez
drţavljanstva. Prema ĉl.136 st.1, pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija,
obalno more i vodene površine unutar granica FBiH, kao i zraĉni prostor nad njima. Ovaj princip
dopunjen je sa druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (ĉl.130 st.2 i 3)
prema kome se brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez
obzira gdje se nalazili u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela.

Kod ovog principa postoje odreĊeni izuzeci. Takav izuzetak dat je u ĉl.134 st.1, gdje se kaţe: ako
je u slučajevima iz čl.130 ovog Zakona pokrenut, a nije pravosnažno dovršen krivični postupak u
drugoj državi, gonjenje u Federaciji poduzeće se samo uz odobrenje federalnog tužioca.
Izuzetak od primjene teritorijalnog principa postoji i u sluĉaju koji je predviĊen maĊunarodn im
pravom, prema kome se domaći zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu
pratnju, na strane diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreĊenih meĊunarodnih
organizacija. Na takva lica primjenjuju se norme meĊunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije
kao što je npr.proglašavanje odreĊene javne osobe za personu non grata, gdje joj se ostavlja
odreĊeno vrijeme da napusti zemlju.

29 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po personalnom principu

Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi ĉl.132 KZ FBiH, prema kojoj kriviĉno
zakonodavstvo u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu uĉni koje
drugo kriviĉno djelo, osim kriviĉnih djela iz ĉl.131 (kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i
Federacije). Taj personalni princip naziva se aktivni jer se odnosi na domaće drţavljane koji su
aktivni u kriminalnom smislu. Za gonjenje u takvim sluĉajevima zakonodavac u ĉl.134. st.2
predviĊa posebne uslove, prema kojima će se gonjenje preduzeti samo:
1. Kad se za kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno;
2. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštećenog i je da takav zahtjev podnesen.

Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po realnom principu

Realni princip sadrţan je u odredbama ĉl.131 i ĉl.133 st.1 KZ FBiH. Prema odredbi ĉlana 131,
kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH uĉini kriviĉna djela iz
ĉl.137.-152. Kako zakonodavac ne predviĊa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe, za
taj princip koji je obligatorno primaran, vaţi i odredba ĉl.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne i u
drţavi i u inostranstvu. Princip se odnosi na kriviĉna djela protiv ustavnog poretka BiH i
Federacije.
Prema ĉl.133, kriviĉno zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u
inostranstvu uĉini prema njoj ili njenom drţavljaninu neko drugo kriviĉno djelo osim djela protiv
ustavnog poretka, ako se zatekne na teritoriji FBiH ili bude ekstradiran. Ovo je realni princip, ali
supsidijaran, što znaĉi da do kriviĉnog gonjenja i primjene domaćeg zakonodavstva moţe doći
samo uz odreĊene uslove. I u ovom sluĉaju poštuje se princip identiteta norme, što znaĉi da će se
gonjenje stranca poduzeti samo kad se za uĉinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je
uĉinjeno i drugo, da će se gonjenje poduzeti po zahtjevu oštećenog i ako je taj zahtjev podnesen.

Iz odredbe ĉl.133 st.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip, jer
proteţe vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši kriviĉno djelo prema
drţavljaninu FBiH, osim politiĉkih delikata. I u ovom sluĉaju vaţi zakonska obaveza iz ĉl.135 KZ
prema kojoj se pritvor, lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka, kao i kazna koju je
uĉinilac izdrţao po presudi inostranog suda, uraĉunava u kaznu koju izriĉe domaći sud za isto
kriviĉno djelo, a ako kazne nisu iste vrste, uraĉunavanje će se vršiti prema ocjeni suda.

Vaţenje kriviĉnog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu

Univerzalni princip predstavlja izraz meĊunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta.


Prema odredbi ĉl.133 st.2, kriviĉno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj
drţavi ili prema strancu uĉini u inostranstvu kriviĉno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe
izreći zatvor od 5 godina ili teţa kazna, kad se zatekne na teritoriji Federacije. U takvom sluĉaju
sud ne moţe izreći teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je kriviĉno djelo
uĉinjeno, ako našim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu
univerzalnog principa nuţno da se radi o relativno teţim kriviĉnim djelima.

Pored navedenih ograniĉenja, zakonodavac u odredbi ĉl.134 st.2 takoĊe predviĊa posebne uvjete
za gonjenje takvih uĉinilaca. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa, zakonodavac
i u ovom sluĉaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme, jer kaţe da će se gonjenje kod nas
poduzeti samo onda kada se za to kriviĉno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo
uĉinjeno. MeĊutim, zakonodavac propisuje da se i u takvom sluĉaju gonjenje kod nas neće
poduzeti ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo uĉinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu
oštećenog, a takav zahtjev nije podnesen.

U odredbi ĉl.134 st.3 predviĊen je izuzetak od univerzalnog principa, gdje se kaţe da se gonjenje u
FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uĉinjeno, ako je djelo u vrijeme
izvršenja smatrano kriviĉnim djelom po meĊunarodnom pravu. U takvom sluĉaju gonjenje se

30 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca. U navedenim sluĉajevima takoĊe vaţe
odredbe ĉl.135 o uraĉunavanju pritvora i kazne.

31 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

III
KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST

32 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

33 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

KRIVIČNO DJELO
POJAM KRIVIĈNOG DJELA

OdreĊivanje pojma kriviĉnog djela je jedno od centralnih pitanja nauke kriviĉnog prava, koja ima
zadatak da pojam kriviĉnog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom
kriviĉnom djelu. Elementi koji su zajedniĉki svim kriviĉnim djelima zovu se osnovni elementi
kriviĉnih djela. Osim njih, postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih kriviĉnih
djela.

OdreĊujući opći pojam kriviĉnog djela, u teoriji se polazi od razliĉitih stanovišta. MeĊutim, sva ta
stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme kriviĉnog djela i sa aspekta
njegove sadrţine. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma kriviĉnog djela: formalni i materijalni.

Formalni pojam kriviĉnog djela

Normativno i realistiĉko shvatanje kriviĉnog djela. U kriviĉnopravnoj teoriji u vezi sa


odreĊivanjem formalnog pojma kriviĉnog djela javilo se pitanje da li se kriviĉno djelo treba uzeti
iskljuĉivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. S obzirom na to pitanje u teoriji se
razlikuju normativno i realistiĉko shvatanje pojma kriviĉnog djela.

Prema normativnom shvatanju, kriviĉno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu
kriviĉnog zakona. Takvo shvatanje zastupao je Binding i polazio od toga da se kriviĉnim djelom
prvenstveno vrijeĊa norma, pa je povreda norme osnovni element svakog kriviĉnog djela.

Prema realistiĉkom shvatanju, kriviĉno djelo nije iskljuĉivo pravni pojam već prvenstveno pojava
u vanjskom svijetu. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. To
su radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira ovo
Listovo realističko shvatanje kriviĉnog djela, s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja
posljedice u pojam kriv.djela.

U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma kriviĉnog djela koja su manje prihvatljiva jer u
stvari negiraju pojam kriviĉnog djela. Tako npr.postoji tzv. simptomatiĉko shvatanje prema kome
je kriviĉno djelo samo sredstvo da se sazna kriviĉnopravna vinost. Prema dinamiĉkom ili
konstitucionalnom shvatanju, u pojam kriviĉnog djela unose se psihiĉka stanja uĉinioca ĉime
takoĊer ostaje neriješeno osnovno pitanje.

Objektivno-subjektivni i objektivni pojam kriviĉnog djela

Kod odreĊenja formalnog i to realistiĉkog pojma kriviĉnog djela postavlja se pitanje da li to djelo
treba posmatrati iskljuĉivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke
subjektivne elemente, kao što je krivnja (vinost) njegovog uĉinioca. Drugim rijeĉima, postavlja se
pitanje da li se kriviĉno djelo treba posmatrati iskljuĉivo objektivno ili objektivno-subjektivno.
Unošenje vinosti u pojam kriviĉnog djela potiĉe od Lista i smatra se općeusvojenim gledištem u
njemaĉkoj i francuskoj literaturi. Ovakav pojam kriviĉnog djela poznat je pod imenom objektivno-
subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela.

Nasuprot ovakvom shvatanju, postoje mišljenja da vinost nije element kriviĉnog djela, te da u
pojam kriviĉnog djela ulaze samo objektivni elementi. Ovakav pojam kriviĉnog djela naziva se
objektivni formalni pojam kriviĉnog djela.

Objektivni pojam kriviĉnog djela razradio je Toma Ţivanović. Po njegovom mišljenju, pojam
kriviĉnog djela treba postaviti ĉisto objektivno, bez ikakvih subjektivnih elemenata. Subjektivne
elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. Stoga Ţivanović u kriviĉnopravnu teoriju uvodi

34 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
tzv.tripartitni sistem. Pored dotadašnjih kriviĉnopravnih pojmova - kriviĉno djelo i kazna,
Ţivanović zagovara uvoĊenje pojma krivca, kao posebnog kriviĉnopravnog pojma. Prema ovom
stanovištu, kriviĉno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino
(skrivljeno). Pri tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao
propuštanje tjelesnog pokreta, bez obzira na to da li je to uĉinjeno sa sviješću i voljom ili ne.
Pitanje svijesti i volje moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem, odnosno pri utvrĊivanju da li je
uĉinilac tog kriviĉnog djela i vin, tj da li za konkretno djelo postoji krivac.

Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu kriviĉnog djela su:


a) Da ne odgovara logiĉkom pojmu kriviĉnog djela. Kao primjer se navodi ubistvo poĉinjeno od
strane duševnog bolesnika. U takvom sluĉaju, u općem shvatanju i prema obiĉnom govoru to
se smatra ubistvom.
b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi sauĉesništva. Tako npr. ako neko podstakne neko
neuraĉunljivo biće na izvršenje kriviĉnog djela, on neće moći biti kaţnjen kao podstrekaĉ jer
prema toj teoriji neuraĉunljivo biće ne moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. Da bi se ova
nelogiĉnost prevazišla, u Njemaĉkoj je razvijena posebna teorija o tzv.posrednom izvršiocu,
prema kojoj se u ovakvim sluĉajevima podstrekaĉ smatra tzv.posrednim izvršiocem, a ne
podstrekaĉem.
c) Objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela zapostavlja pitanje sistematike kriviĉnog prava i
ne istiĉe pojam krivca kao samostalan i odvojen pojam.

Prigovori koji se istiĉu objektivnoj teoriji su slijedeći:


a) Odvajajući kriviĉno djelo i krivca, ta teorija odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što
se zapravo ne moţe odvojiti. Naime, tvrdi se da se ne moţe smatrati kriviĉnim djelom ono što
se odreĊenom licu ne moţe staviti na teret, odnosno djelo za koje niko ne odgovara. Odvojiti
vinost od kriviĉnog djela znaĉi u stvari dati pojam koji nema realne podloge.
b) Ni pojam kriviĉnog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiĉkom (prirodnom)
smislu. Tako npr. ako neka osoba u snu uĉini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu, to se
ne smatra kriviĉnim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom.

Protivpravnost i odreĊenost kriviĉnog djela u zakonu

Dalji problem u odreĊenju općeg pojma kriviĉnog djela je pitanje protivpravnosti, kao jednog od
elemenata pojma kriviĉnog djela. Da bi se moglo govoriti o kriviĉnom djelu, ono mora biti
protivpravno. Lišiti ţivota neko lice, oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno, ali da bi to bilo
kriviĉno djelo, radnje uĉinioca moraju biti protivpravne jer ima sluĉajeva kada izuzetno lišenje
ţivota, oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno.

U teoriji se takoĊer uzima da je jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela njegova
odreĊenost u zakonu. Prema tome, ako se kriviĉno djelo definiše iskljuĉivo prema njegovim
formalnim elementima, ono bi predstavljalo djelo ĉovjeka (radnju sa prouzrokovanom
posljedicom) koje je protivpravno i koje je odreĊeno u zakonu kao kriviĉno djelo. To je objektivni
pojam kriviĉnog djela. Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviĉna odgovornost ili krivnja u
uţem smislu, dobija se objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela.

U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element općeg pojma kriviĉnog djela treba da predstavljaju
i tzv.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Tako npr.kod kriviĉnog djela
uĉestvovanja u tuĉi, za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je
drugom nanesena teška tjelesna povreda. To nije posljedica kriviĉnog djela, već objektivni uslov
inkriminacije, od kojeg zavisi da li će to uĉestvovanje u tuĉi biti kriviĉno djelo ili prekršaj protiv
javnog reda i mira. MeĊutim, kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih već samo

35 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kod nekih kriviĉnih djela, to je uglavnom prihvaćeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element
općeg pojma kriviĉnog djela.

Materijalni pojam kriviĉnog djela

Materijalni pojam kriviĉnog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. U
suštini se radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi
zakonodavac pri postavljanju pojedinih kriviĉnih djela. Iako se uglavnom u teoriji odbija
definiranje tog pojma, to pitanje je ipak doticano. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra
da pri odreĊivanju kriviĉnih djela zakonodavac treba da polazi od općih interesa graĊana, a ti
interesi moraju biti u skladu sa društvenim progresom. Drugim r ijeĉima, ne bi trebalo smatrati
kriviĉnim djelom ono djelo ĉije bi kaţnjavanje spreĉavalo dalji razvoj društva. Osim toga, kako se
kriviĉnim zakonodavstvom ograniĉava sloboda graĊana, kriviĉnim djelom bi se moglo smatrati
samo ono djelo koje prelazi dozvoljene granice napada na slobodu drugih, odnosno granice koje su
u skladu sa općim progresom.

MeĊutim, u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma kriviĉnog


djela. MaĊu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma kriviĉnog djela spadaju
Karara, Ortolan i Garofalo.
Karara smatra da je kriviĉno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite bezbjednosti
graĊana, a ta je zaštita bitna za društveni poredak. Sliĉno je i mišljenje Ortolana.
Garofalo je materijalni pojam kriviĉnog djela vezao za pojam prirodnog kriviĉnog djela, pri ĉemu
je prirodno kriviĉno djelo ono djelo koje vrijeĊa osnovna prirodna osjećanja koja su uglavnom
priznata od strane svih ĉlanova jednog civiliziranog društva. Prirodna osjećanja su osjećanja
humanosti, slobode, zaštite liĉnosti, svojine itd.

Prema pozitivnoj školi kriviĉnog prava, kriviĉno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopće
i na koje treba reagirati društvenim mjerama. Ovakvo shvatanje pojma kriviĉnog djela pozna to je
pod nazivom sociološki pojam kriviĉnog djela.

Prema Tomi Ţivanoviću, materijalni pojam kriviĉnog djela odreĊuje se kao povreda ili
ugroţavanje individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave, a ta potreba ne
moţe se da se potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom.

U zemljama nekadašnjeg socijalistiĉkog bloka zastupano je materijalno shvatanje kriviĉnog djela


sa zakonskom definicijom. To je bio materijalno-formalni pojam, s tim da je materijalni element
kriviĉnog djela bila “društvena opasnost”.

Objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela

Posljednjom reformom našeg kriviĉnog zakonodavstva, došlo je do izmjene u pojmu kriviĉnog


djela. Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je
ocijenjen kao difuzan, nejasan i rastegljiv pojam, izriĉito je unesen element protivpravnosti. To
znaĉi da umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije, danas imamo
objektivno-subjektivni formalni pojam kriviĉnog djela. Prema odredbi ĉl.8 KZ FBiH, kriviĉno
djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo, ĉija su obiljeţja
odreĊena zakonom i za koje je zakonom propisana kriviĉna sankcija. Iz te definicije proizilazi da
postoje slijedeći elementi u pojmu kriviĉnog djela:
1. Djelo ĉovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom;
2. Protivpravnost uĉinjenog djela;
3. OdreĊenost uĉinjenog djela kao kriviĉnog djela u zakonu;
4. Vinost, krivnja, odnosno kriviĉna odgovornost, što znaĉi da je djelo uĉinio uraĉunljiv ĉ ovjek
sa krivnjom (umišljaj ili iz nehata).

36 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. Prva 3 su objektivni elementi.
Svi su oni formalnog karaktera. Subjektivni element predstavlja krivnja uĉinioca djela.

Iako naša kriviĉnopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam kriviĉnog djela, izuzetno
se i u teoriji i u domaćem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma kriviĉnog djela
kad su u pitanju neke druge kriviĉne sankcije osim kazni. Kazna se moţe primijeniti samo prema
uĉiniocu koji je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreĊeno kriviĉno djelo. MeĊutim, u
savremenom kriviĉnom pravu pored kazni postoje i druge vrste kriviĉnih sankcija kao npr. mjere
bezbjednosti, posebno te mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. Te mjere
primjenjuju se i prema uĉiniocima koji nisu vini, krivi ili kriviĉno odgovorni za uĉinjeno djelo, a
koje je u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo (npr.ubistvo). Tako npr. mjera bezbjednosti iz ĉl.63
st.1 primjenjuje se prema uĉiniocu koji je kriviĉno djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti ili bitno
smanjene uraĉunljivosti ako sud utvrdi da bi takav uĉinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot,
tjelesni integritet, seksualni integritet, imovina). Da bi došlo do primjene te kriviĉne sankcije, iako
zakonodavac barata pojmom kriviĉnog djela, nuţno je iz tog pojma izdvojiti kriviĉnu odgovornost.
Ta objektivizacija kriviĉnog djela nuţna je samo za taj uski krug sluĉajeva, a ne smije biti
opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. Razlog tome je što je zadatak kriviĉnog
prava spreĉavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno uĉinjene od strane uraĉunljivog
uĉinioca koje se vrši putem kazne. Napomenute mjere bezbjednosti se odnose na izuzetne
sluĉajeve.

Kad se govori o općem pojmu kriviĉnog djela, mora se imati u vidu da Federalni kriviĉni zakon
poznaje kriviĉno djelo i kriviĉnu odgovornost kao 2 odvojena pojma. Ti pojmovi su meĊutim,
meĊusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu općeg
dijela kriviĉnog zakona. Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Kriviĉno djelo i
kriviĉna odgovornost”. Pored toga, u nekim odredbama zakona spominje se kriviĉno djelo kao
osnov za primjenu nekih kriviĉnih sankcija prema licima koja nisu kriviĉno odgovorna. Tu spadaju
već pomenute odredbe ĉl.63 i 64 Kriviĉnog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog
karaktera. S druge strane, zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “kriviĉno djelo” neovisno od
kriviĉne odgovornosti kao npr. u odredbi ĉl.13 gdje zakonodavac definira neuraĉunljivost – “nije
uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela…”. Isti sluĉaj je u odredbi ĉl.71 KZ
FBiH, gdje zakonodavac predviĊa iskljuĉenje kriviĉnih sankcija prema djeci – “prema
maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti
krivične sankcije”. Iz izloţenih primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin
“kriviĉno djelo” kao tehniĉki termin da bi oznaĉio skup obiljeţja jednog kriviĉnog djela. Pritom,
naravno, zakonodavac nije iskljuĉio mogućnost da se kriviĉno djelo shvati kao pravna, kao
društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti samo ukljuĉivanjem i kriviĉne odgovornosti kao
njegovog obaveznog elementa.

RADNJA KRIVIĈNOG DJELA

Radnja je osnovni element u pojmu kriviĉnog djela. Manifestira se kao odreĊeno ponašanje
ĉovjeka u vanjskom svijetu. To znaĉi da odluke ili namjere da se izvrši neko kriviĉno djelo, kao i
ostali psihiĉki procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u kriviĉnopravnom smislu, sve do
onog momenta dok ne preĊu u ostvarenje, tj.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. Radnjom se
kriviĉno djelo izvršava, ako je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac kriviĉnog djela, ili se
radnjom u kriviĉnom djelu uĉestvuje u svojstvu saizvršioca, pomagaĉa ili podstrekaĉa, ako u
ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica.

U kriviĉnopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu kriviĉnog
djela. To su:
1. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje;
2. Objektivno shvatanje radnje;

37 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Finalistiĉko, tj.ciljno shvatanje radnje.

Objektivno-subjektivno shvatanje radnje

Prema ovom shvatanju, radnjom se smatra samo ona djelatnost koja se hoće, tj.voljna djelatnost
uĉinioca. Unošenje volje u pojam radnje znaĉi da je sa kriviĉnopravnog aspekta relevantna samo
ona djelatnost koju je uĉinilac htio da uĉini. Pritom nije od znaĉaja u kom cilju je ta radnja
preduzeta. Ako je uĉinilac neodoljivom silom prinuĊen na radnju, on je postupao protiv svoje volje
i u tom sluĉaju njegova radnja nije radnja u kriviĉnopravnom smislu. U sluĉaju prinude, prinuĊeno
lice je samo oruĊe ili sredstvo u rukama drugog, tj.onoga ko ga je prinudio. Zbog toga preduzeta
radnja nije uĉinioĉeva radnja. Isto tako, radnja u kriviĉnopravnom smis lu nije nevoljna radnja,
tj.radnja koju uĉinilac nije htio nego se ona dogodila sluĉajno. Takva radnja je npr. kada iznenadna
onesviješćenost sprijeĉi vozaĉa motornog vozila da se zaustavi na pješaĉkom prelazu na znak
crvenog svjetla. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i padom nanese povredu
drugom licu.

Objektivno shvatanje radnje

Radnja se u ovom shvatanju sagledava ĉisto objektivno, bez ikakvih subjektivnih elemenata. Pod
radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret, odnosno propuštanje tjelesnog pokreta, pri ĉemu je bez
znaĉaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli
smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika, kao i pokreti koje ĉovjek ĉini kad se nalazi u
besvjesnom stanju, naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. To shvatanje
radnje razradio je Toma Ţivanović i ona je izraz dosljednosti tog autora, zbog toga što on
objektivno posmatra i pojam kriviĉnog djela. Kako mi pojam kriviĉnog djela sagledavamo u
objektivno-subjektivnom smislu, na isti naĉin sagledavamo i radnju, zbog ĉega se ovo shvatanje ne
uzima kao prihvatljivo.

Finalistiĉko (ciljno) shvatanje radnje

Prema finalistiĉkom ili ciljnom shvatanju, za kriviĉno djelo pravno je relevantna samo ciljna
radnja, tj. takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene kriviĉnopravno relevantne
posljedice. Prema tome, za postojanje radnje nije dovoljno da je uĉinilac htio samo radnju, već se
traţi da je htio da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. Prema tom shvatanju, u
pojam radnje se unose elementi vinosti ili krivnje, tj. element umišljaja, ĉime nastaju znatne
teškoće za razumijevanje nehatnih kriviĉnih djela i za odreĊivanje njihovog mjesta u sistemu
nauke kriviĉnog prava. Ovo shvatanje potiĉe od njemaĉkog teoretiĉara Velcl-a i ne smatra se šire
prihvaćenim.

Opći naĉini izvršenja kriviĉnog djela – ĉinjenje i neĉinjenje

Ĉinjenje i neĉinjenje su 2 opća naĉina izvršenja kriviĉnog djela.

Ĉinjenje kao radnja u kriviĉnopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. To je npr: kod kraĊe –
oduzimanje tuĊe pokretne stvari; kod otmice – otmica nekog lica, kod klevete – iznošenje ili
pronošenje neĉeg neistinitog itd. Takva djela se nazivaju kriviĉna djela ĉinjenja ili komisivni
delikti – delicta commissiva.

Neĉinjenje kao radnja izvršenja u kriviĉnopravnom smislu je voljno propuštanje da se izvrši


tjelesni pokret. O neĉinjenju u kriviĉnopravnom smislu moţe se govoriti samo kada je u pitanju
propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost ĉinjenja. Dakle, kriviĉno djelo moţe biti
uĉinjeno neĉinjenjem samo kad uĉinilac propusti ĉinjenje koje je bio duţan izvršiti. Tako izvršena
kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima neĉinjenja ili omisivnim deliktima – delicta
ommissiva.

38 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kada su u pitanju delikti neĉinjenja, odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to sluĉajevima moţe
postojati duţnost na ĉinjenje, tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti kriviĉno
djelo. Takvih situacija ima više:
1. Neĉinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja
negativno odreĊena, odnosno kao neizvršenje odreĊene duţnosti. Ta duţnost moţe biti
uspostavljena samim kriviĉnim zakonom, kao npr. kod kriviĉnog djela nepruţanja pomoći iz
ĉl.182 KZ FBiH, gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomoći licu koje
se nalazi u neposrednoj opasnosti po ţivot. Ta duţnost moţe biti odreĊena i u nekom drugom
zakonu ili propisu, a kriviĉni zakon samo neispunjenje duţnosti predviĊa kao kriviĉno djelo
(npr. kod kriviĉnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz ĉl.380 st.1 KZ
FBiH, gdje duţnost poduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano
odgovarajućim propisima koji ureĊuju pitanja sluţbe u oruţanim snagama, dok je KZ samo
nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao kriviĉno djelo.
2. Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na ĉinjenje – npr. duţnost
roditelja da izdrţavaju svoju djecu odreĊena je Porodiĉnim zakonom. Ukoliko roditelj tu
duţnost ne izvršava sa umišljajem zbog ĉega nastupi smrt djeteta, roditelj će odgovarati za
kriviĉno djelo ubistva izvršenog s umišljajem.
3. Kad je duţnost na odreĊeno ĉinjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom, npr.ugovorom, tako
npr.bolniĉar koji se ugovorom obavezao da ĉuva nepokretnog bolesnika ili medicinska sestra
koja se ugovorom obavezala da ĉuva malo dijete, pa ih ostave u stanju ili prilikama opasnim
po ţivot, izvršioci su kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica, ĉl.181 KZ.
4. Kad duţnost na ĉinjenje proistiĉe iz radnog odnosa - npr.skretniĉar je na osnovu radnog
odnosa duţan da u odreĊeno vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza, a
propuštanjem te duţnosti moţe da izazove saobraćajni udes, a time kriviĉno djelo.
5. Kad duţnost uĉinioca za daljnjim ĉinjenjem proizilazi iz prethodnog ĉinjenja kojim je stvorena
opasnost za drugog - kad npr.hirurg vršeći operativni zahvat stvori opasnost po ţivot
pacijenta, ĉime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja, tj.daljnje ĉinjenje
ĉijim propuštanjem bi izvršio kriviĉno djelo.
6. Kad duţnost na ĉinjenje nastaje na osnovu odnosa povjerenja, odnosno kad se na osnovu
obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz kojeg se oĉekuje odbrana od odreĊene opasnosti –
kada npr. kod zajedniĉkog alpinistiĉkog poduhvata svaki od uĉesnika oĉekuje da će mu drugi
pomoći u sluĉaju opasnosti.

Prava i neprava kriviĉna djela neĉinjenja

Sva kriviĉna djela neĉinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe:

1. Prava kriviĉna djela neĉinjenja, tj. pravi ili ĉisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je
radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu odreĊena kao neĉinjenje, odnosno kao propuštanje odreĊene
duţnosti. Takav je sluĉaj npr.kod kriviĉnog djela neprijavljivanja pripremanja kriviĉnog djela,
ĉl.324, gdje je duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Kriviĉnim zakonom i propuštanje
izvršenja ove duţnosti stavljeno je pod kriviĉnu sankciju. Ili kod kriviĉnog djela nepostupanja po
zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije iz ĉl.242. U ovom primjeru duţnost na postupanje
odreĊena je vankriviĉno-pravnim propisom, a Kriviĉnim zakonom je sankcionisano samo
propuštanje izvršenja ove duţnosti.

2. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja, tj.komisivno-omisivni delikti su ona kriviĉna djela koja su u
Kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna djela ĉinjenja, jer je radnja izvršenja tih kriviĉnih djela
odreĊena kao poduzimanje neke ĉinidbe, ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem
odreĊene duţnosti. Tako npr. ubistvo je redovno delikt ĉinjenja, ali se ono izuzetno moţe izvršiti i
neĉinjenjem. Npr. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroĊenu bebu koja u
nedostatku hrane umire, propuštanjem svoje duţnosti (dakle neĉinjenjem) majka lišava ţivota

39 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
svoje dijete. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota, onda je u
pitanju kriviĉno djelo ubistva.

MeĊutim, bitno je naglasiti da se ne moţe svako kriviĉno djelo ĉinjenja izvršiti neĉinjenjem. Osim
toga, ima kriviĉnih djela koja se mogu izvršiti isključivo činjenjem (kao npr.kraĊa). Kod takvih
djela je iskljuĉeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. Da bi jedno kriviĉno djelo ĉinjenja
izuzetno bilo izvršeno neĉinjenjem, uvijek je potrebno utvrditi u kojim sluĉajevima za izvršioca
postoji duţnost na ĉinjenje, kao i koji su osnovi te duţnosti.

Oblici radnje u odnosu na kriviĉno djelo

Radnja u kriviĉnopravnom smislu (ĉinjenje i neĉinjenje) u odnosu na kriviĉno djelo moţe biti
radnja izvršenja, saizvršenja, podstrekavanja i pomaganja. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u
sluĉaju kad u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvuje samo jedno lice, dok radnje saizvršilaštva,
podstrekavanja i pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog kriviĉnog djela uĉestvuje najmanje
2 lica.

Radnja izv ršenja

Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivično djelo izvršava, odnosno to je ona radnja koja je
u opisu krivičnog djela označena kao radnja izvršenja. Tako npr. kod kriviĉnog djela kraĊe, radnja
izvršenja je oduzimanje tuĊe pokretne stvari; kod kriviĉnog djela špijunaţe to je saopštavanje,
predaja ili ĉinjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd. Radnja izvršenja je u kriviĉnom
zakonu odreĊena na razliĉite naĉine:
- radnja je odreĊena odvojeno od posljedice, to su tzv.djelatnosne radnje;
- radnja i posljedica su zajedno obuhvaćene – tzv.posljediĉne radnje;

Radnja izvršenja se najĉešće odreĊuje jednim izrazom i to obiĉno glagolskim oblikom: «oduzme»
kod kraĊe, «prinudi» kod prinude, «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivĉnog djela ili uĉinioca itd.

Kod pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti, od ko jih se prva
pojavljuje kao sredstvo za izvršenje druge (npr.primjena sile pri oduzimanju stvari kod
razbojništva), zbog ĉega obje radnje, dakle i primjena sile, prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u
pojam radnje izvršenja, tako da otpoĉinjanje prethodne radnje koja ĉini djelo prinude, već
predstavlja pokušaj kriviĉnog djela razbojništva, a ne pripremnu radnju.

Poseban naĉin odreĊivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviĉna djela kod kojih je za postojanje
kriviĉnog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta, što znaĉi da je nebitan
broj preduzetih radnji. Tako npr. kod klevete iz ĉl.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što
može škoditi njegovoj časti i ugledu...» ili kod kriviĉnog djela nezakonitog ribolova iz ĉl.301 KZ:
«ko lovi ribu eksplozivom, električnom strujom, otrovom, sredstvom za omamljivanje...» itd.

Bića nekih kriviĉnih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su ĉešće postavljene alternativno, a
rjeĊe kumulativno. Kad je radnja izvršenja odreĊena alternativno, za postojanje djela je dovoljno
da je izvršena samo jedna od više alternativno predviĊenih radnji izvršenja. Isto tako, u sluĉaju da
je djelo izvršeno sa više alternativno odreĊenih radnji, postojaće jedno djelo, a ne sticaj kriviĉnih
djela. Tako će npr. postojati jedno kriviĉno djelo krivotvorenja isprave u sluĉaju kad uĉinilac
napravi laţnu ispravu i istu upotrijebi kao pravu.

Kumulativno je odreĊena radnja izvršenja u sluĉajevima kad zakon navodi dvije, a izuzetno i više
odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. Npr. dvije radnje izvršenja
(dvodijelno kriviĉno djelo) postoje kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti (ĉl.180 KZ) od kojih je
prva radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe, dok je druga
radnja ostavljanje druge osobe bez pomoći u takvom stanju ili u takvim prilikama.

40 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Više odvojenih radnji izvršenja (tzv.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti
postoji kod kriviĉnih djela kod kojih je radnja oznaĉena kao “bavljenje” odreĊenom djelatnošću.
Tako npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (ĉl.266).

Posljediĉne radnje su one radnje izvršenja koje su odreĊene ili definirane posljedicom, na naĉin da
u takvim sluĉajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je moguće ostvariti
(prouzrokovati) zabranjenu posljedicu. Kod nekih posljediĉnih radnji ni jedna radnja nije u zakonu
ni primjera radi navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede), a kod nekih su navedene samo neke
najznaĉajnije ili najtipiĉnije, ali ne sve radnje kojima je moguće prouzrokovati zabranjenu
posljedicu, npr: “ko rušenjem, paljenjem ili na neki drugi način uništi ili ošteti” kod kriviĉnog
djela uništenja ili oštećenja vaţnih privrednih objekata ili javnih ureĊaja (ĉl.305). Primjenom ovog
metoda odreĊivanja radnje izvršenja, u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili
više najtipiĉnijih radnji izvršenja konkretnog kriviĉnog djela, nakon ĉega slijedi generalna klauzula
kojom se radnja izvršenja proširuje i tako dobiva karakter posljediĉne radnje. I u ovim sluĉajevima
nije bitno da li je navedena posljedica prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su
navedene ili koje proizilaze iz generalne klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo, a ne sticaj
kriviĉnih djela.

Za kriviĉna djela neĉinjenja bitno je nepreduzimanje, odnosno propuštanje radnje koja je oznaĉena
u biću kriviĉnog djela. Pritom radnja neĉinjenja moţe da bude samo jedna, kao npr.kod kriviĉnog
djela neukazivanja lijeĉniĉke pomoći iz ĉl.246 KZ, gdje se kaţe: “liječnik koji ne pruži neodložnu
liječničku pomoć..". Radnja neĉinjenja moţe biti i više neĉinjenja alternativno postavljenih kao
radnji izvršenja jednog kriviĉnog djela, npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši
naređenje…” kod kriviĉnog djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareĊenja iz ĉl.372 st.1 KZ

Kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi
moţe biti i radnja ĉinjenja i radnja neĉinjenja, npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem
zakona ili drugih propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u
vršenju dužnosti…” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz ĉl.366 KZ.

Kod nekih kriviĉnih djela sa alternativno odreĊenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene
kao aktivne, a neke kao pasivne. Tako npr. kod kriviĉnog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja
nareĊenja iz ĉl.372, neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru, odbije da izvrši
njihovo naređenje), a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv, ne izvrši naređenje). Vidljivo je
dakle, da je u bićima pojedinih kriviĉnih djela radnja izvršenja nekad odreĊena iskljuĉivo kao
ĉinjenje, nekad iskljuĉivo kao neĉinjenje, a nekad i kao ĉinjenje i kao neĉinjenje.
Za razliku od radnji izvršenja koje su u Zakonu pojmovno taĉno odreĊene, neke radnje izvršenja su
tako odreĊene da podlijeţu ocjeni suda da li jedno faktiĉko ponašanje predstavlja radnju izvršenja.
Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja odreĊena kao
“očigledno nesavjesno ponašanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (ĉl.256)
ili kao “očigledno nesavjesno postupanje” kod kriviĉnog djela nesavjesnog rada u sluţbi (ĉl.366) i
sl.

Radnja izvršenja u konkretnom sluĉaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr.ubistvo koje se
izvršilo vatrenim oruţjem), ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su
meĊusobno povezane u jednu cjelinu, kada postoji tzv.fiziĉko ili prirodno jedinstvo radnje
izvršenja. Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. Npr, ubistvo moţe biti izvršeno i
sukcesivnim trovanjem, ili kod teške kraĊe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog
prostora iz kojeg se tek kasnije odnose, tj.oduzimaju stvari. TakoĊer, te radnje ne moraju biti
izvršene ni na istom mjestu (npr.sukcesivno trovanje na razliĉitim mjestima prilikom nekog
putovanja, sukcesivno potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). U ovim sluĉajevima, sve te
djelatnosti kao cjelina predstavljaju jednu radnju izvršenja. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i
sve pojedine radnje koje su u zakonu skupno oznaĉene kao “nesavjestan rad”, “nesavjesno
postupanje” itd. Prema tome, više odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta
predstavljati jednu radnju izvršenja, bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti.

41 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pritom nije iskljuĉeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke
ĉinjenje, a neke neĉinjenje – npr. lijeĉnik pri pruţanju lijeĉniĉke pomoći primijeni oĉigledno
nepodobno sredstvo ili oĉigledno nepodoban naĉin lijeĉenja ili ne primijeni odgovarajuće
higijenske mjere kod kriviĉnog djela nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl.245 KZ. Isti sluĉaj je sa ĉinjenjem
i neĉinjenjem i kod kriviĉnih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi način”.

POSLJEDICA

Pojam posljedice

Postojanje kriviĉnog djela pretpostavlja pojam posljedice, jer bez posljedice nema protivpravnog
djela, a samim tim ni kriviĉnog djela. OdreĊivanje pojma posljedice je u kriviĉnopravnoj teoriji u
neposrednoj vezi sa odreĊivanjem općeg pojma kriviĉnog djela. Stoga je razumljivo da ona
shvatanja koja kriviĉno djelo smatraju prije svega povredom norme, uzimaju i posljedicu kriviĉnog
djela kao promjenu u pravnom svijetu. MeĊutim, kako je u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci
uglavnom usvojen realistiĉki pojam kriviĉnog djela, znaĉi da se ni posljedica ne shvata kao
promjena u pravnom svijetu, već samo kao proizvedena promjena, odnosno proizvedeno stanje u
spoljnjem svijetu koje nastaje na objektu kriviĉnog djela.

Kod nekih kriviĉnih djela posljedica se moţe uoĉiti, odnosno ĉulima zapaziti, ali ta okolnost nije
bitni sastojak njenog pojma, s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni
doţivljaj kao što je npr. osjećaj uvrijeĊenosti kod uvrijeĊenog lica. S druge strane, posljedica se
moţe ispoljiti i kao povreda, odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih
objekata pojedinih kriviĉnih djela, kao što je npr. sluĉaj kod nekih kriviĉnih djela protiv ustavnog
poretka BiH odnosno Federacije (napad na ustavni poredak iz ĉl.137, priznavanje kapitulacije i
okupacije iz ĉl.138 itd). Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni
subjekt. To moţe biti subjekt prava ili interesa kojima nastaje posljedica. Kao pasivni subjekt
moţe se pojaviti fiziĉko lice (npr.kod ubistva – lice lišeno ţivota, kod otmice – oteto lice, kod
kraĊe – vlasnik ukradene stvari), a kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice
(npr. kod kriviĉnog djela nesavjesnog poslovanja u privredi, ĉl.256, gdje je u pitanju
prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu).

Kod nekih kriviĉnih djela pasivni subjekt je drţava, odnosno FBiH, kao npr. kod kriviĉnih djela
protiv ustavnog poretka iz glave XV KZ.

Materijalna i formalna kriviĉna djela

U kriviĉnopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako kriviĉno


djelo ima odreĊenu posljedicu. MeĊutim, prema nekim shvatanjima smatra se da ima i on ih
kriviĉnih djela koja nemaju posljedicu. Kod najvećeg broja kriviĉnih djela posljedica je izriĉito
istaknuta u opisu kriviĉnog djela. Tako npr. kod kriviĉnog djela prenošenja zarazne bolesti iz
ĉl.241 KZ, posljedica se sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti, kod kriviĉnog djela
nesavjesnog lijeĉenja iz ĉl.245 posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe,
itd. MeĊutim, u kriviĉnim zakonima postoje i opisi kriviĉnih djela kod kojih se posljedica ne
naglašava, kao npr. kod kriviĉnog djela uvrede (ĉl.214), krivotvorenja novca (ĉl.267) itd.

Na osnovu ove razlike u kriviĉnopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviĉna


djela koja nemaju posljedicu. Prema tim shvatanjima, kod takvih kriviĉnih djela inkriminisana je
sama radnja izvršenja, zbog ĉega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. Imajući
u vidu navedenu razliku, kriviĉna djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna
kriviĉna djela, a ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviĉna djela.

U kriviĉnopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako kriviĉno djelo mora imati
posljedicu. MeĊutim, prihvata se da posljedica kod nekih kriviĉnih djela nije unesena u zakonski

42 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
opis djela. To istovremeno ne znaĉi da ta djela nemaju posljedicu. I ta djela su sa posljedicom jer i
kod njih postoji promjena u vanjskom svijetu. Primjer za to je kod kriviĉnog djela uvrede, kod
kojeg se posljedica sastoji u povredi ĉasti, za koju je dovoljno da je ĉulno opaţena od stra ne
povrijeĊenog, a eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica, ĉime je proizvedena i
promjena u vanjskom svijetu (omalovaţavanje, izlaganje podsmijehu i sl). Kao drugi primjer moţe
posluţiti kriviĉno djelo davanje laţnog iskaza iz ĉl.328, kod kojeg posljedica takoĊer nije izriĉito
unesena u zakonski opis djela, ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogućnosti stvaranja
pogrešnog mišljenja u postupku pred nadleţnim organom, a time i u mogućnosti donošenja
pogrešne odluke.

Kriviĉna djela povrede i kriviĉna djela ugroţavanja

Analiza kriviĉnih djela kako su ona odreĊena u Kriviĉnom zakonu pokazuje da je kod nekih od
njih kao posljedica oznaĉena odreĊena povreda jednog pravno zaštićenog dobra ili vrijednosti
društva. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima povrede. Kod drugih kriviĉnih djela je kao
posljedica oznaĉeno odreĊeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno
društveno dobro, odnosno vrijednost. Ta kriviĉna djela nazivaju se kriviĉnim djelima
ugroţavanja.

Povreda pravno zaštićenog dobra odnosno vrijednosti je najĉešće neposredno uoĉljiva (npr.kod
ubistva, kraĊe, tjelesnih povreda itd), ali to nije sluĉaj kod svih delikata povrede (npr.kod uvrede i
sl). Kod kriviĉnih djela povrede, posljedica se uvijek odreĊuje kao obiljeţje bića kriviĉnog djela.

Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošću kao posljedicom i delikte sa
apstraktnom opasnošću kao posljedicom.

Konkretna opasnost za zaštićeni objekat kriviĉnog djela je ona opasnost koja je izvršenjem
kriviĉnog djela, tj.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u
opasnost, ali iz odreĊenih razloga nije došlo do povrede.

Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog
kriviĉnog djela, ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila neposredna opasnost.

Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreĊena u biću kriviĉnog djela. Tipiĉna djela sa
konkretnom opasnošću su kriviĉna djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, kod kojih je
posljedica redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima”,
koja nastupa usljed radnje izvršenja (npr.kod KD izazivanje opće opasnosti iz ĉl.304). Kod
kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom
konkretnom sluĉaju dokazivati.

Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bića kriviĉnog djela. Ona neminovno proizilazi iz
odreĊene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela. Kod kriviĉnog djela sa apstraktnom opasnošću,
opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo
pretpostavlja samim izvršenjem radnje. Za razliku od kriviĉnih djela sa konkretnom opasnošću,
kod kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom sluĉaju dokazivati, kod kriviĉnog
djela sa apstraktnom opasnošću ili drugim rijeĉima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošću, ne
moţe se dokazivati da u konkretnom sluĉaju nije bilo opasnosti. Npr. kod kriviĉnog djela
nepropisne predaje u saobraćaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz ĉl.309 ne bi se mogla
iskljuĉiti odgovornost uĉinioca dokazivanjem da u konkretnom sluĉaju nije bilo neposredne
opasnosti pri transportu.

UZROĈNOST

Znaĉaj uzroĉnosti u kriviĉnom pravu

43 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

IzmeĊu radnje i posljedice mora postojati odreĊeni odnos u smislu da usljed odreĊene radnje
nastupa odreĊena posljedica. Taj odnos se naziva uzroĉnom vezom, uzroĉnošću ili kauzalitetom, a
radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroĉnost ne
postoji, odnosno da odreĊena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje uĉinioca, tada ne bi
postojalo ni kriviĉno djelo.

Da bi se utvrdila uzroĉnost, potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. U


tom smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. Nuţna povezanost
radnje sa posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja
vremenski prethodi posljedici.

Znaĉajnije teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu

Osnovni problem kod odreĊivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u
vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (ĉinjenica). MeĊutim, za kriviĉno pravo relevantna je
samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta kriviĉnog prava. Kad u
uzroĉnom nizu ima više ljudskih radnji, javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li
je svaka od tih radnji uzrok posljedice, ili je uzrok samo odreĊena radnja, a ostale radnje uslov. Na
toj osnovi formirane su razliĉite teorije o uzroĉnosti u kriviĉnom pravu:

Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeĊu uslova i
uzroka. Prema ovoj teoriji, svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila, bez kojih ne
bi ni nastupila. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice,
već se ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. Dakle, svi uslovi
posljedice su istovremeno i njeni uzroci. Na taj naĉin je i ljudska radnja uzrok posljedice, ako je i
sama jedan od njenih uvjeta, bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoĊenju
posljedice.

Proglašavajući sve uslove za uzroke, ova teorija dolazi do nemogućih zakljuĉaka koji su
neprihvatljivi za kriviĉno pravo. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe
diferenciranjem uslova na relevantne i irelevantne, pri ĉemu samo relevantni imaju karakter
uzroka. MeĊutim, ni to ublaţavanje nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreĊen i
zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje.

Teorija adekvatne uzroĉnosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po
pravilu proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom sluĉaju. Dakle, ova teorija uzima u
obzir samo normalne sluĉajeve apstraktno postavljene, zapostavljajući sve izuzetne sluĉajeve koji
se mogu desiti u ţivotu. Npr. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno, a do nastupanja smrti je
došlo zbog posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma, onda u tom sluĉaju posljedica ne bi
odgovarala onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca, pa se takav udarac
ne moţe smatrati uzrokom smrti.

Pitanje odreĊivanja normalnih sluĉajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naĉin što putem
iskustva dolaze do tipiĉnih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni sluĉaj. Glavne
teškoće nastaju kad treba pronaći kriterij po kome će se odrediti tipiĉna posljedica. Da bi se to
utvrdilo, potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu
ĉovjekovog znanja baziranog na iskustvu. NeodreĊenost u odreĊivanju kriterija ne daje nikakva
uputstva po kojima bi se mogao odrediti stepen mogućnosti za adekvatnu uzroĉnost.

Diferencirajuće i individualizirajuće teorije. Diferencirajuće teorije kod pitanja uzroĉnosti


stavljaju teţište na razlikovanje uslova i uzroka, suprotstavljajući ih jedne drugima kao kategorije
kvalitativno razliĉitog znaĉenja za nastupanje posljedice. Prema tim teorijama, samo neki od
uslova imaju karakter uzroka. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji

44 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
oznaĉavaju kao uzrok, nazivaju se još i individualizirajuće. Tih teorija ima više, a najpoznatije su
slijedeće:
1. Teorija prevage (Binding), prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od
preteţnog i uzroĉnog znaĉenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim
uslovima;
2. Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer), tj.onog uslova koji je dao najviši doprinos
nastupanju posljedice;
3. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka;
4. Teorija o uzroĉnom razlikovanju uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada
su ispunjeni (Ţivanović).

Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeĊu uslova
i uzroka. Zbog toga se u kritiĉkom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske
formule nego praktiĉna pravila. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna
mjerila za razlikovanje uslova od uzroka. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku ĉesto je
proizvoljna, ne moţe se unaprijed utvrditi, pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu
neprimjenjivim kriterijima, ove teorije u nauci kriviĉnog prava nisu šire prihvaćene.

Opća pitanja u vezi sa znaĉajem uzroĉnosti u kriviĉnom pravu

U kriviĉnopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije
u stanju unaprijed postaviti takva pravila pomoću kojih bi se u svakom konkretnom sluĉaju sa
sigurnošću moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljed ice. Obzirom da je
jedno opće pravilo neprihvatljivo, smatra se da u kriviĉnom pravu treba postaviti odreĊena pravila
koja bi dala samo opći pravac pri rješavanju pitanja uzroĉnosti. Drugim rijeĉima, pitanje
kauzaliteta u kriviĉnom pravu treba povezati sa nekoliko momenata:

1. U kriviĉnom pravu, gdje je subjekt ĉovjek, za uzroĉnost mogu biti relevantni samo oni uslovi
koji su vezani za djelovanje ĉovjeka, pri ĉemu je posljedica relevantna samo ako se moţe
izvesti iz ljudske radnje. Ĉinjenice i okolnosti koje nisu bez znaĉaja, ali koje egzistiraju izvan
ljudske radnje, za krivĉno pravu nisu interesantne. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao
uslov ima preteţni znaĉaj za nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. Npr. ako osoba A
neznatno povrijedi osobu B, pa usljed sticaja okolnosti (npr.nepaţnja povrijeĊenog) nastupi
infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije, onda uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije,
ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaĉaj prvobitnog uslova (tjelesne povrede) kao uzroka
posljedice.

2. Širina kauzaliteta je ograniĉena i ona se proteţe u granicama prouzroĉavanja posljedice


predviĊene u zakonskom propisu kriviĉnog djela, jer je u kriviĉnom pravu kauzalitet zapravo
uzroĉna veza izmeĊu ljudske radnje i kriviĉnopravne posljedice. Kako se uzima u obzir jedan
objektivno limitirani isjeĉak iz beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe
uraĉunati uĉniocu samo ako je on opasnost iz koje je rezultirala posljedica proizveo ili
povećao.

3. Uzroĉnost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu, zbog ĉega se ona ne smije miješati sa
krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviĉna odgovornost). Prema logici stvari uzroĉnost
prethodi krivnji, jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta.

4. U kriviĉnom pravu procjenjuje se uzroĉnost kao objektivna veza izmeĊu radnje i posljedice i
to kao cjelishodna finalna uzroĉnost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju
svjesnih radnji ĉovjeka, a ne kao elementarna uzroĉnost koja vlada u prirodi i koja je
zasnovana na stihiji.

