Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
php
Hybrid Printing:
Merging Conventional Offset with Digital Printing
Hurt Companies has the latest offset and digital presses to help customers deliver the most
effective message. We can design processes that use the best of each output device’s
capabilities. For example, offset’s color clarity and economy of production can be used with
either a color digital or a digital black on white digital press to produce customized postcards,
pamphlets, booklets, manuals, and catalogs.
The key to using this technique is developing the expertise in the technology and using it
correctly to achieve the desired look and costs. The process requires planning in design and
execution. At Hurt Companies, we strive to use the most effective match of technology and
craftsmanship to deliver the desired message and look our customers need.
When you are looking for creative ways to present your message, contact Hurt Companies.
We have solutions.
http://americanprinter.com/press/digital/printing_hybrid_printi
ng_best_2/
Hybrid printing: the best of both worlds
Oct 1, 2002 12:00 PM
We've always been leading edge,” says Ron Ward, CEO of commercial printer Miller
Johnson Inc. (Meriden, CT). Since its founding in 1936, the 70-employee company has
moved from letterpress to offset to digital printing. Its entry into the digital market about eight
years ago was precipitated by the desire to satisfy client needs. “With the turnarounds being
so tight, it's difficult to accomplish all of our customers' goals with traditional offset,”
explains Ward.
The printer started out with an Indigo digital press, but was limited to short-run, quick-
delivery jobs by the technology's then-modest print quality. “When we first got into digital
printing, there were only certain things we could do because the quality wasn't there,” the
exec notes. “Now, the quality is equivalent to offset.”
The printer's pressroom now houses three 40-inch MAN Roland (Westmont, IL) 700 sheetfed
presses: a six-color perfector with aqueous coater and computerized control interface (CCI)
console; a four-color press with two-over-two perfecting capability; and a six-color machine,
also with a CCI console.
On the digital side, Miller Johnson has a Heidelberg (Kennesaw, GA) Quickmaster DI direct-
imaging press with a maximum sheet size of 13⅜ × 18⅜ inches; and a Xerox (Rochester, NY)
DocuTech 6135 monochrome, custom-document publisher, which handles sheets up to 14 ×
17 inches and weights up to 110-lb. index, and can print at speeds up to 135 A4-size sheets
per minute. The printer also has a full prepress department, as well as bindery and shipping
services. Until recently, the printer also operated Miller Johnson Digital, a division devoted to
on-demand printing. Ward notes that the group has since been folded into the parent
company's operations.
BUDGET-FRIENDLY PERSONALIZATION
Last year, Miller Johnson won five PIA (Alexandria, VA) Premier Print Awards, including
two for best of category in hybrid and variable-data digital print. Best-of-category award
criteria stipulate that the job be flawless. Miller Johnson's winning hybrid job involved an
offset-printed pocket folder that held about 12 digitally printed brochures. The printer
submitted the project for the hybrid category even though neither the folder nor brochures
needed to be run through both the offset and digital press.
“It was a short run, and the customer wanted to keep the price down,” Ward explains. “If we
ran the whole thing conventionally, it wouldn't have been in their budget.” Miller Johnson
thus printed 300 folders on its fullsize, six-color MAN Roland press and produced the
brochures on its DocuTech 6135.
The printer does produce several jobs on both the digital and offset presses, however — Ward
notes that about five percent of the company's work is hybrid. One example he cites was a
long-run job for an insurance company. The printer produced Christmas-card shells on its six-
color MAN Roland, and then digitally imprinted them with information specific to the
insurance company's different divisions.
With innovation comes challenges, however. The combination of offset and digital printing is
practically a marriage of opposites. While the former centers on ink/water balance, the latter
unleashes heat to fuse toner to paper. As such, ink and stock that is run through a sheetfed
press needs to be compatible with and able to withstand the environment of a digital press.
TECHNICAL CONSIDERATIONS
“Often when we're running conventional shells through the DocuTech,” says Ward, “we need
to be careful to not print on top of other ink.” He notes that in some applications, digital
imprinting over heavy offset-ink coverage works, but it's often a case of trial and error. And,
it's important not to varnish.
“Hybrid printing works best on uncoated stock,” the exec continues, especially when running
a job with no-wax inks. Because dull-coated stock tends to mark more during the digital-
imprinting process, the printer avoids using it on hybrid jobs. Miller Johnson's DocuTech has
handled media up to 12 pt. thick, and quantities from 25 to 10,000 in 12 × 18-inch format.
From its first experiments with digital printing, the printer has opted to place prepress
employees, rather than its sheetfed-press operators, at the helm of its digital press. “It was
important to have somebody with technical expertise with computers,” Ward explains. “We
actually put in prepress people with a good color eye to run the digital press, and this has been
very successful. It's also important that they be mechanically inclined.”
STAY ORGANIZED
To ensure that hybrid printing is a success, a disciplined approach is key. “You have to stay
organized,” says Ward. When Miller Johnson first ventured into hybrid printing, a couple of
offset-shell jobs slated for the Indigo were inadvertently sent to the bindery instead. Now,
once a hybrid job is printed conventionally, its job ticket is marked for digital imprinting and
the job is sent to the digital-press area of the facility.
Such snafus may cause some printers to view hybrid printing with trepidation, but Miller
Johnson's Ward has no complaints. “It's actually very helpful,” the exec claims. “It makes
jobs more cost-effective for the client and less costly for us to produce. And, we're able to
offer services a conventional shop can't.”
http://www.in-pharmatechnologist.com/Packaging/Hybrid-
printing-press-to-boost-performance-for-shrink-sleeves-lids
Hybrid printing press to boost performance for
shrink sleeves, lids
By Rory Harrington, 08-Feb-2010
Greater production efficiency, flexibility and state-of-the art capabilities are benefits
that lids and shrink sleeve manufacturer Nyco said it can offer after investing in a new
hybrid printing press.
The Swiss firm said the five-colour Drent Goebel VSOP combination press will be used to
produce full surface and reverse shrink sleeves, and wrap-around labels for products in the
dairy, confectionery, beverage, fresh foods and pharmaceutical markets.
The new equipment, which consists of five UV-offset units, one UV-flexo unit and one
gravure unit, will also help increase capacity as it runs at 300 metres per minute, said Nyco.
This combination of offset, flexography and gravure printing in one single printing press is
new state-of-the-art technology that will enable new product finishes, a company spokesman
told FoodProductionDaily.com.
Offset printing is a technique that sees the ink transferred from a hard plate to a soft rubber
blanket and then on to the printing surface - plastic shrink sleeves and foil lids, in Nyco’s
case, he said.
“It gives high quality print at relatively large volumes at good levels of efficiency as the set-
up and turnaround times are good,” added the spokesman. “Generally speaking, offset sits
between flexo and roto gravure in terms of quality, speed and cost, thus also midway between
the two in the volumes produced and the runs. Flexo is used for shorter runs, roto gravure for
longer ones.”
SURVEY
Want to evaluate your company's brand image or the opinion of the in-Pharmatechnologist
readers on a certain topic? Want to perform a market research analysis without the hassle?
Download Decision News Media's survey brochure to find out how you can ask the right
questions... Click here
Nyco said its own state-of-the-art pre-press, slitting and sleeving, die-cutting and web
inspection equipment would dovetail as an effective back up to the new printing kit.
Faster turn-around
Company general manager Christian Steeb said: “This investment provides us with even
faster turn-around on work for our customers while elevating our high-quality finish
capability to totally new levels of excellence. The new combination press has shorter set up
times and allows for more efficient format changes, as well as giving us increased flexibility
to support our extensive press combinations.”
Nyco, part of the Flexible Packaging Division of the Clondalkin Group, specialises in the
manufacture of printed lids and sleeves for the dairy, confectionery, fresh foods and beverage
and pharmaceutical markets in Switzerland and the rest of Europe.
http://www.printingtalk.com/news/fuf/fuf234.html
Pure PDF meets challenges of hybrid printing
A Fujifilm Graphic Systems product story
According to Fujifilm Pure PDF has been introduced to help explain how a workflow, such as
XMF based solely on the APPE, can help meet the challenges of modern hybrid print
production.
During the two years since its launch, XMF has been installed in hundreds of print companies
throughout Europe, said Fujifilm, with nearly all seeing an improvement in productivity, as
well as other benefits.
That is because of XMF's ability to natively handle PDFs without file conversion, together
with efficiencies gained through XMF's unique architecture.
