Вы находитесь на странице: 1из 57

http://www.hurtprinting.com/print_hybrid.

php
Hybrid Printing:
Merging Conventional Offset with Digital Printing

The one utilization of HYBRID Printing is a response to the


demands of special versions and variable printing while at the same time maintaining control
over costs.

Hurt Companies has the latest offset and digital presses to help customers deliver the most
effective message. We can design processes that use the best of each output device’s
capabilities. For example, offset’s color clarity and economy of production can be used with
either a color digital or a digital black on white digital press to produce customized postcards,
pamphlets, booklets, manuals, and catalogs.

The big advantage of using hybrid-printing techniques is costs. It


maybe far less expensive to print a short run color design and overprint with pertinent text on
a digital press than to do a complete four-color digital design.

The key to using this technique is developing the expertise in the technology and using it
correctly to achieve the desired look and costs. The process requires planning in design and
execution. At Hurt Companies, we strive to use the most effective match of technology and
craftsmanship to deliver the desired message and look our customers need.

When you are looking for creative ways to present your message, contact Hurt Companies.
We have solutions.

http://americanprinter.com/press/digital/printing_hybrid_printi
ng_best_2/
Hybrid printing: the best of both worlds
Oct 1, 2002 12:00 PM

We've always been leading edge,” says Ron Ward, CEO of commercial printer Miller
Johnson Inc. (Meriden, CT). Since its founding in 1936, the 70-employee company has
moved from letterpress to offset to digital printing. Its entry into the digital market about eight
years ago was precipitated by the desire to satisfy client needs. “With the turnarounds being
so tight, it's difficult to accomplish all of our customers' goals with traditional offset,”
explains Ward.

The printer started out with an Indigo digital press, but was limited to short-run, quick-
delivery jobs by the technology's then-modest print quality. “When we first got into digital
printing, there were only certain things we could do because the quality wasn't there,” the
exec notes. “Now, the quality is equivalent to offset.”

The printer's pressroom now houses three 40-inch MAN Roland (Westmont, IL) 700 sheetfed
presses: a six-color perfector with aqueous coater and computerized control interface (CCI)
console; a four-color press with two-over-two perfecting capability; and a six-color machine,
also with a CCI console.

On the digital side, Miller Johnson has a Heidelberg (Kennesaw, GA) Quickmaster DI direct-
imaging press with a maximum sheet size of 13⅜ × 18⅜ inches; and a Xerox (Rochester, NY)
DocuTech 6135 monochrome, custom-document publisher, which handles sheets up to 14 ×
17 inches and weights up to 110-lb. index, and can print at speeds up to 135 A4-size sheets
per minute. The printer also has a full prepress department, as well as bindery and shipping
services. Until recently, the printer also operated Miller Johnson Digital, a division devoted to
on-demand printing. Ward notes that the group has since been folded into the parent
company's operations.

BUDGET-FRIENDLY PERSONALIZATION
Last year, Miller Johnson won five PIA (Alexandria, VA) Premier Print Awards, including
two for best of category in hybrid and variable-data digital print. Best-of-category award
criteria stipulate that the job be flawless. Miller Johnson's winning hybrid job involved an
offset-printed pocket folder that held about 12 digitally printed brochures. The printer
submitted the project for the hybrid category even though neither the folder nor brochures
needed to be run through both the offset and digital press.

“It was a short run, and the customer wanted to keep the price down,” Ward explains. “If we
ran the whole thing conventionally, it wouldn't have been in their budget.” Miller Johnson
thus printed 300 folders on its fullsize, six-color MAN Roland press and produced the
brochures on its DocuTech 6135.

The printer does produce several jobs on both the digital and offset presses, however — Ward
notes that about five percent of the company's work is hybrid. One example he cites was a
long-run job for an insurance company. The printer produced Christmas-card shells on its six-
color MAN Roland, and then digitally imprinted them with information specific to the
insurance company's different divisions.

Other applications include a gatefold employee-compensation brochure for car manufacturer


Subaru. A full-color shell is printed on the six-color MAN Roland, while the DocuTech adds
specific information on the employee's payroll contributions, health and dental insurance
coverage, as well as paid time off and 401(k) contributions.

With innovation comes challenges, however. The combination of offset and digital printing is
practically a marriage of opposites. While the former centers on ink/water balance, the latter
unleashes heat to fuse toner to paper. As such, ink and stock that is run through a sheetfed
press needs to be compatible with and able to withstand the environment of a digital press.

TECHNICAL CONSIDERATIONS
“Often when we're running conventional shells through the DocuTech,” says Ward, “we need
to be careful to not print on top of other ink.” He notes that in some applications, digital
imprinting over heavy offset-ink coverage works, but it's often a case of trial and error. And,
it's important not to varnish.

“Hybrid printing works best on uncoated stock,” the exec continues, especially when running
a job with no-wax inks. Because dull-coated stock tends to mark more during the digital-
imprinting process, the printer avoids using it on hybrid jobs. Miller Johnson's DocuTech has
handled media up to 12 pt. thick, and quantities from 25 to 10,000 in 12 × 18-inch format.

From its first experiments with digital printing, the printer has opted to place prepress
employees, rather than its sheetfed-press operators, at the helm of its digital press. “It was
important to have somebody with technical expertise with computers,” Ward explains. “We
actually put in prepress people with a good color eye to run the digital press, and this has been
very successful. It's also important that they be mechanically inclined.”

STAY ORGANIZED
To ensure that hybrid printing is a success, a disciplined approach is key. “You have to stay
organized,” says Ward. When Miller Johnson first ventured into hybrid printing, a couple of
offset-shell jobs slated for the Indigo were inadvertently sent to the bindery instead. Now,
once a hybrid job is printed conventionally, its job ticket is marked for digital imprinting and
the job is sent to the digital-press area of the facility.

Such snafus may cause some printers to view hybrid printing with trepidation, but Miller
Johnson's Ward has no complaints. “It's actually very helpful,” the exec claims. “It makes
jobs more cost-effective for the client and less costly for us to produce. And, we're able to
offer services a conventional shop can't.”

http://www.in-pharmatechnologist.com/Packaging/Hybrid-
printing-press-to-boost-performance-for-shrink-sleeves-lids
Hybrid printing press to boost performance for
shrink sleeves, lids
By Rory Harrington, 08-Feb-2010

Related topics: Packaging

Greater production efficiency, flexibility and state-of-the art capabilities are benefits
that lids and shrink sleeve manufacturer Nyco said it can offer after investing in a new
hybrid printing press.
The Swiss firm said the five-colour Drent Goebel VSOP combination press will be used to
produce full surface and reverse shrink sleeves, and wrap-around labels for products in the
dairy, confectionery, beverage, fresh foods and pharmaceutical markets.

The new equipment, which consists of five UV-offset units, one UV-flexo unit and one
gravure unit, will also help increase capacity as it runs at 300 metres per minute, said Nyco.
This combination of offset, flexography and gravure printing in one single printing press is
new state-of-the-art technology that will enable new product finishes, a company spokesman
told FoodProductionDaily.com.

Offset printing is a technique that sees the ink transferred from a hard plate to a soft rubber
blanket and then on to the printing surface - plastic shrink sleeves and foil lids, in Nyco’s
case, he said.

“It gives high quality print at relatively large volumes at good levels of efficiency as the set-
up and turnaround times are good,” added the spokesman. “Generally speaking, offset sits
between flexo and roto gravure in terms of quality, speed and cost, thus also midway between
the two in the volumes produced and the runs. Flexo is used for shorter runs, roto gravure for
longer ones.”

SURVEY

Are you Asking the Right Questions?

Want to evaluate your company's brand image or the opinion of the in-Pharmatechnologist
readers on a certain topic? Want to perform a market research analysis without the hassle?
Download Decision News Media's survey brochure to find out how you can ask the right
questions... Click here

Nyco said its own state-of-the-art pre-press, slitting and sleeving, die-cutting and web
inspection equipment would dovetail as an effective back up to the new printing kit.

Faster turn-around

Company general manager Christian Steeb said: “This investment provides us with even
faster turn-around on work for our customers while elevating our high-quality finish
capability to totally new levels of excellence. The new combination press has shorter set up
times and allows for more efficient format changes, as well as giving us increased flexibility
to support our extensive press combinations.”

Nyco, part of the Flexible Packaging Division of the Clondalkin Group, specialises in the
manufacture of printed lids and sleeves for the dairy, confectionery, fresh foods and beverage
and pharmaceutical markets in Switzerland and the rest of Europe.
http://www.printingtalk.com/news/fuf/fuf234.html
Pure PDF meets challenges of hybrid printing
A Fujifilm Graphic Systems product story

Edited by the Printingtalk editorial team Nov 23, 2009

Fujifillm Europe has introduced what it has claimed is a new concept


called Pure PDF in relation to its XMF cross media workflow system.

According to Fujifilm Pure PDF has been introduced to help explain how a workflow, such as
XMF based solely on the APPE, can help meet the challenges of modern hybrid print
production.

During the two years since its launch, XMF has been installed in hundreds of print companies
throughout Europe, said Fujifilm, with nearly all seeing an improvement in productivity, as
well as other benefits.

That is because of XMF's ability to natively handle PDFs without file conversion, together
with efficiencies gained through XMF's unique architecture.

This is benefiting traditional offset production, but more importantly, is helping printers
improve productivity through their digital production facilities, where speed and automation
is more critical.

But with many digital presses now supplementing offset litho presses, the need for speed and
automation is often at odds with the requirement for a workflow system to be able to cope
with the complexities of traditional print processes, added Fujifilm.

These challenges are becoming more difficult to manage with multiple RIP technologies,
hence Fujifilm's Pure PDF approach with XMF.

The benefits of a Pure PDF workflow are numerous, said Fujifilm, such as faster PDF file
processing when compared to older CPSI technology, with improvements of up to 80 per cent
possible.

At the same time, PDFs are not converted in the workflow.

The format they enter the workflow is the same throughout the production process for
maximum integrity.

The company added that all of the following PDF processes are carried out in the workflow
just prior to output, meaning the PDF remains device independent until the last possible stage
of production for maximum flexibility and true cross media production.

The PDF processes include the RIPping of images and data and transparency elements, as
well as colour management, trapping and linearisation.
Users can also view PDF files with the same engine (PDF Library) as Adobe Acrobat for
consistency between creative and pre-media production stages.

XMF is said to be unique in being built around JDF and the Adobe PDF Print Engine.

With Fujifilm's image processing, imposition and intelligent automation technologies built-in,
XMF improves the control of quality across multiple print processes, increasing efficiency
and productivity, ensuring colour consistency and optimising print production.

John Davies, business strategy manager for workflow at Fujifilm Europe, explained: 'In
today's tough economic climate printers need to be examining how and where they can make
efficiency savings and an investment in a future-proof workflow is a great place to start.

Our workflow strategy is built around the PDF and the APPE and we share Adobe's vision of
where it is taking this technology.

We were the first company to introduce a workflow based on the APPE and remain the only
vendor with a workflow built solely on the APPE.

Many other systems still make use of CPSI technology somewhere in the workflow, and the
combination of these two technologies is increasingly becoming a disadvantage for print
production.

He continued: 'Although Adobe PostScript and the Adobe CPSI RIP were fundamental in
establishing mainstream Desktop publishing back in the 1990s, Fujifilm-developed RIP and
workflow systems will no longer be based on CPSI technology.

Our flagship XMF cross-media workflow will continue to be developed solely on APPE as
we strongly believe that this is the only way to ensure the most efficient true cross-media
production today and in the future.

Davies added: 'PDF technology will evolve so that more and more production information,
including variable data, will be contained within the PDF, putting more pressure on
workflows to be able to handle it efficiently.

With XMF, we can handle all this data in the most efficient way and by having a Pure PDF
approach and removing the need for file conversions, we are now seeing real production
benefits.

http://www.pmpnews.com/article/hybrid-printing
Hybrid Printing
By Anonymous
Published: June 18th, 2009

• Track and Trace

Systems for pharmaceutical and medical package printing blend traditional and
novel technologies to achieve variability, quality, and cost-efficiency.
Hapa AG (Zurich, Switzerland) is suggesting the use of just-in-time inline printing of
pharmaceutical and medical device packaging. Drop-on-demand (DOD) ink-jet and
flexo/digital hybrid printers are designed to deliver quality printing coupled with operational
efficiency across many packaging formats and materials.

In addition, worldwide regulatory interest in sequential numbering


and unit-dose coding can be supported by digital systems, reports
Hapa.

At the same time, pharmaceutical and medical device manufacturers


are looking for efficient systems that help them innovate without
having to invest significantly high capital.

“Hapa’s primary focus is on full package printing, not just variable


data,” explains Steve DiAngelis, director of Hapa, North America
The Hapa Hybrid (Rockaway, NJ). “Our print systems are developed to print at the
200/700 UV highest print quality, allowing us to print the entire package in
flexo/digital printer multiple colors as well as variable data on each package.”
can help users apply
unique codes cost- DiAngelis says using “hybrids of different printing technologies
effectively. allows the end-user to gain the cost savings and flexibility of the
different areas of the package that are printed. For example, in most
cases, it is less expensive for the end-user to print product-related information, which repeats
every cycle, with flexotechnology, which also provides the best online printing quality.
Variable information [can be printed] with noncontact digital printing technology. This
provides the best of both worlds for the customer.” He adds that Hapa has had requests to
serialize and bar code down to the blister tablet.

Adds Hapa’s commercial director Christoph Staub: “Over the past 12 months, we’ve
experienced a surge in demand for hybrid solutions. Just-in-time printing has evolved from a
niche activity to a mainstream function in pharmaceutical packaging: as the technology has
matured, the efficiencies and cost savings afforded by online printing have been embraced by
an ever-larger community.”

Interest in traceability along with a shift toward reducing inventory is generating demand for
late-stage customization via digital printing, adds Staub.

At Pack Expo International, Hapa displayed a hybrid digital/flexo printer planned for
installation on a medical device packaging line. The system features Hapa’s 200-series UV
flexoprinter for printing the relevant background for each product as well as Hapa’s 700-
series digital printer for handling product-specific variable data like text, bar codes, graphics,
and logos. The system replaces an existing thermal-transfer printer.

Other systems from Hapa include the new Easyflex for inline printing of blister foils. Hapa
developed the system to help pharmaceutical companies achieve efficiency and environmental
friendliness. Easyflex can be installed on all small- and mid-sized blister machines. A format-
free universal print cylinder can be used for every project.

Also, the Hapa 800 LabelJet UV DOD ink-jet system produces high-quality print at up to 720
dpi given drop placement. It can print at full label web width.
DiAngelis says that with changes in printing requirements occurring to handle track-and-trace
initiatives, companies “are taking the opportunity of change to explore full packaging
component printing, giving the additional benefits of packaging component cost savings,
reduced logistics, and warehousing as well as elimination of packaging component waste and
obsolescence.”

Recent projects for DiAngelis have involved demonstrating quality and flexibility along with
lowering the total cost of ownership over the life of the product.

http://forme.grf.hr/media/web
%20fax/iarigai/Miletic_Jamnicki_Bertic.pdf
Miletic_Jamnicki_Bertic.pdf
http://www.computescotland.com/2513.php
world of hybrid print devices
Saturday 4th July 2009

`Printable battery courtesy Fraunhofer Electro Nano Systems

As Raghu Das, CEO of IDtechEx notes that increasingly


printed electronics are moving into hybrid Inorganics
and composites in the search for higher performance,
lower costs, finer feature size, stretchability, new
components such as memristors, supercabatteries and
metamaterials, Fraunhofer Research for Electronic
Nano Systems oblidgingly offers a printed zinc
manganese battery.

The new cutting-edge battery is not only thinner than a millimeter


and lighter than a gram, it can be produced cost-effectively through printing. It has been
eveloped by a research team led by Prof Dr Reinhard Baumann of the Fraunhofer Research
Institution for Electronic Nano Systems ENAS in Chemnitz together with colleagues from TU
Chemnitz and (right) Menippos GmbH.

“Our goal is to be able to mass produce the batteries at a price of


single digit cent range each,” says Andreas Willert, (left)group manager at ENAS.

The characteristics of the battery differ significantly from conventional batteries. The
printable version weighs less than one gram on the scales, is not even one millimeter thick and
can be integrated into bank cards, for example.

It contains no mercury and environmentally friendly. Its voltage is 1.5 V, which lies within
the normal range. By placing several batteries in a row, voltages of 3 V, 4.5 V and 6 V can
also be achieved.

Zinc, maganese
The new battery is composed of different layers: a Zn anode and an Mn cathode, among
others. Zinc and manganese react with one another to produce electricity. However, anode
and cathode layer dissipate gradually during this chemical process and are suitable for
applications which have a limited life span or a limited power requirement, for instance
greeting cards.

Printed using a silk-screen printing method, a kind of rubber lip presses the printing paste
through a screen onto the substrate. A template covers the areas not to be printed on. Through
this process it is possible to apply comparatively large quantities of printing paste, and with
individual layers are slightly thicker than a hair. The researchers have already produced
laboratory scale batteries. But by year end, the first products could be finished.