45 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. Kod uzroĉnosti u kriviĉnom pravu moţe da doĊe do prekida uzroĉne veze, u situacijama kada
se izmeĊu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova
nastupanja posljedice. Tada po pravilu dolazi do otpoĉ injanja novog uzroĉno-posljediĉnog
lanca, bilo da je u pitanju radnja trećeg lica, elementarni dogaĊaj ili viša sila. U takvim
sluĉajevima uĉinilac moţe biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat
njegove radnje i koja je nastupila prije prekida uzroĉne veze, naravno ukoliko je kriv za tu
posljedicu, a ne i za dalje posljedice koje su nastupile poslije prekida uzroĉne veze. Primjer:
osoba A je tjelesno povrijeĊena od strane osobe B. Na putu za bolnicu osobu A presretne i
ubije osoba C.

Uzroĉnost kod kriviĉnih djela neĉinjenja

U teoriji kriviĉnog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroĉnost je upravo pitanje
kauzaliteta kod kriviĉnih djela neĉinjenja. Uzroĉnost se posebno osporava kada su u pitanju
neprava kriviĉna djela neĉinjenja. Moţe se reći da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u
2 grupe. Prema prvom shvatanju, kod neĉinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu, a prema
drugom shvatanju pasivno drţanje ĉovjeka moţe da proizvede odreĊenu posljedicu.

Prema prvom shvatanju, samo neĉinjenje ne moţe biti uzrok posljedice, ako se neĉinjenje shvata
kao objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti, jer kauzalitet
kao kategorija fiziĉkog svijeta pretpostavlja aktivno ĉinjenje. Prema zakonima fizike, neradnja,
odnosno neĉinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. U
realnom objektivnom svijetu radnja koja se oĉekivala, a koja je bila propuštena objektivno sa
stajališta kauzaliteta ne predstavlja ništa. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u sluĉaju
svog neĉinjenja, jer je nije sprijeĉio, upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. Da je takav
uĉinilac zahvatio kauzalni tok, posljedica ne bi nastupila. Smatra se da je kauzalitet filozofsk i,
ontološi realitet a ne misaona veza, zbog ĉega je u kriviĉnom pravu nuţno saĉuvati taj stvarni
prirodni kauzalitet. Kako neĉinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu, ne moţe
se reći da je nešto uĉinjeno neĉinjenjem.

Prema drugom shvatanju, i sama pasivnost znaĉi prouzrokovanje, gdje posljedica koja je
predviĊena u zakonskom biću djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju uĉinioca koji je bio
duţan da to sprijeĉi. Drugim rijeĉima, kaţe se da je neĉinjenje uĉinioca uzroĉno – kauzalno
povezano sa posljedicom u sluĉaju kad bi njegovo aktivno ĉinjenje prema zamišljenoj
rekonstrukciji odigranog toka stvari sprijeĉilo nastupanje posljedice. To u stvari znaĉi da uzroĉna
veza izmeĊu neĉinjenja i posljedice postoji u sluĉaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta,
da je preduzeta otklonila nastupanje posljedice. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom
ne moţe dati apsolutni dokaz realnosti dogaĊaja, već se moţe ponuditi samo visok stepen
vjerovatnosti. Radi se zapravo o hipotetskom kauzalitetu koji znaĉi da mora postojati izvjesnost ili
vjerovatnoća koja se graniĉi sa izvjesnošću da posljedica ne bi uopće nastupila, odnosno da bi
nastupila u manjem obimu da je propuštena radnja preduzeta. Pritom se priznaje da
prouzrokovanje posljedice neĉinjenjem ima svoje specifiĉnosti koje se ogledaju u tome da se
neĉinjenjem propušta mogućnost da se jedan uzroĉni lanac skrene sa svog redovnog toka, ali se
istovremeno istiĉe i to da je ta specifiĉnost svojstvena uzroĉnosti u društvu uopće, odnosno
uzroĉnosti koja ima prirodu svrsishodnosti.

PROTIVPRAVNOST DJELA

Shvatanja o protivpravnosti

Prema Bindingu, protivpravnost se ne sastoji u protivnosti kriviĉnopravnom propisu u kome je dat


opis kriviĉnog djela i predviĊena kazna, jer uĉinilac rad upravo saglasno tom propisu. Ako kriviĉni
zakon propisuje da će se kazniti onaj “ko drugog liši života”, onda ubica postupa upravo po tom
propisu, tj. lišava ţivota drugog. Binding smatra da uĉinilac kriviĉnog djela ne vrijeĊa sam propis,

46 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
već normu sadrţanu u propisu. Sadrţaj norme dobiva se preobraćanjem dispozicije
kriviĉnopravnog propisa u imperativni oblik. Npr, norma za kriviĉno djelo ubistva glasila bi “ne
ubij”. Dakle, norme su pravila koja nareĊuju šta se mora ili šta se ne smije ĉiniti, pa se
protivpravnost ogleda u nepoštivanju normi. Bindingovo mišljenje odbaĉeno je od većine
teoretiĉara, uz osnovni prigovor da nije taĉna tvrdnja kako uĉinilac kriviĉnog djela radi saglasno
odgovarajućem kriviĉnopravnom propisu.

Prema Listu, treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. Formalno je


protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Materijalno je
protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno
drţanje). Sliĉno mišljenje je i kod Ţivanovića, s tim što se po Ţivanoviću formalna protivpravnost
javlja u obliku napada na izvjesno kriviĉnoravno dobro, a materijalna protivpravnost u obliku
napada na izvjesnu individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave.

Prihvaćeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje
odreĊeno ponašanje (tzv.prohibitivna norma) ili koja nareĊuje odreĊeno ponašanje
(tzv.imperativna ili preceptivna norma).

Odnos protivpravnosti i odreĊenosti djela u zakonu. Osnovi iskljuĉenja protivpravnosti

Protivpravnost je zaseban element kriviĉnog djela, odvojen od odreĊenosti djela u zakonu.


Protivpravnost znaĉi protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu. OdreĊenost
djela u zakonu vezana je samo za jedan odreĊeni zakon. Svako protivpravno djelo nije istovremeno
i kriviĉno djelo (npr.neplaćanje duga). Protivpravnost i odreĊenost djela u zakonu poklapaju se
samo u sluĉajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u kriviĉnopravnom propisu.

O sluĉajevima iskljuĉenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja kriviĉnog
djela predviĊenog u zakonu, ali postoje neke ĉinjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno
dozvoljeno jer u konkretnom sluĉaju postoji permisivna (dozvoljavajuća) norma. Permisivne
norme su norme koje izuzetno ĉine dozvoljenim ponašanje koje je inaĉe protivpravno. Irelevantno
je da li se osnov za iskljuĉenje protivpravnosti nalazi u propisima kriviĉnog, graĊanskog prava ili
nekoj drugoj grani prava. Odluĉno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava
odreĊenu radnju. Radnje izvršene u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu
protivpravne (npr.ubistvo neprijatelja za vrijeme rata). Kao osnov iskljuĉenja protivpravnosti u
literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak povrijeĊenog.

Protivpravnost kao obiljeţje nekih kriviĉnih djela

Kod većine kriviĉnih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru
redovno protivpravna (npr.lišavanje ţivota). Zato se protivpravnost ne treba izriĉito ni spominjati u
opisu kriviĉnog djela, niti se u kriviĉnom postupku mora utvrĊivati njihova protivpravnost ukoliko
se ne bi pojavila sumnja da u konkretnom sluĉaju postoji osnov za iskljuĉenje protivpravnosti.
MeĊutim, kod manjeg broja kriviĉnih djela, kriviĉni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o
protivpravnosti (npr. lišavanje slobode). Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti,
stavljajući zahtjev da se u kriviĉnom postupku mora u svakom konkretnom sluĉaju utvrĊivati da li
je uĉinjeno djelo i protivpravno.

Ova razlika znaĉajna je i sa stanovišta krivnje, jer se za umišljaj uĉinioca kriviĉnog djela sa
elementom “protivpravnosti” zahtijeva i utvrĊivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan
protivpravnosti svog postupanja.

ODREĐENOST KRIVIĈNOG DJELA U ZAKONU

47 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Da bi neko protivpravno djelo bilo kriviĉno djelo, mora biti u zakonu odreĊeno kao kriviĉno djelo.
OdreĊenost kriviĉnog djela u zakonu ĉesto se naziva formalni ili zakonski element kriviĉnog djela.
Unošenje odreĊenosti djela u zakonu znaĉi prihvatanje principa legaliteta u kriviĉnom pravu koji
se redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege.

BIĆE KRIVIĈNOG DJELA I ELEMENTI BIĆA KRIVIĈNOG DJELA

Pojam bića kriviĉnog djela

Pod bićem kriviĉnog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog kriviĉnog djela.
Prema tome, pod bićem se podrazumijeva samo tzv.posebno biće, tj.biće jednog kriviĉnog djela, a
ne svih kriviĉnih djela. Posebni elementi kriviĉnog djela nazivaju se još i obiljeţjima kriviĉnog
djela. Npr, biće kriviĉnog djela kraĊe sastavljeno je od posebnih elemenata:
1. Oduzimanje;
2. TuĊa pokretna stvar;
3. Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist.

Biće kriviĉnog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente.

Elementi objektivnog karaktera

Elementi objektivnog karaktera su:


1. Posebna radnja i posebna posljedica, kojima se jedno kriviĉno djelo razlikuje od drugog;
2. Naĉin izvršenja radnje – npr obiĉna kraĊa razlikuje se od teške kraĊe po naĉinu izvršenja;
3. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne povrede
potrebno je da je povreda nanesena oruţjem, opasnim oruĊem ili sredstvom podobnim da se
teško povrijedi;
4. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe postojati samo u
vrijeme oruţanog sukoba;
5. Mjesto na kome je izvršena – npr. KD povreda drţavne granice moţe biti izvršeno samo na
granici;
6. Liĉno svojstvo, liĉni odnos i okolnosti uĉinioca – npr.”sluţbeno lice”, “ljekar”, “vojna osoba” i
sl.

Elementi subjektivnog karaktera

U ove elemente spada odreĊena namjera, koja mora postojati kod uĉinioca kriviĉnog djela u
vrijeme njegovog izvršenja i odreĊena pobuda za izvršenje kriviĉnog djela.

Kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti kao dopunski elementi

U okviru elemenata bića kriviĉnog djela, treba razlikovati elemente osnovnog bića kriviĉnog djela
i elemente na osnovu kojih zakon odreĊuje posebne oblike (teţe i lakše) odreĊenog osnovnog
kriviĉnog djela. Obiljeţja osnovnog bića kriviĉnog djela su prava (bitna) obiljeţja, dok su ova
druga dopunska obiljeţja. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreĊuju teţi oblici kriviĉnih djela
(tzv.kvalifikovana kriviĉna djela), onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima,
odnosno okolnostima. Ako se odreĊuju lakši oblici (tzv.privilegirana kriviĉna djela), onda ih
nazivamo privilegujućim ili ublaţavajućim obiljeţjima, odnosno okolnostima. Ovo razlikovanje
znaĉajno je za utvrĊivanje krivnje, kao i za odgovornost sauĉesnika.

PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIĈNIH DJELA

48 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odredbe zakona kojima se predviĊaju kriviĉna djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis
djela) i sankciju. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi kriviĉnog djela.
Sankcija je dio odredbe kojim se odreĊuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izreći uĉiniocu.

Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreĊuje kriviĉno djelo, prvenstveno treba analizirati
radnju izvršenja i posljedicu, a zatim ostale elemente bića kriviĉnog djela. Radnja kriviĉn og djela
uvijek je odreĊena u dispoziciji, a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla kriviĉnopravne
odredbe, najĉešće logiĉkim tumaĉenjem.

Pošto se utvrdi radnja i posljedica, ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji.
Pritom je znaĉajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao
objektivni uslovi za postojanje kriviĉnog djela. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po
pravilu predstavljaju elemente vinosti uĉinioca.

Pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebno treba voditi raĉuna o tome sa kojim oblikom vinosti je
pojedino kriviĉno djelo uĉinjeno, imajući u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u
sluĉajevima kad je to zakonom predviĊeno.

Posebni problemi javljaju se u vezi kriviĉnih djela u kojima se pripremne radnje, pokušaj ili
pojedini oblici sauĉesništva inkriminišu kao samostalna kriviĉna djela. U takvim sluĉajevima treba
voditi raĉuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreĊena i da se ona izvodi iz općih
instituta kriviĉnog prava, tj.instituta o pripremnim radnjama, pokušaju i sauĉesništvu.

Na kraju, pri analizi pojedinih kriviĉnih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja
krivičnih djela. Jednom radnjom moţe se izvršiti više kriviĉnih djela (idealni st icaj), te je zbog
toga ĉesto potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ.
Pritom posebno treba voditi raĉuna o sluĉajevima tzv.prividnog sticaja, kada u stvari postoji samo
jedno kriviĉno djelo, mada isti elementi postoje u više kriviĉnopravnih odredbi.

OBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA

Pojam objekta kriviĉnog djela

Objektom kriviĉnog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno kriviĉno djelo.
Postoje razliĉita mišljenja o objektu kriviĉnog djela. Tako se javljaju mišljenja da je objekat
kriviĉnog djela: pravno zaštićeni interes, pravno dobro, subjektivno pravo, te objektivno pravo.

Pojam objekta kriviĉnog djela proizilazi iz zaštitne funkcije kriviĉnog prava, pa je objekat
kriviĉnog djela zapravo zaštitni objekat.

Zaštitni objekat moţe biti opći i grupni. Opći zaštitni objekat je pojedinac, graĊanin i društvena
zajednica u cjelini. Opći objekat je zajedniĉki za sva kriviĉna djela. Grupni zaštitni objekat je
objekat pojedine grupe kriviĉnih djela (npr.ţivot i tijelo, zdravlje, ĉast i ugled itd).

Objekat radnje kriviĉnog djela

Objekat radnje kriviĉnog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat
bio povrijeĊen ili ugroţen. Ovako shvaćen objekat naziva se i predmet kriviĉnog djela. U
pojedinim kriviĉnim djelima objekat radnje je izriĉito naveden (npr.kod kraĊe objekat radnje je
pokretna stvar, kod ubistva je to ĉovjek koji se lišava ţivota itd).

UtvrĊivanje predmeta kriviĉnog djela, tj.objekta radnje, znaĉajno je za postojanje pokušaja


kriviĉnog djela. Pokušaj će postojati samo ako je radnja izvršenja zapoĉeta na objektu radnje

49 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kriviĉnog djela. Objekat radnje kriviĉnog djela treba strogo razlikovati od objekta kriviĉnog djela,
tj.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma.

SUBJEKAT KRIVIĈNOG DJELA

Pojam subjekta kriviĉnog djela

Subjekat (uĉinilac) kriviĉnog djela je lice koje je uĉinilo kriviĉno djelo. S obzirom na stadijume u
izvršenju kriviĉnog djela, subjekat moţe biti uĉinilac svršenog ili pokušanog kriv iĉnog djela. S
obzirom na radnju koju je preduzeo, subjekat moţe biti izvršilac, saizvršilac, podstrekaĉ ili
pomagaĉ. Saizvršioci, podstrekaĉi i pomagaĉi nazivaju se sauĉesnici.

Izvršiocem kriviĉnog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim
silama (vatra, elektriĉna energija i sl). MeĊutim, u teoriji postoje razliĉita mišljenja o tome da li je
izvršilac kriviĉnog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. U rješavanju
ovog pitanja treba razlikovati 2 sluĉaja:
1. Ako se neko pri izvršenju kriviĉnog djela “posluţi” licem koje nije ostvarilo objektivne
elemente kriviĉnog djela, onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju kriviĉnog djela. Npr,
ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C , onda B nije izvršilac kriviĉnog
djela jer njegova radnja nije voljna.
2. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” uĉini kriviĉno djelo: npr. osoba A nagovori osobu B koja
je neuraĉunljiva, da nanese povredu osobi C. U takvom sluĉaju osoba B je voljno preduze la
radnju izvršenja, te se ona mora smatrati izvršiocem, a ne osoba A.

Uĉinioca kriviĉnog djela treba razlikovati od krivca. Svaki uĉinilac kriviĉnog djela nije
istovremeno i krivac. Da bi bio krivac, potrebno je još i da ima odreĊeni uzrast, da je uraĉunljiv i
vin, tj. da je kriviĉno odgovoran.

Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti uĉinilac kriviĉnog djela. MeĊutim, postoje argumenti
protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti kriviĉnih djela. Oni su uglavnom slijedeći:
- samo ĉovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (ĉinjenje ili propuštanje);
- pravno lice nije sposobno za psihiĉke odnose, te prema tome ne moţe biti vino;
- kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti liĉna jer bi pogodila sve ĉlanove pravnog
lica, pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja kriviĉnog djela.

OPĆI OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA

OPĆA RAZMATRANJA

Savremeno kriviĉno pravo poznaje sluĉajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje
kriviĉnog djela, a da se u tim sluĉajevima iz odreĊenih razloga iskljuĉuje postojanje kriviĉnog
djela. Svim tim sluĉajevima zajedniĉko je to što formalno postoje sva zakonom odreĊena obiljeţja
nekog kriviĉnog djela, a kriviĉno djelo ipak ne postoji. Okolnosti usljed kojih ne postoji kriviĉno
djelu uprkos postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opći osnovi za iskljuĉenje postojanja
kriviĉnog djela. Opći osnovi za iskljuĉenje postojanja KD u našem kriviĉnom zakonodavstvu su
djelo malog znaĉaja, nuţna odbrana i krajnja nuţda. Osim navedenih, u literaturi se spominju
još: upotreba sile ili prijetnje i pristanak povrijeĊenog na povredu.

DJELO MALOG ZNAĈAJA

50 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pojam djela malog znaĉaja

Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma kriviĉnog djela, napušten je i pojam neznatne


društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg kriviĉnog zakonodavstva
iskljuĉivao postojanje kriviĉnog djela. Tako je sada odredbom ĉl.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo
malog značaja, predviĊeno je da nije krivično djelo ono djelo koje, iako sadrži obilježja k rivičnog
djela određena zakonom, zbog načina izvršenja djela, neznatnosti ili nepostojanja štetnih
posljedica i malog stepena krivične odgovornosti izvršioca, predstavlja djelo malog značaja.

Djelo malog znaĉaja je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim
sitnicama). Iskljuĉenjem takvih kriviĉnih djela iz kriviĉnog prava, postiţe se dvostruka korist: prije
svega, sud se ne opterećuje sitnicama, a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne
tretiraju se kao delikventi. Primjenu ovog instituta potrebno je ograniĉiti na stvarno najlakše
sluĉajeve, tj.one koji su prema svom znaĉaju takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog
prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela predstavljalo njegovo šikaniranje.

Institut djela malog znaĉaja je logiĉki izraz stava prema kome da bi postojalo kriviĉno djelo mora
se dostići odreĊeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. Ako je nivo te povrede neznatan, uĉinjeno
djelo nije kriviĉno djelo, mada formalno sadrţi sva obiljeţja kriviĉnog djela.

Mada se u većini stranih zakonodavstava sluĉajevi koji bi odgovarali djelu malog znaĉaja rješavaju
na naĉin da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje kriviĉnog postupka ne podnosi tuţbu, što
znaĉi da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naĉela oportuniteta i negonjenja, smatra
se da taj put nije pravilan s obzirom da omogućava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa
ovlaštenih za gonjenje. Osim toga, pitanje kriviĉnog djela je pitanje materijalnog kriviĉnog prava,
a ne pitanje kriviĉnog postupka.

Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaĉaja je u tome što se sudskom odlukom
oslobaĊa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. To
drugim rijeĉima znaĉi da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i
pravnim normama, prolazi bez ikakve društvene osude. Ovo upućuje na potrebu krajnje
restriktivnog pristupa i velikog opreza u primjeni ovog instituta.

Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaĉaja ili ne, predstavlja ĉinjeniĉni vrijednosni sud o
konkretnom ponašanju uĉinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela, ali koje nema znaĉaj
kriviĉnog djela s obzirom na naĉin njegovog izvršenja, neznatnosti ili nepostojanja štetnih
posljedica i malog stepena kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Drugim rijeĉima, ocjena o malom
znaĉaju djela je faktiĉko pitanje (questio facti), zbog ĉega ne dolazi u obzir da se in abstracto
takvim ocijeni bilo koje kriviĉno djelo predviĊeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom
zakona.

Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaĉaja, moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja
tog djela. U suprotnom, konkretno djelo nije kriviĉno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja,
te u takvim sluĉajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaĉaja. U ocjeni da li je jedno djelo
malog znaĉaja ne primjenjuje se individualistiĉki princip, tj. ne sagledava se od strane poĉinioca ili
onoga prema kome je djelo poĉinjeno, već u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etiĉki
princip.

Institut djela malog znaĉaja ima znaĉaj općeg osnova iskljuĉenja protivpravnosti, koji se po
zakonskim uslovima primjenjuje na sva kriviĉna djela.

Uslovi za postojanje djela malog znaĉaja

Iz zakonske definicije djela malog znaĉaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje, a to su: naĉin
izvršenja djela, neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviĉne odgovornosti

51 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
izvršioca. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni, tj.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljuĉena
protivpravnost uĉinjenog djela.

(Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaĉaja je jedno kriviĉno djelo treba posluţiti stav zakono davca koji
se odraţava u propisanoj kazni. T ako se npr. kriviĉna djela ubistva, razbojništva i sl, za koja su propisane teţe kazne, ne mogu nikad
smatrati djelima malog znaĉaja).

Naĉin izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik, sadrţaj, intenzitet djelovanja,
vrijeme, sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. Prema
smislu zakona, naĉin izvršenja djela mora biti takav da ponašanje uĉinioca u konkretnom sluĉaju
nema ono znaĉenje i onu teţinu kakvo ima tipiĉno postupanje u konkretnom kriviĉnom djelu.

Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljuĉni osnov postojanja ovog instituta. Prema
slovu zakona, posljedica treba biti neznatna, što znaĉi da postoji ali je njen znaĉaj minoran, ili je
uopće nema, mada svako kriviĉno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u
ugroţavanju nekog dobra ili vrijednosti. Kod instituta djela malog znaĉaja u pitanju je ne bilo koja,
već štetna posljedica. S obzirom na ovaj uslov, kao djela malog znaĉaja mogu se javiti formalna
kriviĉna djela (djela koja nemaju posljedicu u svom opisu), zatim djela ugroţavanja (sa
konkretnom i apstraktnom opasnošću), pokušaji kriviĉnih djela jer u tim sluĉajevima ne postoje
štetne posljedice djela. Kao djela malog znaĉaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih
bića djela koja su dovela do neznatnih posljedica. Tako npr. kod kriviĉnih djela kod kojih se
posljedica sastoji u povredi nekog dobra, treba utvrditi da li je štetna posljedica neznatna, što
predstavlja faktiĉko pitanje koje se procjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju.

Mali stepen kriviĉne odgovornosti – stepen kriviĉne odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg
zakon ima u vidu kao tipiĉan za konkretno djelo.

NUŢNA ODBRANA

Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljuĉenja protivpravnosti
iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Institut nuţne odbrane u poĉetku se razmatrao samo u vezi sa
kriviĉnim djelom ubistva, dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviĉna djela. Sva savremena
zakonodavstva poznaju institut nuţne odbrane, propisujući razliĉite uslove za njegovo postojanje.
U teoriji je prvenstveno sporno koji su to osnovi, koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati
za djela uĉinjena u nuţnoj odbrani. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na
subjektivna i objektivna.

Prema subjektivnom shvatanju, za djelo poĉinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga
što se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuĊenom (afektivnom) stanju
koje iskljuĉuje njegovu uraĉunljivost. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju
prekoraĉenje granica nuţne odbrane, ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljuĉiti postojanje
kriviĉnog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog
stanja već zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomoć koja je
neophodna.

Prema objektivnom shvatanju, nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj
odbrani, braneći se povrijedi pravo onog ko ga je napao.

Kad se govori o nuţnoj odbrani, treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava, o
protivpravnom napadu na neko pravno zaštićeno dobro, interes ili vrijednost, i o odbrani od tog
napada na ta prava. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaĉevo dobro (ţivot,

52 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
tjelesni integritet, imovinu), njegovo uĉinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je uĉinjeno da
bi odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada.

Prema odredbi ĉl.10 KZ FBiH, nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
Pritom zakonodavac u odredbi st.2 istog ĉlana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to
ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni
protivpravni napad i koja je srazmjerna napadu.

Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. Oni se mogu podijeliti na 2
grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. Uslovi napada su slijedeći:
1. Napadom se smatra svaka radnja usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. U principu,
napad se izvršava ĉinjenjem, a samo izuzetno i propuštanjem. Neĉinjenje da se preduzme neka
duţna ĉinidba moţe predstavljati radnju napada.
2. Napadaĉ u smislu nuţne odbrane moţe biti samo ĉovjek. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog
dobra od strane prirodnih sila ili ţivotinja, tada nema napada u smislu nuţne odbrane, već se
eventualno moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad se
radi o napadu dresirane ţivotinje, jer se tada radi o napadu od strane ĉovjeka koji je usmjerio
ţivotinju da napadne.
3. Kljuĉni uslov kod napada je protivpravnost. Napad mora biti protivpravan. Dakle treba
razlikovati napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju, od onih kod kojih takvo
ovlaštenje ne postoji. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno, bez
ikakvih subjektivnih elemenata vezanih za kriviĉnu odgovornost napadaĉa. Napad je isto tako
protivpravan i onda kad je oĉekivan, predviĊen, pa ĉak i onda kad je napadnuta osoba nekim
svojim postupkom svjesno ili nesvjesno sama isprovocirala taj napad. MeĊutim, poseban
sluĉaj je kada se radi o isprovociranom napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da
se povrijedi napadaĉ ili neko njegovo dobro. Tu se zapravo radi o odreĊenom ograniĉenju
prava na nuţnu odbranu, jer je u pitanju zloupotreba prava.
4. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštićenog dobra. Mada u zakonu ni
primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara, podrazumijeva se da su ta dobra prije svega
ţivot, sloboda, tjelesni integritet, dostojanstvo liĉnosti, moral itd. Iz zakonske definic ije
proizilazi da odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na
napad usmjeren protiv nekog drugog. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna
pomoć. Nuţna pomoć pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana, već da je to
odbrana prava od neprava uopće, ĉime se naglašava socijalno znaĉenje i funkcija nuţne
odbrane. I kod samoodbrane i kod nuţne pomoći potrebno je da na strani napadnutog i onoga
ko pruţa nuţnu pomoć bude ispunjen poseban subjektivni uslov. To je svijest i volja da se te
radnje poduzimaju radi odbrane.
5. Napad mora biti stvaran. Ukoliko izostaje stvarnost napada, radi se o tzv.putativnoj nužnoj
odbrani. Putativna nuţna odbrana postoji npr. u sluĉaju ako neka osoba u nekim posebnim
okolnostima (mrak, magla, strah, išĉekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba
koje su samo htjele da se s njom našale, pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije
nekog od napadaĉa. Postavlja se pitanje, kad je postojanje nuţne odbrane iskljuĉeno, da li će
onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti kriviĉno odgovoran. U odgovoru na to pitanje
moguća su 2 rješenja:
a) Ako je lice koje postupa u putativnoj nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost
prosjeĉnog ĉovjeka u datim okolnostima) moglo ocijeniti da taj napad nije stvaran, to lice
će odgovarati za uĉinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon predviĊa nehatno izvršenje djela);
b) Uĉinilac neće biti kriviĉno odgovoran ako se nalazio u neotklonjivoj zabludi, što znaĉi da
ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran.

Uslovi odbrane su slijedeći:

53 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada.
Kriviĉnopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja kriviĉnog djela, bez obzira
koje napadaĉevo dobro je povrijeĊeno (ţivot, tjelesni integritet, imovina itd);
2. Odbrana, tj.odbijanje napada usmjereno je protiv napadaĉa, odnosno protiv bilo kojeg
njegovog dobra. Odbanom se ne smiju povrijediti dobra treće osobe. Ako do te povrede ipak
doĊe, ona se moţe sagledavati u kontekstu krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad su u pitanju
dobra trećih osoba koja je napadaĉ koristio pri napadu, kada to ulazi u nuţnu odbranu;
3. Odbrana mora biti istovremena sa napadom. Istovremenost postoji od trenutka kad napad
neposredno predstoji i sve dok napad traje. Napad neposredno predstoji kad se objektivno
gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe oĉekivati napad. Takav primjer je kada
jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trĉi prema napadnutom. Istovremenost se
meĊutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih budućih napada. Istovremenost
postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljuĉenja nekih preventivnih,
zaštitnih ureĊaja. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta uĉinaka tih ureĊaja po napadaĉa. Kod nekih
kriviĉnih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim napadom.
Tako npr. kod kraĊe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi pritežanje1
ukradene stvari. Nakon toga se smatra da je napad prestao, pa ukoliko bi iza toga došlo do
povrede napadaĉa, to bi predstavljalo kriviĉno djelo. Uslov istovremenosti spada u red faktiĉkih
pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog sluĉaja. Kada je u
pitanju zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti, tada se
uzima da se uĉinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviĉna odgovornost se tada
ocjenjuje).
4. Kljuĉni uslov na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada.
To je istovremeno i najteţe pitanje za sudsku praksu. Neophodno potrebna odbrana znaĉi da
ona i po vrsti i po intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. To je takoĊer
faktiĉko pitanje koje se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. Pritom se ne traţi da napadnuti
ţrtvuje neke svoje interese, ni da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomoć, zbog toga što on
ima pravo na nuţnu odbranu. Poseban uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane, vezan za
uslov njene neophodnosti, je srazmjernost izmeĊu napada i odbrane. To je novi uslov, koji je u
zakonu izriĉito naglašen. Srazmjernost znači da mora postojati određena srazmjera s jedne
strane između napada i odbrane, a s druge strane u pogledu vrijednosti dobra koje se napada i
onog koje se povređuje u odbijanju napada. Zbog stanja u kome se nalazi onaj ko postupa u
nuţnoj odbrani, uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera, ali ona ne smije dostići
stepen oĉigledne nesrazmjere. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora procjenjivati primjenom
socijalno-etiĉkog principa sa strane onog ko se brani. Odbrana ne bi bila opravdana kad je
napadnuto dobro uistinu male vrijednosti, pri ĉemu se odbranom nanosi povreda koja ugroţava
dobro mnogo veće vrijednosti. Tako npr. kad je neko lišio ţivota ĉovjeka zbog toga što je ukrao
hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali
ĉaše u njegovom lokalu i sl. U takvim i sliĉnim sluĉajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana,
neovisno što se napad nije mogao drugaĉije odbiti, jer bi se to protivilo socijalnom smislu
nuţne odbrane.

Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane, za postojanje nuţne odbrane bitan je
jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani
upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. To znaĉi da je kod njega
postojala i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani, a ne u nekom drugom cilju.

Prekoraĉenje granica nuţne odbrane

Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane, zakonodavac


je ujedno odredio i njene granice. U sluĉaju prekoraĉenja granica nuţne odbrane, uĉinilac

1
Vidi u Klaićevom rječniku

54 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odgovara za djelo koje je uĉinio u prekoraĉenju. To znaĉi da ako je u prekoraĉenju granica nuţne
odbrane došlo do kriviĉnog djela, uĉinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni
uslovi za kriviĉnu odgovornost. To znaĉi da je djelo u prekoraĉenju granica nuţne odbrane
kriviĉno djelo, kao i svako drugo kriviĉno djelo.

Kada je u pitanju kriviĉna odgovornost za prekoraĉenje nuţne odbrane, u principu vaţe pravila o
kriviĉnoj odgovornosti. MeĊutim, uzimajući u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u
nuţnoj odbrani, zakonodavac predviĊa i mogućnost blaţeg postupanja prema takvom uĉiniocu
kriviĉnog djela. Zakonodavac u ĉl.10 st.3 navodi da se učinitelj koji prekorači granicu nužne
odbrane može blaže kazniti, a ako je do prekoračenja došlo zbog razdraženosti ili straha
izazvanog napadom, može se i osloboditi od kazne.

Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraĉenje granica nuţne odbrane predviĊa


samo mogućnost blaţeg kaţnjavanja. Zbog toga je takvo prekoraĉenje opći, fakultativni zakonski
osnov za ublaţavanje kazne.

U drugoj varijanti, uzimajući u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenički afekti –
srdţba, bijes, uzrujanost i astenički afekti – strah, prepast, tuga, oĉaj), zakonodavac predviĊa i
mogućnost oslobaĊanja od kazne. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraĉenje opći, fakultativni
zakonski osnov za oslobaĊanje od kazne. U takvom sluĉaju, a na osnovu odredbe ĉlana 43 st.2,
sud moţe uĉiniocu u prekoraĉenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. Afektivna
stanja kao što su nenormalno snaţna ljutnja ili bijes, kao patološki efekti mogu d ovesti i do
neuraĉunljivosti, kada bi bila iskljuĉena kriviĉna odgovornost uĉinioca.

Prekoraĉenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces, što znaĉi da je napadnuti
premašio granice nuţne odbrane, ali samo u odnosu na njen intenzitet. Prekoraĉenje granica nuţne
odbrane (dakle kriviĉno djelo) moţe biti uĉinjeno sa umišljajem ili iz nehata. Ako je to djelo
uĉinjeno u zabludi u pogledu napada, radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. Tu postoji kriviĉno
djelo, a kriviĉna odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi.

KRAJNJA NUŢDA

Krajnja nuţda je treći opći zakonski osnov koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela. Institutima
krajnje nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za
kaţnjavanje onog lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da, spasavajući neko svoje ili
tuĊe dobro kome prijeti opasnost, ţrtvuje neko tuĊe dobro pri ĉemu ĉin spasavanja predstavlja
ostvarenje nekog zakonskog bića kriviĉnog djela.

Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde, tj. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo
ţrtvovanjem drugog, tuĊeg dobra. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za
neko dobro, s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo, dok se kod krajnje
nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj.koje se spasava i onog koje se
ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. Radi se o izboru izmeĊu 2 zla i to izboru u stanju
nuţde. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuĊeg dobra, ali pod
okolnostima koje te okolnosti ĉine socijalno opravdanim. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u
konfliktnim situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota, pravo mora dopustiti, odnosno po
odreĊenim uslovima opravdati zahvate u tuĊa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. Ĉinjenica što
se tu na izvjestan naĉin radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa
pojedincem koji se nalazi u opasnosti, upućuje na to da je sa sociološke, moralne i pra vne strane
situacija mnogo sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. Djelo uĉinjeno u
krajnjoj nuţdi nikad nije antisocijalno. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. S
druge strane, takvo djelo uvijek znaĉi upad u zaštićenu sferu drugog, povredu njegove autonomije,
pa je zbog toga vrlo osjetljivo odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati.

55 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaĉaju i po svom karakteru:

1. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuĊi ţivot: npr.2 brodolomnika su na
splavu na kome ima mjesta samo za jednog. Jedan brodolomnik odgurne drugog, ĉime
uništava njegov ţivot da bi spasio svoj. Poznat je tzv.”sluĉaj minjon” ili “karnadesova daska”,
gdje su se nakon brodoloma na ĉamcu za spasavanje našla 3 mornara. Ostavši dugo bez vode,
dvojica su zaklali trećeg, napili se njegove krvi i na taj naĉin ostali ţivi.

2. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuĊe materijalno dobro; npr.za
vrijeme oluje, kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuĊi skupocjeni teret sa
broda, ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da će ga ubiti, otvara sef i predaje mu
tuĊi novac.

3. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuĊe materijalno dobro;
npr.radi gašenja poţara prevrne se tuĊi automobil koji se nalazi iznad hidranta.

4. Kada neko treće lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara
drugog; npr.jedno lice ubija neĉijeg psa koji je napao tuĊe dijete.

Mada u teoriji postoji opća saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela uĉinjena u krajnjoj nuţdi,
postoje razliĉiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje.

Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno, ali se


uĉinilac ne treba kazniti. Postoje razliĉita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja.
Prema jednim, uzima se da se u takvim situacijama uĉinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive
psihiĉke prinude kojoj on ne moţe da se odupre. Drugi smatraju da uĉinioca ne treba kazniti jer se
nalazi u neuraĉunljivom stanju. Treći smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja
koji potire strah od eventualne kazne za uĉinjeno djelo.

Objektivna teorija uzima da djelo koje je poĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. MeĊutim,
ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog ĉega se u takvim sluĉajevima iskljuĉuje
protivpravnost. To posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake
vrijednosti. Kada se radi o dobrima nejednake vrijednosti, radi se o koliziji izmeĊu dobara manje i
veće vrijednosti, gdje priroda stvari upućuje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje
vrijednosti da bi se spasilo dobro veće vrijednosti. Razlozi praviĉnosti i opći društveni interes
opravdavaju ţrtvovanje manjeg za veće dobro, a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju
nuţdu.

Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. 2 ljudska ţivota, situacija je mnogo sloţenija.
U takvim situacijama naĉelo praviĉnosti i opći društveni interes upućuju na to da ih treba jednako
štititi, pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaĉni ishod kolizije dva jednaka
interesa. Smatra se naime, da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava, što
praktiĉno znaĉi da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama.

U odredbi ĉl.11 st.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj
nuždi. Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, u
takvim situacijama uzima se da djelo uĉinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno, pa preko
nedostatka tog elementa iskljuĉuje se i postojanje kriviĉnog djela. To djelo nije protivpravno zbog
toga što pri postojanju dva razliĉita interesa, od kojih je u opasnosti interes veće ili jednake
vrijednosti, društvo nema razloga da zabrani, da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju
ili djelatnost kojom se ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. Osim toga što ne postoji opasnost
za društveni interes u cjelini, mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa
motivima kao unutarnjim pokretaĉima koji se ne bi mogli oznaĉiti kao negativni, neprihvatljivi,
nerazumljivi, neshvatljivi, amoralni, asocijalni itd, zbog ĉega takvog uĉinioca ni ne treba kazniti.

56 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.11 st.2, zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde. Prema toj definiciji, krajnja
nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost
koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za
postojanje opasnosti, kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti.

Uslovi za postojanje opasnosti:

1. Opasnost mora biti istovremena, što znaĉi da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane, tj.
kad ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje, tj.dok nije prestala. Opasnost koja je
prestala ili tek buduća, ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde;

2. Opasnost mora biti neskrivljena, što znaĉi da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice
koje je svojom krivnjom skrivilo opasnost, pa spasavajući svoja pravna dobra (ţivot, tjelesni
integritet, imovinu) povrijedi tuĊa pravna dobra. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako
sa umišljajem, tako i iz nehata, s tim da zakonodavac pravi odreĊenu razliku u pogledu
kaţnjavanja kad je u pitanju izazivanje opasnosti iz nehata.

3. Opasnost mora biti stvarna. Stvarnost podrazumijeva objektivno, fiziĉko, lahko uoĉljivo i
lahko prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeĉnog ĉovjeka. U sluĉaju da je
uĉinilac pogrešno smatrao da postoji opasnost, tada će postojati putativna krajnja nužda, a ne
prava krajnja nuţda. To znaĉi da će djelo u krajnjoj nuţdi biti kriviĉno djelo, s tim da se
uĉinilac u pogledu odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja
opasnosti (tzv.stvarna zabluda u širem smislu), pa će se s obzirom na to procjenjivati i
njegova odgovornost za uĉinjeno kriviĉno djelo.

4. Opasnost moţe da bude izazvana od strane ĉovjeka (uraĉunljivog ili neuraĉunljivog),


ţivotinja ili prirodnih sila (zemljotres, poţar, poplava itd). Kada je u pitanju opasnost o d
ţivotinje, u obzir dolaze svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od
dresirane ţivotinje, kada se radi o nuţnoj odbrani.

5. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot, tjelesni integritet, zdravlje,
imovina itd).

Uslovi za postojanje opasnosti:

1. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeća aktuelna opasnost nije mogla
otkloniti na drugi način osim povredom dobara drugih lica. Ovdje se radi o stanju nuţde, što
podrazumijeva utvrĊivanje da je uĉinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj
naĉin ili onim sredstvima kako je on to uĉinio u konkretnom sluĉaju. To podrazumijeva da se
moraju paţljivo procjenjivati sve okolnosti konkretnog sluĉaja i u svakom sluĉaju donositi
sud o tome da li se radilo o stanju nuţde.

2. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. To
uĉinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi, na povrede tjelesnog integriteta, na imovinu itd.
Razlika postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. Ako se radi
o dobrima razliĉite vrijednosti, onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etiĉki
princip na strani toga da se zaštiti dobro veće vrijednosti i onda kad to podrazumijeva
apsolutno ţrtvovanje dobara manje vrijednosti. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov
iskljuĉenja kriviĉnog djela vrijedi ako je uĉinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo
(npr.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine). MeĊutim, nema krajnje
nuţde ako je uĉinjeno zlo veće od onog koje je otklonjeno, npr. kad se radi spasavanja
imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. MeĊutim, naš kriviĉni zakon u zaštiti dobara predviĊa da
krajnja nuţda postoji u sluĉaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi.

57 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U takvim sluĉajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštićenom
objektu. MeĊutim, ima se u vidu i psihiĉko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u
onim sluĉajevima kada su u pitanju veoma vrijedna dobra, kao što je ljudski ţivot.

Prekoraĉenje granica krajnje nuţde

Granice krajnje nuţde praktiĉno su postavljene uslovom da uĉinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti
ne smije biti veće od zla koje je prijetilo. Ukoliko uĉinilac povrijedi taj uslov, tada postoji kriviĉno
djelo za koje se odgovara po općim propisima. Naš KZ u odredbi ĉl.11 st.3 ipak predviĊa lakše
kaţnjavanje takvog uĉinioca, uzimajući u obzir posebno unutrašnje psihiĉko stanje onog ko
otklanja opasnost u smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje
nuţde. U tom smislu zakon predviĊa 2 mogućnosti:
1. Da takvog uĉinioca blaţe kazni. To znaĉi da je prekoraĉenje granica krajnje nuţde drugi, opći
fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne.
2. U izvjesnim sluĉajevima sud moţe uĉinioca i osloboditi od kazne, ali samo pod uslovom da se
utvrdi kako je do prekoraĉenja došlo pod osobito olakšavajućim okolnostima. U ovom
sluĉaju, u pitanju je drugi, opći fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne.

Prema tome,
1. Krajna nuţda iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela;
2. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne;
3. Prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima je fakultativni osnov
za oslobaĊanje od kazne.

MeĊu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena, što znaĉi
da je uĉinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. Zakonodavac meĊutim ipak izdvaja
skrivljenost opasnosti kad je ona uĉinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog uĉinioca. Za
sluĉajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviĊa mogućnost blaţeg kaţnjavanja.

Prema odredbi ĉl.11 st.4, ne postoji krajnja nužda u slučaju da je učinilac bio dužan da se izloži
opasnosti. To praktiĉno znaĉi da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi
opasnosti ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko kriviĉno
djelo. Takva duţnost moţe slijediti iz zakona, sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora
(policajci, ĉuvari objekata, mornari, lijeĉnici i drugo zdravstveno osoblje, vatrogasci itd). Tu je u
pitanju jedna posebna duţnost koaj je postojala prije djela i koja povećava granicu ţrtvovanja. U
pogledu ocjene da li zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. Ne postoji
uvijek i po svaku cijenu duţnost izlaganja opasnosti, te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati
samoţrtvovanje do uništenja. Znaĉi da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt.

SILA I PRIJETNJA

Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljuĉenje
kaţnjivosti u sluĉaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuĊeno na izvršenje djela. naš kriviĉni
zakon ne sadrţi takvu izriĉitu zakonsku odredbu u općem dijelu. MeĊutim, sila i prijetnja su od
znaĉaja i za naše kriviĉno pravo, jer su sila i prijetnja elementi mnogih kriviĉnih djela (protiv
imovine, dostojanstva liĉnosti i morala, braka i porodice, ţivota i tijela itd). S druge strane, sila i
prijetnja imaju opći znaĉaj u našem kriviĉnom pravu jer je u nekim situacijama iskljuĉeno
postojanje kriviĉnog djela ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje.

Sila

Sila je upotreba snage prema odreĊenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreĊenu radnju
(ĉinjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neĉinjenje). Ona je redovno usmjerena na savladavanje
stvarnog i oĉekivanog otpora. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fiziĉka ili mehaniĉka, a

58 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
prema odredbi ĉl.136 st.12 KZ FBiH, kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujućih
sredstava sa ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor.
Sila moţe biti apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva.

Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno
lišeno mogućnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to ĉinjenje ili neĉinjenje),
kao i u sluĉaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogućnosti da već ranije donesenu odluku realizira.
Apsolutna ili neodoljiva sila znaĉi da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili. Primjena sile
procjenjuje se u svakom konkretnom sluĉaju, pri ĉemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi
konkretne situacije i subjektivno stanje uĉinioca i njegova mogućnost da se toj sili suprotstavi.

Konkluzivna sila postoji u sluĉaju kada prisiljeni nije lišen mogućnosti da donese odluku, ali je
usljed dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuĊena. To znaĉi da to lice moţe da
odluĉuje, ali je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fiziĉke, vanjske snage. Ta sila
moţe biti neposredna i posredna. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba
donijeti odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreĊenu ĉinidbu ili ne preduzme duţnu
ĉinidbu. Posredna je u sluĉaju kada se ne preduzima prema tom licu, već prema nekom trećem licu
ili prema odreĊenim stvarima, pa se na taj naĉin djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. Kad su
u pitanju treća lica, to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica.

Prijetnja

Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fiziĉke ili mehaniĉke snage, prijetnja je verbalni ĉin
koji predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoĉava neko zlo koje je podobno da
kod lica kome se prijeti utiĉe na donošenje odluke. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena, a moţe
biti uĉinjena i konkludentnim radnjama. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upućena
nalazi se pred alternativom, u smislu da uĉini odreĊenu radnju, odnosno da ne preduzme duţnu
radnju ili da se saglasi sa zlom koje mu se predoĉava. U takvim situacijama nebitno je da li će zlo
kojim se prijeti biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili će ono biti naneseno od nekog
trećeg lica, a pod uticajem lica koje prijeti.

Za razliku od prijetnje, opomena takoĊer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice
upozorava da će ga snaći neko zlo ako ne preduzme odreĊenu radnju, pri ĉemu lice koje upozorava
redovno nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoĉava.

Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upućuje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira,
niti da li objektivno postoji mogućnost da se ona realizira. Bitno je da ono lice kojem se prijeti
upućenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao moguću u smislu njene
realizacije. Za prijetnju takoĊer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice
kojem se prijeti ili na neko treće lice. Zlo koje se predoĉava kod prijetnje po svojoj prirodi i
intenzitetu mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na ĉinjenje ili
neĉinjenje.

Zajedniĉko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiĉe nije iskljuĉena mogućnost
odluĉivanja, tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke.

Razlika izmeĊu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo već
realizira, a kod prijetnje se tek predoĉava.

Postavlja se pitanje općeg kriviĉnopravnog znaĉaja sile i prijetnje. U tom smislu moţe se reći da
upotreba sile i prijetnje u kriviĉnom pravu spada u red vrlo razliĉito riješenih pitanja od
zakonodavstva do zakonodavstva. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i
prijetnje ne predviĊaju kao opće institute kriviĉnog prava, s druge strane postoje i zakonodavstva
koja ih izriĉito predviĊaju kao razloge ili osnove iskljuĉenja postojanja kriviĉnog djela, pritom
praveći razliku izmeĊu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani.

59 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila), koja djeluje na taj naĉin da lice
prema kome je usmjerena nema nikakve mogućnosti izbora postupanja, već je to lice prisiljeno
postupati upravo onako kako je na to prisiljeno, u kriviĉnopravnoj teoriji uglavnom postoje 2
mišljenja. Prema jednom, upotreba takve sile iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, što znaĉi da ta
sila predstavlja osnov koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljuĉenja
postojanja kriviĉnog djela (nuţna odbrana, krajnja nuţda itd).

Prema drugom shvatanju, upotreba apsolutne sile iskljuĉuje krivnju takvog lica u odnosu na
radnju. Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljuĉeno postojanje kriviĉnog djela i to
zbog toga što nedostaje postojanje voljne radnje. Takvo lice nema mogućnost da odluĉuje, što
znaĉi da nema mogućnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. To lice zapravo sluţi samo
kao sredstvo u rukama drugog. Navedeno shvatanje ugraĊeno je npr. u novi KZ R.Hrvatske, gdje
je izriĉito reĉeno da nema kaznenog djela kad je poĉinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive
sile. Naĉin i sadrţaj te sile mogu biti razliĉiti i utvrĊivanje tih momenata predstavlja faktiĉko
pitanje. Moţe se raditi o hipnozi, ubrizgavanju nekih hemijskih preparata, opojnih droga it d. Pod
dejstvom takve sile, uĉinilac moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument, mjenicu i sl.

Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja, u teoriji je nesporno da one pod odreĊenim uslovima
mogu iskljuĉiti kaţnjivost, mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljuĉenja kaţnjivosti u
takvim sluĉajevima. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljuĉena mogućnost odluĉivanja,
ali je odluka koja se donosi iznuĊena, u teoriji se znaĉaj te sile i prijetnje najĉešće dovodi u vezu sa
drugim institutima koji iskljuĉuju postojanje kriviĉnog djela (nuţna odbrana, krajnja nuţda…).
Drugim rijeĉima, konkluzivna sila (zlo koje se već primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u
izgled)se smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane, odnosno kao
istovremena neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. Proizilazi da, ukoliko je po svojoj vrsti i
intenzitetu sila i prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna
odbrana ili elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti, tada
zapravo postoje i instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. U tim situacijama primjena
konkluzivne sile i prijetnje iskljuĉuju protivpravnost postupanja drugog lica, pa je to djelo
dozvoljeno.

Najĉešće se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje
nuţde, pri ĉemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje, jednako ili veće od
zla koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. Samo ako to zlo nije veće od zla koje je prijetilo,
takvo postupanje moţe biti u skladu sa pravom. Naš zakon ne sadrţi izriĉito takvo rješenje, ali
postoje primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naĉin u općim odredbama
zakona reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. Tako npr. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj
sili i prijetnji kaţe: “Ako je poĉinitelj poĉinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo
odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredbe o krajnjoj nuţdi, uzimajući tu silu ili
prijetnju kao neskivljenu opasnost”.

