Centar Za Socijalnu SKRB U Ulozi Stranke I Umješaca (Intervenijenta) U Statusnim I Alimentacijskim Postupcima - Sladjana Aras, Dipl. Iur.

CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB U ULOZI STRANKE
I UMJE©A»A (INTERVENIJENTA) U STATUSNIM I

ALIMENTACIJSKIM POSTUPCIMA
Slaana Aras, dipl. iur. * UDK 347.659.3

364.07:347.635
Pregledni znanstveni rad
Primljeno: studeni 2008.
Cilj rada jest analizirati sudjelovanje centra za socijalnu skrb kao stranke i
umjeπaËa (intervenijenta) u posebnim parniËnim (statusnim i alimentacijskim)
postupcima reguliranim ObZ-om.
U navedenom kontekstu razmatra se problematika stranaËke i parniËne
sposobnosti te procesne legitimacije centra kao stranke u parniËnom postupku;
izlaæu se i ocjenjuju razliËita shvaÊanja doktrine o pravnom poloæaju centra u
sluËaju kad se “pridruæuje postupku” kao stranka u skladu s odredbom Ël. 274.
st. 2. ObZ-a; istraæuje se pravni poloæaj centra za socijalnu skrb kao umjeπaËa
sui generis (specifiËnog intervenijenta) te usporeuje s njegovim poloæajem kad se
“postupku pridruæuje” kao stranka. Povezano s time, obrauju se pitanja pozivanja
centra od strane suda i njegove intervencije u postupku, duænosti suda i ovlasti
centra nakon intervencije, uËinka presude prema centru te troπkova postupka. U
posljednjem dijelu rada raspravlja se o procesnim posljedicama povrede pravila o
sudjelovanju centra za socijalnu skrb u postupku.
KljuËne rijeËi: centar za socijalnu skrb, stranka, umjeπaË, intervencija, parniËni
postupak.
*
Slaana Aras, dipl. iur., asistentica Pravnoga fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, Trg marπala
Tita 14, Zagreb.
474 Slaana Aras: Centar za socijalnu skrb u ulozi stranke i umjeπaËa (intervenijenta)...
1. UVODNE NAPOMENE
Zakon o socijalnoj skrbi1 i Obiteljski zakon2 ureuju organizaciju i naËin

obavljanja djelatnosti socijalne skrbi i obiteljskopravne zaπtite.3 Vaænu ulogu
u tome imaju centri za socijalnu skrb kao javne ustanove socijalne skrbi (Ël.
79. i 81. ZSS-a).4
Centar za socijalnu skrb na temelju javnih ovlasti, izmeu ostalog, daje
podatke o obiteljskim prilikama, miπljenja i prijedloge u sudskim postupcima
koji se odnose na obiteljskopravnu i kaznenopravnu zaπtitu; on sudjeluje kao
stranka ili umjeπaË pred sudom i drugim dræavnim tijelima kada se radi o zaπtiti
osobnih interesa djece i drugih Ëlanova obitelji koji se ne mogu brinuti sami o
sebi ni o svojim pravima i interesima (Ël. 82. st. 1. ZSS-a).5 U tom smislu centri
za socijalnu skrb, kao javne ustanove socijalne skrbi, imaju posebnu ulogu u
statusnim i alimentacijskim parniËnim postupcima reguliranim ObZ-om (Ël.
274. - 279. ObZ-a).
1
Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, 73/1997., 27/2001., 59/01, 82/2001.,
103/2003., 44/2006. i 79/2007., u daljnjem tekstu: ZSS).
2
Obiteljski zakon (Narodne novine br. 116/2003., 17/2004., 136/2004. i 107/2007.; u
daljnjem tekstu: ObZ).
3
Vidi Ël. 61. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (proËiπÊeni tekst, Narodne novine br.
41/2001. i 55/2001. - ispravak; u daljnjem tekstu: URH), Ël. 62. URH, Ël. 63. st. 3. i 5.
URH, Ël. 64. st. 1. URH.
4
Centar za socijalnu skrb je javna ustanova koju osniva Republika Hrvatska rjeπenjem
ministarstva nadleænog za poslove socijalne skrbi (Ël. 81. st. 1. i 2. ZSS-a). Osniva se
za podruËje jedne ili viπe opÊina ili gradova na podruËju iste æupanije, odnosno grada
Zagreba te moæe imati jednu ili viπe podruænica (Ël. 81. st. 3. i 4. ZSS-a).
5
Centar za socijalnu skrb na temelju javnih ovlasti: rjeπava u prvom stupnju o pravima
iz socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaπtite i drugim pravima u skladu
s posebnim zakonom, provodi ovrhu svojih rjeπenja, vodi propisane oËevidnike, izdaje
uvjerenja i druge potvrde, daje podatke o obiteljskim prilikama te miπljenja i prijedloge u
sudskim postupcima koji se odnose na obiteljskopravnu i kaznenopravnu zaπtitu, sudjel-
uje kao stranka ili umjeπaË pred sudom i drugim dræavnim tijelima kada se radi o zaπtiti
osobnih interesa djece i drugih Ëlanova obitelji koji se ne mogu brinuti sami o sebi ni o
svojim pravima i interesima, obavlja nadzor nad udomiteljskim obiteljima; moæe obavl-
jati i poslove zbrinjavanja djece, odbjegle iz obitelji ili ustanove, provoditi odgojne mjere
nad djecom s poremeÊajima u ponaπanju izvan vlastite obitelji ili s boravkom u obitelji
te pruæati pomoÊ i njegu u kuÊi (Ël. 82. st. 1. i 2. ZSS-a); osim javnih ovlasti obavlja i
druge struËne poslove (Ël. 82. st. 3. ZSS-a).
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 475
U tim se postupcima centar za socijalnu skrb moæe javiti kao stranka (arg. ex
Ël. 25. ObZ-a, Ël. 36. u vezi s Ël. 26. - 30. i 37. - 41. ObZ-a, Ël. 73. ObZ-a, nov.
Ël. 274. st. 1. ObZ-a), kao umjeπaË sui generis (specifiËni intervenijent) (arg. ex
nov. Ël. 274. st. 3. i 4. ObZ-a, nov. Ël. 275. ObZ-a) ili kao zakonski zastupnik
stranke (arg. ex nov. Ël. 234. ObZ-a, Ël. 357. st. 3. ObZ-a). Centri mogu imati
i ulogu pomoÊnih sudskih istraænih tijela (arg. ex Ël. 278. ObZ-a), pa, i ulogu
specifiËnih vjeπtaka (arg. ex Ël. 295. ObZ-a). Oni obavljaju i funkciju posredo-
vatelja u brakorazvodnim sporovima (arg. ex Ël. 44. - 52. ObZ-a).
Zakonsko ureenje sudjelovanja centra za socijalnu skrb u parniËnom po-
stupku otvara Ëitav niz naËelno teorijskih, ali i implementacijsko-praktiËnih
problema, izmeu ostalog onih koji se tiËu: pravnog poloæaja centra za socijalnu
skrb kad se “pridruæuje postupku” kao stranka koji je pokrenula druga osoba
(nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-a), pravnog poloæaja centra za socijalnu skrb kad u
svojstvu specifiËnog umjeπaËa intervenira u postupak koji nije ovlaπten pokrenuti
(nov. Ël. 274. st. 3. i 4. ObZ-a, nov. Ël. 275. ObZ-a), pozivanja i intervencije
centra u navedenim sluËajevima (nov. Ël. 274. st. 4. ObZ-a, nov. Ël. 275. st. 1.
ObZ-a, nov. Ël. 276. st. 3. ObZ-a) i duænosti suda da centru dostavlja podneske
i odluke (nov. Ël. 277. st. 1. ObZ-a), opsega ovlaπtenja centra kao intervenijenta
nakon intervencije u postupku (nov. Ël. 276. st. 1. i 2. ObZ-a), uËinaka presuda
prema centru kao stranci i umjeπaËu, troπkova postupka (nov. Ël. 279. ObZ-a)
te znaËenja povreda procesnih pravila o sudjelovanju centra za socijalnu skrb
kao stranke i umjeπaËa u postupku.
U ovom Êe se radu, u pokuπaju da se odgovori na naznaËena pitanja, razmotriti
uloga centra za socijalnu skrb kao stranke (vidi infra ad 3.) i umjeπaËa sui generis
(specifiËnog intervenijenta) (vidi infra ad 5.) u posebnim parniËnim (statusnim
i alimentacijskim) postupcima reguliranim ObZ-om. Posebno Êe se razmotriti
pravni poloæaj centra kada se kao stranka “pridruæuje postupku” koji je pokrenula
druga osoba, a za Ëije je pokretanje i centar ovlaπten (vidi infra ad 4.). Prethodno
Êe biti razmotrene razliËite uloge centra odnosno odgovarajuÊih tijela u posebnim
parniËnim postupcima u povijesnoj perspektivi (vidi infra ad 2.).
2. POVIJESNI PREGLED
2.1. Uvodne napomene
Nakon πto je Hrvatska postala jednom od πest federalnih republika u okvi-

ru Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1945.), zapoËelo je razdoblje
donoπenja novih pravnih izvora za ureenje obiteljskih odnosa. Prethodni

propisi stavljeni su izvan snage. Uspostavljen je privremeni pravni poredak
do donoπenja novih pravnih izvora, pri Ëemu je u okviru prijelaznog reæima
postojala moguÊnost primjene prijaπnjih propisa.6
Navedeno je razdoblje karakterizirala savezna zakonodavna kompetencija
na podruËju obiteljskoga prava, pa su se o pojedinim segmentima toga prava
donosili savezni propisi za cijelo podruËje bivπe dræave. Tako je veÊ 1946. go-
dine bio donesen Osnovni zakon o braku7, a odmah su zatim 1947. doneseni
Osnovni zakon o starateljstvu8, Osnovni zakon o odnosima roditelja i djece9 i
Zakon o usvojenju10. Bili su to savezni zakoni koji su se primjenjivali i u Hr-
vatskoj koja je (u okvirima svoje tadaπnje vrlo uske zakonodavne nadleænosti)
ubrzo donijela zakone kojima je podrobnije uredila brak i imovinske odnose
braËnih drugova11.
6
Donesen je Zakon o nevaænosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine i
za vrijeme neprijateljske okupacije (Sluæbeni list FNRJ br. 86/1946.), Ëiji je Ël. 2. odre-
dio:
“Pravni propisi (zakoni, uredbe, naredbe, pravilnici i dr.) koji su bili na snazi na dan 6.
aprila 1941. godine, izgubili su pravnu snagu.”
Time je i OGZ “izgubio pravnu snagu”. Doduπe, Ël. 3. je ovlaπÊivao Predsjedniπtvo
savezne skupπtine, kao i predsjedniπtva republiËkih skupπtina (u okvirima njihove zako-
nodavne nadleænosti) na to da ipak odrede da se primjenjuju pojedine odredbe koje su
odredbom Ël. 2. “prestale vaæiti”, ali to nije bilo iskoriπteno glede ijedne odredbe OGZ-
a. O tome viπe Gavella, Nikola, Napuπtanje kontinentalnoeuropskog pravnog kruga -
hrvatski pravni poredak u socijalistiËkom pravnom krugu, u: Gavella, Nikola; AlinËiÊ,
Mira; KlariÊ, Petar; Sajko, Kreπimir; Tumbri, Tanja; StipkoviÊ, Zlatan; JosipoviÊ, Tatjana;
Gliha, Igor; Matanovac, Romana; Ernst, Hano, Teorijske osnove graanskog prava; Graansko
pravo i pripadnost hrvatskog pravnog poretka u kontinentalnoeuropskom pravnom krugu, Zagreb,
2005., str. 58. - 80.
7
Osnovni zakon o braku (Sluæbeni list FNRJ br. 29/1946., 36/1948., 11/1951., 44/1951.,
18/1955., 4/1957., Sluæbeni list SFRJ br. 28/1965. - proËiπÊeni tekst, Narodne novine br.
52/1971. i 52/1973.; u daljnjem tekstu: OZB).
8
Osnovni zakon o starateljstvu (Sluæbeni list FNRJ br. 30/1947., Sluæbeni list SFRJ br.
16/1965., Narodne novine br. 52/1971. i 52/1973.).
9
Osnovni zakon o odnosima roditelja i djece (Sluæbeni list FNRJ br. 104/1947., Sluæbe-
ni list SFRJ br. 10/1965., Narodne novine br. 52/1971. i 52/1973.; u daljnjem tekstu:
OZORD).
10
Zakon o usvojenju (Sluæbeni list FNRJ br. 30/1947., 24/1952., Sluæbeni list SFRJ br.
10/1965., Narodne novine br. 52/1971. i 52/1973.).
11
Zakon o imovinskim odnosima braËnih drugova (Narodne novine br. 23/1950.).
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 477
U razdoblju vaæenja saveznog zakonodavstva organ starateljstva12 nije bio

ovlaπten sudjelovati kao stranka i umjeπaË (intervenijent) u statusnim i ali-
mentacijskim postupcima.13
Nakon πto je ustavnim promjenama iz 1971. zakonodavna nadleænost u
obiteljskim stvarima preπla na republike i pokrajine, Hrvatska je isprva samo
preuzela u svoje zakonodavstvo bivπe savezne zakone, ali je 1978. godine do-
nijela vlastiti Zakon o braku i porodiËnim odnosima14. Navedenim su zakonom
organi starateljstva dobili proπirene ovlasti u Hrvatskoj.15 Taj trend su slijedili
i ostali republiËki te pokrajinski zakoni.16
2.2. Razdoblje republiËkog zakonodavstva (od 1971. do 1991. godine)
OpÊenito se moæe reÊi da je novo socijalistiËko, republiËko i pokrajinsko, obi-