Das lists around 26 developers and suppliers developments in 2009.

Copper, indium, gallium, selenide

Ascent Solar Technologies, Inc a developer of flexible


thin-film photovoltaic modules, claims to have successfully manufacturing monolithically
interconnected 5 meter long flexible light weight modules on a polyimide substrate using
CIGS.

Modules can be hand-carried and installed without roof strengthening. It can produce 123
watts under standard test conditions with an aperture area efficiency of 9.1%. CIGS promises
efficiency, lower COO and longer life than amorphous silicon flexible alternatives for open
air use.

Titanium dioxide
The National Institute of Standards and Technology "memristor" component is promising for
potential applications in medicine and other fields. The new component for electronic circuits
developed in 2008 uses low cost sol-gel process, depositing a thin film of Ti02 on polymer
sheet. Adding metal contacts, the team created a flexible memory switch that operates on less
than 10V , maintains its memory when power is lost, and still functions after flexing more
than 4,000 times.
Nano silicon inks
Manufacturing costs for high efficiency 50micron crystalline solar cells will drop thanks to a
high-throughput industrial silicon-ink inkjet printing system, according to developers OTB
Solar. They use inkjet printing of silicon-ink to halve the number of costly manufacturing
processes required to produce highly efficient solar cells.

NanoGram has developed processes to make large area, thin layers of Si cheaply through the
additive process of printing nano-Si based inks and, like Kovio which also prints its own
specially developed silicon inks and focuses on transistor circuits, it intends to make complete
devices, both solar cells and transistors being in its sights. NanoGram has also developed
techniques for doping the silicon particles during the reaction in highly controllable doping
levels.

Another of NanoGram's focus is on transistors, and one application is display backplanes.


Within a few months of development, the company has passed the mobility of amorphous
silicon, and believes that mobility in the range of >100cm2/Vs is achievable, although for
display backplanes that is not needed. Teijin the plastic substrate supplier, is a partner of
NanoGram involved in a JD agreement to develop silicon inks for flexible electronic
applications.

Indium zinc oxide, zinc oxide, hafnium oxide

ZnO based semiconductors hugely out perform organic


alternatives in conventional transistor electrical parameters though organics being ambipolar,
light emitting can potentially lower cost. InZnO with up to 50cm2/vs mobility is a favored
formulation at developers Hewlett Packard (right: e-skins) (process licensed to two companies
already) Oregon State University, Tokyo Institute of Technology, Toppan Printing,
Cambridge University CAPE and various Portuguese and German institutions such as the
University of Karlsruhe. The more troublesome p types have now been produced so CMOS
circuits are feasible.
Now add Samsung, (left) which exhibited a
printed oxide TFT array for an LCD display this year. The display was 4", 100 pixels/inch
(ppi) and the mobility achieved was 0.6 cm2/Vs.

Lead zirconate titanate


PZT is the archetypal piezoelectric used for energy harvesting and sensors. Using sol-gel
processes, it is now routinely printed to reduce cost and improve performance, work
proceeding at Virginia Tech, Southampton University in the UK and elsewhere.

Printable copper
In 2009, printable copper ink was announced by NovaCentrix , Hitachi Chemical and others
for antennas, interconnects, electrodes and other parts. It is argued that, in the form of the new
inks, it does not have the traditional problem of an insulating oxide forming and it is not a
biocide (when in nano form) subject to the severe price hikes suffered by silver.

New silver inks


Creative Materials' Medical Grade Electrically Conductive Ink is used in a range of medical
electrode applications, including ECG and TENS electrode applications, transdermal drug
delivery, defibrillation, and monitoring systems. The products feature excellent adhesion to a
variety of surfaces, including polyester, polyimide, and glass. With a high percentage Ag
filler, they are often used in defibrillator electrodes and disposable ECG electrodes.

CimaNanotech CEO Jon Brodd reports his company is now sampling its
flexible transparent conductive film made with Ag nanoparticles in emulsion that self align
into a connected netting-like pattern upon drying, like irregular chicken wire. Random
openings allow 80% transparency, similar to ITO, while the silver lines reportedly provide
sheet resistance of
5ohms/square, as good as or better than much ITO.

Sintering metal inks on low cost substrates


Novacentrix is introducing a scalable solution to processing high temperature semiconductor
materials on low temperature substrates like paper and plastic, with a new generation
Pulseforge tool with 10-20 times the power of the previous production models, which are
aimed at drying or sintering metallic inks.

Carbon nanotube-graphene and CNT nanocomposites


The Paper Battery Co first reported on its CNT-based paper battery a couple of years ago. It
has now closed an initial round of seed funding and targets a roll-to-roll printed
supercapacitor by next year, having decided that this is the better route to market for these
composites.

Instead of having to press together the usual electrode, electrolyte and separator layers needed
for batteries and supercapacitors, and seal them in a can, the company has a process to makes
them all in one nanocomposite sheet of cellulose polymer matrix, that binds together carbon
nanotubes and other carbon materials for the electrodes, and also soaks up the ionic liquid
electrolyte.

The resulting black paper-like sheets can be shaped into the skin of a device, or even wrapped
in to the casing of a battery to extend its performance. Initial product target energy density is
10-20Wh/kg, for the first product targeted for next year.

UK startup Nanotecture has announced that it will be sampling its


supercabatteries that combine the electrochemistry of both supercapacitors and batteries.
Some versions less than one millimeter thick employ inorganic nanomaterials. The company
terms them microbatteries, and sees potential for replacing supercapacitors rather than
batteries with this technology.

UCLA researchers have developed a new method for producing a hybrid graphene-carbon
nanotube, or G-CNT (below) for potential use as a transparent conductor in solar cells and
consumer electronic devices. Indeed, the earlier invented flexible CNT-based conductor is

now used to connect organic light- emitting diodes (OLEDs)


with the organic transistors addressing each OLED pixel. With improved conductivity and
stretchability, it is now possible to fold the display in half or even crumple it up without
damage, and to stretch it up to 50 percent of the original shape.

Using a rubbery CNT-based conductor developed a few months ago, researchers at the
University of Tokyo have now made a stretchable display. With the advantage of being
printable, this brings closer cheap flexible and conformal displays.

Nano feature size printing


UK's Engineering and Physical Sciences Research Council (EPSRC) has a new £6m, six-year
program on nanostructured metal photonic metamaterials, to be established at the University
of Southampton.

Metamaterials are artificial electromagnetic media with unusual and useful

functionalities achieved by structuring on a sub-wavelength


scale. They use the finest printing such as flexography (principles) and dip pen
nanolithography because the feature size is less than the wavelength of light. This is in
common with the nanoantennas that are alternatives to photovoltaics and are being developed
by Idaho National Laboratory. Ballistic diodes for the rectification side are being printed by
Manchester University in the UK.

The aim of the Southampton metamaterials


project is to develop a new generation of revolutionary switchable, active nanostructured
photonic media providing new solutions for telecoms, energy, light generation, imaging,
lithography, data storage, sensing, and security and defence applications. The project runs
from July 2009 to the end of 2015.

http://www.unicorngraphics.com/printing/hybrid.asp
KBA Rapida 105 41-inčni šest boja sheetfed pritisnite s obje UV i konvencionalnim
sposobnosti

Our new KBA press is going to provide us with more consistency, faster
makeready times, and increased automation. Naš novi KBA pritisnite će nam dati
više dosljednosti, brže makeready puta, a povećana automatizacija. Plus we now
have UV capability. Plus mi sada imamo UV sposobnost. The automation on the
KBA press will allow us quick changeovers between UV and conventional printing.
Automatizacije na press KBA će nam omogućiti brzu prelaska između
konvencionalnog i UV ispis.

We will now be able to print with a variety of UV inks and UV coatings to produce
special effects. Sada će biti u mogućnosti ispisati s raznim UV boja i UV premaze
za proizvodnju specijalnih efekata. We feel that UV will be a growing area for us
and separate us from our competition. Mislimo da će UV rastuće područje za nas i
nas rastaviti od naše konkurencije.

Faster Turnaround Brže preokreta


UV curing is gaining popularity due to its ability to cure in approximately one-
tenth of a second. UV curing je dobivanjem popularnost zbog svoj sposobnost to
lijek za otprilike jednu desetinu sekunde. Instant drying ables us to move printed
sheets directly into the bindery. Trenutak za sušenje u mogućnosti to premjestiti
nama tiskanom listova direktno u knjigoveznica.

Inline UV / Aqueous Coating Inline UV / Vodene Coating


We will be able to handle UV jobs in a fast, efficient manner because the UV
coating can be applied inline during the press run. Mi ćemo biti u mogućnosti
obraditi UV radnih mjesta na brz, učinkovit način, jer UV premaz se može nanositi
u istoj razini za vrijeme tiražu. In addition, UV coating has the ability to cure on
the surface of uncoated papers, a favorite substrate for designers and ad
agencies producing eye-catching pieces. Osim toga, UV premaz ima sposobnost
da liječe na površini od nevezenih radova, omiljena supstrat za dizajnere i oglas
agencije proizvodnju oko-hvatanje komada.

Variety of Substrates Raznolikost podloga


UV allows us to print on a variety of different substrates that we couldn't use
before, such as plastic and foils. UV nam omogućuje tisak na različite podloge
koje nisu mogle koristiti prije, kao što su plastične i folije. UV inks adhere to
virtually any and every material: polypropylene, polyehylene, vinyl, polystyrene,
metal, and paper. UV tinte pridržavati gotovo bilo i svaki materijal: polipropilen,
polyehylene, vinil, polistiren, metala, papira.

Green Printing Zelena ispis


UV is known as an environmentally-friendly process, because zero volatile
organic compounds (VOCs) are emitted. UV je poznat kao ekološki prihvatljiv
proces, jer se nula hlapivih organskih spojeva (VOC) su emitirane. and we can
print on uncoated 100% recycled stock at a high quality. more... i možemo
ispisivati na 100% reciklirati neprevučeni dionice po visokoj kvaliteti. više ...

Better Rub Resistance Bolje protrljati otpora


Since the chemistry creates a polymer chain, it produces an ink surface that is
highly resistant to many chemicals and abrasive scuff. Budući da je kemija stvara
lanac polimera, proizvodi tinte površinu koja je otporna na mnoge kemikalije i
abrazivna natikača.

Special Effect Coatings Specijalni efekti Coatings


We can apply a high-gloss finish that makes images pop off the sheet, or add
unique coating effects to specialty printing items like Matte-gloss effect ,
Pearlescent , and Scented . Možemo primijeniti visokog sjaja koji čini snimke pop
off list, ili dodati jedinstveni premaz efekte u disciplini ispisa stavki kao što su
mat-efekt sjaja , Pearlescent , i mirisna .

http://www.apgml.org/issues/docs/23/UK%20private
%20sector%20guidance%20to%20lawyers_2005.pdf
UK private sector guidance to lawyers_2005.pdf
http://www.cafe.ba/fun/27640_Totalna-zastita-Amerikanci-
napravili-novu-novcanicu-od-100-dolara.html
Totalna zaštita: Amerikanci napravili novu
novčanicu od 100 dolara
23.04.2010u 12:35 h

Da bi otežali posao krivotvoriteljima,

naročito tvorcima "superdolara" kojima

već nekoliko godina ne mogu ući u trag

(navodno se štampaju u Sjevernoj Koreji),

u američkoj kovnici novca odlučili su se

na potpuni redizajn najvećeg apoena.

Plava trodimenzionalna sigurnosna vrpca ima na sebi slike zvona i tintarnice koje
se izmjenjuju kao se novčanica naginje u stranu, a pored portreta Benjamina
Franklina (jednog od trojice ne-predsjednika na dolarskim novčanicama) je zvono
u tintarnici koje mijenja boju iz bakrene u zelenu.

"Nove sigurnosne mjere koje danas predstavljamo rezultat su više od decenije


istraživanja i razvoja da bismo našu valutu zaštitili od krivotvorenja. Da bismo
osigurali glatki ulazak nove novčanice od sto dolara u finansijski sistem,
nastavićemo sa globalnom edukacijom maloprodajnih trgovaca, finansijskih
institucija i industrijskih organizacija da bismo se pobrinuli da mušterije i trgovci
zanju za nove sigurnosne mjere", izjavila je Rosie Rios, US Treasurer (šef trezora
SAD-a).

Procjenjuje se da oko dvije trećine novčanica od sto dolara nije u SAD već u
svijetu, tako da nije ni čudo što Rios spominje "globalnu edukaciju" o osobinama
nove novčanice.

http://metro-portal.hr/vijesti/biznis/nova-novcanica-od-100-
dolara-ima-mikroprintnu-zastitu-od-krivotvorenja
Nova novčanica od 100 dolara ima mikroprintnu
zaštitu od krivotvorenja
Nova će novčanica u optjecaj ući u veljači 2011., a oko 6,5 milijarda
starih novčanica od 100 dolara, koliko ih je trenutačno, vrijedit će i dalje

Getty Images

Američko ministarstvo financija u srijedu je predstavilo redizajniranu novčanicu


od 100 dolara, s novom "pokretnom" mikroprintnom zaštitom od krivotvorenja.

Riječ je o prvom većem redizajnu novčanice od 100 dolara, najomiljenije mete krivotvoritelja,
od 1996. "Ta novčanica uključuje najbolju raspoloživu tehnologiju kako bismo osigurali
prednost pred krivotvoriteljima", rekao je ministar financija Timothy Geithner na svečanom
predstavljanju u Washingtonu.
"To je dio nastojanja da ostanete ispred krivotvoritelja, kako tehnologija postaje sve
složenijom, a sve više dolara odlazi u inozemstvo", kazao je guverner američke središnje
banke - Federalnih rezervi Ben Bernanke.

Nova će novčanica u optjecajući u veljači 2011., a oko 6,5 milijarda starih novčanica od 100
dolara, koliko ih je trenutačno u optjecaju, vrijedit će i dalje i vlasnici ih neće morati
zamjenjivati, dodao je Bernanke. Novčanica od 100 dolara najčešća je meta krivotvoritelja
izvan SAD-a i promjene na njoj su "vrlo očite i vidljive", kazao je Larry Felix, direktor
Zavoda za graviranje i tisak, državne tiskare novca. Nova novčanica na sredini ima plavu
sigurnosnu vrpcu koja daje 3-D učinak s mikroslikama zvona koja se s prelamanjem
povećavaju i mijenjaju u broj 100.

Do portreta Benjamina Franklina, jednog od autora Deklaracije o neovisnosti SAD-a, njegova


je tintarnica koja mijenja boju od bakrene do zelene kad se novčanica naginje. Unutar nje se
pojavljuje i nestaje Zvono slobode s gradske vijećnice u Philadephiji - Independence Halla,
gdje je 4. srpnja 1776. Drugi kontinentalni kongres proglasio neovisnost SAD-a. U dizajnu je
zadržan portret Franklina u vodenom žigu na prednjoj strani novčanice, a na poleđini je nova
vinjeta Independence Halla. (hina/metro-portal)

http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/novcanica-od-100-dolara-s-
mikroprintnom-zastitom.html
ovčanica od 100 dolara s mikroprintnom zaštitom
Washington, 21.04.2010., 20:38 | A.V.

Nova novčanica od sto dolara u optjecaju će se naći u


veljači 2011. godine.

Zaštita na novoj novčanici korak je ispred krivotvoritelja


(Arhiva/Dnevnik.hr)

Američko ministarstvo financija u srijedu je predstavilo redizajniranu novčanicu od 100


dolara, s novom 'pokretnom' mikroprintnom zaštitom od krivotvorenja. Riječ je o prvom
većem redizajnu novčanice od 100 dolara, najomiljenije mete krivotvoritelja, od 1996. 'Ta
novčanica uključuje najbolju raspoloživu tehnologiju kako bismo osigurali prednost pred
krivotvoriteljima', rekao je ministar financija Timothy Geithner na svečanom predstavljanju
u Washingtonu.