PRISTANAK POVRIJEĐENOG

Kriviĉnopravni znaĉaj pristanka povrijeĊenog

Kao poseban osnov preko kojeg se iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, u kriviĉnopravnoj teoriji i
sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeĊenog na povredu. To su situacije kada sam povrijeĊeni
izriĉito ili na drugi naĉin pristane na povredu nekog njegovog dobra. U takvim situacijama se istiĉe
da nema protivpravnosti, pa samim tim ni kriviĉnog djela. Osnovni nedostatak takvog opravdanja
je u tome što se odreĊena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot, tjelesni integritet itd) ne štite samo u
interesu pojedinca, već i u interesu društvene zajednice kao cjeline. To onda znaĉi da ni takav
pojedinac ne moţe sam odluĉivati o kriviĉnopravnoj zaštiti njegovih dobara. MeĊutim, u
odreĊenim situacijama pristanak povrijeĊenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg

60 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
tretmana u kaţnjavanju, bilo da je već u samom kriviĉnom zakonu za te situacije propisana blaţa
kazna, bilo na naĉin da je propisana mogućnost ublaţavanja kazne od strane suda.

Naše kriviĉno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. To znaĉi da
pristanak povrijeĊenog ne postoji u krivičnom zakonu kao poseban zakonski osnov, kao što ne
postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo ĉinile lakšim. MeĊutim, ukoliko su ispunjene neke
posebne okolnosti, uzima se da i pristanak povrijeĊenog ima uticaja na postojanje kriviĉnog djela.
Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaĉaja, pod uslovom da su
ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova.

Kad je rijeĉ o pristanku povrijeĊenog, taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do
kojih dolazi na sportskim takmiĉenjima i pri lijeĉniĉkim, posebno hirurškim intervencijama.

Povrede pri sportskim takmiĉenjima

Kada su u pitanju povrede na sportskim takmiĉenjima, s jedne strane se smatra da u tim


situacijama nema kriviĉnog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks, karate
i sl) sam povrijeĊeni prećutno pristao na povredu. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama
nema kriviĉnog djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i
socijalno neprihvatljiva. Smatra se, naime, da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet
takmiĉara pojedinih sportskih disciplina, korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim
povredama kriviĉnopravni karakter. MeĊutim, nepostojanje kriviĉnog djela u tim situacijama
dolazi u obzir samo onda ako je do povrede došlo i pored toga što se takmiĉar koji nanosi povredu
pridrţavao pravila te sportske discipline. U suprotnom postojanje kriviĉnog djela nije iskljuĉeno.

Lijeĉniĉke (hirurške) intervencije

Kad su u pitanju lijeĉniĉke, a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim
intervencijama, postoje 2 osnovna mišljenja:
1. Postoji kriviĉno djelo tjelesne povrede uvijek u onim sluĉajevima kad pacijent nije dao
pristanak na lijeĉniĉku intervenciju. Takvo stanovište se obrazlaţe time da niko nije duţan da
se lijeĉi ako to sam neće, pa bi onda lijeĉenje mimo njegove volje predstavljalo kriviĉno djelo.

2. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu


kriviĉno djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti
korisne za pacijenta, socijalno opravdane i prihvatljive. U prilog tome je okolnost da su
lijeĉnici po prirodi svoje profesije i po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomoć. To znaĉi da u
takvim situacijama uopće nije potreban pristanak povrijeĊenog na povredu i ne moţe se
govoriti o postojanju kriviĉnog djela i u situacijama kada nema tog pristanka. O kriviĉnom
djelu u ovakvim sluĉajevima moţe se govoriti samo onda kad se lijeĉniĉka intervencija ne
preduzima u svrhu lijeĉenja, već u neku drugu svrhu – npr.eksperimenti, oduzimanje dijelova
ljudskog tijela radi presaĊivanja i sl.

PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DJELA

OPĆA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIĈNOG DJELA

U izvršenju kriviĉnog djela moţe postojati više faza ili stadija. Redovno se uzima da je prvi stadij
u ostvarenju djela stadij donošenja odluke. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji.
Ona u nekim sluĉajevima moţe odmah predstavljati svršeno kriviĉno djelo, a u nekim sluĉajevima
su nuţni meĊustadiji. Tako se npr.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog
toga što priroda kriviĉnog djela podrazumijeva postojanje odreĊenih sredstava koja su nuţna za

61 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
njegovo izvršenje. Tako se kao slijedeći stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja.
Nakon pripremne radnje ulazi se u kriviĉno djelo, jer se pristupa radnji izvršenja.

Kada uĉinilac poduzme radnju izvršenja, moţe doći do 2 završna stadija:


1. pokušaj kriviĉnog djela - preduzeta je radnja izvršenja, a posljedica nije nastupila iz bilo kojih
razloga;
2. svršeno kriviĉno djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica.

Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja kriviĉnog djela sastoji se u tome da ove faze mogu
postojati samo ako je u pitanju vršenje kriviĉnog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. Dakle,
ove faze u ostvarenju kriviĉnog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata.

Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu
kaţnjavanja treba praviti razliku izmeĊu pojedinih faza. U tom smis lu, iako predstavlja posebnu
fazu u ostvarenju kriviĉnog djela, razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši kriviĉno djelo kod
nas ne predstavlja kaţnjivu fazu. Za to postoje 2 razloga:
1. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti;
2. Odluku je praktiĉno nemoguće dokazati.

Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj kriviĉnog djela, i kaţnjavanje za te stadije, u


kriviĉnopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja:

Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku
posljedicu u vanjskom svijetu. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno kriviĉno
djelo, a izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg kriviĉnog djela. Opravdanje za kaţnjavanje
pokušaja teţeg kriviĉnog djela objektivna teorija nalazi u t ome što je i pokušaj za društvo opasan,
a do posljedice nije došlo usljed nekih vanjskih okolnosti, neovisno o volji izvršioca. Objektivna
teorija iskljuĉuje mogućnost kaţnjavanja za pripremne radnje.

Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili
manifestiranoj zloĉinaĉkoj volji. Bitno je, naime, da je nekom radnjom uĉinilac jasno izrazio svoju
zloĉinaĉku volju, a nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. To znaĉi da se i za
pripremne radnje i za pokušaj kriviĉnog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo.

Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja, a


pogotovo kod pripremnih radnji. U našem pravu su pripremne radnje u naĉelu nekaţnjive , odnosno
kaţnjive su samo izuzetno, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi.

PRIPREMNE RADNJE

Pojam pripremne radnje

Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac kriviĉnog djela, a koje mu
omogućavaju ili olakšavaju izvršenje kriviĉnog djela. One se najĉešće sastoje u nabavljanju ili
osposobljavanju sredstava za izvršenje kriviĉnog djela, uklanjanju prepreka za izvršenje kriviĉnog
djela, dogovaranju, planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno
izvršenje kriviĉnog djela, a koje ne predstavljaju radnju izvršenja.

Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloĉina), što znaĉi da stoje izvan bića
kriviĉnog djela. Objektivno gledano, uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko
pravno zaštićeno dobro. Npr. kupovina puške još ne znaĉi da je puška namijenjena za izvršenje
kriviĉnog djela.

62 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kaţnjavanje za pripremne radnje

Prema KZ FBiH, pripremanje krivičnog djela kaznit će se samo kada je to pripremanje preduzeto
s direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izričito određuje.

Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji:


1. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom sluĉaju pripremna radnja uzdignuta je u
rang radnje izvršenja kriviĉnog djela. Primjeri: špijunaţa – “ko pribavlja tajne podatke ili
dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi, stranoj organizaciji ili licu koje im
sluţi…”; udruţivanje radi vršenja kriviĉnog djela; nedozvoljeno drţanje oruţja ili eksplozivnih
materija, itd.

2. Kaţnjavanje za pripremanje odreĊenog kriviĉnog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja


samo prethodni stadij u ostvarenju nekog kriviĉnog djela. Npr. u ĉl.151 KZ FBiH propisano je
kaţnjavanje za pripremu odreĊenih kriviĉnih djela i to za:
- stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih kriviĉnih djela (napad na ustavni poredak, priznavanje
kapitulacije i okupacije, ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti – ĉl. 137-139 KZ);
- nabavku sredstava za vršenje odreĊenih kriviĉnih djela (podrivanje vojne i odbrambene moći,
oruţana pobuna, terorizam, špijunaţa – ĉl.144-146 KZ).

POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA

Pojam pokušaja kriviĉnog djela

Pokušaj krivičnog djela postoji kad je izvršenje krivičnog djela sa umišljajem započeto, ali nije
dovršeno, ili je radnja izvršenja dovršena, ali nije nastupila zabranjena posljedica. Dakle, kod
pokušaja kriviĉnog djela bitna su 3 elementa:
1. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje;
2. Radnja izvršenja (nedovršena ili dovršena);
3. Odsustvo zabranjene posljedice.

Postoji razlika izmeĊu kriviĉnih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao
konkretna opasnost tj.kod kojih je posljedica element bića kriviĉnog djela i kriviĉnih djela kod
kojih je posljedica apstraktna opasnost. U prvom sluĉaju, posljedica mora izostati, neovisno da li je
u pitanju povreda ili konkretno ugroţavanje. Kod kriviĉnih djela sa apstraktnom opasnošću, kod
kojih opasnost nije element bića kriviĉnog djela, pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta
ali nije dovršena.

I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju kriviĉnog djela. Zajedniĉko im je što nema
nastupanja zabranjene posljedice. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u
kriviĉno djelo, dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u kriviĉno djelo, jer se
ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. radnja.

Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela, potrebno je kod svakog kriviĉnog djela
znati u ĉemu se sastoji radnja izvršenja. Kako se radnja izvršenja najĉešće sastoji od niza
djelatnosti, uzima se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju
izvršenja. Tako npr. kod ubistva pokušaj postoji već od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši
ţivota osobu B na nju nanišani.

Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je upotreba odreĊenog sredstva element bića kriviĉnog djela,
pokušaj postoji već od trenutka kad se zapoĉelo sa upotrebom tog sredstva. Npr. kod razbojništva i
silovanja, upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraĊe kod razbojništva, odnosno obljube
kod silovanja. Pokušaj postoji već od trenutka kad poĉinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju,
kod razbojništva sa namjerom da ostvari kraĊu, a kod silovanja da izvrši obljubu.

63 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kod nekih kriviĉnih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji, pokušaj
postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. Suprotno tome, kod kriviĉnih djela kod kojih su u
pitanju 2 kumulativno postavljene radnje, pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od
kumulativno predviĊenih radnji. Takav je s luĉaj npr. kod kriviĉnog djela izlaganja opasnosti iz
ĉl.180 KZ, gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke
osobe, a zatim tu osobu poĉne ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.

Sluĉajevi kad nije moguć pokušaj kriviĉnog djela

Pokušaj nije moguć kod svih kriviĉnih djela:

1. Pokušaj nije moguć kod kriviĉnih djela kod kojih je on element krivičnog djela, tako da se
pokušajem ostvaruje svršeno kriviĉno djelo. Npr: napad na ustavni poredak, ugroţavanje
teritorijalne cjeline itd;

2. Kod nekih kriviĉnih djela pokušaj je iskljuĉen zbog prirode krivičnih djela. Npr: sudjelovanje
u tuĉi (ĉl.179), neprijavljivanje pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.324) itd;

Nesvršeni i svršeni pokušaj kriviĉnog djela

Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja, pokušaj moţe biti svršeni i nesvršeni.

Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena, ali nije nastupila zabranjena posljedica.
Npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja, ali promaši.

Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoĉeta, ali nije dovršena. Npr. osoba A sa
umišljajem da liši ţivota osobu B, zagnjuri joj glavu u vodu, ali ne dovrši radnju gušenja.

Razlikovanje izmeĊu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga:


1. Zbog dobrovoljnog odustanka, jer se dobrovoljni odustanak razliĉito manifestira kod svršenog
i nesvršenog pokušaja;
2. Kod odmjeravanja kazne, gdje će po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni, nego za svršeni
pokušaj.

Kvalificirani pokušaj

Kriviĉnopravna teorija poznaje i teţi ili tzv.kvalificirani pokušaj. Kvalificirani pokušaj postoji u
slučaju kad su pokušajem jednog krivičnog djela ostvarena obilježja drugog, samostalnog, u
zakonu posebno određenog krivičnog djela. Tako npr. kvalificirani pokušaj postoji kad osoba A sa
umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja, pri ĉemu ne doĊe do nastupanja
smrti, ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. U takvom sluĉaju osoba A će
odgovarati za pokušaj ubistva osobe B, jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota.
Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda biće uzete u obzir kao oteţavajuća
okolnost za pokušaj ubistva. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu ko ja je
propisana za ostvareno kriviĉno djelo, pri pokušaju drugog kriviĉnog djela.

Kaţnjavanje za pokušaj kriviĉnog djela

Kod kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela nameću se pitanja zašto se uopće kaţnjava za pokušaj
kriviĉnog djela, kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom kriviĉnom zakonodavstvu, te kako kazniti
za pokušaj kriviĉnog djela.

U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj kriviĉnog djela istiĉu se 2 shvatanja:

64 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema subjektivnom shvatanju, uĉinilac se kaţnjava za pokušaj kriviĉnog dje la zbog ispoljene
zloĉinaĉke volje.
Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja opasnost za
neko pravno zaštićeno dobro ili vrijednost.

Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispolje ne zloĉinaĉke
volje, tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja.

U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj kriviĉnog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna
pravila (ĉl.20 KZ):
1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih kriviĉnih djela za koja se po zakonu moţe izreći zatvor od 5
godina ili teţa kazna;
2. Za pokušaj ostalih kriviĉnih djela, uĉinilac se moţe kazniti samo onda ako je to zakonom
izričito propisano.

Pitanje naĉina kaţnjavanja za pokušaj kriviĉnog djela riješeno je odredbom ĉl.20 st.2 KZ FBiH.
Prema toj odredbi, uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za
kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš
zakonodavac ne prihvata u njihovoj iskljuĉivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za
pokušaj, već ih prihvata u njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj kriviĉnog djela predstavlja poseban,
opći, samostalni fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. Treći opći osnov za ublažavanje kazne je
pokušaj krivičnog djela.

NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIĈNOG DJELA

Pojam nepodobnog pokušaja

Postoje situacije kad je izvršenje kriviĉnog djela praktiĉno nemoguće, uprkos preduzetoj radnji
izvršenja, jer ne moţe doći do nastupa posljedice koja je element bića kriviĉnog djela. Do
nemogućnosti izvršenja kriviĉnog djela dolazi ili zbog odreĊenih svojstava objekta na kome se
preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreĊenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja
izvršenja. U tom sluĉaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje.
Pokušaj takvih kriviĉnih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje
nepodoban pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša
ubistvo pucanjem iz prazne puške.

Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj

U kriviĉnopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj.

Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed
preduzete radnje uopće ne moţe doći do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja kriviĉnog
djela. Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida
trudnoće nad ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva
pucanjem iz prazne puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna.

Relativno nepodoban pokušaj postoji u sluĉaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da
proizvedu posljedicu, ali u konkretnom sluĉaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo doći do
nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u sluĉaju kad se
pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice
je prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuĉe ruku u tuĊi, prazan,
dţep. S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u sluĉaju kad je sredstvo
samo po sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog sluĉajnosti ne

65 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
doĊe do rezultata. Npr, uĉinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što
uĉinilac nije znao rukovati detonatorom.

Naš zakon ne pravi razliku izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja.

Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj

U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem


izvršenja kriviĉnog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja,
jer je radnja izvršenja nemoguća (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije
proizvedeno tom radnjom, već ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice
objektivne teorije dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja
kriviĉnog djela. Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao
potencijalni pasivni subjekt upravo izašlo.

Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja kriviĉnog djela. Bitno je da
je ispoljena zloĉinaĉka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeĊu pokušaja i nepodobnog pokušaja,
kao ni izmeĊu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja.

Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom ĉl.21. KZ FBiH u kojoj se
kaţe: “uĉinitelj koji pokuša uĉiniti kriviĉno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom
predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi:
- da se uĉinilac moţe kazniti u granicama propisane kazne;
- da mu se kazna moţe neograniĉeno ublaţiti (primjenom odredbe ĉl.43 st.2); ili
- da se uĉinilac moţe osloboditi od kazne.
Koju će od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od okolnosti konkretnog sluĉaja. U svakom
sluĉaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni, opći, fakultativni zakonski osnov za
oslobođenje od kazne.

DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA

Pojam dobrovoljnog odustanka

Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja kriviĉnog djela, ili sprijeĉi da
nastupi posljedica. Okolnost da je uĉinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja kriviĉnog djela,
mada je nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju
kaţnjavanje takvih uĉinilaca. Blaţi tretman takvih uĉinilaca moţe se ispoljiti na naĉin da se
potpuno iskljuĉi kaţnjivost u takvim sluĉajevima, da se predvidi mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili
da se predvidi mogućnost njihovog oslobaĊanja od kazne.

Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek
kada se utvrdi da je uĉinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoĉeto djelo dovršiti do kraja.
Nema dobrovoljnosti u sluĉaju kad je uĉinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da
zbog neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoĉeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u
etiĉku vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da će biti
otkriven, samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je uĉinilac dobrovoljno
odustao. Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom ĉinu. Ako je radnja izvršenja
zapoĉeta, ona mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, uĉinilac mora sprijeĉiti nastup
posljedice. U svakom sluĉaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed
preduzete radnje. Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka,
neovisno od toga koliko se uĉinilac trudio da sprijeĉi njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor
moţe mu se uzeti u obzir samo kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za
uĉinjeno kriviĉno djelo.

66 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U odredbi ĉl.22 st.1 naš zakonodavac predviĊa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od
pokušaja kriviĉnog djela.

Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme kriviĉnog djela

Kad je u pitanju pripremanje kriviĉnog djela koje je u zakonu predviĊeno kao kaţnjivo,
dobrovoljni odustanak postoji kad je uĉinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim ĉinom ili
manifestacijom iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju kriviĉnog djela.
Tako npr.kod terorizma – nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviĊeno u ĉl.151 kao
njegovo kaţnjivo pripremanje, uĉinilac će dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva
jednostavno uništi. Tim ĉinom i izrazom dobrovoljnosti uĉinilac javno ispoljava u vanjskom
svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju kriviĉnog djela.

Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja

Dobrovoljni odustanak se razliĉito manifestira kod pokušaja kriviĉnog djela. Dobrovoljni


odustanak se ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja.

Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoĉeta ali nije dovršena, za
dobrovoljni odustanak se traţi da uĉinilac prekine zapoĉetu radnju, da bi na taj naĉin prekinuo i
dovršenje kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagn juri tu
osobu u kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doĊe do ugušenja.

Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja.
Zahtijeva se nova aktivna radnja, novo ĉinjenje koje je usmjereno na to da se sprijeĉi nastupanje
posljedice. Tako npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojaće kada osoba A sa
umišljajem da liši ţivota osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim
spasi osobu B prije nego što je došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je
posljedica izostala upravo naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog uĉinioca. Pritom nije
vaţno da li je sam uĉinilac neposredno sprijeĉio nastupanje posljedice, već to moţe biti uĉinjeno i
preko trećih osoba koje je uĉinilac pozvao u pomoć. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeĉeno
nastupanje posljedice.

Dobrovoljni odustanak nije moguć u svim situacijama pokušaja. On je uvijek moguć kod
nesvršenog pokušaja jer se zapoĉeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeĊutim, kad je u pitanju
svršeni pokušaj, dobrovoljni odustanak nije uvijek moguć. U tom smislu kod svršenog pokušaja
postoji razlikovanje na 2 situacije:
1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval koji
omogućava uĉiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreĉavanja nastupa posljedice –
temporalni delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baĉeni utopi). Dobrovoljni
odustanak je moguć.
2. Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona
nije nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim
oruţjem). Dobrovoljni odustanak nije moguć.

Dobrovoljni odustanak takoĊer nije moguć kod onih krivičnih djela kod kojih je samim
preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivično djelo, jer se kod tih kriviĉnih djela pokušaj
obuhvata pojmom svršenog kriviĉnog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak,
ugroţavanje teritorijalne cjeline itd.

Kaţnjavanje u sluĉaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri


dobrovoljnom odustanku

Prema odredbi ĉl.22 st.1 KZ FBiH, uĉinilac koji je pripremao ili pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali
je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeĉio njegovo izvršenje, oslobodit će se od

67 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kazne. To znaĉi da je dobrovoljni odustanak u našem kriviĉnom pravu opći, obligatorni zakonski
osnov za osloboĊenje od kazne.

Po odredbi ĉl.22 st.2 KZ FBiH, u sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one
radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriviĉno djelo. U odnosu na pomenutu odredbu, posebno
pitanje je da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. U teoriji preovladava shvatanje da
pokušano kriviĉno djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak, konzumira samo ono djelo koje
bi bilo obuhvaćeno potpunim izvršenjem djela. To praktiĉno znaĉi da se pomenuta zakonska
odredba ne odnosi na kvalificirani pokušaj. Npr. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj
naĉin pokušava prevariti osobu B, ali od prevare dobrovoljno odustane. U ovom primjeru postoji
pokušaj prevare iz ĉl.28, ali će se uĉinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz ĉl.351.

MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA

MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA

Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja kriviĉnog djela,
ipak su moguće i situacije tzv.distancionih kriviĉnih djela, kod kojih je radnja preduzeta na jednom
mjestu, a posljedica je nastupila na drugom mjestu. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto
izvršenja kriviĉnog djela.

UtvrĊivanje mjesta izvršenja znaĉajno je iz 2 razloga:

1. Na meĊunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena kriviĉnog


zakona ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji, a posljedica nastupila u drugoj (npr.
postavljanje eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji, a eksplozija i pad aviona u drugoj
zemlji).

2. Mjesto izvršenja znaĉajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto
izvršenja kriviĉnog djela odreĊuje i mjesna nadleţnost suda.

Kod utvrĊivanja mjesta izvršenja KD u kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3


shvatanja:

1. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je uĉinilac radio
(komisivni delikti), odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti), bez obzira na to gdje je
nastupila zabranjena posljedica. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja, a da je
mjesto nastupanja posljedice ĉesto rezultat ĉiste sluĉajnosti. Osim toga, iz praktiĉnih razloga je
najbolje kao mjesto izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje, jer se na tom mjestu najlakše i
najtemeljitije prikupljaju dokazi o izvršenju kriviĉnog djela.

2. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena
posljedica, jer tek nastupom posljedice postoji svršeno kriviĉno djelo.

3. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta
radnja, tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. Ovakvo rješenje je najispravnije,
jer ono odgovara najvećem broju zemalja s obzirom da uvijek omogućava primjenu domaćeg
zakonodavstva, neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domaćoj teritoriji ili je
posljedica nastupila na domaćoj teritoriji.

68 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Naš kriviĉni zakon je u odredbi ĉl.32 st.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izriĉito navedeno da je
kriviĉno djelo uĉinjeno kako u mjestu radnje, tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena
posljedica.

U odredbi ĉl.32 st.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrĊivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i
pokušaja kriviĉnog djela. Pripremanje i pokušaj kriviĉnog djela smatraju se uĉinjenim kako u
mjestu radnje, tako i u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti ili je mogla
nastupiti zabranjena posljedica.

Kao mjesto izvršenja kod trajnih kriviĉnih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo
protivpravno stanje. Kod produţenog kriviĉnog djela, gdje je više djela spojeno u jedno kriviĉno
djelo, kao mjesto izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica), a sliĉna
situacija je i kod onih kriviĉnih djela koja su po svojim obiljeţjima sliĉna kolektivnim kriviĉnim
djelima.

VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA

Vrijeme izvršenja kriviĉnih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrĊivanja
odgovornosti i kaţnjivosti uĉinioca kriviĉnog djela. Taj momenat je bitan iz slijedećih razloga:

1. Za utvrĊivanje kriviĉne odgovornosti i primjenu kriviĉne sankcije bitna je starosna dob


uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela. Npr. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme
izvršenja kriviĉnog djela nije kriviĉno odgovorna.

2. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bitno je zbog zastarjelosti kriviĉnog gonjenja za uĉinjeno
kriviĉno djelo, jer ta zastarjelost poĉinje teći od vremena izvršenja kriviĉnog djela.

3. Odgovornost uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo uvijek se utvrĊuje prema odredbama


kriviĉnog zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (sa izuzetkom primjene
blaţeg zakona).

4. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela posebno je znaĉajno kod onih kriviĉnih djela kod kojih je
vrijeme obiljeţje kriviĉnog djela. Npr, ratni zloĉin se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog
sukoba ili okupacije; obiĉna kraĊa postaje teškom kraĊom ako se izvrši za vrijeme elementarne
nepogode.

5. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraĉunljivosti uĉinioca.


Neuraĉunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo
neuraĉunljivo. Prethodna i naknadna neuraĉunljivost nemaju materijalno-pravni, već samo
procesno-pravni znaĉaj.

Naš kriviĉni zakon (ĉl.31) prihvata stanovište prema kome je kriviĉno djelo uĉinjeno u vrijeme
izvršenja (odnosno propuštanja) radnje kriviĉnog djela. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne
igra nikakvu ulogu. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju, pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme
trajanja radnje.

MeĊutim, kada se radi o utvrĊivanju starosne granice uĉinioca, zakona koji će se na uĉinioca
primijeniti i zastarnog roka u pogledu kriviĉnog gonjenja, bitno je vrijeme završetka radnje. Tako
npr.kod onih kriviĉnih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr.KD
nesavjesnog poslovanja u privredi), kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja
zadnje radnje.

Ista situacija je i kod produţenog kriviĉnog djela i kod kriviĉnih djela koja su sliĉna kolektivnim
kriviĉnim djelima (nadriljekarstvo, nadripisarstvo itd). Kao vrijeme se raĉuna vrijeme poduzimanja

69 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
svake pojedine radnje, s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici uĉinioca, vaţenju
kriviĉnog zakona i poĉetku trajanja roka zastarjelosti kriviĉnog gonjenja bitno vrijeme
preduzimanja zadnje radnje. Ista situacija je i kod tzv.trajnih krivičnih djela (npr.protivpravno
lišavanje slobode), kod kojih se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, ali
se i kod tih kriviĉnih djela za raĉunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka
protivpravnog stanja.

STICAJ KRIVIČNIH DJELA

IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA

Pojam idealnog i realnog sticaja kriviĉnih djela

Sticaj kriviĉnih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari
obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela za koje se istovremeno sudi i izriĉe jedinstvena kazna, s tim što
se prethodno utvrdi kazna za svako pojedino kriviĉno djelo.

Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni.

Idealni sticaj postoji kad uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih djela.
Realni sticaj postoji kad uĉinilac sa 2 ili više odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više kriviĉnih
djela za koja se istovremeno sudi. Idealni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog
oruţja povrijedi osobu B i osobu C. Realni sticaj postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog
oruţja liši ţivota osobu B, a drugim pucnjem nanese tešku tjelesnu povredu osobi C.

Kad je u pitanju idealni sticaj, u kriviĉnopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi
o pravom sticaju kriviĉnih djela, ili je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona. Ovo pitanje je vaţno zbog
odmjeravanja kazne. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj kriviĉnih djela, u tom
sluĉaju se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno dje lo, da bi se na kraju odmjerila
jedinstvena kazna za sva ostvarena djela. Ako se prihvati drugo shvatanje, da se kod idealnog
sticaja radi o sticaju kriviĉnih zakona, u tom sluĉaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to
ono koje je najteţe. Npr: ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i
tjelesnu povredu osobe C, tada će po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrĊena
kazna i za jedno i za drugo kriviĉno djelo. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj kriviĉnih zakona,
uĉinilac će odgovarati samo za kriviĉno djelo ubistva.

Naš KZ se u odredbi ĉl.46 st.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj kriviĉnih
djela. Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom
radnjom zaista moguće ostvariti više posljedica, a time i više kriviĉnih djela.

Kod realnog sticaja uĉinilac sa više razliĉitih, potpuno samostalnih radnji izvrši više kriviĉnih djela
za koja se istovremeno sudi. Pomenute radnje su najĉešće i vremenski i prostorno odvojene. Npr.
osoba A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B, a drugom radnjom izvrši kraĊu stvari
koja pripada osobi C. Pritom nije vaţno da li su te radnje uĉinjene na istom mjestu i u isto vrijeme.
One su najĉešće uĉinjene na razliĉitim mjestima i u razliĉito vrijeme.

Homogeni i heterogeni sticaj kriviĉnih djela

Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni.

Za homogeni sticaj karakteristiĉno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih kriviĉnih djela.

70 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Idealni homogeni sticaj postoji usluĉaju ako poĉinilac jednom istom radnjom poĉini 2 ili više
istovrsnih kriviĉnih djela. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C.

Realni homogeni sticaj postoji u sluĉaju ako poĉinilac odvojenim radnjama poĉini više istovrsnih
kriviĉnih djela. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B, a drugom radnjom
povredu osobi C.

Kod heterogenog sticaja karakteristiĉno je postojanje više raznovrsnih kriviĉnih djela.

Heterogeni idealni sticaj postoji u sluĉaju kad se jednom istom radnjom poĉine 2 ili više
raznovrsnih kriviĉnih djela. Npr. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B
i ošteti tuĊu stvar.

Heterogeni realni sticaj postoji u sluĉaju kad se odvojenim radnjama poĉini 2 ili više raznovrsnih
kriviĉnih djela.

Prividni sticaj kriviĉnih djela

Prividni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada postoji privid da je ostvareno više kriviĉnih
djela, a u stvari postoji samo jedno kriviĉno djelo. Dakle, prividni sticaj ustvari nije sticaj kriviĉnih
djela. Prividni sticaj kriviĉnih djela, kao i pravi, moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj
kriviĉnih djela.

Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela javlja se u sluĉajevima kad uĉinilac jednom radnjom ostvari
obiljeţja bića 2 ili više kriviĉnih djela, s tim da su sva ta djela obuhvaćena bićem jednog
jedinstvenog djela, tako da su ostala bića sadrţana u tom jedinstvenom biću.

Prividni realni sticaj kriviĉnih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja
prihvataom da postoji samo jedno kriviĉno djelo, mada su sa više radnji ostvarena bića više
kriviĉnih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno kriviĉno djelo.

PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA

Prividni idealni sticaj kriviĉnih djela postoji u situacijama kada izmeĊu 2 ili više kriviĉnih djela
postoje slijedeći odnosi: specijalitet, supsidijaritet, konsumpcija, alternativitet, inkluzija itd.

Odnos specijaliteta postoji u sluĉaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog
drugog, općeg kriviĉnog djela. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali
(poseban zakon derogira ili ukida opšti zakon), pa u takvim sluĉajevima ne postoje 2 kriviĉna djela
(opći i posebni oblik), već samo posebni oblik odreĊenog kriviĉnog djela, mada su jednom
radnjom ostvarena obiljeţja oba kriviĉna djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo
djeteta pri poroĊaju, iz ĉl.174 KZ i obiĉno ubistvo iz ĉl.171. Naime, majka koja liši ţivota svoje
dijete tokom poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja dok kod nje traje poremećaj izazvan
poroĊajem, istovremeno je ostvarila i obiljeţja obiĉnog ubistva (“…ko drugog liši ţivota..:”). Zbog
posebnosti obiljeţja ĉedomorstva (u pogledu uĉinioca samo majka, u pogledu vremena izvršenja
samo za vrijeme poroĊaja ili neposredno nakon poroĊaja i u pogledu osobenosti uĉinioca dok kod
nje traje poremećaj izazvan poroĊajem), takav uĉinilac će odgovarati samo za posebni oblik
ubistva i to njegov privilegirani oblik, a to je ĉedomorstvo.

Odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u
ostvarenju drugog kriviĉnog djela. U takvoj situaciji prethodno kriviĉno djelo je supsidijarno
drugom kriviĉnom djelu koje je primarno. Primjenom pravila lex primaria derogat legi
supsidiariae na uĉinioca se primjenjuje primarni, a ne supsidijarni zakon, pa uĉinilac odgovara

71 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
samo za primarno, a ne i za supsidijarno djelo. Npr. odnos supsidijariteta postoji u sluĉaju
kaţnjavanja za pripremanje iz ĉl.151 KZ. Ukoliko je uĉinilac izvršio djelo za koje je nabavio
sredstva, odgovara samo za naknadno djelo kao primarno, mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu
radnju. Za supsidijarno djelo uĉinilac će odgovarati samo ako nema naknadnog djela.

Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u sluĉaju kada jedno djelo biva
konzumirano drugim kriviĉnim djelom. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi
consumptae, što znaĉi da u takvim sluĉajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo,
redovno lakše kriviĉno djelo. Tako npr. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki
rezultiraju teškim tjelesnim povredama, a neki lišavanjem ţivota, tada uĉinilac neće odgovarati za
nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario, već samo za ubistvo, jer teške tjelesne
povrede bivaju konzumirane ubistvom.

Odnos alternativiteta postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno
postavljenih oblika nekog kriviĉnog djela. U takvim sluĉajevima uĉinilac odgovara samo za jedan
alternativno propisani oblik, i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom sluĉaju.
Okolnost da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir
samo kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. Tako npr.
alternativitet postoji u sluĉaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naĉin i iz bezobzirne
osvete. U tom sluĉaju ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naĉina izvršenja i u pogledu
posebne pobude, ali će se odgovarati samo za jedan oblik.

Prateće nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kada uĉinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2
kriviĉna djela, od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna koliĉina u odnosu na
kriminalnu koliĉinu drugog, glavnog djela. Tako npr. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava
ţivota osobu B i istovremeno oštećuje tuĊu stvar, npr.odijelo oštećenog. U tom sluĉaju odgovara
samo za ubistvo.

Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u sluĉaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiĉan i prirodan
nastavak drugog kriviĉnog djela. Tako npr. osoba A kod kraĊe, odnosno nakon njenog dovršenja
prikriva stvar koju je ukrao, jer je to prikrivanje normalan i logiĉan produţetak kraĊe. MeĊutim,
uĉinilac će odgovarati samo za izvršenu kraĊu po ĉl.274, a ne i za prikrivanje iz ĉl.290, iako je
ostvario obiljeţja i tog kriviĉnog djela.

PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIĈNIH DJELA

Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj kriviĉnih djela postoji u oblicima sloţenog,
kolektivnog i produţenog kriviĉnog djela.

Sloţeno kriviĉno djelo

Sloţeno kriviĉno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više kriviĉnih djela. Sloţeno KD je
zakonska konstrukcija, što znaĉi da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih kriviĉnih djela
spojiti u jedno djelo, koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno. Njega nije
dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi. Primjeri sloţenog kriviĉnog djela u našem KZ su
razbojništvo (ĉl.276) i razbojniĉka kraĊa (ĉl.275). Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela
– prinude i kraĊe. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraĊi, u njenoj je funkciji i
zapravo predstavlja sredstvo za ostvarenje kraĊe. Kod razbojniĉke kraĊe hronološki slijed prinude i
kraĊe je drugaĉiji nego kod razbojništva. Ovdje kraĊa hronološki prethodi prinudi, ali nakon što
uĉinilac biva zateĉen u kraĊi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraĊom oduzetih stvari.

Sloţeno kriviĉno djelo ima sliĉnosti sa kriviĉnim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom.
U oba sluĉaja postoji jedno kriviĉno djelo. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog
kriviĉnog djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. Kod djela koje je kvalificirano teţom

72 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
posljedicom, neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo, nuţan je nehat u odnosu na
teţu posljedicu (ĉl.177 st.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrću).

Konstrukcija sloţenog kriviĉnog djela vrlo je znaĉajna zbog odmjeravanja kazne. Kod sloţenog
kriviĉnog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. Da
zakon ne prihvata tu konstrukciju, tada bi uĉinilac odgovarao za 2 kriviĉna djela, pa bi sud
primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako
pojedino djelo, a potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu.

Kolektivno kriviĉno djelo

Kolektivno kriviĉno djelo je takoĊer zakonska konstrukcija što znaĉi da i u tom sluĉaju nije
dozvoljeno konstruirati kolektivno kriviĉno djelo u sudskoj praksi. Prema odnosu uĉinioca prema
djelu razlikuju se slijedeći oblici kolektivnog djela: u vidu zanata, u vidu zanimanja i iz navike.
Kolektivno krivično djelo u vidu zanata postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao spremnost da
mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem
pribavi izvor prihoda.
Kolektivno krivično djelo u vidu zanimanja postoji u sluĉaju kada je uĉinilac ispoljio spremnost da
ponavlja izvršenje kriviĉnog djela, pritom nemajući namjeru da mu posluţi kao izvor prihoda.
Kolektivno krivično djelo iz navike postoji u sluĉaju kada je uĉinilac pokazao sklonost za vršenje
takvih ili sliĉnih djela.

Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno kriviĉno djelo je pitanje da li je za
njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje, ili je neophodno da uĉinilac to djelo
ponovi u više navrata. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i
njegovo jednokratno izvršenje, s tim da se utvrdi spremnost uĉinioca da ponavlja vršenje tog
kriviĉnog djela.

Razumljivo je da se postojanje kolektivnog kriviĉnog djela lakše utvrĊuje ako su u pitanju 2 ili
više odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju, a koje su poĉinjene u kraćem
vremenskom intervalu. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiĉkih pitanja), pa je sud
u svakom sluĉaju utvrĊuje u zavisnosti od prirode kriviĉnog djela i svih okolnosti koje prate
njegovo izvršenje.

Naše ranije kriviĉno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno kriviĉno djelo u vidu zanata. To
je bilo kockanje. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. MeĊutim, naše kriviĉno zakonodavstvo sadrţi
neka druga kriviĉna djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliĉna kolektivnom kriviĉnom djelu, ali
koja se od njh u odreĊenoj mjeri i razlikuju. To su takva kriviĉna djela kod kojih zakonodavac
inkriminira “bavljenje” odreĊenim poslovima ili radnjama. Takvih djela ima više, a kao primjer se
mogu navesti nadriljekarstvo iz ĉl.247, nadripisarstvo iz ĉl.355 itd. Kod nadriljekarstva
inkriminirano je neovlašteno bavljenje lijeĉenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću bez
propisane struĉne spreme. Kod nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za
nagradu bavljenje pruţanjem pravne pomoći, takoĊer bez propisane struĉne spreme.

Osnovna razlika izmeĊu pomenutih kriviĉnih djela i kolektivnih kriviĉnih djela ogleda se u tome
što je kod kolektivnog kriviĉnog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje, uz dokazanu
spremnost uĉinioca da iz odreĊenih razloga ponavlja vršenje tog djela. Kod kriviĉnih djela kod
kojih je inkriminirano “bavljenje”, djelo mora biti ponovljeno u više navrata. Koliki će interval biti
potreban izmeĊu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”,
faktiĉko je pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom sluĉaju.

Produţeno kriviĉno djelo

Produţeno kriviĉno djelo postoji u sluĉaju kad više kriviĉnih djela zbog meĊusobne povezanosti
ĉine samo jedno kriviĉno djelo. Za razliku od sloţenog i kolektivnog kriviĉnog djela koji su

73 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zakonske konstrukcije, produţeno kriviĉno djelo nije zakonska, već pravna konstrukcija. To znaĉi
da se ta konstrukcija, tj.povezivanje više djela u jedno kriviĉno djelo, vrši u sudskoj praksi.
Produţeno kriviĉno djelo je potrebno iz praktiĉnih razloga, a to je da se više i vremenski i
prostorno odvojenih djelatnosti iz odreĊenih razloga spoje u jednu cjelinu. Npr, ako prodavaĉ iz
jedne trgovine svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica,
postavlja se pitanje da li je on uĉinio 10 kriviĉnih djela ili samo jedno KD.

U kriviĉnopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu


ispunjeni za postojanje produţenog kriviĉnog djela. Iako su razliĉita shvatanja saglasna o tome a je
ta konstrukcija i logiĉna i praktiĉna i potrebna, razliĉita su mišljenja o uslovima, a time i o prirodi
te konstrukcije. U tom smislu istiĉu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno.

Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljuĉivo objektivni elementi. Ta teorija traţi
3 uslova:
1. istovrsnost kriviĉnog djela;
2. vremenski kontinuitet;
3. istovjetnost oštećenog subjekta.

Istovrsnost krivičnog djela znaĉi da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste, kao npr.
KraĊa. Jedino odstupanje u tom smislu postoji u sluĉaju da u konstrukciju osim osno vnog oblika
mogu ući i njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraĊa, sitna kraĊa, teška kraĊa). U takvim
sluĉajevima kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. U produţeno kriviĉno
djelo ne mogu ući razliĉita djela, makar se ona nalazila u istoj grupi kriviĉnih djela. Tako npr. u
kombinaciju kraĊa-sitna kraĊa-teška kraĊa, ne bi se uklapala utaja.

Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiĉkih pitanja. Razumljivo je da će ovaj
uslov prije biti ispunjen kad se radi o kraćim vremenskim intervalima izmeĊu pojedinih odvojenih
radnji.

Istovjetnost oštećenog lica, bilo da se radi o fiziĉkom ili pravnom licu. Jedan broj zagovornika
napušta ovaj uslov, što znaĉi da u konstrukciju mogu ući i djela poĉinjena prema razliĉitim
pasivnim subjektima.

Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije, ali pored njih zahtijeva
postojanje i jednog subjektivnog uslova, a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. Taj uslov znaĉi
da jedinstvena subjektivna veza (svijest, predstava) postoji kod uĉinioca u odnosu na svako
pojedino djelo koje ulazi u konstrukciju. MeĊutim, u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja:

Prema prvom shvatanju, kod uĉinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat
svih odvojenih djelatnosti (npr. uĉinilac odluĉi da kraĊom 10 automobila doĊe do sredstava kojima
će riješiti neki svoj problem).

Po drugom shvatanju, od uĉinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat, već
je dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku, s tim da nova odluka mora biti
sliĉna prethodnoj, odnosno prethodnim odlukama, tako da ĉitava djelatnost izgleda kao plod jedne
jedinstvene, unaprijed donesene odluke.

Naša kriviĉnopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi
istovrsnost kriviĉnog djela i vremenski kontinuitet, a ne traţi se uslov da je svim djelima oštećeno
jedno te isto lice. U pogledu ovog trećeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju ĉisto liĉna
kriviĉna djela kao npr. uvreda, kleveta, silovanje itd. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti
oštećenog.

Pored navedenih uslova, traţi se još jedan uslov, a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno
jedinstveno djelo. UtvrĊivanje tog uslova spada u red faktiĉkih pitanja koje se rješava u zavisnosti

74 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. Najĉešći primjer kad se navodi da
je taj uslov ispunjen, je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike, a neki
navode i jedinstvo prostora, jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. Svi
pomenuti uslovi u sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije, jer kriviĉni
zakoni redovno ne poznaju pojam produţenog kriviĉnog djela. Nema jedinstvenog pravila o toj
konstrukciji, već će ona zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja.

Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima, jer se ona moţe opravdati ako
više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno kriviĉno djelo. To ujedno znaĉi da
se kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke, jer nam taj
subjektivni uslov nije potreban.

KRIVIČNA ODGOVORNOST

OPĆE POSTAVKE O KRIVIĈNOJ ODGOVORNOSTI

Da bi se prema uĉiniocu kriviĉnog djela mogla primijeniti kriviĉna sankcija, pored izvršenja
zakonom odreĊenog kriviĉnog djela, nuţno je i da se utvrdi uĉinioĉeva kriviĉna odgovornost. Bez
odgovornosti nema kaţnjavanja.

Kriviĉna odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u sluĉaju kad je uĉinilac u
vrijeme izvršenja kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva i takav psihiĉki odnos prema djelu
da mu se na osnovu toga uĉinjeno djelo moţe staviti na teret. Pomenuta psihiĉka svojstva ukazuju
na njegovu uraĉunljivost, a psihiĉki odnos na krivnju ili vinost.

Prema tome, krivično odgovoran učinilac za krivično djelo može da bude samo onaj učinilac koji
je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i vin. Bez uraĉunljivosti i vinosti nema
kriviĉne odgovornosti.

Uraĉunljivost i vinost kao elementi kriviĉne odgovornosti su subjektivnog karaktera, pa je i


kriviĉna odgovornost skup subjektivnih uslova na strani učinioca koji ga označavaju kao
uračunljivog i krivog.

Prema odredbi ĉl.12 st.1, kriviĉno odgovoran je uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno
kriviĉno djelo. I uraĉunljivost i krivnju kao uslove, elemente ili pretpostavke kriviĉne odgovornosti
zakonodavac je postavio u kumulaciji.

Kriviĉna odgovornost podloţna je stepenovanju, što znaĉi da moţe postojati manji ili veći stepen
kriviĉne odgovornosti. Stepen kriviĉne odgovornosti prva je okolnost koja utiĉe na odmjeravanje
kazne. Stepenovanje kriviĉne odgovornosti moguće je zbog toga što su moguća stepenovanja
elemenata iz kojih se ona sastoji (uraĉunljivost i krivnja).

Naprijed izneseno se odnosi na kriviĉnu odgovornost shvaćenu u materijalnom smislu. Kriviĉna


odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se
prema odreĊenom licu za odreĊeno kriviĉno djelo mogla pr imijeniti kriviĉna sankcija.

75 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kod starijih maloljetnika, pored uraĉunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreĊenog
stepena njihove duševne razvijenosti koji omogućava da maloljetnik shvati znaĉaj svog djela i da
upravlja svojim postupcima.

URAČUNLJIVOST

OSNOV URAĈUNLJIVOSTI

Opće napomene o osnovu uraĉunljivosti

U odgovoru na pitanje šta je osnov uraĉunljivosti, u kriviĉnopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna


shvatanja. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje, a drugo
shvatanje pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraĉunljivosti.

Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošću volje dijele se na indeterministiĉka i


deterministiĉka. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Ista podjela vaţi i za
determinizam. Shvatanja koja uopće ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraĉunljivosti nazivaju
se indiferentistiĉka.

Indeterministiĉko shvatanje

Apsolutni indeterminizam potiĉe iz klasiĉne škole kriviĉnog prava i dominirao je u


kriviĉnopravnoj teoriji 19.vijeka. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih uticaja, pa
ĉak i od pobuda ili motiva. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano, pa ĉak i sluĉajno.

Relativni indeterminizam razvijali su teoretiĉari neoklasiĉne školee krajem 19. i u prvoj polovini
20.vijeka. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utiĉu na donošenje ljudske odluke, s
tim da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreĊenih motiva koji djeluju na
njegovu volju.

Deterministiĉko shvatanje

Apsolutni determinizam razvijali su teoretiĉari antropološke i italijanske pozitivne škole. Prema


njima se potpuno negira sloboda volje. Uzima se da je volja potĉinjena zakonima kauzaliteta, pa je
svaka pojedinaĉna odluka ĉovjeka unaprijed data ili odreĊena. To bi znaĉilo da su neki ljudi
unaprijed prema svojim fiziološkim, biološkim ili psihološkim osobinama predodreĊeni za vršenje
kriviĉnih djela.

Relativni determinizam su razvijali teoretiĉari njemaĉke sociološke škole i prema tom shvatanju se
uzima da je volja uslovljena iskljuĉivo okolinom i liĉnošću ĉovjeka, odnosno njegovim karakterom
koji se formira pod uticajem okoline. Ĉovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera,
jer se njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju.

Osnovna razlika izmeĊu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice


indeterminizma konstruišu kriviĉnu odgovornost na moralnoj odgovornosti, a deterministi na
socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni
determinizam, a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom
pribliţili, onda se moţe reći da se jedina razlika izmeĊu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju
slobodnije formiranje karaktera, dok drugi kaţu da je karakter ĉovjeka unaprijed strogo
determiniran. Zajedniĉko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaĉaj karaktera ĉovjeka za
donošenje odluka.

76 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Indiferencistiĉko shvatanje

Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaĉajnom za osnovu uraĉunljivosti. Oni uraĉunljivost


odreĊuju ĉisto psihološki. Po njima se uraĉunljivost sastoji u sposobnosti rasuĊivanja ili u svijesti
o stvarnom i pravnom znaĉaju preduzete radnje, kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u
saglasnosti sa tom svojom sviješću.

Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija, u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci prihvata se


shvatanje da se kao osnov uraĉunljivosti odreĊuje psihiĉko stanje u kome postoji mogućnost za
svjesno djelovanje ĉovjeka. To znaĉi da kod pojedinca postoji mogućnost da on pravilno shvati
zbivanja u sebi i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogućnošću poduzima takve radnje koje
odgovaraju svjesno postavljenim ciljevima. Smatra se da takva mogućnost postoji kod svakog
onog pojedinca kod kojeg postoji mogućnost da praivlno, nesmetano i potpuno shvata znaĉaj
svojih radnji i da upravlja svojim postupcima, što se svodi na moć potpunog rasuĊivanja i
odluĉivanja.

UTVRĐIVANJE NEURAĈUNLJIVOSTI

Metodi utvrĊivanja neuraĉunljivosti

U kriviĉnopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomoću kojih se utvrĊuje


da li je neki uĉinilac kriviĉnog djela neuraĉunljiv. To su:
1. psihološki;
2. eciološki ili biološki;
3. mješoviti ili psihološko-biološki.

Prema psihološkom metodu utvrĊivanje neuraĉunljivosti svodi se na utvrĊivanje prisustva


odreĊenih psihiĉkih smetnji. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiĉkih stanja. Po ovom
metodu ne traţi se da se utvrĊuju i ta nenormalna stanja kao uzroĉnici smetnji. Psihološki metod
sagledan krroz definiciju neuraĉunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrĊivanje nemogućnosti
shvatanja znaĉaja svog djela ili na nemogućnost upravljanja svojim postupcima.

Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihiĉka
stanja, pri ĉemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiĉkih
funkcija.

Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrĊivanju neuraĉunljivosti: eciološki
(biološki) i psihološki. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljuĉenja uraĉunljivosti, a
psihološkim kriterijem se utvrĊuje iskljuĉenje onih psihiĉkih funkcija na kojima se zasniva
uraĉunljivost (rasuĊivanje i odluĉivanje). Ta dva metoda su meĊusobno nuţno vezana jer se pri
ustanovljavanju kriviĉne neuraĉunljivosti mora putvrditi da su psihiĉke smetnje nastale usljed
nenormalnog (neredovnog) psihiĉkog stanja.