This is benefiting traditional offset production, but more importantly, is helping printers
improve productivity through their digital production facilities, where speed and automation
is more critical.
But with many digital presses now supplementing offset litho presses, the need for speed and
automation is often at odds with the requirement for a workflow system to be able to cope
with the complexities of traditional print processes, added Fujifilm.
These challenges are becoming more difficult to manage with multiple RIP technologies,
hence Fujifilm's Pure PDF approach with XMF.
The benefits of a Pure PDF workflow are numerous, said Fujifilm, such as faster PDF file
processing when compared to older CPSI technology, with improvements of up to 80 per cent
possible.
The format they enter the workflow is the same throughout the production process for
maximum integrity.
The company added that all of the following PDF processes are carried out in the workflow
just prior to output, meaning the PDF remains device independent until the last possible stage
of production for maximum flexibility and true cross media production.
The PDF processes include the RIPping of images and data and transparency elements, as
well as colour management, trapping and linearisation.
Users can also view PDF files with the same engine (PDF Library) as Adobe Acrobat for
consistency between creative and pre-media production stages.
XMF is said to be unique in being built around JDF and the Adobe PDF Print Engine.
With Fujifilm's image processing, imposition and intelligent automation technologies built-in,
XMF improves the control of quality across multiple print processes, increasing efficiency
and productivity, ensuring colour consistency and optimising print production.
John Davies, business strategy manager for workflow at Fujifilm Europe, explained: 'In
today's tough economic climate printers need to be examining how and where they can make
efficiency savings and an investment in a future-proof workflow is a great place to start.
Our workflow strategy is built around the PDF and the APPE and we share Adobe's vision of
where it is taking this technology.
We were the first company to introduce a workflow based on the APPE and remain the only
vendor with a workflow built solely on the APPE.
Many other systems still make use of CPSI technology somewhere in the workflow, and the
combination of these two technologies is increasingly becoming a disadvantage for print
production.
He continued: 'Although Adobe PostScript and the Adobe CPSI RIP were fundamental in
establishing mainstream Desktop publishing back in the 1990s, Fujifilm-developed RIP and
workflow systems will no longer be based on CPSI technology.
Our flagship XMF cross-media workflow will continue to be developed solely on APPE as
we strongly believe that this is the only way to ensure the most efficient true cross-media
production today and in the future.
Davies added: 'PDF technology will evolve so that more and more production information,
including variable data, will be contained within the PDF, putting more pressure on
workflows to be able to handle it efficiently.
With XMF, we can handle all this data in the most efficient way and by having a Pure PDF
approach and removing the need for file conversions, we are now seeing real production
benefits.
http://www.pmpnews.com/article/hybrid-printing
Hybrid Printing
By Anonymous
Published: June 18th, 2009
Systems for pharmaceutical and medical package printing blend traditional and
novel technologies to achieve variability, quality, and cost-efficiency.
Hapa AG (Zurich, Switzerland) is suggesting the use of just-in-time inline printing of
pharmaceutical and medical device packaging. Drop-on-demand (DOD) ink-jet and
flexo/digital hybrid printers are designed to deliver quality printing coupled with operational
efficiency across many packaging formats and materials.
Adds Hapa’s commercial director Christoph Staub: “Over the past 12 months, we’ve
experienced a surge in demand for hybrid solutions. Just-in-time printing has evolved from a
niche activity to a mainstream function in pharmaceutical packaging: as the technology has
matured, the efficiencies and cost savings afforded by online printing have been embraced by
an ever-larger community.”
Interest in traceability along with a shift toward reducing inventory is generating demand for
late-stage customization via digital printing, adds Staub.
At Pack Expo International, Hapa displayed a hybrid digital/flexo printer planned for
installation on a medical device packaging line. The system features Hapa’s 200-series UV
flexoprinter for printing the relevant background for each product as well as Hapa’s 700-
series digital printer for handling product-specific variable data like text, bar codes, graphics,
and logos. The system replaces an existing thermal-transfer printer.
Other systems from Hapa include the new Easyflex for inline printing of blister foils. Hapa
developed the system to help pharmaceutical companies achieve efficiency and environmental
friendliness. Easyflex can be installed on all small- and mid-sized blister machines. A format-
free universal print cylinder can be used for every project.
Also, the Hapa 800 LabelJet UV DOD ink-jet system produces high-quality print at up to 720
dpi given drop placement. It can print at full label web width.
DiAngelis says that with changes in printing requirements occurring to handle track-and-trace
initiatives, companies “are taking the opportunity of change to explore full packaging
component printing, giving the additional benefits of packaging component cost savings,
reduced logistics, and warehousing as well as elimination of packaging component waste and
obsolescence.”
Recent projects for DiAngelis have involved demonstrating quality and flexibility along with
lowering the total cost of ownership over the life of the product.
http://forme.grf.hr/media/web
%20fax/iarigai/Miletic_Jamnicki_Bertic.pdf
Miletic_Jamnicki_Bertic.pdf
http://www.computescotland.com/2513.php
world of hybrid print devices
Saturday 4th July 2009
The characteristics of the battery differ significantly from conventional batteries. The
printable version weighs less than one gram on the scales, is not even one millimeter thick and
can be integrated into bank cards, for example.
It contains no mercury and environmentally friendly. Its voltage is 1.5 V, which lies within
the normal range. By placing several batteries in a row, voltages of 3 V, 4.5 V and 6 V can
also be achieved.
Zinc, maganese
The new battery is composed of different layers: a Zn anode and an Mn cathode, among
others. Zinc and manganese react with one another to produce electricity. However, anode
and cathode layer dissipate gradually during this chemical process and are suitable for
applications which have a limited life span or a limited power requirement, for instance
greeting cards.
Printed using a silk-screen printing method, a kind of rubber lip presses the printing paste
through a screen onto the substrate. A template covers the areas not to be printed on. Through
this process it is possible to apply comparatively large quantities of printing paste, and with
individual layers are slightly thicker than a hair. The researchers have already produced
laboratory scale batteries. But by year end, the first products could be finished.
Modules can be hand-carried and installed without roof strengthening. It can produce 123
watts under standard test conditions with an aperture area efficiency of 9.1%. CIGS promises
efficiency, lower COO and longer life than amorphous silicon flexible alternatives for open
air use.
Titanium dioxide
The National Institute of Standards and Technology "memristor" component is promising for
potential applications in medicine and other fields. The new component for electronic circuits
developed in 2008 uses low cost sol-gel process, depositing a thin film of Ti02 on polymer
sheet. Adding metal contacts, the team created a flexible memory switch that operates on less
than 10V , maintains its memory when power is lost, and still functions after flexing more
than 4,000 times.
Nano silicon inks
Manufacturing costs for high efficiency 50micron crystalline solar cells will drop thanks to a
high-throughput industrial silicon-ink inkjet printing system, according to developers OTB
Solar. They use inkjet printing of silicon-ink to halve the number of costly manufacturing
processes required to produce highly efficient solar cells.
NanoGram has developed processes to make large area, thin layers of Si cheaply through the
additive process of printing nano-Si based inks and, like Kovio which also prints its own
specially developed silicon inks and focuses on transistor circuits, it intends to make complete
devices, both solar cells and transistors being in its sights. NanoGram has also developed
techniques for doping the silicon particles during the reaction in highly controllable doping
levels.
Printable copper
In 2009, printable copper ink was announced by NovaCentrix , Hitachi Chemical and others
for antennas, interconnects, electrodes and other parts. It is argued that, in the form of the new
inks, it does not have the traditional problem of an insulating oxide forming and it is not a
biocide (when in nano form) subject to the severe price hikes suffered by silver.
CimaNanotech CEO Jon Brodd reports his company is now sampling its
flexible transparent conductive film made with Ag nanoparticles in emulsion that self align
into a connected netting-like pattern upon drying, like irregular chicken wire. Random
openings allow 80% transparency, similar to ITO, while the silver lines reportedly provide
sheet resistance of
5ohms/square, as good as or better than much ITO.
Instead of having to press together the usual electrode, electrolyte and separator layers needed
for batteries and supercapacitors, and seal them in a can, the company has a process to makes
them all in one nanocomposite sheet of cellulose polymer matrix, that binds together carbon
nanotubes and other carbon materials for the electrodes, and also soaks up the ionic liquid
electrolyte.
The resulting black paper-like sheets can be shaped into the skin of a device, or even wrapped
in to the casing of a battery to extend its performance. Initial product target energy density is
10-20Wh/kg, for the first product targeted for next year.