teljsko zakonodavstvo proπirilo poslove organa starateljstva u viπe pravaca:
• poveÊan je u svim zakonima broj poslova koji spadaju u samostalnu nad-
leænost organa starateljstva;
12
U tom periodu poslove danaπnjih centara za socijalnu skrb obavljali su organi starateljstva.
U daljnjem tekstu povijesnog razmatranja rabi se tadaπnji termin organ starateljstva.
13
O osobama koje su bile ovlaπtene za pokretanje odreenih statusnih postupaka prema
OZB-u i OZORD-u vidi infra ad 2.2.
14
Zakon o braku i porodiËnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978., 45/1989., 51/1989.
- proËiπÊeni tekst i 59/1990.; u daljnjem tekstu: ZBPO).
15
Ta reforma smjerala je dostupnijoj i prilagodljivijoj zaπtiti graana, a imala je svojih do-
brih i loπih strana. O tome viπe MladenoviÊ, Marko, Osnovna koncepcijska opredelenja
novog porodiËnog zakonodavstva i njihov znaËaj za efikasnije ostvarivanje uloge suda
i organa starateljstva u primeni porodiËnog prava, u: Saradnja suda i organa starateljstva
u primeni novih porodiËnih zakona (Referati i saopπtenja sa savetovanja odræanog 17. i 18.
maja 1984. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu), Beograd, 1984., str. 5.- 17.; Ali-
nËiÊ, Mira; Hrabar, Dubravka; Jakovac-LoziÊ, Dijana; KoraÊ, Aleksandra, Obiteljsko pravo,
Zagreb, 2006., str. 371. - 373.
16
PorodiËni zakon SR Bosne i Hercegovine (Sluæbeni list SRBIH br. 21/1979.; u daljnjem
tekstu: PZ SR BIH), Zakon o braku i porodiËnim odnosima SR Srbije (Sluæbeni glasnik
SRS br. 22/1980.; u daljnjem tekstu: ZBPO SR Srbije), Zakon o posebnim parniËnim
postupcima u porodiËnim sporovima SR Makedonije (Sluæbeni vesnik SRM br. 13/1978.;
u daljnjem tekstu: ZPPPPS SR Makedonije), Zakon o odnosima roditelja i djece SR
Crne Gore (Sluæbeni list SRCG br. 54/1975.; u daljnjem tekstu: ZORD SR Crne Gore),
Zakon o braku i porodiËnim odnosima SAP Kosova (Sluæbeni list br. 10/1984.; u dalj-
njem tekstu: ZBPO SAP Kosova).
• proπireni su sluËajevi duænosti organa starateljstva da daje svoje struËno

miπljenje u sudskim postupcima;
• proπireni su sluËajevi aktivne legitimacije organa starateljstva za pokretanje
postupka pred sudovima (paternitetski, alimentacijski sporovi i dr.);
• u veÊini zakona proπireni su oblici suradnje organa starateljstva s matiËarem
i dr.17
ZajedniËka je karakteristika novih obiteljskih i procesnih zakona republika
i pokrajina bila πto su, u odnosu prema bivπim saveznim propisima, u znatnoj
mjeri ojaËali poloæaj organa starateljstva u postupku pred sudom i povjerili mu
funkcije i procesne uloge koje prije nije imao. Novo je socijalistiËko, republiËko
i pokrajinsko, obiteljsko zakonodavstvo, naime, bilo uvelo znaËajne novine u
pogledu sudjelovanja organa starateljstva kao stranke i umjeπaËa sui generis (πto
17
U nastavku povijesnog razmatranja iznose se novine koje je uveo ZBPO (koji se prim-
jenjivao na podruËju Hrvatske) u pogledu sudjelovanja organa starateljstva kao stranke i
umjeπaËa u posebnim parniËnim (statusnim i alimentacijskim) postupcima ukljuËujuÊi i
rjeπenja ostalih socijalistiËkih republiËkih i pokrajinskih zakonodavstava. Ne izlaæe se o
ostalim procesnim ulogama organa starateljstva u posebnim parniËnim postupcima, koje
je regulirao ZBPO, buduÊi da to prelazi temu ovoga rada.
O ostalim procesnim ulogama organa starateljstva prema ZBPO-u te ostalim republiË-
kim i pokrajinskim zakonodavstvima vidi AlinËiÊ, Mira, Primjena odredaba o braku i
odnosima u braku, u: Nadleænost organa starateljstva za primjenu Zakona o braku i porodiËnim
odnosima SR Hrvatske, Zagreb, 1983., str. 9. - 20.; BakariÊ-MihanoviÊ, Ana, PorodiËni sta-
tus djeteta, u: Nadleænost organa starateljstva za primjenu Zakona o braku i porodiËnim odnosima
SR Hrvatske, str. 21. - 28.; AlinËiÊ, Mira, Roditeljsko pravo, u: Nadleænost organa starateljstva
za primjenu Zakona o braku i porodiËnim odnosima SR Hrvatske, str. 29. - 40.; StankoviÊ, Gor-
dana, Procesni poloæaj organa starateljstva u graanskom sudskom postupku, u: Saradnja suda i
organa starateljstva u primeni novih porodiËnih zakona, op. cit. (bilj. 15), str. 74. - 89.; Ponja-
viÊ, Zoran, UËeπÊe suda i organa starateljstva u postupku mirenja braËnih drugova, u: Saradnja
suda i organa starateljstva u primeni novih porodiËnih zakona, op. cit. (bilj. 15), str. 30. - 40.;
KoraÊ, Radoje, Saradnja suda i organa starateljstva u ostvarivanju zakonske obveze izdræavanja,
u: Saradnja suda i organa starateljstva u primeni novih porodiËnih zakona, op. cit. (bilj. 15), str.
53. - 66.; PopoviÊ, Milan, Saradnja suda i organa starateljstva u primeni starateljskog prava,
u: Saradnja suda i organa starateljstva u primeni novih porodiËnih zakona, op. cit. (bilj. 15), str.
182. - 194.; MiliÊeviÊ, Miloπ, UËeπÊe suda i organa starateljstva u postupku mirenja braËnih
drugova, u: Saradnja suda i organa starateljstva u primeni novih porodiËnih zakona, op. cit.
(bilj. 15), str. 240. - 248.; Belajec, Velimir, Suradnja suda i organa starateljstva u posebnim
graanskim sudskim postupcima o braËnim i porodiËnim stvarima (disertacija), Zagreb, 1985.
(u daljnjem tekstu: Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva), str. 358. - 368., 398.
- 435.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 479
se u zakonima opisivalo nedovoljno odreenim izrazom “sudjelovanje organa

starateljstva u postupku”) u posebnim parniËnim (statusnim i alimentacijskim)
postupcima. Novinu je predstavljalo i to πto je “postupak radi pokuπaja mi-
renja” braËnih drugova u vezi s brakorazvodnom parnicom u zakonima nekih
republika i pokrajina bio preπao (potpuno ili djelomiËno) u nadleænost organa
starateljstva.
Treba istaknuti da je od svih obiteljskih zakona republika i pokrajina jedino
hrvatski ZBPO sadræavao opÊe i sistemski sreene odredbe o ulozi i procesnom
poloæaju organa starateljstva, koje su bile dodatno razraene za pojedine po-
sebne postupke i specifiËne procesne situacije koje u njima mogu nastati.18
U hrvatskom i bosansko-hercegovaËkom pravu bila je predviena znaËajna
uloga organa starateljstva u postupku poniπtaja braka. Naime, za razliku od
prijaπnjeg OZB-a19 i veÊine ostalih republiËkih i pokrajinskih zakona20, ZBPO (i
18
Osmi dio ZBPO-a pod naslovom “Postupak pred sudom” sadræavao je posebna procesna
pravila prema kojima su sudovi postupali kad su u posebnim parniËnim postupcima,
izvanparniËnim postupcima i posebnim postupcima ovrhe i osiguranja odluËivali u
braËnim sporovima, maternitetskim sporovima, paternitetskim sporovima, sporovima o
uzdræavanju i drugim stvarima koje su bile ureene ZBPO-om (arg. ex Ël. 304. ZBPO-a).
U navedenim postupcima su se na odgovarajuÊi naËin primjenjivale odredbe Zakona o
parniËnom postupku, ako ZBPO-om nije bilo drukËije odreeno (arg. ex Ël. 305. st. 1.
ZBPO-a).
19
Prema Ël. 44. OZB-a je za pokretanje postupka za poniπtaj braka bio ovlaπten svaki
braËni drug (iz braka koji se poniπtava), svaka osoba koja je imala neposredni pravni in-
teres da brak bude poniπten i javni tuæitelj. Oni su bili ovlaπteni na pokretanje postupka
za poniπtaj braka zbog veÊine zakonskih uzroka za poniπtaj, i to:
•
u sluËaju zakljuËenja braka za vrijeme trajanja prijaπnjeg braka jednog od braËnih
drugova (Ël. 37. OZB-a);
•
umobolnosti ili nesposobnosti za rasuivanje ako navedene okolnosti poslije zak-
ljuËenja braka nisu bile prestale (Ël. 38. u vezi sa Ël. 44. st. 2. OZB-a);
•
u sluËaju krvnog i tazbinskog srodstva (Ël. 39. OZB-a);
•
ako pri sklapanju braka nisu bili prisutni oba braËna druga ili jedan braËni drug i pu-
nomoÊnik drugoga (Ël. 40. OZB-a);
•
ako brak nije bio zakljuËen radi zajednice æivota braËnih drugova (Ël. 43. OZB-a).
Viπe o poniπtaju braka prema OZB-u vidi Triva, Siniπa, Osnovni problemi postupka u braËnim
sporovima (disertacija), Zagreb, 1956., str. 30. - 47.; AlinËiÊ, Mira; BakariÊ-MihanoviÊ,
Ana, PorodiËno pravo; Osnove braËnog prava i odnosa roditelja i djece, Zagreb, 1978., str. 106.
- 133.
20
O poniπtaju braka prema ostalim socijalistiËkim republiËkim i pokrajinskim zakonima
vidi OlujiÊ, Krunoslav, op. cit. (bilj. 19), str. 18. - 28.; StankoviÊ, Gordana, op. cit. (bilj.
PZ SR BIH)21 je zaπtitu druπtvenog interesa za poniπtaj braka koji ne ispunjava

pretpostavke za valjanost braka bio pridræao za organ starateljstva, a ne javnog
tuæitelja.22
Tako je prema odredbama ZBPO-a organ starateljstva bio ovlaπten pokrenuti
postupak za poniπtaj braka u sljedeÊim sluËajevima:
• kada je brak bila zakljuËila, bez dozvole suda, osoba koja nije bila navrπila
osamnaest godina æivota (Ël. 46. ZBPO-a);
• kada je brak bila zakljuËila osoba koja je bila teæe duπevno bolesna, teæe
duπevno zaostala ili je bila nesposobna za rasuivanje (Ël. 47. ZBPO-a);
• kada je brak bio zakljuËen za vrijeme trajanja prijaπnjeg braka jednog od
braËnih drugova (Ël. 48. ZBPO-a);
• kada su brak bili meusobno sklopili u ZBPO-u navedeni krvni ili tazbinski
srodnici (Ël. 50. i 51. ZBPO-a).23”24
17), str. 78. - 79.; Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 319. - 320.; AlinËiÊ,
Mira; BakariÊ, Ana, PorodiËno pravo, Zagreb, 1989., str. 71. - 78.
21
Prema PZ-u SR BIH je organ starateljstva bio ovlaπten pokrenuti postupak za poniπtaj
braka iz sljedeÊih uzroka:
•
kada brak nije bio zakljuËen u cilju zajednice æivota braËnih drugova (Ël. 50. PZ-a
SR BIH);
•
kada je brak bio zakljuËen za vrijeme trajanja prijaπnjeg braka (Ël. 50. PZ-a SR
BIH);
•
kada je brak bila zakljuËila osoba koja zbog duπevne bolesti, duπevne nerazvijenosti
ili iz drugih razloga nije bila sposobna za rasuivanje (Ël. 51. PZ-a SR BIH);
•
kada su brak bili meusobno zakljuËili u PZ-u SR BIH navedeni krvni srodnici (Ël.
52. PZ-a SR BIH);
•
kada je brak bila zakljuËila, bez dozvole suda, osoba koja nije bila navrπila osamn-
aest godina æivota (Ël. 54. PZ-a SR BIH).
Viπe o poniπtaju braka prema PZ-u SR BIH vidi OlujiÊ, Krunoslav, Uloga organa sta-
rateljstva u postupku zakljuËenja i poniπtaja braka (poredbeni prikaz), u: Saradnja suda i orga-
na starateljstva u primeni novih porodiËnih zakona, op. cit. (bilj. 15), str. 25. - 28.; StankoviÊ,
Gordana, op. cit. (bilj. 17), str. 78. - 79.
22
Opπirnije o argumentima za prenoπenje ovlaπtenja za pokretanje postupaka za poniπtaj
braka s javnog tuæitelja na organ starateljstva vidi Belajec, Suradnja suda i organa sta-
rateljstva, str. 319. - 320.
23
O tome viπe AlinËiÊ, Mira; BakariÊ, Ana, op. cit. (bilj. 21), str. 71. - 78.
24
ZBPO je sadræavao posebna procesna pravila u obiteljskim sporovima, izmeu ostalog
u braËnim sporovima (Ël. 312. - 322. ZBPO-a). U tim su se sporovima na odgovara-
juÊi naËin primjenjivale odredbe Zakona o parniËnom postupku ako ZBPO-om nije bilo
drukËije odreeno (arg. ex Ël. 305. st. 1. ZBPO-a).
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 481
Organ starateljstva nije bio ovlaπten na podnoπenje tuæbe radi utvrenja