'To je dio nastojanja da ostanete ispred krivotvoritelja, kako tehnologija postaje sve
složenijom, a sve više dolara odlazi u inozemstvo', kazao je guverner američke središnje
banke - Federalnih rezervi Ben Bernanke. Nova će novčanica u optjecaj u veljači 2011., a oko
6,5 milijarda starih novčanica od 100 dolara, koliko ih je trenutačno u optjecaju, vrijedit će i
dalje i vlasnici ih neće morati zamjenjivati, dodao je Bernanke. Novčanica od 100 dolara
najčešća je meta krivotvoritelja izvan SAD-a i promjene na njoj su 'vrlo očite i vidljive', kazao
je Larry Felix, direktor Zavoda za graviranje i tisak, državne tiskare novca. Nova novčanica
na sredini ima plavu sigurnosnu vrpcu koja daje 3-D učinak s mikroslikama zvona koja se s
prelamanjem povećavaju i mijenjaju u broj 100.
Do portreta Benjamina Franklina, jednog od autora Deklaracije o neovisnosti SAD-a, njegova
je tintarnica koja mijenja boju od bakrene do zelene kad se novčanica naginje. Unutar nje se
pojavljuje i nestaje Zvono slobode s gradske vijećnice u Philadephiji - Independence Halla,
gdje je 4. srpnja 1776. Drugi kontinentalni kongres proglasio neovisnost SAD-a. U dizajnu je
zadržan portret Franklina u vodenom žigu na prednjoj strani novčanice, a na poleđini je nova
vinjeta Independence Halla. (Hina)
http://www.seebiz.eu/hr/valute-i-robe/predstavljena-novcanica-od-100-dolara-sa-zastitom-od-
krivotvorenja,75125.html

Datum objave: 22.4.2010 | 8:59


Zadnja izmjena: 22.4.2010 | 9:01

NOVČANICA

Predstavljena novčanica od 100 dolara sa zaštitom od


krivotvorenja
Autor/izvor: SEEbiz

WASHINGTON - Američko ministarstvo finansija u srijedu je predstavilo


redizajniranu novčanicu od 100 dolara, s novom "pokretnom" mikroprintnom
zaštitom od krivotvorenja. Riječ je o prvom većem redizajnu novčanice od 100
dolara, najomiljenije mete krivotvoritelja, od 1996.
"Ta novčanica uključuje najbolju raspoloživu tehnologiju kako bismo osigurali prednost pred
krivotvoriteljima", rekao je ministar finansija Timothy Geithner na svečanom predstavljanju u
Washingtonu.

"To je dio nastojanja da ostanete ispred krivotvoritelja, kako tehnologija postaje sve
složenijom, a sve više dolara odlazi u inozemstvo", kazao je guverner američke centralne
banke – Federalnih rezervi Ben Bernanke.

"Nova će novčanica u opticaj u veljači 2011., a oko 6,5 milijardi starih novčanica od 100
dolara, koliko ih je trenutno u optjecaju, vrijedit će i dalje i vlasnici ih neće morati
zamjenjivati", dodao je Bernanke.

"Novčanica od 100 dolara najčešća je meta krivotvoritelja izvan SAD-a i promjene na njoj su
"vrlo očite i vidljive", kazao je Larry Felix, direktor Zavoda za graviranje i štampanje,
državne štamparije novca.

Nova novčanica na sredini ima plavu sigurnosnu vrpcu koja daje 3-D učinak s mikroslikama
zvona koja se s prelamanjem povećavaju i mijenjaju u broj 100.

Do portreta Benjamina Franklina, jednog od autora Deklaracije o neovisnosti SAD-a, njegova


je tintarnica koja mijenja boju od bakrene do zelene kad se novčanica naginje. Unutar nje se
pojavljuje i nestaje Zvono slobode s gradske vijećnice u Philadephiji - Independence Halla,
gdje je 4. jula 1776. Drugi kontinentalni kongres proglasio neovisnost SAD-a.

U dizajnu je zadržan portret Franklina u vodenom žigu na prednjoj strani novčanice, a na


poleđini je nova vinjeta Independence Halla.

http://www.poslovniforum.hr/info/novcanice.asp
AKO PREPOZNATI KRIVOTVORENE NOVČANICE?

Krivotvoritelji se uglavnom koriste gužvom u trgovinama, kioscima, tržnicama,


kada mogućnost provjere nije velika, što je i najčešći način širenja krivotvorenih
kuna u Hrvatskoj. Budući da je u trgovinama sve učestalije plaćanje karticama,
trgovci nešto više pozornosti posvećuju novčanicama u većim apoenima, dok
manje apoene rijetko kada provjeravaju.
Usavršavanjem tehnologija povećane su i mogućnosti krivotvoritelja, koji rade
sve savršenije kopije. Najčešće se krivotvore novčanice koje su najviše u
upotrebi. Preventiva je značajna za smanjenje rizika od primanja krivotvorenih
novčanica. Iz tog razloga, donosimo i ovdje pregled osnovnih karakteristitika i
zaštitnih elemenata hrvatskih novčanica.

ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA NOVČANICA


Prva verzija novčanice kuna izdane je u apoenima od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500
i 1000 i nosi datum izdanja 31. listopada 1993.

U razdoblju od 1995. do 2002. godine izdane su sljedeće verzije novčanica:

1. Druga verzija novčanica od 10 kuna izdanje 15. siječnja 2001. puštena je u


optjecaj 30. lipnja 1995.
2. Treća verzija novčanica od 10 kuna izdanje 7. ožujka 2001. puštena je u
optjecaj 18. lipnja 2001.
3. Druga verzija novčanica od 5 kuna izdanje 7. ožujka 2001. puštena je u
optjecaj 9. srpnja 2001.
4. Druga verzija novčanica od 20 kuna izdanje 7. ožujka 2001. puštena je u
optjecaj 16. kolovoza 2001.
5. Druga verzija novčanica od 100 kuna izdanje 7. ožujka 2002. puštena je u
optjecaj 3. lipnja 2002.
6. Druga verzija novčanica od 200 kuna izdanje 7. ožujka 2002. puštena je u
optjecaj 12. kolovoza 2002.
7. Druga verzija novčanica od 50 kuna izdanje 7. ožujka 2002. puštena je u
optjecaj 25. kolovoza 2002.

Novčanice su tiskane na višetonskom papiru od 100%-tnog pamučnog vlakna.


Papir je visoko otporan prema vlazi, ne fluorescira, te sadrži otpornost prema
bakterijama i gljivicama. U papir novčanice ugrađene su nevidljive fluorescentne
niti koje pod ultraljubičastim svjetlom svijetle plavom, žutom i ljubičastom bojom.
Svaki apoen kunske novčanice ima ugrađen karakteristični pozicionirani vodeni
znak, kojeg je bezbojni otisak identičan portretu na novčanici. U papirnu je masu
ugrađena kovinska zaštitna nit, koja mjestimice izlazi na površinu lica novčanice,
te je vidljiva u određenom broju prozorčića. Na kovinskoj zaštitnoj niti otisnuta je
u negativu, u neprekinutom nizu, brojčana vrijednost novčanice, tako da je
naizmjence okrenuta ili prema portretu ili prema središnjem dijelu novčanice, a
uz brojčanu vrijednost otisnuta su slova HK, kao oznaka države i naziva novčane
jedinice. Kovinska zaštitna nit na vidljivnim mjestima fluorescira pod
ultraljubičastim svjetlom.

Sve su kunske novčanice obostrano tiskane simultanim plošnim tiskom, te s lica


reljefnim tiskom s duginim efektom.
Dvije boje s lica i naličja na svim apenima novčanica fluoresciraju pod
ultraljubičastim svjetlom. Sve kunske novčanice imaju s lica, u središnjem dijelu,
tiskan kvadrat s grbom Republike Hrvatske. Uz njegov desni rub reljefnim
mikropismom tiskan je u šesnaest redaka tekst himne Republike Hrvatske "Lijepa
naša" Antuna Mihanovića.

Na svakoj novčanici tiskan je kvadrat u negativu. Unutar toga kvadrata otisnut je


linijama manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica tiskana je brojkom nominalna
vrijednost novčanice i naziv novčane jedinice. Unutar manjega kvadrata tiskani
su trokutasti elementi koji se, kad se novčanica gleda prema svjetlu, tako
dopunjuju da s odgovarajućim elementima na naličju novčanice tvore slovo H. Na
mjestu kvadrata papir je novčanice tanji, što ga čini prozirnijim.

Desno od portreta na novčanicama, tiskan je pravokutnik, položen uzduž


višetonskog ruba novčanice. Posebnim načinom promjene smjera linija, reljefnim
je tiskom unutar pravokutnika otisnut prikriveni natpis KUNA, koji je vidljiv samo
pod određenim kutom gledanja. Da bi se uočio prikriveni natpis, novčanicu treba
držati plošno, tako da bude u visini očiju i usmjerena prema svjetlu. Laganim
zakretanjem novčanice uočava se prikriveni natpis.
Serijski broj na novčanicama tiskan je dva puta, u gornjem lijevom kutu i donjem
desnom kutu lica novčanice. Serijski broj tiskan je crnom bojom i sadrži slova za
oznaku serije ispred i iza sedam znamenaka. Oznaka numeracije pod
ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.
U lijevom donjem kutu bijele površine lica novčanice tiskan je reljefnim tiskom
znak za slijepe osobe (osim na novčanici od 5 kuna), unutar kojeg je tiskan
mikropismom određeni tekst.
Na naličju novčanice, u desnom gornjem kutu, tiskan je u dva retka datum na
novčanici i faksimil potpisa Guvernera.
U novoj verziji novčanica, nalazi se i "prelijevajuća metalizirana boja" kao zaštita
od fotokopiranja, skeniranja i krivotvorenja tiskom.

Zaštitni elementi novčanica:


Izgled pod UV svjetlom

OPIS POJEDINIH NOVČANICA

OSNOVNA OBILJEŽJA NOVČANICE OD 5 KUNA – IZDANJE 7. OŽUJKA 2001.

1. Hrvatska narodna banka izdaje novčanicu od 5 kuna s datumom izdanja 7.


ožujka 2001.

2. Novčanica od 5 kuna – izdanje 7. ožujka 2001. tiskana je na višetonskom


zaštićenom papiru zelene nijanse, s ugrađenim pozicioniranim vodenim znakom i
zaštitnom kovinskom niti. Zaštitna kovinska nit vidljiva je u određenom broju
prozorčića s efektom prelijevanja boja dugina spektra. Na zaštitnoj kovinskoj niti
otisnuta je, u neprekinutom nizu, oznaka nominalne vrijednosti i međunarodna
kratica naziva novčane jedinice »5 HRK«.

3. Novčanica od 5 kuna – izdanje 7. ožujka 2001. dimenzija je 122 mm x 61 mm.

4. Novčanica od 5 kuna – izdanje 7. ožujka 2001. izgleda ovako:

1) S lica: zaštitna tonska podloga tiskana je trobojnim visokim zaštitnim tiskom u


duginu spektru s iridescentnim efektom. Preko zaštitne podloge tiskani su glavni
motivi tehnikom trobojnoga linijskog dubokog tiska. Dvije boje fluoresciraju pod
ultraljubičastim svjetlom.

Na desnoj strani novčanice nalazi se gravira portreta kneza Frana Krste


Frankopana i hrvatskog bana Petra Zrinskog, koji su proglašeni urotnicima zbog
pokreta za osamostaljenje Hrvatske od Bečkog dvora, te su pogubljeni istog
dana.
Po dijelu kose koja na portretu pada po ramenu Frana Krste Frankopana otisnut je
dva retka tekst »FRAN KRSTO FRANKOPAN 1643–1671.«.

Na margini portreta tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja, koja
sadrži jedno slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo sprijeda
i slovo na kraju primjetno su odmaknuta od znamenaka. Oznaka serije i serijskog
broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.

Između portreta i desnoga bočnog ruba novčanice, primjenom optički varijabilne


boje, tiskana je pravokutna podloga. Unutar podloge otisnute su u negativu
oznake nominalne vrijednosti, u naizmjeničnim vodoravnim redcima, u kojima se
oznake izmjenjuju u različitim veličinama, tako da je u jednom retku otisnuta
jedna veća oznaka »5«, dok su u idućem retku otisnute dvije manje oznake »5
5«.

Preko pravokutne podloge otisnuti su odozgo prema dolje sljedeći elementi:


naizmjenični mikrotisak natpisa »HNB KUNA HNB« i »KUNA HNB KUNA«, koji se
izmjenjuju u vodoravnim valovitim redcima; oznaka nominalne vrijednosti »5« u
negativu unutar linijske šare, gdje se linije međusobno isprepleću tvoreći skup
raznovrsnih kvadratnih i trokutastih elemenata; naizmjenični mikrotisak natpisa
»HNB KUNA HNB« i »KUNA HNB KUNA«, koji se izmjenjuju u vodoravnim valovitim
redcima; latentna slika s natpisom »KUNA«, koji natpis je dobiven posebnom
tehnikom križanja linija otisnutih linijskim dubokim tiskom, a natpis je vidljiv
samo pod određenim kutom; crtež varaždinske tvrđave; naizmjenični mikrotisak
natpisa »HNB KUNA HNB« i »KUNA HNB KUNA«, koji se izmjenjuju u vodoravnim
valovitim redcima.

Lijevo od portreta Petra Zrinskog, u visini vrata, otisnut je u dva retka tekst
»PETAR ZRINSKI 1621–1671.«.

Ispod teksta, uz donji rub crteža novčanice, nalazi se kvadrat u negativu. Unutar
kvadrata otisnut je manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica tiskan je natpis »5
KUNA«. Unutar manjega kvadrata tiskani su trokutasti elementi koji se, kad se
kroz novčanicu gleda prema izvoru svjetlosti, tako dopunjavaju da s
odgovarajućim elementima na naličju novčanice tvore slovo »H«. Na mjestu
kvadrata papir je novčanice nešto tanji, što ga čini prozirnijim.

U gornjem lijevom kutu crteža novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska


kvadrat s grbom Republike Hrvatske. Obodne linije grba tiskane su u negativu.
Vodoravno uz desni rub kvadrata, u istoj visini s njime, tiskan je mikropismom u
šesnaest redaka tekst himne Republike Hrvatske »Lijepa naša« Antuna
Mihanovića.

U središnjem dijelu novčanice tiskan je mikropismom u neprekinutom nizu tekst


»REPUBLIKA HRVATSKA ZRINSKI FRANKOPAN«. Tekst je tiskan u zgusnutim
vodoravnim redovima, koji su na desnoj strani postupno skraćeni tako da
formiraju trokutasto polje.

U donjem i gornjem dijelu središnjeg polja novčanice tiskana je tonska podloga.


Linije u tonskoj podlozi tako su isprepletene da tvore niz kvadratića koji
simboliziraju elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije, tiskane s efektom
duginih boja, daju kvadratićima različitu i neprekinutu obojenost. Tonska podloga
proteže se do donjega ruba crteža novčanice i djelomice je vidljiva između
portreta i pravokutnika tiskanog optički varijabilnom bojom. S lijeve strane tonska
podloga omeđuje crteže na novčanici.

Uz donji rub tonske podloge tiskana je tehnikom dubokog tiska brojka »5«.
Reljefne linije kojima je otisnuta brojka međusobno se isprepleću tvoreći unutar
znamenke skup različitih geometrijskih likova.

U središnjem dijelu lijevog polja novčanice, unutar višetonskog papira, ugrađen je


vodeni znak s likovima Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog. Bezbojni likovi u
vodenom znaku okrenuti su prema središnjem dijelu novčanice.

Uz gornju marginu novčanice iznad vodenoga znaka, na podlozi otisnutoj optički


varijabilnom bojom, fragment je motiva varaždinske tvrđave.

Između fragmenta varaždinske tvrđave i vodenog znaka tiskana je crnom bojom


oznaka serije i serijskog broja, koja sprijeda sadrži jedno slovo, zatim sedam
znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo sprijeda i slovo na kraju stapaju se sa
znamenkama u jednu cjelinu, bez povećanog razmaka. Oznaka serije i serijskog
broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.

Između donje margine novčanice i vodenog znaka, na podlozi otisnutoj optički


varijabilnom bojom, fragment je motiva varaždinske tvrđave.

Uz lijevi rub novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska, odozdo prema gore,
natpis »HRVATSKA NARODNA BANKA«, s efektom duginih boja, gdje početna
zelena boja na slovima AR postupno prelazi u crvenu boju.

Uz lijevi rub crteža novčanice, na višetonskoj boji papira, tiskan je tehnikom


ispupčenog tiska, odozdo prema gore, natpis »PET KUNA«.

2) S naličja: zaštitna tonska podloga tiskana je trobojnim visokim zaštitnim


tiskom u duginu spektru. Dvije boje fluoresciraju pod ultraljubičastim svjetlom.

Na crtežu novčanice dominira motiv tvrđave Starog grada u Varaždinu. Iznad


motiva, u gornjem desnom kutu tiskan je tlocrt Starog grada.

U središnjem dijelu, iznad motiva tvrđave, tiskan je u dva retka tekst »VARAŽDIN
TVRĐAVA XII – XVI. ST.«.

U donjem desnom kutu crteža novčanice tiskana je brojka »5«. Unutar znamenke,
u plošnom dijelu, nalazi se niz isprepletenih linija koje čine skup različitih
geometrijskih likova.

Uz donji rub crteža novčanice, na desnoj strani središnje kule, tiskan je u


negativu kvadrat. Unutar kvadrata otisnut je linijama manji kvadrat, a uzduž
njegovih stranica natpis »5 KUNA«. Unutar manjega kvadrata tiskani su trokutasti
elementi koji se, kad se kroz novčanicu gleda prema izvoru svjetlosti, tako
dopunjuju da s odgovarajućim elementima na licu novčanice tvore slovo »H«.

U gornjem lijevom kutu crteža novčanice, usporedo s lijevim rubom crteža,


tiskana je u negativu, odozgo prema dolje, brojka »5«. Brojka je tiskana unutar
polja što ga čini niz linija koje se međusobno isprepleću tvoreći skup različitih
geometrijskih likova.

