Вы находитесь на странице: 1из 8

KODIFIKACIJA: KONCEPT I HISTORIJA

1. POJAM KODIFIKACIJE

Proces u kome najvisi politicki autoritet unosi u pravni sistem jedinstven zakonik naziva se
kodifikacija.
Zakonik (kodeks) je cjelina pravnih normi koje obuhvataju sve ili vecinu pravnih oblasti.
Kodifikacija kao pravna tehnika temelji se na uvjerenju da je moguće dati konheretnost,
odnosno unutrašnju usklađenost cjelini pravnih normi koje će trajati duže nego politićke
okolnosti u kojima su te norme formulisane.
Kodifikacija posjeduje:
1. Naslov kodeksa koji indicira pravnu oblast u kojoj je kodifikacija izvršena i daje
kodeksu politički i pravni identitet;
2. Kolekcija teksta predstavlja cjelinu skupljenih pravnih normi koje su trajno, pouzdano
i primjenjivo pravo na određenoj teritoriji;
3. Tabela sadržaja pokazuje kako je sadržaj kodeksa organizovan u hijerarhijski sistem
pravnih normi.
4. Indeksi omogućavaju lakše i brže pronalaženje pravne norme u kodeksu.

2. CILJEVI KODIFIKACIJE

Glavni ciljevi kodifikacije su:


1. ujednacenje ili unifikacija prava na odredjenoj teritoriji
2. pojednostavljivanje pronalazenje primjenjive pravne norme u datom slucaju
3. promjena u vazecem pravu (primjenjuje se u slucaju zastarenja nekog prava) takva
kodifikacija se naziva reformna kodifikacija.

3. USLOVI I FAKTORI KOJI POMAZU KODIFIKACIJI

1. Ako nosioci vlasti smatraju da je pisano a ne nepisano pravo odgovarajuce za


odrzavanje reda u drustvu
2. Zakonodavna vlast mora biti jedinstvena tj. ne smije biti podjeljena
3. Potrebno je da postoji visoki politicki autoritet da nametne kodifikaciju

KODIFIKACIJE PREDMODERNOG DOBA

1. KODIFIKACIJE U STARIM MEDITERANSKIM CIVILIZACIJAMA

Kodifikacije se mogu pronaci u svim periodima ljudske civilizacije. Na podrucju Bliskog


Istoka poznat je Zakonik U-rnamm, Lipt-Istar, Hamurabijev zakonik, itd.
U historiji Rima vazan je Zakon XII ploca, a zatim u kasnijem periodu Gregorijanov kodeks.
U 6. vijeku imperator Justinijan naredio je izradu kodifikacije koja je zauzela posebno mjesto
u historiji evropskog prava poznata pod imenom Justinijanov zakonik.
Pocetkom 10. vijeka Lav VI pokrenuo je projekat kodifikacije u Bizantiji. Rezultat je bilo
djelo „Bazilike” koje je ukljucivalo propise javnog, privatnog i kanonskog prava.
2. KODIFIKACIJE U EVROPI U PREDMODERNO DOBA

Padom Zapadnog Rimskog carstva palo je i Rimsko pravo. Germani su zapoceli kodifikaciju
obicaja i donijeli tzv. Barbarski zakonik.
Od 12. do 14. vijeka ozivjelo je Kanonsko pravo u cijem procesu donosenja glavnu ulogu su
imali kanonisticki pravnici kao predstavnici nauke i pape kao zakonodavci. U isto vrijeme
pocinje ozivljavati interes za Rimsko pravo tj. Justinijanov zakonik. Rimsko pravo i Kanonsko
pravo cinili su zajedno Srednjovjekovno pravo.
Polovinom 15. vijeka zapocela je kodifikacija obicajnog prava.
Opste obicajno pravo je nastalo u 18. vijeku. Proces kodifikacije obicajnog prava sirio se
evropskim zemljama.
18. vijek takodjer je bio u znaku prosvjetiteljstva. Istaknute ličnosti ove ere bili su Smith,
Montesquieu, Voltaire i dr.

3. KODIFIKACIJE U MUSLIMANSKIM ZEMLJAMA MEDITERANA U


PREDMODERNO DOBA

Proces kodifikacije se označavao terminom taknin, a rezultat tog procesa bio je Kanun.
Osnovu pravnog sistema muslimanskih zemalja činio je Šerijet. Glavni izvori su: Kur'an i
Sunnet, Idžtihad, Idžma, Kijas a kao dopunski izvori Urf.
Kanuni su sakupljeni u zbirke koje se zovu Kanunname. Najznačajnija kanunama ja
Kanunname-i Ali Osman.