da brak postoji ili da ne postoji. To je ovlaπtenje prema ZBPO-u pripadalo
javnom tuæitelju (i svakoj osobi koja je za to imala pravni interes; Ël. 29.
ZBPO-a).25”26
25
Zbog toga πto su socijalistiËke republike i autonomne pokrajine imale razliËita obiteljska
zakonodavstva, pojavile su se stanovite razlike u reguliranju pojedinih obiteljskopravnih
instituta, πto donekle vrijedi i za reguliranje pretpostavki za postojanje braka odnosno
za pravne posljedice kad te pretpostavke nisu ispunjene. ©to se tiËe sankcija za povrede
odredaba o pretpostavkama za postojanje braka, razlikovala su se tri pravna rjeπenja.
Prema prvom brak nije ni nastao, pa i ne proizvodi nikakve pravne uËinke ni za osobe
koje su namjeravale zakljuËiti brak niti za njihovo eventualno potomstvo (PZ SR BIH
te ZBPO). SljedeÊi je primjer zakon po kojem se takoer smatralo da brak nije ni posto-
jao, ali se za oznaku tih sluËajeva upotrebljavao termin “nepostojeÊi brak”. U okviru
tog pravnog rjeπenja je postojala i dodatna odredba prema kojoj za braËnog druga koji
u vrijeme zakljuËenja braka nije znao za nedostatak koji brak Ëini nepostojeÊim, nas-
tupaju posljedice kao u sluËaju poniπtenja braka (tako Zakon o braku SR Crne Gore,
Sluæbeni list SRCG br. 17/1973.). Za povredu odredaba o pretpostavkama za postojanje
braka Zakon o braku SAP Vojvodine (Sluæbeni list SAPV br. 2/1975.), ZBPO SR Srbije
i Zakon o braku SAP Kosova (Sluæbeni list SAPK br. 43/1974.) su propisivali poniπtaj
braka kao obiteljskopravnu sankciju (a ne utvrenje da brak ne postoji). KonaËno, u
zakonodavstvu SR Makedonije (Zakon o braku SR Makedonije, Sluæbeni vesnik SRM
br. 35/1973.) i Slovenije (Zakon o braku i porodiËnim odnosima SR Slovenije, Uradni
list SRS br. 15/1976.) nije bilo propisa o sankciji za sluËaj povrede odredaba o uvjetima
za zakljuËenje (tj. za postojanje braka).
O tome viπe AlinËiÊ, Mira; BakariÊ, Ana, op. cit. (bilj. 21), str. 30. - 32.
26
OZB je u sluËaju da prilikom sklapanja braka nisu bile ispunjene pretpostavke za post-
ojanje braka govorio o “nepostojeÊem braku” te nije predviao poseban postupak za
utvrenje braka nepostojeÊim (arg. ex Ël. 35. u vezi s Ël. 13. OZB-a). Ipak, radi pravne
sigurnosti i radi evidencije u matiËnim knjigama vjenËanih i roenih da se radi o ne-
postojeÊem braku, potrebno je bilo da se odlukom suda utvrdi brak nepostojeÊim. U po-
manjkanju zakonske odredbe o ovlaπtenicima na tuæbu za utvrenje braka nepostojeÊim,
teorija se opredijelila za analognu primjenu onog propisa koji je u OZB-u odreivao
osobe ovlaπtene na pokretanje postupka za poniπtaj braka. Prema odredbi st. 1. Ël. 44.
OZB-a to su bili:
•
braËni drugovi;
•
sve osobe koje su imale neposredni pravni interes da brak bude poniπten (analogno
- utvren nepostojeÊim);
•
javni tuæitelj.
O tome viπe Triva, Siniπa, op. cit. (bilj. 20), str. 47 - 51.; AlinËiÊ, Mira; BakariÊ-Miha-
noviÊ, Ana, op. cit. (bilj. 20), str. 116. - 117.
Prema ranijim saveznim propisima iz OZORD-a nije bilo moguÊe sudjelo-

vanje organa starateljstva u ulozi parniËne stranke u postupku radi utvrivanja
izvanbraËnog oËinstva.27 Novo socijalistiËko, republiËko i pokrajinsko, obiteljsko
zakonodavstvo zasnivalo se na drukËijim rjeπenjima tako da je u pravu nekih
republika (izmeu ostalog Hrvatske) i pokrajina i organ starateljstva mogao
imati procesni poloæaj stranke i u ovim parnicama.28
O utvrivanju oËinstva u sudskom postupku ZBPO je sadræavao nekoliko
odredaba. Prva (Ël. 100. ZBPO-a) je naËelno dopuπtala taj naËin (formu)
utvrivanja porijekla djeteta od oca jer je izricala da se ocem djeteta roenog
izvan braka smatra osoba koja ga je priznala za svoje ili Ëije je oËinstvo
utvreno sudskom presudom. Slijedilo je nekoliko materijalnopravnih i
procesnopravnih odredaba29 (Ël. 118. - 121., te 329. - 333. ZBPO-a). Njima
su odreeni subjekti koji su bili ovlaπteni podnijeti tuæbu radi utvrivanja
oËinstva, rokovi za tuæbe i procesni poloæaj stranaka u sudskom postupku
radi utvrivanja oËinstva.
Prema ZBPO-u su postupak radi utvrivanja oËinstva bili ovlaπteni pokre-
nuti:
27
»l. 25. st. 1. OZORD-a je glasio:
“Tuæbu radi utvrivanja oËinstva djeteta roenog van braka podnijet Êe u njegovo ime
majka dok vrπi roditeljsko pravo odnosno staralac s odobrenjem organa starateljstva, a
dijete u roku od pet godina po navrπenoj punoljetnosti.”
Dakle, tuæbu radi utvrivanja izvanbraËnog oËinstva je prema OZORD-u moglo pod-
nijeti dijete od roenja do navrπene 23. godine æivota. Za vrijeme maloljetnosti tuæbu
je u njegovo ime podnosila majka odnosno staratelj uz odobrenje organa starateljstva.
Prema OZORD-u (Ël. 24. st. 4. OZORD-a) je za pokretanje postupka radi utvrivanja
izvanbraËnog oËinstva bio ovlaπten i muπkarac koji je dobrovoljno, u kvalificiranoj formi,
priznao oËinstvo ali se majka nije suglasila s njegovim priznanjem.
Viπe o sudskom utvrivanju izvanbraËnog oËinstva prema OZORD-u vidi Prokop, Ana,
PorodiËno pravo, Zagreb, 1972., str. 90. - 108.; AlinËiÊ, Mira; BakariÊ-MihanoviÊ, Ana, op.
cit. (bilj. 20), str. 251. - 259.
28
RijeË je o ZBPO-u, PZ-u SR BIH, ZORD-u SR Crne Gore, ZPPPPS-u SR Makedonije.
Viπe o tome StankoviÊ, Gordana, op. cit. (bilj. 17), str. 79. - 80.; Belajec, Suradnja suda i
organa starateljstva, str. 320. - 321.
29
U ZBPO-u su bila utvrena posebna procesna pravila u obiteljskim sporovima, izmeu
ostalog u sporovima radi utvrivanja ili osporavanja oËinstva ili majËinstva (Ël. 329.
- 333. ZBPO-a). U tim su se sporovima na odgovarajuÊi naËin primjenjivale odredbe
Zakona o parniËnom postupku ako ZBPO-om nije bilo drukËije odreeno (arg. ex Ël. 305.
st. 1. ZBPO-a).
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 483
• dijete roeno izvan braka (Ël. 118. ZBPO-a);

• majka (Ël. 119. ZBPO-a);
• organ starateljstva (Ël. 120. ZBPO-a);30, 31
• osoba koja je priznala dijete za svoje, ali nije dobila potrebnu suglasnost (Ël.
116. ZBPO-a).
U pogledu moguÊnosti organa starateljstva da pokreÊe postupke radi
utvrivanja majËinstva, treba istaknuti da navedeno ovlaπtenje nije bilo
izrijekom propisano nijednim obiteljskim zakonodavstvom socijalistiËkih re-
publika i pokrajina. Meutim, navedena su zakonodavstva (kao i ZBPO - Ël.
327. st. 2.) propisivala da se na utvrivanje majËinstva na odgovarajuÊi naËin
primjenjuju sve odredbe zakona koje su se odnosile na utvrivanje oËinstva.32 Iz
navedenoga je dio teorije izveo zakljuËak da je organ starateljstva bio ovlaπten
pokrenuti postupak radi utvrivanja majËinstva, premda su iznesena i suprotna
stajaliπta.33
30
Osnovni je preduvjet da bi se organ starateljstva uopÊe mogao koristiti navedenim
ovlaπtenjem bio da je majka u povodu prijave roenja djeteta oznaËila osobu za koju je
tvrdila da je izvanbraËni otac (arg. ex Ël. 120. st. 1. u vezi s Ël. 101. ZBPO-a). SljedeÊa
je relevantna okolnost bila da u tom postupku pred matiËarem nije moglo biti utvreno
oËinstvo priznanjem oca, jer se oznaËena osoba ili nije odazvala na poziv matiËara ili
je izjavila da se ne smatra ocem djeteta (arg. ex Ël. 120. st. 1. u vezi s Ël. 102. i Ël. 104.
ZBPO-a). Pod tim je pretpostavkama organu starateljstva tekao rok od dvije godine,
raËunajuÊi od roenja djeteta, u kojem je mogao pokrenuti sudski postupak za utvrenje
oËinstva. Osim πto je bilo potrebno da je majka oznaËila pred matiËarem osobu koju je
smatrala ocem djeteta, za ovlaπtenje organa starateljstva ZBPO je traæio da je majka kas-
nije zanemarila interese djeteta i da nije sama (ili u ime djeteta) pokrenula postupak za
utvrivanje oËinstva (arg. ex Ël. 120. st. 1. ZBPO-a). Moæe se primijetiti da je navedena
okolnost bila nebitna kad ionako organ starateljstva nije mogao pokrenuti postupak ako
se majka protivila sudskom utvrivanju oËinstva (arg. ex Ël. 120. st. 2. ZBPO-a).
Prema ZBPO-u SR Srbije i ZBPO-u SAP Kosova organ starateljstva nije mogao pokre-
nuti postupak ako se majka iz opravdanih razloga tome protivila, πto znaËi da je bio
ovlaπten ocjenjivati valjanost i opravdanost razloga zbog kojih se majka protivila pokre-
tanju postupka. On je bio ovlaπten pokrenuti postupak ako bi naπao da ti razlozi nisu
opravdani. Opπirnije vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 321.
31
Prema ZBPO-u SR Srbije i ZBPO-u SAP Kosova u navedenom sluËaju organ starateljstva
nije bio stranka veÊ zastupnik stranke jer je postupak pokretao u ime djeteta. Opπirnije
vidi ibid.
32
RijeË je o ZBPO-u, PZ-u SR BIH, ZORD-u SR Crne Gore, ZPPPPS-u SR Makedonije.
33
Viπe o tome vidi StankoviÊ, Gordana, op. cit. (bilj. 17), str. 80.
Sudjelovanje organa starateljstva u postupku pred sudom koji nije sam po-
krenuo predstavljalo je specifiËnu novost jugoslavenskoga obiteljskog prava koja
je bila pravno ureena u ZBPO-u, PZ-u SR BIH, ZPPPPS-u SR Makedonije,
ZBPO-u SR Srbije te ZBPO-u SAP Kosova (crnogorski, slovenski i vojvoanski
obiteljski zakoni o tome nisu sadræavali nikakve odredbe). Na taj su naËin bile
otklonjene dileme o tome je li organ starateljstva mogao imati procesni poloæaj
umjeπaËa.34 Tako je prema ZBPO-u organ starateljstva bio ovlaπten sudjelovati
u postupku pred sudom u kojem se odluËivalo o “povjeravanju djece na Ëu-
vanje i odgoj, o naËinu odræavanja osobnih odnosa djece s roditeljem s kojim
ne æive u zajednici ili o uzdræavanju maloljetne djece ili punoljetne djece koja
nisu sposobna za rad” radi zaπtite interesa djece (Ël. 313. st. 1. ZBPO-a). U
navedenim je postupcima organ starateljstva bio ovlaπten sudjelovati i kad su
se vodili zajedno (pridruæeno) s braËnim ili paternitetskim ili maternitetskim
sporom (Ël. 313. st. 2. ZBPO-a).35 Sud je pozivao organ starateljstva, kad
je smatrao da je to potrebno, da sudjeluje u postupku i odreivao mu rok u
kojem je organ starateljstva mogao prijaviti svoje sudjelovanje. Dok taj rok ne
bi istekao, sud je zastajao s postupkom, ali organ starateljstva je mogao svoje
pravo da sudjeluje u postupku koristiti i nakon proteka toga roka (Ël. 315. st.
2. ZBPO-a).
Sud koji je odluËivao u nekom od postupaka u kojem je organ starateljstva
mogao sudjelovati kao umjeπaË, obavjeπtavao ga je o pokretanju postupka, po-
zivao ga na roËiπta i dostavljao mu podneske stranaka i odluke protiv kojih je
dopuπten pravni lijek, i to bez obzira na to je li organ starateljstva sudjelovao
u postupku, tj. je li intervenirao (Ël. 315. st. 1. ZBPO-a).36
SpecifiËnost navedene intervencije organa starateljstva u procesnoj ulozi
umjeπaËa sui generis sastojala se u tome πto se organ starateljstva nije pridruæivao
34
Viπe o tome ibid., str. 84.; Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 369.
35
RepubliËkim i pokrajinskim zakonima odreivao se πirok i vrlo raznolik krug poseb-
nih braËnih i obiteljskih postupaka u kojima je organ starateljstva mogao sudjelovati u
svojstvu umjeπaËa. U pravilu su to bili oni postupci koje organ starateljstva nije mogao
sam pokretati, iako je bilo sluËajeva da je u istom postupku organ starateljstva mogao
nastupati u dvojakim ulogama, stranke (ili zakonskog zastupnika stranke) i umjeπaËa. U
svim tim postupcima i po svim zakonima je organ starateljstva imao isti krug procesnih
ovlaπtenja koja su njegov poloæaj gotovo izjednaËila s poloæajem stranke u postupku.
Viπe o tome vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 370.
36
O moguÊim tumaËenjima odredbe sliËna sadræaja sadræane u ObZ-u vidi infra ad 4.4 i
5.5.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 485
nijednoj od stranaka. Organ starateljstva je djelovao u tuoj parnici kao samo-

stalan procesni subjekt koji se koristio svojim zakonom odreenim procesnim
ovlaπtenjima u cilju zaπtite interesa djece (arg. ex Ël. 314. ZBPO-a).37
Tako, kad je sudjelovao u postupku u svojstvu umjeπaËa sui generis, organ
starateljstva je bio ovlaπten podnijeti svoj prijedlog i poduzimati druge radnje
u postupku radi zaπtite prava i interesa djece, a naroËito iznositi Ëinjenice koje
stranke nisu navele, predlagati izvoenje dokaza te ulagati pravne lijekove (Ël.
314. ZBPO-a).38,39
Intervenciju organa starateljstva kad je on nastupao kao umjeπaË sui generis
je trebalo razlikovati od situacije u kojoj se on “pridruæivao postupku” koji je
pokrenula druga osoba, a na Ëije je pokretanje i on bio ovlaπten (Ël. 312. st. 2.
ZBPO-a).40 Teorija nije jedinstvena u tumaËenju poloæaja organa starateljstva
prema navedenoj odredbi Ël. 312. st. 2. ZBPO-a.41
2.3. Razdoblje nakon osamostaljenja Republike Hrvatske (1991.) do

donoπenja Zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona iz
2007. godine
Nakon temeljitih politiËko-pravnih promjena te stjecanja neovisnosti i

suverenosti Republike Hrvatske (1991.) nuæno je uslijedila i reforma pravnog
sustava.
ZBPO je vaæio u Republici Hrvatskoj sve dok nije zamijenjen Obi-
teljskim zakonom iz 1998. godine 42. Taj je zakon zamijenjen novim
37
O poloæaju centra za socijalnu skrb kao umjeπaËa sui generis vidi infra ad 5.
38
Odredbe istog sadræaja, s neznatnim razlikama u formulaciji, sadræavali su i drugi re-
publiËki i pokrajinski zakoni koji su pravno ureivali poloæaj organa starateljstva u ulozi
umjeπaËa (ZPPPPS SR Makedonije, ZBPO SR Srbije, PZ SR BIH, ZBPO SAP Kosova).
Vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 387 - 400.
39
Odredbu istog sadræaja, s neznatnim razlikama u formulaciji sadræi ObZ. Vidi infra ad
4.5. i 5.6.
40
Odredbu istog sadræaja, s neznatnim razlikama u formulaciji sadræi ObZ. Vidi infra ad 4.
41
O nekim teorijskim odreenjima pravnog poloæaja centra za socijalnu skrb prema odred-
bi nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-a vidi infra ad 4.2.
42
Obiteljski zakon (Narodne novine br. 162/1998.). Primjenjivao se od 1. srpnja 1999.
godine.
(istoimenim) Obiteljskim zakonom iz 2003. godine 43 koji je noveliran