UCLA researchers have developed a new method for producing a hybrid graphene-carbon
nanotube, or G-CNT (below) for potential use as a transparent conductor in solar cells and
consumer electronic devices. Indeed, the earlier invented flexible CNT-based conductor is
Using a rubbery CNT-based conductor developed a few months ago, researchers at the
University of Tokyo have now made a stretchable display. With the advantage of being
printable, this brings closer cheap flexible and conformal displays.
http://www.unicorngraphics.com/printing/hybrid.asp
KBA Rapida 105 41-inčni šest boja sheetfed pritisnite s obje UV i konvencionalnim
sposobnosti
Our new KBA press is going to provide us with more consistency, faster
makeready times, and increased automation. Naš novi KBA pritisnite će nam dati
više dosljednosti, brže makeready puta, a povećana automatizacija. Plus we now
have UV capability. Plus mi sada imamo UV sposobnost. The automation on the
KBA press will allow us quick changeovers between UV and conventional printing.
Automatizacije na press KBA će nam omogućiti brzu prelaska između
konvencionalnog i UV ispis.
We will now be able to print with a variety of UV inks and UV coatings to produce
special effects. Sada će biti u mogućnosti ispisati s raznim UV boja i UV premaze
za proizvodnju specijalnih efekata. We feel that UV will be a growing area for us
and separate us from our competition. Mislimo da će UV rastuće područje za nas i
nas rastaviti od naše konkurencije.
http://www.apgml.org/issues/docs/23/UK%20private
%20sector%20guidance%20to%20lawyers_2005.pdf
UK private sector guidance to lawyers_2005.pdf
http://www.cafe.ba/fun/27640_Totalna-zastita-Amerikanci-
napravili-novu-novcanicu-od-100-dolara.html
Totalna zaštita: Amerikanci napravili novu
novčanicu od 100 dolara
23.04.2010u 12:35 h
Plava trodimenzionalna sigurnosna vrpca ima na sebi slike zvona i tintarnice koje
se izmjenjuju kao se novčanica naginje u stranu, a pored portreta Benjamina
Franklina (jednog od trojice ne-predsjednika na dolarskim novčanicama) je zvono
u tintarnici koje mijenja boju iz bakrene u zelenu.
Procjenjuje se da oko dvije trećine novčanica od sto dolara nije u SAD već u
svijetu, tako da nije ni čudo što Rios spominje "globalnu edukaciju" o osobinama
nove novčanice.
http://metro-portal.hr/vijesti/biznis/nova-novcanica-od-100-
dolara-ima-mikroprintnu-zastitu-od-krivotvorenja
Nova novčanica od 100 dolara ima mikroprintnu
zaštitu od krivotvorenja
Nova će novčanica u optjecaj ući u veljači 2011., a oko 6,5 milijarda
starih novčanica od 100 dolara, koliko ih je trenutačno, vrijedit će i dalje
Getty Images
Riječ je o prvom većem redizajnu novčanice od 100 dolara, najomiljenije mete krivotvoritelja,
od 1996. "Ta novčanica uključuje najbolju raspoloživu tehnologiju kako bismo osigurali
prednost pred krivotvoriteljima", rekao je ministar financija Timothy Geithner na svečanom
predstavljanju u Washingtonu.
"To je dio nastojanja da ostanete ispred krivotvoritelja, kako tehnologija postaje sve
složenijom, a sve više dolara odlazi u inozemstvo", kazao je guverner američke središnje
banke - Federalnih rezervi Ben Bernanke.
Nova će novčanica u optjecajući u veljači 2011., a oko 6,5 milijarda starih novčanica od 100
dolara, koliko ih je trenutačno u optjecaju, vrijedit će i dalje i vlasnici ih neće morati
zamjenjivati, dodao je Bernanke. Novčanica od 100 dolara najčešća je meta krivotvoritelja
izvan SAD-a i promjene na njoj su "vrlo očite i vidljive", kazao je Larry Felix, direktor
Zavoda za graviranje i tisak, državne tiskare novca. Nova novčanica na sredini ima plavu
sigurnosnu vrpcu koja daje 3-D učinak s mikroslikama zvona koja se s prelamanjem
povećavaju i mijenjaju u broj 100.
http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/novcanica-od-100-dolara-s-
mikroprintnom-zastitom.html
ovčanica od 100 dolara s mikroprintnom zaštitom
Washington, 21.04.2010., 20:38 | A.V.
'To je dio nastojanja da ostanete ispred krivotvoritelja, kako tehnologija postaje sve
složenijom, a sve više dolara odlazi u inozemstvo', kazao je guverner američke središnje
banke - Federalnih rezervi Ben Bernanke. Nova će novčanica u optjecaj u veljači 2011., a oko
6,5 milijarda starih novčanica od 100 dolara, koliko ih je trenutačno u optjecaju, vrijedit će i
dalje i vlasnici ih neće morati zamjenjivati, dodao je Bernanke. Novčanica od 100 dolara
najčešća je meta krivotvoritelja izvan SAD-a i promjene na njoj su 'vrlo očite i vidljive', kazao
je Larry Felix, direktor Zavoda za graviranje i tisak, državne tiskare novca. Nova novčanica
na sredini ima plavu sigurnosnu vrpcu koja daje 3-D učinak s mikroslikama zvona koja se s
prelamanjem povećavaju i mijenjaju u broj 100.
Do portreta Benjamina Franklina, jednog od autora Deklaracije o neovisnosti SAD-a, njegova
je tintarnica koja mijenja boju od bakrene do zelene kad se novčanica naginje. Unutar nje se
pojavljuje i nestaje Zvono slobode s gradske vijećnice u Philadephiji - Independence Halla,
gdje je 4. srpnja 1776. Drugi kontinentalni kongres proglasio neovisnost SAD-a. U dizajnu je
zadržan portret Franklina u vodenom žigu na prednjoj strani novčanice, a na poleđini je nova
vinjeta Independence Halla. (Hina)
http://www.seebiz.eu/hr/valute-i-robe/predstavljena-novcanica-od-100-dolara-sa-zastitom-od-
krivotvorenja,75125.html
NOVČANICA
"To je dio nastojanja da ostanete ispred krivotvoritelja, kako tehnologija postaje sve
složenijom, a sve više dolara odlazi u inozemstvo", kazao je guverner američke centralne
banke – Federalnih rezervi Ben Bernanke.
"Nova će novčanica u opticaj u veljači 2011., a oko 6,5 milijardi starih novčanica od 100
dolara, koliko ih je trenutno u optjecaju, vrijedit će i dalje i vlasnici ih neće morati
zamjenjivati", dodao je Bernanke.
"Novčanica od 100 dolara najčešća je meta krivotvoritelja izvan SAD-a i promjene na njoj su
"vrlo očite i vidljive", kazao je Larry Felix, direktor Zavoda za graviranje i štampanje,
državne štamparije novca.
Nova novčanica na sredini ima plavu sigurnosnu vrpcu koja daje 3-D učinak s mikroslikama
zvona koja se s prelamanjem povećavaju i mijenjaju u broj 100.
http://www.poslovniforum.hr/info/novcanice.asp
AKO PREPOZNATI KRIVOTVORENE NOVČANICE?
Na margini portreta tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja, koja
sadrži jedno slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo sprijeda
i slovo na kraju primjetno su odmaknuta od znamenaka. Oznaka serije i serijskog
broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.
Lijevo od portreta Petra Zrinskog, u visini vrata, otisnut je u dva retka tekst
»PETAR ZRINSKI 1621–1671.«.
Ispod teksta, uz donji rub crteža novčanice, nalazi se kvadrat u negativu. Unutar
kvadrata otisnut je manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica tiskan je natpis »5
KUNA«. Unutar manjega kvadrata tiskani su trokutasti elementi koji se, kad se
kroz novčanicu gleda prema izvoru svjetlosti, tako dopunjavaju da s
odgovarajućim elementima na naličju novčanice tvore slovo »H«. Na mjestu
kvadrata papir je novčanice nešto tanji, što ga čini prozirnijim.
Uz donji rub tonske podloge tiskana je tehnikom dubokog tiska brojka »5«.
Reljefne linije kojima je otisnuta brojka međusobno se isprepleću tvoreći unutar
znamenke skup različitih geometrijskih likova.