Tonska podloga novčanice, gornja polovica crteža novčanice i polje uz lijevi rub
tiskani su tako da isprepletene linije tvore niz kvadratića koji simboliziraju
elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije, tiskane s efektom duginih boja,
daju kvadratićima različitu i neprekinutu obojenost.

Tonska podloga novčanice, desna strana crteža novčanice, tiskana je visokim


zaštitnim tiskom unutar kojeg su mikropismom tiskana polja koja čine kvadrate.
Kvadrati se sastoje od četiri polja. U prvom i trećem polju tiskan je mikropismom
tekst »PET KUNA«. Tekst je u svakom polju tiskan u četiri zgusnuta retka, u
neprekinutom nizu. U drugom i četvrtom polju tiskana su tri zgusnuta retka. U
prvom i trećem retku tiskana je u neprekinutom nizu ornamentika iz krune grba
Republike Hrvatske. U drugom retku tiskan je u neprekinutom nizu mikropismom
tekst »REPUBLIKA HRVATSKA«.

Uzduž lijevog ruba crteža novčanice, na rubu višetonskog papira, tiskan je sitan
tekst »DESIGN: M+Š ŠUTEJ – GIESECKE & DEVRIENT, GERMANY – V. ŽILJAK«.

U desnom polju novčanice, u središnjem dijelu višetonskog papira, ugrađen je


vodeni znak s likovima Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog. Bezbojni likovi u
vodenom znaku okrenuti su prema središnjem dijelu novčanice.

U gornjem dijelu višetonskog papira, uz vodoravni rub novčanice, tiskan je u dva


retka tekst »ZAGREB, 7. OŽUJKA 2001.« »GUVERNER«. Ispod teksta tiskan je
faksimil potpisa dr. Željka Rohatinskog, guvernera Hrvatske narodne banke.

Tekst i faksimil potpisa tiskani su zelenom bojom koja fluorescira pod


ultraljubičastim svjetlom.

Desno od toga teksta, uz rub novčanice, tiskan je odozgo prema dolje natpis
»HRVATSKA NARODNA BANKA«.

Uzduž desnog ruba crteža novčanice tiskan je odozgo prema dolje natpis »PET
KUNA«. Uzduž istog ruba, ali pri dnu, tiskan je također odozgo prema dolje sitan
tekst »HRVATSKA NARODNA BANKA«.

5. S lica i naličja novčanice prevladava zelena boja.

OSNOVNA OBILJEŽJA NOVČANICE OD 50 KUNA – IZDANJE 7. OŽUJKA 2002.

1. Hrvatska narodna banka izdaje novčanicu od 50 kuna s datumom izdanja 7.


ožujka 2002.

2. Novčanica od 50 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. tiskana je na toniranom


zaštićenom papiru plavkaste nijanse, s ugrađenim višetonskim pozicioniranim
vodenim znakom i zaštitnom kovinskom niti. Na licu novčanice utisnuta je
metalizirana folija – hologram u obliku trake valovitih rubova, postavljene
okomito uz desni bočni rub crteža novčanice. Unutar folije apliciran je određeni
optički varijabilni zapis. Titranjem novčanice zapis unutar metalizirane folije
postaje vidljiv i naizmjenično prikazuje motiv starogradske jezgre Dubrovnika i
oznaku nominalne vrijednosti te naziv novčane jedinice »50 KUNA«. Zaštitna
kovinska nit vidljiva je na naličju novčanice u određenom broju prozorčića, s
efektom prelijevanja boja dugina spektra kad je zaštitna kovinska nit izložena
ultraljubičastom svjetlu. Na zaštitnoj kovinskoj niti otisnuta je oznaka nominalne
vrijednosti i međunarodna kratica naziva novčane jedinice »50 HRK«.

3. Novčanica od 50 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. dimenzija je 134 mm x 67 mm.

4. Novčanica od 50 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. izgleda ovako:

1) S lica: zaštitna tonska podloga tiskana je četverobojnim visokim zaštitnim


tiskom u duginu spektru. Preko zaštitne podloge tiskani su glavni motivi tehnikom
trobojnoga linijskog dubokog tiska. Dvije boje fluoresciraju pod ultraljubičastim
svjetlom.

Na desnoj strani novčanice nalazi se gravira portreta Ivana Gundulića, kneza


Dubrovačke Republike i najvećeg pjesnika hrvatske renesansne književnosti.
Napisao je brojna lirska, dramska i epska djela.

Na donjoj margini portreta tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja
koja sadrži jedno slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo
sprijeda i slovo na kraju primjetno su odmaknuta od znamenaka. Oznaka serije i
serijskog broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.

Na tonskoj podlozi, između brojčane oznake nominalne vrijednosti i lijeve strane


portreta, u visini brade, tiskan je u dva retka tekst »IVAN GUNDULIĆ 1589 –
1638.«. Dio teksta iz oba retka prelazi iz tonske podloge u kosu portreta.

Desno od portreta, okomito uz rub crteža novčanice, utisnuta je metalizirana


folija u obliku trake valovitih rubova. Na gornjem dijelu metalizirane folije otisnuta
je dubokim linijskim tiskom oznaka nominalne vrijednosti »50«.

U središnjem dijelu novčanice tiskan je mikropismom u neprekinutom nizu tekst


»REPUBLIKA HRVATSKA IVAN GUNDULIĆ DUBROVNIK«. Tekst je tiskan u nizu
zgusnutih redaka koji počinju od desnog ruba crteža novčanice i valovito se kreću
prema portretu. Tehnikom dubokog tiska ostvaren je prikaz valovite plohe.

U lijevom gornjem kutu crteža novčanice otisnut je kvadrat u negativu. Unutar


kvadrata otisnut je manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica tiskan je natpis »50
KUNA«. Unutar manjega kvadrata tiskani su trokutasti elementi koji se, kad se
novčanica gleda prema izvoru svjetlosti, tako dopunjavaju da s odgovarajućim
elementima na naličju novčanice tvore slovo »H«. Na mjestu kvadrata papir je
nešto tanji, što ga čini prozirnijim.

Desno od kvadrata tiskan je tehnikom dubokoga linijskog tiska kvadrat s grbom


Republike Hrvatske. Obodne linije grba tiskane su u negativu. Vodoravno uz desni
rub kvadrata, u istoj visini s njime, tiskan je minipismom u šesnaest redaka tekst
himne Republike Hrvatske »Lijepa naša« Antuna Mihanovića.

U donjem dijelu središnjeg polja novčanice tiskana je tonska podloga. Linije u


tonskoj podlozi tako su isprepletene da tvore niz kvadratića koji simboliziraju
elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije tiskane s efektom duginih boja
daju kvadratićima neprekinutu i različitu obojenost. Tonska podloga proteže se do
donjeg ruba crteža novčanice i djelomično je vidljiva između portreta i
metalizirane folije. S lijeve strane tonska podloga omeđuje crtež na novčanici.

Uz donji rub crteža novčanice, na tonskoj podlozi, tiskana je tehnikom dubokoga


linijskog tiska oznaka nominalne vrijednosti novčanice »50«. Reljefne linije kojima
je otisnuta brojka, međusobno se isprepleću, tvoreći unutar znamenaka u oznaci
nominalne vrijednosti skup različitih geometrijskih likova.

U središnjem dijelu lijevog polja novčanice, unutar toniranog papira, ugrađen je


vodeni znak s likom Ivana Gundulića. Višetonski lik u vodenom znaku okrenut je
prema središnjem dijelu novčanice.

Uz gornju marginu novčanice iznad vodenog znaka, na podlozi otisnutoj


prelijevajućom bojom, otisnut je fragment motiva starogradske jezgre
Dubrovnika.

Između fragmenta motiva starogradske jezgre Dubrovnika i vodenog znaka


tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja, koja sprijeda sadrži jedno
slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo sprijeda i slovo na
kraju stapaju se sa znamenkama u jednu cjelinu, bez povećanog razmaka.

Oznaka serije i serijskog broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj


boji. Veličina i oblik slova i brojeva razlikuje se od veličine i oblika slova i brojeva
u oznaci serije i serijskog broja na margini portreta.

Između donje margine novčanice i vodenog znaka, na podlozi otisnutoj


prelijevajućom bojom, otisnut je fragment motiva starogradske jezgre
Dubrovnika.

Uz lijevi rub novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska, odozdo prema gore,
natpis »HRVATSKA NARODNA BANKA« s efektom duginih boja, gdje početna
plava boja na slovima AR postupno prelazi u ljubičastu boju.

U donjem lijevom kutu tiskan je tehnikom dubokoga linijskog tiska znak za slijepe
osobe u obliku kvadrata. Unutar kvadrata otisnut je u negativu u devet redaka,
mikropismom, tekst »REPUBLIKA HRVATSKA« koji je vidljiv pod povećalom.

Uz lijevi rub crteža novčanice, na višetonskoj boji papira, tiskan je tehnikom


ispupčenog tiska, odozdo prema gore, natpis »PEDESET KUNA«.

2) S naličja: zaštitna tonska podloga tiskana je četverobojnim visokim zaštitnim


tiskom u duginu spektru. Dvije boje fluoresciraju pod ultraljubičastim svjetlom.

U gornjem središnjem dijelu crteža novčanice dominira motiv starogradske jezgre


Dubrovnika, opasane gradskim zidinama s tvrđavama.

U podnožju motiva grada Dubrovnika, u lijevom dijelu novčanice, tiskano je


pročelje Kneževa dvora, građevine iz XV. stoljeća.

U podnožju motiva grada Dubrovnika, u desnom kutu crteža novčanice, tiskana je


brojka »50«. Unutar svake znamenke, u plošnom dijelu, nalazi se niz
isprepletenih linija koje čine skup različitih geometrijskih likova.

U gornjem desnom kutu crteža novčanice tiskan je u negativu kvadrat. Unutar


kvadrata otisnut je linijama manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica natpis »50
KUNA«. Unutar manjega kvadrata tiskani su trokutasti elementi koji se, kad se
kroz novčanicu gleda prema izvoru svjetlosti, tako dopunjuju da s odgovarajućim
elementima na licu novčanice tvore slovo »H«.

Iznad motiva grada, poludesno, uz rub crteža novčanice, tiskan je natpis


»DUBROVNIK«. Polulijevo iznad motiva grada, u razini izbočenih tvrđava na ulazu
u gradsku luku, tiskan je izdvojeno motiv lučkih »vrata«.

U gornjem lijevom kutu crteža novčanice, usporedno s lijevim rubom crteža,


tiskana je u negativu, odozgo prema dolje, brojka »50«. Brojka je tiskana unutar
polja što ga čini niz linija koje se međusobno isprepleću tvoreći skup različitih
geometrijskih likova.

Tonska podloga novčanice, središnji dio iznad motiva grada i polje uz lijevi rub
tiskani su tako da isprepletene linije tvore niz kvadratića koji simboliziraju
elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije, tiskane s efektom duginih boja,
daju kvadratićima različitu i neprekinutu obojenost.

Tonska podloga novčanice, polje u gornjem desnom i donjem lijevom kutu crteža
novčanice te polje ispod motiva grada tiskani su vodoravnim položenim valovitim
linijama različite duljine, koje tvore sliku valova. Unutar valovitih razmaka tiskani
su, naizmjence, u neprekinutom nizu ornamentika iz krune grba Republike
Hrvatske i mikropismom tekst »Republika Hrvatska«.

Uzduž lijevog ruba crteža novčanice, na rubu toniranog papira, tiskan je


minipismom tekst »DESIGN: M+Š ŠUTEJ – oebs austria – V. ŽILJAK«.

U desnom polju novčanice, u središnjem dijelu toniranog papira, ugrađen je


vodeni znak s likom Ivana Gundulića. Višetonski lik u vodenom znaku okrenut je
prema središnjem dijelu novčanice.

U gornjem dijelu toniranog papira, uz vodoravni rub novčanice, tiskan je u dva


retka tekst »ZAGREB, 7. OŽUJKA 2002.« »GUVERNER«. Ispod teksta tiskan je
faksimil potpisa dr. Željka Rohatinskog, guvernera Hrvatske narodne banke.

Tekst i faksimil potpisa tiskani su plavom bojom koja fluorescira pod


ultraljubičastim svjetlom.

Desno od toga teksta, uz rub novčanice, tiskan je odozgo prema dolje natpis
»HRVATSKA NARODNA BANKA«.

Uzduž desnog ruba crteža novčanice tiskan je odozgo prema dolje natpis
»PEDESET KUNA«. Uzduž istog ruba, ali pri dnu, tiskan je također odozgo prema
dolje minipismom tekst »HRVATSKA NARODNA BANKA«.

5. Na licu i naličju novčanice prevladava plava boja.

OSNOVNA OBILJEŽJA NOVČANICE OD 100 KUNA – IZDANJE 7. OŽUJKA 2002.

1. Hrvatska narodna banka izdaje novčanicu od 100 kuna s datumom izdanja 7.


ožujka 2002.

2. Novčanica od 100 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. tiskana je na toniranom


zaštićenom papiru crvenkaste nijanse, s ugrađenim višetonskim pozicioniranim
vodenim znakom i zaštitnom kovinskom niti. Na licu novčanice utisnuta je
metalizirana folija – hologram u obliku trake valovitih rubova, postavljene
okomito uz desni bočni rub crteža novčanice. Unutar folije apliciran je određeni
optički varijabilni zapis. Titranjem novčanice zapis unutar metalizirane folije
postaje vidljiv i naizmjenično prikazuje motiv crkve Sv. Vida i oznaku nominalne
vrijednosti te naziv novčane jedinice »100 KUNA«. Zaštitna kovinska nit vidljiva je
na naličju novčanice u određenom broju prozorčića, s efektom prelijevanja dugina
spektra kad je zaštitna kovinska nit izložena ultraljubičastom svjetlu. Na zaštitnoj
kovinskoj niti otisnuta je oznaka nominalne vrijednosti i međunarodna kratica
naziva novčane jedinice »100 HRK«.

3. Novčanica od 100 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. dimenzija je 138 mm ¤ 69


mm.

4. Novčanica od 100 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. izgleda ovako:

1) S lica: zaštitna tonska podloga tiskana je četverobojnim visokim zaštitnim


tiskom u duginu spektru. Preko zaštitne podloge tiskani su glavni motivi tehnikom
trobojnog linijskog dubokog tiska. Dvije boje fluoresciraju pod ultraljubičastim
svjetlom.

Na desnoj strani novčanice nalazi se gravira portreta Ivana Mažuranića,


hrvatskog bana i pjesnika koji je svojim djelovanjem ostavio duboki trag u
hrvatskoj politici i književnosti ilirskog razdoblja.

Na donjoj margini portreta tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja
koja sadrži jedno slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo
sprijeda i slovo na kraju primjetno su odmaknuta od znamenaka. Oznaka serije i
serijskog broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.

Uz lijevu marginu portreta, između portreta i brojčane oznake nominalne


vrijednosti, tiskan je u tri retka tekst »IVAN MAŽURANIĆ 1814 – 1890.«

Desno od portreta, okomito uz rub crteža novčanice, utisnuta je metalizirana


folija u obliku trake valovitih rubova. Na gornjem dijelu metalizirane folije otisnuta
je dubokim linijskim tiskom oznaka nominalne vrijednosti »100«.

U središnjem dijelu novčanice otisnut je linijskim dubokim tiskom fragment


Bašćanske ploče iz samostana Sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku. To je jedan od
najstarijih kamenih spomenika, pisan je hrvatskim jezikom i glagoljicom. Ploča je
isklesana oko 1100. godine i na njoj je prvi put zabilježeno Zvonimirovo ime i
njegov vladarski naslov, kralj hrvatski.

U lijevom gornjem kutu crteža novčanice otisnut je kvadrat u negativu. Unutar


kvadrata otisnut je manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica tiskan je natpis »100
kuna«. Unutar manjeg kvadrata tiskani su trokutasti elementi koji se, kad se
novčanica gleda prema izvoru svjetlosti, tako dopunjavaju da s odgovarajućim
elementima na naličju novčanice tvore slovo »H«. Na mjestu kvadrata papir je
nešto tanji, što ga čini prozirnijim.

Desno od kvadrata tiskan je tehnikom dubokog linijskog tiska kvadrat s grbom


Republike Hrvatske. Obodne linije grba tiskane su u negativu. Vodoravno uz desni
rub kvadrata, u istoj visini s njime, tiskan je minipismom u šesnaest redaka tekst
himne Republike Hrvatske »Lijepa naša« Antuna Mihanovića.

U donjem dijelu središnjeg polja novčanice tiskana je tonska podloga. Linije u


tonskoj podlozi tako su isprepletene da tvore niz kvadratića koji simboliziraju
elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije tiskane s efektom duginih boja
daju kvadratićima neprekinutu i različitu obojenost. Tonska podloga proteže se do
donjeg ruba crteža novčanice i djelomično je vidljiva između portreta i
metalizirane folije. S lijeve strane tonska podloga omeđuje crtež na novčanici.