2004. godine44.
Navedene izmjene i dopune iz 2004. godine nisu se odnosile na procesne
odredbe sadræane u osmom dijelu Obiteljskog zakona iz 2003. godine o sudje-
lovanju centra za socijalnu skrb u postupku.
Procesne odredbe sadræane u osmom dijelu Obiteljskog zakona iz 2003.
godine o sudjelovanju centra za socijalnu skrb u postupku preuzete su iz
Obiteljskog zakona iz 1998. godine, a ove iz ZBPO-a. Cijeli navedeni povije-
sni slijed promjena u regulativi obiteljskog prava odvijao se uz promjene u
terminologiji te manje i neznatne redakcijske razlike u formulaciji pojedinih
odredaba.
BuduÊi da u razmatranom periodu nije doπlo do bitne izmjene ureenja
statusa centra za socijalnu skrb u obiteljskim sporovima, za taj status
bi i u ovom periodu vaæilo ono πto je reËeno za prethodni (vidi supra ad
2.2.).
Odreene (ozbiljnije) intervencije u procesne odredbe osmog dijela Obi-
teljskog zakona iz 2003. godine o sudjelovanju centra za socijalnu skrb u
postupku izvrπene su Zakonom o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona
iz 2007. godine45, o kojima Êe biti rijeËi infra ad 3., 4. i 5.
43
Obiteljski zakon (Narodne novine br. 116/2003.). Stupio je na snagu 22. srpnja 2003.
godine.
44
Zakon o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 17/2004.);
Zakon o izmjeni Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 136/2004.).
45
Zakon o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 107/2007.; u
daljnjem tekstu: ZIDObZ 07).
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 487
3. CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB KAO STRANKA
3.1. OpÊenito
ZIDObZ 07 razraena su i odreenije formulirana pravila o sudjelovanju

centra za socijalnu skrb u svojstvu stranke i umjeπaËa sui generis u obiteljskim
postupcima.46
Po novome, kad centar za socijalnu skrb pokrene postupak u sluËajevima
u kojima je na to ovlaπten ovim Zakonom, on u postupku ima poloæaj stranke
(nov. Ël. 274. st. 1. ObZ-a).47
Tako centar za socijalnu skrb moæe tuæbom pokrenuti parniËni postupak
radi utvrenja da brak postoji ili da ne postoji (Ël. 25. ObZ-a), za poniπtaj braka
zbog maloljetnosti, liπenja poslovne sposobnosti i nesposobnosti za rasuivanje,
krvnog srodstva, odnosa nastalih posvojenjem i postojanja ranijeg braka (Ël. 36.
u vezi s Ël. 26. - 30. i 37. - 41. ObZ-a) te radi utvrenja majËinstva i oËinstva
(Ël. 73. ObZ-a).48
Kad se centru za socijalnu skrb daje ovlaπtenje da, radi zaπtite objektivne zako-
nitosti i interesa odreenih osoba odnosno kao nositelj obiteljskopravne zaπtite,
pokreÊe odreene postupke, onda to u pravilu znaËi da je on duæan pokrenuti
postupak s tim πto sam treba ocijeniti kad je i u kojoj mjeri potrebna zaπtita
46
»l. 274. ObZ-a nakon ZIDObZ 07 glasi (podcrtala S. A.):
“(1) Kad centar za socijalnu skrb pokrene postupak u sluËajevima u kojima je na to
ovlaπten ovim Zakonom, on u postupku ima poloæaj stranke.
(2) Centar za socijalnu skrb moæe se kao stranka pridruæiti postupku koji je pokrenula
druga osoba, ako je ovlaπten za pokretanje toga postupka.
(3) Centar za socijalnu skrb ovlaπten je sudjelovati kao umjeπaË u postupcima koje nije
ovlaπten pokrenuti ako je to potrebno radi zaπtite prava i interesa stranke koja se nije
sposobna sama o njima brinuti, a osobito radi zaπtite prava i interesa maloljetnog djeteta
ili punoljetnog djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb.
(4) Kad smatra da je to potrebno, sud Êe pozvati centar za socijalnu skrb da sudjeluje
kao umjeπaË u postupku koji nije ovlaπten pokrenuti i odrediti mu rok u kojem moæe
prijaviti svoje sudjelovanje. Dok ne istekne rok, sud Êe zastati s postupkom, ali svoje
pravo sudjelovanja u postupku centar za socijalnu skrb moæe koristiti i nakon proteka
toga roka.”
47
Odredbu istog sadræaja, s neznatnim razlikama u formulaciji sadræavao je i ZBPO (Ël.
312. st. 1.).
48
O sporovima koje je organ starateljstva bio ovlaπten pokretati prema ZBPO-u vidi supra
ad 2.2.
druπtvenog interesa te kojim je pravnim radnjama treba ostvariti.49 Duænost centra

za socijalnu skrb za pokretanje postupka ovisi i o zaπtitnim ciljevima koji se u
postupku nastoje ostvariti. Tako, kad je rijeË o pokretanju postupka radi poniπtaja
braka, treba uzeti da je centar za socijalnu skrb duæan pokrenuti postupak svaki
put kad sazna za razlog zbog kojeg je odreeni brak nevaljan, jer je u opÊem in-
teresu da se takvi brakovi poniπte. Kad je rijeË o postupcima koji se pokreÊu radi
zaπtite djece ili drugih osoba koje su pod posebnom druπtvenom skrbi, centar za
socijalnu skrb trebao bi prethodno ocijeniti koji su i u Ëemu se sastoje interesi tih
osoba i tek potom odluËiti hoÊe li pokrenuti odgovarajuÊi postupak.50
U odreenim situacijama centar za socijalnu skrb brani i zastupa depersona-
lizirani opÊi interes koji nema svoga konkretnog titulara veÊ se radi o interesu
cijelog druπtva (npr. kad pokreÊe postupak radi poniπtaja braka ili postupak radi
utvrenja da brak postoji ili da ne postoji). Ako se opÊi interes u nekim postupci-
ma poklapa s interesima jedne od stranaka, onda je to posljedica sluËajnosti i
konkretnih odnosa sudionika u obiteljskopravnom odnosu o kome se sudi. U
drugim sluËajevima centar za socijalnu skrb kao stranka u postupku brani, u pr-
vom redu, interese jedne od osoba koje su stranke u obiteljskopravnom odnosu,
a u pravilu i stranke u parniËnom postupku. Iza ovoga primarnog cilja stoji opÊi
interes da se pruæi posebna obiteljskopravna zaπtita odreenom krugu osoba (npr.
kad pokreÊe postupak radi utvrivanja oËinstva ili majËinstva).51
Posebnim pravilima ureena je mjesna nadleænost centra za socijalnu skrb
(Ël. 139. - 144. ZSS-a).
3.2. StranaËka i parniËna sposobnost centra
BuduÊi da je centar za socijalnu skrb pravna osoba (arg. ex Ël. 79. i 81. ZSS-
a) koja ima pravnu osobnost te pravnu i poslovnu sposobnost, on na podruËju
49
Dakle, naglasak je na legalitetu u postupanju, a ne oportunitetu, πto je u vezi s njegovom
ulogom zaπtite apstraktnog interesa zakonitosti te Ëinjenice da se radi o objektivnim
sporovima.
50
Usp. Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 328.; AlinËiÊ, Mira; Hrabar, Dubravka;
Jakovac-LoziÊ, Dijana; KoraÊ, Aleksandra, op. cit. (bilj. 15), str. 34., 74., 148. i 300.
51
Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 329., 402. - 405. navodi da se ovdje radi
o specifiËnoj procesnoj formi posrednog zastupanja, u kojoj centar za socijalnu skrb
nastupa i poduzima procesne radnje u svoje ime, ali za raËun odnosno u korist posredno
zastupane osobe (u pravilu djeteta Ëiji interes treba zaπtiti).
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 489
procesa ima stranaËku52´53 i parniËnu sposobnost54´55 (arg. ex Ël. 77. st. 1. Zakona
o parniËnom postupku56 i Ël. 79. st. 1. ZPP-a).57
52
StranaËka je sposobnost (lat. ius standi in iudicio; njem. Parteifähigkeit) svojstvo nekoga pravnog
subjekta, stanovitog oblika udruæivanja kojem je to svojstvo priznato odlukom suda u konkret-
nom postupku te odreenog dræavnog tijela, a eventualno i nekih drugih entiteta kada je to
zakonom posebno predvieno, da mogu biti nositeljima prava, duænosti i tereta πto ih utvruje
parniËno pravo, da mogu biti strankom i umjeπaËem, a kad su u pitanju zastupnici kao fiziËke
osobe i zastupnikom u parnici. StranaËka je sposobnost trajno svojstvo pravnih subjekata
(fiziËkih i pravnih osoba) koje im pripada neovisno o konkretnoj parnici ili konkretnom materi-
jalnopravnom odnosu. Ona je i trajno svojstvo dræavnih tijela i drugih entiteta kojima je prizna-
ta posebnim propisima. Ona je svojstvo oblika udruæivanja bez svojstva pravne osobe samo
u postupku s obzirom na koji je priznata odlukom suda i eventualno u nastavnom ovrπnom
postupku. Vidi Dika, Mihajlo, Graansko parniËno pravo; Stranke, njihovi zastupnici i treÊi u parniËnom
postupku; IV. knjiga, Zagreb, 2008. (u daljnjem tekstu: DIKA, GPP IV.), str. 28.
53
Viπe o stranaËkoj sposobnosti te o postupku u povodu nedostataka koji se tiËu stranaËke
sposobnosti vidi Triva, Siniπa, Graansko procesno pravo I, Zagreb, 1972. (u daljnjem tek-
stu: Triva, GPP I), str. 232. - 237.; PozniÊ, Borivoje, Graansko procesno pravo, Beograd,
1982. (u daljnjem tekstu: PozniÊ, GPP), str. 119. - 120.; Triva, Siniπa, Graansko parniËno
procesno pravo, Zagreb, 1983. (u daljnjem tekstu: Triva, GPPP), str. 224. - 228.; Triva,
Siniπa; Dika, Mihajlo, Graansko parniËno procesno pravo, Zagreb, 2004. (u daljnjem tek-
stu: Triva-Dika, GPPP), str. 303. - 308.; Dika, GPP IV., str. 28. - 45.
54
PozniÊ, GPP, str. 120. parniËnu sposobnost definira kao sposobnost stranke da ´punovaæ-
no preduzima radnje u postupku i da radnje njenog protivnika i suda budu prema njoj
punovaæno preduzete´. Dika, GPP IV., str. 46. parniËnu sposobnost (njem. Prozessfähig-
keit) definira kao svojstvo stranke da sama ili putem zastupnika koga je sama odredila
poduzima sve radnje u postupku s valjanim postupovnopravnim uËinkom, odnosno da se
prema njoj izravno ili preko njezina zastupnika koga je sama odredila te radnje poduzimaju
s takvim uËinkom. Triva, GPP I, str. 238.; Triva, GPPP, str. 229.; Triva-Dika, GPPP, str.
308., parniËnu sposobnost definiraju kao svojstvo odreene osobe da s procesnopravnim
uËinkom poduzima procesne radnje u parnici. Ova prva odreenja pojma odgovaraju stan-
dardnim definicijama u austrijskoj (Fasching: parniËna sposobnost jest sposobnost pro-
cesnog subjekta da sam ili putem zastupnika koga je sam izabrao djelotvorno poduzima
postupovne radnje, ili ih moÊi, za sebe ili drugoga, primati) i njemaËkoj doktrini (Rosen-
berg, Schwa, Gottwald: parniËna sposobnost je sposobnost da sami ili preko zastupnika
koga ste sami odredili vodite parnicu te da sve postupovne radnje sami ili preko izabranog
zastupnika poduzimate ili primate). O tome viπe vidi Dika, GPP IV., str. 46. (bilj. 110).
55
Viπe o parniËnoj sposobnosti te o postupku u povodu nedostataka koji se tiËu parniËne
sposobnosti vidi Triva, GPP I, str. 238. - 243.; PozniÊ, GPP, str. 120. - 122.; Triva, GPPP,
str. 228. - 234.; Triva-Dika, GPPP, str. 308. - 313.; Dika, GPP IV., str. 45. - 58.
56
Zakon o parniËnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999.,
88/2001. - vidi Ël. 50. Zakona o arbitraæi, 117/2003., 88/2005. - vidi Ël. 129. Zakona o
izmjenama i dopunama Ovrπnog zakona br. 2/2007. i 96/2008. - vidi odluku USRH od
20. prosinca 2006. i 9. srpnja 2008., te 84/08; u daljnjem tekstu: ZPP).
O postupcima koje je centar za socijalnu skrb ovlaπten pokrenuti kao stranka