Uz lijevi rub novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska, odozdo prema gore,
natpis »HRVATSKA NARODNA BANKA«, s efektom duginih boja, gdje početna
zelena boja na slovima AR postupno prelazi u crvenu boju.
U središnjem dijelu, iznad motiva tvrđave, tiskan je u dva retka tekst »VARAŽDIN
TVRĐAVA XII – XVI. ST.«.
U donjem desnom kutu crteža novčanice tiskana je brojka »5«. Unutar znamenke,
u plošnom dijelu, nalazi se niz isprepletenih linija koje čine skup različitih
geometrijskih likova.
Tonska podloga novčanice, gornja polovica crteža novčanice i polje uz lijevi rub
tiskani su tako da isprepletene linije tvore niz kvadratića koji simboliziraju
elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije, tiskane s efektom duginih boja,
daju kvadratićima različitu i neprekinutu obojenost.
Uzduž lijevog ruba crteža novčanice, na rubu višetonskog papira, tiskan je sitan
tekst »DESIGN: M+Š ŠUTEJ – GIESECKE & DEVRIENT, GERMANY – V. ŽILJAK«.
Desno od toga teksta, uz rub novčanice, tiskan je odozgo prema dolje natpis
»HRVATSKA NARODNA BANKA«.
Uzduž desnog ruba crteža novčanice tiskan je odozgo prema dolje natpis »PET
KUNA«. Uzduž istog ruba, ali pri dnu, tiskan je također odozgo prema dolje sitan
tekst »HRVATSKA NARODNA BANKA«.
Na donjoj margini portreta tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja
koja sadrži jedno slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo
sprijeda i slovo na kraju primjetno su odmaknuta od znamenaka. Oznaka serije i
serijskog broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.
Uz lijevi rub novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska, odozdo prema gore,
natpis »HRVATSKA NARODNA BANKA« s efektom duginih boja, gdje početna
plava boja na slovima AR postupno prelazi u ljubičastu boju.
U donjem lijevom kutu tiskan je tehnikom dubokoga linijskog tiska znak za slijepe
osobe u obliku kvadrata. Unutar kvadrata otisnut je u negativu u devet redaka,
mikropismom, tekst »REPUBLIKA HRVATSKA« koji je vidljiv pod povećalom.
Tonska podloga novčanice, središnji dio iznad motiva grada i polje uz lijevi rub
tiskani su tako da isprepletene linije tvore niz kvadratića koji simboliziraju
elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije, tiskane s efektom duginih boja,
daju kvadratićima različitu i neprekinutu obojenost.
Tonska podloga novčanice, polje u gornjem desnom i donjem lijevom kutu crteža
novčanice te polje ispod motiva grada tiskani su vodoravnim položenim valovitim
linijama različite duljine, koje tvore sliku valova. Unutar valovitih razmaka tiskani
su, naizmjence, u neprekinutom nizu ornamentika iz krune grba Republike
Hrvatske i mikropismom tekst »Republika Hrvatska«.
Desno od toga teksta, uz rub novčanice, tiskan je odozgo prema dolje natpis
»HRVATSKA NARODNA BANKA«.
Uzduž desnog ruba crteža novčanice tiskan je odozgo prema dolje natpis
»PEDESET KUNA«. Uzduž istog ruba, ali pri dnu, tiskan je također odozgo prema
dolje minipismom tekst »HRVATSKA NARODNA BANKA«.
Na donjoj margini portreta tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja
koja sadrži jedno slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo
sprijeda i slovo na kraju primjetno su odmaknuta od znamenaka. Oznaka serije i
serijskog broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.
Između fragmenta motiva crkve Sv. Vida i vodenog znaka tiskana je crnom bojom
oznaka serije i serijskog broja, koja sprijeda sadrži jedno slovo, zatim sedam
znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo sprijeda i slovo na kraju stapaju se sa
znamenkama u jednu cjelinu, bez povećanog razmaka.
Uz lijevi rub novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska, odozdo prema gore,
natpis »HRVATSKA NARODNA BANKA« s efektom duginih boja gdje početna
crvenkasta boja na slovima AR postupno prelazi u zelenu boju. U donjem lijevom
kutu tiskan je tehnikom dubokog linijskog tiska znak za slijepe osobe, koji se
sastoji od kvadrata postavljenog na jedan od vrhova i kruga iznad kvadrata. U
plohama kvadrata i kruga otisnut je u negativu u devet redaka, mikropismom,
tekst »REPUBLIKA HRVATSKA«.
Uz lijevi rub crteža novčanice, na višetonskoj boji papira, tiskan je tehnikom
ispupčenog tiska, odozdo prema gore, natpis »STO KUNA«.
Na lijevoj strani crteža novčanice dominira motiv crkve Sv. Vida u Rijeci. U
desnom gornjem dijelu crteža tiskan je tlocrt crkve Sv. Vida.
Uz gornji rub središnjeg dijela crteža na novčanici između motiva crkve i njezina
tlocrta, tiskan je u dva retka tekst »RIJEKA CRKVA SV. VIDA 1638 – 1742.«
Tonska podloga novčanice, središnji dio gornje desne polovice crteža novčanice i
polje uz lijevi rub tiskani su tako da isprepletene linije tvore niz kvadratića koji
simboliziraju elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije, tiskane s efektom
duginih boja, daju kvadratićima različitu i neprekinutu obojenost.
Tonska podloga novčanice, polje između crkve i desnog ruba crteža novčanice,
tiskana je koso položenim valovitim linijama različite duljine, koje tvore sliku
valova. Unutar valovitih razmaka tiskan je minipismom u neprekinutom nizu tekst
»REPUBLIKA HRVATSKA«.
Desno od toga teksta, uz rub novčanice, tiskan je odozgo prema dolje natpis
»HRVATSKA NARODNA BANKA«.
Uzduž desnog ruba crteža novčanice tiskan je odozgo prema dolje natpis »STO
KUNA«. Uzduž istog ruba, ali pri dnu, tiskan je također odozgo prema dolje
minipismom tekst »HRVATSKA NARODNA BANKA«.
Između desne strane portreta i unutarnjeg ruba latentne slike tiskan je u tri retka
tekst »STJEPAN RADIĆ 1871–1928.«.
Na donjoj margini portreta tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja,
koja sadrži jedno slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo
sprijeda i slovo na kraju primjetno su odmaknuta od znamenaka. Oznaka serije i
serijskog broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.
U središnjem dijelu crteža novčanice, između portreta i lijevog ruba crteža, tiskan
je mikropismom tekst »REPUBLIKA HRVATSKA STJEPAN RADIĆ«. Tekst je tiskan u
neprekinutom nizu zgusnutih redaka. Mijenjanjem smjera tijela teksta iz okomitih
redaka u vodoravne, stvorena je slika četiriju kvadrata, od kojih se tri nadovezuju
jedan na drugi u vodoravnom nizu, dok je četvrti postavljen okomito na završni
kvadrat u vodoravnom nizu.
Uz lijevi rub novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska, odozdo prema gore,
natpis »HRVATSKA NARODNA BANKA« s efektom duginih boja, gdje početna
smeđa boja na slovu R postupno prelazi u zelenu boju.
U donjem lijevom kutu tiskan je tehnikom dubokoga linijskog tiska znak za slijepe
osobe, u obliku dvaju kvadrata postavljenih jedan iznad drugog, od kojih je donji
postavljen na stranicu, a gornji na jedan od vrhova. U plohama kvadrata otisnut
je u negativu u devet redaka, mikropismom, tekst »REPUBLIKA HRVATSKA«.
Uz lijevi rub crteža novčanice, na višetonskoj boji papira, tiskan je tehnikom
ispupčenog tiska, odozdo prema gore, natpis »DVJESTA KUNA«.
Tonska podloga novčanice tiskana je tako da isprepletene linije tvore niz različitih
kvadratića, koji simboliziraju elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije,
tiskane s efektom duginih boja, daju kvadratićima različitu i neprekinutu
obojenost.
Uzduž desnog ruba crteža novčanice tiskan je odozgo prema dolje natpis
»DVJESTA KUNA«. Uzduž istog ruba, ali pri dnu, tiskan je također odozgo prema
dolje minipismom tekst »HRVATSKA NARODNA BANKA«.
LICE
Datum puštanja u optjecaj je 31. svibnja 1994.
Dimenzijenovčanice su 150 mm x 75 mm
Datum na novčanici je31. listopada 1993.