UtvrĊivanje neuraĉunljivosti po Kriviĉnom zakonu FBiH

Naš KZ (ĉl.13 st.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. Prema odredbi KZ, nije
uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao da shvati značaj svog djela
ili nije mogao da upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti,
privremene duševne poremećenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja.

Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti ispoljava


alternativno: ili u nemogućnosti shvatanja znaĉaja djela, ili u nemogućnosti upravljanja svojim
postupcima. Nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost shvatanja znaĉaja svog djela naziva se

77 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
nedostatak intelektualne moći, a nemogućnost odluĉivanja ili nemogućnost upravljanja svojim
postupcima naziva se nedostatak voluntaristiĉke moći.

Biološki osnov iskljuĉenja uraĉunljivosti generalno se naziva duševna poremećenost, s tim da je i


taj osnov u našem zakonu alternativno postavljen:
- trajna duševna bolest;
- privremena duševna bolest;
- privremena duševna poremećenost;
- zaostali duševni razvoj.

Iskljuĉenje uraĉunljivosti utvrĊuje se na naĉin da se prije svega utvrĊuje prisustvo nekog oblika
duševne poremećenosti kod uĉinioca koja se javlja kao uzrok nemogućnosti rasuĊivanja ili
nemogućnosti shvatanja znaĉaja svog djela. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u
zakonu, za iskljuĉenje uraĉunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan
oblik duševne poremećenosti iz biološkog osnova (npr.trajna duševna bolest) i jedan alternativno
postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr.nemogućnost shvatanja znaĉaja djela).

Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao ĉovjek duševno normalan, procjena uraĉunljivosti


u kriviĉnom postupku ne vrši se redovno, već samo izuzetno, kad postoji sumnja da kod uĉinioca
postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremećenosti.

Ocjenjivanje uraĉunljivosti prema vremenu izvršenja kriviĉnog djela i konkretnom kriviĉnom


djelu

Procjena uraĉunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje. Prethodna i naknadna
neuraĉunljivost nemaju znaĉaj sa materijalno-pravnog aspekta.

Uraĉunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivično djelo, a ne procjenjuje se


generalno. To znaĉi da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraĉunljiva u odnosu na jedno
djelo, a da pritom bude uraĉunljiva u odnosu na drugo kriviĉno djelo. Tako npr. nije iskljuĉeno da
kad je u pitanju uĉinilac zaostalog duševnog razvoja, on bude uraĉunljiv u odnosu na ubistvo ili
kraĊu, ali da ne bude uraĉunljiv u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo (npr.uvredu, nepruţanje
pomoći itd). S obzirom na to, nisu iskljuĉene ni situacije da isti uĉinilac, koji izvrši više kriviĉnih
djela u sticaju, bude u odnosu na neka od tih djela uraĉunljiv, a u odnosu na druga djela smanjeno
uraĉunljiv ili potpuno neuraĉunljiv.

DUŠEVNA POREMEĆENOST

Pojam i klasifikacija duševnih poremećenosti

Pod pojmom duševne poremećenosti ili psihiĉke poremećenosti podrazumijeva se takvo psihiĉko
stanje ĉovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihiĉki procesi, već dolazi do ispoljavanja
raznih poremećenosti nagona, emocionalnosti, opaţanja, mišljenja, pamćenja, rasuĊivanja itd.
Uzroci duševnih poremećenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. nasljedstvo,
povreda zametka, oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem itd) ili egzogene prirode
(npr.mehaniĉke povrede, oboljenja mozga, stres, šok, dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat
itd).

S obzirom na uzroĉnike, duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe:


a) slaboumnosti, koje nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroĊene ili steĉene u
najranijem djetinjstvu;
b) duševne poremećenosti usljed oštećenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS);
c) duševne poremećenosti usljed endogenih oboljenja, kod kojih ne mogu da se utvrde promjene
ni na mozgu ni na nervnom sistemu;

78 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) psihopatije, ustvari graniĉni sluĉajevi izmeĊu zdravog i duševno poremećenog ĉovjeka.

S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe:


a) duševna zaostalost (oligophrenia);
b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremećaji i
c) zaostali duševni razvoj.

Prema zakonskoj odredbi (ĉl.13 st.1) kao biološke osnove iskljuĉenja uraĉunljivosti postavljene su
duševna bolest, privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne
poremećenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne
i privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera.
Privremena duševna poremećenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je
patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera).

Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremećenost. Ona je privremena, ali u
takvim sluĉajevima osnov za neuraĉunljivost nije privremena duševna poremećenost, već duševna
bolest.

Trajna i privremena duševna oboljenja

Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod trajnim duševnim oboljenjima
podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogućnost ozdravljenja. Kod tih bolesti ne javljaju se
periodi duševnog zdravlja, već to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija).

Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogućnost, pa ĉak i vjerovatnoća da se to
oboljenje moţe izlijeĉiti ili barem zalijeĉiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona
koja se javljaju povremeno i razvijaju u odreĊenim intervalima, kao npr. maniĉno-depresivna
psihoza, gdje se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeĊu njih postoji
odreĊeni slobodni interval. U takvom sluĉaju, u periodima slobodnog intervala uĉinilac se moţe
smatrati duševno zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju
bolesti mozga, odnosno centralnog nervnog sistema.

Psihopatije

Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno oboljenje.
Kod njih se nastranost ispoljava na podruĉju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u stanju da
svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko utiĉu
na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na van jske
nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu praćene odgovarajućim intelektualnim sposobnostima.
Psihopate su redovno uraĉunljivi, a zbog toga i kriviĉno odgovorni. MeĊutim, i kod njih mogu da
se jave prolazna psihiĉka stanja koja su sliĉna psihotiĉnim stanjima kod duševnih oboljenja.
Neuraĉunljivost bi kod njih mogla biti iskljuĉena samo u takvim sluĉajevima, jer se moţe
izjednaĉiti sa duševnim oboljenjima.

Privremena duševna poremećenost

Privremene duševne poremećenosti nisu duševna oboljenja. To su prolazna psihiĉka stanja koja
mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju poremećaji psihiĉkih funkcija,
posebno svijesti, koji mogu dostići i toliki stepen da onemogućavaju shvatanje znaĉaja uĉinjenog
djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe usljed mjeseĉarstva,
hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniĉkih povreda mozga, usljed gušenja,
trovanja itd. Za kriviĉno pravo poseban znaĉaj imaju akutna trovanja alkoholom, a u posljednje
vrijeme i dejstvo opojnih droga.

79 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremećenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao
što su snaţna uzbuĊenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremećenost
moţe da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljuĉuje mogućnost
shvatanja znaĉaja takvog djela ili mogućnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroĉito dolaze u
obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihiĉke procese, a to su afekti koji
dovode do tzv.šoka.

Zaostali duševni razvoj

Zaostali duševni razvoj je psihiĉko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljuĉeno, ili u velikoj mjeri
oteţano rasuĊivanje i odluĉivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiĉkog aparata. Zaostali
duševni razvoj ima sliĉnosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najĉešće radi o
stanju ĉiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiĉkog aparata uzrokovana je oboljenjem ili
povredom mozga dok se dijete još nalazi u majĉinoj utrobi, zatim u vrijeme poroĊ aja ili u prvim
danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiĉkog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih
ĉula, kao što je gluhonijemost.

Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost

Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihiĉke poremećenosti i koji je biološki osnov
iskljuĉenja uraĉunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti
onih lica koja su neznatnije prekoraĉila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno
razvila, zbog nekih svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u
kojoj su odrastala, a koje su negativno uticale na njihov psihiĉki razvoj. Kod takvih lica radi se o
tome da je stepen njihove duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali
njiovo stanje nije identiĉno sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog
toga nepotpuna duševna razvijenost kod mlaĊih punoljetnih osoba nije osnov iskljuĉenja
uraĉunljivosti. MeĊutim, ukoliko se ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviĊa da
se i prema takvim licima mogu primijeniti odreĊene vaspitne mjere kao kriviĉne sankcije koje su
namijenjene iskljuĉivo za maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela.

MOGUĆNOST RASUĐIVANJA I ODLUĈIVANJA

Za iskljuĉenje uraĉunljivosti, a time i kriviĉne odgovornosti, pored nekog oblika duševne


poremećenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljuĉena mogunost rasuĊivanja ili
mogućnost odluĉivanja. Mogućnost rasuĊivanja u kriviĉnom zakonu oznaĉena je kao mogućnost
shvatanja znaĉaja uĉinjenog djela, a mogućnost odluĉivanja je oznaĉena kao mogućnost
upravljanja svojim postupcima.

Znaĉaj djela i mogućnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraĉunljivosti)

U kriviĉnopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuĊivanja, odnosno pod
pojmom shvatanja znaĉaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog
znaĉaja, pravnog ili društvenog znaĉaja djela.

Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili
stvarnog znaĉaja djela, što znaĉi da shvatanje stvarnih okolnosti uĉinjenog djela u smislu da kod
uĉinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se
podrazumijeva i mogućnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod
uĉinioca ne postoji mogućnost shvatanja stvarnog znaĉaja djela (ako ne postoji mogućnost svijesti
o onome što ĉini i šta će tom ĉinidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogućnost da takav
uĉinilac shvati ni pravni ni društveni znaĉaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihiĉki
proces.

80 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za uraĉunljivost se takoĊer zahtijeva da uĉinilac ima mogućnost da ocijeni socijalni (društveni)
znaĉaj uĉinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo,
da li je štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraĉunljivost
je dakle bitno da se utvrdi da je psihiĉko stanje uĉinioca takvo da mu omogućava da pravilno
ocijeni društveni znaĉaj djela.

Mada je većina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraĉunjivost je


irelevantno da li za uĉinioca postoji mogunost ocjene znaĉaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz
toga proizilazi da postojanje uraĉunljivosti kod uĉinioca ne traţi mogućnost shvatanja pravnog
znaĉaja djela niti mogućnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela.

Kod uraĉunljivosti je bitno da se utvrdi da je uĉinilac imao mogućnost da shvati značaj učinjenog
djela, pri ĉemu nije potrebno da se u postupku utvrĊuje da li je on i u konkretnom sluĉaju
iskoristio tu svoju mogućnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihiĉki normalan ĉovjek
prije izvršenja djela zaista i koristio tu svoju psihiĉku mogućnost. Za uraĉunljivost je dakle
dovoljna sama mogućnost rasuĊivanja, pri ĉemu je nebitno da li je konkretni uĉinilac pri izvršenju
konkretnog djela i rasuĊivao o njegovom znaĉaju.

Mogućnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraĉunljivosti)

Pored toga što se za uraĉunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremećenosti uz mogućnost
shvatanja znaĉaja svog djela, to još uvijek ne znaĉi da je to lice potpuno uraĉunljivo. Pored
navedenih elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odluĉuje ili da je imalo
mogućnost da upravlja svojim postupcima. Mogućnost rasuĊivanja i mogućnost odluĉivanja kao
samostalne psihiĉke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da
neko lice posjeduje mogućnost odluĉivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogućnost
rasuĊivanja. Iako svakom odluĉivanju po pravilu prethodi rasuĊivanje, ipak su moguće takve
situacije da je kod uĉinioca prisutna mogućnost rasuĊivanja, a da je iskljuĉena mogućnost
odluĉivanja. Uvaţavajući mogućnost postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije
psihiĉke funkcije postavio u alternativi (nemogućnost rasuĊivanja ili nemogućnost odluĉivanja).

Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi
se postigao odreĊeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija:
1. Pripremni, koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuĊivanje razliĉitih mogućnosti,
unutrašnja borba motiva, izbor naĉina djelovanja itd.
2. Realizacija donesene odluke.

Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihiĉki proces savladavanja unutrašnjih i
vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja
djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškoće svode se na
savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreĊenih sredstava, uklanjanje mehaniĉkih
prepreka itd.

Mada emocije po našem zakonu nisu element uraĉunljivosti, one su ipak znaĉajne i u kriviĉnom
pravu zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaĉi ljudskih radnji, ili se javljaju kao
stimulativni faktor voljnih radnji ĉovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuĊivanja su ĉesto u
situaciji da uz snaţan voljni napor savladavaju emocije i nagone koji utiĉu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAĈUNLJIVOST

Postojanje smanjene uraĉunljivosti

81 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pored uraĉunljivosti i neuraĉunljivosti kao stanja koja su znaĉajna za postojanje ili nepostojanje
kriviĉne odgovornosti, u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje, u kome
uĉinilac nije ni potpuno uraĉunljiv ni potpuno neuraĉunljiv. Takvo stanje se naziva stanje bitno
smanjene uraĉunljivosti.

Prema odredbi ĉl.13 st.2 KZ FBiH, bitno smanjena uraĉunljivost postoji kada je kod uĉinioca
kriviĉnog djela sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim
postupcima bila bitno smanjena usljed duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili
zaostalog duševnog razvoja.

Uĉinilac koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv jeste krivično
odgovoran, ali se može blaže kazniti. Prema tome, bitno smanjena uračunljivost predstavlja
poseban fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne.

U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉita shvatanja o tome da li je kriviĉnom pravu potreban


pojam bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne.

Prema teoriji klasiĉne škole, institut bitno smanjene uraĉunljivosti je nepotreban, jer je vladalo
mišljenje da se uraĉunljivost kao kategorija kriviĉne odgovornosti ne moţe stepenovati, već da se
svi uĉinioci kriviĉnih djela mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive.

Prema teoriji njemaĉke sociološke škole, institut bitno smanjene uraĉunljivosti ima svog smisla jer
odgovara realnosti ţivota (izmeĊu uraĉunljivih i neuraĉunljivih lica stoji ĉitav niz prelaznih stanja
smanjene uraĉunljivosti).

Prigovori koji su upućivani pojmu smanjene uraĉunljivosti su slijedeći:


1. Pojam smanjene uraĉunljivosti nema smisla jer se uraĉunljivost ne moţe stepenovati;
2. Pojam smanjene uraĉunljivosti je neprecizan, pa bi svojom nepreciznošću otvarao put
zloupotrebi, samovolji i nesigurnosti u sudskoj praksi;
3. Pojam smanjene uraĉunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno
zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraĉunljiva, kao i da se smanjeno uraĉunljiva lica
proglašavaju za potpuno duševno zdrava;
4. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije kriviĉnog prava” u smislu da sudovi zbog
nedovoljnog struĉnog znanja neće biti u mogućnosti da pravilno ocijene stepen uraĉunljivosti
lica, već će to ĉiniti psihijatri, ĉime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra.

Navedenim prigovorima klasiĉne škole slijede i kontraargumenti:


1. Uĉinioci se ne mogu podijeliti samo na uraĉunljive i neuraĉunljive jer je realnost ţivota takva
da izmeĊu ta 2 krajnja stanja postoji ĉitav niz prelaznih stadija. Na takav zakljuĉak ukazuje
razvoj psihijatrije;
2. Prigovor nepreciznosti otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne
postoje posebni problemi da se utvrdi i neko od prelaznih stanja, jer je ĉinjenica da ta prelazna
stanja i postoje;
3. Prigovor samovolje i nesigurnosti takoĊer se otklanja na naĉin da vještak po svojoj osnovnoj
funkciji (dijagnoza i prognoza) treba da završi svoj posao, koji je, istina, nešto teţi kod
utvrĊivanja smanjene uraĉunljivosti nego kod utvrĊivanja stanja potpune uraĉunljivosti i
neuraĉunljivosti;
4. Prigovor “psihijatrizacije kriviĉnog prava” otklanja se na naĉin da sud mora zadrţati svoju
funkciju suĊenja, tj.donošenja odluka meĊu koje spada i odluka o uraĉunljivosti. Uloga
psihijatara je samo u tome da oni svojim struĉnim znanjem trebaju pomoći sudu u donošenju
odluke, a ni u kom sluĉaju da preuzmu funkciju suda.

82 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U savremenom kriviĉnom pravu i kriviĉnom zakonodavstvu danas je prihvaćen pojam smanjene


uraĉunljivosti.

UtvrĊivanje bitno smanjene uraĉunljivosti

Bitno smanjena uraĉunljivost utvrĊuje se na isti naĉin kao i uraĉunljivost, odnosno neuraĉunljivost
uopće. To znaĉi da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. Kod bitno smanjene
uraĉunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremećenosti koja se traţe i kod
neuraĉunljivosti (duševna bolest, privremena duševna poremećenost, zaostali duševni razvoj).

Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se u tome što je kod
neuraĉunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja potpuno
iskljuĉena, dok je kod bitno smanjene uraĉunljivosti mogućnost rasuĊivanja ili odluĉivanja samo
bitno smanjena. Dakle, razlika je iskljuĉivo u psihiĉkim elementima. MeĊutim, za postojanje bitno
smanjene uraĉunljivosti neophodno je da mogućnost psihiĉkih funkcija padne ispod odreĊenog
stepena. Ni zakon ni kriviĉnopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva
dostignut, već se to pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti
konkretnog sluĉaja.

Smanjena uraĉunljivost i maloljetstvo

Bitno smanjena uraĉunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. To znaĉi da se


ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. Kriviĉni zakon ne
sadrţi nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraĉunljivosti. Razlog tome je
što bi kod maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni, primjena makar i blage kazne kao
kriviĉne sankcije (bitno smanjena uraĉunljivost vodi kriviĉnoj odgovornosti i kaţnjivosti), mogla
krajnje negativno djelovati na njegov dalji psihiĉki razvoj, formiranje karaktera i njegov ukupan
budući ţivot.

Slijedi zakljuĉak da maloljetni učinioci krivičnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti
ili uraĉunljivi ili neuraĉunljivi, ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno uračunljivi.

Kao i uraĉunljivost, i bitno smanjena uraĉunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme


preduzimanja radnje izvršenja, a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno kriviĉno
djelo.

Kriviĉna odgovornost i primjena kriviĉnih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću

Razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti ogleda se i u kriviĉnopravnom


dejstvu. Potpuna neuraĉunljivost iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, a bitno smanjena uraĉunljivost
ne. Lica sa bitno smanjenom uraĉunljivošću su kriviĉno odgovorna, s tim da im se stanje bitno
smanjene uraĉunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne.

Naš zakonodavac (ĉl.13 st.2) predviĊa fakultativno i ograniĉeno ublaţavanje kazne uĉiniocu koji je
kriviĉno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. Pored kazne, takvom uĉiniocu se
moţe izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj
ustanovi, ako sud utvrdi da bi takav uĉinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela,
seksualnog integriteta ili imovine ukoliko bude pušten na slobodu (ĉ l.63).

U pogledu kaţnjavanja Zakon predviĊa 2 mogućnosti:


1. Da mu za uĉinjeno djelo odmjeri kaznu u granicama koje su propisane Zakonom;
2. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ograniĉenjima koja su propisana u ĉl.42.

83 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Dakle, zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne, smatrajući da ta mogućnost
bolje odgovara individualizaciji kazne.

ACTIONES LIBERAE IN CAUSA

Pojam actiones liberae in causa

Neuraĉunljivost moţe biti osnov iskljuĉenja kriviĉne odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme
preduzimanja radnje izvršenja kriviĉnog djela. U tom smislu kriviĉno pravo poznaje jedan jedini
izuzetak, a on se odnosi na one situacije kada se uĉinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao
shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima, iako je bio svjestan ili je
mogao i morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poĉiniti kriviĉno djelo. Takav učinilac je
krivično odgovoran.

To znaĉi da naše kriviĉno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviĉna odgovornost za
djelo poĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti, ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica
jedne prethodne radnje u odnosu na koju je uĉinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata. Takva
djela se nazivaju actiones liberae in causa, što oznaĉava radnje koje su slobodne u odluci, ali ne i
u izvoĊenju.

Odgovornost za actiones liberae in causa

U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. Ranija
zakonodavstva nisu sadrţavala posebne odredbe o tome, ali nova zakonodavstva u koja spada i
naše, izriĉito predviĊaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu
odgovornosti i kaţnjivosti za takva kriviĉna djela.

Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po općim principima o kriviĉnoj
odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i
u tom sluĉaju treba procjenjivati uraĉunljivost uĉinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje
izvršenja, ili se ta uraĉunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom
se uĉinilac dovodi u stanje neuraĉunljivosti. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja.

Prema prvom, nuţna je uraĉunljivost u vrijeme preduzimanja radnje, a prethodna radnja smatra se
samo kao pripremna radnja.

Drugo shvatanje, koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu, traţi samo da su oni ostvarili
uzrok posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu, pri ĉemu je
dovoĊenje sebe u stanje neuraĉunljivosti uzrok posljedice. Preovladava zapravo shvatanje da kod
actiones liberae in causa uĉinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje kriviĉnog djela, kao što u
nekim sluĉajevima posredni izvršilac koristi druge, neposredne izvršioce u ostvarenju svog
kriviĉnog djela.

Kriviĉna zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na:
- ona koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela;
- ona kod kojih je odgovornost ograniĉena samo na sluĉaj ako je privremena duševna
poremećenost izazvana u namjeri da se u neuraĉunljivom stanju uĉini kriviĉno djelo,;
- ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela.

Po odredbi ĉl.13 st.3 KZ FBiH, kriviĉno je odgovoran uĉinilac kriviĉnog djela koji je upotrebom
alkohola, droga ili na drugi naĉin doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela

84 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno
njegovim umišljajem ili je u odnosu prema kriviĉnom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za
takvo djelo predviĊa i kriviĉnu odgovornost za nehat.

Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljuĉiti:

1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti


koja bi za ta djela postojala primjenom općih principa po kriviĉnoj odgovornosti. To znaĉi da
se postavlja zahtjev uraĉunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je uĉinilac sebe doveo u
stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge
strane, zahtijeva se krivnja uĉinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega
postoji umišljaj (bio je svjestan ili je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti
kriviĉno djelo, pa je to htio ili je na to pristao), ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni
ili nesvjesni);

2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a
za nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviĊena odgovornost za ta djela uĉinjena iz
nehata;

3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna
obiljeţja kriviĉnog djela, pri ĉemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na
pojedinosti.

Actiones liberae in causa i smanjena uraĉunljivost

Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim sluĉajevima treba uvaţiti stanje
smanjene uraĉunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogućnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da
bitno smanjena uraĉunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se
mora prihvatiti da stanje bitno smanjene uraĉunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne.
Razlog tome je što potpuna neuraĉunljivost ovdje ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, pa nema ni
razloga da se ublaţi kazna uĉiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraĉunljiv.

VINOST

OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI

Odnos prouzrokovanja i vinosti

Uĉinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj
prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti
uslovi su prije svega da se radi o uraĉunljivom uĉiniocu, a zatim i o uĉiniocu koji prema uĉinjenom
djelu ima odreĊeni psihiĉki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što ĉini i da je to htio. To znaĉi
da kriviĉno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj uĉinilac kriviĉnog djela koji je u vrijeme
izvršenja bio uraĉunljiv i koji je prema djelu imao odreĊeni psihiĉki odnos koji je izraţen u
preduzimanju svjesne i voljne djelatnosti. Ne moţe biti kriviĉno odgovoran uĉinilac bez tog
odreĊenog psihiĉkog, subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaĉi da kod uĉinioca moţe
postojati uraĉunljivost, ali uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog
unutarnjeg odnosa prema djelu, onda nema kriviĉne odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu
objektivnih i subjektivnih elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom
jedinstvu leţi opravdanje i cjelishodnost te društvene represije.

85 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti
na osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem
objektivne odgovornosti prema kome uĉinilac odgovara za ono što je stvarno uĉinio, potpuno
neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njeg ov subjektivni
odnos prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne
odgovornosti u prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u kriviĉnom pravu postao
dominantan sistem subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše kriviĉno zakonodavstvo, koje
ne dozvoljava mogućnost objektivne odgovornosti.

Vinost kao psihiĉki odnos

Vinost ili krivnja je skup psihičkih odnosa učinioca prema učinjenom djelu koji se izražavaju u
njegovoj svijesti i volji. Ako se kriviĉno djelo shvata u njegovom objektivno-subjektivnom smislu,
vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se kriviĉno djelo shvata u objektivnom smislu,
vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviĉne odgovornosti.

Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je uĉinilac svjestan svog djela, da li hoće to djelo. Element
svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraĉunljivosti i kod vinosti.
Kod uraĉunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se uĉinilac nalazio, on uopće
mogao biti svjestan znaĉaja svog djela i da li je uopće mogao upravljati svojim postupcima u
vrijeme izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom sluĉaju uĉinilac bio
svjestan svog djela i da li je to djelo htio. Kod uraĉunljivosti se ispituje ispravnost učiniočevog
psihičkog aparata, a kod vinosti se ispituje njegov psihički odnos prema djelu.

Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, već se ona u svakom sluĉaju mora utvrditi. Pretpostaviti
postojanje vinosti znaĉi ustvari negirati vinost kao uslov kriviĉne odgovornosti. U kriviĉnom pravu
nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili
relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u
trenutku kad je kriviĉno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona
postoji, ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji.

Naše kriviĉno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg kriviĉnog prava
je princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi ĉl.12 st.1 prema kojoj je kriviĉno
odgovoran samo onaj uĉinilac koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo. Pri tome, kriv je
onaj uĉinilac koji je kriviĉno djelo izvršio s umišljajem (ĉl.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj uĉinilac
koji je djelo izvršio iz nehata, ali samo onda kad to zakon izriĉito odreĊuje.

Glavna shvatanja pojma vinosti

U odreĊivanju pojma vinosti u kriviĉnopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su


psihološko i normativno shvatanje.

Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu
koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje je do poĉetka
20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u kriviĉnom pravu i njegov znaĉaj ogleda se u tome što je
po njemu i u kriviĉnopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne
odgovornosti uĉinioca za uĉinjeno kriviĉno djelo.

Poĉetkom 20.vijeka u kriviĉnopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To


shvatanje se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i ĉisto normativno
shvatanje.
Prema psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam uĉinilac svoje djelo
ocijenio kao djelo protivno pravu. To znaĉi da krivnja postoji u sluĉaju kad je uĉiinlac bio svjestan

86 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost
sadrţi i psihološke i normativne elemente.
Prema čistom normativnom shvatanju, krivnja se procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da
se ona najĉešće ne moţe procijeniti subjektivno. Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o
tome da li se neki uĉinilac kriviĉnog djela moţe pravno prekoriti za uĉinjeno djelo, odnosno da li
mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od psihološko-normativnog shvatanja ne
donosi sam uĉinilac, već to ĉine treća lica, a to je sudsko vijeće koje odluĉuje o uĉinioĉevoj
kriviĉnoj odgovornosti.

U našoj kriviĉnopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreĊeni psihiĉki odnos
uĉinioca prema uĉinjenom djelu. Taj psihiĉki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogućnosti
postojanja odreĊenih unutarnjih psihiĉkih procesa na osnovu odreĊenog psihiĉkog stanja, tj. na
osnovu uraĉunljivosti.

Vinost kao psihiĉki odnos prema uĉinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno
kriviĉno djelo, a ne u vezi sa karakterom uĉinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd.
Vinost (krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat
kao izuzetan i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviĉne odgovornosti. Iako na
strani uĉnioca mogu postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta
utvrĊivanja krivnje, već samo mogu imati znaĉaja na planu odmjeravanja kazne. To znaĉi da naša
teorija i zakonodavstvo krivnju odreĊuju psihološki, ne prihvatajući normativne elemente kao
elemente krivnje. Nije dozvoljeno proširivati krivnju, a time i kriviĉnu odgovornost izvan ta dva
oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se tvrditi da nema krivnje u sluĉaju da na strani uĉinioca postoji
umišljaj ili nehat.

Svijest i volja uĉinioca, kao osnovni elementi krivnje, ĉine suštinu psihiĉkog odnosa uĉnioca
prema djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogućnosti njenog
postojanja, predstavlja zajedniĉki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristiĉki ili voljni
element javlja se samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogućnost da
svijest moţe da obuhvata sve stvarne okolnosti uĉinjenog djela. Pritom se kod uĉinioca samo
izuzetno traţi svijest o pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI

UMIŠLJAJ

Pojam i elementi umišljaja

Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviĉna djela uĉinjena sa umišljajem uvijek se
kaţnjava, a za kriviĉna djela izvršena iz nehata uĉinilac se kaţnjava samo onda kad je zakonom
izriĉito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog kriviĉnog djela.

U kriviĉnopravnoj teoriji postoje razliĉiti pristupi pojmovnom odreĊivanju tih oblika krivnje.
Prema psihološkom shvatanju, umišljaj se odreĊuje iskljuĉivo na osnovu psihiĉkog odnosa
uĉinioca prema uĉinjenom djelu. MeĊutim, odreĊujući u ĉemu se sastoji taj ps ihiĉki odnos,
pristalice psihološkog shvatanja razliĉito odreĊuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju
teoriju predstave (tzv.intelektualistiĉka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristiĉka teorija).

Prema teoriji predstave, smatra se da umišljaj postoji ako je uĉinilac predvidio posljedicu svoje
radnje. To znaĉi da je kod uĉinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju će
prouzrokovati njegova radnja. Suština teorije predstave ogleda se u tome da je uĉinilac posljedicu
samo predvidio, pri ĉemu za postojanje umišljaja nije bitno da li je učinilac i htio nastupanje
posljedice.

87 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je učinilac htio posljedicu.
Pritom uopće nije bitno predviĊanje nastupa posljedice. To znaĉi da prema teoriji volje umišljaj ne
moţe postojati u sluĉaju kad je uĉinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio.

Obje ove teorije u svom ĉistom obliku dovode do nelogiĉnih rješenja, te je izlaz pronaĊen u
kompromisu, u smislu odstupanja od ĉistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja.

Prema odredbi ĉl.14 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio
svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog
njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno
nastupanje (eventualni umišljaj).

Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljuĉivo usvojio ni teoriju
predstave niti teoriju volje, već obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoĊer je vidljivo da
zakonodavac nije u potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, već je odredio samo
donju i gornju granicu tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomoću
nje razgraniĉava umišljaj kao teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje.

Elementi direktnog i eventualnog umišljaja

Naš kriviĉni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja: direktni i eventualni.

Direktni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (dakle i
element svijesti i element volje pozitivno odreĊen).

Eventualni umišljaj postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja
moţe doći do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element
svijesti i element volje takoĊer pozitivno odreĊeni).

I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se reći da je to psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu
koji se izraţava u svijesti uĉinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim
okolnostima djela) i volji uĉinioca da uĉini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni
elementi, a elementi volje voluntaristiĉki elementi.

Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest uĉinioca o posljedici koju će prouzrokovati


svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima kriviĉnog djela. Njegova svijest moţe
biti takva da kod uĉinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali ta svijest
moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogućnost.

Voluntaristiĉki element umišljaja upućuje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem


posljedice, odnosno ostvarenjem kriviĉnog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razliĉitog
stepena, od kojih su bitna 2 za razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaĉi stepen
saglašavanja postoji kod direktnog umišljaja, gdje uĉinilac hoće posljedicu, odnosno izvršenje
djela, u odnosu na eventualni umišljaj, gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U
svim sluĉajevima gdje se volja uĉinioca izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje
se saglašavanje sastoji u pristajanju na posljedicu postoji eventualni umišljaj.

Htijenje posljedice

Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke
karakteristiĉne situacije kada se sa sigurnošću uzima da je uĉinilac htio posljedicu, odnosno
izvršenje kriviĉnog djela. To su slijedeće situacije:

88 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreĊene svrhe
(npr. ubistvo iz ljubomore, ubistvo iz bezobzirne osvete itd);
2. Uĉinilac je posljedicu htio i u sluĉaju ako je posljedica sredstvo za postizanje svrhe
(npr.ubistvo radi nasljeĊa – nasljeĊe je svrha, a sredstvo je ubistvo);
3. Uĉinilac je htio posljedicu ako je svjestan da će se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo
postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv.uzgredna posljedica (npr. osoba A sa umišljajem
da liši ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B, s tim da
su se u istoj prostoriji nalazile i osobe C, D, E. Svrha je ubistvo osobe B, a uĉinilac je svjestan
da posljedica mora nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba);
4. Uĉinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da će izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po
ostvarenju njegove svrhe. (npr. neko ubije majku koja doji bebu, svjestan da će i dijete usljed
postojećih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege).

Pristajanje na posljedicu

Jedno od spornih pitanja u kriviĉnopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošću moţe ustvrditi
da je uĉinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije
uzima shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv.Frankova formula). Prema toj formuli, pristajanje
na posljedicu kod eventualnog umišljaja postoji u slučaju kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje
i da je posljedicu predvidio kao izvjesnu. To znaĉi da je on odobrio nastupanje te posljedice i
saglasio se u formi pristajanja na tu posljedicu. Na osnovu te formule vrši se razgraniĉenje izmeĊu
eventualnog umišljaja i svjesnog nehata.

Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na
jednoj hipotetiĉkoj okolnosti, a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u
sluĉaju da je posljedicu predvidio kao sigurnu, a ta okolnost praktiĉno se uopće ne moţe utvrditi.

Svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela

Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela. Obiljeţja
kriviĉnog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica kriviĉnog djela. Zbog toga
je za umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna:
- svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira radnja izvršenja,
- svijest o posljedici
- svijest o uzroĉnoj vezi izmeĊu preduzete radnje i posljedice koja je nastupila.

Pored toga, pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima kriviĉnog djela podrazumijevaju se i
sva druga moguća stvarna obiljeţja kao što su npr. liĉni odnos, liĉno svojstvo, liĉna okolnost,
protivpravnost itd.

Stvarna obiljeţja kriviĉnog djela mogu biti fiziĉke i pravne pojave, kao što je npr. pravno svojstvo,
neko subjektivno pravo itd. To znaĉi da su stvarna obiljeţja fiziĉke i pravne ĉinjenice kao npr.
stvar, brak, ugovor, isprava itd. Za umišljaj uĉinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih
ĉinjenica u vanjskom svijetu, pri ĉemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te
ĉinjenice podvode. Tako npr. kod kraĊe, tuĊa pokretna stvar je obiljeţje djela, pa se od uĉinioca
traţi svijest da on kraĊom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno
raspolaganje sa stvari, a pritom kod uĉinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreĊeno
u graĊanskom pravu.

Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja, ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima
kriviĉni zakon kod razliĉitih kriviĉnih djela konkretizira tu radnju. To su modaliteti radnje
izvršenja kao što su: sredstvo izvršenja, objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava,
naĉin, vrijeme, mjesto itd.

89 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroĉnu vezu izmeĊu te radnje i posljedice koja je nastupila.
Ta svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogućem nastupanju posljedice usljed
preduzete radnje i to u njenom globalu, pri ĉemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o
pojedinostima prouzrokovanja. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon
izriĉito to odreĊivao kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Npr. kriviĉno djelo ubistva sa umišljajem
će postojati i u onom sluĉaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa
umišljajem da ga liši ţivota, ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meĊusobnog hrvanja i
otimanja, a nakon toga do opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B.

Kada su u pitanju liĉna svojstva ili liĉni odnos, liĉna okolnost, onda je svijest o njima potrebna
samo onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja kriviĉnog djela, što znaĉi da bez tih okolnosti
nema kriviĉnog djela. Tako npr. kod nekih kriviĉnih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti
postoji liĉno svojstvo uĉinioca kao što je sluţbeno lice, odgovorno lice. Kod nekih kriviĉnih djela
liĉno svojstvo je graĊanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka), kod nekih KD liĉno svojstvo
je vojno lice (KD protiv oruţanih snaga Federacije). U svim tim sluĉajevima svojstvo uĉinioca je
osnovno obiljeţje djela. Isto tako, kod nekih kriviĉnih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreĊeni
odnos kao što je npr.rodoskrvnjenje, srodnik po krvi u pravoj liniji, kod ĉedomorstva – odnos
majke prema njenom djetetu itd.

Kod nekih kriviĉnih djela odreĊena liĉna okolnost je osnovno obiljeţje kriviĉnog djela, kao
npr.kod KD dvobraĉnosti (zna da je već u braku, a ipak zakljuĉi novi), ili kod KD prenošenja
spolne bolesti (svijest o liĉnoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti).

Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element općeg pojma kriviĉnog djela, ona je kod
nekih kriviĉnih djela predviĊena kao obiljeţje bića tih kriviĉnih djela. U takvim sluĉajevima od
uĉinioca se zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. kod protivpravnog lišavanja slobode,
protivpravnog prekida trudnoće itd).

Na kraju treba istaći da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima
koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopće bilo kriviĉno d jelo. To su
tzv.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. To su zapravo objektivne
pretpostavke od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost uĉinioca i zbog toga one ne
ulaze u podruĉje vinosti. Tako npr. kod KD uĉestvovanja u tuĉi uĉinioci odgovaraju za samo
uĉestvovanje u fiziĉkom obraĉunu u kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna
povreda (ĉl.179). Sviješću uĉesnika tuĉe ne mora biti obuhvaćena i ta objektivna okolnost, kao što
je lišenje ţivota ili teška tjelesna povreda. To je samo okolnost koja razgraniĉava jedan fiziĉki
obraĉun izmeĊu 3 ili više lica na kriviĉno djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira.

Znanje stvarnih obiljeţja bića kriviĉnog djela

Kod nekih kriviĉnih djela u odredbama se traţi da je uĉinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja
bića kriviĉnog djela. Kod tih kriviĉnih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u
odnosu na one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja, tako i u odnosu
na nku buduću ĉinjenicu. Primjeri takvih djela su izdavanje ĉeka bez pokrića (ĉl.271 st.1), gdje
uĉinilac izdaje ili stavlja u promet ĉek za koji zna da nma pokriće ili kod KD krivotvorenja novca
(ĉl.267 st.4), gdje uĉinilac zna da je naĉinjen laţan novac itd. Kod ovakvih kriviĉnih djela za
njihovo izvršenje sa umišljajem nije dovoljna uĉinioĉeva svijest o mogućnosti postojanja odreĊene
ĉinjenice, već se traţi svijest o njenoj izvjesnosti, tj. o sigurnosti da ta ĉinjenica postoji. To znaĉi
da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti potrebu postojanja svijesti u njenom najjaĉem stepenu.

Kad je u pitanju umišljajno kriviĉno djelo, za takvo djelo se uvijek odgovara, neovisno od toga da
li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. Zakon ni kod jednog kriviĉnog djela ne ograniĉava
odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj. MeĊutim, s obzirom na odreĊena
obiljeţja bića kriviĉnog djela, neka kriviĉna djela se mogu izvršiti samo sa direktnim, a neka samo

90 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
sa eventualnim umišljajem. Tako npr. kraĊa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem, dok se
npr. nesavjesno lijeĉenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. Ukoliko bi kod
tog kriviĉnog djela uĉinilac postupao sa direktnim umišljajem, onda bi se radilo o potpuno drugom
kriviĉnom djelu.

U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim


ili eventualnim umišljajem. U principu, teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem, pa u
odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. MeĊutim, nisu iskljuĉene situacije da su posljedice djela sa
eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti uĉinioca takva djela
zasluţuju teţe kaţnjavanje.

Druga razlikovanja umišljaja

Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usva ja naš Zakon, kriviĉnopravna teorija poznaje i
druga razlikovanja umišljaja. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj
i dolus repentinus – kad se odluka donosi na mah.

Dolus preameditatus postoji u sluĉaju kad je uĉinilac odluku donio nakn duţeg razmišljanja,
hladnokrvno, kad je imao dovoljno vremena od donošenja odluke do njene realizacije. U našem
kriviĉnom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno predviĊen kao pooštravajuća okolnost
ni za jedno kriviĉno djelo, već samo moţe da bude uzet u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom
odmjeravanja kazne.

Dolus repentinus postoji u sluĉaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja,
trenutno, na mah. Dolus repentinus predviĊen je kod nas kao privilegirajuća okolnost kod
kriviĉnog djela ubistva na mah iz ĉl.172.

Namjera, cilj, pobuda

Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac kao obiljeţje bića kriviĉnog djela pominje postojanje
odreĊene namjere. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. Cilj je vanjski, objektivni fiziĉki
fenomen koji se kao predstava odraţava u svijesti uĉinioca. Sa namjerom postupa ono lice koje
pod dejstvom predstave o cilju preduzima odreĊenu radnju da bi taj cilj ostvario.

Kod nekih kriviĉnih djela zakon odreĊuje da odreĊena radnja sa posljedicom, koja je predviĊena
kao obiljeţje kriviĉnog djela, treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bića tog kriviĉnog
djela. Kod tih kriviĉnih djela nije dovoljan samo umišljaj, već se tu traţi i odreĊena namjera
uĉinioca. U takvim sluĉajevima umišljaj dobiva jdan teţi, kvalificirani oblik krivnje.

Uĉinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j
zapravo jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bića kriviĉnog djela. Tako
npr. kod KD podrivanja vojne i odbrambene moći (ĉl.144) uĉinilac postupa u namjeri da umanji
odbrambenu moć Federacije, ili kod KD terorizma (ĉl.146), gdje uĉinilac postupa u namjeri
rušenja Federacije, njenog ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. U ovakvim sluĉajevima
nije vaţno da li je namjeravani cilj i ostvaren. Tako npr. kod iznuĊivanja iskaza nije bitno da li je
taj iskaz zaista i iznuĊen. MeĊutim, ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren, to će se uzeti kao
oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

Isto tako, postoje i kriviĉna djela kod kojih cilj, prema kojem je usmjerena namjera, ne predstavlja
dalju posljedicu radnje kriviĉnog djela, već motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost
uĉinjenog djela i na opasnost samog uĉinioca. Tako npr. kod KD kraĊe djelo se ĉini u namjeri da
se prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Ako se dokaţe da nema te
namjere, onda se u tom sluĉaju ne radi o kraĊi, već o oduzimanju tuĊe pokretne stvari iz ĉl.279.
Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraĊe postoji i kod utaje, prevare, iznude itd.

91 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

NEHAT

Pojam i oblici nehata

Nehat ili culpa je drugi mogući psihiĉki odnos uĉinioca prema djelu koji dovodi do kriviĉne
odgovornosit uĉinioca. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. Za nehat se odgovara samo onda
kad je to zakonom izriĉito propisano, a kad su u pitanju ista kriviĉna djela, kazne za nehatni oblik
redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela.

Prema odredbi ĉl.15 KZ FBiH, krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinitelj bio svjestan da
zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da
će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja
zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i
mogao biti svjestan te svoje mogućnosti.

Osnov za razgraniĉenje izmeĊu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiĉkim elementima. Kod


umišljaja uĉinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na
posljedicu. Kod nehata se uĉinilac uopće ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem
kriviĉnog djela, jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice
uopće neće doći.

Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni.

Svjesni nehat postoji kad je uĉinilac bio svjestan da usljed njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe
doći do nastupanja zabranjene posljedice, s tim da je on olako drţao da će tu posljedicu moći
sprijeĉiti ili da ona uopće neće nastupiti.

Nesvjesni nehat postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan mogućnosti da usljed preduzete
radnje doĊe do nastupanja posljedice, s tim da je on prema svojim liĉnim svojstvima mogao, a
prema objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogućnosti.

Pored svjesnog i nesvjesnog nehata, kriviĉnopravna teorija poznaje i tzv.profesionalni nehat, gdje
se radi o nehatu odreĊenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih
kada preduzima odreĊene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Profesionalni nehat
se smatra teţom vrstom nehata, iako naš kriviĉni zakon ne uspostavlja izriĉito veću odgovornost
uĉinioca za profesionalni nehat ni kod jednog kriviĉnog djela. Okolnost da se radi o
profesionalnom nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuća okolnost prilikom odmjeravanja
kazne.

Svjesni nehat

Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. On postoji kada uĉinilac ima svijest o
mogućnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu, odnosno predviĊa mogućnost ispunjenja
stvarnih obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela, ali se on sa takvom mogućnošću ne saglašava.
Osnovna razlika izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu, tj.
na uĉinioĉevom unutrašnjem stavu prema posljedici, odnosno stvarnom obiljeţju kriviĉnog djela.
Kod eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreĊeni, dok je kod
svjesnog nehata samo element svijesti pozitivno odreĊen, dok je element volje negativno odreĊen.
Dakle, svijest uĉinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista, tj. mora
obuhvatiti sve one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj.

Nesaglašavanje uĉinioca sa posljedicom, odnosno uĉinioĉevo nepristajanje na posljedicu


zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopće neće nastupiti ili će je on moći
sprijeĉiti. Na taj naĉin u definiciju nehata unosi se element neopreznosti uĉinioca, odnosno

92 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
njegove nepaţnje. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili većeg stepena, ali već time što je
uĉinilac drţao da do posljedice neće doći, on je ipak nehatni a ne umišljajni uĉinilac kriviĉnog
djela. Kod umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom, bez obzira da li je u
pitanju htijenje posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje.

Kad je u pitanju neopreznost uĉinioca, ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja, to će
prije uputiti na zakljuĉivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. Ako je u pitanju
nepaţnja i neopreznost visokog stepena, to bi moglo znaĉiti da se uĉinilac zapravo saglasio sa
posljedicom i da se njegov psihiĉki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju.

Iako nema precizne granice izmeĊu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata, eventualni umišljaj
moţe postojati samo u onim sluĉajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti
zakljuĉak da se uĉinilac saglasio sa posljedicama. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan,
siguran, a ne samo kao vjerovatan. Sporni granični slučajevi između eventualnog umišljaja i
svjesnog nehata uvijek se moraju uzeti kao nehat, jer je umišljaj teži oblik krivnje. Ovo ne znaĉi da
tamo gdje nije utvrĊen umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. I svjesni nehat
je oblik krivnje, što znaĉi da se i on u svakom slučaju mora dokazati.

Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u
sluĉaju kad se uĉinilac pouzdava u neke potpuno neodreĊene okolnosti. To je tzv.pouzdavanje u
slučajno izostajanje posljedice. Po jednom stanovištu uĉinilac moţe raĉunati na sluĉaj, a po
drugom se mora oslanjati na konkretnu okolnost. U domaćoj teoriji i sudskoj praksi preovladava
shvatanje da se olako drţanje da posljedica neće nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj
sluĉajnosti. Ono mora biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na ĉitavom skupu tih okolnosti.
Tako npr. jedne prirode je situacija kada uĉinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru, iako je svjestan
da kad to ĉini na takvom mjestu i u ljetno vrijeme, moţe doći do izbijanja poţara. Sasvim je druga
situacija ako uĉinilac u istim okolnostima vremena i mjesta loţi vatru, ali je prije toga oĉistio
mjesto loţenja i pripremio pogodna sredstva za gašenje. U prvom sluĉaju, uĉinilac je svjestan
mogućnosti izbijanja poţara i kako ništa konkretno ne preduzima na spreĉavanju, on se praktiĉno
saglašava sa nastupanjem posljedice, tj. pristaje na posljedicu. U takvom sluĉaju postoji eventualni
umišljaj uĉinioca. U drugom sluĉaju, uĉinilac je takoĊer svjestan moguće posljedice, ali se on nije
saglasio sa posljedicom jer je preduzeo neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da
posljedica uopće ne nastupi ili da je on sprijeĉi. Ako bi u drugom sluĉaju došlo do izbijanja poţara,
postojao bi svjesni nehat.

Nesvjesni nehat

Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan
mogućnosti da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu, odnosno kad nije bio svjestan
mogućnosti da su u konkretnom sluĉaju ispunjena stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela, iako je
prema objektivnim okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti
svjestan te mogućnosti.

Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreĊen, i po intelektualnim i po voljnim elementima.


Kod njega nema svijesti o mogućnosti prouzrokovanja, pa samim tim nema ni njegovog
saglašavanja sa posljedicom, odnosno sa djelom.

Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. Kod
umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane, a kod nesvjesnog nehata su obje
strane negativno definisane.

Razlika izmeĊu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. On je kod


svjesnog nehata pozitivan, a kod nesvjesnog negativan, dok je element volje u oba sluĉaja
negativan.

93 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Razlika izmeĊu nesvjesnog nehata i sluĉaja, koji predstavlja objektivnu uzroĉnu vezu izmeĊu
preduzete radnje i posljedice, ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata uĉinilac i mogao i
morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice, dok kod sluĉaja uĉinilac niti je bio duţan niti
je mogao da predvidi takvu mogućnost. Zbog te duţnosti i mogućnosti predviĊanja nastupa
zabranjene posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje, dok sluĉaj ne predstavlja oblik krivnje i ne
povlaĉi kriviĉnu odgovornost.

Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. U tom smislu nepaţnja uopće i njen
stepen mogu se utvrĊivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju, ili po oba kriterija zajedno.

Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti u datim
okolnostima. Nehat bi postojao ako se uĉinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u
postojećim okolnostima ponašao svaki prosjeĉan ĉovjek. Paţnja ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti je
neko opće mjerilo u odreĊivanju nehata. Pri tome treba imati u vidu da ĉitav niz raznih djelatnosti
zahtijevaju veći ili manji stepen paţljivosti, pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeĉna paţnja
kao posebno mjerilo. Takve djelatnosti su npr. saobraćaj, lijeĉniĉke intervencije, razliĉite opasne
djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa
višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obiĉnom ţivotu.

Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreĊivanju paţljivosti, odnosno nepaţljivosti, to znaĉi da se


nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na liĉnost samog uĉinioca tj. s obzirom na njegove
psihiĉke mogućnosti, osobna svojstva ili okolnosti pri ĉemu je potpuno nebitna paţnja ĉovjeka
prosjeĉne paţljivosti.

Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij, u utvrĊivanju nesvjesnog nehata moguća je
kombinacija oba kriterija, bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji.

Naš KZ u odredbi ĉl.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno, jer


zakonodavac kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao
biti svjestan te mogućnosti”. To znaĉi da se ta dva kriterija meĊusobno dopunjavaju, ali
istovremeno i ograniĉavaju.

Tako npr. neće postojati nesvjesni nehat ako je uĉinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima
mogao da predvidi nastup posljedice, ali prema paţnji ĉovjeka prosjeĉne paţljivosti nije morao da
je predvidi. Nesvjesni nehat neće postojati ni u situaciji kad uĉinilac usljed svojih osobnih
svojstava nije mogao predvidjeti mogućnost nastupa posljedice, iako je po paţnji ĉovjeka
prosjeĉne paţljivosti na to bio duţan.