vidi supra ad 3.1.57
StranaËka i parniËna sposobnost su opÊe pozitivne procesne pretpostavke58
na koje sud pazi po sluæbenoj duænosti tijekom cijelog postupka (Ël. 82. i 281.
ZPP-a) do pravomoÊnosti (arg. ex Ël. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, Ël. 365. st. 2. ZPP-
a) te u povodu tzv. redovite revizije (Ël. 392.a st. 1. ZPP-a).59,60
57
U doktrini je iznesen stav da stranaËka sposobnost, za razliku od pravne sposobnosti,
moæe biti samo potpuna i neograniËena u smislu da su stranaËki sposobne osobe spo-
sobne biti nositeljima svih procesnopravnih ovlaπtenja i duænosti (tereta). I oni koji
imaju ograniËenu pravnu sposobnost, na podruËju procesnog prava imaju neokrnjenu
stranaËku sposobnost. Radi zaπtite makar jednog od svojih materijalnih prava stranka
mora imati moguÊnost da koristi sva ovlaπtenja koja proizlaze iz procesnog prava. Vidi
Triva, GPP I, str. 233. - 234.; Triva, GPPP, str. 225.; Triva-Dika, GPPP, str. 304. Navede-
nom se stavu u novijoj doktrini prigovara navodeÊi da odreeni nositelji stranaËke spo-
sobnosti ne mogu biti nositeljima svih procesnih prava, duænosti i tereta πto ih opÊenito
utvruje graansko procesno pravo. Pravila o nekim posebnim postupcima vrijede samo
za odreene subjekte (npr. pravila o parnicama iz obiteljskih odnosa; pravila o postupku
pred trgovaËkim sudovima; pasivno su steËajno sposobni samo neki pravni subjekti;
arbitraæna je sposobnost u bivπoj dræavi dugo vremena bila rezervirana samo za neke
subjekte; itd.). »im neki nositelji stranaËke sposobnosti zbog svojih specifiËnih svojstava
ne mogu sudjelovati u nekim postupcima, oni ne mogu biti ni nositeljima specifiËnih
prava, duænosti i tereta koji pripadaju subjektima koji u njima mogu sudjelovati. U tom
bi se smislu moglo govoriti o relativnoj ograniËenosti ne samo pravne veÊ i stranaËke spo-
sobnosti. Ipak, u onim postupcima u kojima bi mogli sudjelovati, nositelji bi stranaËke
sposobnosti morali moÊi imati sva ovlaπtenja, duænosti i terete koje mogu imati stranke
u tim postupcima. Vidi Dika, GPP IV., str. 29. - 30.
58
Tako Triva-Dika, GPPP, str. 306. - 307., 312. - 313.; Dika, GPP IV., str. 40., 46.
59
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parniËnom postupku iz 2008. godine (Na-
rodne novine br. 84/2008.; u daljnjem tekstu: ZIDZPP 08) reafirmirano je rjeπenje u pogledu
razloga zbog kojih se u povodu tzv. redovite revizije pazi po sluæbenoj duænosti kakvo je bilo
prije Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parniËnom postupku iz 2003. godine (Na-
rodne novine br. 117/2003.; u daljnjem tekstu: ZIDZPP 03). Vidi Ël. 34. ZIDZPP-a 08.
Odredba Ël. 392.a u varijanti prije nego πto je izmijenjena i dopunjena na temelju ZID-
ZPP-a 08, u kojoj Êe ostati na snazi i primjenjivati se i nakon stupanja na snagu tog
Zakona (stupio je na snagu 1. listopada 2008.), ali samo u postupcima u kojima Êe prije
njegova stupanja na snagu biti donesena drugostupanjska presuda (arg. ex Ël. 52. st. 4.,
Ël. 53. ZIDZPP-a 08), glasi:
“Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija
revizijom i u granicama razloga odreeno navedenih u reviziji.”
60
O izvanrednim pravnim lijekovima u statusnim sporovima vidi infra ad bilj. 114, 115 i 116.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 491
3.3. Procesna legitimacija centra
Kad zakon ovlaπÊuje centar za socijalnu skrb da, radi zaπtite objektivne
zakonitosti i kao nositelj posebne obiteljskopravne zaπtite, pokreÊe odreene
braËne i obiteljskopravne postupke (vidi supra ad 3.1.), on je u njima stranka,
premda po svojoj prirodi ne moæe biti sudionik u braËnom ili u obiteljskopra-
vnom odnosu. Dakle, centar za socijalnu skrb je stranka u procesnom smislu
premda ne moæe biti stranka u materijalnopravnom odnosu u povodu kojega
se postupak vodi.61
Meutim, ovlastivπi centar za socijalnu skrb na pokretanje odreenih postu-
paka pred sudom, zakon mu je priznao tzv. procesnu legitimaciju za voenje
postupka (action attitrée - tuæba na temelju zakonskog titulusa).62,63 Bez izriËite
61
Viπe o materijalnopravnoj, procesnoj i legitimacijskoj definiciji pojma stranke vidi Dika,
GPP IV., str. 13. - 17.
62
Prema Trivi (Triva, GPP I, str. 245. - impostacija instituta procesne legitimacije iz toga
izdanja zadræana je i u daljnjim izdanjima, ukljuËujuÊi 7. izdanje (Triva-Dika, GPPP, str.
314. - 317.)) o postojanju procesne legitimacije za voenje konkretne parnice zakljuËuje
se na dva moguÊa naËina:
a) na temelju pravne norme koja odreene subjekte ovlaπÊuje da traæe odreenu zaπtitu
pa u takvom sluËaju sama norma a priori potvruje postojanje njihova pravnog interesa
te ga stoga nisu duæni posebno dokazivati (action attitrée - tuæba na temelju zakonskog
titulusa);
b) na temelju dokazanoga konkretnoga pravnog interesa za dobijanje povoljne presude
u parnici, jer Êe se ona pozitivno odraziti na pravnu sferu tuæitelja (action banale - tuæba
bez izriËitoga zakonskog titulusa).
63
Komparativno gledano, institut procesne legitimacije nije izrijekom zakonski ureen.
On je kreacije teorije i judikature, Ëemu se svakako trebaju pripisati i znaËajne razlike
u njegovu definiranju. Triva (Triva, GPP I, str. 244. - 245.; Triva, GPPP, str. 235.; Triva-
Dika, GPPP, str. 314.) navedeni pojam tretira kao opÊu, u osnovi hipotetsku, procesnu
kategoriju utemeljenu na institutu pravnog interesa. Ovlaπtenje za voenje konkretne
parnice odraz je konkretnoga pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog
spora. Za utvrivanje postojanja procesne legitimacije procesno pravo upuÊuje na ma-
terijalno pravo. Postojanje procesne legitimacije znaËi da su stranke u sporu “prave”
stranke; da imaju pravni interes za voenje konkretne parnice determinirane subjektiv-
no - odreenim strankama, i objektivno - odreenim tuæbenim zahtjevom. DokazujuÊi
postojanje procesne legitimacije, tuæitelj je duæan, prije upuπtanja u meritorno tretiranje
predmeta spora, uËiniti vjerojatnim da je ovlaπten za pokretanje konkretne parnice - u
odnosu na konkretnog tuæenika - s obzirom na konkretni tuæbeni zahtjev. Tuæitelj mora
dokazati samo to da ima pravni interes pokrenuti odreenu parnicu protiv odreenog
zakonske odredbe centar za socijalnu skrb ne bi bio ovlaπten sudjelovati u po-

stupku pred sudom - traæiti konstitutivnu te deklaratornu zaπtitu64.
Tako je prema ObZ-u centar za socijalnu skrb ovlaπten traæiti konstitutivnu
pravnu zaπtitu, tj. podnijeti tuæbu za poniπtaj braka zbog odreenih razloga
(Ël. 26. - 30. i Ël. 36. - 41. ObZ-a). Konstitutivna se pravna zaπtita moæe traæiti
samo onda kad je to izrijekom predvieno zakonom. Pritom se krug subjekata
ovlaπtenih traæiti tu zaπtitu odreuje, odnosno moæe odrediti na tri naËina.65
tuæenika kad bi postojale graanskopravne pretpostavke za koje on samo tvrdi da po-sto-

je. PozniÊ, GPP, str. 123. - 124. razlikuje izmeu stvarne legitimacije i prava na voenje
spora. Stranka je stvarno legitimirana ako je sudionik materijalnopravnog odnosa iz
kojega je nastala parnica. Prema navedenom autoru, pitanje stvarne legitimacije je ma-
terijalnopravne prirode i o njemu ovisi osnovanost tuæbenog zahtjeva. Pod pravom na
voenje spora podrazumijeva ovlaπtenje stranke da u svoje ime vodi odreenu parni-
cu. Redovno to ovlaπtenje imaju sudionici spornoga materijalnopravnog odnosa, dakle
oni koji su stvarno legitimirani. U takvim sluËajevima to pravo ne dolazi do izraæaja.
Meutim, u nekim sluËajevima zakon odvaja pravo na voenje spora od nositelja sub-
jektivnog prava i prenosi ga na treÊu osobu, koja se pojavljuje kao stranka i vodi spor o
tuem subjektivnom pravu u svoje ime. Presuda u tom sporu djeluje i prema nositelju
prava. Ovlaπtenje na voenje spora ispoljava se u tom sluËaju kao poseban pojam. Ono
ima znaËenje procesne pretpostavke, nedostatak koje povlaËi odbacivanje tuæbe. Dika,
GPP IV., str. 68. - 69. govori o procesnoj legitimaciji kao o pravu na meritornu odluku,
na suenje. Prema navedenom autoru treba razlikovati izmeu procesne legitimacije,
stvarne legitimacije te materijalnopravne legitimacije. Aktivna bi procesna legitimacija
bila ovlaπtenje da se u svojstvu tuæitelja protiv odreenog tuæenika vodi parnica u kojoj
je istaknut odreeni kondemnatorni, konstitutivni ili deklaratorni tuæbeni zahtjev, dok
bi pasivna procesna legitimacija bila pravna pozicija odreenog tuæenika protiv koga
je stanoviti tuæitelj ovlaπten voditi takvu parnicu. Pritom bi bila rijeË o ovlaπtenju za
voenje parnice u kojoj bi trebalo provjeriti je li postavljeni tuæbeni zahtjev osnovan, u
kojoj bi trebalo provjeriti jesu li stranke i stvarno legitimirane.
O odreenju pojma i pravne prirode instituta procesne legitimacije u njemaËkoj, austri-
jskoj te francuskoj doktrini vidi Dika, GPP IV., str. 58 - 62., 64 - 65.
64
To stoga πto je pravni interes opÊa legitimacijska pretpostavka za traæenje deklaratorne
pravne zaπtite, a centar za socijalnu skrb ne bi mogao imati “svoj” pravni interes. O
moguÊim naËinima odreivanja kruga subjekata ovlaπtenih traæiti deklaratornu i konsti-
tutivnu zaπtitu vidi infra ad bilj. 65., 66., 67. i 68.
65
Krug se subjekata ovlaπtenih traæiti konstitutivnu zaπtitu odreuje, odnosno moæe
odrediti na tri naËina:
- u odreenim sluËajevima, koji preteæu, pravo traæiti konstitutivnu zaπtitu rezervirano je
za krug osoba i/ili tijela koji su na to izrijekom ovlaπteni. Tako su tuæbu za razvod braka
ovlaπteni podnijeti samo braËni drugovi (arg. ex Ël. 42. ObZ-a);
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 493
U odreenim sluËajevima pravo na konstitutivnu zaπtitu priznaje se

odreenim izrijekom navedenim osobama i/ili tijelima, ali i drugima koji uËine
vjerojatnim da za to imaju pravni interes. Tako tuæbu za poniπtaj braka mogu
podnijeti osobe i centar za socijalnu skrb koji su na to izrijekom ovlaπteni te
osobe koje za to imaju pravni interes (arg. ex Ël. 26. - 30. i Ël. 36. - 41. ObZ-a).
U navedenom sluËaju bi pravni interes imao znaËenje dopunske legitimacijske
osnove za traæenje takve zaπtite.66
Kriteriji za utvrivanje procesne legitimacije za traæenje deklaratorne zaπtite
postavljeni su, odnosno mogu se postaviti na tri naËina.67
U odreenim sluËajevima procesnu legitimaciju imaju samo osobe i even-
tualno tijela koji su izrijekom ovlaπteni traæiti deklaratornu zaπtitu. Tako su
stranke u parnici radi utvrivanja majËinstva dijete i æena Ëije se majËinstvo
utvruje, a centar za socijalnu skrb ili æena koja sebe smatra majkom ako su
pokrenuli taj postupak (Ël. 286. st. 1. ObZ-a), odnosno centar za socijalnu skrb,
- u odreenim sluËajevima pravo traæiti konstitutivnu zaπtitu priznaje se odreenim izri-