Novčanica je tiskana na žućkastobijelom zaštitnom papiru
Motiv: Portret Ante Starčevića (1823. -1896.), najistaknutijeg borca svog vremena
za hrvatsku nacionalnu ideju
Osnovna boja je plavkastosiva
Portret i natpisi tiskani su u trobojnom reljefnom tisku. Zaštitna tonska podloga
tiskana je višebojnim plošnim tiskom s duginim efektom.
Reljefni tisak: Portret; niz različitih geometrijskih likova u linijskoj izvedbi;
skrivena slika; tekst himne; oznaka za slijepe osobe; grb Republike Hrvatske;
natpis 1000, TISUĆU KUNA, ANTE STARČEVIĆ 1823-1896; NARODNA BANKA
HRVATSKE. U natpisu Narodna banka Hrvatske crna boja na slovu N prelazi u
crvenu boju.
Vodeni znak: Portret Ante Starčevića, pozicioniran na lijevoj strani novčanice, u
središnjem dijelu bijele površine
Sigurnosna nit ugrađena je lijevo od portreta, te je natpis 1000 HK u negativu
otisnut na vidljivi dio sigurnosne niti.
Skrivena slika: Natpis KUNA u okomitom pravokutniku, uz desni rub novčanice
koji postaje vidljiv laganim zaokretanjem novčanice u plošnom položaju.
Prozirni prozorčić: Kvadrat uz grb Republike Hrvatske s natpisima 1000 KUNA.
Trokutasti elementi, gledani prema svjetlu, tvore slovo H.
UV: Plavkastosiva i plava boja reflektiraju pod UV svjetlom, dok oznaka serije i
serijskog broja fluorescira zeleno. Vidljivi dijelovi kovinske zaštitne niti
fluoresciraju plavom bojom pod UV svjetlom.
http://www.akd.hr/hr/zasticeni-tisak
Zaštićeni tisak
Osnovna svrha zaštite komercijalnih proizvoda je spriječavanje sve raširenije pojave
krivotvorenja. AKD u svojem proizvodnom programu kupcu nudi i tiskovine s visokim
stupnjem zaštite od krivotvorenja.
Biljezi
http://www.kamatica.com/cesta-pitanja/novac-novcanice
6. Koji su elementi zaštite od falsifikovanja najčešće zastupljeni na
novčanicama?
Kada je reč o zaštiti novčanica od falsifikovanja, u tom pogledu se primenjuju
najsavremenija svetska dostignuća. Sve novčanice su štampane na toniranoj
zaštićenoj hartiji s multitonskim vodenim znakom u vidu portreta odgovarajuće
ličnosti koja je predstavljena na novčanici. U novčanice je ugrađena isprekidana
zaštitna nit srebrne boje, koja u sebi sadrži mikrotekst «DINAR DINAR», koji se
kontinuirano ponavlja i čita i s lica i s naličja (zaštitna nit i mikrotekst su s naličja
jasno vidljivi, a s lica pod svetlošću koja novčanicu čini transparentnom). U papir
koji se koristi za izradu novčanica ugrađena su i zaštitna vlakanca u žutoj, plavoj i
crvenoj boji, od kojih su žuta i crvena vidljiva pod svetlošću lampe sa UV zracima.
Pri izradi novčanica primenjene su različite štamparske tehnike. Novčanice
apoena od 10 i 20 dinara izvedene su u tehnici višebojne linijske ofset štampe i
tehnici visoke štampe za numeraciju, dok je, pored njih, na ostalim apoenima
serije primenjena i tehnika duboke štampe. U toj tehnici izvedeni su portreti
ličnosti predstavljeni na novčanicama, kao i pojedini dodatni elementi zaštite.
Među te elemente ubrajaju se natpis Narodna banka Srbije, znak za slepe, kao i
kipefekat. Ovaj poslednji prikazuje amblem Narodne banke Srbije uočljiv samo pri
posmatranju novčanice pod određenim uglovima. Zaštitni element optički
varijabilnom bojom – OVI (optical variable ink), koji, kako to i sam naziv
objašnjava, menja boju u zavisnosti od ugla gledanja, izveden je, takođe u tehnici
duboke štampe, na novčanicama u apoenima od 1000 i 5000 dinara. Veoma
značajan element zaštite od falsifikovanja jeste kinegram, koji predstavlja
aplicirani element na novčanici. Sastoji se od metalizovanog i demetalizovanog
dela, a pomeranjem novčanice formira nekoliko različitih slika koje se prelivaju
jedna u drugu, menjajući pri tom boju. Ovaj element primenjen je na
novčanicama u apoenima 200, 500, 1000 i 5000 dinara. Kod novčanice najveće
vrednosti – apoena od 5000 dinara – na pojedinim delovima naličja, kao dodatni
vid zaštite od falsifikovanja, primenjeno je štampanje bojom osetljivom na
infracrvene zrake svetlosnog spektra, koja se prilikom osvetljavanja tim zracima
gubi sa ekrana IR lampe (postaje nevidljiva). Pored navedenih vidova zaštite, sve
novčanice sadrže i natpise u mikrotekstu i tzv. prozirni registar.
http://os2.zemris.fer.hr/index.php?kat=81
Digitalni vodeni žigovi
U tradicionalnom postupku proizvodnje papira vlažna vlakna se podvrgavaju visokom tlaku
da bi se iz njih istjerala vlaga. Ako površina preše ima neravnina, taj se uzorak (vodeni žig)
kasnije vidi na papiru, najbolje pod jakim svjetlom. Danas je visoka tehnologija "posudila"
stari naziv vodeni žig. Digitalni vodeni žigovi su nevidljive ili gotovo nevidljive
transformacije digitalnih podataka. Često su ti digitalni podaci neki multimedijalni objekt.
Iako se digitalne slike najčešće spominju u kontekstu sa vodenim žigovima i drugi oblici
digitalnih podataka (video zapisi, glazba) mogu se označiti istom tehnikom.
Pojam nevidljivi vodeni žig (invisible watermark) koristi se za opis vodenih žigova koji nisu
vidljivi, ali se mogu detektirati nekim algoritmom. Pojam sakrivanje podataka (data hiding)
koristi se kad nevidljivi vodeni žig sam sadrži podatke. Često postupak izvlačenja vodenog
žiga traži šifru ili neki drugi podatak. Namjera je da se izvlačenje žiga ograniči samo na
ovlaštene strane.
Tema vodenih žigova se često spominje kao vrlo dobra tema studentskih diplomskih radova.
Pri tome se misli da pojedinac može zamisliti novi postupak ugradnje vodenih žigova,
implementirati ga i testirati njegovu iskoristivost, bez potrebe za velikim novčanim
sredstvima ili timom programera. Lakoća kojom se mogu definirati nove sheme ugradnje
vodenih žigova rezultirala je velikom količinom watermarking shema na tržištu.
Radovi:
Novosel, Tomislav: Digitalni vodeni žig, Diplomski, 2005.
Podravec, Matija: Digitalni vodeni žig, Seminar, 2002.
Rukavina, Domagoj: Algoritmi za označavanje crno bijelih slika digitalnim
vodenim žigom, Seminar_FER2, 2008.
Sobota, Ivan: Sigurna digitalna knjižnica, Diplomski, 2007.
merički dolar
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Novčanice
Dolar (The United States Dollar) je zvanična valuta Sjedinjenih Američkih Država (u daljem
tekstu Sjedinjene Države ili U.S.). Također je rasprostranjen kao rezervna valuta u nekim
drugim zemljama u svijetu. Trenutno izdavanje dolara kontrolišu Federalne Rezerve (Federal
Reserve Banking system). Simbol koji je najčešće u upotrebi za američki dolar je znak dolara
($). ISO 4217 kod za američki dolar je USD; američki dolar je također označen kao US $ od
strane Međunarodnog monetarnog fonda. U 1995. godini preko 380 milijardi dolara u
američkoj valuti je u upotrebi, od toga dvije trećine van Sjedinjenih Država. A od aprila 2004.
godine gotovo 700 milijardi dolara je u opticaju i to još uvijek dvije trećine van Amerike.
Sjedinjene Države su jedna od nekoliko zemalja koje koriste naziv dolar za svoju valutu.
Nekoliko zemalja koriste američki dolar kao svoju zvaničnu valutu, a u mnogima se dolar
upotrebljava kao dozvoljeno sredstvo plaćanja. Amerikanci često koriste i riječ bak (buck) za
dolar. Ovaj termin je nastao prilikom trgovine kožama u kolonijalno doba. Grand (u prevodu
veliki, najvažniji), nekada u obliku skraćenice g, je uobičajeni izraz za iznos od 1000 od više
valuta u svijetu, pa tako i za američki dolar.