Kod utvrĊivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrĊuje da li je postojala duţnost na predviĊanje
posljedice, pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala, onda se utvrĊuje da li je uĉinilac prema
svojim osobnim svojstvima to i mogao.

U kriviĉnopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na:


- culpa lata – teţak nehat, koji postoji u sluĉaju kada je nastupila posljedica mogla biti
predviĊena od svakog prosjeĉnog ĉovjeka;
- culpa levis – laki nehat, kada se radi o predviĊanju posljedice od strane opreznog ĉovjeka;
- culpa levissima – veoma lak nehat, kada se radi o predviĊanju posljedice od strane ĉovjeka
posebne, vrlo naglašene paţljivosti.
Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg kriviĉnog prava.

94 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

ODGOVORNOST ZA KRIVIĈNA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI


NAROĈITOM ODGOVORNOŠĆU

Pojam kvalificiranog kriviĉnog djela

U praksi postoje situacije da odreĊeni uĉinilac izvrši odreĊeno djelo nakon ĉega iz tog kriviĉnog
djela proiziĊe teţa posljedica od one koja u takvim sluĉajevima redovno nastupa. TakoĊer postoje
situacije kad izvršenje nekog kriviĉnog djela prate posebne okolnosti koje ga ĉine teţim. Kriviĉni
zakoni izdvajaju takve situacije i za njih predviĊaju teţu kaznu.

Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se
krivična djela kvalificirana težom posljedicom. Kriviĉna djela za koja zakon propisuje teţu kaznu
zato što su uĉinjena pod naroĉitim okolnostima nazivamo krivična djela kvalificirana naročitom
okolnošću.

Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne
povrede iz koje proiziĊe smrt povrijeĊenog. Pirmjer djela kvalificiranog naroĉitom okolnošću je
povreda straţarske, patrolne ili druge sliĉne sluţbe koje je uĉinjeno pored skladišta oruţja ili nekog
drugog objekta od znaĉaja.

Kvalificirana kriviĉna se pojavljuju iskljuĉivo kao posebna kvalifikacija osnovnih kriviĉnih djela.
Kvalificirana kriviĉna djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija
u sudskoj praksi.

Suština kvalificiranih kriviĉnih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos uĉinioca mora
postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla
primijeniti teţa kazna. To pitanje je pitanje vinosti.

Prema odredbi ĉl.16 KZ FBiH, kad iz kriviĉnog djela proizaĊe teţa posljedica za koju zakon
propisuje teţu kaznu, ta teţa kazna moţe se izreći uĉiniocu samo u sluĉaju ako je u odnosu prema
toj posljedici postupao iz nehata. Dakle, samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje
teţe propisane kazne, bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. Nema teţe
kazne ako je teţa posljedica rezultat sluĉaja.

Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B, koja nakon izvjesnog
vremena umre. U takvom sluĉaju, osoba A će odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu
smrću (ĉl.177 st.5), samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. Ukoliko se
utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota, onda će odgovarati za kriviĉno djelo ubistva (ĉl.171
st.1). Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat sluĉaja, osoba A će odgovarati
samo za osnovni oblik teške tjelesne povrede (ĉl.177 st.1).

Po odredbi ĉl.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo


umišljajni ili nehatni delikt. U zakonu ima dosta sluĉajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna
kriviĉna djela ako iz tih djela proizaĊe teţa posljedica (npr.ĉl.308 – teška djela protiv opće
sigurnosti i imovine, ĉl.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja i sl).

Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom, nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi
kako u odnosu na osnovno djelo, tako i u odnosu na teţu posljedicu. Ako se ne dokaţe nehat u
odnosu na teţu posljedicu, moţe se govoriti samo o uĉinioĉevoj odgovornosti za osnovno kriviĉno
djelo.

Kvalifikovana kriviĉna djela i sticaj kriviĉnih djela

95 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odredba ĉl.16 predstavlja odreĊenu pogodnost za uĉinitelja kriviĉnog djela samo zbog njegovog
oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. Tako npr. za uĉinioca je povoljnije da nakon teške
tjelesne povrede kvalificirane smrću odgovara po odredbi ĉl.177 st.5, nego po odredbi ĉl.171 st.1
(ubistvo). Da nema takve odredbe u našem zakonu, u nizu situacija bi postojala 2 kriviĉna djela u
idealnom sticaju. Tako npr. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne
bolesti, tada bi postojala 2 kriviĉna djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo.
MeĊutim, s obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu, u navedenom primjeru postoji
samo jedno KD i to iz ĉl.254 st.4.
Ukoliko bi se, meĊutim, utvrdilo da je kod uĉinioca u odnosu na posljedicu postojao umišljaj kao
oblik krivnje, tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. Tako npr. u
sluĉaju da uĉnilac hoće da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe, tada bi se radilo o
idealnom sticaju 2 kriviĉna djela – silovanja i ubistva. MeĊutim, u sluĉaju da kod uĉinioca postoji
umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica, tada neće postojati
pravi, već prividni idealni sticaj kriviĉnih djela, s obzirom da teška tjelesna povreda biva
obuhvaćena, tj.konzumirana kriviĉnim djelom ubistva.

Iako prema odredbi ĉl.16 zakonodavac predviĊa nehat u odnosu na teţu posljedicu, ipak su
moguće i takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim sluĉajevima kada je
ona rezultat umišljajnog postupanja uĉinioca. To su sluĉajevi u kojima zakon ne pre dviĊa
umišljajno ostvarenje teţe posljedice kao posebno kriviĉno djelo. Tako npr. kod kriviĉnog djela
protivpravnog lišenja slobode iz ĉl.187 st.3, zakonodavac predviĊa teţu kaznu ako je protivpravno
lišenje slobode trajalo duţe od 30 dana. U takvom sluĉaju teţa kazna za uĉinioca dolazi u obzir
neovisno od toga da li je to protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili
nehatnog postupanja uĉinioca. Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim sluĉajevima ogleda
se u tome što će oblik krivnje biti uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

Odgovornost za kriviĉna djela kvalificirana naroĉitom okolnošću

Naš KZ nema opće odredbe kad su u pitanju ovakva djela, kao što je odredba ĉl.16 za teţu
posljedicu. MeĊutim, u KZ postoji niz kriviĉnih djela u kojima se predviĊa teţa kazna ako je
izvršenje tih djela praćeno posebnim okolnostima. Tako npr. u odredbi ĉl.378 st.2, zakonodavac
predviĊa teţu kaznu za kriviĉno djelo povrede straţarske, patrolne ili druge sliĉne sluţbe ako je
osnovno djelo uĉinjeno kod skladišta oruţja, municije ili eksplozivnog materijala, ili kod drugog
objekta vaţnog znaĉaja. Kako Zakon ne predviĊa posebnu odgovornost za takva kriviĉna djela, na
takvog uĉinioca primjenjuju se opće odredbe o kriviĉnoj odgovornosti.

ZABLUDA I NJEN ZNAČAJ U KRIVIČNOM PRAVU

STVARNA ZABLUDA

Pojam stvarne zablude

U pravnoj nauci zabluda se obiĉno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti.
Ako se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti, tada postoji stvarna zabluda ili error
facti.

I u kriviĉnom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim


okolnostima. Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bića kriviĉnog djela ili neke druge stvarno
postojeće ĉinjenice koje nisu obiljeţja kriviĉnog djela i ne ulaze u njegovo biće.

S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti, odnosno ĉinjenica, u kriviĉnom pravu se stvarna
zabluda pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu.

96 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u sluĉaju kad uĉinilac nije bio svjestan obiljeţja bića
nekog kriviĉnog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog
karaktera i koja ulazi u obiljeţje bića kriviĉnog djela.

Ĉinjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fiziĉke ili pravne
prirode. Tako npr. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fiziĉke prirode, moţe se ka
primjer navesti kriviĉno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je uĉinilac imao pogrešnu
predstavu o vlastitoj polnoj zaraţenosti, što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog
kriviĉnog djela. Kada je u pitanju stvarna okolnost kao ĉinjenica pravne prirode, stvarna zabluda u
uţem smislu će postojati npr. kod kriviĉnog djela kraĊe, kad uĉinilac oduzima stvar koja pripada
nekom (tuĊa pokretna stvar), smatrajući da je ta stvar napuštena.

Stvarna zabluda u širem smislu postoji u sluĉaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja
kriviĉnog djela, ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi, ako bi zaista
postojala, iskljuĉivala protivpravnost uĉinjenog djela, tako da bi to djelo bilo dozvoljeno.

Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana, odnosno putativna krajnja
nuţda. U oba sluĉaja uĉinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja kriviĉnog djela koje izvršava, ali
ima pogrešnu predstavu o stvarnosti napada, odnosno stvarnosti opasnosti, koji zapravo ne postoje.

Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda

Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljuĉuje umišljaj, jer uĉinilac koji djelo izvrši u
stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni uĉinilac kriviĉnog djela. Stvarna zabluda je zapravo
negacija umišljaja.

Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljuĉuje uvijek nehat, jer su moguće situacije da se
uĉinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. Takva situacija postoji u sluĉaju kada je uĉinilac imao
pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bića kriviĉnog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje
iskljuĉuju protivpravnost (u širem smislu), iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima
pravilnu predstavu. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim
okolnostima, stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva.

Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je uĉinilac bio u zabludi usljed nehata, što znaĉi da je i
mogao i morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima.

Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u sluĉaju ako uĉinilac nije bio u zabludi usljed nehata, jer niti
je mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. To znaĉi da je kod
neotklonjive stvarne zablude u pitanju sluĉaj, pa neotklonjiva zabluda iskljuĉuje ne samo umišljaj
nego i nehat, odnosno iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost uĉinioca. Takvo rješenje predviĊa i odredba
ĉl.17. st.1 KZ FBiH, gdje se kaţe da nije krivično odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja
krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja, ili koji je pogrešno
smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, djelo bilo dopušteno.

Kad je u pitanju otklonjiva zabluda, takav uĉinilac moţe biti i kriviĉno odgovoran i kriviĉno
neodgovoran. Uĉinilac će biti kriviĉno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviĊa
kriviĉnu odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela
poĉinjeno u otklonjivoj stvarnoj zabludi, tada će uĉinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu
predviĊena za nehatno izvršenje djela.

Iz izloţenog slijedi:
1. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva, u uţem ili širem smislu) uvijek iskljuĉuje umišljaj;
2. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu), pored umišljaja iskljuĉuje i nehat;

97 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljuĉuje odgovornost za nehat samo u
onim sluĉajevima u kojima zakon uopće ne predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje
djela.

Da bi stvarna zabluda iskljuĉila kriviĉnu odgovornost, potrebno je da postoji u vrijeme


preduzimanja radnje. Za kriviĉnu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju
djela koja je postojala prije preduzimanja radnje izvršenja.

Stvarna zabluda u uţem smislu

Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. Kako stvarna
zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela, to ustvari
znaĉi da postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti
svjestan. Tako stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji,
posljedici i uzroĉnoj vezi izmeĊu radnje i posljedice, jer su to obiljeţja svih kriviĉnih djela kojih
umišljajni uĉinilac mora biti svjestan. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljuĉuje umišljaj kad
uĉinilac nije bio svjestan stvarnih okolnosti djela, njegove posljedice i uzroĉne veze.

Kada je u pitanju stvarna okolnost, ona moţe biti fiziĉka ili pravna ĉinjenica. Za postojanje stvarne
zablude bitno je da postoji zabluda o ĉinjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. Tako npr. kod
kriviĉnog djela rodoskrvnjenja radiće se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog
srodniĉkog odnosa u smislu da su otac i kćerka, brat i sestra. Ako je u pitanju pogrešno
podvoĊenje ĉinjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreĊujući biće nekog kriviĉnog
djela, tada se ne radi o stvarnoj, već o pravnoj zabludi. Tako će u navedenom primjeru postojati
pravna zabluda u sluĉaju da su izvršioci svjesni svog srodniĉkog odnosa, ali pritom nisu znali da
taj odnos predstavlja “srodstvo po krvi u pravoj liniji”. Ta lica će biti kriviĉno odgovorna, jer
pravna zabluda ne iskljuĉuje odgovornost.

Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajući bića nekih kriviĉnih djela mogu biti pravne i
vanpravne prirode. Pravne prirode bili bi pojmovi npr.”tuĊa pokretna stvar”, “isprava” itd, a
vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”, “organizator”, “nemoćno lice” itd. Neovisno
od toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima, zabluda o podvoĊenju ĉinjenica pod te
pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost.

Kada je u pitanju uĉinioĉeva svijest o posljedici i o uzroĉnoj vezi kod umišljaja je reĉeno da se kod
uĉinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. To onda znaĉi da i uĉinioĉeva
zabluda o pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaĉaja. Tako npr. potpuno je irelevantna
zabluda uĉinioca kriviĉnog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajući joj otrov i smatrajući da će
taj otrov trenutno djelovati, a on je meĊutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili
dana. Zabluda o pojedinostima prouzrokovanja ima znaĉaj samo kod onih kriviĉnih djela kod kojih
je zakon upravo pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bića kriviĉnog djela.

Kod nekih kriviĉnih djela njihova stvarna obiljeţja su liĉni odnosi, liĉna svojstva ili liĉne
okolnosti. To znaĉi da te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem uĉinioca, kao npr. kod
kriviĉnog djela prenošenja polne bolesti da kod uĉinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj
zaraţenosti. U takvim sluĉajevima zabluda o tim okolnostima je kriviĉnopravno relevantna.

Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne
iskljuĉuje umišljaj, kao npr:
1. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz koji će biti
ostvarena neka stvarna ĉinjenica kao obiljeţje bića kriviĉnog djela. Tako npr. postojaće
kriviĉno djelo kraĊe i u sluĉaju kad osoba A oduzme tuĊu pokretnu stvar misleći da je ona stvar
osobe B, a ona zapravo pripada osobi C. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari, a nebitno je
kome ta stvar stvarno pripada;

98 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. TakoĊe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije, tj.stvarnoj ĉinjenici koja
mora biti ispunjena da bi uĉinjeno djelo bilo kriviĉno djelo. Tako npr. potpuno je nebitna
zabluda uĉesnika u tuĉi iz ĉl.179. KZ da u toj tuĉi niko neće biti lišen ţivota ili da drugome
neće biti nanesena teška tjelesna povreda. Isto tako, kod kriviĉnog djela neprijavljivanja
pripremanja kriviĉnog djela (ĉl.324) potpuno je nebitno to što uĉinilac pogrešno smatra da više
nije moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje. S obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u
vrijeme kad je još bilo moguće sprijeĉiti njegovo izvršenje, to nije obiljeţje kriviĉnog djela, već
samo uslov od kojeg zavisi da li će to konkretno neprijavljivanje biti kriviĉno djelo.
3. Isto tako, kriviĉnopravno je irelevantna zabluda o onim liĉnim okolnostima na strani uĉinioca
koje su subjektivne prirode, kao što je npr. zabluda o uzrastu, uraĉunljivosti, pobudi, motivu itd.

Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje, uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o
otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda, onda je situacija ista
kao kod umišljaja, jer neotklonjiva zabluda iskljuĉuje i umišljaj i nehat. Otklonjiva zabluda o
okolnostima kojih umišljajni uĉinilac mora biti svjestan je praktiĉno irelevantna, jer otklonjiva
zabluda zapravo jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. Takav uĉinilac će biti odgovoran za
nehatno izvršenje djela kod onih djela kod kojih zakon predviĊa i takvu odgovornost. To znaĉi da
je kod nehatnih delikata pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda, dok je otklonjiva zabluda
kriviĉnopravno potpuno irelevantna.

Kad su u pitanju kvalificirana kriviĉna djela, situacija se rješava tako da kod kriviĉnih djela
kvalificiranih teţom posljedicom kriviĉnu odgovornost uĉinioca iskljuĉuje samo neotklonjiva
zabluda po nastupanju teţe posljedice, s obzirom da po ĉl.16 odgovornost za teţu posljedicu
zahtijeva nehat uĉinioca. Kod djela kvalificiranih naroĉitom okolnošću, kriviĉnu odgovornost
uĉinioca iskljuĉuje i neotklonjiva i otklonjiva zabluda, jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva
umišljaj uĉinioca u odnosu na kvalifikatornu okolnost.

Zabluda o predmetu, licu i uzroĉnoj vezi

Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u sluĉaju kad uĉinilac pogrešno smatra da djelo
vrši prema jednom predmetu, a u stvari vrši prema drugom predmetu. Tako npr. kod kriviĉnog
djela špijunaţe djelo postoji kada se preda, saopšti ili uĉini dostupnim stranoj drţavi, organizaciji
ili licu tajni podatak ili dokument Federacije, neovisno od toga da li je on po svojoj prirodi vojne,
ekonomske ili sluţbene naravi. Ako je uĉinilac smatrao da je u pitanju vojni podatak ili dokument,
a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu, takva njegova zabluda je irelevantna.
Postojaće kriviĉno djelo špijunaţe uĉinjeno s umišljajem, jer kod uĉinioca nije postojala zabluda o
stvarnom obiljeţju koje je odreĊeno zakonom, već se radilo o zabludi u konkretnom obliku u
kojem se realizirao taj predmet.

Zabluda o licu (error in persona) postoji u sluĉaju ako uĉinilac pogrešno drţi da radnju
preduzima prema jednom licu, a zapravo je vrši prema drugom licu. Npr, kod KD ubistva osoba A
lišava ţivota osobu B pogrešno ga smatrajući osobom C. Takva zabluda je kriviĉnopravno
irelevantna, pa će postojati umišljajno ubistvo, za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava
ţivota.

Zabluda o uzroĉnoj vezi – sluĉaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u sluĉaju kad
uĉinilac preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu, a djelo izvrši prema drugom
licu ili predmetu. Aberratio ictus postoji npr. u sluĉaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota
osobu B puca na njega iz vatrenog oruţja, ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje,
loša vidljivost, podbaĉaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u
neposrednoj blizini osobe B. U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj, ali u
odnosu na smrt osobe C kod njega nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedico m ni u
formi htijenja niti u formi pristajanja. U pogledu kriviĉne odgovornosti u teoriji postoje 2
shvatanja:

99 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Bitno je samo da je kod uĉinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota, do kojeg je i došlo.
Pritom je irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. Takvo rješenje
je u skladu sa irelevantnom error in persona.
2. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i nehatnog ubistva, jer je kod uĉinioca
postojao umišljaj na smrt osobe B, a nehat u odnosu na smrt osobe C.

U ovakvim sluĉajevima treba uzeti da je zabluda o uzroĉnoj vezi potpuno relevantna, pa se takve
situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja.

Stvarna zabluda u širem smislu

Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu, gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao
obiljeţja bića kriviĉnog djela, kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim
stvarnim okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost i koje djelo ĉine dozvoljenim.

Naš KZ u odredbama ĉl.10 i ĉl.11 izriĉito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao
stvarne okolnosti koje iskljuĉuju protivpravnost, a time i postojanje kriviĉnog djela. Klasiĉni
primjeri stvarne zablude u širem smislu su tzv.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja
nužda, jer se u takvim sluĉajevima uvijek iskljuĉuje umišljaj uĉinioca. Kod putativne nuţne
odbrane u pitanju je zabluda o stvarnosti protivpravnog napada, jer uĉinilac pogrešno drţi da neko
prema njemu primjenjuje protivpravni napad. Kod putativne krajnje nuţde uĉinilac je u zabludi u
pogledu stvarnosti istovremene neskrivljene opasnosti.

Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu uĉiniti neko djelo dozvoljenim. One se
nazivaju negativne stvarne okolnosti. Tako npr. neće postojati kriviĉna odgovornost za tjelesnu
povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o
postojanju bolesti koja bi, kad bi postojala, takav zahvat ĉinila i opravdanim i dozvoljenim.

Uĉinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata, što znaĉi
da uĉinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji, a koja bi
kad bi postojala iskljuĉivala protivpravnost. U takvom sluĉaju uĉinilac bi odgovarao samo za djela
za koja KZ predviĊa kriviĉnu odgovornost za nehatno izvršenje.

Iz prethodnog zakljuĉujemo:
- Zabluda u širem smislu, kako otklonjiva tako i neotklonjiva, uvijek iskljuĉuje umišljaj;
- Neotklonjiva zabluda u širem smislu, pored umišljaja iskljuĉuje odgovornost i za nehat;
- Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljuĉuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne
predviĊa odgovornost za nehatno izvršenje, a u odnosu na ostala djela postoji kriviĉna
odgovornost uĉinioca.

PRAVNA ZABLUDA

Pojam pravne zablude

Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela, što znaĉi da ona postoji kada uĉinilac nije znao da
je njegovo djelo zabranjeno.

Pravna zabluda postoji u slijedećim sluĉajevima:

- Ako uĉinilac nije znao da je njegovo djelo odreĊeno u Kriviĉnom zakonu kao kriviĉno djelo.
Npr, uĉinilac ne plaća alimentaciju koja mu je nareĊena izvršnom sudskom odlukom, ne

100 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
znajući da je neplaćanje alimentacije predviĊeno u KZ kao kriviĉno djelo pod nazivom
“izbjegavanje izdrţavanja”;

- Uĉinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno biće kriviĉnog djela. Npr, uĉinilac se
bavi proizvodnjom i prometom robe ĉiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ograniĉen;

- Ako je uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti uĉinjenog djela u sluĉaju kad


protivpravnost nije element tog kriviĉnog djela (npr. roditelji fiziĉki kaţnjavaju svoje dijete
zbog lošeg uspjeha u školi, smatrajući da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska
mjera);

- Ako uĉinilac pogrešno supsumira neku stvarnu ĉinjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon
upotrebljava pri odreĊivanju bića nekog kriviĉnog djela. Pritom nije vaţno da li je taj pojam
odreĊen kriviĉnopravnom ili vankriviĉnopravnom normom. Tako npr. uĉinilac ne zna koje se
srodstvo smatra kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se
smatra polnom zarazom itd;

- Ako uĉinilac pogrešno smata da neka postojeća okolnost, koja nije obiljeţje bića kriviĉnog
djela, ĉini kriviĉno djelo dozvoljenim. U takvom sluĉaju kod uĉinioca postoji pogrešna ocjena
uticaja neke postojeće okolnosti na zabranjenost uĉinjenog djela. Tako npr. ako uĉinilac, koji
je sluţbeno lice, pogrešno smatra da je uĉinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo uĉini po
nareĊenju nekog njemu nadreĊenog lica.

- Ako uĉinilac pogrešno smatra da neka postojeća okolnost, koja jeste obiljeţje bića kriviĉnog
djela, ĉini djelo dozvoljenim usljed malog znaĉaja djela. Tako npr. uĉinilac prisvoji nešto od
opreme koja mu je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite.

Uticaj pravne zablude na kriviĉnu odgovornost i kaţnjivost

Dejstvo pravne zablude na kriviĉnu odgovornost razliĉito je riješeno u uporednim


zakonodavstvima, a razliĉit pristup postoji i u kriviĉnopravnoj teoriji. U tom smislu moţe se reći
da postoje 2 osnovne koncepcije:

Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet, što znaĉi da neznanje zakona škodi i prema kojoj
pravna zabluda uopće nije relevantna kad je u pitanju kriviĉna odgovornost i kaţnjivost takvog
uĉinioca.

Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog, te da je u kontradikciji sa


naĉelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju kriviĉno odgovoran uĉinilac,
odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. Osim toga, naĉelo
ignorantia iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraĉunljivi ljudi
poznaju sve vaţeće propise.

Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u ĉistim oblicima.
Zbog toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema
kojoj pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj, ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje uĉinioca. Na
takav naĉin postupio je i naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi ĉl.18:
učinilac koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno, može se blaže kazniti ili
osloboditi od kazne. Dakle, pravna zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje
kazne ili za oslobaĊanje od kazne, pod uslovom da se uĉinilac u takvoj zabludi nalazio iz
opravdanih razloga. Pitanje postojanja opravdanih razloga spada u red faktiĉkih pitanja, koje se
rješava posebno u svakom konkretnom sluĉaju.

101 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij, što znaĉi da treba uzeti u
obzir sve okolnosti konkretnog sluĉaja pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno, kao i psihiĉka
svojstva samog uĉinioca.
Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se kriviĉnom djelu radi, pri ĉemu nije
iskljuĉena mogućnost da uĉinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno kriviĉno djelo, a da ne
bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo kriviĉno djelo.

Kad je u pitanju kriviĉnopravno dejstvo pravne zablude, ona je samo fakultativni osnov za
ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne. To znaĉi da uĉinioca, koji je djelo poĉinio u pravnoj zabludi,
sud moţe:
- kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo;
- kaznu neograniĉeno ublaţiti na osnovu ĉl.43 st.2 KZ;
- osloboditi uĉinioca od kazne.
Za koju će se od navedenih mogućnosti sud opredijeliti zavisi od svih okolnost i konkretnog
sluĉaja. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju, da li će uĉinioca blaţe kazniti ili osloboditi
od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani razlozi s obzirom da je
opravdanost kategorija podloţna stepenovanju.

Od pravila da pravna zabluda ne iskljuĉuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom sluĉaju ako je
uĉinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti, a protivpravnost kod konkretnog djela spada u
osnovna obiljeţja djela. U takvim sluĉajevima za umišljaj uĉinioca potrebna je i njegova svijest o
protivpravnosti, pa kako te svijesti kod njega nema, onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj
pa time ni kriviĉna odgovornost. U takvim sluĉajevima zabluda o protivpravnosti, koja je pravna
zabluda, u svom dejstvu potpuno se izjednaĉava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda.

102 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DJELU

POJAM SAUČESNIŠTVA

OPĆI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUĈESNIŠTVA

Opća razmatranja i znaĉaj sauĉesništva

Sauĉesništvo postoji u sluĉaju kada u ostvarenju nekog kriviĉnog djela uĉestvuje više lica. Takva
lica nazivaju se saučesnici. Uĉešće više lica u ostvarivanju nekog kriviĉnog djela predstavlja
poseban oblik kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari
djelovanjem pojedinaca.

U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu problem sauĉesništva se razliĉito rješava u zavisnosti od


kaznene politike odreĊene drţave u odreĊeno vrijeme. Sauĉesništvo ne predstavlja samostalni
osnov kriviĉne odgovornosti, ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifiĉnosti na
planu kriviĉne odgovornosti.

Objektivna i subjektivna veza izmeĊu sauĉesnika kao uslov postojanja sauĉesništva

Za postojanje sauĉesništva nije dovoljno samo prosto uĉešće više lica u ostvarenju nekog
kriviĉnog djela, već je nuţno da izmeĊu pojedinih sauĉesnika postoji odreĊena objektivna i
subjektivna veza.

Objektivna veza ogleda se u tome što, iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razliĉitih
lica, sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one
doprinijele nastupanju zabranjene posljedice. Dakle, objektivna veza u saučesništvu sastoji se u
zajedničkom rezultatu radnji svih saučesnika.

Radnje sauĉesnika mogu biti razliĉite. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja, te radnje
sauĉesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. IzmeĊu tih radnji i
nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroĉna veza.

Subjektivna veza kod sauĉesništva ogleda se u svijesti svih sauĉesnika o zajedniĉkom djelovanju,
što znaĉi da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog, a da pomagaĉi i podstrekaĉi moraju da
znaju za izvršioca.

Pored objektivne i subjektivne veze, za postojanje sauĉesništva u uţem smislu, odnosno za


kriviĉnu odgovornost pomagaĉa i podstrekaĉa nuţno je postojanje krivnje i to samo u sluĉaju ako
su postupali s umišljajem.

Prema izloţenom, sauĉesništvo postoji kad u ostvarenju kriviĉnog djela uĉestvuje više lica koja
su svjesna zajedniĉkog djelovanja.

OBLICI SAUĈESNIŠTVA

U kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika:

103 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako 2 ili više lica zajedniĉki izvršavaju neko kriviĉno djelo, svi oni su izvršioci tog kriviĉnog
djela, a u odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. Saizvršilaštvo npr. postoji kad
2 lica zajedniĉki izvrše kraĊu, silovanje ili ubistvo;

Kad u ostvarenju kriviĉnog djela pored izvršioca ili saizvršilaca uĉestvuju i druga lica od kojih
neka podstiču izvršioca da izvrši kriviĉno djelo, a neka mu pomažu da izvrši to kriviĉno djelo, tada
u ostvarenju tog djela postoji i sauĉesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja.
Prema tome, u kriviĉnom pravu postoje 3 oblika sauĉesništva i 3 vrste sauĉesnika. To su: izvršilac
odnosno saizvršilac, podstrekaĉ i pomagaĉ.

Sauĉesništvo u uţem i širem smislu

U kriviĉnopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik sauĉesništva, pored podstrekavanja i


pomaganja. S tim u vezi postoji sauĉesništvo u uţem i sauĉesništvo u širem smislu. Sauĉesništvo u
uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje, a sauĉesništvo u širem smislu pored
pomaganja i podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo.

Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreĊivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva, jer
zakonodavac u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju
izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo i sauĉesništvo u uţem smislu. U najvećem broju sluĉajeva nije
problem jasno odrediti izvršioca odnosno saizvršioca i razgraniĉiti taj od drugih oblika
sauĉesništva, posebno od pomaganja. MeĊutim, nisu iskljuĉene ni situacije kada je teško
razgraniĉiti saizvršilaštvo i pomaganje. S obzirom da jedna te ista radnja sauĉesnika u jednom
sluĉaju moţe predstavljati saizvršilaštvo, a u drugom pomaganje, precizno odreĊivanje je vrlo
vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik sauĉesništva.

POJEDINI OBLICI SAUČESNIŠTVA

IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO

Pojam izvršioca

U kriviĉnopravnoj teoriji poznat je tzv.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca.

Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca, pod tim pojmom se prihvata
svako lice koje doprinese izvršenju kriviĉnog djela, što znaĉi da je to svaka ona radnja koja
predstavlja uslov za nastupanje zabranjene posljedice. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u
neposrednom prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja.
Bitno je samo da ta radnja predstavlja uslov posljedice. Tu se ne pravi razlika izmeĊu uzroka i
uslova posljedice, pa su izvršioci, pored neposrednog izvršioca, i podstrekaĉi i pomagaĉi.

Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju sauĉesništva kao
posebnog instituta kriviĉnog prava, jer ne prihvata pojmove podstrekaĉa i pomagaĉa kao pojmove
odvojene od izvršioca. Tu se zapravo radi o tzv. jedinstvenom pojmu izvršioca, pa ista kazna koja
slijedi za neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaĉa i za podstrekaĉa. Na visinu kazne pojedinim
sauĉesnicima utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog sauĉesnika, a koje su bitne za
odmjeravanje kazne. Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974.godine, koji ne sadrţi
odredbe o sauĉesništvu.

Prema principalnoj ili pluralistiĉkoj teoriji takoĊer se insistira na jednakom znaĉaju svih radnji za
nastupanje posljedice, što znaĉi da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i

104 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
radnja izvršenja, jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko kriviĉnih djela
koliko ima sauĉesnika, bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. Upravo u nave denom je
razlika u odnosu na prethodnu teoriju, koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca.

Prema diferencirajućim ili individualizirajućim teorijama uzroĉnosti prihvata se restriktivni


pojam izvršioca. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreĊena u
zakonu i nju oznaĉavaju kao uzrok posljedice. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju
zakonom definiranu kao radnja izvršenja kriviĉnog djela. Radnje svih ostalih uĉesnika koje su
doprinijele nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje, te su oni sauĉesnici.
Kazna propisana za neko kriviĉno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu, tj. onome ko svojom
radnjom uzrokuje zabranjenu posljedicu.

Pojam saizvršioca

U kriviĉnopravnoj teoriji postoje objektivne, subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o


saizvršilaštvu. Na osnovu tih teorija vrši se razgraniĉenje izmeĊu saizvršilaštva, kao najteţeg i
pomaganja, kao najlakšeg oblika sauĉesništva. Od objektivnih teorija najznaĉajnije su formalno-
objektivna i materijalno-objektivna teorija.

Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu, saizvršiocem kriviĉnog djela smatra se


svako lice koje je preduzelo radnju izvršenja, odnosno svako lice koje je makar djelimiĉno
uĉestvovalo u radnji izvršenja. To znaĉi da se razlika izmeĊu saizvršilaštva i sauĉesništva u uţem
smislu nalazi iskljuĉivo na objektivnom kriteriju. Radnje sauĉesnika u uţem smislu, neovisno od
njihove veze sa radnjom izvršenja, predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice.

Ova teorija ima svoje dobre strane, od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošću jasno
razgraniĉava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu
razgraniĉenja tih oblika sauĉesništva.

Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje ĉesto
preuzsko, što znaĉi da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko,
funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktiĉno ĉine jedinstvo. Radi se o
tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju
prate i radnje drugih lica, pa je praktiĉno i kriviĉno djelo moguće izvršiti samo ako postoje te
druge radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. U takvim
sluĉajevima dolazi do teškoća u razgraniĉenju saizvršilaštva i pomaganja, pa pristalice formalno-
objektivnih teorija kao kriterij za njihovo razgraniĉenje navode istovremenost preduzetih radnji sa
radnjom izvršenja. Drugi navode da su one preduzete na istom mjestu itd. Kada se kao kriterij za
to razgraniĉenje unese prethodni dogovor sauĉesnika o zajedniĉkom ostvarenju nekog kriviĉnog
djela, tada se i ova formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i
dobiva karakter mješovite objektivno – subjektivne teorije.

Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na finalnom ili ciljnom shvatanju


radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje postavljenog cilja. Ova teorija se naziva
i finalno - objektivna teorija, i teorija o moći (vlasti) nad djelom. Osnovna razlika u odnosu na
formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-objektivna teorija ne insistira strogo na
formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za razgraniĉenje saizvršilaštva od pomaganja, već
pokušava da pronaĊe materijalni kriterij za razgraniĉenje tih oblika sauĉesništva.Taj materijalni
kriterij ogleda se u kvalitetu sauĉesniĉkog uĉešća u djelu, što znaĉi da se uĉešće saizvršioca u
kriviĉnom djelu ogleda u tome što on, postupajući sa umišljajem u odnosu na kriviĉno djelo i
djelujući zajedno sa drugim licima, preduzima takve radnje od kojih zavisi da li će uopće doći do
izvršenja djela, na koji naĉin će ono biti realizirano i u kojoj mjeri će biti ostvareno. To praktiĉno
znaĉi da tokom cijelog vremena ostvarenja kriviĉnog djela takav saizvršilac ima i volju i
mogućnost da odluĉujuće utiĉe na cijeli tok zbivanja. To znaĉi da je saizvršilac ono lice koje

105 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava moć da odluĉujuće utiĉe na ostvarenje djela u
smislu da nastupi umišljajem obuhvaćena posljedica, da se ona izmijeni ili da uopće ne nastupi.

Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne


teorije, kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu.

Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgraniĉenje


saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja, jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija
da se to razgraniĉenje moţe izvršiti na objektivnom planu. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i
ekstenzivno shvatanje saizvršioca, jer odvajaju pomagaĉe i podstrekaĉe od izvršioca po
objektivnom kriteriju. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i
limitirana (ograniĉena) subjektivna teorija.

Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji, saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome da li je onaj ko je


uĉestovao u djelu uĉinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuĊe (animus socii).
Pritom je potpuno bez znaĉaja radnja kojom je to lice uĉestvovalo u djelu. Izvršilac ili saizvršilac
je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje, ako je tu posljedicu
htio kao svoju. To naĉi da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja, već to moţe biti
pomagaĉka ili podstrekaĉka radnja. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za
postojanje saizvršilaštva ĉak ne traţi ni fiziĉko djelovanje takvog lica, već je dovoljno i njegovo
psihiĉko djelovanje, ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaĉke volje (animus
auctoris).

Prema ograničenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva, nije bitan samo uĉinioĉev unutrašnji stav
prema djelu, već se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje
takve radnje iz koje se moţe zakljuĉiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu.

OdreĊivanje saizvršilaštva

Prema odredbi ĉl.23 KZ FBiH, saizvršilaštvo postoji ako više lica, učešćem u radnji izvršenja ili
na drugi način, zajednički učine krivično djelo. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš
zakonodavac prihvata jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva, jer pored
uĉešća u radnji izvršenja, odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja
izvršenja. Da bi se došlo do nekog mjerila u smslu odreĊivanja saizvršilaĉke radnje koja nije
istovremeno i radnja izvršenja, moraju se ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi.

Što se tiĉe subjektivnih uslova, za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje uĉestvuje
u djelu sjvesno djelovanja ostalih uĉesnika, u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u
radnju drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. Ta subjektivna veza izmeĊu
sauĉesnika najĉešće se ispoljava u njihovom meĊusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniĉkom
djelovanju. Taj dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje, ali se uzima da saizvršilaštvo
postoji i u sluĉaju kada taj dogovor uslijedi poslije otpoĉinjanja radnje, odnosno u toku radnje koju
je preduzelo drugo lice. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i
drugih saizvršilaca. Pritom se ne traţi da i oni koji su otpoĉeli radnje prije (sukcesivno
saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog djelovanja. Ako ne postoji ta subjektivna veza, onda se ne
moţe govoriti o saizvršilaštvu, jer nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljuĉuje saizvršilaštvo.

Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja. To znaĉi da bez odreĊene djelatnosti


saizvršilaštvo ne moţe postojati. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja, ali to nije nuţan
uslov. Kad je u pitanju druga radnja, onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude
da bi ona mogla biti smatrana saizvršilaštvom. Naroĉit problem u razgraniĉenju saizvršilaštva i
pomaganja predstavljaju te druge radnje, s obzirom da jedna te ista radnja u jednom sluĉaju moţe
da bude uzeta kao saizvršilaštvo, a u drugom sluĉaju kao pomaganje. Tako npr. radnja ĉuvanja
straţe na parkiralištu dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom sluĉaju moţe se
uzeti kao radnja saizvršilaštva, a u drugom sluĉaju kao radnja pomaganja. U odgovoru na to

106 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim sluĉajevima veći znaĉaj pridaje
subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo
socii) ili će se teţište staviti na ĉisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaĉaj da
karakteru i kvalitetu radnje i njenim modalitetima.

Prilikom utvrĊivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij, što znaĉi da ih
treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u
odnosu uĉinioca prema djelu, razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu
uĉešćem u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje.

Ako je u pitanju uĉešće u radnji izvršenja, subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniĉkom
djelovanju sa ostalim sauĉesnicima, a kriviĉna odgovornost se utvrĊuje zavisno od oblika krivnje
sa kojim je uĉinilac postupao u djelu.

Kada je u pitanju uĉešće u drugoj radnji, subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da
se samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgraniĉiti saizvršilaĉka od
pomagaĉke radnje. U takvom sluĉaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav uĉinioca prema
djelu u smislu da li on u tom djelu postupa kao u svom djelu, ili je u pitanju samo volja da se
drugom pomogne u njegovom kriviĉnom djelu. Iako u takvim sluĉajevima subjektivni momenat
dobiva odreĊeno znaĉenje, ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom
kriteriju, što znaĉi da je najvaţnija radnja izvršenja, a neka druga radnja mora biti usko,
funkcionalno povezana sa radnjom izvršenja. U tom drugom sluĉaju znaĉaj subjektivnog momenta
ogleda se u tome što on ima dopunjujuću ulogu u utvrĊivanju sauĉesništva. U svakom sluĉaju,
neovisno od subjektivnog stava uĉinioca prema djelu, bez njegovog objektivnog uĉešća u djelu
saizvršilaštvo ne moţe postojati.

Iako u odredbi ĉl.26 st.1 zakonodavac kriviĉnu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za
nehat, uglavnom se uzima da je umišljaj uĉinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne
radi o uĉešću u radnji izvršenja.

Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje kriviĉnog djela. Taj
dogovor je bitan samo u onim sluĉajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. On
podrazumijeva podjelu uloga, podjelu rada i sl, s tim da svaka od tih radnji mora biti usko
povezana sa radnjom izvršenja. Tako npr. podjela uloga postoji kada osoba A, prethodno se
dogovorivši sa osobom B o izvršenju kraĊe, sveţe psa u dvorištu, ostavi otkljuĉana vrata, iskljuĉi
alarmni sistem nakon ĉega poĊe na spavanje, da bi osoba B u noćnim satima izvršila tu tešku
kraĊu.

U pogledu istovremenosti, uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom
izvršenja. MeĊutim, ne mora se u svakom sluĉaju raditi o potpunoj istovremenosti jer će u nekim
sluĉajevima druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja, da bi radnja izvršenja uopće mogla biti
ostvarena. Prema tome, uslov istovremenosti nije nuţan kod svih kriviĉnih djela.

Kad su u pitanju vlastita kriviĉna djela (delicta propria), koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica
sa odreĊenim svojstvom, i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo,
npr. vojno lice, odgovorno lice, sluţbeno lice itd. Tako npr. kod kriviĉnog djela nesavjesnog
lijeĉenja, saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar.

Kako je kod nekih kriviĉnih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreĊena namjera ili
odreĊena pobuda, onda i saizvršilac tih kriviĉnih djela moţe da bude samo ono lice koje je
postupalo sa tom namjerom i iz odreĊene pobude. Tako npr. kod kraĊe i drugih kriviĉnih djela
protiv imovine postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi, što znaĉi da saizvršilac
u tom djelu moţe da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. Isto tako, zakonodavac kod
nekih djela – npr. kod teškog ubistva (ĉl.171 st.2, taĉka 4 i 5) - kao posebno subjektivno obiljeţje
postavlja pobudu (rasna, nacionalna ili vjerska pobuda, koristoljublje, vršenje drugog kriviĉnog

107 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
djela, bezobzirna osveta ili druge niske pobude. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod
kojeg postoji naznaĉena pobuda.

Saizvršilaštvo nije moguće kod svih kriviĉnih djela, kao npr. kod tzv.vlastoruĉnih kriviĉnih djela
kod kojih je biće djela zakonom odreĊeno kao takvo i ĉija je priroda takva da ih moţe izvršiti
izvršilac iskljuĉivo vlastitim djelovanjem. Tako npr. nije moguće saizvršilaštvo kod uvrede
(ĉl.214), rodoskrvnjenja (ĉl.239), davanja laţnog iskaza (ĉl.328).

Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. Kad su u pitanju omisivni
delikti, saizvršilaštvo će postojati u sluĉaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su
po nekom osnovu bili duţni izvršiti. Tako npr. prema odredbi ĉl.181, roditelji su saizvršioci
kriviĉnog djela napuštanja nemoćnog lica ako zajedniĉki i sporazumno ostave svoje dijete bez
pomoći u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.

Nuţno i prividno saizvršilaštvo

Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno, što znaĉi da se djelo moţe izvršiti kako uĉešćem
jednog lica u njegovom ostvarenju tako i uĉešćem saizvršilaca, u nekim sluĉajevima izvršenje
kriviĉnog djela nije moguće ako u njegovom izvršenju ne uĉestvuje više lica. Tada postoji tzv.
nuţno saizvršilaštvo. Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika:
1. delikti susretanja;
2. konvergentni delikti;
3. divergentni delikti.

Delikti susretanja postoje u sluĉaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna
nasuprot drugoj, kao npr. kod kriviĉnog djela rodoskrvnjenja (ĉl.239).

Konvergentna kriviĉna djela ili kriviĉna djela sticaja postoje u sluĉaju kada saizvršioci izvršavaju
radnje koje su okrenute ka istom cilju, npr. kod oruţane pobune (ĉl.145), ili kod pobune lica
lišenih slobode (ĉl.331).

Divergentna kriviĉna djela su ona kriviĉna djela kod kojih su interesi uĉesnika u koliziji (sukobu),
kao npr. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi (ĉl.179 KZ).

Nije nuţno saizvršilaštvo sluĉaj djela u ĉijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica, ali u kojem
zakonodavac predviĊa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. Takav primjer je kriviĉno djelo
vanbraĉne zajednice sa maloljetnim licem (ĉl.233), gdje je uĉinilac punoljetna osoba koja ţivi u
vanbraĉnoj zajednici sa maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina.

Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv. prividnog ili sporednog izvršioca. Takav sluĉaj postoji kada
više lica zajedniĉkim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne
postoji ni svijest ni volja za zajedniĉkim djelovanjem. To bi bilo u sluĉaju kriviĉnog djela
ugroţavanja javnog saobraćaja (ĉl.315), kada bi do stradanja trećeg lica došlo krivicom dvojice
uĉesnika u drumskom saobraćaju koji se nisu pridrţavali saobraćajnih propisa. U takvom sluĉaju
svaki od tih uĉesnika u saobraćaju smatra se samostalnim izvršiocem tog kriviĉnog djela.

Dobrovoljno spreĉavanje djela

Prema odredbi ĉl.26 st.2, saizvršilac jednako kao i pomagaĉ i podstrekaĉ koji dobrovoljno sprijeĉi
izvršenje kriviĉnog djela, oslobodit će se od kazne. Ovo je institut dobrovoljnog spreĉavanja djela,
koji je i po svom karakteru i po kriviĉnopravnom dejstvu sliĉan dobrovoljnom odustanku od
pripremnih radnji ili od pokušaja. Prema KZ FBiH, dobrovoljno spreĉavanje djela od strane
saizvršioca predstavlja opći obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne.

108 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kao i kod dobrovoljnog odustanka, suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti, što znaĉi da
ona stoji uvijek u sluĉaju ako se sprijeĉilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno
moglo dovršiti. Pritom etiĉka vrijednost motiva dobrovoljnog spreĉavanja djela nije od znaĉaja.

Posredno izvršilaštvo

Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim
licem za ostvarenje bića nekog kriviĉnog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem, ili se
izvršiocem smatra samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja. Poseban problem kod
posrednog izvršilaštva javlja se onda kada neko lice koristi neuraĉunljivo lice ili kriviĉno
neodgovorno maloljetno lice (ispod 14 godina) za ostvarenje nekog kriviĉnog djela.

Pojam posrednog izvršilaštva ima znaĉaj i u našem pravu. To je sluĉaj kod kriviĉnih djela ĉije je
posebno obiljeţje postojanje odreĊene namjere ili pobude, kao i kod onih kriviĉnih djela koja
mogu biti izvršena samo od lica sa odreĊenim svojstvom tj. kod vlastitih kriviĉnih djela (delicta
propria). U takvim sluĉajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruĊem ili sredstvom za
izvršenje kriviĉnog djela. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih kriviĉnih djela jer mu nedostaje
jedno bitno obiljeţje kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. Tako npr. osoba A moţe se
posluţiti osobom B u izvršenju kraĊe, pri ĉemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem
pribavi protivpravnu imovinsku korist, a kod osobe B koja tuĊu pokretnu stvar neposredno
oduzima, te namjere nema. U takvom sluĉaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac
kriviĉnog djela kraĊe (ĉl.273), a osoba B moţe biti uĉinilac samo kriviĉnog djela oduzimanja tuĊe
pokretne stvari (ĉl.279).

Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog kriviĉnog djela,
mogu se pojaviti situacije kada korišteno lice uopće nije izvršilac kriviĉnog djela i situacije kada
ono jeste izvršilac kriviĉnog djela, ali ne onog za koje je dolozno korišteno, već nekog drugog
kriviĉnog djela.

Primjer za prvi sluĉaj je kriviĉno djelo iznošenja liĉnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.215 KZ (“ko
iznosi ili prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom
ugledu…”). Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neĉega iz liĉnog ili
porodiĉnog ţivota nanese štetu osobi C, osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog
kriviĉnog djela. Korištena osoba B, koja nema tu namjeru nanošenja štete, uopće neće biti izvršilac
tog kriviĉnog djela jer za njegovu krivnju mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere.

Primjer za drugu situaciju, kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac kriviĉnog
djela, je teško ubistvo iz ĉl.171 st.2 taĉ.4 KZ FBiH, gdje osoba A koristi osobu B da izvrši kriviĉno
djelo teškog ubistva iz rasnih, nacionalnih ili vjerskih pobuda. Ukoliko osoba B izvrši ubistvo
osobe C, ali s tim da kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude, tada se osoba A
moţe uzeti kao posredni izvršilac teškog ubistva (ĉl.171 st.2, taĉ.4), dok osoba B moţe samo biti
neposredni izvršilac kriviĉnog djela obiĉnog ubistva (ĉl.171 st.1)

PODSTREKAVANJE

Pojam podstrekavanja

Podstrekavanje ili poticanje kao oblik sauĉesništva znaĉi preduzimanje takve radnje kojom se sa
umišljajem kod drugog lica izaziva ili uĉvršćuje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom će
ostvariti obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela.

Da bi postojalo podstrekavanje, kod podstrekavanog lica ne smije postojati ĉvrsta odluka o


izvršenju kriviĉnog djela. Ako takva ĉvrsta odluka postoji, podstrekavanje moţe imati znaĉaj
psihiĉkog pomaganja.

109 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Odluka o izvršenju kriviĉnog djela kod izvršioca moţe postojati, a podstrekavanje u takvom
sluĉaju postojaće ako ta odluka nije dovoljno ĉvrsta, već je kolebljiva. Podstrekavanje će postojati i
onda kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko kriviĉno djelo, ali još
nije uĉvrstio svoju odluku.

Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. Ako više lica svjesno i
voljno utiĉu na donošenje ili uĉvršćenje odluke kod podstrekavanog, tada se oni smatraju
sapodstrekaĉima. Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajedniĉki kod
podstrekavanog stvore odluku na izvršenje kriviĉnog djela, tada oni nisu sapodstrekaĉi već
samostalni podstrekaĉi i svaki će odgovarati za svoje radnje podstrekavanja, jer je tu
sapodstrekavanje prividno.

Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. Neposredno podstrekavanje postoji u sluĉaju


kada podstrekaĉ neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši kriviĉno djelo. To
je najĉešći oblik podstrekavanja. Posredno podstrekavanje postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ
posredno, preko drugog lica utiĉe na svijest i volju izvršioca, tj.trećeg lica. Iako je posredno
podstrekavanje donekle sporno, u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i
u takvom sluĉaju postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje posrednog podstrekaĉa i izvršioca.