jekom navedenim osobama i/ili tijelima, ali i drugima koji uËine vjerojatnim da za to imaju
pravni interes. Tako tuæbu za poniπtaj braka mogu podnijeti osobe koje su na to izrijekom
ovlaπtene te osobe koje za to imaju pravni interes (arg. ex Ël. 26. - 30., 40. ObZ-a);
- teorijski je moguÊe zamisliti sluËaj u kojem bi se pravo traæiti konstitutivnu zaπtitu
priznalo svakome tko za to bude imao pravni interes, bez navoenja odreenih kategori-
ja izrijekom na to ovlaπtenih osoba i/ili tijela. »ini se da hrvatsko pravo ne poznaje takve
sluËajeve u kojima bi postojanje pravnog interesa samog po sebi bilo jedinom dostatnom
legitimacijskom osnovom za traæenje konstitutivne zaπtite.
O procesnoj legitimaciji za pokretanje i voenje konstitutivnih parnica vidi Triva-Dika,
GPPP, str. 141. - 142., 408.; Dika, GPP IV., str. 79. - 80.
66
U sluËajevima u kojima i pravni interes ima znaËenje legitimacijske osnove za traæenje
konstitutivne zaπtite tuæitelj bi trebao uËiniti vjerojatnim postojanje svoga pravnog inte-
resa tvrdeÊi postojanje odreene pravne situacije i uvjetovanosti svoje (takoer ustvrene)
pravne pozicije ostvarivanjem te zaπtite. Vidi Dika, GPP IV., str. 73. - 75., 79. - 80.
67
Kriteriji za utvrivanje procesne legitimacije za traæenje deklaratorne zaπtite postavljeni
su na tri naËina:
- u odreenim sluËajevima procesnu legitimaciju imaju osobe i eventualno tijela koji su
izrijekom ovlaπteni traæiti deklaratornu zaπtitu;
- u drugim sluËajevima procesnu legitimaciju imaju osobe koje su izrijekom ovlaπtene
traæiti deklaratornu zaπtitu te svi oni koji za to imaju pravni interes;
- ako drugaËije nije propisano za pojedine sluËajeve traæenja deklaratorne pravne zaπtite,
takvu zaπtitu moæe traæiti svatko tko za to ima pravni interes (arg. ex Ël. 187. st. 2. ZPP-a).
O procesnoj legitimaciji za pokretanje i voenje deklaratornih parnica vidi Triva-Dika,
GPPP, str. 141. i 400.; DIKA, GPP IV., str. 80 - 81.
bez obzira tko je pokrenuo postupak pred sudom (Ël. 286. st. 3. ObZ-a). Stranke
u parnici radi utvrivanja oËinstva su dijete, djetetova majka i muπkarac Ëije
se oËinstvo utvruje, a centar za socijalnu skrb ako je pokrenuo taj postupak
(Ël. 286. st. 2. ObZ-a), odnosno bez obzira na to tko je pokrenuo postupak
(Ël. 286. st. 3. ObZ-a).
U drugim sluËajevima procesnu legitimaciju imaju osobe koje su izrijekom
ovlaπtene traæiti deklaratornu zaπtitu te svi oni koji imaju pravni interes. Tako
pravo na tuæbu radi utvrenja da brak postoji ili da ne postoji ima svaka osoba
koja za to ima pravni interes te centar za socijalnu skrb (Ël. 25. ObZ-a).68
Dakle, centar za socijalnu skrb je procesno legitimiran za pokretanje i voenje
odreenih postupaka samo kad je na to izrijekom ovlaπten zakonom.
Postojanje procesne legitimacije treba tretirati kao opÊu pozitivnu procesnu
pretpostavku69 koja mora biti ispunjena pri poduzimanju svih procesnih radnji,
pa tako i za podnoπenje tuæbe.70
3.4. UËinci presude prema centru
U sluËajevima kad centar za socijalnu skrb pokreÊe postupak kao aktivna

stranka te kad se kao stranka “pridruæuje postupku” koji je pokrenula druga
68
Ako drukËije nije propisano za pojedine sluËajeve traæenja deklaratorne pravne zaπtite,
takvu zaπtitu moæe traæiti svatko tko za to ima pravni interes (arg. ex Ël. 187. st. 2.
ZPP-a). U tom bi smislu pravni interes bio opÊom legitimacijskom osnovom za traæenje
deklaratorne pravne zaπtite. Vidi Dika, GPP IV., str. 73. - 74. i 80. - 81.
69
Usp. Triva, GPP I, str. 247. - 248.; PozniÊ, GPP, str. 124.; Triva, GPPP, str. 237.; Dika,
Mihajlo, Pravo na tuæbu, Zagreb, 1987., XV. (Pravo na tuæbu kao sloæena procesnopravna
pozicija tuæitelja u parnici); Triva-Dika, GPPP, str. 316. - 317.; Dika, GPP IV., str. 69.
- 70., 71. - 72.
70
BuduÊi da kod deklaratornih tuæbi postojanje procesne legitimacije i postojanje pravnog
interesa u pravilu koincidiraju, sadræajno se podudaraju, procesnoj legitimaciji za traæen-
je deklaratorne zaπtite trebalo bi dati onaj procesnopravni tretman koji je zakonom iz-
rijekom predvien za pravni interes, dakle, tretirati je kao procesnu pretpostavku zbog
nedostatka koje tuæbu treba odbaciti (arg. ex Ël. 288. st. 2. ZPP-a). S obzirom na to da
se procesnoj legitimaciji za traæenje deklaratorne zaπtite, kada je ona uvjetovana posto-
janjem pravnog interesa, pridaje znaËenje procesne pretpostavke, trebalo bi, argumento
a cohaerentia, a completudine, isto procesnopravno znaËenje opÊenito pridati procesnoj
legitimaciji, tretirati je, dakle, opÊenito kao pozitivnu procesnu pretpostavku. Vidi Dika,
GPP IV., str. 71. - 72. U tom smislu i Triva-Dika, GPPP, str. 316. - 317.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 495
osoba, a za Ëije je pokretanje inaËe ovlaπten (vidi infra ad 4.), presuda bi pre-
ma centru djelovala u granicama svoje pravomoÊnosti kao i prema drugim
strankama.
Centar bi bio vezan pravomoÊnoπÊu donesenih odluka. U granicama svoje
pravomoÊnosti one bi prijeËile da centar kao stranka pokrene novi postupak o
presuenoj stvari (Ël. 333. st. 2. ZPP-a).
»ini se da je u hrvatskoj doktrini i judikaturi opÊenito prihvaÊen stav da
pravomoÊne odluke donesene u statusnim parnicama (braËnim i paternitetskim
odnosno maternitetskim parnicama) djeluju erga omnes - zbog prirode odno-
sa koje ureuju - iznimno od pravila da pravomoÊne presude djeluju meu
strankama (inter partes).71”72
BuduÊi da bi parnice koje bi centar pokretao kao tuæitelj bile deklaratorne
(arg. ex Ël. 25. ObZ-a, Ël. 73. ObZ-a) ili konstitutivne (arg. ex Ël. 36. ObZ-a u
vezi s Ël. 26. - 30. i 37. - 41. ObZ-a) po svojoj prirodi, odnosno, buduÊi da
bi se u njima moglo adhezijski odluËiti i o tome s kojim Êe roditeljem dijete
71
Iznimno od pravila da pravomoÊne presude djeluju meu strankama, njihovim univer-
zalnim te nekim singularnim sljednicima, u odreenim sluËajevima one djeluju ultra
partes, ali ne i erga omnes (contra mundum), dok neke djeluju erga omnes. Presude prve kat-
egorije u pravilu djeluju prema osobama koje se nalaze u odnosu potencijalnoga jedins-
tvenog suparniËarstva; presude druge kategorije s obzirom na svoje apsolutno djelovanje
proizvode uËinke i protiv osoba koje ni na koji naËin nisu bile legitimirane sudjelovati
u postupku iz koga odluka potjeËe. Vidi Dika, Mihajlo, ’Prethodno pitanje’ u parniËnom
postupku, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 26 (2005), 1, str. 20. - 28.
72
Nema sumnje da pravna posljedica konstitutivne presude i u statusnim stvarima djeluje
prema treÊima kao pravno relevantna Ëinjenica. No, smatramo da pravomoÊne presude u
statusnim stvarima djeluju prema treÊima i neposrednom snagom svoje pravomoÊnosti,
pa stoga i kad nisu konstitutivne naravi. Ako su konstitutivne, prema treÊima, onda
djeluju po dvjema osnovama - kao pravomoÊne odluke i kao pravno relevantne Ëinjenice.
Ako nisu konstitutivne, djeluju samo neposrednom snagom svoje pravomoÊnosti.
Neophodno je usvojiti pravilo po kojemu treÊe vezuje ne samo konstitutivna presuda
kojom se brak razvodi ili poniπtava, veÊ i pravomoÊna deklaratorna presuda kojom se
utvruje da brak ne postoji ili da postoji, da nema osnove za razvod braka ili za poniπtaj
braka, odnosno kojom se prihvaÊa ili odbija zahtjev za utvrenje ili osporavanje mate-
rinstva ili oËinstva. Triva-Dika, GPPP, str. 652. - 653.
O djelovanju pravomoÊnih sudskih odluka donesenih u statusnim parnicama vidi opπirnije
Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 330. - 333.
O sudskim odlukama i njihovim uËincima vidi opπirnije Dika, Mihajlo, O biti i grani-
cama pravomoÊnosti, I, povijesno-komparativna impostacija instituta, Zagreb, 1991., str.
285. - 288.
æivjeti, o roditeljskoj skrbi i o mjerama za zaπtitu prava i dobrobiti djeteta

(arg. ex Ël. 294. ObZ-a) te o njegovu uzdræavanju (arg. ex Ël. 300. ObZ-a i Ël.
301. ObZ-a), njemu se niπta ne bi moglo dosuditi niti bi mogao biti osuen u
glavnoj stvari.73
O naknadi troπkova u navedenim postupcima vidi infra ad 3.5.
3.5. Troπkovi postupka
Kad centar za socijalnu skrb sudjeluje u postupku kao stranka, na naknadu

troπkova postupka i njegove duænosti snaπanja troπkova u postupku pred sudom
primjenjuju se odredbe Zakona o parniËnom postupku koje se odnose na dræa-
vnog odvjetnika (nov. Ël. 279. st. 1. ObZ-a). Navedeno znaËi da bi centar imao
pravo traæiti naknadu troπkova po opÊim pravilima po kojima stranka ima pravo
na naknadu troπkova postupka u statusnim parnicama (arg. ex Ël. 162. ZPP-a 74,
Ël. 272. ObZ-a 75 i nov. Ël. 279. st. 1. ObZ-a). Prema istim bi pravilima i druge
stranke odnosno sudionici imali pravo traæiti naknadu troπkova prema centru
za socijalnu skrb (arg. ex Ël. 272. ObZ-a i nov. Ël. 279. st. 1. ObZ-a).
Meutim, centar za socijalnu skrb ne bi naknadu troπkova mogao izravno
traæiti u svoju korist niti bi se u odnosu na njega moglo traæiti da on drugim
sudionicima izravno naknadi troπkove, veÊ bi se, u postupcima u kojima sudje-
luje centar, odluka o troπkovima postupka donosila u korist, odnosno protiv
Republike Hrvatske (arg. ex Ël. 154.a ZPP-a, nov. Ël. 279. st. 1. ObZ-a).76
73
Usp. Dika, GPP IV., str. 294. - 295.
74
»l. 162. ZPP-a glasi:
“Kad dræavni odvjetnik sudjeluje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu
troπkova prema odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.”
75
»l. 272. ObZ-a glasi:
“O troπkovima postupka u statusnim stvarima sud Êe odluËiti slobodno, vodeÊi raËuna o
okolnostima sluËaja i o ishodu postupka.”
O razlozima koji govore u prilog navedenog rjeπenja odnosno odstupanja od opÊih naËe-
la parniËnog postupka vidi opπirnije Triva, Siniπa, op. cit. (bilj. 20), str. 291. - 301.
76
U parnicama u kojima dræavni odvjetnik sudjeluje kao stranka strankom je u odreenom
sporednom (adhezijskom) smislu i dræava jer Êe ona biti osuena na naknadu troπkova
postupka (Ël. 154.a ZPP-a). Treba uzeti da bi dræavni odvjetnik u incidentalnom (adhezi-
jskom) postupku u kojem bi se odluËivalo o troπkovima postupka nastupao u svoje ime, a
za raËun dræave kojoj bi trebalo neπto dosuditi ili koja bi trebala biti osuena neπto platiti;
bio bi to sluËaj tzv. procesnoga namjesniπtva. Vidi Dika, GPP IV., str. 17. - 18.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 497
Nadalje, centar za socijalnu skrb bi bio duæan predujmljivati sredstva za

izvoenje dokaza koje je predloæio (arg. ex Ël. 162. ZPP-a, nov. Ël. 279. st. 1.
ObZ-a) u mjeri u kojoj ta sredstva ne bi bio duæan osigurati sud ex officio (arg.
ex Ël. 286. st. 4. ObZ-a).77
Treba istaknuti da prema ObZ-u nakon ZIDObZ-a 07 centar za socijalnu
skrb sam snosi troπkove koje je imao u povodu sudjelovanja u postupcima u
svojstvu specifiËnog umjeπaËa (nov. Ël. 279. st. 2. ObZ-a).78
Dakle, u pogledu snoπenja troπkova postupka postoji znaËajna razlika
ovisno o tome sudjeluje li centar za socijalnu skrb u postupku kao stranka ili
kao specifiËni umjeπaË (arg. ex nov. Ël. 279. st. 1. i 2. ObZ-a u vezi s Ël. 162.
ZPP-a, Ël. 154. a ZPP-a, Ël. 272. ObZ-a). Kad centar sudjeluje u postupku kao
stranka, on ne bi naknadu troπkova mogao izravno traæiti u svoju korist niti
bi se u odnosu na njega moglo traæiti da drugim sudionicima izravno naknadi
troπkove, veÊ bi se u takvom postupku odluka o troπkovima postupka donosila
u korist, odnosno protiv Republike Hrvatske (arg. ex Ël. 154.a ZPP-a, nov. Ël.
279. st. 1. ObZ-a). Meutim, kad centar sudjeluje u postupku kao specifiËni
umjeπaË, on sam snosi troπkove postupka koje je imao u povodu tog sudjelovanja
u postupku (nov. Ël. 279. st. 2. ObZ-a).
Upitno je, jesu li izloæena pravila o snoπenju troπkova postupka, prema
kojima postoji razlika u snoπenju tih troπkova ovisno o tome sudjeluje li centar
77
»l. 286. st. 4. ObZ-a glasi:
“(4) U parnicama radi utvrivanja majËinstva ili oËinstva iz sredstava suda isplatit Êe se
predujam za troπkove vjeπtaka.”
U parnicama za osporavanje majËinstva i oËinstva taj se predujam ne isplaÊuje iz sred-
stava suda (arg. a contrario ex Ël. 286. st. 4. ObZ-a).
78
ObZ prije ZIDObZ-a 07 je odredbom Ël. 279. odreivao da se u odnosu na centar za
socijalnu skrb primjenjuju odredbe o troπkovima postupka koje vaæe za sudjelovanje
dræavnog odvjetnika u parnici. BuduÊi da je ZIDZPP 03 dræavni odvjetnik izgubio mo-
guÊnost da intervenira u postupku kao umjeπaË sui generis, brisane su odredbe koje su
ureivale pitanja predujmljivanja, snoπenja i naknade njegovih troπkova u vezi s takvim
mijeπanjem (arg. ex Ël. 162. ZPP-a). Stoga se otvorilo pitanje normiranja pozicije centra
za socijalnu skrb u vezi s troπkovima postupka kad sudjeluje u postupku kao umjeπaË. O
moguÊem tumaËenju navedene pravne situacije vidi Triva-Dika, GPPP, str. 760. - 761.
ZIDObZ 07 je novim odredbama stavaka 1. i 2. Ël. 279. ObZ-a uredio pravo centra za
socijalnu skrb na naknadu troπkova u postupcima u kojima sudjeluje u svojstvu stranke i
u onima u kojima sudjeluje u svojstvu umjeπaËa, po uzoru na pravo dræavnog odvjetnika
na naknadu troπkova postupka kad nastupa kao stranka u parniËnom postupku (Ël. 162.
ZPP-a), odnosno kad je prije ZIDZPP-a 03 nastupao kao umjeπaË sui generis.
kao stranka ili specifiËni umjeπaË, opravdana i svrsishodna. Naime, poloæaj