Sadržaj
[sakrij]
• 1 Podjela
• 2 U.S. novčići ili kovanice
• 3 Mane U.S. novčića
• 4 Historija
o 4.1 Bimetalizam
o 4.2 Zlatni standard
o 4.3 Dekretni novac*
• 5 Zelembaći
• 6 Mane dolarskih novčanica
• 7 Internacionalna upotreba
• 8 Porijeklo imena dolar
• 9 Simbol dolara
Podjela [uredi]
Američki Dolar se sastoji od 100 centi (cents, simbol-¢). Američki Dolar se dalje dijeli na:
Kovanice (coins):
Novčanice (bills):
• 1 dolar
• 2 dolara (vrlo rijedak ali još uvijek u opticaju)
• 5 dolara
• 10 dolara
• 20 dolara
• 50 dolara
• 100 dolara
Ostale podjele dolara su na 1000 mila (milles); a pored toga postojao je naziv orao (eagle) za
novčanicu od deset dolara. Međutim samo su centi u svakodnevnoj upotrebi kao dijelovi
dolara; "dime" se odnose na novčić iste denominacije (10 centi), a "orao" i "mila" su
nepoznati većini Amerikanaca; mada se mile ponekad spominju prilikom obračunavanja
poreza. Kod novca koji je trenutno u opticaju, denominacije vrijednosti jednog dolara ili
manje se emituju kao U.S. novčići (U.S. coins), dok se denominacije jednake ili vece
vrijednosti od jednog dolara emituju kao novčanice Federalnih rezervi (Federal Reserve
notes). (I novčić i novčanica od jednog dolara su danas u opticaju, ali se nešto više koristi
novčanica.) U prošlosti papirne novčanice su povremeno izdavane i za vrijednosti manje od
dolara (frakciona valuta– fractional currency, dok su zlatni novčići znali biti upotrebljavani i
za vrijednosti od 20 dolara. U.S. novčići su proizvedeni od strane Kovnice Sjedinjenih Drzava
(U.S. Mint). U.S. novčanice se printaju Birou za graviranje i printanje (Bureau of Engraving
and Printing) za Federalne rezerve, jos od 1914. godine. U početku su to bile novčanice
velikih dimenzija. Od 1928. počeli su ih printati kao novčanice malih dimenzija iz razloga
koje ćemo navesti nešto kasnije.
Novčanice vrijednosti preko 100$ su se prestale printati od 1946. godine, a zvanično su
povučene iz opticaja 1969. godine. One su uglavnom bile korištene ili u međubankarskim
transakcijama ili od strane organizovanog kriminala. I posljednja njihova upotreba je
zaustavljena naredbom Predsjednika Ričarda Niksona (Richard Nixon) godine 1969. Sa
prednostima koje pruža elektronsko bankarstvo prestale su biti neophodne. Novčanice u
vrijednosti od 500$, 1000$ , 5000$, 10000$ i 100000 $ su sve bile proizvedene u jedno
vrijeme.
Historija [uredi]
Dolar je jednoglasno izabran za valutu Sjedinjenih Država 6. jula 1785. godine. Ovo je bilo
prvi put da je nacija prihvatila decimalni sistem valute. Do 1974. godine vrijednost U.S.
dolara je povezivana sa zlatom, srebrom, ili kombinacijom ovo dvoje. Od 1792. do 1873. U.S.
dolar je bio slobodno vezan za oboje i zlato i srebro, i to u odnosu ovo dvoje od 15:1, u
sistemu poznatijem kao bimetalizam. Kroz više zakonskih izmjena od 1873. do 1900. srebro
je gubilo na značaju, sve dok 1900. godine kada je formalno usvojen zlatni standard. Zlatni
standard, uz par izmjena, opstao je do 1971. godine.
Bimetalizam [uredi]
Također je određen kurs po kojem će se razmjenjivati čisto srebro i čisto zlato i on je iznosio
15:1. Prema tome vrijednost dolara je bila definisana kao količina od 24,06 grama čistog
srebra, ili 1,6 grama čistog zlata i sam novac je mogao biti razmijenjen u kovnici ili za srebro,
ili za zlato, i to u odnosu od 15:1. Ovaj standard, poznatiji kao bimetalizam, bio je na snazi
kroz veći dio 19-tog vijeka.
U 1834. godini usljed pada vrijednosti srebra odnos od 15:1 je promijenjen na odnos 16:1.
Ovo je dovelo do toga da je novi U.S. dolar imao podlogu od 1,5 grama zlata, dok je
prethodni kurs iznosio 1,6 grama za dolar. Ova promjena vrijednosti je izazvala devalvaciju
dolara, prvu u istoriji, i smanjila je njegovu vrijednost podloge u zlatu za oko 6%.
Otkriće velikih nalazišta rude srebra u Zapadnim U.S. krajem 19. vijeka, izazvalo je političke
kontroverze. S jedne strane su stajali interesi zemljoradnika čije stavove je zastupala U.S.
Greenback Party (Partija Zelene pozadine – doslovno prevedeno). Oni su se zalagali za
zadržavanje bimetalizma, uz inflaciju, što bi olakšalo vraćanje dugova zemljoradnicima. Na
drugoj strani bili su bankarski i komercijalni interesi iz istočnih dijelova U.S. koji su se
zalagali za jaki novac i prelazak na zlatni standard. Ova debata podijelila je Demokratsku
Stranku u 1896. Dovela je i do čuvenog "prelaz na zlato" govor koji je održao William
Jennings Bryan, gde je izjavio na jednoj Demokrackoj konvenciju u Čikagu ("Necemo
dozvoliti da nas razapnu na krst od zlata") i koji je, moguće, inspirisao mnoge dijelove
Čarobnjaka iz Oza.
1878. godine donesen je Bland-Allison zakon da obezbijedi slobodno kovanje srebra. Ovaj
zakon zahtijevao je od vlade da mjesečno obezbijedi srebrnih poluga u vrijednosti između 2 i
4 miliona dolara, po tržišnim cijenama, i da od tog srebra iskuje srebrne dolare. Ovo je,
ustvari, bio poticaj za politički uticajne proizvođače srebra.
Zlatni standard [uredi]
Bimetalizam, kao standard, postojao je do 14. marta 1900. godine, kada je donesen Zakon o
zlatnom standardu koji je određivao da će dolarska vrijednost iznositi 1,67 grama zlata, i da će
to biti standardna jedinica vrijednosti, a da će sve novčanice ili novčići izdavani od strane
Sjedinjenih Država održavati vrijednost ovog tečaja.
Ovo je uvelo Sjedinjene Države u doba zlatnog standarda, napravilo zlato jedinim legalnim
sredstvom obračuna vrijednosti novca i postavilo vrijednost dolara na $20,67 za uncu zlata.
Ovo je dalo mogućnost zamjene dolara u iznosu od $1,5 (otprilike) za jedan gram zlata – istu
mogućnost zamjene koju je dolar imao i u bimetalizmu.
Za vrijeme perioda poznatog kao Velika depresija, predsjednik Franklin Delano Roosevelt
promijenio je vrijednost dolara i tada se dolar mogao zamijeniti u iznosu od $1,125 za gram
zlata. To je predstavljalo pad vrijednosti dolara, i on je, odlukom vlade, bio devalviran za
gotovo 41%. 1928. dolarska novčanica je identifikovana kao "Novčanica Sjedinjenih Država"
i na njoj je stajalo odštampano "Plaća se donosiocu po zahtjevu", što ne stoji na današnjim
novčanicama.
Poslije Drugog svjetskog rata Bretton Woods ugovorom određeno je da će vrijednost svih
ostalih valuta biti mjerena vrijednošću U.S. dolara, i tako su i ostale valute indirektno
povezane sa zlatnim standardom. Pokušaji američke vlade da održi oboje, utvrđenu vrijednost
dolara prema zlatu, kao i razmjenjivost dolara s drugim valutama, stvorili su pritiske na
trgovinu i ekonomiju. Do ranih šezdesetih pritisci su postajali sve veći, i sve je teže bilo
održavati taj sistem.