Radnja podstrekavanja

Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiĉe na svijest i volju izvršioca da on
donese ili uĉvrsti odluku o izvršenju kriviĉnog djela.

Sredstva podstrekavanja, koje KZ FBiH ne navodi izriĉito (ĉl.24), u kriviĉnopravnoj teoriji i


sudskoj praksi najĉešće su:
- davanje ili obećanje poklona ili neke druge imovinske koristi;
- nagovaranje;
- prikazivanje koristi od izvršenog kriviĉnog djela;
- upućivanje prijetnje;
- zloupotreba nekog odnosa zavisnosti ili nadreĊenosti;
- dovoĊenje u zabludu itd.

Naĉini podstrekavanja najĉešće su usmenim putem, pisanim izjavama, a moguće je i


konkludentnim ĉinima.

Podstrekavanje kao oblik sauĉesništva postoji samo ako je izvršeno ĉinjenje jer se smatra da se
pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uĉvrstiti odluka da se izvrši neko kriviĉno
djelo.

Odnos izmeĊu podstrekaĉa i podstreknutog

Da bi postojalo podstrekavanje, mora postojati odreĊeni odnos ili odreĊena veza izmeĊu
podstrekaĉa i izvršioca, koja omogućava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju
kriviĉnog djela. Pored radnje podstrekavanja, na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao
npr. slabo imovinsko stanje uĉinioca, dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. U kompleksu više
uslova mora se pojaviti i podstrekaĉka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uĉvršćuje)
odluku na izvršenje djela.

Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja
pripadaju jednom odreĊenom krugu. I kad je u pitanju krug lica, podstrekavani mora po nekom
osnovu da pripada tom krugu. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreĊeno lice. On
ĉak ne mora biti ni poznat podstrekaĉu, ali mu u svakom sluĉaju mora biti poznat krug lica iz

110 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kojeg će se regrutirati neposredni izvršilac. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi, ljudi iz jedne
uĉionice, iz jedne vojne jedinice, neke organizacije itd.

Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica, ono je kaţnjivo samo ako je predviĊeno
kao posebno kriviĉno djelo.

Krug lica iz kojih će proizići izvršilac, redovno je u pitanju neka prostorna povezanost, ali to nije
nuţan uslov za postojanje podstrekavanja. Podstrekavanje će postojati i u sluĉaju kad se ra di o
licima koja pripadaju odreĊenoj politiĉkoj stranci, nekoj religijskoj sekti, udruţenju i sl. Pitanje
odreĊenosti kruga je faktiĉko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom sluĉaju.

Odnos podstrekavanja i kriviĉnog djela

Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreĊeno kriviĉno djelo. Nema
generalnog podstrekavanja na vršenje kriviĉnog djela uopće ili na vršenje neke kategorije kriviĉnih
djela. Tako npr. nema podstrekavanja na kraĊu, ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca da uo pšte
vrši kriviĉna djela kraĊe.

Podstrekavanje je oblik sauĉesništva i ono se razlikuje od propagande. Propaganda podrazumijeva


poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreĊena ideja da je prihvati što veći broj ljudi.
Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreĊenih djelatnosti da bi se
ostvarila propagirana ideja. Ukoliko propaganda obuhvata odreĊenu ideju u smislu da se njenom
realizacijom vrše kriviĉna djela, tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izriĉito
propisano. MeĊutim, ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreĊenog kriviĉnog djela ili
više taĉno konkretiziranih kriviĉnih djela, tada to više nije propaganda već podstrekavanje.

Umišljaj podstrekaĉa

Prema odredbi ĉl.24 st.1, podstrekač je krivično odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na
izvršenje krivičnog djela. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. Iskljuĉuje se
odgovornost za nehat, mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje.

Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaĉa kojom se kod drugog lica sa
umišljajem izaziva ili uĉvršćuje odluka na izvršenje kriviĉnog djela, to znaĉi da umišljajem
podstrekaĉa moraju biti obuhvaćene njegove radnje kao podstrekaĉa, kao i radnje drugog lica
kojima se izvršava odreĊeno kriviĉno djelo. Zbog toga se moţe reći da je umišljaj podstrekaĉa
dvostruk. Za umišljaj podstrekaĉa se traţi:
1. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje;
2. Svijest i htijenje odnosno pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno kriviĉno djelo, što
je redovno i cilj njegove podstrekaĉke djelatnosti.

Kod podstrekaĉa mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bića kriviĉnog djela na koje
podstrekava. Kako stvarna obiljeţja bića kriviĉnog djela mogu predstavljati odreĊeni liĉni odnos,
liĉna svojstva ili liĉne okolnosti, to se i za umišljaj podstrekaĉa zahtijeva svijest o tim posebnim
liĉnim momentima na strani podstrekavanog, i to samo izuzetno u sluĉajevima kada ti liĉni
momenti predstavljaju osnovno obiljeţje bića kriviĉnog djela. Tako npr. neće postojati
podstrekavanje na kriviĉno djelo rodoskrvnjenja u sluĉaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu
nije bilo svjesno srodniĉkog odnosa izmeĊu izvršilaca obljube.

Isto tako, kod kriviĉnih djela ĉije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost, za postojanje
umišljaja kod podstrekaĉa mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju kriviĉnog djela.

Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeĊu podstrekaĉa i izvršioca kada je u pitanju svijest o
konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Podstrekavano lice kao neposredni
izvršilac svjestan je kriviĉnog djela i njegovih obiljeţja u detaljima, tj. u najkonkretnijem obliku,

111 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
dok je svijest podstrekaĉa u tom sluĉaju mnogo manja. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u
toku izvršenja samog djela utiĉe na njegov tok, teţinu posljedice, njeno nastupanje uopće itd, dok
podstrekaĉ ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. Tako npr.
podstrekavanje na izvršenje odreĊenog ubistva podrazumijeva da je podstrekaĉ svjestan da će
izvršilac poduzeti radnju kojom će drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim
dovoljno. Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim
njegovim pojedinostima, kao što su npr. vrijeme i mjesto izvršenja, naĉin ili sredstvo kojim će se
izvršiti itd.

Kod nekih kriviĉnih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente
kao što su npr. odreĊena namjera ili odreĊena pobuda. U takvim suĉajevima ta posebna
subjektivna obiljeţja ne moraju postojati kod podstrekaĉa, već je dovoljno da ti subjektivni
momenti postoje kod izvršioca, da da je pritom podstrekaĉ znao za te momente ili da je
pretpostavio da ti momenti postoje, pa se saglasio sa takvim momentima. Ukoliko meĊutim neki
posebni subjektivni momenat postoji na strani podstrekaĉa, a ne i na strani izvršioca, tada se moţe
uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo, a sam izvršilac tada se koristi kao dolozno oruĊe ili
sredstvo za izvršenje nekog kriviĉnog djela. Kao primjer za izloţene situacije i u jednom i u
drugom sluĉaju moţe se navesti kriviĉno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika iz ĉl.215
KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi
njenom ugledu…”). U prvom sluĉaju za umišljaj podstrekaĉa traţi se znanje da kod izvršioca
postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju takve namjere s
kojom se on saglasio. U drugom sluĉaju potrebno je da kod samog podstrekaĉa postoji namjera da
se naškodi ugledu neke osobe koristeći se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg cilja.

Podstrekavanje i sticaj

U istom kriviĉnom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika
sauĉesništva. To je zbog toga što se u takvim sluĉajevima primjenjuje princip konzumpcije, što
znaĉi da lakši oblik sauĉesništva biva obuhvaćen ili konzumiran teţim oblikom sauĉesništva. Tako
npr. ne moţe postojati u istom kriviĉnom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstreka vanje i
pomaganje. U prvom sluĉaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom, a u drugom
sluĉaju postojalo bi samo podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje.

Mogući su idealni i realni sticaj podstrekavanja. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju
kad podstrekaĉ jednom radnjom podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. Pritom je nebitno da li
je izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. Isto tako je nebitno da li su ta djela
izvršena od strane jednog ili više izvršilaca. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u
postojanju jedne podstrekaĉke radnje.

Realni sticaj podstrekavanja postoji u sluĉaju kada podstrekaĉ sa više radnji podstrekavanja
podstakne na izvršenje više kriviĉnih djela. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili
idealnom sticaju. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u sluĉaju kada se sa više radnji
podstrekava na izvršenje jednog kriviĉnog djela.

Neuspjelo podstrekavanje

Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode sauĉesništva u naĉelu prihvata tzv.ograniĉenu ili
limitiranu teoriju akcesornosti sauĉesništva, što znaĉi da kriviĉnu odgovornost sauĉesnika u uţem
smislu vezuje za radnju izvršioca shvaćenu u objektivnom smislu. MeĊutim, u odredbi ĉl.24
predviĊen je jedini opći izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. Taj izuzetak odnosi se
na samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaĉa u sluĉaju neuspjelog podstrekavanja. Prema
toj zakonskoj odredbi, ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje kriviĉnog djela za koje se
po zakonu moţe izreći 5 godina zatvora ili teţa kazna, a djelo ne bude ni pokušano, podstrekaĉ se

112 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
tada kaţnjava kao za pokušaj kriviĉnog djela u granicama propisane kazne, a moţe se i blaţe
kazniti.

Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi, potrebno je da se ispune 3 uslova:


1. Da postoji radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca;
2. Da je u pitanju podstrekavanje za relativno teţe kriviĉno djelo, to je zakonodavac limitirao
zaprijećenom kaznom od 5 godina zatvora ili teţom kaznom;
3. Djelo ne smije biti ni pokušano.

Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom sluĉaju kad je kod
podstreknutog postojala odluka o izvršenju kriviĉnog djela. Ukoliko je, meĊutim, u pitanju
izvršilac kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uĉvršćena, tada se neuspjelo
podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida, obzirom na posljedice koje postoje kod
uspjelog podstrekavanja.

U prvom sluĉaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekaĉ nije uspio da svojom
radnjom izazove ili uĉvrsti odluku n aizvršenje kriviĉnog djela. U takvom sluĉaju mora postojati
podstrekaĉka radnja u pravom smislu rijeĉi u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca.
Ako je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaĉke radnje i pritom na strani podstrekaĉa
postoji umišljaj, ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeĊu podstrekaĉa i podstrekavanog,
u takvom sluĉaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiĉkog uticaja na
volju i svijest izvršioca.

Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ svojom radnjom kod
podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela, ali do izvršenja kriviĉnog djela nije
došlo iz bilo kojih razloga.

Prvi sluĉaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem, a
drugi sluĉaj svršenim pokušajem podstrekavanja.

Nije moguće neuspjelo podstrekavanje na kriviĉno djelo kvalificirano teţom posljedicom. To je


zbog toga što niko sa izvjesnošću ne moţe znati da li će pri konkretnom izvršenju kriviĉnog djela
nastupiti ta teţa posljedica.

Kada su u pitanju djela kvalificirana naroĉitom okolnošću, neuspjelo podstrekavanje postoji onda
ako je podstrekaĉ podstrekavao izvršioca da izvrši odreĊeno djelo upravo koristeći tu naroĉitu
okolnost. Tako npr. to podstrekavanje postoji u sluĉaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da
izvrši tešku provalnu kraĊu, a do izvršenja djela ne doĊe ili ĉak ni do njegovog pokušaja. Isti je
sluĉaj ako je podstrekaĉ poduzeo podstrekaĉku radnju, a pritom je znao da se djelo na koje
podstrekava moţe izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti.

Kaţnjavanje podstrekaĉa

Prema odredbi ĉl.24 st.1, podstrekaĉ se kažnjava kao i učinilac, što znaĉi da se kaţnjava u
granicama kazne koja je u Zakonu propisana za to kriviĉno djelo. Ako je podstreknuto lice izvršilo
kriviĉno djelo, podstrekaĉ se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. Ako
je podstreknuti izvršio pokušaj kriviĉnog djela, podstrekaĉ se kaţnjava u granicama kazne
propisane za izvršioca pokušaja kriviĉnog djela. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaĉa i za
neposrednog izvršioca djela. MeĊutim, to ne znaĉi da će podstrekaĉ i saizvršilac u svakom sluĉaju
biti kaţnjeni jednakim kaznama. Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaĉa mogu biti razliĉite, što
zavisi od svih okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne.

Dobrovoljno spreĉavanje djela

113 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema odredbi ĉl.26 st.2 KZ FBiH, podstrekač koji dobrovoljno spriječi izvršenje krivičnog djela
će se osloboditi od kazne. Obligatorni zakonski osnov za osloboĊenje od kazne moţe doći u obzir
samo onda ako je do spreĉavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaĉa. Na
spreĉavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti, ali je bitna
njegova radnja.

Ukoliko se podstrekaĉ svojom radnjom trudio da sprijeĉi izvršenje djela, ali u tome nije uspio, tada
neće postojati dobrovoljno spreĉavanje djela. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu
odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju kriviĉnog djela. To znaĉi da posljedica mora biti
sprijeĉena, bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaĉa, bilo da je u pitanju djelatnost nekih trećih
lica koja je sam podstrekaĉ angaţirao da bi sprijeĉio nastupanje posljedice.

Prema istoj zakonskoj odredbi, podstrekaĉ će se osloboditi od kazne i u sluĉaju ako dobrovoljno
sprijeĉi izvršenje kriviĉnog djela za koje je izvršilac već obavio kaţnjivu pripremnu radnju,
neovisno od toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta
preparata.

Suštinu instituta dobrovoljnog spreĉavanja djela ĉini dobrovoljnost podstrekaĉa da se promijeni


odluka o izvršenju kriviĉnog dje la, odnosno da se sprijeĉi njegovo izvršenje. Pritom nije bitna
etiĉka vrijednost podstrekaĉevih motiva. Dobrovoljnost spreĉavanja neće postojati ako djelo
objektivno nije izvršeno zbog nekih drugih okolnosti, neovisno od toga što je postojala radnja
spreĉavanja.

Podstrekavanje kao posebno kriviĉno djelo

U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. To je


zakonodavac uĉinio na 2 naĉina. U prvom sluĉaju podstrekavanje je predviĊeno uopšte kao oblik
radnje izvršenja odreĊenog kriviĉnog djela, što znaĉi da je predvidio sve radnje podstrekavanja. U
drugom sluĉaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja.

Tako npr. u odredbi ĉl.157 st.4 kod kriviĉnog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje
genocida i ratnih zloĉina, zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili
podstiĉe na izvršenje kriviĉnih djela genocida i ratnih zloĉina (ĉl.153-156 KZ FBiH), a u
odredbama ĉlanova 153-156 kao jednu alternativno odreĊenu radnju izvršenja zakonodavac navodi
nareĊivanje.

U svim sluĉajevima kada je podstrekavanje predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo, sama radnja
podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih kriviĉnih djela. Takva kriviĉna djela mogu biti
svršena kriviĉna djela, a mogu i da ostanu u pokušaju. Svršeno kriviĉno djelo postoji ako je radnja
izvršenja dovršena, što znaĉi da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu
da je podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. P okušaj postoji ako je
preduzeta radnja podstrekavanja, ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju
podstrekavanog lica.

Odredbe o podstrekavanju kao sauĉesništvu, sadrţane u ĉl.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo


podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. To znaĉi da do njihove primjene
moţe doći damo onda kada zakon odreĊeno podstrekavanje ne predviĊa kao posebno kriviĉno
djelo.

POMAGANJE

Pojam pomaganja

114 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one
protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bića nekog kriviĉnog djela.
Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Neposredno pomaganje postoji u sluĉaju kad se
pomoć pruţa neposredno izvršiocu. Posredno pomaganje postoji u sluĉaju kad pomagaĉ preko
nekog trećeg lica pruţa pomoć izvršiocu djela. Posredni pomagaĉ je dakle ono lice koje pruţa
pomoć neposrednom pomagaĉu, ali to je i ono lice koje potiĉe neposrednog pomagaĉa na pruţanje
pomoći. Posredni pomagaĉ je i ono lice koje pruţa pomoć neposrednom podstrekaĉu.

Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja, jer samo u tim
sluĉajevima takve radnje doprinose, odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice.
Pomaganje ne moţe postojati nakon što je kriviĉno djelo izvršeno.

Kod izvršioca kriviĉnog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje
djela. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreĊeno
kriviĉno djelo. U suprotnom, moţe se raditi o podstrekavanju. Npr. davanje savjeta i uputstava
kako da se izvrši kriviĉno djelo, ako je uĉinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela,
predstavljaće podstrekavanje, a ako je uĉinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja.

Isto tako, jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom sluĉaju saizvršilaštvo, a u drugom
sluĉaju pomaganje. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. Razgraniĉenje
izmeĊu saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktiĉko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u
zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog sluĉaja.

Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca, ali se ono moţe vršiti i od strane više lica
ukoliko su ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaĉkih u ost varenju jednog konkretnog kriviĉnog
djela. Tada se oni smatraju sapomagaĉima. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u
ostvarenju njegovog kriviĉnog djela,a pritom nisu svjesni zajedniĉkog djelovanja, tada postoji
prividno sapomaganje, gdje svaki pomagaĉ odgovara kao samostalni pomagaĉ.

Radnja pomaganja

Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem, kojom se na odreĊeni naĉin moţe
doprinijeti izvršenju kriviĉnog djela. To su dakle one radnje kojima se izvršenje kriviĉnog djela
podupire, olakšava ili unapreĊuje pri ĉemu nije vaţna koliĉina te pruţene pomoći u ostvarenju
kriviĉnog djela.

Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno, ono moţe biti fiziĉko i intelektualno
(fiziĉko). Kao fiziĉko pomaganje u odredbi ĉl.25 st.2 pominje se stavljanje uĉiniocu na
raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela, uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog
djela ili osposobljavanje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela, njihovo nabavljanje itd. Sve te
radnje, ako bi bile preduzete prije izvršenja kriviĉnog djela, predstavljale bi zapravo pripremne
radnje.

Psihiĉko pomaganje je psihiĉko podupiranje izvršioca kriviĉnog djela. Prema odredbi ĉl.25 st.2
KZ FBiH, to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se uĉini kriviĉno djelo, unaprijed obećano
prikrivanje, zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje kriviĉnog djela
itd.

I fiziĉko i psihiĉko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. U tom smislu,
posebno kada je u pitanju psihiĉko pomaganje, treba obratiti paţnju na njegovo razgraniĉenje od
podstrekavanja, što će zavisiti od toga da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na
izvršenje kriviĉnog djela. Ako je ta odluka postojala, tada će se raditi o psihiĉkom pomaganju, u
suprotnom se radi o podstrekavanju.

115 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo ĉinjenjem, pomaganje se moţe vršiti i
ĉinjenjem i neĉinjenjem. Pomaganje neĉinjenjem postoji u onom sluĉaju ako je kod pomagaĉa
postojala duţnost da poduzme odreĊenu radnju kojom bi sprijeĉio izvršenje djela. Pritom nije bitno
da li bi ta radnja uistinu i sprijeĉila konkretno djelo, već će pomaganje postojati i u sluĉaju kada bi
ta duţna ĉinidba makar oteţala izvršenje kriviĉnog djela.

Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Samo izuzetno pomaganje je
moguće i nakon okonĉanja radnje izvršenja kriviĉnog djela, pod uslovom da još nije došlo do
nastupanja zabranjene posljedice, što je tzv. meĊupomoć koja znaĉi pruţanje pomoći nakon
dovršetka radnje, a prije nastupanja posljedice.

Doticaj s kriviĉnim djelom

Pruţanje pomoći nakon ostvarenog kriviĉnog djela naziva se doticaj s kriviĉnim djelom ili
prikrivanje. Moţe se realizirati kroz prikrivanje uĉinioca, samog kriviĉnog djela, sredstava kojim
je to djelo uĉinjeno, kroz prikrivanje tragova kriviĉnog djela ili predmeta koji su pribavljeni
kriviĉnim djelom.

Doticaj moţe biti stvarni i liĉni. Stvarni doticaj postoji u sluĉaju kad se prikrivaju, odnosno
obezbjeĊuju predmeti pribavljeni kriviĉnim djelom, ili koristi koja se postigla ostvarenjem
kriviĉnog djela, zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene kriviĉnim
djelom itd. Tako npr. u odredbi ĉl.290 KZ zakonodavac izriĉito propisuje prikrivanje kao posebno
kriviĉno djelo, gdje je u pitanju stvarni doticaj, a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina, primanje
u zalog, ili na drugi naĉin pribavljanje, proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivaĉ zna (st.1)
ili bi mogao znati (st.2) da je stvar pribavljena kriviĉnim djelom.

Liĉni doticaj je pruţanje pomoći uĉiniocu da ne bude otkriven i uhvaćen. U odredbi ĉl.326 KZ u
kojoj je regulisano pruţanje pomoći uĉinitelju poslije izvršenog kriviĉnog djela, zakonodavac
kaţe:”ko krije učinitelja krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem
oruđa, tragova ili na drugi način pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili
preduzme druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrečene mjere sigurnosti ili
da se primjene odvojene zakonske mjere…”

Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izriĉito odreĊeno. Prikrivanje ne
predstavlja oblik sauĉesništva, osim u sluĉaju ako je unaprijed obećano. U takvoj situaciji to
prikrivanje predstavlja psihiĉko pomaganje, jer izmeĊu obećanog prikrivanja i prouzrokovane
posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroĉno-posljediĉna veza. U takvim sluĉajevima
treba voditi raĉuna o tome da li je kod uĉinioca već postojala ĉvrsta odluka na izvršenje kriviĉnog
djela. Ako ta odluka nije bila dovoljno ĉvrsta, već je uĉvršćena upravo obećanim prikrivanjem,
takva radnja postaje radnja podstrekavanja.

Odnos pomagaĉa prema izvršiocu i kriviĉnom djelu

Kao i kod podstrekavanja, i kod poomaganja mora postojati odreĊeni odnos izmeĊu onog ko
pomaţe i onog ko djelo izvršava. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagaĉ mora da zna kojem
individualno odreĊenom licu pomaţe i u kojem kriviĉnom djelu, ili kojem krugu lica pripada lice
kome on pomaţe. Tako će postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaĉku radnju kojom
će omogućiti ili olakšati izvršenje kriviĉnog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno
povezanom krugu, mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. Da bi
postojalo pomaganje mora se raditi o jednom odreĊenom kriviĉnom djelu, a neće postojati
pomaganje ako ni on sam nije svjestan kriviĉnog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomoć.

Umišljaj pomagaĉa

116 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kao i podstrekaĉ, i pomagaĉ je kriviĉno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. Umišljaj
pomagaĉa ima svoje specifiĉnosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. U tom smislu
moţe se reći da je i umišljaj kod pomagaĉa dvostran, bez obzira da li je u pitanju direktni ili
eventualni umišljaj.

Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvaćena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaĉkoj
radnji. To znaĉi da je pomagaĉ svjestan da svojom radnjom podupire, olakšava ili unapreĊuje
izvršenje kriviĉnog djela od strane drugog lica i to ţeli, odnosno na to pristaje.

S druge strane, kao i podstrekaĉ, i pomagaĉ mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih
obiljeţja bića kriviĉnog djela koje će ostvariti izvršilac. To znaĉi da on mora biti svjestan onih
obiljeţja djela kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem.

Ako kod nekog kriviĉnog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela, ili neki
subjektivni momenti kao što su liĉno svojstvo ili liĉni odnosi, tada se i kod pomagaĉa zahtijeva
svijest o postojanju tih posebnih momenata.

Kod onih kriviĉnih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreĊena namjera ili pobuda, ne
zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaĉa, ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao
da ti momenti postoje na strani izvršioca, ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se
saglasio sa tim postojanjem. Tako npr. kod KD kvalifikovanog ubistva (ĉl.171 st.2 taĉ.5), pomagaĉ
će biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao
kvalifikatorne pobude, ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva
pobuda postoji pa se s njom saglasio.

Pomaganje i sticaj

Iskljuĉeno je postojanje sticaja izmeĊu pomaganja i nekog drugog oblika sauĉesništva u ostvarenju
istog kriviĉnog djela. Ako se pojave situacije da je u istom kriviĉnom djelu pomagaĉ nastupio i u
nekoj drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekaĉ), tada će teţi oblik sauĉesništva konzumirati
pomaganje kao najlakši oblik.

Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju. Idealni sticaj pomaganja postoji u
sluĉaju ako pomagaĉ jednom radnjom doprinese ostvarenju više kriviĉnih djela, s tim da ta
kriviĉna djela mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju.

Realni sticaj pomaganja postoji u sluĉaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju
više kriviĉnih djela. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog
kriviĉnog djela.

Kaţnjavanje pomagaĉa

Prema odredbi ĉl.25 st.1, pomagaĉ se kaţnjava za uĉinjeno kriviĉno djelo kao da ga je sam učinio,
a može se i blaže kazniti. Dakle, pomaganje kao oblik sauĉesništva predstavlja opći fakultativni
zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Da li će sud pomagaĉa kazniti u granicama propisane kazne,
ili će ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog sluĉaja, a posebno od toga koliki je
doprinos ostvarenju kriviĉnog djela imala pomagaĉka radnja.

Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomoć ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj
svršeni ili nesvršeni), pomagaĉ se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj
kriviĉnog djela.

Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne, pomagaĉ moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac, moţe
biti blaţe kaţnjen, ali kazna za pomaganje moţe biti i veća od kazne za izvršenje, što zavisi od
svih okolnosti konkretnog sluĉaja.

117 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Dobrovoljno spreĉavanje djela

Po odredbi ĉl.26 st.2 KZ FBiH, pomagaĉ će se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeĉio
izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomoć. To spreĉavanje moţe uslijediti nakon pruţene
radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja. Ako je u pitanju spreĉavanje nakon dovršene
radnje pomaganja, tada se spreĉavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj ĉinidbi od strane
pomagaĉa, kojom utiĉe da do izvršenja kriviĉnog djela ne doĊe. Ako je pomaganje u toku radnje,
za spreĉavanje je potrebno da pomagaĉ obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne
moţe izvršiti.

Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva, obavezno je oslobaĊanje od kazne pomagaĉa koji je


sprijeĉio KD nakon pruţene pomoći u kaţnjivoj pripremnoj radnji. Dobrovoljnost spreĉavanja
djela se jednako procjenjuje, imajući u vidu objektivno-subjektivni kriterij. OslobaĊanje pomagaĉa
od kazne dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeĉiti izvršenje djela.

Pomaganje kao posebno kriviĉno djelo

U nekim sluĉajevima pomaganje je predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Npr. u odredbi ĉl.143
KZ kod KD pomaganja neprijatelju, predviĊena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji
moţe biti samo graĊanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe nepr ijatelju u provoĊenju
rekvizicije, oduzimanju hrane ili drugih dobara, ili u provoĊenju kakvih drugih mjera prema
stanovništvu. Kod tog djela radnja pomaganja je radnja izvršenja kriviĉnog djela, pa je iskljuĉena
mogućnost primjene odredbe o sauĉesništvu, jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog
karaktera.

Naš KZ u nekim sluĉajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreĊenih kriviĉnih
djela, u djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. Tako npr. kod KD protivpravnog prekida
trudnoće iz ĉl.176, zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja
predviĊa i pomaganje trudnoj ţeni da prekine trudnoću. Kod tog kriviĉnog djela sama trudnica se
ne kaţnjava.

Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje

Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. Uz odredbu o naĉinu kaţnjavanja


pomagaĉa (ĉl.25 st.1), iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik sauĉesništva od
podstrekavanja. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u sluĉaju da pomognuti nije izvršio kriviĉno
djelo, ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. Odgovornost za pomaganje moţe postojati
samo u sluĉaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomoć ili ako je djelo ostalo u
pokušaju, a zakon predviĊa kaţnjivost i za pokušaj tog KD.

KRIVIČNA ODGOVORNOST SAUČESNIKA

OSNOVNA PRAVILA

Uraĉunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti

Osnovni principi materijalnog kriviĉnog prava koji se odnose na kriviĉnu odgovornost izvršioca
kriviĉnog djela, vaţe i za sauĉesnika. To znaĉi da se i kod sauĉesnika mora utvrditi uraĉunljivost i
vinost. Ne postoji nikakva razlika izmeĊu uraĉunljivosti izvršioca i uraĉunljivosti sauĉesnika, što
znaĉi da se i kod sauĉesnika uraĉunljivost utvrĊuje psihološko-biološkom metodom.

118 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Neuraĉunljivost i kod sauĉesnika iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost, a bitno smanjena uraĉunljivost
moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje.

Vinost (krivnja) se takoĊer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac. MeĊutim, u pogledu
krivnje postoje odreĊene razlike kad su u pitanju sauĉesnici u odnosu na krivnju neposrednog
izvršioca. Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeĊu saizvršioca i sauĉesnika
u uţem smislu. Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje, pored umišljaja moţe biti dovoljan i
nehat (za KD za koja se predviĊa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). Podstrekaĉ i pomagaĉ
su odgovorni samo u granicama svog umišljaja. To praivlo izriĉito je regulirano u ĉl.26 st.1.

Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi, ali naš Zakon ne
predviĊa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja.

Samostalna odgovornost sauĉesnika

Iako kod sauĉesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama uĉestvuju u ostvarenju istog kriviĉnog
djela, njihova kriviĉna odgovornost procjenjuje se pojedinaĉno za svakog od njih. To znaĉi da je i
u pogledu kriviĉne odgovornosti sauĉesnika naš zakonodavac prihvatio princip liĉne odgovornosti,
kao i kad je u pitanju izvršilaštvo.

Shvatanje o samostalnoj ili liĉnoj odgovornosti sauĉesnika danas dominira u kriv iĉnopravnoj
teoriji i zakonodavstvu. Pored tog shvatanja, postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije
shvatanje o vezivanju kriviĉne odgovornosti sauĉesnika za kriviĉnu odgovornost izvršioca u
smislu da sauĉesnik ne moţe biti kriviĉno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac.

PRAVNA PRIRODA SAUĈESNIŠTVA

Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi sauĉesništva

Pitanje samostalne kriviĉne odgovornosti sauĉesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje


sauĉesnika predstavljaju samostalna kriviĉna djela. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije:

Prema prvoj, uvijek je u pitanju samo jedno kriviĉno djelo ĉijem ostvarenju doprinosi više lica na
razliĉite naĉine i u razliĉitim ulogama. Pošto je posljedicu kriviĉnog djela neposredno
prouzrokovao izvršilac, sauĉesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. Shodno tome,
odgovornost sauĉesnika zavisi od radnje izvršioca. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili
akcesorna teorija o sauĉesništvu.

Prema drugom shvatanju, ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno, već se i radnje svakog
pojedinog sauĉesnika tretiraju kao potpuno samostalno kriviĉno djelo, bez obzira što je
prouzrokovana posljedica samo jednog kriviĉnog djela. Ovo shvatanje polazi od sa mostalne
prirode sauĉesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje sauĉesništva.

Po akcesornoj teoriji kriviĉna odgovornost sauĉesnika vezuje se za neke momente na strani


izvršioca. U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode sauĉesništva, a posebno se istiĉu 3
shvatanja:
1. shvatanje o limitiranoj (ograniĉenoj) akcesornosti;
2. ekstremno shvatanje akcesornosti;
3. hiperekstremno, ultraekstremno ili superekstremno shvatanje

119 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prema ograniĉenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti, kriviĉna odgovornost sauĉesnika zavisi od


radnje izvršioca shvaćene u objektivnom smislu. Minimum za odgovornost sauĉesnika po ovoj
teoriji nije kriviĉno djelo (radnja sa posljedicom), već samo radnja izvršenja. To znaĉi da je
granica odgovornosti sauĉesnika pokušaj kriviĉnog djela. To dalje znaĉi da sauĉesnici mogu
odgovarati samo onda kad je usljed njihovog djelovanja uĉinilac nešto poduzeo u pravcu
ostvarenja djela. Ako su sauĉesnici preduzeli svoje sauĉesniĉke radnje, a uĉinilac nije ništa
preduzeo, oni ne mogu biti kriviĉno odgovorni.

Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti, kriviĉna odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezuje se,
pored radnje izvršioca, i za kriviĉnu odgovornost izvršioca. To znaĉi da sauĉesnici mogu biti
odgovorni samo onda kad je odgovoran i izvrš ilac kriviĉnog djela. Dakle, ako je podstaknuti ili
pomognuti izvršilac kriviĉno neodgovoran zbog neuraĉunljivosti ili maloljetstva, podstrekaĉ i
pomagaĉ neće biti kriviĉno odgovorni. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaĉkoj
kriviĉnopravnoj teoriji, prema kojoj se uĉinjeno djelo ne moţe staviti na teret sauĉesnicima ako se
ono istovremeno ne moţe staviti na teret neposrednom izvršiocu. Kako bi usvajanje ovakve
koncepcije dovelo do nelogiĉnih i neprihvatljivih rješenja, konstruiran je pojam posrednog
izvršilaštva.

Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaĉa odnosno pomagaĉa se


vezuje za djelo, za odgovornost izvršioca i za neke druge liĉne momente koji postoje na strani
izvršioca. Ti liĉni momenti su momenti koji utiĉu na zasnivanje kriviĉne odgovornosti, iskljuĉenje
kriviĉne odgovornosti, ublaţavanje kazne, oslobaĊanje od kazne i pooštravanje kazne. Tako npr.
jedna liĉna okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiĉe na pooštravanje
kazne, prenijela bi se i na pomagaĉa odnosno podstrekaĉa, pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim
kaznama.Vaţe i obrnuti primjeri.

Naše kriviĉno zakonodavstvo naĉelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti, a kao izuzetak
prihvata i principalnu teoriju. To znaĉi da se uvijek uzima postojanje jednog kriviĉnog djela, ĉijem
ostvarenju su na razliĉite naĉine doprinijeli podstrekaĉi, pomagaĉi i saizvršioci. Principalnu teoriju
naš zakonodavac prihvata samo izuzetno, i to u 2 sluĉaja:
1. U općem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za neuspjelo podstrekavanje;
2. U posebnom dijelu zakona u sluĉaju kad podstrekavanje odnosno pomaganje predstavlja
radnju izvršenja kriviĉnog djela. (npr. ĉl.157 st.4; ĉl.143, 175 itd).

POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUĈESNIKA

Odgovornost saizvršioca

Prema odredbi ĉl.26 st.1, saizvršioci su kriviĉno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili
ako su u izvršenju djela postupali iz nehata. Krivnja svakog saizvršioca utvrĊuje se samostalno i
nezavisno od krivnje ostlaih saizvršilaca. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o
posljedici kao rezultatu zajedniĉkog djelovanja saizvršilaca.

Moguće su situacije da postoji razliĉit oblik krivnje kod više saizvršilaca, jer se uzima u obzir i
stepen njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. Tako npr. kod izvoĊenja graĊevinskih
radova moguće su tjelesne povrede trećih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. Za
njihovu krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaĉno da li su oni liĉno bili svjesni nastupanja
posljedice usljed preduzete radnje (npr.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene
demontaţe), odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogućnosti da usljed te radnje
moţe doći do nastupanja posljedice. Nakon toga se utvrĊuje voljna strana njihove djelatnosti u
smislu saglašavanja ili nesaglašavanja sa tom posljedicom. Pritom svaki saizvršilac odgovara u
granicama svog umišljaja ili nehata.

120 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca, moguće su situacije da jedno
lice odgovara npr. za tešku tjelesnu povredu, a da pritom njegov saizvršilac odgovara za kriviĉno
djelo ubistva. To će biti u sluĉaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvaćena samo teška
tjelesna povreda, s tim da bi u izvršenju kriviĉnog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilac a
došlo do lišavanja ţivota pasivnog subjekta. Onaj saizvršilac ĉijim umišljajem nije obuhvaćeno
lišavanje ţivota ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca.

Mogućnost razliĉite pravne kvalifikacije istog kriviĉnog djela dolaze u obzir i kod onih kr iviĉnih
djela kod kojih su, na osnovu liĉnog odnosa, liĉnog svojstva ili liĉne okolnosti na strani izvršioca,
odreĊeni njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. Tako npr. ako otac i majka zajedniĉki liše
ţivota svoje dijete neposredno nakon poroĊaja dok kod majke traje poremećaj izazvan poroĊajem,
postoji saizvršilaštvo u ostvarenju tog kriviĉnog djela, s tim da se ista djelatnost kod njih razliĉito
kvalifikuje: majka će odgovarati zbog svog liĉnog odnosa prema djelu kao majka, za ubistvo
djeteta pri poroĊaju kao privilegirani oblik ubistva. Otac će u istom sluĉaju odgovarati kao
saizvršilac u obiĉnom djelu.

Granice odgovornosti podstrekaĉa i pomagaĉa

U praksi se redovno dogaĊa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut, odonosno
djelo u kome mu je pruţena pomoć. MeĊutim, moguće su i situacije da izvršilac izvrši kriviĉno
djelo koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut, odnosno
pomognut. U takvim sluĉajevima postavlja se pitanje da li će uopće, i u kojoj mjeri pomagaĉ i
podstrekaĉ odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac.

Prema odredbi ĉl.26 st.1 KZ, pomagaĉ i podstrekaĉ odgovaraju u granicama svog umišljaja.
Takvo rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti sauĉesništva. Ovo pravilo omogućava da se
njihova kriviĉna odgovornost previše ne suţava, kao i da se bezrazloţno ne širi. Tako je kod
sauĉesništva uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od sauĉesnika svojom radnjom
doprinosi njegovom ostvarenju. To znaĉi da i na strani svih sauĉesnika postoji jedinstven umišljaj
upravo na to odreĊeno kriviĉno djelo. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniĉkim djelovanjem,
otpada i mogućnost postojanja sauĉesništva, pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju
odreĊenih kaţnjivih radnji. Tako npr. ako podstrekaĉ podstrekava na jedno kriviĉno djelo,
pomagaĉ izvršiocu pomaţe imajući u vidu drugo, a izvršilac izvrši neko treće kriviĉno djelo, onda
nema ni svijesti ni volje za zajedniĉkim ostvarenjem djela, pa se i odgovornost sauĉ esnika u uţem
smislu ne moţe vezati za radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti.
Da li će se u ovakvim sluĉajevima odgovornost sauĉesnika u uţem smislu vezivati za djelo
izvršioca, zavisi od toga koliko su radnje sauĉesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca
i koliko su povezani njihovi umišljaji.

Pravilo da pomagaĉi i podstrekaĉi odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko


karakteristiĉnih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila.

Prva situacija odnosi se na to da postoji mogućnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeĊu
podstrekaĉa i izvršioca djela s obzirom na vrstu kriviĉnog djela. Radi se o tome da je podstrekaĉ
preduzeto podstrekaĉku radnju imajući u vidu jedno kriviĉno djelo, a izvršilac izvrši sasvim drugo
kriviĉno djelo, odnosno djelo druge vrste. U takvom sluĉaju nema uzroĉne povezanosti izmeĊu
radnje podstrekavanja i radnje izvršenja, pa je logiĉno da se ni odgovornost podstrekaĉa u takvom
slĉuaju ne moţe vezati za radnju izvršioca. Kraće reĉeno, tu zapravo uopće nema sauĉesništva. U
takvom sluĉaju izvršilac će odgovarati z aizvršeno kriviĉno djelo, a podstrekaĉ će odgovarati u
zavisnosti od toga da li je u pitanju podstrekavanje kao samostalno kriviĉno djelo.

Tako npr. ako podstrekaĉ navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede, a izvršilac uĉini
sitnu kraĊu, tada izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela od strane izvršioca
nema nikakve uzroĉne veze, pa se radnja podstrekaĉa ne moţe vezati za radnju izvršenja. Izvršilac
će odgovarati za djelo koje je izvršio, a podstrekaĉ uopće neće biti kriviĉno odgovoran, jer

121 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. Naravno, drugaĉija je situacija za
podstrekaĉa ukoliko se radi o sluĉaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. podstrekavanje na
ubistvo).

Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaĉa i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog kriviĉnog
djela, s tim da u njegovom ostvarenju doĊe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste,
ali teţe prirode. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaĉa, odnosno
pomagaĉa u granicama njegovog umišljaja, što znaĉi da će podstrekaĉ odgovarati za djelo na koje
je podstrekivao, a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. (npr. podstrekaĉ je podstrekivao
na kraĊu, a izvršilac je poĉinio razbojniĉku kraĊu).

Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika kriviĉnog djela
na koje je postojalo podstrekavanje. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u
pitanju djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi ĉl.16 KZ. Po toj odredbi, izricanje teţe
kazne dolazi u obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. Isto
pravilo primjenjuje se i kad su u pitanju sauĉesnici, tj. sauĉesnici će se kazniti teţom kaznom ako
se teţa posljedica moţe pripisati njihovom nehatu.

Treća situacija postoji u sluĉaju kada je podstrekaĉ podstrekavao na izvršenje jednog odreĊenog
kriviĉnog djela, a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog kriviĉnog djela ili neko drugo istovrsno
djelo koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. U takvom sluĉaju postoji sauĉesništvo jer
postoji uzroĉna veza izmeĊu radnje podstrekavanja i ostvarenog kriviĉnog djela. Zakon ne sadrţi
odredbu koja bi odreĊivala pravilo za ovakve situacije. U takvom sluĉaju uzima se da je
najispravnije rješenje u primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti, što znaĉi da se odstupa od
pravila odgovornosti u granicama svog umišljaja, pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca.
Tako npr. ako podstrekaĉ podstrekava izvršioca na tešku kraĊu koja bi prema njegovom umišljaju
trebala biti izvršena obijanjem i provaljivanjem, a izvršilac izvrši obiĉnu kraĊu bez provaljivanja,
tada će primjenom principa akcesornosti i podstrekaĉ odgovarati za obiĉnu kraĊu, neovisno od
toga što je njegov umišljaj bio upravljen na tešku kraĊu.

Uticaj liĉnih odnosa, svojstava, okolnosti na kriviĉnu odgovornost sauĉesnika

Liĉni momenti koji postoje na strani nekog od sauĉesnika imaju izuzetno veliki znaĉaj kad je u
pitanju kriviĉna odgovornost i saizvršioca i sauĉesnika u uţem smislu.

Pod liĉnim odnosima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo
sticajem okolnosti, bilo usljed vlastite volje. Takav liĉni odnos je npr. odnos vojnog lica kod
vojnih kriviĉnih djela ili odnos sluţbenih lica kod kriviĉnih djela protiv sluţbene duţnosti, odnos
srodstva itd.

Pod liĉnim svojstvima podrazumijevaju se odreĊena stanja u kojima se pojedinac nalazi kraće ili
duţe vrijeme, ili ĉak trajno, npr. neuraĉunljivost, bitno smanjena uraĉunljivost, stanje maloljetstva,
stanje mlaĊeg punoljetstva.

Pod liĉnim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne ĉinjenice vezane za liĉnost nekog
pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviĉne odgovornosti i kaţnjivosti takvih
pojedinaca. Takva liĉna okolnost je kada je u pitanju lice povratnik, recidivista, kad je u pitanju
lice koje se već nalazi u braku (kod KD dvobraĉnosti) itd.

Navedeni liĉni momenti poseban znaĉaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviĉne odgovornosti,
zatim kad se radi o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti, iskljuĉenju kaţnjivosti i kad je u pitanju
blaţe ili stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija.

122 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U kontekstu liĉnih momenata, problem koji se javlja u vezi sa kriviĉnom odgovornošću sauĉesnika
svodi se na pitanje kako će se riješiti situacije kada se pomenuti liĉni momenti ne nalaze kod svih
sauĉesnika, već samo kod nekih od njih.

Naš KZ prema odredbi ĉl.26 st.3 postavio je pravilo prema kome liĉni odnosi, liĉna svojstva i liĉne
okolnosti zbog kojih Zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta oslobaĊanje od kazne,
ublaţavanje ili pooštravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom sauĉesniku kod kojeg takvi
odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

Npr. ako je izvršilac djela bio neuraĉunljiv u vrijeme izvršenja, samo će se njemu usljed
neuraĉunljivosti iskljuĉiti odgovornost, dok će oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno
kriviĉno odgovorni.

Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela, to je okolnost koja vodi
njegovom obaveznom oslobaĊanju od kazne, ali se ona ne proteţe na pomagaĉa i podstrekaĉe u
tom djelu. Ako je izvršilac višestruki povratnik, ta liĉna okolnost će se samo njemu uzeti kao
oteţavajuća prilikom odmjeravanja kazne.

123 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

IV
KRIVIČNE SANKCIJE

124 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

125 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
KRIVIČNE SANKCIJE

POJAM KRIVIĈNE SANKCIJE I VRSTE KRIVIĈNIH SANKCIJA

Pojam kriviĉne sankcije

Svako društvo preduzima odreĊene mjere za suzbijanje kriminaliteta. One se mogu podijeliti na
preventivne i prinudne. Preventivnim mjerama, koje mogu biti opće i posebne, treba sprijeĉiti da
do kriminaliteta uopće doĊe.

Mjere koje se prinudno primjenjuju prema uĉiniocima kriviĉnih djela zbog izvršenog djela
nazivaju se kriviĉnim sankcijama. Sveukupnost ovih mjera u odreĊenom zakonodavstvu ĉini
sistem kriviĉnih sankcija.

Kriviĉne sankcije su meĊusobno veoma razliĉite. Npr. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor, ali i
sudska opomena. MeĊutim, uprkos tome postoje neka opća, zajedniĉka obiljeţja svih kriviĉnih
sankcija:
a) Sve kriviĉne sankcije imaju zajedniĉku opću svrhu. Njihovom primjenom društvo se štiti od
kriminaliteta;
b) Kriviĉne sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ograniĉavanje sloboda ili prava uĉinioca
kriviĉnog djela;
c) Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći samo sankcija koja je predviĊena zakonom koji je bio
na snazi u vrijeme kad je kriviĉno djelo uĉinjeno – “nulla poena sine lege”;
d) Kriviĉna sankcija se moţe izreći samo uĉiniocu kriviĉnog djela;
e) Kriviĉnu sankciju izriĉe nadleţni organ, a to je sud;
f) Izricanju kriviĉne sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrĊuje postojanje uslova za
izricanje odreĊene sankcije.

Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opći pojam kriviĉne sankcije:

Krivična sankcija je mjera krivičnopravne prinude koju sud izriče učiniocu krivičnog djela u
zakonito sprovedenom postupku, radi zaštite društva od kriminaliteta, a sastoji se u lišavanju ili
ograničavanju određenih sloboda i prava ili u upozorenju učinioca da će biti lišen ili ograničen
slobode ili prava ako ponovo izvrši krivično djelo.

Sistem kriviĉnih sankcija

Skoro do kraja 19.vijeka jedina kriviĉna sankcija je bila kazna (fiziĉka kazna, lišavanje slobode,
imovinska kazna). Krajem 19. i poĉetkom 20.vijeka poĉinju se propisivati posebne sankcije za
maloljetne uĉinioce kriviĉnih djela, koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti, a zatim
vaspitno-popravne, odnosno vaspitne mjere.

Dalji razvoj strukture kriviĉnih sankcija nastavljen je uvoĊenjem mjera bezbjednosti namijenjenih
uĉiniocima kriviĉnih djela kod kojih je postoji odreĊeni stepen duševne poremećenosti, te
uĉiniocima koji kriviĉna djela vrše pod uticajem alkohola i droga. Ova sankcija obuhvata
odgovarajući medicinski tretman.

Za savremene sisteme kriviĉnih sankcija karakteristiĉno je postojanje većeg broja razliĉitih


sankcija. U nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne, mjere bezbjednosti i
vaspitne mjere. Neka kriviĉna zakonodavstva predviĊaju i neke posebne kriviĉnopravne mjere koje
se ne mogu striktno svrstati u jednu od navedenih grupa. U teoriji kriviĉnog prava one se razliĉito

126 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
nazivaju: parapenalne mjere, sudske mjere, sankcije sui generis itd. Takve su npr: sudska
opomena, obaveza naknade prouzrokovane štete, oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim
djelom, pravne posljedice osude itd. U nekim zakonodavstvima posebnu kriviĉnu sankciju
predstavlja uslovna osuda. U tom smislu se moţe reći da je danas u najvećem broju zemalja
prihvaćen pluralistiĉki sistem kriviĉnih sankcija.

KAZNE

POJAM KAZNE

Opća razmatranja o kazni

Kazna je najstarija kriviĉna sankcija. Ona nije samo pravna kategorija, već prije svega pojava u
društvu. Ĉesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni.
Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreĊenost u zakonu, zakonitost u izricanju,
organ nadleţan za izricanje, postupak u kome se izriĉe itd. Materijalni pojam kazne najĉešće se
odreĊuje s obzirom na svrhu koju treba postići kaznom. MeĊutim, ovakva podjela nema osnova jer
pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja, kao i njen društveni znaĉaj.

Opća obiljeţja kazne i definicija kazne

Opća obiljeţja kazne imaju odreĊene specifiĉnosti u odnosu na opća obiljeţja kriviĉnih sankcija
uopće:
a) Kazna je kriviĉna sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne
prevencije, za razliku od ostalih kriviĉnih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva
specijalne prevencije. Dakle, kaznom se utiĉe na uĉinioca da ne ponovi vršenje kriviĉnog djela
(specijalna prevencija), ali i na ostala lica da se uzdrţe od vršenja kriviĉnih djela (generalna
prevencija).
b) Kaznom se uĉinilac kriviĉnog djela lišava odreĊenih sloboda ili prava, ili se ograniĉava u
njima;
c) Kazna se moţe izreći samo krivično odgovornom uĉiniocu djela;
d) Opće obiljeţje kazne je i njena odreĊenost u zakonu, kako kod propisivanja tako i kod
izricanja;
e) Kaznu moţe izreći samo sud u zakonom propisanom postupku.

Na osnovu navedenog, moţe se dati opći pojam kazne: Kazna je krivična sankcija koju sud izriče u
zakonito sprovedenom postupku, krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela, radi zaštite
društva od kriminaliteta, a sastoji se u lišavanju ili ograničavanju određenih sloboda i prava.