Uz donji rub crteža novčanice, na tonskoj podlozi, tiskana je tehnikom dubokog


linijskog tiska oznaka nominale »100«. Reljefne linije kojima je otisnuta brojka,
međusobno se isprepleću, tvoreći unutar znamenaka u oznaci nominalne
vrijednosti skup različitih geometrijskih likova.

U središnjem dijelu lijevog polja novčanice, unutar toniranog papira, ugrađen je


vodeni znak s likom Ivana Mažuranića. Višetonski lik u vodenom znaku okrenut je
prema središnjem dijelu novčanice.

Uz gornju marginu novčanice iznad vodenog znaka, na podlozi otisnutoj


prelijevajućom bojom, otisnut je fragment motiva crkve Sv. Vida u Rijeci.

Između fragmenta motiva crkve Sv. Vida i vodenog znaka tiskana je crnom bojom
oznaka serije i serijskog broja, koja sprijeda sadrži jedno slovo, zatim sedam
znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo sprijeda i slovo na kraju stapaju se sa
znamenkama u jednu cjelinu, bez povećanog razmaka.

Oznaka serije i serijskog broja pod ultraljubičastim svijetlom fluorescira u zelenoj


boji. Veličina i oblik slova i brojeva razlikuje se od veličine i oblika slova i brojeva
u oznaci serije i serijskog broja na margini portreta.

Između donje margine novčanice i vodenog znaka, na podlozi otisnutoj


prelijevajućom bojom, otisnut je fragment crkve Sv. Vida u Rijeci.

Uz lijevi rub novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska, odozdo prema gore,
natpis »HRVATSKA NARODNA BANKA« s efektom duginih boja gdje početna
crvenkasta boja na slovima AR postupno prelazi u zelenu boju. U donjem lijevom
kutu tiskan je tehnikom dubokog linijskog tiska znak za slijepe osobe, koji se
sastoji od kvadrata postavljenog na jedan od vrhova i kruga iznad kvadrata. U
plohama kvadrata i kruga otisnut je u negativu u devet redaka, mikropismom,
tekst »REPUBLIKA HRVATSKA«.
Uz lijevi rub crteža novčanice, na višetonskoj boji papira, tiskan je tehnikom
ispupčenog tiska, odozdo prema gore, natpis »STO KUNA«.

2) S naličja: zaštitna tonska podloga tiskana je četverobojnim visokim zaštitnim


znakom u duginu spektru. Dvije boje fluoresciraju pod ultraljubičastim svjetlom.

Na lijevoj strani crteža novčanice dominira motiv crkve Sv. Vida u Rijeci. U
desnom gornjem dijelu crteža tiskan je tlocrt crkve Sv. Vida.

Uz gornji rub središnjeg dijela crteža na novčanici između motiva crkve i njezina
tlocrta, tiskan je u dva retka tekst »RIJEKA CRKVA SV. VIDA 1638 – 1742.«

U podnožju motiva tlocrta crkve, u desnom kutu crteža novčanice, tiskana je


brojka »100«. Unutar svake znamenke, u plošnom dijelu, nalazi se niz
isprepletenih linija koje čine skup različitih geometrijskih likova.

U gornjem desnom kutu crteža novčanice tiskan je u negativu kvadrat. Unutar


kvadrata otisnut je linijama manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica natpis »100
kuna«. Unutar manjega kvadrata tiskani su trokutasti elementi koji se, kad se
kroz novčanicu gleda prema izvoru svjetlosti, tako dopunjuju da s odgovarajućim
elementima na licu novčanice tvore slovo »H«.

U gornjem lijevom kutu crteža novčanice, usporedno s lijevim rubom crteža,


tiskana je u negativu, odozgo prema dolje, brojka »100«. Brojka je tiskana unutar
polja što ga čini niz linija koje se međusobno isprepleću tvoreći skup različitih
geometrijskih likova.

Tonska podloga novčanice, središnji dio gornje desne polovice crteža novčanice i
polje uz lijevi rub tiskani su tako da isprepletene linije tvore niz kvadratića koji
simboliziraju elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije, tiskane s efektom
duginih boja, daju kvadratićima različitu i neprekinutu obojenost.

Tonska podloga novčanice, polje između crkve i desnog ruba crteža novčanice,
tiskana je koso položenim valovitim linijama različite duljine, koje tvore sliku
valova. Unutar valovitih razmaka tiskan je minipismom u neprekinutom nizu tekst
»REPUBLIKA HRVATSKA«.

Uzduž lijevog ruba crteža novčanice, na rubu toniranog papira, tiskan je


minipismom tekst »DESIGN: M+Š ŠUTEJ – oebs, austria – V. ŽILJAK«.

U desnom polju novčanice, u središnjem dijelu toniranog papira, ugrađen je


vodeni znak s likom Ivana Mažuranića. Višetonski lik u vodenom znaku okrenut je
prema središnjem dijelu novčanice.

U gornjem dijelu toniranog papira, uz vodoravni rub novčanice, tiskan je u dva


retka tekst »ZAGREB, 7. ožujka 2002.« »GUVERNER«. Ispod teksta tiskan je
faksimil potpisa dr. Željka Rohatinskog, guvernera Hrvatske narodne banke.

Tekst i faksimil potpisa tiskani su narančastom bojom koja fluorescira pod


ultraljubičastim svjetlom.

Desno od toga teksta, uz rub novčanice, tiskan je odozgo prema dolje natpis
»HRVATSKA NARODNA BANKA«.

Uzduž desnog ruba crteža novčanice tiskan je odozgo prema dolje natpis »STO
KUNA«. Uzduž istog ruba, ali pri dnu, tiskan je također odozgo prema dolje
minipismom tekst »HRVATSKA NARODNA BANKA«.

5. Na licu i naličju novčanice prevladava crvenkasta boja.

OSNOVNA OBILJEŽJA NOVČANICE OD 200 KUNA – IZDANJE 7. OŽUJKA 2002.

1. Hrvatska narodna banka izdaje novčanicu od 200 kuna s datumom izdanja 7.


ožujka 2002.

2. Novčanica od 200 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. tiskana je na toniranom


zaštićenom papiru žućkaste nijanse, s ugrađenim višetonskim pozicioniranim
vodenim znakom i zaštitnom kovinskom niti. Na licu novčanice, između portreta i
lijevog ruba crteža novčanice, utisnuta je metalizirana folija – kinegram.
Metalizirana je folija četverokutnog izduženog oblika s iskošenim rubovima, od
kojih su gornji i donji te desni rub djelomično pretiskani dubokim linijskim tiskom
motiva koji okružuju foliju. Unutar središnjeg dijela folije apliciran je portret
Stjepana Radića, a uz obod određeni optički varijabilni zapis. Titranjem novčanice
portret mijenja položaj iz lijeve u desnu stranu, a optički varijabilni zapisi postaju
vidljivi i naizmjenično prikazuju u donjem obodnom dijelu brojčanu oznaku »200«
i naziv novčane jedinice »KUNA«, a u gornjem obodnom dijelu izmjenjuje se niz
koloritnih spirala. Zaštitna kovinska nit vidljiva je na naličju novčanice u
određenom broju prozorčića, s efektom prelijevanja boja dugina spektra kad je
zaštitna kovinska nit izložena ultraljubičastom svjetlu. Na zaštitnoj kovinskoj niti
otisnuta je oznaka nominalne vrijednosti i međunarodna kratica naziva novčane
jedinice »200 HRK«.

3. Novčanica od 200 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. dimenzija je 142 mm x 71


mm.

4. Novčanica od 200 kuna – izdanje 7. ožujka 2002. izgleda ovako:

1) S lica: zaštitna tonska podloga tiskana je četverobojnim visokim zaštitnim


tiskom u duginu spektru. Preko zaštitne podloge tiskani su glavni motivi tehnikom
trobojnoga linijskoga dubokog tiska. Dvije boje fluoresciraju pod ultraljubičastim
svjetlom.

Na desnoj strani novčanice nalazi se gravira portreta Stjepana Radića, hrvatskog


političara koji je, istupajući protiv velikosrpske hegemonije, postao žrtvom
atentata u Narodnoj skupštini 1928. godine.

Između desne strane portreta i unutarnjeg ruba latentne slike tiskan je u tri retka
tekst »STJEPAN RADIĆ 1871–1928.«.

Na donjoj margini portreta tiskana je crnom bojom oznaka serije i serijskog broja,
koja sadrži jedno slovo, zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo
sprijeda i slovo na kraju primjetno su odmaknuta od znamenaka. Oznaka serije i
serijskog broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj boji.

Između portreta i desnoga bočnog ruba novčanice, primjenom optički varijabilne


boje, tiskana je pravokutna podloga. Unutar podloge otisnute su u negativu
oznake nominalne vrijednosti, u naizmjeničnim vodoravnim redcima, u kojima se
oznake izmjenjuju u različitim veličinama, tako da je u jednom retku otisnuta
jedna veća oznaka »200«, dok su u idućem retku otisnute dvije manje oznake
»200 200«.

Preko pravokutne podloge otisnuti su odozgo prema dolje


sljedeći elementi: naizmjenični mikrotisak natpisa »HNB KUNA HNB« i »KUNA HNB
KUNA«, koji se izmjenjuju u vodoravnim valovitim redcima, oznaka nominalne
vrijednosti »200« u negativu unutar linijske šare, gdje se linije međusobno
isprepleću tvoreći skup raznovrsnih kvadratnih i trokutastih elemenata;
naizmjenični mikrotisak natpisa »HNB KUNA HNB« i »KUNA HNB KUNA«, koji se
izmjenjuju u vodoravnim valovitim redcima; latentna slika s natpisom »KUNA«,
koji je dobiven posebnom tehnikom križanja linija otisnutih linijskim dubokim
tiskom, a natpis je vidljiv samo pod određenim kutom; crtež zgrade glavnog
zapovjedništva u Osijeku; naizmjenični mikrotisak natpisa »HNB KUNA HNB« i
»KUNA HNB KUNA«, koji se izmjenjuju u vodoravnim valovitim redcima.

U lijevom gornjem kutu crteža novčanice otisnut je kvadrat u negativu. Unutar


kvadrata otisnut je manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica tiskan je natpis »200
KUNA«. Unutar manjeg kvadrata tiskani su trokutasti elementi koji se, kad se kroz
novčanicu gleda prema izvoru svjetlosti, tako dopunjavaju da s odgovarajućim
elementima na naličju novčanice tvore slovo »H«. Na mjestu kvadrata papir je
nešto tanji, što ga čini prozirnijim.

Desno od kvadrata tiskan je tehnikom dubokoga linijskog tiska kvadrat s grbom


Republike Hrvatske. Obodne linije grba tiskane su u negativu. Vodoravno uz desni
rub kvadrata, u istoj visini s njime, tiskan je minipismom u šesnaest redaka tekst
himne Republike Hrvatske »Lijepa naša« Antuna Mihanovića.

U središnjem dijelu crteža novčanice, između portreta i lijevog ruba crteža, tiskan
je mikropismom tekst »REPUBLIKA HRVATSKA STJEPAN RADIĆ«. Tekst je tiskan u
neprekinutom nizu zgusnutih redaka. Mijenjanjem smjera tijela teksta iz okomitih
redaka u vodoravne, stvorena je slika četiriju kvadrata, od kojih se tri nadovezuju
jedan na drugi u vodoravnom nizu, dok je četvrti postavljen okomito na završni
kvadrat u vodoravnom nizu.

U donjem dijelu središnjeg polja novčanice tiskana je tonska podloga. Linije u


tonskoj podlozi tako su isprepletene da tvore niz kvadratića koji simboliziraju
elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije, tiskane s efektom duginih boja,
daju kvadratićima različitu i neprekinutu obojenost. Tonska podloga proteže se do
donjega ruba crteža novčanice. S lijeve strane tonska podloga omeđuje crteže na
novčanici.

Uz donji rub crteža novčanice, na tonskoj podlozi, tiskana je tehnikom dubokog


linijskog tiska oznaka nominale »200«. Reljefne linije kojima je otisnuta brojka,
međusobno se isprepleću, tvoreći unutar znamenaka u oznaci nominalne
vrijednosti skup različitih geometrijskih likova.

U središnjem dijelu lijevog polja novčanice, unutar toniranog papira, ugrađen je


vodeni znak s likom Stjepana Radića. Višetonski lik u vodenom znaku okrenut je
prema središnjem dijelu novčanice.

Uz gornju marginu novčanice iznad vodenog znaka, na podlozi otisnutoj


prelijevajućom bojom, otisnut je fragment motiva zgrade glavnog zapovjedništva
u Osijeku.

Između fragmenta zgrade glavnog zapovjedništva i vodenog znaka tiskana je


crnom bojom oznaka serije i serijskog broja, koja sprijeda sadrži jedno slovo,
zatim sedam znamenaka i na kraju drugo slovo. Slovo sprijeda i slovo na kraju
stapaju se sa znamenkama u jednu cjelinu, bez povećanog razmaka.

Oznaka serije i serijskog broja pod ultraljubičastim svjetlom fluorescira u zelenoj


boji. Veličina i oblik slova i brojeva razlikuju se od veličine i oblika slova i brojeva
u oznaci serije i serijskog broja na margini portreta.

Između donje margine novčanice i vodenog znaka, na podlozi otisnutoj


prelijevajućom bojom, otisnut je fragment glavnog zapovjedništva u Osijeku.

Uz lijevi rub novčanice tiskan je tehnikom ispupčenog tiska, odozdo prema gore,
natpis »HRVATSKA NARODNA BANKA« s efektom duginih boja, gdje početna
smeđa boja na slovu R postupno prelazi u zelenu boju.

U donjem lijevom kutu tiskan je tehnikom dubokoga linijskog tiska znak za slijepe
osobe, u obliku dvaju kvadrata postavljenih jedan iznad drugog, od kojih je donji
postavljen na stranicu, a gornji na jedan od vrhova. U plohama kvadrata otisnut
je u negativu u devet redaka, mikropismom, tekst »REPUBLIKA HRVATSKA«.
Uz lijevi rub crteža novčanice, na višetonskoj boji papira, tiskan je tehnikom
ispupčenog tiska, odozdo prema gore, natpis »DVJESTA KUNA«.

2) S naličja: zaštitna tonska podloga tiskana je čeverobojnim visokim zaštitnim


tiskom u duginu spektru. Dvije boje fluoresciraju pod ultraljubičastim svjetlom.

Na crtežu novčanice dominira motiv zgrade glavnog zapovjedništva u Osijeku,


građevine iz 1726. godine. U podnožju motiva zgrade glavnog zapovjedništva, na
lijevoj strani, tiskan je tlocrt stare tvrđave u Osijeku.

Između motiva zgrade glavnog zapovjedništva i gornjeg ruba crteža novčanice,


tiskan je u tri retka tekst »OSIJEK ZGRADA GLAVNOG ZAPOVJEDNIŠTVA 1726«.

U podnožju motiva zgrade glavnog zapovjedništva, u desnom kutu crteža


novčanice, tiskana je brojka »200«. Unutar svake znamenke, u plošnom dijelu,
nalazi se niz isprepletenih linija, koje čine skup različitih geometrijskih likova.

U gornjem desnom kutu crteža novčanice tiskan je u negativu kvadrat. Unutar


kvadrata otisnut je linijama manji kvadrat, a uzduž njegovih stranica natpis »200
KUNA«. Unutar manjega kvadrata tiskani su trokutasti elementi, koji se, kad se
kroz novčanicu gleda prema izvoru svjetlosti, tako dopunjuju da s odgovarajućim
elementima na licu novčanice tvore slovo »H«.

U gornjem lijevom kutu crteža novčanice, usporedno s lijevim rubom crteža,


tiskana je u negativu, odozgo prema dolje, brojka »200«. Brojka je tiskana unutar
polja što ga čini niz linija koje se međusobno isprepleću tvoreći skup različitih
geometrijskih likova.

Tonska podloga novčanice tiskana je tako da isprepletene linije tvore niz različitih
kvadratića, koji simboliziraju elemente grba Republike Hrvatske. Tanke linije,
tiskane s efektom duginih boja, daju kvadratićima različitu i neprekinutu
obojenost.

Uzduž lijevog ruba crteža novčanice, na rubu toniranog papira, tiskan je


minipismom tekst »DESIGN: M+Š ŠUTEJ – oebs, austria – V. ŽILJAK«.

Na desnoj strani novčanice, u središnjem dijelu toniranog papira, ugrađen je


vodeni znak s likom Stjepana Radića. Višetonski lik u vodenom znaku okrenut je
prema središnjem dijelu novčanice.

U gornjem dijelu toniranog papira, uz vodoravni rub novčanice, tiskan je u dva


retka tekst »ZAGREB, 7. OŽUJKA 2002.« »GUVERNER«. Ispod teksta tiskan je
faksimil potpisa dr. Željka Rohatinskog, guvernera Hrvatske narodne banke.