KODIFIKACIJE MODERNOG DOBA

1. HISTORIJSKI KONTEKST

Moderno doba započelo je otkrivanjem Novog svijeta 1492. godine, a njegova rana faza
završila se Francuskom građanskom revolucijom 1789. godine.
Modernost je uključivala sljedećih 5 elemenata:
1. uspostavljanje suverenih nacionalnih država
2. nauku i tehnologiju
3. birokratski racionalizam kao princip državne organizacije
4. borbu za maksimiziranje zarade
5. sekularizaciju
Proces širenja modernosti naziva se modernizacija.

2. OPSTE KARAKTERISTIKE MODERNIH KODIFIKACIJA

Zajednicke karakteristike:
 Novo kodifikovano pravo treba zastititi jednakost gradjana, slobodu privatno-pravnih
odnosa od drzavne kontrole, ekonomske slobode, itd.
 Teoreticari skole prirodnog prava vjerovali su da ljudski razum moze otkriti principe
prava koji prethode ljudskom pravu.
 Moderno doba donijelo je shvatanje da je forma prava u zakonima.
 Kodifikacije su hitno uvedene na teritorijama koje su tek nastajale.
 Kodeksi su davali preciscenju zbirku propisa tako da nista izvan kodeksa sudije nisu
trebale uvazavati.
FRANCUSKI GRADJANSKI ZAKONIK

1. NASTANAK

Izrada zakonika za svaku pravnu oblast inicirana je jos od vodja francuske revolucije.
Napoleonov građanski zakonik je bio peti zvanični pokušaj izrade građanskog kodeksa. Ovaj
pokušaj rezultirao zvaničnom kodifikacijom. Napoleon je zelio ucvrstiti nove odnose u
francuskom drustvu putema zakona. Cijela procedura izrade zakonika trajala je 4 godine a pod
nazivom Gradjanski zakonik donesen je 1870. godine.
Sam postupak izrade zakonika tekao je na sljedeći način:
zakonik je imao formu skupa pojedinačnih zakona. Jedna komisija stručnjaka koji su se
nazivali redaktori, a koje je imenovao Napoleon, bila je zadužena da izradi nacrt zakona. Ti
nacrti su prezentirani sudovima koji su davali svoja mišljenja u formi “opservacije”. Nacrti su,
zatim, zaedno sa opservacijama upućivani Državnom savjetu, zatim bili diskutovani na
Tribunatu, o njima je glasalo Zakonodavno tijelo, verifikovao Senat, a proglasio imperator.
Cijela procedura izrade građanskog zakonika trajala je 4 godine. U tom procesu donijeto je 36
zakona koje je Napoleon proglasio i prije nego što su
ujedinjeni u novi jedinstveni kodeks.

2. SISTEM

Francuski građanski zakonik je 1804. godine imao 2281 član.


Francuski gradjanski zakonik bio je podijeljen na:
 Uvod - pravno dejstvo i primjena zakona
 Knjiga I – o licima: gradjanska prava, gradjanski status, porodica i nesposobnost
 Knjiga II – o imovini
 Knjiga III – o razlicitim nacinima sticanja imovine: naslijedje, testament, ugovor, itd.

3. IZVORI

Izvori koji su koristeni za izradu francuskog gradjanskog zakonika su:


 Rimsko pravo
 Kanonsko pravo
 Obicajno pravo
 Kraljevske uredbe
 Revolucionarno pravo
 Pravna nauka

4. KARAKTER

Francuski gradjanski zakonik je zakonik prelaznog perioda dijeli se na:


1. Sekularizam – brak kao gradjanski ugovor, civilnom vjencanju mora prethoditi
religijsko vjencanje
2. Prava pojedinca – valjano sklopljeni ugovori imaju snagu zakona za one koji ih
sklapaju
3. Sloboda – pojedinac se stiti od razlicitih grupa, ekonomska sloboda, tj. sloboda
ugovaranja
4. Jednakost – jednakost za svakog bez obzira na klasu ili licnost
5. Autoritet – muz mora stititi zena, ona se mora pokoravati muzu, izjavi poslodavca se
vjeruje

5. RECEPCIJA

Francuski gradjanski zakonik se sirio zemljama koje je Napoleon osvajao: Belgija,


Luksemburg, Pijemont dijelovi Italije, Holandije i Njemačke, satelitskim državama Napuljom,
grofovijom Varšava, Batavijom, Švajcarskom.
U Evropi nije uticao na Austriju, na skandinavske zemlje, Britanska ostrva.

NJEMACKI GRADJANSKI ZAKONIK

1. NASTANAK

U Njemackoj se 1874. pristupilo radu na kodifikaciji građanskog prava pri čemu je formirana
komisija za izradu građanskog zakonika. Komisija je brojala 11 članova a predsjedavao je
predsjednik Carskog trgovačkog suda. Nakon 13 godina rada komisija je izradila nacrt
zakonika koji je publikovan 1888. godine i dat na javnu raspravu, te je bio kritikovan, a potom
i odbijen. Nova komisija formirana je 1890. Novi zakonik dobio je zakonsku snagu 1896. a
počeo se primjenjivati od 1900. Njegovo zvanično ime bilo je Njemački građanski zakonik a
skraćeno je citiran kao BGB.