Obiljeţja kazne relativnog karaktera

Pored općih obiljeţja kazne, koja vaţe za svaku kaznu, postoje još neka obiljeţja koja su
karakteristiĉna samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni, pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u
opći pojam kazne. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. Po tim obiljeţjima kazna treba biti:
a) Djeljiva, tj. takva da se moţe izricati u većoj ili manjoj mjeri. (moguće kod kazni lišenja
slobode i novĉane kazne, nemoguće npr. kod smrtne kazne);
b) Opoziva, tj. da se moţe ukinuti;
c) Popravljiva, tj. takva da je moguće otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode
(moguće samo kod imovinskih kazni);
d) Liĉna, tj. da pogaĊa samo uĉinioca kriviĉnog djela;
e) Srazmjerna, tj. da odgovara teţini izvršenog djela i stepenu kriviĉne odgovornosti uĉinioca;

127 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
f) Humana. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziĉkog ili
psihiĉkog muĉenja lica prema kojem se primjenjuje.

OPRAVDANOST KAZNE

Razliĉita shvatanja o opravdanosti kazne

O opravdanosti kazne u literaturi postoje razliĉita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima


pojedinih pisaca.
Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso), izmeĊu društva i pojedinaca postoji prećutni sporazum
kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreĊena svoja prava, meĊu ostalim i pravo na
ţivot i slobodu. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. Ona to pravo moţe vršiti u
granicama ugovora, a te granice odreĊene su zakonitošću kazne.

Po Kantovom shvatanju kriviĉnog djela i kazne, opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se
u zahtjevu apsolutne pravde.

Za sljedbenike Hegelove filozofije, pravni osnov kazne je dijalektiĉka nuţnost za uspostavljanjem


pravnog poretka. Pravo je izraz opće volje (teza), kriviĉno djelo je negacija prava (antiteza), a
kazna je sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije -
sinteza).

Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se
konstituira kriviĉnopravnim normama. Prema Listu, pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje
pravnog poretka. Za predstavnike italijanske pozitivne škole, pravni osnov mjera socijalne zaštite
je odbrana društva.

Opravdanost primjene kazne

Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta. Zbog toga pravni
osnov kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet.

SVRHA KAZNE

Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne

U nauci kriviĉnog prava, sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe
teorija: apsolutne, relativne i mješovite (ekletiĉke) teorije.

Apsolutne teorije su najstarije. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za kriviĉno djelo.
Kroz kaznu uĉinilac treba ispaštati za ono što je uĉinio. Kaţnjava se zato što se griješilo, a ne zato
da se ne bi griješilo. Kazna je sama sebi cilj.

Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviĉne sankcije zaštita društva od
kriminaliteta. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine, ali to nije njena svrha. Svrha
je zaštita društva, a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Zato se
ove teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne.

Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj
ili posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili općoj prevenciji.

Po teorijama o specijalnoj prevenciji, zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz


djelovanje na uĉinioca kriviĉnog djela. Osnovna svrha kazne je da se njome utiĉe na uĉinioca da

128 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
ponovo ne izvrši kriviĉno djelo. Za pristalice ove teorije, ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na
razne naĉine:
- teorija zastrašenja – predupreĊenje novog kriviĉnog djela najbolje se ostvaruje kroz
zastrašujući uticaj kazne. To je vodilo surovosti kaţnjavanja;
- teorija starateljstva – primjenom kazne uĉinioca treba staviti odreĊeno vrijeme pod reţim
nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo;
- teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom.
Savremeni zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne
resocijalizacija uĉinioca kriviĉnog djela, tj. njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan
ţivot, ĉime se najbolje obezbjeĊuje da osuĊeni nakon izdrţane kazne ne ponovi kriviĉno djelo.

Teorije generalne ili opće prevencije svrhu kazne odreĊuju kao uticaj na graĊane da ne vrše
kriviĉna djela. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oĉekuje ako izvrši
kriviĉno djelo. Postoji nekoliko varijanti ove teorije:
- teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo propisivanje kazne za kriviĉno djelo
preventivno djeluje. Ovo je moguće uz 3 uslova: kazne moraju biti stroge; mora biti izvjesno
da će zaprijećena kazna biti i izreĉena; odluka o izvršenju KD mora biti zasnovana na procjeni
korisnosti od izvršenja djela i štete od izreĉene kazne;
- zastrašenje izvršenjem kazne – zastrašujući uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. Da bi
se to ostvarilo, naĉin izvršenja kazni mora biti zastrašujući, a javnost mora na neki naĉin biti
upoznata sa njihovim izvršenjem;
- teorija opomene – opći preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne, koja treba formirati i
uĉvrstiti uvjerenje da je kriviĉno djelo nemoralan akt.

Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu), kazna mora biti praviĉna, jer samo
takva kazna moţe popravno djelovati na uĉinioca kriviĉnog djela, odnosno na druge graĊane.

Mješovite ili ekletiĉke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i
relativnih teorija. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo, ali
se i preventivno djeluje na buduće vršenje kriviĉnih djela.

OdreĊivanje svrhe kazne

Svrha kaţnjavanja je zaštita odreĊenog društva od odreĊenog kriminaliteta. Ova zaštita se najbolje
ostvaruje s jedne strane prevencijom od budućih vršenja kriviĉnih djela, a s druge strane uticajem
na lica koja su već izvršila kriviĉno djelo da ih ponovo ne vrše. Ovakvo stanovište prihvaćeno je u
odredbi ĉl.33 KZ FBiH, gdje se izriĉito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprečavanje učinitelja da
čini krivična djela i njegov preodgoj”, te “preventivni uticaj na druge da ne čine krivična djela”.
Dakle, svrha kazne je i generalna i specijalna prevencija.

Smisao zakonodavnog odreĊivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk:


1. Zauzimanjem naĉelnog stava o tome, zakonodavac daje opću smjernicu o tome šta se ţeli
postići kaţnjavanjem, što obavezuje one koji primjenjuju zakon;
2. Primjena nekih instituta kriviĉnog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe kaţnjavanja. Sa
jasno odreĊenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta
opravdana ili ne. Npr. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se
uĉiniti samo ako se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja.

SISTEM KAZNI

VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUĆA KLASIFIKACIJA

129 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osnovne podjele kazni

U kriviĉnom zakonodavstvu i teoriji najĉešće su prihvaćene slijedeće vrste kazni:


a) Prema naĉinu izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. Glavne kazne se mogu izreći
samostalno za izvršeno kriviĉno djelo, dok se sporedne mogu izreći samo uz neku od glavnih
kazni.
b) Prema vrsti sloboda i prava kojih se uĉinilac kriviĉnog djela lišava, odnosno koje se uĉiniocu
ograniĉavaju primjenom kazne, kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna),
protiv tijela (npr. odsijecanje ruke), protiv slobode, protiv imovine i protiv graĊanskih prava
(npr. izborna prava, prava udruţivanja i sl).
c) Prema naĉinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. Trajne su one koje
se izriĉu za cio ţivot osuĊivanog lica (npr.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graĊanskih
prava). Vremenske su one koje se izriĉu na odreĊeno vrijeme.
d) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni, one mogu biti odreĊene alternativno i
kumulativno.
Sistem kazni u našem kriviĉnom pravu

U KZ FBiH (ĉl.34), kao vrste kazni navedene su zatvor, dugotrajni zatvor i novĉana kazna.
Izuzetno se zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike kriviĉnih djela za koja je
propisana kazna dugotrajnog zatvora, a koja su uĉinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja
neposredne ratne opasnosti, s tim što se smrtna kazna moţe se izreći i izvršiti samo dok traje ratno
stanje ili neposredna ratna opasnost.

Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izreći samo kao glavne kazne, a novĉana kazna i kao glavna i
kao sporedna (ĉl.35). Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni, samo jedna se moţe
izreći kao glavna.

Osnovne karakteristike sistema kazni u našem kriviĉnom pravu

- Relativno mali broj kazni;


- Prihvaćeni sistem kazni odgovara većem broju savremenih kriviĉnih zakonodavstava;
- Naše kriviĉno pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu;
- Uĉiniocu se zbog izvršenog KD moţe izreći jedna ili 2 kazne. Ako je jedna, to moţe biti samo
neka od glavnih kazni. Uz glavnu se moţe izreći samo jedna od sporednih kazni;
- Za naš sistem karakteristiĉan je poseban status novĉane kazne, koja se moţe izreći i kao glavna
i kao sporedna kazna. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora, onda se po pravilu
moţe izreći samo kao glavna kazna. Izuzetak od ovog pravila je kod kriviĉnih djela iz
koristoljublja. Prema ĉl.36 st.2, za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna se
moţe izreći i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisana alternativno sa
kaznom zatvora pa sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Dakle, u ovakvim
sluĉajevima novĉana kazna se moţe izreći i kao sporedna, bez obzira što je alternativno
propisana sa kaznom zatvora.

ZATVOR

Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviĉne sankcije

Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaĉajnije mjesto u sistemu kriviĉnih sankcija jer je
praksa pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. Ona objedinjava
najviše uslova koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se
izricati u razliĉitom trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu; izvršenje se moţe
prilagoditi karakteru osuĊenih lica; opoziva je; u većoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale

130 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kazne; prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja
slobode, danas se u teoriji istiĉu i slijedeći argumenti:
a) Resocijalizacija uĉinilaca kriviĉnih djela, kao jedan od osnovnih ciljeva primjene kriviĉnih
sankcija, najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne lišenja slobode u sklopu koje se
realiziraju programi resocijalizacije;
b) Lišenje slobode je neophodna mjera kaţnjavanja za odreĊene vrste delikvenata jer se ne vidi
drugi naĉin reakcije na njihovo ponašanje;
c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju smrtnu
kaznu;

S druge strane, u savremenoj kriviĉnopravnoj nauci se istiĉu i argumenti protiv kazni lišenja
slobode:
a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u
striktnoj funkciji sa teţinom izvršenog djela. Ocjena liĉnosti uĉinioca vrši se na osnovu
indeterministiĉkog shvatanja o slobodi njegove volje;
b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv kriminaliteta jer je privremenog
karaktera i jer uĉinilac time nije onemogućen da i dalje vrši kriviĉna djela u odnosu na ostalu
zatvorsku populaciju. Osim toga, humanizacija zatvorskog tretmana nuţno umanjuje
zastrašujući uticaj ove kazne;
c) Mogućnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja ciljeva specijalne prevencije, a
posebno resocijalizacije osuĊenih lica nisu velike i ĉesto se predimenzioniraju;
d) Posebne kritike upućuju se kazni lišenja slobode dugog trajanja, jer se vrlo negativno
odraţavaju na liĉnost osuĊenog;
e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu kriviĉnu sankciju, obzirom na
investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i njihovo materijalno i
kadrovsko opremanje.

Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode

U oblasti materijalnog kriviĉnog prava posebno se istiĉu 3 problema vezana za ovu kaznu:
- jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne;
- kratkotrajne kazne lišenja slobode;
- izricanje ove kazne u odreĊenom ili neodreĊenom trajanju.

Unifikacija kazni lišenja slobode. U vrijeme kad se kazna lišenja slobode ĉešće javlja kao kriviĉna
sankcija bio je predviĊen uglavnom jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje
tamnovanje osuĊenog pod vrlo teškim uslovima. MeĊutim, u daljem razvoju kriviĉnog prava,
zakonodavstva 19. i prve polovine 20.vijeka prihvataju više kazni lišenja slobode, što se smatralo
opravdanim prvenstveno zbog individualizacije kazne usljed razliĉitosti vrste i teţine kriviĉnih
djela, kao i krivice uĉinioca.

MeĊutim, u nauci kriviĉnog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode
ili preći na jedan oblik ove kazne. Unifikacija kazni najĉešće se brani slijedećim razlozima:
a) Postojanje više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meĊusobno
razlikuju u pogledu njihove sadrţine, ako znaĉe razliĉite tretmane za osuĊena lica. Razlika
izmeĊu pojedinih kazni lišenja slobode u zakonodavstvu 19.vijeka uglavnom se zasnivala na
tome da li je kazna praćena prinudnim radom ili ne, da li se izdrţava ćelijskom izolacijom ili
zajedniĉki, te kakva su prava osuĊenih lica. MeĊutim, rad osuĊenika odavno je prestao biti
osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. Danas je rad terapeutsko sredstvo u procesu
resocijalizacije osuĊenika. Ćelijska izolacija se sve rjeĊe susreće u savremenim kriviĉnim
zakonodavstvima, a razlike u pravima osuĊenika danas su vrlo male i svode se na broj pisama
koja se mogu poslati ili primiti, broj posjeta i sl. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i davanje
povlastica moţe suţavati ili proširivati. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razliĉitih kazni
lišenja slobode ne postoje znaĉajne razlike u pogledu poloţaja osuĊenih lica.

131 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogućnosti za individualizaciju
ove kazne. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja, a ne po vrsti.
c) Prihvatanjem jedinstvene kazne lišenja slobode otklonile bi se neke nelogiĉnosti koje nastaju u
sistemu više kazni lišenja slobode kod odmjeravanja kazne za djela u sticaju.
d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja slobode na jednu nuţno vodio reviziji
ĉitavog kriviĉnopravnog sistema.

Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvaćene su u većini savremenih kriviĉnih


zakonodavstava.

Kratkotrajne kazne lišenja slobode. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreĊen, a i
u teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. Najzastupljenije je stanovište da se radi o
kaznama u trajanju do 6 mjeseci, s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana.
U nauci kriviĉnog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode, sa
argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. Protiv ovih kazni najĉešće
se izriĉu slijedeći prigovori:
a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha kriviĉnih sankcija;
b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuĊenog u moralnom,
materijalnom, profesionalnom i društvenom pogledu;
c) Zatvaranje kratkog trajanja stimuliše povrat, jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni
štetnom uticaju povratnika i profesionalnih delikvenata. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode
ĉesto naziva “seminarom kriminaliteta”;
d) Kratka kazna je posebno štetna za odreĊene kategorije uĉinilaca kriviĉnih djela kao što su
maloljetnici, mlaĊi punoljetnici, psihopatske ili socijalno poremećene liĉnosti ili alkoholiĉari;
e) Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiĉne.

Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca:


1. Kroz podizanje općeg zakonskog minimuma treba onemogućiti da se kazna lišenja slobode
izriĉe u kratkom trajanju;
2. U sistem kriviĉnih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto
kratkotrajne kazne lišenja slobode, npr. uslovna osuda, sudska opomena, novĉana kazna
itd.

MeĊutim, kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica, a njihova primjena pravda se
nizom argumenata:
a) Individualizacija kriviĉne sankcije pretpostavlja odreĊeni raspon kazni;
b) Kratka kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije;
c) Za neke kategorije uĉinilaca KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro
neophodna kriviĉna sankcija (npr.siledţije, nedisciplinirani vozaĉi m/v, lica koja izbjegavaju
novĉane obaveze kao što je alimentacija i sl);
d) Struktura kriminaliteta takoĊer opravdava primjenu ovih kazni. Sitni kriminal se ne moţe
kaţnjavati teţim kaznama, niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili novĉana
kazna;
e) Boljim organizovanjem naĉina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne
zatvora.

I pored kritika, kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi, a kriviĉni zakoni
predviĊaju minimume koji omogućavaju njihovo izricanje.

132 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kazna lišenja slobode odreĊenog ili neodreĊenog trajanja. U najvećem broju savremenih
kriviĉnih sistema predviĊeno je izricanje kazne lišenja slobode u taĉno odreĊenom trajanju, što je i
najviše u skladu sa naĉelima zakonitosti i praviĉnosti. MeĊutim, neka kriviĉna zakonodavstva
poznaju sistem izricanja kazne u neodreĊenom trajanju. Opća karakteristika ovog sistema je da sud
ne odreĊuje unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode, već o njenom efektivnom
trajanju odluĉuje administracija nadleţna za izvršenje kazne, a opći maksimum i minimum
odreĊuje sud ili zakon. To se opravdava sa više razloga:
1. Ovako izreĉena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije osuĊenih lica;
2. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuĊenika tokom izvršenja kazne;
3. Kazne neodreĊenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su
prihvatile ovaj sistem.

Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike.

Kazna lišenja slobode u našem pravu

KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor . Osnovne karakteristike ove kazne su:
a) Zatvor se moţe izreći samo kao glavna kazna, za kriviĉno djelo za koje je propisan i u
granicama propisane kazne;
b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. Moţe se izreći od 15 dana do 15 godina (ĉl.37
st.1). Izuzetno, za najteţe oblike kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati
dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (ĉl.38). Dugotrajni zatvor ne moţe se izreći
uĉiniocu koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota.
c) Zatvor se izriĉe na pune godine i mjesece, a do 6 mjeseci i na pune dane.
d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti novĉanom
kaznom, a iznimno i “radom za opće dobro na slobodi” (ĉl.37 st.3).

Izvršenje kazni lišenja slobode

Naĉini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razliĉiti. Poĉetkom XVII vijeka osn ivaju se posebni zavodi
za izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuĊenici upućivani na teške fiziĉke radove.

Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. U Filadelfiji je 1790.godine


sagraĊen prvi zatvor sa potpuno usamljeniĉkim reţimom u kome su osuĊenici ţivjeli u ćelijama
potpuno odvojeni jedni od drugih 24 sata dnevno. Po zatvorima u Pensilvaniji, usamljeniĉki sistem
nazvan je pensilvanijski ili filadelfijski sistem.

U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poĉeo preovlaĊivati tzv. auburnski sistem, koji je dobio
ime po zatvoru u Auburn-u, u drţavi Njujork, osnovanom 1823.godine. Po ovom sistemu
osuĊenici su se usamljivali po ćelijama samo noću, dok su tokom dana bili na zajedniĉkom radu ali
sa strogom zabranom razgovora. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem ćutanja”.

Sredinom XIX vijeka poĉinje se primjenjivati tzv. progresivni sistem. Ovaj sistem ima 3 stepena u
izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljeniĉki zatvor u ćelijama tokom dana i noći,
sa izvršavanjem radne obaveze. Drugi stepen nastaje zajedniĉkim radom u 4 odjeljenja zatvora.
OsuĊenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem, s tim što je
svako naredno odjeljenje povoljnije za osuĊenika. Treći stepen je uslovni otpust koji se moţe
opozvati. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv.irski sistem, koji uz sve navedeno sadrţi
i jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaĊanja
(odjeljenje za slobodnjake).

133 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poboljšanju poloţaja osuĊenih lica znaĉajno je doprinijela meĊunarodna Komisija za kriviĉno
pravo i izvršenje kazne, koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuĊenim licima koja
su bila prihvaćena od Društva naroda, a kasnije uz odreĊene izmjene i od OUN. Minimalnim
pravilima postavljen je niz općih principa o postupanju sa licima osuĊenim na kaznu lišenja
slobode i sugerirana su odreĊena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima, pravima
zatvorenika, disciplini itd.

Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju kriviĉnih sankcija, a KZ FBiH
(glava VII) sadrţi opće odredbe o izvršenju kazni.
Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijedećim naĉelima:
a) Zakonitost u izvršenju kazne;
b) Naĉelo humanosti;
c) Popravljanje osuĊenih lica;
d) Individualizacija u izvršenju kazne;
e) Skupno izvršenje kazne;

Osnovne karakteristike naĉina izvršenja kazne zatvora su slijedeće:


a) Lica kaznu izdrţavaju u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje
kazne. Ove ustanove se razlikuju po stepenu obezbjeĊenja i intenzitetu ograniĉavanja slobode
osuĊenih lica.
b) OsuĊenik se lišava prava ili se ograniĉava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se
ostvarila svrha kazne (ĉl.105). OsuĊenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava:
zdravstvena zaštita, prepiska, posjete, 8-satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice,
neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom godine itd;
c) Od osuĊenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (ĉl.106 st.1). Ako osuĊena
osoba pristane da radi ili traţi da radi, omogućit će joj se rad (st.2). Rad treba što više
odgovarati savremenom naĉinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati
sposobnostima osuĊenog (st.3).

Uslovni otpust

Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na
slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo, pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna
izreĉena ne uĉini kriviĉno djelo. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju
kao svrsi kaţnjavanja.

Da bi se osuĊeni mogao uslovno otpustiti, moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (ĉl.107 KZ


FBiH):
1. Da je osuĊenik izdrţao polovinu kazne;
2. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe osnovano oĉekivati da će se na
slobodi dobro vladati, a posebno da neće vršiti kriviĉna djela.

Izuzetno, lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni
uslov o vladanju, te ako posebne okolnosti koje se odnose na liĉnost osuĊenog oĉigledno pokazuju
da je postignuta svrha kaţnjavanja.

Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa ĉijeg je izdrţavanja
osuĊeni uslovno pušten. Tek nakon isteka tog vremena osuĊeni je apsolutno osloboĊen.

Uslovni otpust je zakonska mogućnost, a ne pravo osuĊenika. Postupak za davanje uslovnog


otpusta po pravilu se pokreće na molbu osuĊenika ili ĉlanova njegove uţe porodice ako se osuĊeni
s tim saglasio. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se
izdrţava kazna, bez obzira na saglasnost osuĊenika.

134 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

O uslovnom otpustu odluĉuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ
FBiH.2

Ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini kriviĉno djelo, ostvaren je osnov za
opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. O opozivanju odluĉuje sud.
Sud je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni uĉinio jedno ili više
kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna preko 1 godine zatvora.
Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno otpušteni uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja
mu je izreĉena kazna do 1 godine zatvora (ĉl.108 st. 1 i 2). Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u
obzir uzima srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela, njihov znaĉaj, pobude iz kojih su uĉinjena i druge
okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta.

Kad sud opozove uslovni otpust, po pravilu izriĉe jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o
odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju iz ĉl.46 KZ FBiH, s tim što se ranije izreĉena kazna
uzima kao utvrĊena. Shodno odredbama ĉl.46, ako je za neko od KD uĉinjenih u sticaju utvrĊena
kazna dugotrajnog zatvora, sud će izreći samo tu kaznu. Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena
kazna zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu koja mora biti veća od svake pojedine utvrĊene
kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti preći 15 godina zatvora. Ako su za sva KD
uĉinjena u sticaju predviĊene pojedinaĉne kazne do 3 godine zatvora, jedinstvena kazna ne moţe
biti veća od 8 godina zatvora.

Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao po ranijoj osudi uraĉunava se u ovu jedinstvenu kaznu, ali se ne
uraĉunava vrijeme koje je osuĊeni proveo na uslovnom otpustu.

MeĊutim, primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavan ja u svim
sluĉajevima. Npr. ako je lice osuĊeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12
godina, pa zatim poĉinilo neko teško kriviĉno djelo, ako bi se poštivala odredba ĉl.46 st.2, takvo
lice dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. Izdrţanih 12 godina uraĉunava se u kaznu, te bi
takvo lice izašlo nakon 3 godine, što bi praktiĉno znaĉilo da za novo kriviĉno djelo nije ni
kaţnjeno. Zbog toga zakonodavac u odredbi ĉl.47 st.2 ostavlja sudu mogućnost da za kriviĉno
djelo izvršeno u vrijeme uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreĉene kazne, ako
se primjenom odredaba ĉl.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje
neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne.

Ako uslovno otpušteni bude osuĊen na kaznu zatvora do jedne godine, a sud ne opozove uslovni
otpust, uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne
zatvora.

Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je uĉinio prije
nego što je uslovno otpušten.

Pruţanje postpenalne pomoći

Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuĊenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja


kazne pomogne na razliĉite naĉine. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuĊenika i pomoć u
rješavanju egzistencijalnih problema. Pruţanje postpenalne pomoći organizira se preko
odgovarajućih organa općine na kojoj osuĊeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za
socijalni rad). Ova pomoć moţe obuhvatati razliĉite oblike moralne i materijalne pomoći.

NOVĈANA KAZNA

2
Provjeriti o kojem organu se tačno radi

135 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Opravdanost novĉane kazne kao kriviĉne sankcije

Novĉana kazna je imovinska kriviĉna sankcija koja se sastoji u plaćanju od strane osuĊenog
odreĊenog novĉanog iznosa. Ona spada u red sankcija koje se ĉesto primjenjuju u praksi, dok im
se u teoriji stavlja niz prigovora:

1. Ova kazna je prije svega nepraviĉna, jer nejednako pogaĊa uĉinioce razliĉitog imovnog
stanja. Osim toga, u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na sluĉajeve
izricanja uĉiniocu koji ima materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl), tako da
ta kazna jednako pogaĊa i druga lica koja nisu kriva za izvršeno djelo. Novĉanom kaznom se
ne mogu postići ciljevi generalne prevencije jer ona po pravilu nema zastrašujući uticaj na
potencijalne izvršioce kriviĉnih djela.

2. Novĉanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije.


OsuĊeni kaznu osjeća kao “bogaćenje drţave na njegov raĉun” i za to ona ne moţe popravno
djelovati na njega, već izaziva osjećaj nepravde i revolta prema društvu.

3. Na kraju, novĉana kazna je i neekonomiĉna. OsuĊeni ĉesto izbjegavaju plaćanje kazne, a


troškovi njenog prinudnog izvršenja nekad su veći od iznosa dosuĊene novĉane kazne.

MeĊutim, pobornici novĉane kazne istiĉu niz kontraargumenata:

1. Ukoliko bi se u kriviĉnom postupku potpunije utvrĊivalo imovno stanje uĉinioca i novĉana


kazna odmjeravala prema tako utvrĊenom stanju, otklonilo bi se da ona nejednako pogaĊa
osuĊene. U sluĉaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne, ona se moţe zamijeniti kaznom
zatvora. Ĉinjenica da primjena novĉane kazne pogaĊa i druga lica karakteristiĉna je i za sve
ostale kriviĉne sankcije.

2. Novĉana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne, a time i izbjegavanja


negativnih posljedica koje mogu proizaći iz te kazne.

3. Primjenom novĉane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije,


ukoliko se kazna ne izriĉe u minimalnim iznosima.

4. Novĉana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja.

5. Novĉana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogućnost da se lako otklone njeni efekti.

Sve navedeno opravdava postojanje novĉane kazne, a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve
ĉešće njene primjene.

Naĉini utvrĊivanja novĉane kazne

U savremenom kriviĉnom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i


metod “dani-novĉana kazna”.

Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvećem broju kriviĉnih zakonodavstava. Po njemu se


uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna izriĉe u taĉno odreĊenom iznosu. Pritom imovno stanje
uĉinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novĉane kazne.

Metod “dani-novĉana kazna” je novijeg datuma. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. U
prvoj fazi uĉiniocu kriviĉnog djela utvrĊuje se odreĊeni broj “dana” i pritom su od znaĉaja priroda
i teţina izvršenog djela i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. U drugoj fazi utvrĊuje se iznos
jednog dana – novĉane kazne, pri ĉemu je od odluĉujućeg znaĉaja imovinsko stanje uĉinioca.
Tako se postiţe da uĉinioci istog kriviĉnog djela mogu dobiti isti broj “dana” novĉane kazne, ali

136 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
da im novĉani iznosi za jedan dan budu razliĉiti, što dovodi do razliĉitog novĉanog kaţnjavanja.
Ideja ovog sistema je da se ostvari jednakost uĉinilaca kriviĉnih djela pred zakonom, uz
istovremeno razliĉito novĉano kaţnjavanje zbog razliĉitog imovnog stanja.

Novĉana kazna u našem kriviĉnom pravu

Uĉiniocu kriviĉnog djela novĉana kazna se izriĉe samo kad je propisana za odreĊeno djelo. Moţe
se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Opći minimum novĉane kazne je 200 KM, a opći
maksimum 20.000 KM. Za kriviĉna djela iz koristoljublja maksimum je 100.000 KM (ĉl.39 st.1).

Pri odmjeravanju novĉane kazne sud će uzeti u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti, a
imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl.40). Sud će posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti:
1. Okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo
uĉinjeno, raniji ţivot uĉinitelja, drţanje poslije kriviĉnog djela itd;
2. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i
okolnosti pod kojima je djelo izvršeno;
3. Okolnosti vezane za imovno stanje učinioca – liĉni dohodak, drugi prihodi, imovina,
porodiĉne obaveze.

U presudi kojom je izrekao novĉanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate, koji ne
moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca. U opravdanim sluĉajevima sud moţe dozvoliti
isplatu kazne u otplatama (ratama), ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (ĉl.39 st.2).

Ukoliko osuĊeni ne isplati kaznu u odreĊenom roku, pristupa se njenom prinudnom izvršenju,
prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. Ako se kazna
ne moţe ni prinudno naplatiti, sud će je izvršiti tako što će za svakih zapoĉetih 50 KM odrediti 1
dan zatvora, ali zatvor u tom sluĉaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci. Isto vaţi i ako osuĊeni plati
samo dio kazne. U sluĉaju da isplati i ostatak novĉane kazne, izvršenje zatvora se obustavlja.

U sluĉaju smrti osuĊenog novĉana kazna se ne izvršava.

ODMJERAVANJE KAZNE

ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE

Zakonsko propisivanje kazne

Propisivanje kazne je utvrĊivanje granica kaţnjavanja za odreĊeno kriviĉno djelo. Postoje razliĉiti
sistemi zakonskog propisivanja kazni, koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno
odreĊenih kazni, sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreĊenih kazni.

Sistem apsolutno odreĊenih kazni je sistem po kome zakon taĉno odreĊuje vrstu i visinu kazne
koja se u svakom konkretnom sluĉaju izriĉe uĉiniocu odreĊenog kriviĉnog djela. Ovaj sistem nije
pogodan niti praviĉan jer onemogućava individualizaciju kazne s obzirom na uĉinioca i okolnosti
djela.

Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreĊenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva
pravila za odmjeravanje kazne, već ovlašćuje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više
zakonom predviĊenih sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. Ovakav sistem moţe dovesti do
proizvoljnosti i samovolje.

137 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U sistemu relativno odreĊenih kazni zakon odreĊuje samo okvir u kome se sud mora kretati
prilikom odmjeravanja kazne, tj. odreĊuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izreći za
odreĊeno djelo.
Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opće i posebne. Opće se odnose
na izricanje odreĊene vrste kazne, a posebne se odnose na izricanje kazne za odreĊeno kriviĉno
djelo. S obzirom na to postoje opći i posebni minimum i maksimum kazne. U sluĉaju kad nisu
odreĊene posebne granice za odreĊeno kriviĉno djelo, već zakon odreĊuje samo vrstu kazne, vaţe
opće granice te vrste kazne. Sistem relativno odreĊenih kazni zastupljen je i u našem kriviĉnom
pravu.

Odmjeravanje kazne

Odmjeriti kaznu znaĉi utvrditi vrstu i mjeru kazne odreĊenom uĉiniocu za izvršeno kriviĉno djelo.
Odmjeravanje kazne je sudska funkcija, te se najĉešće govori o sudskom odmjeravanju kazne.

Opća pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreĊena su ĉlanom 40. KZ FBiH koji
odreĊuje da pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće
okolnosti imajući u vidu svrhu kaţnjavanja (ĉl.40). Sud će posebno uzeti u obzir okolnosti vezane
za ličnost učinioca – stepen kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, raniji ţivot
uĉinitelja, drţanje poslije kriviĉnog djela itd, te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina
ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno.

U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. administrativno


odmjeravanje kazne, po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrĊuju organi nadleţni za
njeno izvršenje, a sud presudom donosi samo granice kazne.

INDIVIDUALIZACIJA KAZNE

Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju kriviĉnog prava

Individualizacija kazne znaĉi izricanje uĉiniocu kriviĉnog djela one kazne kojom će se, po ocjeni
suda, najbolje ostvariti svrha njene primjene. Individualizirati znaĉi konkretizirati u zakonu
utvrĊenu kaznu. Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji će omogućiti da
se na uĉinioca kriviĉnog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom sluĉaju adekvatna s
obzirom na karakteristike liĉnosti uĉinioca i izvršenog djela.

Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. Ĉesto se govori o


individualizaciji kriviĉne sankcije pod kojom se podrazumijeva odluĉivanje suda o tome koju će
vrstu kriviĉne sankcije primjeniti u konkretnom sluĉaju (kazna ili uslovna osuda, kazna ili mjera
bezbjednosti itd).

U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana, pod kojim se podrazumijeva


prilagoĊavanje metoda postupanja prema razliĉitim kategorijama uĉinilaca kriviĉnih djela u
postupku izvršenja kazni zatvora.

Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne

Praktiĉno sprovoĊenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. Npr. alternativno


propisivanje više kazni za odreĊeno kriviĉno djelo pruţa sudu veće mogućnosti da kaznu
individualizira po vrsti. Ako se propisana kazna moţe izricati u razliĉitim iznosima, veće su
mogućnosti za njenu individualizaciju po mjeri. Posebno znaĉajna su ovlaštenja suda u primjeni
olakšavajućih ili oteţavajućih okolnosti, zakonske mogućnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne,
naĉin odmjeravanja kazne za djela u sticaju itd.

138 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Individualizacija kazne i upoznavanje liĉnosti uĉinioca

Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela, obzirom na


ĉinjenicu da se sudi ĉovjeku a ne djelu. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se mediko-
psihološko i sociološko izuĉavanje delikvenata.

Mada je upoznavanje liĉnosti uĉinioca kriviĉnog djela od posebnog znaĉaja za individualizaciju


kazne, u savremenom kriviĉnom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na
maloljetne delikvente. Za punoljetne uĉinioce KD po pravilu se predviĊa sprovoĊenje tzv.
socijalne ankete, tj. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu, socijalnoj sredini u kojoj
ţive i sl, ali ne i njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi kriviĉnog postupka. Ĉesta su
zakonodavstva koja ovo ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se
odredi adekvatan program tretmana osuĊenih.

OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI

Pojam i znaĉaj olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti

Olakšavajuće i oteţavajuće su one okolnosti koje utiĉu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo.
Okolnosti koje utiĉu da se uĉiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i
maksimuma nazivaju se olakšavajućim, a okolnosti koje utiĉu da se izrekne stroţija kazna
otežavajućim.

Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne, zavisno od toga da li se odnose na djelo


ili uĉinioca. Po vremenu nastanka, okolnosti se mogu odnositi na odreĊena stanja koja su postojala
prije izvršenja kriviĉnog djela, okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se
javile nakon izvršenja djela.

U najvećem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju


olakšavajućim a koje oteţavajućim. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve
okolnosti koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne, postoje vrlo razliĉita rješenja u
pojedinim kriviĉnim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u
obzir samo izriĉito navedenu okolnost, pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajuće i
oteţavajuće okolnosti.

Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti u našem kriviĉnom pravu

U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti, već zakon u odredbi
ĉl.40 posebno ukazuje samo na neke od njih. To su okolnosti vezane za ličnost učinioca – stepen
kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, raniji ţivot uĉinitelja, drţanje poslije
kriviĉnog djela itd, okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaĉina ugroţavanja i povrede
zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. U sluĉaju novĉanih kazni u obzir se
uzima i imovno stane učinitelja KD.

Stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena uraĉunljivosti i vinosti, ali se u toj ocjeni mogu
uzeti u obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob uĉinioca, njegovo
obrazovanje, vaspitanje, psihiĉka labilnost, moralne karakteristike liĉnosti, okolnosti da je djelo
izvršeno iz straha, ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl.

Pobude iz kojih je djelo uĉinjeno. Pobuda je unutrašnji psihiĉki poriv na odreĊeno ljudsko
ponašanje. U postupku odmjeravanja kazne nije beznaĉajan motiv pri donošenju odluke da se
izvrši djelo.

139 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili
veća teţina posljedice uĉinjenog djela.

Okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. Ove okolnosti mogu biti vrlo razliĉite i ne mogu se
unaprijed odrediti. Mogu oznaĉavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili
za vrijeme izvršenja KD.

Raniji ţivot uĉinioca znaĉi jedinstvenu ocjenu liĉnosti uĉinioca prije izvršenog djela, koja se
zasniva na nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. Kroz ovu okolnost sud treba doći do
saznanja da li izvršeno djelo predstavlja sluĉajnu epizodu u ţivotu uĉinioca, ili je ono rezultat
jednog općeg asocijalnog naĉina ţivota.

Liĉne prilike uĉinioca. Pod ovim se u sudskoj praksi najĉešće podrazumijeva zdravstveno stanje,
starosna dob, porodiĉne prilike, ekonomsko stanje porodice, invalidnost uĉinioca, njegova
profesija i društveni poloţaj itd.

Drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kriviĉnog djela. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav
uĉinioca prema izvršenom djelu. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog
drţanja uĉinioca proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela, pokušaj da se neutrališu
negativni efekti djela i sl. Naravno, stav uĉinioca moţe biti i sasvim suprotan. Od posebnog
znaĉaja za procjenu ove okolnosti je drţanje uĉinioca pred sudom i u toku kriviĉnog postupka
uopće.

Imovno stanje uĉinioca. Ova okolnost posebno je znaĉajna pri izricanju novĉane kazne.

Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste
da se istakne znaĉaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim
okolnostima nije iscrpljena lista mogućih subjektivnih okolnosti.

Osim prethodno navedenih, sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od
znaĉaja za odmjeravanje kazne.

Olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog


minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne.

Okolnosti koje Zakon predviĊa kao olakšavajuće ili oteţavajuće pri odmjeravanju kazne, mogu se
javiti i kao zakonski elementi bića kriviĉnog djela. Npr. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuća
okolnost pri odmjeravanju kazne, ali u nekim sluĉajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju
izvršenom djelu – ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo.

U nekim sluĉajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti
uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Npr. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog
saobraćaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. Kvalifikatorna
posljedica “smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3, 5, 10 ili više lica i
okolnost koliko lica je nastradalo moţe biti oteţavajuća pri odmjeravanju kazne.

KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI

Koje okolnosti ĉine jedno kriviĉno djelo kvalificiranim, odnosno privilegiranim, odreĊeno je u KZ
i to samo za neka kriviĉna djela. Prema tome, samo se zakonom mogu propisati kvalificirani
odnosno privilegirani oblici pojedinih kriviĉnih djela. Kvalifikatorne okolnosti kriviĉnom djelu
daju poseban teţi vid. Ublaţavne su suprotnog dejstva. Ove okolnosti treba razlikovati od
prethodno razmatranih oteţavajućih i olakšavajuć ih okolnosti koje utiĉu na vrstu i visinu kazne.

140 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

UBLAŢAVANJE KAZNE

Znaĉaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne

Ublaţavanjem kazne uĉiniocu se izriĉe ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo,
ili blaţa vrsta kazne od propisane. U našem kriviĉnom pravu postoje 3 grupe osnova za
ublaţavanje kazne.

a) Opći osnov za ublaţavanje kazne. Ako ovaj osnov postoji, sud moţe ublaţiti kaznu bezi
obzira na to koje kriviĉno djelo je izvršeno i ko je uĉinilac. Kao takve okolnosti KZ FBiH
predviĊa:
- prekoraĉenje granica nuţne odbrane;
- prekoraĉenje granica krajnje nuţde;
- pokušaj kriviĉnog djela;
- bitno smanjena uraĉunljivost;
- pravna zabluda;
- pomaganje kao oblik sauĉesništva u izvršenju kriviĉnog djela.

b) Posebni osnov. Mogućnost ublaţavanja kazne posebno je predviĊena kod nekih kriviĉnih
djela. U tim sluĉajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ
izriĉito propisuje.

c) Ublaţavanje kazne od strane suda moguće je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajuće
okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja. (ĉl.41
st.2).

Ublaţavanje je uvijek fakultativno. Ni u jednom sluĉaju KZ ne obavezuje sud da uĉiniocu ublaţi


kaznu.

Naĉini ublaţavanja kazne

Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naĉina: po vrsti i po mjeri kazne. Ublaţavanje kazne po mjeri
postoji ako se uĉiniocu izriĉe ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno kriviĉno djelo, ali u
trajanju manjem od propisanog posebnog minimuma. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se
umjesto propisane vrste kazne izriĉe blaţa vrsta kazne, npr. kad se umjesto propisanog zatvora
izriĉe novĉana kazna.

U sluĉaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje, ono se po pravilu izriĉe po mjeri. Ako je kao
minimum kazne propisan opći minimum, tada nije moguće ublaţavanje kazne po mjeri i izriĉe se
blaţa vrsta kazne.

Ublaţavanje kazne moţe biti ograniĉeno i neograniĉeno. Ograniĉeno je kad zakon posebnim
pravilima odreĊuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi, a neograniĉeno je kad je
sud ovlašten da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni, uz ograniĉenje odreĊeno općim
minimumom kazne.

Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (ĉl.42) su:


- ako je za kriviĉno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina,
kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr.ako je propisana kazna od 5 godina, ona
se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina, ali ne manji od jedne godine);
- ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine, kazna se moţe
ublaţiti do 6 mjeseci;

141 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca;
- ako je propisan zatvor u trajanju manjem od 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 15 dana;
- ako je za KD propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto zatvora moţe se
izreći novĉana kazna (ublaţavanje po vrsti)
- ako je za KD propisana novĉana kazna sa naznakom najmanje mjere, kazna se moţe ublaţiti
do iznosa od 200 KM.

U sluĉajevima kada je sud ovlašten da uĉinioca oslobodi od kazne, sud kaznu moţe i neograniĉeno
ublaţiti, tj. nije vezan propisanim minimumom (ĉl.43 st.2).

OSLOBOĐENJE OD KAZNE

Osnovi za osloboĊenje od kazne

Sud moţe uĉinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviĊenim sluĉajevima. Neki od tih
osnova su općeg karaktera i u takvom sluĉaju sud moţe osloboditi uĉinioca neovisno od izvršenog
ili pokušanog djela. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne, u zavisnosti od
toga da li su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. Fakultativni opći osnovi za osloboĊenje
od kazne po KZ FBiH su:
- prekoraĉenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha;
- prekoraĉenje granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajućim okolnostima;
- nepodobni pokušaj;
- pravna zabluda iz opravdanih razloga;

Obligatorni osnovi za osloboĊenje od kazne su:


- dobrovoljni odustanak;
- spreĉavanje djela od strane saizvršioca, podstrekaĉa ili pomagaĉa.

Poseban osnov za osloboĊenje od kazne

Poseban osnov predviĊena je odredbom ĉl.44 KZ FBiH, prema kojoj «sud može osloboditi
učinitelja krivičnog djela učinjenog iz nehata, kad posljedice djela tako teško pogađaju u činitelja
da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja ». Proizilazi da
je za oslobaĊanje po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je kriviĉno djelo uĉinjeno iz
nehata i da je posljedica takva da teško pogaĊa i samog uĉinioca (npr.kod saobraćajnih nezgoda,
kad uĉinilac prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica).

ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIĈNA DJELA IZVRŠENA U POVRATU

Pojam i vrste povrata

Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreĊivanju pojma povrata, općeprihvaćeno je


njegovo razlikovanje na opći i specijalni. Kao osnov za ovo razlikovanje u kriviĉnopravnoj teoriji
se uzima priroda izvršenih djela. Specijalni povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio isto ili
istovrsno kriviĉno djelo. Opći povrat postoji kad je uĉinilac ponovo izvršio neko drugo kriviĉno
djelo, razliĉito od onog ranije izvršenog.

MeĊutim, u kriminološkoj literaturi pojam specija lnog i općeg povrata se vezuje za prirodu
izvršenih djela. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviĉna djela izvršena iz istih ili sliĉnih

142 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. Opći povrat postoji kad kriviĉna
djela nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi.

Razlikovanje povrata na opći i specijalni moţe imati i praktiĉne posljedice. Kod nekih KD
specijalni povrat je kvalifikatorna okolnost, a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuća
okolnost pri odmjeravanju kazne.

Kriviĉnopravni znaĉaj povrata

U kriviĉnopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje
i zbog ĉega. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u sluĉaju povrata nije opravdano.
Argumenti za takvo shvatanje su:
- Kriviĉno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je proizvelo iste posljedice kao
da ga je izvršio primarni uĉinilac. Shodno tome, izricanje teţe kazne povreĊuje princip
praviĉnosti kaţnjavanja;
- Sa subjektivne taĉke gledišta, povrat ne mora nuţno povlaĉiti viši stepen kriviĉne
odgovornosti nego što je to sluĉaj kod primarnih delikvenata;
- Povećanje kazne u sluĉaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da
se ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. Stroţa kazna zasniva se na
objektivnoj okolnosti – ponovnom izvršenju kriviĉnog djela, a zanemaruje se niz razliĉitih
uzroka individualnog karaktera koji su doveli do povrata. Tako se represija forsira na raĉun
prevencije.

MeĊutim, opravdanost teţeg kaţnjavanja u sluĉaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom
na društvenu potrebu. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike
koji vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i
specijalne prevencije. Dosadašnja istraţivanja povrata meĊutim ne idu u prilog ispunjenju
navedenih uslova jer kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom, već
općim kretanjem kriminaliteta.

Savremena zakonodavna rješenja u pogledu kriviĉnopravnog znaĉaja povrata mogu se svrstati u 3


osnovne grupe:
1. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne;
2. Rješenja u kojima se prema «obiĉnim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna, a prema
profesionalnim delikventima, delikventima iz navike i delikventima po tendenciji
primjenjuje i kazna i posebna mjera bezbjednosti, (u većem broju zakonodavstava);
3. Rješenja koja predviĊaju primjenu posebne kriviĉne sankcije prema multirecidivistima.

Povrat u našem kriviĉnom pravu

Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv.obiĉni i višestruki povrat, KZ


FBiH u odredbama ĉl.45 predviĊa pooštravanje kazne samo u sluĉaju višestrukog povrata. Zakon
predviĊa više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se uĉinilac kriviĉnog djela smatrao
višestrukim povratnikom. Ti uslovi se odnose na: raniju osuĊivanost, izvršeno kriviĉno djelo,
liĉnost uĉinioca i vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela.

Uslovi koji se odnose na raniju osuĊivanost. Postoje 3 takva uslova:


1. Uĉinilac treba da je ranije osuĊivan 2 ili više puta. To znaĉi da moraju postojati najmanje 2
osude. Jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju smatra se jednom osudom.
2. U obzir dolaze samo osude za kriviĉna djela izvršena sa umišljajem. Ukoliko se osuda
odnosi na više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju, barem jedno od tih djela mora biti
izvršeno sa umišljajem.

143 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Da je uĉinilac bio 2 ili više puta osuĊivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu. Ova
kazna mora proizilaziti iz svake osude, što znaĉi da ovaj uslov neće postojati ako je jedna
osuda bila npr. zatvor od 8 mjeseci, a druga zatvor od 2 godine.

Uslovi koji se odnose na kriviĉno djelo su da je djelo uĉinjeno sa umišljajem i da je za uĉinjeno


djelo propisana kazna zatvora. Ako uĉinilac odgovara za više kriviĉnih djela u sticaju, prvi uslov je
ispunjen ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela.

Uslov koji se odnosi na liĉnost uĉinioca je da uĉinilac pokazuje sklonost ĉinjenju kriviĉnih djela.
Ovaj element je najteţe utvrditi. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na
odreĊenim okolnostima. Ĉesto vršenje kriviĉnih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj.
Uvjerenje o tome treba da se zasniva na sveukupnoj ocjeni liĉnosti uĉinioca,njegovog naĉina
ţivota, ponašanja, pobuda iz kojih su vršena kriviĉna djela, srodnosti izvršenih djela itd. Pri ocjeni
hoće li izreći kaznu stroţiju od propisane, sud će cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe
kaţnjavanja izrekne takva kazna.

Vremenski razmak izmeĊu ranije osude i novog kriviĉnog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od
dana otpuštanja uĉinitelja sa izdrţavanja ranije izreĉene kazne do izvršenja novog kriviĉnog djela
nije proteklo 5 godina.

Stroţija kazna za sluĉaj višestrukog povrata ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni 15
godina zatvora.

ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIĈNA DJELA U STICAJU

Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne

Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeĊu idealnog i realnog
sticaja. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u sluĉaju idealnog sticaja prema uĉiniocu treba
blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. Smatra da se da je manja društvena opasnost
onog uĉinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa, nego onoga
koji je izvršio više radnji kriviĉnih djela.

KZ FBiH ne predviĊa razliĉito odmjeravanje kazne za djela uĉinjena u idealnom i realnom sticaju.

Naĉini odmjeravanja kazne za kriviĉna djela u sticaju

U kriviĉnom zakonodavstvu uglavnom su prihvaćena 3 osnovna naĉina odmjeravanja kazne za


djela u sticaju. Po jednom, jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreĉene za
pojedina djela.
Dakle, izricanju prethodi utvrĊivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno kriviĉno djelo.

Po drugom naĉinu, jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za


kriviĉna djela izvršena u sticaju. Pritom je najĉešće zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene
kazne uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuća
ograniĉenja.

Treći naĉin je da se kazna izriĉe na osnovu sveukupne ocjene izvršenih kriviĉnih djela, u okviru
općeg minimuma i maksimuma odreĊene vrste kazne.

U zakonodavstvima koja odreĊuju da se jedinstvena kazna za kriviĉna djela u sticaju izriĉe na


osnovu pojedinaĉno utvrĊenih kazni za svako od izvršenih djela, prihvaćena su 3 osnovna sistema
za odmjeravanje ove kazne. To su: sistem kumulacije, sistem asperacije i sistem apsorpcije.

144 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih kriviĉnih djela utvrĊuje se kazna, a jedinstvena
kazna se izriĉe tako što se saberu pojedinaĉno odmjerene kazne. Jedinstvena kazna jednaka je
zbiru pojedinaĉno utvrĊenih kazni. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviĉna
djela u sticaju odmjerene novĉane kazne.

Po sistemu asperacije za svako od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrĊuje se kazna, pa se


najteţa od utvrĊenih kazni povećava uz odreĊena ograniĉenja. Dakle, osnov je najteţa od
utvrĊenih kazni, što ima odreĊenih nedostataka kada je u pitanju vršenje većeg broja lakših
kriviĉnih djela jer na taj naĉin neka djela praktiĉno mogu ostati nekaţnjena.

Po sistemu apsorpcije takoĊe se utvrĊuje kazna za svako kriviĉno djelo izvršeno u sticaju, a kao
jedinstvena kazna izriĉe se najteţa od utvrĊenih kazni. Dakle, kazna za najteţe izvršeno djelo
apsorbuje ostale kazne. Ovaj sistem praktiĉno dovodi do toga da se uĉinilac kaţnjava samo za
najteţe od izvršenih kriviĉnih djela, dok ostala djela ostaju nekaţnjena. Time se izvršilac više
kriviĉnih djela stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno kriviĉno djelo.

Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po našem pravu

Odmjeravanje kazne za kriviĉna djela u sticaju po KZ FBiH (ĉl.46) realizira se na naĉin da sud
najprije utvrĊuje kazne za svako od uĉinjenih djela, pa zatim za sva ta djela izriĉe jedinstvenu
kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora.

Do primjene sistema apsorpcije dolazi u sluĉaju da je za neko od kriviĉnih djela u sticaju utvrĊena
kazna dugotrajnog zatvora. U tom sluĉaju sud će izreći samo kaznu dugotrajnog zatvora.

Mada Zakon to izriĉito ne predviĊa, do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom sluĉaju,
koji bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. Naime, ako je za neko kriviĉno djelo utvrĊena
kazna zatvora od 6 mjeseci ili više, a za drugo djelo manje od 30 dana, pošto se kazna od preko 6
mjeseci ne moţe izricati na dane, ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili
više apsorbuje ostale kazne ĉije trajanje je kraće.

Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviĉna djela za koja su utvrĊene kazne zatvora je sistem
asperacije. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 sluĉaja:

Ako je za kriviĉna djela u sticaju utvrĊena kazna zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od
svake pojedine utvrĊene kazne, ali ne smije dostići zbir pojedinaĉnih kazni niti preći 15 godina
zatvora. Od navedenog postoji izuzetak u sluĉaju da su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane
kazne do 3 godine. Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veća od 8 godina zatvora.

Drugi sluĉaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviĉna djela u sticaju utvrĊene kazne
zatvora i maloljetniĉkog zatvora. Ta situacija moguća je u sluĉaju kad je uĉinilac neka dje la izvršio
kao maloljetnik, a druga kao punoljetna osoba, pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva
utvrdi kaznu maloljetniĉkog zatvora, a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. U ovakvim
sluĉajevima kao jedinstvena kazna izriĉe se zatvor, s tim što se primjenjuju prethodna pravila o
izricanju jedinstvene kazne zatvora.

Po sistemu kumulacije, jedinstvena kazna izriĉe se u 2 sluĉaja: Prvo, ako je za svako kriviĉno djelo
u sticaju utvrĊena novĉana kazna, sud će povisiti najvišu utvrĊenu novĉanu kaznu, ali ona ne smije
preći zbir utvrĊenih kazni niti opći maksimum od 20.000 KM, odnosno 100.000 KM ako je jedno
ili više djela izvršeno iz koristoljublja.
Drugo, ako je za neka kriviĉna djela utvrĊena kazna zatvora, a za druga novĉana kazna, sud će
izreći jednu kaznu zatvora i jednu novĉanu kazna, ĉiju visinu će utvrditi prema prethodno
navedenim pravilima.

145 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sud će izreći jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrĊena makar za jedno kriviĉno
djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novĉanih kazni, izreći će jednu novĉanu kaznu koja se
utvrĊuje po prethodno navedenim pravilima.

Za kriviĉna djela u sticaju moţe se izreći i sudska opomena (ĉl.59), ako za svako od tih djela
postoje uslovi za izricanje sudske opomene. U ovakvom sluĉaju ne primjenjuje se ni jedan od
naprijed navedenih sistema odmjeravanja kazne, već sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako
to smatra opravdanim za njih izriĉe sudsku opomenu.

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI

Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u sluĉaju suĊenja osobi koja je već
osuĊena za neko kriviĉno djelo. KZ FBiH (ĉl.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije:

a) Kad se sudi osuĊenoj osobi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje
kazne po ranijoj osudi. Ovakvi sluĉajevi mogući su ako se u vrijeme prvog suĊenja nije znalo
za još neka izvršena djela ili ako osoba uĉini još neko kriviĉno djelo u vremenu izmeĊu
pravosnaţnosti presude i poĉetka izdrţavanja kazne. U takvim sluĉajevima primjenjuju se
pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju, pri ĉemu se ranije izreĉena kazna uzima kao
već utvrĊena. Kazna ili dio kazne koji je osuĊeni u meĊuvremenu eventualno izdrţao
uraĉunava se u izreĉenu kaznu. Analogna je situacija kad je kriviĉno djelo izvršeno za vrijeme
trajanja uvjetnog otpusta.

b) Iste odredbe primjenjuju se i za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne


dugotrajnog zatvora, zatvora ili maloljetniĉkog zatvora. MeĊutim, ako se primjenom tih
odredbi ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije
izreĉene kazne, sud je obavezan da uĉinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreĉene kazne.
Npr. ako osuĊenik na 15 godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina uĉini kriviĉno djelo za koje
se odmjeri kazna od 10 godina, primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on
bi praktiĉno ostao nekaţnjen za to novo kriviĉno djelo jer se ne moţe izreći jedinstvena kazna
zatvora duţe od 15 godina.

OsuĊenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode uĉini kriviĉno djelo za koje se
propisuje novĉana kazna ili zatvor do jedne godine, kaţnjava se disciplinski (ĉl.47 st.3).

URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE

Pritvor je mjera koja se u kriviĉnom postupku primjenjuje radi obezbjeĊenja prisustva okriv ljenog
i uspješnog voĊenja kriviĉnog postupka. U odreĊenim sluĉajevima pritvor se odreĊuje i radi
obezbjeĊenja izvršenja kazne koja je već izreĉena uĉiniocu kriviĉnog djela. Dakle, pritvor ne
predstavlja kaznu već procesnu mjeru ĉiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje
kriviĉnog postupka.

Postoje razliĉita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraĉunati u izreĉenu kaznu. Po
jednom mišljenju, pritvor uvijek treba uraĉunati u izreĉenu kaznu jer bi u suprotnom uĉinilac
faktiĉki izdrţao duţu kaznu od one na koju je osuĊen. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni
ĉesto svojim drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor, dakle na odreĊeni naĉin
je kriv za preduzimanje ove mjere. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom sluĉaju
odluĉi da li će pritvor biti uraĉunat u izreĉenu kaznu ili ne. Preovladava shvatanje da se trajanje
pritvora moţe uraĉunati samo u kaznu izreĉenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreĊen.

U našem kriviĉnom pravu (ĉl.48), vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi
sa kriviĉnim djelom, obavezno se uraĉunava u izreĉenu kaznu lišenja slobode i novĉanu kaznu.

146 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr.zatvaranje uĉinioca djela do
privoĊenja istraţnom sudiji, vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajućoj zdravstvenoj
ustanovi, izdrţana kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl.

Pored navedenog, moguće je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj, privredni prijestup ili
povredu vojne discipline, a da se istoj osobi kasnije sudi za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja obuhvataju
i obiljeţja prekršaja, privrednog prijestupa, odnosno povrede vojne discipline. U takvom sluĉaju se
u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo uraĉunava zatvor, vojniĉki pritvor ili novĉana kazna ko ji su već
izdrţani odnosno plaćeni za pomenuti prekršaj, privredni prijestup ili povredu vojne discipline.

Pri svakom uraĉunavanju, dan lišenja slobode izjednaĉava se sa iznosom od 50 KM.

UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA

OPĆE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI

U nekim zakonodavstvima, uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreĊenih obaveza uĉiniocu


kriviĉnog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajuće sluţbe, sa mogućnošću da mu se za
izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza.

U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaĉi odlaganje izvršenja izreĉene kazne, pod uvjetom
da osuĊeni ne izvrši novo kriviĉno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud.

Sudska opomena je mjera upozorenja uĉinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja, sa


stavljanjem u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje kriviĉnog djela.

Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniĉkih karakteristika:


a) U osnovi se radi o mjerama opomene za izvršeno djelo i upozorenja uĉiniocu da više ne vrši
kriviĉna djela. Njihovom primjenom se uĉinilac po pravilu ne lišava, niti mu se ograniĉavaju
slobode i prava;
b) Uvjetna osuda i sudska opomena po pravilu se primjenjuju prema uĉiniocima lakših kriviĉnih
djela. Njihova zajedniĉka kriminalno-politiĉka svrha je da posluţe kao supstituti za
kratkotrajne kazne zatvora;
c) Obje mjere orijentirane su ka uĉiniocu kriviĉnih djela, a njihovom primjenom prvenstveno se
nastoji vaspitno djelovati na uĉinioca da ne ponovi djelo;
d) Polazeći od stanovišta da na graĊane antikriminalno djeluje i sama mogućnost izlaţenja pred
sud, proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena objedinjuju ciljeve generalne i specijalne
prevencije;
e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju izrazito humanistiĉki karakter. Radi se o najblaţim
kriviĉnim sankcijama.

ZAJEDNIĈKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE

Svrha uvjetne osude i sudske opomene (ĉl.49. KZ FBiH) je da se prema kriviĉno odgovornom
uĉiniocu ne primijeni kazna za djelo manjeg znaĉaja kad to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i
kad se moţe oĉekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje
(sudska opomena) dovoljno uticati na uĉinioca da više ne ĉini kriviĉna djela. Iz ovakve zakonske
definicije proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaĉaja;

147 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kazna nije nuţna za kriviĉnopravnu zaštitu; moţe se oĉekivati da će mjera dovoljno uticati na
uĉinioca.

UVJETNA OSUDA

NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIĈKO OPRAVDANJE

Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. Bez obzira
na prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima, postoji nekoliko zajedniĉkih
karakteristika u vezi sa njenom primjenom:
1. Uvjetna osuda primjenjuje se prema kriviĉno odgovornim uĉiniocima;
2. Moţe se izreći samo pod odreĊenim zakonskim uvjetima – intencija je da se njena primjena
ograniĉi na lakša kriviĉna djela;
3. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o tome odluĉuje sud;
4. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja kriminaliteta.

Osnovni prigovor koji se upućuju na raĉun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova
sankcija nije opravdana sa aspekta generalne prevencije, jer ĉesta primjena uvjetne osude stvara
uvjerenje da se za prvo kriviĉno djelo po pravilu ne kaţnjava. Drugi prigovor je da primjena
uvjetne osude vodi nejednakom tretiranju uĉinilaca kriviĉnih djela jer se nekima izriĉe uvjetna
osuda, a nekima bezuvjetna kazna za isto djelo.

MeĊutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno, tako da
uĉinilac kriviĉnog djela nikad ne moţe raĉunati na izvjesnost uvjetne osude. Osim toga, uvjetna
osuda je opravdana u smislu individualizacije kriviĉne sankcije, a i najcjelishodnija je mjera u
sluĉajevima kada odreĊeni razlozi ukazuju na štetnost upućivanja uĉinioca u kaznenu ustanovu.
Uvjetna osuda je humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaĉajnije štetne posljedice u
pogledu socijalnog, ekonomskog i porodiĉnog statusa uĉinioca.

RAZLIĈITI SISTEMI UVJETNE OSUDE

Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski, kontinentalni i mješoviti sistem.

Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. U njemu uvjetna


osuda znaĉi samostalnu kriviĉnu sankciju ĉija je suština stavljanje uĉinioca pod nadzor
odgovarajuće sluţbe za odreĊeni period vremena. U tom periodu se uĉiniocu nameću odreĊene
obaveze ĉije izvršenje kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuĊeni ĉesto kontaktira. Radi se o
sluţbi ĉija djelatnost prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. Izricanje ove sankcije
uslovljeno je prethodnom saglasnošću uĉinioca kriviĉnog djela, ĉime se nastoji osigurati aktivno
uĉešće osuĊenog u izvršenju kriviĉne sankcije.

Kontinentalni sistem preteţno je prihvaćen u evropskim i zemljama Latinske Amerike. Razlike


ovog sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedeće:
- Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne, dok
se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe izvršenje izreĉene kazne;
- Uvjetno osuĊena osoba ne stavlja se pod nadzor, već je osuĊeni duţan sam voditi raĉuna o
izvršavanju nametnutih obaveza, uz rizik opoziva uslovne osude;
- Izricanje uvjetne osude nije uslovljeno prethodnim pristankom uĉinioca kriviĉnog djela.

148 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreĉene kazne, uz istovremeno
stavljanje osuĊenog pod nadzor odgovarajuće sluţbe. U osnovi ovog sistema je kontinentalni
sistem uvjetne osude, ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno
osuĊeni više nije prepušten samom sebi, već mu se pruţa pomoć i vrši nadzor nad njegovim
ponašanjem.

Danas sve veći broj kriviĉnih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude.
Najĉešće se jedan uzima kao osnovni, dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim
kategorijama uĉinilaca KD.

UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU

Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvaćena u
anglosaksonskom i evropskom pravu, ali nije identiĉna ni sa jednim od tih sistema.

Kao i u anglosaksonskom sistemu, u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne
uĉiniocu kriviĉnog djela. Prema tome, radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom, a ne o osudi na
kaznu. MeĊutim, izmeĊu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike:
1. U anglosaksonskom sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja
kaznom ne postoji kao samostalna kriviĉna sankcija. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne
mora biti praćena zaštitnim nadzorom, tako da je moguće izreći samo prijetnju kaznom.
2. U anglosaksonskom sistemu uĉiniocu se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreĊena, već se u
sluĉaju potrebe ta kazna naknadno utvrĊuje u posebnom sudskom postupku. U našem pravu
prijetnja kaznom je odreĊena.

UtvrĊivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu sliĉno je evropskom sistemu
uvjetne osude. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu uĉiniocu izriče kazna, dok se u našem
sistemu kazna samo utvrđuje, a izriĉe se tek ako doĊe do opoziva uvjetne osude. Ova razlika je
znaĉajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljuĉka da je u
pitanju osuda na kaznu, ĉime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviĉne sankcije.

Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (ĉl.51 KZ)

Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude:

a) Da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da je uĉinilac kriviĉno odgovoran. Ovo ukazuje da se prilikom


izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije.

b) Da je utvrĊena kazna zatvora do dvije godine ili novĉana kazna. Pritom nije od znaĉaja da li su
ove kazne utvrĊene za jedno ili više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju. Ako je istovremeno
utvrĊena i zatvorska i novĉana kazna, uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje
kazne. Postoje 2 izuzetka od ovog naĉela: prvo, uvjetna osuda ne moţe se izreći za kriviĉna
djela na koja se ni primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izreći kazna manja od jedne
godine zatvora. To su kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3
ili više godina, jer se kod ovih djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. Drugo
ograniĉenje odnosi se na kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora u trajanju od 10
godina ili teţa kazna. Za ova djela uvjetna osuda se moţe izreći samo ako je kazna zatvora do 2
godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne. Dakle, radi se o teškim kriviĉnim
djelima za koja se uvjetna osuda moţe izreći samo ako su izvršena pod osobito olakšavajućim
okolnostima, odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za ublaţavanje.

c) Uvjerenje suda da će se primjenom uvjetne osude postići svrha kazne, odnosno dovoljno uticati
na uĉinioca da ne vrši kriviĉna djela. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odluĉivanju da li

149 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
će izreći uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu uĉinioca, njegov raniji ţivot, njegovo
ponašanje poslije kriviĉnog djela, stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je
djelo uĉinjeno.

Uvjeti pod kojima se izriĉe uvjetna osuda

Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuĊenog da za vrijeme koje mu odredi
sud ne ponovi vršenje kriviĉnog djela. Ukoliko osuĊeni ne ispuni ovaj uvjet, to je osnov za
obavezno ili fakultativno opozivanje uvjetne osude.

Osim prethodnog, obaveznog uvjeta, sud moţe uvjetno osuĊenom odrediti da ispuni i neke druge
uvjete. Ti fakultativni uvjeti se u kriviĉnopravnoj teoriji dijele na opće i posebne.

Opći fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi, neovisno o
kriviĉnom djelu i uĉiniocu. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i
naknada prouzrokovane štete. Imovinska korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela obavezno
se oduzima od uĉinioca (ĉl.110), te je sud duţan izreći ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti
njene primjene.

Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za liĉnost uĉinioca, ili za prirodu
izvršenog djela, npr: lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, posjećivanje odgovarajućih
psiholoških ili drugih savjetovališta, izmirenje dospjelih obaveza i uredno plaćanje izdrţavanja itd.

Uvjetno osuĊenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su
predviĊeni Zakonom. U presudi kojom se izriĉe uvjetna osuda odreĊuju se i rokovi za ispunjenje
obaveza. Taj rok se naziva vrijeme provjeravanja, s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe
biti kraći od jedne niti duţi od pet godina.

Dejstvo uvjetne osude

Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijedećem:


a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i ukoliko nije opozvana, briše se nakon jedne
godine od isteka vremena provjeravanja;
b) Pri odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost;
c) Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom izriĉe se i u sudskoj odluci
kojom je izreĉena uvjetna osuda;
d) Uz uvjetnu osudu se osuĊenom mogu izreći i odreĊene mjere bezbjednosti: zabrana upravljanja
motornim vozilom, oduzimanje predmeta, obavezno lijeĉenje alkoholiĉara i narkomana itd.

Posebna obiljeţja uvjetne osude su:


- uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljuĉivo punoljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela;
- uvjetna osuda ne povlaĉi pravne posljedice osude.

Opozivanje uvjetne osude

Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog kriviĉnog
djela za vrijeme roka provjeravanja; ranije izvršeno kriviĉno djelo; neispunjenje odreĊenih
obaveza.

U sluĉaju izvršenja novog kriviĉnog djela za vrijeme roka provjeravanja, opozivanje uvjetne
osude moţe biti obavezno ili fakultativno (ĉl.52).

150 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuĊeni izvrši kriviĉno djelo (ili više KD u
sticaju) za koje mu bude izreĉena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna.

Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuĊenom izreĉena kazna zatvora manja od 2 godine, ili
novĉana kazna, sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. MeĊutim, sud mora opozvati
uvjetnu osudu, odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude, ako uĉinitelju za kriviĉna djela
utvrĊena u uvjetnoj osudi i nova kriviĉna djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju od više od 2
godine.

Kad je sud opozvao uvjetnu osudu, za sva izvršena kriviĉna djela izriĉe jedinstvenu kaznu
primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaj. Pritom se kazna iz opozvane
uvjetne osude uzima kao utvrĊena.

Ako sud ne opozove ranije izreĉenu uvjetnu osudu, za novo kriviĉno djelo moţe izreći uvjetnu
osudu ili kaznu. Ako sud odluĉi ponovo izreći uvjetnu osudu, utvrdiće jedinstvenu kaznu
primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kriviĉna djela u sticaju. Vrijeme provjeravanja u
novoj uvjetnoj osudi ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od 5 godina, a proteklo vrijeme
provjeravanja iz prethodne uvjetne osude se ne uraĉunava u vrijeme predviĊeno novom uvjetnom
osudom. Vrijeme se raĉuna od dana pravosnaţnosti presude.

Sudska opomena izreĉena uvjetno osuĊenom u vrijeme provjeravanja, ne predstavlja osnov za


opoziv uvjetne osude.

Ranije izvršeno kriviĉno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. (ĉl.53) Ovdje se
radi o kriviĉnom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude, a za koje se nije znalo. Sud će
opozvati uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za
to djelo. U sluĉaju opoziva, sud izriĉe jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju
kazne za kriviĉna djela u sticaju.

Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuĊenom (ĉl.54) takoĊer je fakultativni osnov
za opozivanje uvjetne osude. Donošenju sudske odluke u ovakvom sluĉaju prethodi ispitivanje
razloga zbog kojih uvjetno osuĊeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. Zavisno od toga
sud moţe donijeti neku od slijedećih odluka:
- ako utvrdi da uvjetno osuĊeni iz opravdanih razloga ne moţe ispuniti nametnutu obavezu, sud
je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja takoĊer mora biti predviĊena u
Zakonu;
- ako utvrdi da uvjetno osuĊeni moţe ispuniti obavezu, ali da rok ispunjenja nije realno odreĊen,
sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno ispunjenje;
- moţe opozvati uvjetnu osudu. Ovu odluku sud će posebno donijeti ako je prethodno dolazilo
do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom, pa i pored toga
osuĊeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu.

Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (ĉl.55). Ako u tom vremenu
osuĊeni uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvrĊeno nakon
isteka roka provjeravanja, uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana
kad je proteklo vrijeme provjeravanja. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u
sluĉaju neispunjenja odreĊenih obaveza od strane uvjetno osuĊenog.

Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. U
njoj se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu
osudu, ako se radi o fakultativnom opozivu.

Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom

151 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude, što znaĉi da vaţe iste
odredbe za odreĊivanje i opoziv ove mjere, kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude, s tim što
sud moţe odrediti da se uĉinitelj kome je izreĉena uvjetna osuda stavi pod zaštitn i nadzor ako
smatra da će se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude, imajući u vidu liĉnost uĉinoca i
okolnosti izvršenja djela (ĉl.56).

Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći, skrbi, nadzora i zaštite. Te mjere predviĊene su Zakonom
(ĉl.57), a mogu biti:
- lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;
- uzdrţavanje od upotrebe alkohola ili opojnih droga;
- posjećivanje odreĊenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim
zahtjevima;
- osposobljavanje za odreĊeno zanimanje;
- prihvatanje zaposlenja koje odgovara struĉnoj spremi i sposobnostima uĉinitelja;
- raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren naĉin i u skladu sa
braĉnim, odnosno porodiĉnim obavezama.

Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroĉito uzme u obzir godine starosti uĉinitelja,
njegovo opće zdravstveno i duševno stanje, sklonosti i navike u naĉinu voĊenja ţivota, pobude iz
kojih je uĉinio kriviĉno djelo i ponašanje nakon ĉinjenja kriviĉnog djela, raniji ţivot, liĉne i
porodiĉne prilike i druge okolnosti od znaĉaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.

Trajanje zaštitnog nadzora kreće se u okviru trajanja vremena provjeravanja, s tim što ne moţe biti
kraće od 6 mjeseci, niti duţe od 2 godine. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je
ispunjena svrha ove mjere, moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreĊenog vremena. Ako
osuĊeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga moţe opomenuti, moţe ranije
obaveze zamijeniti drugima, produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja
ili opozvati uvjetnu osudu. (ĉl.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida.

SUDSKA OPOMENA

POJAM I ZNAĈAJ SUDSKE OPOMENE

Sudska opomena je specifiĉna kriviĉna sankcija koja se pod odreĊenim zakonskim uvjetima moţe
izreći punoljetnom i kriviĉno odgovornom uĉiniocu kriviĉnog djela. Dakle, uslovi za izricanje
sudske opomene su izvršeno kriviĉno djelo i utvrĊena kriviĉna odgovornost uĉinioca.

Izricanjem sudske opomene uĉiniocu se upućuje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno


upozorenje da će se prema njemu u sluĉaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivĉna
sankcija. U tom prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviĉne sankcije.
Dakle, moţe se reći da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne uĉinioce kriviĉnih
djela.

UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO

Uvjeti za izricanje sudske opomene

Dva su naĉelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo prop isana kazna
zatvora do jedne godine ili novĉana kazna i da je djelo uĉinjeno pod takvim olakšavajućim
okolnostima koje ga ĉine osobito lakim. Drugi uvjet je faktiĉko pitanje koje sud utvrĊuje u svakom
konkretnom sluĉaju uzimajući u obzir okolnosti koje se odnose na uĉinioca ili djelo. Uopšteno

152 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
reĉeno, ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaĉaju ispod prosjeka u kome se to
djelo najĉešće javlja, ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaĉaja.

Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno, ali sud nije obavezan izreći sudsku
opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. Sud je pri odluĉivanju da li će izreći sudsku
opomenu duţan voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za
djelo i uĉinioca.

Izuzetno, sudska opomena se moţe izreći i kad je propisan zatvor do 3 godine, ali za odreĊena
kriviĉna djela i pod uvjetima predviĊenim zakonom.

Sudska opomena moţe se izreći i za više kriviĉnih djela u sticaju, ako su za svako od tih djela
ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta.

Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja

Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijedećem:


- sudska opomena izriĉe se rješenjem;
- uz sudsku opomenu mogu se izreći mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom i
oduzimanje predmeta;
- oduzimanje imovinske koristi izriĉe se i kad je uĉiniocu kriviĉnog djela izreĉena sudska
opomena;
- uĉinilac kome je izreĉena sudska opomena ima status osuĊivanog lica, te mu se izreĉena
sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost pri odmjeravanju kazne za novo
kriviĉno djelo;
- izreĉena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuĊeni u roku od jedne
godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne uĉini novo kriviĉno djelo;
- sudska opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude;
- ne moţe se izreći sudska opomena vojnim licima se za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga
FBiH;
- sudska opomena ne moţe se izreći ni maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela.

MJERE SIGURNOSTI

NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE

Nastanak mjera sigurnosti

Kao samostalne kriviĉne sankcije mjere sigurnosti su se u kriviĉnom zakonodavstvu pojavile


poĉetkom 20.vijeka. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za uĉenje italijanske pozitivne
škole prema kome je potrebno kao jedinu kriviĉnopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite,
a kazne izostaviti iz sistema kriviĉnih sankcija.

Po koncepciji sociološke škole, kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta, ali
prema odreĊenim uĉiniocima kriviĉnih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti, a u
nekim sluĉajevima tu mjeru treba izreći umjesto kazne.

Osnov primjene mjera sigurnosti

Neke osobe usljed duševne poremećenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti
shvatiti pravni znaĉaj kazne. S druge strane, meĊu uĉiniocima kriviĉnih djela nailazi se i na takve
liĉnosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju kriviĉnih djela. U odnosu na ove dvije kategorije
delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite.

153 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kasnije, pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo


suzbijanje, sistem mjera bezbjednosti je proširen. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje
opasnost od ponovnog vršenja krivičnih djela. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno
anormalnog stanja ili sklonosti ka vršenju kriviĉnih djela, već i iz drugih karakteristika liĉnosti
(sklonost ka pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale
poseban uticaj na pojedine uĉinioce.

OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIĈNIH SANKCIJA

Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj, ciljeve koji se ţele
postići njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izriĉu. Mjere koje obuhvataju lijeĉenje
delikvenata opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta, a i sa aspekta humanog
postupanja sa uĉiniocem. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim sluĉajevima je nacjelishodnija, jer
bi se kazna mogla štetno odraziti na duševno stanje uĉinioca.

Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreĊenih okolnosti i uvjeta
koji stimulativno djeluju na vršenje kriviĉnih djela. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja
odreĊenih djelatnosti.

Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema


multirecidivistima, delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. One obuhvataju
lišavanje slobode uĉinioca, a izvršavaju se poslije kazne zatvora, što praktiĉno predstavlja
produţenje kazne. Osim toga, neodreĊenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno
kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za demokratsko kriviĉno zakonodavstvo.

MJERE SIGURNOSTI I KAZNA

Zajedniĉke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su:


- svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita društva od kriminaliteta, spreĉavanje uĉinioca da u
budućnosti vrši kriviĉna djela i njegovo popravljanje;
- osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste uĉinjeno kriviĉno djelo;
- i sa jednom i sa drugom kriviĉnom sankcijom mogu se ograniĉiti slobode i prava uĉinioca KD;
- odreĊenost u zakonu;
- izricanje od strane suda.

Razlike izmeĊu kazne i mjere sigurnosti:


- Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razliĉiti. Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i
specijalne prevencije, u ĉemu odreĊeni udio ima i zastrašujuća moć kazne. Mjera sigurnosti za
neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema zastrašujući već terapeutski sadrţaj.
- Mada se i kazna i mjera sigurnosti izriĉu u vezi sa kriviĉnim djelom, uticaj djela je pritom
razliĉit. Kazna je reakcija na zloĉin i time usmjerena prema dogaĊaju iz prošlosti. Mjera
sigurnosti je usmjerena ka budućnosti ĉiji osnovni smisao je da se otkloni opasno stanje
uĉinioca.
- Kazna se uvijek izriĉe na odreĊeno vrijeme, dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti ne mora
uvijek unaprijed odrediti jer se u odreĊenim sluĉajevima ne moţe predvidjeti koliko je
vremena potrebno da bi se uĉinilac izlijeĉio, odnosno da bi se otklonile njegove navike.
- Uĉinilac kaznu osjeća kao zlo koje mu se ĉini zbog izvršenog djela, a mjeru sigurnosti ne.
- U odnosu na kazne, mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviĉne sankcije. Po pravilu se
izriĉu uz kaznu i izvršavaju nakon kazne ili paralelno sa kaznom.

154 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI

S obzirom na pravna dobra koja pogaĊa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju
na personalne i realne. Personalne mjere sigurnosti pogaĊaju liĉnost uĉinioca kriviĉnog djela.
Njihovom primjenom se uĉinilac lišava ili ograniĉava u nekim liĉnim slobodama i pravima. Realne
mjere se odnose na imovinu uĉinioca i njima se uĉinilac lišava nekog imovinskog prava.

Prema svrsi primjene, mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne, kurativne (vaspitne) i


preventivne.

Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. Njihov cilj je da ponovno
vršenje kriviĉnih djela sprijeĉe kroz izolaciju uĉinioca kriviĉnog djela iz društva i njihovo
popravljanje primjenom odreĊenog institucionalnog tretmana. Primjenjuju se prema
multirecidivistima i delikventima iz navike.

Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajućem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj


ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim
delikventima, alkoholiĉarima i narkomanima.

Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ograniĉavanje nekih prava uĉinioca u cilju spreĉavanja
vršenja novih kriviĉnih djela. Tu spadaju npr. zabrana boravka u odreĊenom mjestu, oduzimanje
predmeta i sl.

Po formalnom kriteriju, mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje
slobode i ostale mjere sigurnosti.

MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIĈNOM PRAVU

Sistem mjera sigurnosti

KZ FBiH (ĉl.61) predviĊa slijedeće mjere sigurnosti:


- obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi;
- obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi;
- obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara;
- zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti;
- zabrana upravljanja motornim vozilom;
- oduzimanje predmeta;
- protjerivanje stranca iz zemlje.

Svrha mjera sigurnosti

Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opća svrha kriviĉnih sankcija – suzbijanje
djelatnosti kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštićena kriviĉnim zakonodavstvom. U okviru ove
opće svrhe, mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da
uĉinilac ubuduće vrši kriviĉna djela (ĉl.60). Dakle, cilj je da se otklone stanja vezana za liĉnost
uĉinioca ili odreĊeni uvjeti koji mogu uticati na uĉinioca da ubuduće vrši kriviĉna djela.

Opća pravila o primjeni mjera sigurnosti

155 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Mjere sigurnosti su vrsta kriviĉne sankcije. Za njih vaţi naĉelo zakonitosti, tj. mogu se izreći samo
mjere koje su izriĉito propisane u Zakonu. Izriĉu se samo uĉiniocima kriviĉnih djela. Najveći broj
izriĉe se kriviĉno odgovornim uĉiniocima, ali neke od njih mogu se izricati i uĉiniocima koji su u
vrijeme izvršenja djela bili neuraĉunljivi ili bitno smanjeno uraĉunljivi. Osim navedenih, pri
izricanju mjera sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljuĉivo vezana za
ovu vrstu sankcija:
- Uĉiniocu kriviĉnog djela sud moţe izreći mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom
predviĊeni uvjeti za njenu primjenu. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreĊuje opće
uvjete za njihovu primjenu, a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti.
- Izricanje mjera sigurnosti u naĉelu je fakultativno. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeĉenje
i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi, koje se
obavezno izriĉu neuraĉunljivim ili smanjeno uraĉunljivim uĉiniocima kad su ispunjeni
zakonski uvjeti.
- Uĉiniocu kriviĉnog djela moţe se izreći jedna ili više mjera sigurnosti, bez obzira na broj KD.
- Mjere sigurnosti u naĉelu nisu samostalne kriviĉne sankcije, već se izriĉu uz neku drugu
sankciju. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj
ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi, koje se neuraĉunljivom uĉiniocu
kriviĉnog djela izriĉu samostalno. Uz te mjere se mogu izreći zabrana vršenja poziva
djelatnosti ili duţnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.
- Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara, zabrana upravljanja motornim vozilom i
oduzimanje predmeta mogu se izreći uz svaku kriviĉnu sankciju, pa i uz osloboĊenje od kazne.
Zabrana vršenja poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći
ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda.
- OdreĊene mjere sigurnosti mogu se izreći i maloljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela.
- Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v
kreću se u odreĊenom trajanju.
- Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti. Izuzetak su zabrana
poziva djelatnosti i duţnosti, zabrana upravljanja m/v kad je izreĉena profesionalnom vozaĉu
ili protjerivanje stranca iz zemlje.

POJEDINE MJERE SIGURNOSTI

Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi

Kao i sve druge kriviĉne sankcije, ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo povodom izvršenog
kriviĉnog djela. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviĊeni uvjeti (ĉl.63):
a) Kod uĉinioca kriviĉnog djela treba u vrijeme izvršenja krivičnog djela postojati stanje
neuraĉunljivosti ili bitno smanjene uraĉunljivosti. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja
kriviĉnog djela, mjera se ne moţe izreći bez obzira što stanje njegove liĉnosti ukazuje na
opasnost daljeg vršenja kriviĉnih djela i potrebu lijeĉenja.
b) Uĉinilac mora biti opasan po okolinu. Pod tim se po pravilu podrazumijeva vjerovatnoća da će,
s obzirom na svoje duševno stanje, i dalje vršiti kriviĉna djela. Postojanje ove opasnosti mora
se utvrĊivati u svakom konkretnom sluĉaju.
c) Otklanjanje opasnog stanja kod uĉinioca mora da iziskuje njegovo lijeĉenje i ĉuvanje u
odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Po svojoj prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo
postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struĉnog mišljenja ljekara.

156 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Svrha ove mjere je lijeĉenje uĉinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove liĉnosti. Sud ne
odreĊuje unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemoguće unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno
za ostvarenje te svrhe. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o
obustavi izvršenja. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje uĉinioca
toliko poboljšano da on više nije opasan po okolinu.

Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izreći samostalno ili
uz kaznu. Neuraĉunljivom uĉiniocu izriĉe se samostalno, a uĉiniocu u stanju bitno smanjene
uraĉunljivosti uz kaznu. Ukoliko se izriĉe uz kaznu, prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon
obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj
ustanovi uraĉunava u vrijeme trajanja kazne. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj
ustanovi kraće od izreĉene kazne, sud moţe odrediti da se osuĊeni uputi na izdrţavanje ostatka
kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Pri donošenju odluke o tome, sud je obavezan da naroĉito
uzme u obzir uspjeh lijeĉenja osuĊenog, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u
zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuĊeni nije izdrţao.

Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi

Smisao ove mjere je da se lijeĉenjem uĉinioca sprijeĉi ponovno vršenje kriviĉnog djela, ali bez
njegove izolacije iz društva. Zakon (ĉl.64) razlikuje 2 situacije, zavisno od toga da li se mjera
izriĉe neuraĉunljivom uĉiniocu, ili uĉiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti.

Uĉiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraĉunljivosti, obavezno psihijatrijsko lijeĉenje na slobodi
moţe se izreći u 2 sluĉaja:
1. Sud će izreći ovu mjeru ako utvrdi da je uĉinilac opasan po svoju okolinu, a za otklanjanje ove
opasnosti dovoljno je njegovo lijeĉenje na slobodi.
2. Ako je uĉiniocu bila izreĉena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u
zdravstvenoj ustanovi, ako sud na osnovu rezultata lijeĉenja utvrdi da ĉuvanje u zdravstvenoj
ustanovi nije više potrebno, ali da je potrebno lijeĉenje na slobodi.

Uĉiniocu koji je u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela bio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti, ova
mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreĉena i mjera
obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja i ĉuvanja u zdravstvenoj ustanovi, pa mu je sud, obustavljajući
izvršenje te mjere, odredio uvjetni otpust.

Obavezno lijeĉenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Ako se uĉinilac ne podvrgne
lijeĉenju na slobodi ili ga samovoljno napusti, sud moţe izreći obavezno psihijatrijsko lijeĉenje i
ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeĉenja na
slobodi uĉinilac postao toliko opasan po okolinu da je ĉuvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno.

Obavezno lijeĉenje narkomana i alkoholiĉara

Mjeru obaveznog lijeĉenja narkomana i alkoholiĉara (ĉl.65) sud može (nije obavezan) izreći
punoljetnom uĉiniocu kriviĉnog djela, ako su uz postojanje kriviĉne odgovornosti ispunjeni
slijedeći kumulativno postavljeni uvjeti:
a) Kriviĉno djelo treba biti uĉinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili
alkohola;
b) Treba postojati opasnost da će uĉinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviĉna djela;
c) Ova mjera sigurnosti moţe se izreći samo ako je uĉiniocu izreĉena kazna ili uvjetna osuda.

Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreĉena uz uvjetnu osudu, sudsku opomenu ili
osloboĊenje od kazne. Ako se uĉinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeĉenju na slobodi,
sud moţe odrediti da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.

157 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ukoliko je uĉiniocu izreĉena uvjetna osuda, sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava
uz kaznu koja je bila utvrĊena uvjetnom osudom.

Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja uĉinioca lijeĉenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj
će se to lijeĉenje sprovoditi. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za
lijeĉenjem, a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. Ako je mjera izreĉena uz kaznu
zatvora, vrijeme provedeno u ustanovi za lijeĉenje uraĉunava se u kaznu.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti

Zabranom moţe biti obuhvaćeno vršenje odreĊenog poziva, samostalne djelatnosti ili duţnosti
vezane za upravljanje, korištenje, raspolaganje ili ĉuvanje povjerene imovine.

Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struĉna pomoć, a
za ĉije je vršenje potrebna odgovarajuća struĉna kvalifikacija. Takve su npr. ljekarska, advokatska,
nastavniĉka i sliĉne djelatnosti.

Samostalne djelatnosti najĉešće imaju karakter struĉnih usluga koje vrše graĊani koristeći sredstva
u privatnoj svojini.

Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim


organima, javnim preduzećima i sl. Ova mjera moţe se izreći samo onim osobama koja imaju
posebna ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom.

Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti su:
1. Da je uĉiniocu za izvršeno djelo izreĉena kazna, uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog
psihijatrijskog lijeĉenja (u ustanovi ili na slobodi).
2. Da je uĉinilac zloupotrijebio svoj poziv, vršenje djelatnosti ili duţnosti radi izvršenja kriviĉnog
djela. Dakle, izmeĊu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroĉni odnos.
3. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane uĉinioca bilo opasno.

Drugi i treći uvjet su alternativno postavljeni. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti kraće od
jedne niti duţe od 10 godina, raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke. Pritom se vrijeme
provedeno u zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za ĉuvanje i lijeĉenje ne uraĉunava u vrijeme
trajanja ove mjere.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Zabrana upravljanja može biti izreĉena za m/v odreĊene vrste ili kategorije. Zakonski uvjeti za
izricanje ove mjere su:
a) Uĉinilac treba da je izvršio kriviĉno djelo kojim se ugroţava javni saobraćaj;
b) Uĉiniocu treba biti izreĉena kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena. Mjera se moţe izreći i
uĉiniocu koji je oglašen krivim, ali je osloboĊen od kazne, kao i neuraĉunljivom uĉiniocu uz
mjeru obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi).
c) Da okolnosti pod kojima je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobraćajnih propisa od uĉinitelja
pokazuju da je opasno da on upravlja vozilom odreĊene vrste ili kategorije. Što se tiĉe ranijih
kršenja saobraćajnih propisa, ovdje nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao
saobraćajni prekršaj ili kriviĉno djelo, odnosno da li je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne.

Izricanje mjere je fakultativno. U ocjeni da li će izreći ovu mjeru, sud moţe cijeniti svaku okolnost
koju smatra znaĉajnom, ali za Zakon (ĉl.67 st.2) obavezuje da pritom naroĉito uzme u obzir da li je

158 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
uĉinilac vozaĉ m/v po zanimanju. Ako se radi o profesionalnom vozaĉu, izricanje ove mjere
automatski znaĉi i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti.

Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina, raĉunajući od
dana pravosnaţnosti odluke. Vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za
ĉuvanje i lijeĉenje se ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere.

Oduzimanje predmeta

Primjenom ove mjere uĉiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni
za izvršenje kriviĉnog djela, ili predmeti koji su nastali izvršenjem kriviĉnog djela, a koji su
vlasništvo uĉinitelja. U svakom konkretnom sluĉaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu
namijenjenom za izvršenje kriviĉnog djela ili predmetu nastalom izvršenjem kriviĉnog djela.
Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinioca kriviĉnog djela, ako to zahtijevaju interesi
opće sigurnosti ali time se ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od uĉinitelja.

Primjena mjere je naĉelno fakultativna, a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje


predmeta u nekim sluĉajevima. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta
kao mjeru u kriviĉnom postupku.

Protjerivanje stranca iz zemlje

Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeĉi da ubuduće ĉini kriviĉna djela u FBiH.
Postoje 2 uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere:
a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreĉena kazna ili uvjetna osuda, a ako se radi o mlaĊoj
punoljetnoj osobi izricanje mjere moguće je i uz vaspitnu mjeru;
b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan, o ĉemu odluĉuje sud na osnovu procjene pobuda
iz kojih je kriviĉno djelo uĉinjeno, naĉina izvršenja kriviĉnog djela i drugih okolnosti.

Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina, poĉev od dana pravosnaţnosti odluke. U vrijeme
trajanja mjere ne uraĉunava se vrijeme provedeno u zatvoru.

ZASTARJELOST

POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI

Pojam zastarjelosti i njena opravdanost

Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se uĉiniocu kriviĉnog djela ne moţe izreći
kriviĉna sankcija (zastarjelost kriviĉnog gonjenja), ili se izreĉena sankcija ne moţe izvršiti
(zastarjelost izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija). Zastarjelost nastupa automatski nakon
odreĊenog vremena od izvršenja djela, odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviĉna
sankcija izreĉena. Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan uĉesnik u postupku
ne moţe ga eliminirati. Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje da li je nastupila
zastarjelost.

U kriviĉnopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. Osnovni


argument protiv zastarjelosti izvršenja kriviĉnih sankcija je mogućnost da osuĊeni svojim
djelovanjem oteţava ili ĉak onemogući izvršenje kazne koja mu je izreĉena. Osim toga, istiĉe se da
zastarjelost slabi efikasnost generalne prevencije, te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna
autoritetu sudske odluke. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj kriviĉnopravnoj
literaturi.

159 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Protekom duţeg
vremena od izvršenja kriviĉnog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i
kaţnjavanjem uĉinioca – kriviĉno djelo postepeno pada u zaborav. Osim toga, uĉinilac ne osjeća
kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se
implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Time slabi preventivno dejstvo kazne na
uĉinioca. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviĉne procedure zbog oteţanog ili
onemogućenog prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja kriviĉnog djela. Posebno
opravdanje institut zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. Ako je osnovna
svrha kaţnjavanja zaštita društva od kriminaliteta, a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili
izricanja kazne uĉinilac nije izvršio novo kriviĉno djelo, proizilazi da je svrha kaţnjavanja
ostvarena i bez izricanja odnosno izvršenja kazne. Primjena kazne bi u takvom sluĉaju znaĉila
ĉistu odmazdu za izvršeno djelo, što se ne moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne
koncepcije o svrsi kaţnjavanja.

Vrste zastarjelosti

Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost kriviĉnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih
kriviĉnih sankcija. Kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja nakon odreĊenog vremena od izvršenja
kriviĉnog djela nastupa nemogućnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi kriviĉni postupak. Kod
zastarjelosti izvršenja kazni i drugih kriviĉnih sankcija, protokom odreĊenog vremena kriviĉna
sankcija se ne moţe izvršiti. Zajedniĉko za obje zastarjelosti je da uĉnioca kriviĉnog djela
praktiĉno ne pogaĊa nikakva kriviĉna sankcija.

S obzirom na obim primjene, zastarjelost moţe biti opća ili neograniĉena i posebna ili ograniĉena.
Opća zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na
svakog uĉinioca. Posebna (ograniĉena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreĊena
kriviĉna djela ili u odnosu na odreĊene izvršioce zastarjelost iskljuĉena. Naše kriviĉno
zakonodavstvo naĉelno prihvata neograniĉenu zastarjelost, sa izuzetkom kriviĉnih djela genocida i
ratnih zloĉina, te kriviĉnih djela za koja po meĊunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost.

ZASTARJELOST KRIVIĈNOG GONJENJA

Pojam zastarjelosti kriviĉnog gonjenja i rokovi zastarjelosti

Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da


protiv odreĊene osobe poduzmu kriviĉno gonjenje. Obzirom da se protiv uĉinioca ne moţe
pokrenuti, odnosno voditi kriviĉni postupak, zastarjelost kriviĉnog gonjenja je procesna smetnja. S
druge strane, zastarjelošću gonjenja nastupa i nemogućnost izricanja kriviĉne sankcije, što
zastarjelost ĉini institutom materijalnog kriviĉnog prava. U tom smislu se moţe reći da ovaj
institut u sebi objedinjuje elemente procesnog i materijalnog kriviĉnog prava.

Zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupa protekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela.
To vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Prema KZ FBiH (ĉl.121), zastarjelost kriviĉnog gonjenja
nastupa kad protekne:
a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora;
b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izreći zatvor preko 10 godina;
c) 10 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 5 godina;
d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 3 godine;
e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor preko 1 godine;
f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izreći zatvor do 1 godine ili novĉana kazna.

Zastarjelost kriviĉnog gonjenja poĉinje teći od dana kad je kriviĉno djelo uĉinjeno. Rok
zastarjelosti odreĊen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. Ako je za KD propisano više

160 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kazni, rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja odreĊuje se po najteţoj propisanoj kazni. Ako je više
kazni propisano alternativno, rok zastarjelosti odreĊuje se prema teţoj od propisanih kazni. Ako je
više kazni propisano kumulativno, relevantna je kazna koja se smatra glavnom.

Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju, primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan
za svršeno kriviĉno djelo. Rok zastarjelosti isti je za sve uĉesnike u izvršenju KD – saizvršioce,
podstrekaĉe i pomagaĉe.

Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrĊuje se posebno za svako od izvršenih djela.

Obustava zastarijevanja kriviĉnog gonjenja

Obustava (zastoj) zastarijevanja znaĉi postojanje neke smetnje zbog koje se kriviĉno gonjenje ne
moţe otpoĉeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje. Obustava znaĉi produţenje zastarjelosti za
onoliko vremena koliko je obustava trajala, jer se u takvom sluĉaju u rok zastarjelosti raĉuna
vrijeme do poĉetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave.

U teoriji se razlikuju faktiĉke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja.
Faktiĉke smetnje su npr.privremena okupacija, elementarne nepogode i sl. Bjekstvo uĉinioca
takoĊer se smatra faktiĉkom smetnjom, jer ne postoji pravna nemogućnost za pokretanje postupka.
Pravne smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreĊenog lica kriviĉno gonjenje
ne moţe otpoĉeti niti produţiti. Takva smetnja je npr. duševno oboljenje uĉinioca kriviĉnog djela.

Ako je u izvršenju kriviĉnog djela uĉestvovalo više lica, obustava zastarijevanja ima dejstvo samo
prema onom saizvršiocu odnosno sauĉesniku na kojeg se odnosi smetnja za kriviĉno gonjenje, dok
u odnosu na ostale zastarjelost i dalje teĉe.

Po našem kriviĉnom pravu, kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi
za zastarjelost kriviĉnog gonjenja, gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. To je
tzv.apsolutna zastarjelost.

Prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja

Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje
teći, a nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poĉinje teći s tim što se vrijeme proteklo
prije prekida ne uraĉunava u rok zastarjelosti. Dakle, nakon prekida zastarjelost poĉinje teći
iznova.

KZ FBiH predviĊa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog
kriviĉnog djela.

Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog uĉinioca kriviĉnog djela i
imati za cilj kriviĉno gonjenje za odreĊeno kriviĉno djelo. Pod procesnim radnjama
podrazumijevaju se sve djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti, u
cilju pokretanja, trajanja i okonĉanja kriviĉnog postupka. Za pojam procesne radnje bitno je da je
radnja poduzeta od procesnih subjekata i da je usmjerena na zasnivanje, tok i prestanak procesnog
odnosa.

Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud, javni tuţilac, privatni tuţilac i oštećeni kao
tuţilac. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u kriviĉnom postupku
preduzimaju procesni subjekti (npr.uviĊaj, saslušavanje svjedoka, vještaĉenje, dostavljanje
optuţnice okrivljenom itd). Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare kriviĉnog
gonjenja, treba da je preduzeta protiv odreĊenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je
uĉinilac kriviĉnog djela. Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti
ĉija svrha je identifikacija uĉinioca krivĉnog djela.

161 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog kriviĉnog djela. I u ovom sluĉaju moraju
biti ispunjena 2 uvjeta:
1. Uĉinilac treba da izvrši novo kriviĉno djelo za vrijeme dok teĉe rok zastarjelosti;
2. Uĉinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teĉe rok zastarjelosti. U
usporeĊivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijećene kazne.

Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom sluĉaju, odnosno prekid zastarjelosti ne utiĉe na
nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost
gonjenja za odreĊeno djelo.

ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE

Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti

Zastarjelost izvršenja kazne znaĉi da se protekom odreĊenog vremena ne moţe više pristupiti
izvršenju izreĉene kazne. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (ĉl.123) su:
a) 35 godina od osude na dugotrajni zatvor;
b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina;
c) 10 godina od osude na zatvor preko 5 godina;
d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine;
e) 3 godine od osude na zatvor preko 1 godine;
f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili novĉanu kaznu.

Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. Izvršenje novĉane kazne kao
sporedne kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreĉena. Izvršenje
mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva
5 godina od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. Izvršenje mjera sigurnosti
zabrane vršenja poziva, djelatnosti i duţnosti, te mjere zabrane upravljanja m/v, zastarijeva kad
protekne vrijeme na koje su te mjere izreĉene.

Rok zastarjelosti odreĊuje se iskljuĉivo prema kazni koja je izreĉena u pravosnaţnoj presudi.
Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom uĉinjeni amnestijom ili
pomilovanjem, nema uticaja na rok zastarjelosti. Na utvrĊivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni
izdrţani pritvor koji je uraĉunat u kaznu.

U sluĉaju sticaja kriviĉnih djela, rok zastarjelosti odreĊuje se prema jedinstvenoj kazni izreĉenoj za
KD u sticaju. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude.

Obustava i prekid zastarijevanja izvršenja kazne

Vidi u knjizi, nisam stigao uraditi…

162 WWW.BH-PRAVNICI.COM