Tekst i faksimil potpisa tiskani su smeđkastom bojom koja fluorescira pod


ultraljubičastim svjetlom.
Desno od toga teksta, uz rub novčanice, tiskan je odozgo prema dolje natpis
»HRVATSKA NARODNA BANKA«.

Uzduž desnog ruba crteža novčanice tiskan je odozgo prema dolje natpis
»DVJESTA KUNA«. Uzduž istog ruba, ali pri dnu, tiskan je također odozgo prema
dolje minipismom tekst »HRVATSKA NARODNA BANKA«.

5. Na licu i naličju novčanice prevladava smeđa boja.

OSNOVNA OBILJEŽJA NOVČANICE OD 1000 KUNA

LICE
Datum puštanja u optjecaj je 31. svibnja 1994.
Dimenzijenovčanice su 150 mm x 75 mm
Datum na novčanici je31. listopada 1993.
Novčanica je tiskana na žućkastobijelom zaštitnom papiru
Motiv: Portret Ante Starčevića (1823. -1896.), najistaknutijeg borca svog vremena
za hrvatsku nacionalnu ideju
Osnovna boja je plavkastosiva
Portret i natpisi tiskani su u trobojnom reljefnom tisku. Zaštitna tonska podloga
tiskana je višebojnim plošnim tiskom s duginim efektom.
Reljefni tisak: Portret; niz različitih geometrijskih likova u linijskoj izvedbi;
skrivena slika; tekst himne; oznaka za slijepe osobe; grb Republike Hrvatske;
natpis 1000, TISUĆU KUNA, ANTE STARČEVIĆ 1823-1896; NARODNA BANKA
HRVATSKE. U natpisu Narodna banka Hrvatske crna boja na slovu N prelazi u
crvenu boju.
Vodeni znak: Portret Ante Starčevića, pozicioniran na lijevoj strani novčanice, u
središnjem dijelu bijele površine
Sigurnosna nit ugrađena je lijevo od portreta, te je natpis 1000 HK u negativu
otisnut na vidljivi dio sigurnosne niti.
Skrivena slika: Natpis KUNA u okomitom pravokutniku, uz desni rub novčanice
koji postaje vidljiv laganim zaokretanjem novčanice u plošnom položaju.
Prozirni prozorčić: Kvadrat uz grb Republike Hrvatske s natpisima 1000 KUNA.
Trokutasti elementi, gledani prema svjetlu, tvore slovo H.
UV: Plavkastosiva i plava boja reflektiraju pod UV svjetlom, dok oznaka serije i
serijskog broja fluorescira zeleno. Vidljivi dijelovi kovinske zaštitne niti
fluoresciraju plavom bojom pod UV svjetlom.

Na naličju novčanice nalazi se:


Datum na novčanici je 31. listopada 1993.
Motiv spomenika prvom hrvatskom kralju Tomislavu (925.), i motiv pročelja
katedrale u Zagrebu utemeljene 1217. godine
Osnovna boja je crvenkastosiva
Tisak: Višebojni plošni tisak s duginim efektom.
U vodenom znaku nalazi se portret Ante Starčevića, pozicioniran na desnoj strani
novčanice, u središnjem dijelu bijele površine.
Prozirni prozorčić: Kvadrat u gornjem desnom kutu crteža novčanice s natpisima
1000 KUNA. Trokutasti elementi, gledani prema svjetlu, tvore slovo H.
UV: Crvena i ružičasta boja reflektiraju pod UV svjetlom; tekst ZAGREB, 31.
LISTOPADA 1993. GUVERNER i faksimil potpisa reflektiraju pod UV svjetlom.

http://www.akd.hr/hr/zasticeni-tisak

Zaštićeni tisak
Osnovna svrha zaštite komercijalnih proizvoda je spriječavanje sve raširenije pojave
krivotvorenja. AKD u svojem proizvodnom programu kupcu nudi i tiskovine s visokim
stupnjem zaštite od krivotvorenja.

Inovativnom ponudom, kreativnim i originalnim rješenjima, sa snažnim naglaskom na


funkcionalnost i kvalitetu krajnjega proizvoda, AKD kupcima pruža i mogućnost zaštite
njihovih proizvoda od imitacija i krivotvorina. Prepoznatljivošću svoje ponude izuzetnih
zaštitno-tehnoloških i dizajnerskih rješenja AKD se izdvaja na tržištu kao tvrtka koja nastoji
zaštititi robne marke.

Dio proizvoda iz zaštićenog programa

Naljepnice tehničke ispravnosti vozila

Naljepnice tehničke ispravnosti vozila


izrađene su od specifičnog sintetskog
materijala namijenjenog za vanjsku
uporabu čije ljepilo i sastav su prilagođeni
atmosferskim uvjetima. Naljepnica sadrži
hologram i jedinstveni serijski broj, te
„Tamper Evident“ svojstvo koje
onemogućuje zlouporabu skidanjem već
aplicirane naljepnice i postavljanjem iste na
drugo vozilo.

Evidencijska markica za brašno


Evidencijska markica za brašno
tiskana je na komercijalno
nedostupnom zaštićenom papiru s
specifičnim zaštitnim svojstvima.

Evidencijska markica za alkohol

Tisak na evidencijskoj markici za


alkohol izveden je zaštitnim
tehnikama koje onemogućuju
krivotvorenje kopiranjem.

Nadzorna markica za duhanske


proizvode

Nadzorna markica za duhanske


proizvode sadrži sustav zaštita od
kojih izdvajamo zaštićeni hologram.
Markice za kavu

Uz hologramsku zaštitu markica za


kavu, kao i ostale markice, sadrži
jedinstveni serijski broj.

Biljezi

Osim holograma na biljezima se ističe


zaštita u obliku zaštitne perforacije
grba i okvira biljega.

Za više informacija: marketing@akd.hr

http://www.kamatica.com/cesta-pitanja/novac-novcanice
6. Koji su elementi zaštite od falsifikovanja najčešće zastupljeni na
novčanicama?
Kada je reč o zaštiti novčanica od falsifikovanja, u tom pogledu se primenjuju
najsavremenija svetska dostignuća. Sve novčanice su štampane na toniranoj
zaštićenoj hartiji s multitonskim vodenim znakom u vidu portreta odgovarajuće
ličnosti koja je predstavljena na novčanici. U novčanice je ugrađena isprekidana
zaštitna nit srebrne boje, koja u sebi sadrži mikrotekst «DINAR DINAR», koji se
kontinuirano ponavlja i čita i s lica i s naličja (zaštitna nit i mikrotekst su s naličja
jasno vidljivi, a s lica pod svetlošću koja novčanicu čini transparentnom). U papir
koji se koristi za izradu novčanica ugrađena su i zaštitna vlakanca u žutoj, plavoj i
crvenoj boji, od kojih su žuta i crvena vidljiva pod svetlošću lampe sa UV zracima.
Pri izradi novčanica primenjene su različite štamparske tehnike. Novčanice
apoena od 10 i 20 dinara izvedene su u tehnici višebojne linijske ofset štampe i
tehnici visoke štampe za numeraciju, dok je, pored njih, na ostalim apoenima
serije primenjena i tehnika duboke štampe. U toj tehnici izvedeni su portreti
ličnosti predstavljeni na novčanicama, kao i pojedini dodatni elementi zaštite.
Među te elemente ubrajaju se natpis Narodna banka Srbije, znak za slepe, kao i
kipefekat. Ovaj poslednji prikazuje amblem Narodne banke Srbije uočljiv samo pri
posmatranju novčanice pod određenim uglovima. Zaštitni element optički
varijabilnom bojom – OVI (optical variable ink), koji, kako to i sam naziv
objašnjava, menja boju u zavisnosti od ugla gledanja, izveden je, takođe u tehnici
duboke štampe, na novčanicama u apoenima od 1000 i 5000 dinara. Veoma
značajan element zaštite od falsifikovanja jeste kinegram, koji predstavlja
aplicirani element na novčanici. Sastoji se od metalizovanog i demetalizovanog
dela, a pomeranjem novčanice formira nekoliko različitih slika koje se prelivaju
jedna u drugu, menjajući pri tom boju. Ovaj element primenjen je na
novčanicama u apoenima 200, 500, 1000 i 5000 dinara. Kod novčanice najveće
vrednosti – apoena od 5000 dinara – na pojedinim delovima naličja, kao dodatni
vid zaštite od falsifikovanja, primenjeno je štampanje bojom osetljivom na
infracrvene zrake svetlosnog spektra, koja se prilikom osvetljavanja tim zracima
gubi sa ekrana IR lampe (postaje nevidljiva). Pored navedenih vidova zaštite, sve
novčanice sadrže i natpise u mikrotekstu i tzv. prozirni registar.

http://os2.zemris.fer.hr/index.php?kat=81
Digitalni vodeni žigovi
U tradicionalnom postupku proizvodnje papira vlažna vlakna se podvrgavaju visokom tlaku
da bi se iz njih istjerala vlaga. Ako površina preše ima neravnina, taj se uzorak (vodeni žig)
kasnije vidi na papiru, najbolje pod jakim svjetlom. Danas je visoka tehnologija "posudila"
stari naziv vodeni žig. Digitalni vodeni žigovi su nevidljive ili gotovo nevidljive
transformacije digitalnih podataka. Često su ti digitalni podaci neki multimedijalni objekt.
Iako se digitalne slike najčešće spominju u kontekstu sa vodenim žigovima i drugi oblici
digitalnih podataka (video zapisi, glazba) mogu se označiti istom tehnikom.

Pojam nevidljivi vodeni žig (invisible watermark) koristi se za opis vodenih žigova koji nisu
vidljivi, ali se mogu detektirati nekim algoritmom. Pojam sakrivanje podataka (data hiding)
koristi se kad nevidljivi vodeni žig sam sadrži podatke. Često postupak izvlačenja vodenog
žiga traži šifru ili neki drugi podatak. Namjera je da se izvlačenje žiga ograniči samo na
ovlaštene strane.

Tema vodenih žigova se često spominje kao vrlo dobra tema studentskih diplomskih radova.
Pri tome se misli da pojedinac može zamisliti novi postupak ugradnje vodenih žigova,
implementirati ga i testirati njegovu iskoristivost, bez potrebe za velikim novčanim
sredstvima ili timom programera. Lakoća kojom se mogu definirati nove sheme ugradnje
vodenih žigova rezultirala je velikom količinom watermarking shema na tržištu.

Treba paziti da postupke ugradnje vodenih žigova ne smatramo univerzalnim alatom za


zaštitu digitalnih podataka. Treba ih promatrati kao jednu od tri tehnologije (druge dvije su
enkripcija i digitalni potpisi) koje zajedno daju pristojan stupanj zaštite autorskih prava.
Digitalni vodeni žigovi ne mogu se koristiti kao samostalna tehnologija. Kao primjer možemo
navesti vodene žigove u novčanicama. Bilo bi smiješno pomisliti da je vodeni žig jedini oblik
zaštite novčanica od krivotvorenja. No ipak, vodeni žig podiže razinu sigurnosti. To je još
jedno od svojstava novčanica kojeg krivotvoritelj mora oponašati da bi dobio uvjerljivu
krivotvorinu. Na sličan način treba promatrati i digitalne vodene žigove: kao još jedan (od
nekoliko) stupanj zaštite.
Digitalni vodeni žigovi su relativno nova i većinom 'nedokazana' tehnologija. Na slijedećim
stranicama nalaze se studentski radovi koji će pokušati približiti neke od aspekata ove nove
tehnologije.

Radovi:
Novosel, Tomislav: Digitalni vodeni žig, Diplomski, 2005.
Podravec, Matija: Digitalni vodeni žig, Seminar, 2002.
Rukavina, Domagoj: Algoritmi za označavanje crno bijelih slika digitalnim
vodenim žigom, Seminar_FER2, 2008.
Sobota, Ivan: Sigurna digitalna knjižnica, Diplomski, 2007.

Algoritmi, označavanje i detekcija


Radovi:
Bešlić, Igor: Algoritmi označavanja slika digitalnim vodenim žigom, Seminar,
2001.
Bešlić, Igor: BMPMarker - program za označavanje BMP slika digitalnim vodenim
žigom i njegovo korisničko sučelje, Seminar, 2001.
Drobac, Senka: Algoritmi za ubacivanje i detekciju digitalnih vodenih žigova,
Seminar, 2005.
Drobac, Senka: Programski sustav za zaštitu slika zasnovan na otpornim
digitalnim vodenim žigovima, Diplomski, 2007.
Funtak, Krunoslav: Low Cost Spatial Watermarking, Seminar, 2002.
Marković, Hrvoje: Detekcija vodenog žiga, Seminar, 2001.
Meščić, Tihomir: Tehnike označavanja digitalnog zvuka, Seminar, 2005.
Poljak, Tihana: Zaštita identifikacijskih dokumenata digitalnim vodenim žigom,
Seminar, 2005.
Poljak, Tihana: Zaštita teksta digitalnim vodenim žigom, Diplomski, 2007.
Popović, Jovica: Uporaba vodenih žigova pri zaštiti multimedijskih dokumenata,
Diplomski, 2001.
Rumiha, Igor: Razlike u frekvencijskoj domeni označenih i neoznačenih slika
digitalnim vodenim žigom, Seminar, 2001.
Sobota, Ivan: Analiza algoritama digitalnih vodenih, Seminar, 2005.

Postojanost digitalnih vodenih žigova


Radovi:
Petrović, Krešimir: Eksperimentalna analiza postojanosti vodenih žigova, Seminar,
2001.
Rumiha, Igor: Postojanost vodenih žigova, Seminar, 2001.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Ameri
%C4%8Dki_dolar#Zelemba.C4.87i

merički dolar
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Novčanice

Dolar (The United States Dollar) je zvanična valuta Sjedinjenih Američkih Država (u daljem
tekstu Sjedinjene Države ili U.S.). Također je rasprostranjen kao rezervna valuta u nekim
drugim zemljama u svijetu. Trenutno izdavanje dolara kontrolišu Federalne Rezerve (Federal
Reserve Banking system). Simbol koji je najčešće u upotrebi za američki dolar je znak dolara
($). ISO 4217 kod za američki dolar je USD; američki dolar je također označen kao US $ od
strane Međunarodnog monetarnog fonda. U 1995. godini preko 380 milijardi dolara u
američkoj valuti je u upotrebi, od toga dvije trećine van Sjedinjenih Država. A od aprila 2004.
godine gotovo 700 milijardi dolara je u opticaju i to još uvijek dvije trećine van Amerike.
Sjedinjene Države su jedna od nekoliko zemalja koje koriste naziv dolar za svoju valutu.
Nekoliko zemalja koriste američki dolar kao svoju zvaničnu valutu, a u mnogima se dolar
upotrebljava kao dozvoljeno sredstvo plaćanja. Amerikanci često koriste i riječ bak (buck) za
dolar. Ovaj termin je nastao prilikom trgovine kožama u kolonijalno doba. Grand (u prevodu
veliki, najvažniji), nekada u obliku skraćenice g, je uobičajeni izraz za iznos od 1000 od više
valuta u svijetu, pa tako i za američki dolar.

Sadržaj
[sakrij]

• 1 Podjela
• 2 U.S. novčići ili kovanice
• 3 Mane U.S. novčića
• 4 Historija
o 4.1 Bimetalizam
o 4.2 Zlatni standard
o 4.3 Dekretni novac*
• 5 Zelembaći
• 6 Mane dolarskih novčanica
• 7 Internacionalna upotreba
• 8 Porijeklo imena dolar

• 9 Simbol dolara

Podjela [uredi]
Američki Dolar se sastoji od 100 centi (cents, simbol-¢). Američki Dolar se dalje dijeli na:

Kovanice (coins):

• nikl (nickle) = 5 centi,


• daim (dime) = 10 centi,
• kvoter (quater, tj. četvrt dolara) = 25 centa,
• dolar kovanica (dollar coin) = 1 dollar

Novčanice (bills):

• 1 dolar
• 2 dolara (vrlo rijedak ali još uvijek u opticaju)
• 5 dolara
• 10 dolara
• 20 dolara
• 50 dolara
• 100 dolara

Ostale podjele dolara su na 1000 mila (milles); a pored toga postojao je naziv orao (eagle) za
novčanicu od deset dolara. Međutim samo su centi u svakodnevnoj upotrebi kao dijelovi
dolara; "dime" se odnose na novčić iste denominacije (10 centi), a "orao" i "mila" su
nepoznati većini Amerikanaca; mada se mile ponekad spominju prilikom obračunavanja
poreza. Kod novca koji je trenutno u opticaju, denominacije vrijednosti jednog dolara ili
manje se emituju kao U.S. novčići (U.S. coins), dok se denominacije jednake ili vece
vrijednosti od jednog dolara emituju kao novčanice Federalnih rezervi (Federal Reserve
notes). (I novčić i novčanica od jednog dolara su danas u opticaju, ali se nešto više koristi
novčanica.) U prošlosti papirne novčanice su povremeno izdavane i za vrijednosti manje od
dolara (frakciona valuta– fractional currency, dok su zlatni novčići znali biti upotrebljavani i
za vrijednosti od 20 dolara. U.S. novčići su proizvedeni od strane Kovnice Sjedinjenih Drzava
(U.S. Mint). U.S. novčanice se printaju Birou za graviranje i printanje (Bureau of Engraving
and Printing) za Federalne rezerve, jos od 1914. godine. U početku su to bile novčanice
velikih dimenzija. Od 1928. počeli su ih printati kao novčanice malih dimenzija iz razloga
koje ćemo navesti nešto kasnije.
Novčanice vrijednosti preko 100$ su se prestale printati od 1946. godine, a zvanično su
povučene iz opticaja 1969. godine. One su uglavnom bile korištene ili u međubankarskim
transakcijama ili od strane organizovanog kriminala. I posljednja njihova upotreba je
zaustavljena naredbom Predsjednika Ričarda Niksona (Richard Nixon) godine 1969. Sa
prednostima koje pruža elektronsko bankarstvo prestale su biti neophodne. Novčanice u
vrijednosti od 500$, 1000$ , 5000$, 10000$ i 100000 $ su sve bile proizvedene u jedno
vrijeme.