2. SISTEM

Njemački građanski zakonik ima 2385 članova podijeljenih u 5 knjiga:


1. Prva knjiga – Olineja, opsti dio
2. Druga knjiga – Obligaciono pravo
3. Treca knjiga – Stvarno pravo
4. Cetvrta knjiga – Porodicno pravo
5. Peta knjiga - Nasljedno pravo
3. IZVORI

Dva glavna izvora njemackog gradjanskog zakonika su Rimsko pravo i njemacki obicaji.

4. KARAKTER

Ovaj zakonik nije namijenjen građanima nego profesionalnim pravnicima. Sadrzaj ovog
zakonika izrazava ideje liberalizma, tj. ugovorne strane su formalno slobodne i jednake.
Njemački građanski zakonik spada u konzervativne pravne kodifikacije, odnosno zakonike
koji su po svom karakteru retrospektivni i koji nastoje da održe ono stanje stvari koje je u
interesu ustanovljenog poretka.

5. RECEPCIJA

Uticaj njemackog zakonika bio je vidljiv u mnogim zemljama. Grcka se prilikom kodifikacije
gradjanskog prava ugledala bas na Njemacki gradjanski zakonik. Isto je bilo i sa drugim
zemljama poput Japana, Madjarske, Jugoslavije. Njemački građanski zakonik uticao je i na
kodifikacije u Latinskoj Americi.
SVAJCARKI GRADJANSKI ZAKONIK

1. NASTANAK

Potreba za jedinstvenim gradjanskim zakonikom Svajcarske pojavila se polovinom 19.


stoljeca. 1907. godine Parlament je usvojio zakonik koji je dobio sluzbeni naziv Svajcarski
gradjanski zakonik.

2. SISTEM

Svajcarski gradjanski zakonik se sastoji od uvoda i 4 knjige:


 Uvod - primjena zakona, primjena prava..
 Knjiga I – govori o licima
 Knjiga II – porodicno pravo
 Knjiga III – naslijedje
 Kjiga IV – vlasnistvo

3. IZVORI

Svajcarski gradjanski zakonik crpi sadrzaj iz slijedecih izvora: svajcarski obicaji, njemacka
pravna tradicija i francuska pravna tradicija.

4. KARAKTER

Svajcarski gradjanski zakonik karakterisu slijedece odlike:


 Narodni jezik
 Namjerna nepotpunost propisa
 Siroka upotreba odredaba koje ostavljaju prostor sudijam da ih specifiraju

5. RECEPCIJA

Odmah po usvajanju Svajcarskog gradjanskog zakonika mnoge zemlje su bile odusevljene. U


Italiji i Grckoj doslo je do kodifikacije, a bilo je i prijedloga da se ovaj zakonik pocne
primjenjivati u Njemackoj. Turska je ovaj zakonik prihvatila u potpunosti.
OSMANSKI GRADJANSKI ZAKONIK

1. NASTANAK

Polovinom 19. stoljeca ukazala se potreba kodifikacije gradjanskog prava, a samim tim i
pitanje njegovih izvora. Prva ideja je bila recepcija Francuskog gradjanskog zakonika, a druga
kodifikacija serijatskih propisa imovinskog prava. Preovladala je druga opcija. U konacnom
obliku kodifikacija je dobila ime Zbornik pravednih propisa ili Medzella.

2. SISTEM

Medzella je podijeljena na uvod i 16 knjiga:


1. Uvod – govori o definiciji i podjeli pravne nauke, te o pravnim pravilima
2. 16 knjiga – sadrze kupoprodaju, najam, jamstvo, zalog, ostava, darovanje, piramida
udruga, zastupanje, tuzbe, dokazi, sudjenje...

3. IZVORI

Medzella predstavlja kodifikaciju serijatskog prava prema tumacenju hanefijske pravne skole.
Kodifikatori su kao glavni izvor uzeli 6. knjiga pod nazivom zakiru-r-rivaje. Kodifikacija
serijatskog imovinskog prava imala je funkciju gradjanskog zakonika Osmanske drzave.

4. KARAKTER

Medzella je prva sluzbena kodifikacija u serijatskom pravu. Ideja kodifikacije daje drzavi
ulogu u autoritativnom formulisanju prava – izradi jednog zbornika. Zbog nedostatka uticaja
modernih pravnih skola vidljiva je razlika izmedju Medzelle i drugih zakonika. U
muslimanskom svijetu Medzella je ocijenjena kao znacajan pravni spomenik modernog doba.