centra za socijalnu skrb kao specifiËnog umjeπaËa (intervenijenta) je blizak
poloæaju koji on ima kad intervenira u postupak kao stranka (vidi infra ad
4.2.1. i 5.3.). Odredba Ël. 209.a ZPP-a naglaπava da se na umjeπaËa kao su-
dionika na odgovarajuÊi naËin primjenjuju pravila o stranaËkoj i parniËnoj
sposobnosti te o zastupanju stranaka. Tom odredbom uËinjeno je nedvojbe-
no i da se pravila o podnescima stranaka i o dostavi strankama odnose i na
umjeπaËa. Nema, meutim, razloga da se odredba Ël. 209.a ZPP-a ne shvati u
smislu da bi na umjeπaËa opÊenito trebalo na odgovarajuÊi naËin primjenjivati
pravila koja su mjerodavna za stranke u postupku, osim ako izrijekom nije
drukËije propisano, ili, ako to ne bi bilo u protivnosti s pravnim poloæajem
tog sudionika u postupku.79
Moglo bi se primijetiti da je, s pravno-politiËkog aspekta, dvojbena primje-
renost rjeπenja prema kojem se odluka o troπkovima postupka, u postupcima u
kojima centar za socijalnu skrb sudjeluje kao stranka, donosi u korist, odnosno
protiv Republike Hrvatske (arg. ex Ël. 154.a ZPP-a, nov. Ël. 279. st. 1. ObZ-a)
uzme li se u obzir da je centar pravna osoba (arg. ex Ël. 79. i ZSS-a), a ne dræav-
no tijelo (poput dræavnog odvjetniπtva).
De lege ferenda, trebalo bi preispitati odredbe nov. Ël. 279. st. 1. i 2. ObZ-a
prema kojima postoji razlika u snoπenju troπkova postupka u kojima sudjeluje
centar za socijalnu skrb, ovisno o tome ima li on u tim postupcima poloæaj
stranke ili specifiËnog umjeπaËa. Valjalo bi razmisliti o tome da se za snoπenje
troπkova postupaka u kojima centar sudjeluje kao umjeπaË propiπe primjena
odredaba koje reguliraju snoπenje troπkova postupaka u kojima centar su-
djeluje kao stranka. Pritom, takoer, treba preispitati mogu li se primijeniti
pravila ZPP-a koja se odnose na dræavnog odvjetnika na pitanja troπkova
postupka vodeÊi raËuna o tome da je centar za socijalnu skrb pravna osoba,
a ne dræavno tijelo.
79
U tom smislu i Dika, GPP IV., str. 286. koji ovo pitanje razmatra u odnosu na obiËnog
umjeπaËa i umjeπaËa s poloæajem jedinstvenog suparniËara.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 499
4. POLOÆAJ CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB PREMA ODREDBI »L.

274. ST. 2. OBZ-A
4.1. OpÊenito
Centar za socijalnu skrb moæe se kao stranka “pridruæiti postupku” koji je

pokrenula druga osoba, ako je ovlaπten za pokretanje toga postupka (nov. Ël.
274. st. 2. ObZ-a).80
U hrvatskoj procesnoj znanosti (ukljuËujuÊi i prijaπnju jugoslavensku) izdi-
ferencirala su se razliËita shvaÊanja o pravnom poloæaju centra za socijalnu skrb
kad se on, u skladu s navedenom odredbom, kao stranka “pridruæuje postupku”
koji je pokrenula druga osoba (ako je ovlaπten za pokretanje toga postupka,
treba ga preuzeti u svoje ime u svojstvu stranke).
Prema jednom shvaÊanju, koje je dominantno u bivπoj jugoslavenskoj i dije-
lu suvremene hrvatske doktrine81, centar za socijalnu skrb, kad se pridruæuje
parnici kao stranka, stjeËe svojstvo svojevrsnoga jedinstvenog suparniËara (vidi
infra ad 4.2.). Zastupa se i shvaÊanje da centar za socijalnu skrb stjeËe svojstvo
umjeπaËa s poloæajem jedinstvenog suparniËara kad se pridruæuje parnici koju
je pokrenula druga osoba, a na Ëije je pokretanje i centar ovlaπten (vidi infra
ad 4.2.).82
Drugo shvaÊanje barata pojmom intervenijenta s pravnim poloæajem samo-
stalne stranke (vidi infra ad 4.2.).83
4.2. Neka teorijska odreenja pravnog poloæaja centra prema odredbi

Ël. 274. st. 2. ObZ-a
Belajec odredbu Ël. 312. st. 2. ZBPO-a (sadaπnjeg nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-
a) dovodi u vezu s odredbom Ël. 196. st. 2. ZPP-a, prema kojoj uz tuæitelja
80
312. st. 2.). Vidi supra ad 2.2.
81
Vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 349. - 357.; Triva-Dika, GPPP, str.
247.
82
“U tom sluËaju on se meπa na strani tuæioca i u pogledu njegovog uËeπÊa u svemu vaæe
odredbe Zakona o parniËnom postupku iz Ël. 209.” StankoviÊ, Gordana, op. cit. (bilj. 17),
str. 84.
83
Vidi Dika, GPP IV., str. 7. - 8. i 291. - 295.
moæe pristupiti novi tuæitelj (ili tuæba moæe biti proπirena na novog tuæenika).
Razlike bi se, prema navedenom autoru, morale sastojati u tome πto bi centar
za socijalnu skrb bio ovlaπten parnici pristupiti bez obzira na to postoje li opÊi
uvjeti za zasnivanje suparniËarstva (materijalnog ili formalnog - Ël. 196. st. 1.
ZPP-a), pristaju li na to stranke u parnici i bez obzira na stadij postupka, pod
uvjetom da je postupak u stadiju kad se u njemu joπ mogu poduzimati neke
procesne radnje. Navedeno stoga πto centar za socijalnu skrb, kad sudjeluje
u postupku kao stranka, brani odreene opÊe interese pa za njega ne mogu
vrijediti neka ograniËenja koja sputavaju obiËne suparniËare.84
Nadalje, kaæe Belajec, centar za socijalnu skrb, kad se pridruæuje parnici
kao stranka, stjeËe svojstvo svojevrsnoga jedinstvenog suparniËara (u pravilu na
aktivnoj strani) koje ne proizlazi iz zajednice interesa s drugim suparniËarima,
veÊ iz okolnosti πto se u pogledu svih suparniËara spor moæe rijeπiti samo na
jednak naËin zbog prirode pravnog odnosa (Ël. 201. ZPP-a).85”86
Potencijalni jedinstveni suparniËar je, u pravilu, osoba na koju Êe se ne-
posredno odnositi uËinci pravomoÊne odluke suda Ëak i ako ne sudjeluje u
sudskom postupku (ako nije ujedno i nuæni suparniËar). Zbog toga se njoj
mora omoguÊiti da u postupku brani svoja prava i pravne interese i da bude
sasluπana, bez obzira na to pristaju li prvobitne stranke u postupku na njeno
pridruæivanje parnici i bez obzira na to je li parnica u prvostupanjskom stadiju
ili u stadiju nekog od pravnih lijekova.87
Pomanjkanje zajedniËkoga, jedinstvenog interesa u odnosu centra za so-
cijalnu skrb i drugih stranaka s kojima Ëini zajednicu jedinstvenih suparniËara,
ima za posljedicu da se na centar za socijalnu skrb ne mogu primjenjivati sva
procesna pravila koja se inaËe odnose na klasiËne jedinstvene suparniËare, a
koja proizlaze iz zakona ili su stvorena na temelju zakona u procesnoj teoriji
i sudskoj praksi.88
84
Vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 318.
»l. 196. st. 2. ZPP-a glasi:
“(2) Do zakljuËenja glavne rasprave moæe, uz uvjete iz stavka 1. ovog Ëlanka, uz tuæitelja
pristupiti novi tuæitelj ili tuæba moæe biti proπirena na novog tuæenika s njegovim pris-
tankom.”
85
Vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 319.; Triva-Dika, GPPP, str. 247.
86
“Svi suparniËari u posebnim porodiËnim statusnim stvarima ujedno su i jedinstveni su-
parniËari, jer se, po prirodi porodiËnopravnog odnosa o kojem se sudi, za sve njih moæe doni-
jeti samo jedinstvena i jednaka odluka.” Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 349.
87
Vidi ibid., str. 319.
88
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 501
Temeljni razlog za razlikovanje centra za socijalnu skrb od ostalih jedinstve-

nih suparniËara, prema Belajcu, sastoji se u tome πto centar u postupku πtiti opÊi
interes, a ne privatni interes koji proizlazi iz konkretnoga materijalnopravnog
odnosa. Zbog toga bi njemu (i u ulozi samostalne stranke) trebalo dati veÊa
ovlaπtenja “da - ovisno o razvoju procesa ili o promjenama u porodiËnoprav-
nom odnosu o kojem se sudi - odustane od svog prvobitnog prijedloga i istakne
drugaËiji prijedlog koji je bolje prilagoen novim okolnostima ili novim, boljim
procjenama tih okolnosti. Ne bi se smjelo dozvoliti da ga u tome spreËava pro-
tivna stranka (uskraÊivanjem svog pristanka za preinake), ali niti savezniËka
stranka (drugi jedinstveni suparniËar), ma koliko radnja organa starateljstva
(u ovom sluËaju novi prijedlog) za nju bila nepovoljna”.89
Meutim, sloboda centra za socijalnu skrb da u poloæaju jedinstvenog
suparniËara poduzima procesne radnje nije neograniËena. On ne moæe s
procesnopravnim uËinkom poduzimati tzv. materijalne dispozicije (odreÊi se
zahtjeva, priznati zahtjev protivnika ili nagoditi se) jer su takve dispozicije
nedopuπtene u statusnim stvarima (Ël. 309. st. 1. ZBPO-a; sadaπnji Ël. 270. st.
1. ObZ-a). On ne bi mogao poduzimati ni druge dispozicije s uËinkom za druge
stranke, koje bi te stranke liπile njihovog prava na traæenje pravne zaπtite (npr.
ne bi mogao odustati od æalbe koju je podnio zajedno s drugim strankama, s
uËinkom i za njih).90
Kad centar za socijalnu skrb sudjeluje u postupku kao jedinstveni suparniËar,
on nije ujedno i nuæni suparniËar jer se postupak moæe voditi i bez njega. Stoga
moæe poduzimati samostalne radnje s uËinkom samo prema njemu, kojima
istupa iz postupka (npr. povlaËenje zahtjeva). Navedeno istupanje centra za
socijalnu skrb iz postupka nema uËinka za druge suparniËare pa postupak i
dalje teËe, a ranije, naËelno povoljne, radnje centra za socijalnu skrb zadræavaju
svoj uËinak u korist njegovih bivπih suparniËara.91
Izneseno je i shvaÊanje da centar za socijalnu skrb stjeËe svojstvo umjeπaËa
s poloæajem jedinstvenog suparniËara kad se pridruæuje parnici koju je pokre-
nula druga osoba, a za Ëije je pokretanje i centar ovlaπten. “U tom sluËaju on
se meπa na strani tuæioca i u pogledu njegovog uËeπÊa u svemu vaæe odredbe
Zakona o parniËnom postupku iz Ël. 209.”92
89
90
91
Vidi ibid.
92
“Organ starateljstva kao umeπaË ima ne samo specifiËnu ulogu veÊ i specifiËan poloæaj.
Kad se umeπa u jednu parnicu, organ starateljstva moæe da bude ili umeπaË sa poloæajem
Meutim, treba primijetiti da kad se umjeπaË s poloæajem jedinstvenog