U.S. novčići ili kovanice [uredi]


U normalnoj upotrebi su novčići denominacije 1¢ (penny), 5¢ (nickel), 10¢ (dime), 25¢
(quarter), 50¢ (pola dolara, rjeđe se koristi), i $1 (rjeđe se koristi). Novčanice su denominacije
$1, $2 (rjeđe se koristi), $5, $10, $20, $50, i $100. Dolarski novčići nikada nisu bili naročito
popularni u Sjedinjenim Državama. Srebrni dolar se koristio od 1794. pa sve do 1935. godine
uz par kraćih perioda nekorištenja; niklo-bakarni dolar iste veličine kao prethodni kovan je u
periodu 1971-1978. Dolarski novčić Entoni Suzan (Susan B. Anthony) je predstavljen u 1979.
godini. Pokazao se kao nepopularan jer je često bio brkan sa novčićem od 25¢, zbog približne
veličine, izglodane ivice i slične boje. Kovanje ovog novčića je brzo obustavljeno, ali je, kao i
svi prethodni U.S. novčići, ostao u upotrebi kao zakonsko sredstvo plaćanja. U 2000. godini
novi novčić od $1 sa likom Sacagawea je predstavljen, i na ovom novčiću su ispravljene neke
od grešaka Entonijinih dolara, pa su tako novčići dobili glatke ivice i zlatnu boju. Kako god ni
ovaj novčić nije uspio dostići popularnost novčanice od $1 i rijetko se koristi. Bacimo li
pogled u prošlost, vidjećemo da su Sjedinjene Države kovale i novčiće drugih denominacija
od 1793. godine. 0,5¢, 2¢, 3¢, 20¢, zatim $2.50, $3.00, $5.00, $10.00, i $20.00. Tehnički ovi
novčići se još uvijek mogu koristiti kao legalno sredstvo plaćanja u nominalnom iznosu
(iznosu koji je naznačen na samom novčiću), ali oni ipak vrijede mnogo više onima koji se
bave numizmatikom (sakupljanjem novčića).

Novčići iz 1855. godine

Mane U.S. novčića [uredi]


Za razliku od većine valuta vrijednost na U.S. novčićima nije ispisana brojem. Umjesto toga
vrijednost je napisana engleskim riječima, što predstavlja potencijalni problem za strane
posjetioce koji lošije govore engleski. Pored toga ovi natpisi ne slijede pravilno obrazac opisa
vrijednosti u centima. Poslije "jednog centa" i "pet centi" dolazi "jedan dajm" (vrijedi 10
centi), "četvrt dolara" (25 centi), i "pola dolara" (neuobičajeno ali se javlja, vrijedi 50 centi).
Ovo sve zahtijeva poznavanje ovih pojmova. Posjetioci generalno moraju naučiti i
kolokvijalne nazive penija, niklenog (novčića od 5 centi) i četvrtine. Iz istorijskih razloga,
veličina ovih novčića ne raste u skladu s porastom njihove vrijednosti. I jedan cent (peni), i
pet centi (nickel), su veći od novčića od deset centi (dajm), a novčić od pola dolara je veći od
trenutnih novčića vrijednosti jednog dolara (onih sa likom Entoni Suzan i likom Sacagawea).

Historija [uredi]
Dolar je jednoglasno izabran za valutu Sjedinjenih Država 6. jula 1785. godine. Ovo je bilo
prvi put da je nacija prihvatila decimalni sistem valute. Do 1974. godine vrijednost U.S.
dolara je povezivana sa zlatom, srebrom, ili kombinacijom ovo dvoje. Od 1792. do 1873. U.S.
dolar je bio slobodno vezan za oboje i zlato i srebro, i to u odnosu ovo dvoje od 15:1, u
sistemu poznatijem kao bimetalizam. Kroz više zakonskih izmjena od 1873. do 1900. srebro
je gubilo na značaju, sve dok 1900. godine kada je formalno usvojen zlatni standard. Zlatni
standard, uz par izmjena, opstao je do 1971. godine.

Bimetalizam [uredi]

Zakon Sjedinjenih Država o kovanju novca iz 1792. godine uspostavio je Kovnicu


Sjedinjenih Država i postavio sljedeću definiciju dolara (slijedi približan prijevod). Dolari ili
jedinice – svaki pojedinačno će da budu vrijednosti Španskog dolara, i sadržavaće 24,06
grama čistog, ili 26,96 grama standardnog srebra.

Također je određen kurs po kojem će se razmjenjivati čisto srebro i čisto zlato i on je iznosio
15:1. Prema tome vrijednost dolara je bila definisana kao količina od 24,06 grama čistog
srebra, ili 1,6 grama čistog zlata i sam novac je mogao biti razmijenjen u kovnici ili za srebro,
ili za zlato, i to u odnosu od 15:1. Ovaj standard, poznatiji kao bimetalizam, bio je na snazi
kroz veći dio 19-tog vijeka.

U 1834. godini usljed pada vrijednosti srebra odnos od 15:1 je promijenjen na odnos 16:1.
Ovo je dovelo do toga da je novi U.S. dolar imao podlogu od 1,5 grama zlata, dok je
prethodni kurs iznosio 1,6 grama za dolar. Ova promjena vrijednosti je izazvala devalvaciju
dolara, prvu u istoriji, i smanjila je njegovu vrijednost podloge u zlatu za oko 6%.

Otkriće velikih nalazišta rude srebra u Zapadnim U.S. krajem 19. vijeka, izazvalo je političke
kontroverze. S jedne strane su stajali interesi zemljoradnika čije stavove je zastupala U.S.
Greenback Party (Partija Zelene pozadine – doslovno prevedeno). Oni su se zalagali za
zadržavanje bimetalizma, uz inflaciju, što bi olakšalo vraćanje dugova zemljoradnicima. Na
drugoj strani bili su bankarski i komercijalni interesi iz istočnih dijelova U.S. koji su se
zalagali za jaki novac i prelazak na zlatni standard. Ova debata podijelila je Demokratsku
Stranku u 1896. Dovela je i do čuvenog "prelaz na zlato" govor koji je održao William
Jennings Bryan, gde je izjavio na jednoj Demokrackoj konvenciju u Čikagu ("Necemo
dozvoliti da nas razapnu na krst od zlata") i koji je, moguće, inspirisao mnoge dijelove
Čarobnjaka iz Oza.

1878. godine donesen je Bland-Allison zakon da obezbijedi slobodno kovanje srebra. Ovaj
zakon zahtijevao je od vlade da mjesečno obezbijedi srebrnih poluga u vrijednosti između 2 i
4 miliona dolara, po tržišnim cijenama, i da od tog srebra iskuje srebrne dolare. Ovo je,
ustvari, bio poticaj za politički uticajne proizvođače srebra.
Zlatni standard [uredi]

Bimetalizam, kao standard, postojao je do 14. marta 1900. godine, kada je donesen Zakon o
zlatnom standardu koji je određivao da će dolarska vrijednost iznositi 1,67 grama zlata, i da će
to biti standardna jedinica vrijednosti, a da će sve novčanice ili novčići izdavani od strane
Sjedinjenih Država održavati vrijednost ovog tečaja.

Ovo je uvelo Sjedinjene Države u doba zlatnog standarda, napravilo zlato jedinim legalnim
sredstvom obračuna vrijednosti novca i postavilo vrijednost dolara na $20,67 za uncu zlata.
Ovo je dalo mogućnost zamjene dolara u iznosu od $1,5 (otprilike) za jedan gram zlata – istu
mogućnost zamjene koju je dolar imao i u bimetalizmu.

Za vrijeme perioda poznatog kao Velika depresija, predsjednik Franklin Delano Roosevelt
promijenio je vrijednost dolara i tada se dolar mogao zamijeniti u iznosu od $1,125 za gram
zlata. To je predstavljalo pad vrijednosti dolara, i on je, odlukom vlade, bio devalviran za
gotovo 41%. 1928. dolarska novčanica je identifikovana kao "Novčanica Sjedinjenih Država"
i na njoj je stajalo odštampano "Plaća se donosiocu po zahtjevu", što ne stoji na današnjim
novčanicama.

Poslije Drugog svjetskog rata Bretton Woods ugovorom određeno je da će vrijednost svih
ostalih valuta biti mjerena vrijednošću U.S. dolara, i tako su i ostale valute indirektno
povezane sa zlatnim standardom. Pokušaji američke vlade da održi oboje, utvrđenu vrijednost
dolara prema zlatu, kao i razmjenjivost dolara s drugim valutama, stvorili su pritiske na
trgovinu i ekonomiju. Do ranih šezdesetih pritisci su postajali sve veći, i sve je teže bilo
održavati taj sistem.

U martu 1968. godine pokušaji da se održi propisana cijena zlata na slobodnom tržištu,
napušteni su. Počeo je dvoredni sistem. U ovom sistemu sve transakcije zlata centralnih
banaka bile su izolovane od slobodnih tržišnih cijena. Centralne banke mogle su trgovati
međusobno zlatom po dotadašnjoj propisanoj cijeni, ali nisu smjele trgovati na slobodnom
tržištu. Na slobodnom tržištu moglo se trgovati prema važećim realnim cijenama (cijenama
koje su se određivale ponudom i potražnjom), i ne bi se intervenisalo protiv toga. Cijene na
tržištu su odmah skočile na $1,383 za gram zlata (1,383 $/g). Cijene su se potkraj 1969.
godine nakratko vratile na staro, da bi ubrzo nakon toga cijena zlata započela postojani rast.
Ova cijena plafon je dostigla krajem 1972. godine (2,29 $/g). Do tog vremena pojavile su se i
slobodne kursne liste po kojima se zlato razmjenjivalo i van slobodnog tržišta, što je de facto
ukazivalo na prestanak važenja Bretton Woods ugovora. Dvoredni sistem je napušten u
novembru 1973. godine. Do tada cijena zlata je narasla na (3,22 $/g).

U ranim sedamdesetim, inflacija izazvana rastućim cijenama uvoznih dobara, naročito nafte, i
povećana budžetska potrošnja zbog vijetnamskog rata, a koja nije praćena odgovarajućim
rezovima troškova u drugim oblastima, kombinovana sa trgovinskim deficitom, dovela je do
toga da je dolar vrijedio manje nego zlato koje mu je služilo kao podloga.

U 1972. godini Sjedinjene Države su odredile vrijednost dolara od $1,22 po gramu zlata. Zato
što su druge valute vrednovane preko U.S. dolara, ovo je stvorilo zabunu i neke poremećaje
na tržištu valuta. Od 1975. godine Sjedinjene države su pustile da se vrijednost dolara odredi
na slobodnom tržištu. S ovim potezom vrijednost dolara je po prvi put u historiji određivana
slobodnim kursom.
Iznenadni skok cijene zlata, nakon što su centralne banke odustale od njegovog kontrolisanja,
signalizirao je gubitak povjerenja u dolar. U odsustvu garantovane vrijednosti dolara u odnosu
na zlato, investitori su odlučili pokloniti povjerenje zlatu. Posljedica toga je da je cijena zlata
rasla s 1.125 $/g u 1969. godini na čak 29$/g u 1980. godini.

Grafikon kretanja vrijednosti dolara

Ubrzo nakon što je, u ranim sedamdesetim, cijena zlata počela sa svojim rastom, cijene drugih
dobara kao što je nafta također su počele da rastu. Dok su cijene drugih dobara bile prilično
nestalne i promjenjive, odnos između cijena nafte i zlata ostao je uglavnom sličan u
devedesetim, kao što je to bio u šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim.

Bojeći se pojave ekonomije bazirane na novčićima sa zlatnom podlogom i slobodnim


određivanjem vrijednosti, odvojene od centralne banke, i sa nadolazećom prijetnjom kolapsa
U.S. dolara vlada Sjedinjenih Država odobrila je nekoliko promjena u trgovini putem
COMEX-a. Ove promjene rezultirale su naglim padom opadanja obima trgovine plemenitim
metalima od 1980 naovamo.

U septembru 1987. godine, američki sekretar finansija u administraciji predsjednika Reagana


James Baker, načinio je prijedlog za MMF (Međunarodni monetarni fond) da se načini korpa
roba (uključujući i zlato) koja će služiti kao referentno mjerilo prilikom određivanja
vrijednosti svjetskih valuta. Međutim krah tržišta dionica u oktobru 1987. godine, praćen
iranskim skandalom udaljio je administraciju od tih planova, i povoljan politički momenat je
bio propušten. Maja 2004. godine aktiva rezervi Sjedinjenih Država iznosila je
$11,045,000,000 u zlatu (koje je vrjednovano 1.36 $/g).

Dekretni novac* [uredi]

(*Prijevod američke riječi fiat je naredba, dekret. "Fiat money" je riječ koja stoji u wikipediji
na engleskom, i predstavlja novac za koji se ne garantuje određena isplatna vrijednost, kao što
je to bilo ranije, već je taj novac određen kao sredstvo plaćanja dekretom države ili
odgovarajuće državne institucije, ali država ne garantuje isplatu nominalne vrijednosti
donosiocu. U ovom tekstu ćemo ga označavati kao dekretni novac.)

Danas je, kao i mnoge valute u svijetu, i dolar dekretni novac bez ikakve unutrašnje
vrijednosti i bez odgovarajuće pozadine u zlatu ili košari roba odgovarajuće protivvrijednosti,
ali ljudi su nagovoreni (ili im je određeno) da ga koriste.

Godine 1963. riječi "biće plaćeno donosiocu po zahtjevu" su povučene sa svih novoštampanih
novčanica. Zatim je 1968. godine zamjena starih novčanica s tim natpisom za zlato ili srebro,
zvanično okončana. Zakonom o kovanicama iz 1965. godine uklonjeno je svo srebro iz
novčića od četvrt dolara i iz dajm-ova (novčića od 10 centi), koje su su bile do 90 %-tno od
srebra. Ostala je zakonska odredba koja je dozvoljavala da novčići sadrže do 40% srebra, ali
je kasnije i ova odredba povučena, i današnji novčići nemaju u sebi ni trun srebra.

Važno je napomenuti da su sve novčanice izdate od 1861. godine naovamo, priznate od vlade
kao legalno sredstvo plaćanja u njihovoj nominalnoj vrijednosti, iako nisu zamjenjive za zlato
ili srebro, jer je taj vid obaveze prestao važiti poslije 1968. godine. Neke od tih novčanica
imaju veoma visoku vrijednost za numizmatičare. Jedini izuzetak od ovog pravila su
novčanice od $10,000 isplative u zlatu, serija 1900, koje su nenamjerno puštene u promet
zbog požara 1935. godine. Jedna kutija ovih novčanica je doslovno bačena kroz prozor. Za
ovaj set novčanica se ne računa da je u prometu, i ustvari računa se kao ukradeno vlasništvo.
Ipak čini se da vlada i nije previše zabrinuta zbog njih, pošto su sve novčanice te vrijednosti
otkazane i prema tome van prometa. Njihova unutrašnja vrijednost je ništavna, a njihova
kolekcionarska vrijednost iznosi, prema gruboj procjeni, oko $1,000.

Prema podacima Biroa za graviranje i printanje, od 31. jula 2000. godine $539,890,223,079
ukupno je bilo u svjetskoj cirkulaciji, od čega $364,724,397,100 vrijednosti u novčanicama od
$100. Procjenjuje se da kada bi, računajući od septembra 2004. godine, sve zlato koje drže
Sjedinjene Države (8 140 Mg – 8 140 tona) bilo ponovo upotrijebljeno kao podloga za izdate
novčanice dolara ($733,170,953,704) zlato trebalo biti cijene od 90 $/g.