U martu 1968. godine pokušaji da se održi propisana cijena zlata na slobodnom tržištu,
napušteni su. Počeo je dvoredni sistem. U ovom sistemu sve transakcije zlata centralnih
banaka bile su izolovane od slobodnih tržišnih cijena. Centralne banke mogle su trgovati
međusobno zlatom po dotadašnjoj propisanoj cijeni, ali nisu smjele trgovati na slobodnom
tržištu. Na slobodnom tržištu moglo se trgovati prema važećim realnim cijenama (cijenama
koje su se određivale ponudom i potražnjom), i ne bi se intervenisalo protiv toga. Cijene na
tržištu su odmah skočile na $1,383 za gram zlata (1,383 $/g). Cijene su se potkraj 1969.
godine nakratko vratile na staro, da bi ubrzo nakon toga cijena zlata započela postojani rast.
Ova cijena plafon je dostigla krajem 1972. godine (2,29 $/g). Do tog vremena pojavile su se i
slobodne kursne liste po kojima se zlato razmjenjivalo i van slobodnog tržišta, što je de facto
ukazivalo na prestanak važenja Bretton Woods ugovora. Dvoredni sistem je napušten u
novembru 1973. godine. Do tada cijena zlata je narasla na (3,22 $/g).
U ranim sedamdesetim, inflacija izazvana rastućim cijenama uvoznih dobara, naročito nafte, i
povećana budžetska potrošnja zbog vijetnamskog rata, a koja nije praćena odgovarajućim
rezovima troškova u drugim oblastima, kombinovana sa trgovinskim deficitom, dovela je do
toga da je dolar vrijedio manje nego zlato koje mu je služilo kao podloga.
U 1972. godini Sjedinjene Države su odredile vrijednost dolara od $1,22 po gramu zlata. Zato
što su druge valute vrednovane preko U.S. dolara, ovo je stvorilo zabunu i neke poremećaje
na tržištu valuta. Od 1975. godine Sjedinjene države su pustile da se vrijednost dolara odredi
na slobodnom tržištu. S ovim potezom vrijednost dolara je po prvi put u historiji određivana
slobodnim kursom.
Iznenadni skok cijene zlata, nakon što su centralne banke odustale od njegovog kontrolisanja,
signalizirao je gubitak povjerenja u dolar. U odsustvu garantovane vrijednosti dolara u odnosu
na zlato, investitori su odlučili pokloniti povjerenje zlatu. Posljedica toga je da je cijena zlata
rasla s 1.125 $/g u 1969. godini na čak 29$/g u 1980. godini.
Ubrzo nakon što je, u ranim sedamdesetim, cijena zlata počela sa svojim rastom, cijene drugih
dobara kao što je nafta također su počele da rastu. Dok su cijene drugih dobara bile prilično
nestalne i promjenjive, odnos između cijena nafte i zlata ostao je uglavnom sličan u
devedesetim, kao što je to bio u šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim.
(*Prijevod američke riječi fiat je naredba, dekret. "Fiat money" je riječ koja stoji u wikipediji
na engleskom, i predstavlja novac za koji se ne garantuje određena isplatna vrijednost, kao što
je to bilo ranije, već je taj novac određen kao sredstvo plaćanja dekretom države ili
odgovarajuće državne institucije, ali država ne garantuje isplatu nominalne vrijednosti
donosiocu. U ovom tekstu ćemo ga označavati kao dekretni novac.)
Danas je, kao i mnoge valute u svijetu, i dolar dekretni novac bez ikakve unutrašnje
vrijednosti i bez odgovarajuće pozadine u zlatu ili košari roba odgovarajuće protivvrijednosti,
ali ljudi su nagovoreni (ili im je određeno) da ga koriste.
Godine 1963. riječi "biće plaćeno donosiocu po zahtjevu" su povučene sa svih novoštampanih
novčanica. Zatim je 1968. godine zamjena starih novčanica s tim natpisom za zlato ili srebro,
zvanično okončana. Zakonom o kovanicama iz 1965. godine uklonjeno je svo srebro iz
novčića od četvrt dolara i iz dajm-ova (novčića od 10 centi), koje su su bile do 90 %-tno od
srebra. Ostala je zakonska odredba koja je dozvoljavala da novčići sadrže do 40% srebra, ali
je kasnije i ova odredba povučena, i današnji novčići nemaju u sebi ni trun srebra.
Važno je napomenuti da su sve novčanice izdate od 1861. godine naovamo, priznate od vlade
kao legalno sredstvo plaćanja u njihovoj nominalnoj vrijednosti, iako nisu zamjenjive za zlato
ili srebro, jer je taj vid obaveze prestao važiti poslije 1968. godine. Neke od tih novčanica
imaju veoma visoku vrijednost za numizmatičare. Jedini izuzetak od ovog pravila su
novčanice od $10,000 isplative u zlatu, serija 1900, koje su nenamjerno puštene u promet
zbog požara 1935. godine. Jedna kutija ovih novčanica je doslovno bačena kroz prozor. Za
ovaj set novčanica se ne računa da je u prometu, i ustvari računa se kao ukradeno vlasništvo.
Ipak čini se da vlada i nije previše zabrinuta zbog njih, pošto su sve novčanice te vrijednosti
otkazane i prema tome van prometa. Njihova unutrašnja vrijednost je ništavna, a njihova
kolekcionarska vrijednost iznosi, prema gruboj procjeni, oko $1,000.
Prema podacima Biroa za graviranje i printanje, od 31. jula 2000. godine $539,890,223,079
ukupno je bilo u svjetskoj cirkulaciji, od čega $364,724,397,100 vrijednosti u novčanicama od
$100. Procjenjuje se da kada bi, računajući od septembra 2004. godine, sve zlato koje drže
Sjedinjene Države (8 140 Mg – 8 140 tona) bilo ponovo upotrijebljeno kao podloga za izdate
novčanice dolara ($733,170,953,704) zlato trebalo biti cijene od 90 $/g.
Zelembaći [uredi]
Federalna vlada je za vrijema američkog građanskog rata počela s izdavanjem novčanica, čija
su podloga bili španski dolari. Kako fotografska tehnika tog doba nije mogla raditi slike u
boji, odlučeno je da pozadina dolarske novčanice bude u nekoj boji (samo ne crnoj). Izbor je
pao na zelenu, pošto ona simbolizira stabilnost. Novčanice su postale poznate kao
"greenbacks" (u prijevodu nekih naših autora zelembaći, tako da i ovdje koristimo taj prevod)
zbog boje pozadine, a s njima je započela tradicija da se američke novčanice štampaju sa
zelenom podlogom. Za razliku od mnogih drugih valuta, američke novčanice uvijek se
štampaju u istoj boji (crnoj sa zelenom pozadinom i zelenim prelivima preko crne), ne
računajući jedva primjetne prelive drugih boja na novijim novčanicama od $20 i $50.
Novčanice Federalnih rezervi su se štampale u istoj boji veći dio 20-tog vijeka, iako starije
novčanice zvane srebrne imaju plave prelive naprijed, a "United States notes" (novčanice
Sjedinjenih Država) crvene prelive naprijed.
Novčanica od $50 iz juna 1997. sadrži veliki tamni broj sa svjetlijom pozadinom sa zadnje
strane novčanice, tako da olakša ljudima da raspoznaju denominaciju. Novčanica od $20 iz
1998. sadržavala je nove mogućnosti za mašinsko registrovanje, što je trebalo olakšati
registrovanje na skener uređajima. Sigurnosna nit svijetli zeleno pod svjetlošću i "USA
TWENTY" kao i zastava su otprintane na niti, dok je broj 20 otprintan ispred polja sa
zvijezdama na zastavi. Mikroprintanje je izvedeno na donjem lijevom uglu slike, kao i na
donjem lijevom uglu prednjeg dijela novčanice. Kako je od 1998. godine novčanica od $20
bila najviše falsifikovana od svih novčanica, od 13. maja 2003. godine, Trezor je odlučio da
će predstaviti nove boje na toj novčanici, što je bilo po prvi put da novčanice sadrže drugu
boju, osim crne ili zelene, još od 1905. godine. Potez je bio više namijenjen suzbijanju
falsifikovanja, nego tome da poveća vizuelnu razliku između novčanica različite
denominacije. Glavne boje svih novčanica ipak su i dalje crna i zelena, a druge boje su
prisutne samo kao sporedne i to na manje važnim elementima novčanice. Ovo predstavlja
kontrast Euru i drugim valutama, čije se novčanice različitih denominacija upadljivo
razlikuju.