5. RECEPCIJA

Medzella je primjenjivana na teritoriji Osmanske drzave, Palestine, Sirije, Libana i Iraka. U


Turskoj je primjenjivana do donosenja Svajcarskog gradjanskog zakonika, u BiH je vazila u
vrijeme Austro-Ugarske kao zemaljsko pravo. Serijatski sudovi u BiH su primjenjivali
Medzellu sve do njihovog ukidanja.

OPSTI IMOVISKI ZAKONIK ZA CRNU GORU

1. NASTANAK

Krajem 18. i pocetkom 19. vijeka doneseno je vise zakonskih akata. Krajem 19. stoljeca javila
se potreba za kodifikacijom gradjanskog prava. Valtazar Bogisic dalmatinski pravnik dobio je
zadatak od crnogoroskog kneza Nikole da izradi gradjanski zakonik za Crnu Goru.
Kodifikacija se zasnivala na narodnom pravu tj. na obicajima naroda koji su zivjeli na teritoriji
Crne Gore. Tokom 19. vijeka Crna Gora je donijela svoj zakonik.

2. SISTEM

Opsti imovinski zakonik za Crnu Goru podijeljen je na 6 dijelova:


 Prvi dio – uvodna pravila i naredjenja
 Drugi dio – vlasnistvo i druga stvarna prava
 Treci dio – kupoprodaja i ugovori
 Cetvrti dio – ugovori i dugovi
 Peti dio – o covjeku i raspolaganju imovinskim poslovima
 Sesti dio – objasnjenja, odredjenja, dopune
3. IZVORI

Izvori opsteg imovinskog zakonika su:


1. Obicaji ustanovljeni metodom ankete
2. Zakoni izdavani u Crnoj Gori prije nastanka kodifikacije
3. Sudska praksa

4. KARAKTER

Opsti imovinski zakonik se svrstava u red najcjenjenijih zakonika modernog doba jer su u
njegovoj izradi primjenjena najnovija ucenja, nacela i pravila izgradjena u ovo doba. Posebnu
vrijednost ima stoga sto je napisan prosto, jezgrovito i jasno. Kodifikacija je imala za cilj da
bude u skladu sa drustvenim odnosima i nacinom zivota u Crnoj Gori i da u oblasti imovinskih
odnosa uzdigne Crnogorsko pravo na nivo Evropskog.

5. RECEPCIJA

Opsti imovinski zakonik je bio zakonik jedne male drzave i nije dozivio primjenu izvan
granica.

EGIPATSKI GRADJANSKI ZAKONIK

1. NASTANAK

Polovinom 19. stoljeca Egipat je posjedovao siroku autonomiju unutar Osmanskog carstva.
Kao dio projekta modernizacije dolazi do reforme sudstva i zakonodavstva. Sredinom 20.
vijeka u Egiptu se javlja ideja o kodifikaciji. Na osnovi ideje jednog egipatskog pravnika
uradjena je kodifikacija gradjanskog prava zasnovana na praksi egipatskih sudova, uporednom
pravu i serijatskom pravu. Egipatski gradjanski zakonik zamjenio je Napoleonovu
kodifikaciju.

2. SISTEM

Egipatski gradjanski zakonik sastoji se od:


 Prethodnog dijela – zakoni, njihova primjena, klasifikacija stvari i imovine
 Prvi dio – obligacije i personalna prava
 Drugi dio – posvecen stvarnim pravima

3. IZVORI

Egipatski gradjanski zakonik zasnivao se na:


 Ranijem egipatskom zakonodavstvu i sudstvu
 Francuski gradjanski zakonik
 Serijatsko pravo
4. KARAKTER

Karakter Egipatskog gradjanskog zakonika predstavlja evropske i islamske pravne ustanove.


Serijatsko pravo je koristeno kao jedan od izvora, a ne iskljucivo kao izvor kodifikacije.

5. RECEPCIJA

Egipatski gradjanski zakonik prihvacen je u mnogim zemljama u potpunosti, a u nekima je


koristen kao uzor.

BUDUCNOST KODIFIKACIJE

Nakon 1945. godine vise od 50 zemalja kodifikovalo je svoje privatno pravo. Takodjer je
1980. godine na medjunarodnom planu zakljucena Konvencija o ugovorima za medjunarodnu
prodaju robe. Nju je do sada prihvatilo 30 drzava. Medjutim, javio se i kriticizam kodifikacija,
te greske u pojedinim kodeksima, pa cak i termin dekodifikacija. Ipak, kodifikacije nisu
povucene iz upotrebe, vec je pored kodifikacija za primjenu prava uzeta i pravna tradicija pod
kojom se podrazumijevaju sva prava koja nisu sadrzana u kodifikaciji.
U Evropi se vec pojavila ideja o jedinstvenom evropskom zakoniku gradjanskog prava, te je
Evropski parlament 1989. godine pozvao na pripremanje kodifikacije cjelokupnog evropskog
privatnog prava.