Zelembaći [uredi]
Federalna vlada je za vrijema američkog građanskog rata počela s izdavanjem novčanica, čija
su podloga bili španski dolari. Kako fotografska tehnika tog doba nije mogla raditi slike u
boji, odlučeno je da pozadina dolarske novčanice bude u nekoj boji (samo ne crnoj). Izbor je
pao na zelenu, pošto ona simbolizira stabilnost. Novčanice su postale poznate kao
"greenbacks" (u prijevodu nekih naših autora zelembaći, tako da i ovdje koristimo taj prevod)
zbog boje pozadine, a s njima je započela tradicija da se američke novčanice štampaju sa
zelenom podlogom. Za razliku od mnogih drugih valuta, američke novčanice uvijek se
štampaju u istoj boji (crnoj sa zelenom pozadinom i zelenim prelivima preko crne), ne
računajući jedva primjetne prelive drugih boja na novijim novčanicama od $20 i $50.
Novčanice Federalnih rezervi su se štampale u istoj boji veći dio 20-tog vijeka, iako starije
novčanice zvane srebrne imaju plave prelive naprijed, a "United States notes" (novčanice
Sjedinjenih Država) crvene prelive naprijed.

Godine 1929. veličina novčanica je standardizovana (što je dovelo do 25%-tnog smanjenja


njihove tadašnje veličine). Moderne U.S. novčanice, bez obzira na denominaciju, široke su
66.3 mm, duge 156 mm, a debljina im je 0.109 mm. Novčanica teži otprilike jedan gram, i
troškovi njene proizvodnje su oko 4,2 centa po komadu.
Mikroprintanje, i sigurnosna nit uvedeni su u seriji 1991. Druga serija, započeta 1996. godine,
uvela je sljedeće novine: veći portret, pomjeren iz centra, da bi se dobilo više mjesta za
vodeni žig. Vodeni žig, smješten desno od portreta, prikazuje istu sliku kao i portret. Vidljiv
je samo ako se zadrži pod svjetlom, i dugo je predstavljao jednu od glavnih zaštitnih mjera
većine glavnih valuta. Sigurnosna nit daje crveni odsjaj pod ultraljubičastim svjetlom, i
pozicionirana je drukčije na novčanicama različitih denominacija. Tinta koja mijenja boju ako
se posmatra iz različitih uglova. Pojavljuje se na rednom broju u donjem desnom uglu prednje
strane novčanice. Mikroprintanje na rednom broju u donjem lijevom uglu, kao i na kaputu
Benjamina Franklina (Bendžamin Frenklin). Printanje koncentrisanim finim linijama u
pozadini portreta i na zadnjem dijelu novčanice. Ovaj način printanja je veoma teško kopirati.

Novčanica od $50 iz juna 1997. sadrži veliki tamni broj sa svjetlijom pozadinom sa zadnje
strane novčanice, tako da olakša ljudima da raspoznaju denominaciju. Novčanica od $20 iz
1998. sadržavala je nove mogućnosti za mašinsko registrovanje, što je trebalo olakšati
registrovanje na skener uređajima. Sigurnosna nit svijetli zeleno pod svjetlošću i "USA
TWENTY" kao i zastava su otprintane na niti, dok je broj 20 otprintan ispred polja sa
zvijezdama na zastavi. Mikroprintanje je izvedeno na donjem lijevom uglu slike, kao i na
donjem lijevom uglu prednjeg dijela novčanice. Kako je od 1998. godine novčanica od $20
bila najviše falsifikovana od svih novčanica, od 13. maja 2003. godine, Trezor je odlučio da
će predstaviti nove boje na toj novčanici, što je bilo po prvi put da novčanice sadrže drugu
boju, osim crne ili zelene, još od 1905. godine. Potez je bio više namijenjen suzbijanju
falsifikovanja, nego tome da poveća vizuelnu razliku između novčanica različite
denominacije. Glavne boje svih novčanica ipak su i dalje crna i zelena, a druge boje su
prisutne samo kao sporedne i to na manje važnim elementima novčanice. Ovo predstavlja
kontrast Euru i drugim valutama, čije se novčanice različitih denominacija upadljivo
razlikuju.

Nove novčanice od $20 procirkulisale su 9. oktobra 2003. godine, a nove $50 novčanice 28.
septembra 2004. godine. Nove $10 novčanice će biti predstavljene u 2005. godini, dok će one
od $100 vjerovatno biti redizajnirane, samo datum za to još nije određen. Svaka će imati
dodatne elemente drugih boja, s tim da će primarne ipak ostati zelena i crna. Trezor najavljuje
da će osavremenjavati novčanice i njihov dizajn svakih 7-10 godina, da bi se efikasnije
suprotstavili falsifikatorskim pokušajima.

Neke od zaštitnih tehnika koje se upotrebljavaju danas su plave i crvene zaštitne niti
(pogledajte dolar izbliza), broj u donjem desnom uglu mijenja boju iz zelene u zlatnu ako se
posmatra pod drugim uglom, i postojeći vodeni žig kojim je napisano US # (ovo # predstavlja
bilo koji broj), a mnoge novčanice sadrže sliku, rađenu vodenim žigom, koja predstavlja neku
historijsku ličnost. "Stabilnost ekonomije neke zemlje moguća je samo ako imamo stabilnost
njene valute. A da bi podržali stabilnost naše valute ona mora biti prihvaćena kao legalno
sredstvo plaćanja i falsifikovanje se mora suzbiti." Ovo je rekao CEO (skraćenica u
engleskom jeziku za nekoga ko zauzima šefovsku ili direktorsku poziciju, dakle izvršni
menadžer) Federalnih Rezervi Alan Greenspan (Alan Grinspen) na ceremoniji predstavljanja
novog dizajna novčanice od $20. Zadnji redizajn novčanice u bliskoj prošlosti desio se 1996.
godine.

Mane dolarskih novčanica [uredi]


Uprkos relativno kasno načinjenim izmjenama na dizajnu koje su za cilj imale da spriječe
falsifikovanje, kritičari kažu da je ono još uvijek dosta lahko izvedivo. Mogućnost
reproduciranja boja kod modernih printera i njihova dostupnost svima značajno olakšavaju
posao falsifikatorima. Predlaže se uvođenje holografskih crta na novčanice, kao što je urađeno
kod većine drugih novčanica, npr. Kanadskog dolara, švajcarskog franka, ili eura, i što bi bilo
mnogo teže i skuplje oponašati. Druga tehnika koja bi se mogla koristiti je razvijena u
Australiji i usvojilo je nekoliko zemalja, štampanje polimerskih (plastičnih) novčanica.

Doduše američki dolar i nije toliko ranjiv kao što je prema mišljenju tih kritičara. Dvije
najbitnije komponente novčanice papir i tinta posebnog su sastava i pravljene su po
specijalnim recepturama koje se čuvaju kao tajna. Teksture koje taj papir i tinta u kombinaciji
proizvode, teške su za oponašati bez određene opreme i materijala. Dolar opet ostaje dosta
nesigurniji od drugih valuta, i dok u bankama postoje uređaji koji su u stanju razlikovati pravu
tintu i papir od lažnih, ta sigurnost se gubi na nižim nivoima (u prodavnicama, na ulici i sl.).

Neke druge kritike spominju to da je novčanice različitih denominacija teško razlikovati, jer
su sve istih dimenzija. Zastupnici osoba sa slabim vidom i slijepih osoba predlažu da bi se na
dizajnu novčanica trebalo naći mjesta i za oznake na brajevom pismu, što bi olakšalo
raspoznavanje novčanica osobama oštećenog vida. Neke od takvih osoba tvrde da dolare
uspijevaju raspoznati po osjećaju, dok se drugi oslanjaju na čitače novčanica.

Većina drugih novčanica, kao euro, su različitih veličina i boja za različite denominacije. To
je korisno, i to ne samo slijepim osobama. Tako se teško može desiti da se novčanica veće
vrijednosti zamijeni za onu manje vrijednosti, što se u Sjedinjenim Državama često dešava,
naročito turistima, pošto su oni manje upoznati sa detaljima koji čine razliku između
novčanica različitih vrijednosti.

S druge strane mnoge valute drugih zemalja imaju neke zajedničke osobine, koje nema U.S.
dolar, a koje pomažu slijepima. Tako kanadski dolar ima izbočene tačke na gornjem desnom
dijelu novčanice, i njihov broj zavisi od vrijednosti novčanice. Zatim različita veličina
novčanica, osim pomoći slijepima, pomaže i u borbi protiv jedne vrste falsifikovanja, kojoj je
U.S. dolar podložan. Falsifikatori mogu jednostavno izbijeliti novčanicu manje denominacije
(obično onu od jednog dolara), i poslije je preštampati dodajući joj veću vrijednost (obično
100 dolara). Kao protivudarac vlada Sjedinjenih Država predlaže da se novčanice rade u dvije
dimenzije. Tako bi novčanice od $1 i $5 bile za jedan inč (oko 2,5 cm) kraće u dužinu, i pola
inča (oko1,25 cm) kraće u visinu. Tako bi dobili dvije dimenzije novčanica za šest
denominacija. Ipak ovo dvodimenzionalno štampanje novčanica, umjesto povećavanja
dimenzije s povećanjem vrijednosti, ne bi doprinijelo tome da slijepci bolje razlikuju
novčanice.

Internacionalna upotreba [uredi]


Nekoliko nacija osim Sjedinjenih Država koriste dolar kao svoju zvaničnu valutu. Ekvador, El
Salvador, i Istočni Timor su prihvatili dolar kao svoju valutu, nezavisno jedni od drugih.
Države bivše Američke Teritorije Pacifičkih Ostrva, uključujući Palau, Sjedinjene Države
Mikronezije i Maršalska Ostrva, se nisu odlučili za nezavisnu valutu nakon proglašenja
nezavisnosti. Pored toga valute Bahama, Bermuda, Paname i još nekih država se slobodno
mijenjaju u odnosu 1:1 za američki dolar. I Argentina je bila postavila fiksni kurs 1:1 između
dolara i svoje valute (pezosa) u periodu od 1991. do 2002. godine. I Hong-Kong je ranih
1980-tih fiksirao odnos svoje valute i dolara, što je uradila i Kina 1990-tih. Malezija je to
formalno uradila 1997. godine.
Dolar se koristi i kao standardna jedinica vrijednosti za neka dobra kojima se trguje na
svjetskim tržištima, poput nafte i zlata. A čak i kompanije koje imaju malo direktnih dodira sa
Sjedinjenim Državama, poput evropskog Airbus-a (Eirbas-a), izlistavaju svoju ponudu i
prodaju svoje proizvode u dolarima.

U sadašnjosti dolar je još uvijek najčešće korištena rezervna valuta, najviše čuvana u
novčanicama denominacije $100. Veći dio novčanica dolara ustvari je u prometu van
Sjedinjenih Država. Ugledni ekonomist Paul A Samuelson objašnjava da tolika potražnja za
dolarom, omogućava Sjedinjenim Državama da i dalje održavaju veliki vanjskotrgovinski
deficit, bez potrebe da poduzimaju mjere kao što su obaranje vrijednosti valute, ili
ograničavanje uvoza.

Nedugo nakon što je predstavljen euro (€; ISO 4217 kod EUR) i nakon što je pušten u opticaj
2002. godine (jer je euro neko vrijeme prije toga bio obračunavan na računima, ali novčanice
nisu bile puštene u promet), vrijednost dolara je započela svoj konstantni pad na svjetskoj
sceni. Nakon što je vrijednost eura počela da raste od marta 2002. godine a deficit budžeta
Sjedinjenih Država počeo se povećavati. Do kraja 2004. godine dolar je pao na svoju najnižu
vrijednost prama drugim valutama, naročito prema novom rivalu euru. Euro je narastao na
oko $1.36 /€ (odnosno 0.74 €/$) po prvi put krajem decembra 2004. godine, što je činilo
veliku razliku u odnosu na njegovu nisku vrijednost iz prvih mjeseci 2003 godine ($0.87/€).

Porijeklo imena dolar [uredi]


Američki dolar je dobio ime po španskom dolaru (a ova riječ vuče porijeklo od riječi talir).
Španski dolar tog vremena, srebrni novčić, bio je široko rasprostranjen u u Sjevernoj Americi
za vrijeme Američke revolucije. Iako su privatne banke izdavale valute kojima je podlogu
činio španski dolar, federalna vlada nije to činila sve do Američkog građanskog rata.

Simbol dolara [uredi]

Evolucija simbola dolara

Porijeklo simbola "$" objašnjavano je na različite načine. Najčešće prihvaćena teorija, prema
Birou za graviranje i printanje, je da je znak rezultat prelaza od meksičkog ili španskog "P's",
znaka za pezos, ili pjasters, ili djelimični znak za osmicu. Teorija izvedena iz proučavanja
starih rukopisa objašnjava da je "S" postepeno počelo biti pisano preko "P", čime se dobio
znak koji je sličan današnjem "$". Bio je široko korišten prije uvođenja američkog dolara
1785. godine. Simbol dolara sa dvije vertikalne linije je povremeno u upotrebi. Ovim se
pokušava ojačati tvrdnja da su slova "U" i "S", simbol za Sjedinjene Država, ustvari kreirala
znak dolara, ali zagovornici te tvrdnje zaboravljaju da je taj znak bio široko rasprostranjen još
u doba dok su trinaest kolonija bile u sastavu Britanije.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Gravura

Gravura
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Trenutna revizija (nepregledana)

Idi na: navigacija, traži

Albrecht Dürer, Die Nürnberger Feldschlange (Nirnberška zmija u polju),


(primjećuje se izuzetna količina detalja)

Gravura (graviranje, gravira, duborez) u likovnoj umjetnosti označava tehniku urezivanja ili
izradu reljefa određenog prikaza u tvrdoj i (najčešće) ravnoj površini. Rezultat graviranja
može sam po sebi biti neki dekorirani predmet od srebra, zlata, drveta, stakla ili nekog drugog
materijala. Gravirane ploče se mogu izrađivati i radi prenošenja i umnožavanja u nekom
drugom materijalu kao što je papir, platno i sl. U tim slučajevima posebnu primjenu gravura
ima kod izrade ilustracija za knjige i magazine. Nakon izuma fotografije ova tehnika je
postepeno izgubila značaj i širinu primjene u komercijalne svrhe zbog dugog procesa učenja
ove vještine i spore tehnologije umnožavanja. S druge strane, u umjetnosti, gravura je
zadržala svoje važno mjesto i ulogu. Umjetnici su se izražavali ovom tehnikom stvarajući
najčešće u materijalima kao što je drvo, bakar ili linoleum. Tako stvorena djela, odnosno
tehnike primjenjivane za njihovo stvaranje dobile su ime prema materijalu od koga su
izrađena: drvorez, bakropis, linorez.

Sadržaj
[sakrij]

• 1 Tehnika i alati
• 2 Umjetnici
• 3 Moderna primjena
• 4 Primjeri

Tehnika i alati [uredi]


U tradicionalnom smislu graveri koriste oštre alate od kaljenog čelika pri urezivanju crteža u
datom materijalu. Vrh ili oštrice alata najčešće imaju oblik slova "V" ili "U" različite širine.
Oštrica je učvršćena u dršku načinjenu od nekog pogodnog materijala kako bi se alatom
moglo lakše rukovati. Graviranje traži veliku preciznost i strpljenje.

Tehnika graviranja se primjenjuje i u zlatarstvu za ukrašavanje predmeta od plemenitih metala


(prstenje, narukvice, ogrlice i dr.)

Umjetnici [uredi]

Ručni alat za graviranje

Mašina za lasersko graviranje

• Gustave Doré (1832–1883)


• Albrecht Dürer (1471–1528)
• Maso Finiguerra (1426-1464)
• Theodore de Bry (1528-1598)
• Francisco de Goya (1746-1828)
• Stanley William Hayter (1901-1988)
• William Hogarth (1697–1764)
• Lucas van Leyden (1494-1533)
• Andrea Mantegna (1431-1506)
• Martin Schöngauer (1450-1491)
• Anthonie Wierix (1552-1624)
• Hieronymus Wierix (1553-1619)
• José Guadalupe Posada (1852-1913)

Moderna primjena [uredi]


Majstori gravure mogu postići visok nivo izrade mikroskopskih detalja pa je krivotvorenje
gotovo nemoguće. Iz ovog razloga moderne se novčanice, čekovi, obveznice i sl. gotovo
uvijek izrađuju ovom tehnikom. Obični štampači i skeneri nikada ih ne mogu dovoljno
detaljno reproducirati. Često nekoliko majstora radi na izradi jednog šablona i to je dodatna
mjera zaštite novčanica i papira od vrijednosti.

Poštanske marke su se u prošlosti izrađivale isključivo tehnikom graviranja a danas se to i


dalje praktikuje u nešto manjem broju zemalja.

Osim mehaničke obrade materijala urezivanjem, postoji hemijska metoda jetkanjem te


fotometoda. Takođe se radi i na razvoju laserskih mašina za graviranje, međutim, klasična je
metoda još uvijek neprevaziđena.

Primjeri [uredi]

Albrecht Dürer,
Martin Schongauer, St. Antonius von
Nosorog Eksperiment Benjamina
Dämonen gepeinigt (Demoni muče Svetog
Franklina sa zmajem
Antona)

Вам также может понравиться