Nove novčanice od $20 procirkulisale su 9. oktobra 2003. godine, a nove $50 novčanice 28.
septembra 2004. godine. Nove $10 novčanice će biti predstavljene u 2005. godini, dok će one
od $100 vjerovatno biti redizajnirane, samo datum za to još nije određen. Svaka će imati
dodatne elemente drugih boja, s tim da će primarne ipak ostati zelena i crna. Trezor najavljuje
da će osavremenjavati novčanice i njihov dizajn svakih 7-10 godina, da bi se efikasnije
suprotstavili falsifikatorskim pokušajima.
Neke od zaštitnih tehnika koje se upotrebljavaju danas su plave i crvene zaštitne niti
(pogledajte dolar izbliza), broj u donjem desnom uglu mijenja boju iz zelene u zlatnu ako se
posmatra pod drugim uglom, i postojeći vodeni žig kojim je napisano US # (ovo # predstavlja
bilo koji broj), a mnoge novčanice sadrže sliku, rađenu vodenim žigom, koja predstavlja neku
historijsku ličnost. "Stabilnost ekonomije neke zemlje moguća je samo ako imamo stabilnost
njene valute. A da bi podržali stabilnost naše valute ona mora biti prihvaćena kao legalno
sredstvo plaćanja i falsifikovanje se mora suzbiti." Ovo je rekao CEO (skraćenica u
engleskom jeziku za nekoga ko zauzima šefovsku ili direktorsku poziciju, dakle izvršni
menadžer) Federalnih Rezervi Alan Greenspan (Alan Grinspen) na ceremoniji predstavljanja
novog dizajna novčanice od $20. Zadnji redizajn novčanice u bliskoj prošlosti desio se 1996.
godine.
Doduše američki dolar i nije toliko ranjiv kao što je prema mišljenju tih kritičara. Dvije
najbitnije komponente novčanice papir i tinta posebnog su sastava i pravljene su po
specijalnim recepturama koje se čuvaju kao tajna. Teksture koje taj papir i tinta u kombinaciji
proizvode, teške su za oponašati bez određene opreme i materijala. Dolar opet ostaje dosta
nesigurniji od drugih valuta, i dok u bankama postoje uređaji koji su u stanju razlikovati pravu
tintu i papir od lažnih, ta sigurnost se gubi na nižim nivoima (u prodavnicama, na ulici i sl.).
Neke druge kritike spominju to da je novčanice različitih denominacija teško razlikovati, jer
su sve istih dimenzija. Zastupnici osoba sa slabim vidom i slijepih osoba predlažu da bi se na
dizajnu novčanica trebalo naći mjesta i za oznake na brajevom pismu, što bi olakšalo
raspoznavanje novčanica osobama oštećenog vida. Neke od takvih osoba tvrde da dolare
uspijevaju raspoznati po osjećaju, dok se drugi oslanjaju na čitače novčanica.
Većina drugih novčanica, kao euro, su različitih veličina i boja za različite denominacije. To
je korisno, i to ne samo slijepim osobama. Tako se teško može desiti da se novčanica veće
vrijednosti zamijeni za onu manje vrijednosti, što se u Sjedinjenim Državama često dešava,
naročito turistima, pošto su oni manje upoznati sa detaljima koji čine razliku između
novčanica različitih vrijednosti.
S druge strane mnoge valute drugih zemalja imaju neke zajedničke osobine, koje nema U.S.
dolar, a koje pomažu slijepima. Tako kanadski dolar ima izbočene tačke na gornjem desnom
dijelu novčanice, i njihov broj zavisi od vrijednosti novčanice. Zatim različita veličina
novčanica, osim pomoći slijepima, pomaže i u borbi protiv jedne vrste falsifikovanja, kojoj je
U.S. dolar podložan. Falsifikatori mogu jednostavno izbijeliti novčanicu manje denominacije
(obično onu od jednog dolara), i poslije je preštampati dodajući joj veću vrijednost (obično
100 dolara). Kao protivudarac vlada Sjedinjenih Država predlaže da se novčanice rade u dvije
dimenzije. Tako bi novčanice od $1 i $5 bile za jedan inč (oko 2,5 cm) kraće u dužinu, i pola
inča (oko1,25 cm) kraće u visinu. Tako bi dobili dvije dimenzije novčanica za šest
denominacija. Ipak ovo dvodimenzionalno štampanje novčanica, umjesto povećavanja
dimenzije s povećanjem vrijednosti, ne bi doprinijelo tome da slijepci bolje razlikuju
novčanice.
U sadašnjosti dolar je još uvijek najčešće korištena rezervna valuta, najviše čuvana u
novčanicama denominacije $100. Veći dio novčanica dolara ustvari je u prometu van
Sjedinjenih Država. Ugledni ekonomist Paul A Samuelson objašnjava da tolika potražnja za
dolarom, omogućava Sjedinjenim Državama da i dalje održavaju veliki vanjskotrgovinski
deficit, bez potrebe da poduzimaju mjere kao što su obaranje vrijednosti valute, ili
ograničavanje uvoza.
Nedugo nakon što je predstavljen euro (€; ISO 4217 kod EUR) i nakon što je pušten u opticaj
2002. godine (jer je euro neko vrijeme prije toga bio obračunavan na računima, ali novčanice
nisu bile puštene u promet), vrijednost dolara je započela svoj konstantni pad na svjetskoj
sceni. Nakon što je vrijednost eura počela da raste od marta 2002. godine a deficit budžeta
Sjedinjenih Država počeo se povećavati. Do kraja 2004. godine dolar je pao na svoju najnižu
vrijednost prama drugim valutama, naročito prema novom rivalu euru. Euro je narastao na
oko $1.36 /€ (odnosno 0.74 €/$) po prvi put krajem decembra 2004. godine, što je činilo
veliku razliku u odnosu na njegovu nisku vrijednost iz prvih mjeseci 2003 godine ($0.87/€).
Porijeklo simbola "$" objašnjavano je na različite načine. Najčešće prihvaćena teorija, prema
Birou za graviranje i printanje, je da je znak rezultat prelaza od meksičkog ili španskog "P's",
znaka za pezos, ili pjasters, ili djelimični znak za osmicu. Teorija izvedena iz proučavanja
starih rukopisa objašnjava da je "S" postepeno počelo biti pisano preko "P", čime se dobio
znak koji je sličan današnjem "$". Bio je široko korišten prije uvođenja američkog dolara
1785. godine. Simbol dolara sa dvije vertikalne linije je povremeno u upotrebi. Ovim se
pokušava ojačati tvrdnja da su slova "U" i "S", simbol za Sjedinjene Država, ustvari kreirala
znak dolara, ali zagovornici te tvrdnje zaboravljaju da je taj znak bio široko rasprostranjen još
u doba dok su trinaest kolonija bile u sastavu Britanije.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Gravura
Gravura
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Trenutna revizija (nepregledana)
Gravura (graviranje, gravira, duborez) u likovnoj umjetnosti označava tehniku urezivanja ili
izradu reljefa određenog prikaza u tvrdoj i (najčešće) ravnoj površini. Rezultat graviranja
može sam po sebi biti neki dekorirani predmet od srebra, zlata, drveta, stakla ili nekog drugog
materijala. Gravirane ploče se mogu izrađivati i radi prenošenja i umnožavanja u nekom
drugom materijalu kao što je papir, platno i sl. U tim slučajevima posebnu primjenu gravura
ima kod izrade ilustracija za knjige i magazine. Nakon izuma fotografije ova tehnika je
postepeno izgubila značaj i širinu primjene u komercijalne svrhe zbog dugog procesa učenja
ove vještine i spore tehnologije umnožavanja. S druge strane, u umjetnosti, gravura je
zadržala svoje važno mjesto i ulogu. Umjetnici su se izražavali ovom tehnikom stvarajući
najčešće u materijalima kao što je drvo, bakar ili linoleum. Tako stvorena djela, odnosno
tehnike primjenjivane za njihovo stvaranje dobile su ime prema materijalu od koga su
izrađena: drvorez, bakropis, linorez.
Sadržaj
[sakrij]
• 1 Tehnika i alati
• 2 Umjetnici
• 3 Moderna primjena
• 4 Primjeri
Umjetnici [uredi]
Primjeri [uredi]
Albrecht Dürer,
Martin Schongauer, St. Antonius von
Nosorog Eksperiment Benjamina
Dämonen gepeinigt (Demoni muče Svetog
Franklina sa zmajem
Antona)