suparniËara ukljuËi u parnicu, on se u svom pravnom poloæaju izjednaËava sa
strankom (stjeËe svojstvo jedinstvenog suparniËara) te se ne bi moglo govoriti
o njemu kao o treÊem, razliËitom od stranke. To stoga πto se pravni uËinak
presude treba odnositi i na njega.93
Prema Diki, specifiËnost je pravnog poloæaja centra kad se kao stranka
ukljuËuje u postupak u tome πto on ne pristupa ni jednoj od inicijalnih stra-
naËkih pozicija u parnici, tuæiteljskoj ili tuæeniËkoj, πto se ne pridruæuje kao
umjeπaË s poloæajem jedinstvenog suparniËara. IntervenirajuÊi, centar se “pri-
druæuje postupku”, nastupa u ulozi stranke Ëija je zadaÊa zaπtita objektivne
zakonitosti te prava i interesa osoba o kojima je duæan osobito skrbiti. U tom
smislu, on u postupku treba pridonijeti da se braËni, paternitetski ili materni-
tetski spor pravilno i zakonito rijeπi, ali i da se adhezijski uz te sporove rijeπe i
sva ona pitanja koja treba rijeπiti, a tiËu se osoba o Ëijoj je zaπtiti duæan osobito
skrbiti. Zbog toga pravni poloæaj centra koji se postupku pridruæuje kao stranka
odgovara poloæaju samostalne stranke koja se ne pridruæuje niti jednoj od ini-
cijalnih stranaËkih pozicija u postupku, stranke Ëiji je poloæaj po tome blizak
poloæaju intervenijenta s poloæajem samostalnog sudionika u postupku.94
4.2.1. Odreenje pravnog poloæaja centra prema odredbi Ël. 274. st. 2. ObZ-a
(zakljuËne napomene)
Iz odredbe nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-a proizlaze dvije pretpostavke za pridruæi-
vanje centra postupku u svojstvu stranke. Naime, traæi se da je rijeË o postupku
koji je centar bio ovlaπten pokrenuti kao stranka u svoje ime te da je postupak
pokrenula neka druga osoba.95 Postupci koje je centar ovlaπten pokrenuti kao
jedinstvenog suparniËara ili umeπaË sui generis. Naime, organ starateljstva moæe da se
umeπa u parnicu koju je pokrenuo neko drugi a na Ëije je pokretanje i on bio ovlaπÊen.
Organ starateljstva moæe da se, isto tako, umeπa i u parnicu u kojoj je dete stranka i da
mu se kao umeπaË pridruæi, πtiteÊi njegove interese. On moæe da se umeπa i u parnicu u
kojoj su roditelji parniËari i da uËeπÊem u njihovoj parnici πtiti interese deteta i ostvaruje
svoje funkcije i zadatke.” StankoviÊ, Gordana, op. cit. (bilj. 17), str. 84. - 85.
93
Usp. Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 411. - 412.; Dika, GPP IV., str.
265. - 266., 286. - 291.
94
Vidi Dika, GPP VI., str. 293. - 294.
95
U sluËaju tuæbe za poniπtaj braka to mogu biti oba braËna druga (arg. ex Ël. 36. ObZ-a),
maloljetnikovi roditelji (arg. ex Ël. 37. u vezi s Ël. 26. ObZ-a) te osobe s pravnim interesom
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 503
stranka su parniËni postupak radi utvrenja da brak postoji ili da ne postoji (Ël.
25. ObZ-a), za poniπtaj braka zbog maloljetnosti, liπenja poslovne sposobnosti
i nesposobnosti za rasuivanje, krvnog srodstva, odnosa nastalih posvojenjem
i postojanja ranijeg braka (Ël. 36. u vezi s Ël. 26. - 30. i 37. - 41. ObZ-a) te radi
utvrenja majËinstva i oËinstva (Ël. 73. ObZ-a).
Poloæaj centra za socijalnu skrb kad se, sukladno odredbi nov. Ël. 274. st. 2.
ObZ-a, “pridruæuje postupku” kao stranka je specifiËan. Prilikom razmatranja
njegova poloæaja trebamo imati u vidu njegove zadatke te ovlasti kad sudjeluje
(kao stranka) u posebnim parniËnim postupcima reguliranim ObZ-om:
(1) centar za socijalnu skrb je ovlaπten sudjelovati u odreenim postupcima
radi zaπtite apstraktnog interesa zakonitosti koji se eventualno podudara s opÊim
interesom, koji nema svoga konkretnog titulara veÊ se radi o interesu cijelog
druπtva (npr. postupak radi poniπtaja braka, postupak radi utvrenja postojanja
i nepostojanja braka). Ako se opÊi interes u nekim postupcima poklapa s inte-
resima jedne od stranaka, onda je to posljedica sluËajnosti i konkretnih odnosa
sudionika u obiteljskopravnom odnosu o kome se sudi (vidi supra ad 3.1.);
(2) centar za socijalnu skrb ima zadatak da svojim sudjelovanjem u parnici
zaπtiti i interese odreenih osoba i da svojom parniËnom aktivnoπÊu sprijeËi
donoπenje takvih odluka kojima bi se vrijeali njihovi interesi. Kroz sudjelo-
vanje centra za socijalnu skrb u postupku ostvaruje se intervencija druπtva u
onim posebnim situacijama kad su u pitanju interesi onih osoba koje su pod
posebnom druπtvenom skrbi (npr. maternitetske i paternitetske parnice) (vidi
supra ad 3.1.);
(3) kad centar sudjeluje u postupku (kao stranka), on je ovlaπten podnijeti
svoj prijedlog i poduzimati druge radnje u postupku radi zaπtite prava i interesa
maloljetne djece te punoljetnih osoba koje nisu u stanju same skrbiti o svojim
pravima i interesima, a osobito iznositi Ëinjenice koje stranke nisu navele,
(arg. ex Ël. 40. ObZ-a). U sluËaju tuæbe radi utvrenja postojanja ili nepostojanja braka to
moæe biti svaka osoba s pravnim interesom (arg. ex Ël. 25. ObZ-a). U sluËaju tuæbe radi
utvrivanja majËinstva to moæe biti dijete, æena koja sebe smatra majkom te æena koja
sebe smatra majkom (pod uvjetom da istovremeno s osporavanjem majËinstva æeni koja
je upisana u maticu roenih kao majka traæi utvrivanje svojeg majËinstva) (arg. ex Ël.
286. st. 1. u vezi s Ël. 71., Ël. 72. st. 1., Ël. 77. ObZ-a). U sluËaju tuæbe radi utvrivanja
oËinstva to moæe biti dijete, djetetova majka, muπkarac koji je priznao oËinstvo, ali nije
dobio pristanak odnosno suglasnost te muπkarac koji sebe smatra ocem (pod uvjetom da
istovremeno s osporavanjem priznatog oËinstva traæi utvrivanje svojeg oËinstva) (arg. ex
Ël. 286. st. 2. u vezi s Ël. 71., Ël. 72. st. 2., Ël. 72. st. 3., Ël. 83. ObZ-a).
predlagati izvoenje dokaza i ulagati pravne lijekove (arg. a minori ad maius, a

fortiori ex nov. Ël. 276. st. 1. i 2. ObZ-a);96
(3.1.) navedene relativno neprecizno formulirane odredbe ostavljaju otvo-
renim pojedina pitanja, poput granica ovlaπtenja centra za socijalnu skrb.
Naime, iz navedenih odredaba proizlazi da su ovlaπtenja centra za socijalnu
skrb posredno ograniËena buduÊi da je odreena svrha njegove intervencije
u postupku. Njegove radnje trebaju sluæiti zaπtiti prava i pravnih interesa
djece. S druge strane, buduÊi da se centar “pridruæuje postupku” kao stranka,
odredbe nov. Ël. 276. st. 1. i 2. ObZ-a bi se mogle tumaËiti u smislu da bi cen-
tar mogao opÊenito predlagati naËin okonËanja postupka o glavnom pitanju,
dakle odluku koju bi trebalo donijeti o osnovanosti tuæbenog zahtjeva, ali
i predlagati sudu da u okviru svojih oficijelnih ovlaπtenja i duænosti odluËi
i o drugim pitanjima o kojima treba adhezijski odluËiti u braËnom sporu,
paternitetskom ili maternitetskom sporu - o tome s kojim Êe roditeljem dijete
æivjeti, o roditeljskoj skrbi i o mjerama za zaπtitu prava i dobrobiti djeteta
te o njegovu uzdræavanju (Ël. 294., Ël. 300. i Ël. 301. ObZ-a).97 »ini se da bi
96
ZIDObZ 07 izmijenjena je prijaπnja odredba Ël. 276. kojom je izrijekom bilo predvieno
da kad centar za socijalnu skrb sudjeluje u postupku kao stranka, ovlaπten je podnijeti
svoj prijedlog i poduzimati druge radnje u postupku radi zaπtite prava i interesa djeteta,
a osobito iznositi Ëinjenice koje stranke nisu navele, predlagati izvoenje dokaza i ula-
gati pravne lijekove. Novim odredbama stavaka 1. i 2. Ël. 276. ObZ-a, vjerojatno usli-
jed zakonodavnog lapsusa, to je predvieno samo za sudjelovanje centra u postupku u
svojstvu umjeπaËa, ali bi se iz tih odredaba, argumento a minori ad maius, a fortiori, trebao
izvesti zakljuËak da centar navedena ovlaπtenja ima i kad se pridruæuje postupku u svo-
jstvu stranke.
97
O tim pitanjima je sud duæan adhezijski odluËiti u navedenim sporovima. Dakle, u iz-
vanparniËnom postupku pridruæenom parniËnom. InaËe o tim pitanjima, osim u sluËaju
uzdræavanja djeteta, sud odluËuje u izvanparniËnom postupku (arg. ex Ël. 100., 102. i
105. ObZ-a). Meutim, u sudskoj praksi se joπ nailazi na nerazumijevanja i dvojbe u
pogledu ureivanja navedenih odnosa u izvanparniËnom postupku.
“U ovom postupku sud prvog stupnja odluËuje o uzdræavanju djeteta, o tome s kojim Êe
roditeljem zajedniËko dijete æivjeti, o naËinu odræavanja susreta i druæenja oca i djete-
ta, te o sudjelovanju u skrbi nad djetetom. Prema odredbi Ël. 294. Obiteljskog zakona
(Narodne novine br. 162/1998., 116/2003., 17/2004. i 136/2004. - dalje OBZ) sud Êe
odluËiti s kojim Êe roditeljem mlbd. dijete æivjeti odlukom kojom se utvruje da brak ne
postoji ili se poniπtava ili razvodi i odlukom kojom se utvruje majËinstvo ili oËinstvo, a
πto upuÊuje da se radi o parniËnom postupku, pa odluku sud donosi presudom. Prema
odredbi Ël. 294. st. 2. OBZ sud moæe odluËiti kad donosi odluku iz stavka 1. ovoga Ëlan-
ka, i o izricanju mjera za zaπtitu prava i dobrobiti djeteta kad je to prema okolnostima
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 505
ulozi centra koji se “pridruæuje postupku” kao stranka odgovaralo ovo drugo
tumaËenje;98”99
(3.2.) dakle, sukladno navedenim odredbama, centar bi morao moÊi opÊenito
predlagati naËin okonËanja postupka o glavnom pitanju te predlagati sudu da
u okviru svojih oficioznih ovlaπtenja i duænosti odluËi i o drugim pitanjima
koja treba rijeπiti u braËnom, paternitetskom, odnosno maternitetskom sporu
(o tome s kojim Êe roditeljem dijete æivjeti i o roditeljskoj skrbi, o mjerama
za zaπtitu prava i dobrobiti djeteta te o njegovom uzdræavanju - Ël. 294., 300.
i 301. ObZ-a). Pritom bi centar u povodu tih svojih prijedloga bio ovlaπten
poduzimati i druge radnje u postupku, osobito iznositi Ëinjenice koje stranke
nisu navele, predlagati izvoenje dokaza i ulagati pravne lijekove.100
UzimajuÊi u obzir navedene zadatke i ovlasti centra za socijalnu skrb, moæe
se uputiti prigovor iznesenim stajaliπtima prema kojima centar za socijalnu skrb,
kad se pridruæuje postupku kao stranka u skladu s odredbom nov. Ël. 274. st.
2. ObZ-a, stjeËe svojstvo jedinstvenog suparniËara.
Naime, centar za socijalnu skrb, radi zaπtite objektivne zakonitosti i intere-
sa odreenih osoba odnosno kao nositelj obiteljskopravne zaπtite, mora moÊi
poduzimati radnje u postupku neovisno o pravnom poloæaju ostalih stranaka.
Navedeno proizlazi iz argumentum a minori ad maius, a fortiori iz odredbe nov. Ël.
276. st. 1. i 2. ObZ-a. Stoga, treba uzeti da za njega ne vrijede procesna pravila
o jedinstvenom suparniËarstvu sa svim ograniËenjima koje nosi takav status.101
potrebno. To bi se odnosilo na odredbe Ël. 108. - 118. OBZ, a u tom se sluËaju odluËuje u
vanparniËnom postupku. Prema odredbi Ël. 100. OBZ ako roditelji ne æive u obiteljskoj
zajednici sud Êe odluËiti s kojim Êe roditeljem dijete æivjeti te odrediti naËin i vrijeme
susreta i druæenja djeteta sa drugim roditeljem. Dakle, u tom sluËaju sud odluËuje pre-
sudom (podcrtala S. A.). Rjeπenje koje je sud prvog stupnja donio u ovom postupku, uz
obrazloæenje da se radi o privremenoj mjeri, sud prvog stupnja prema odredbama OBZ
nije mogao donijeti jer je jedina mjera osiguranja prema Ël. 354. OBZ, koji je sud mogao
donijeti je privremena mjera radi uzdræavanja. Kako je sud prvog stupnja poËinio bitnu
povredu odredaba parniËnog postupka iz Ël. 354. st. 2. toË. 11. Zakona o parniËnom
postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001. i 117/2003. -
dalje: ZPP) jer rjeπenje ima nedostatke zbog kojih se ne moæe ispitati to je valjalo rjeπenje
ukinuti i temeljem Ël. 380. toË. 3. ZPP-a predmet vratiti na ponovno odluËivanje.” Æupa-
nijski sud u Zagrebu, Gæ2-309/07 od 11. prosinca 2007.
98
Ali vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 388. - 389.
99
Usp. Dika, GPP IV., str. 294.
100
Tako i ibid.
101
Usp. ibid., str. 291. - 294.
Treba takoer napomenuti da i oni koji zastupaju stajaliπte da centar za socijalnu

skrb u navedenom sluËaju stjeËe svojstvo jedinstvenog suparniËara pristaju na
to “da se na organ starateljstva ne mogu primjenjivati sva procesna pravila πto
se inaËe odnose na klasiËne jedinstvene suparniËare, a koja proizlaze iz zakona
ili su na temelju zakona stvorena u procesnoj teoriji i sudskoj praksi”.102
U prilog izloæenog stava, polazeÊi od odredaba nov. Ël. 274. st. 1. i 2. ObZ-a
te Ël. 286. st. 1., 2. i 3. ObZ-a, prema kojima centar za socijalnu skrb ima po-
loæaj stranke kad pokreÊe postupak te kad se pridruæi postupku koji je mogao
pokrenuti kao stranka, govori i okolnost da drugi ovlaπteni pokretaËi parniËnih
postupaka, koje je centar ovlaπten pokrenuti, ne bi bili ovlaπteni tuæiti centar
zajedno s drugim osobama koje su nuæne stranke i time ga uËiniti pasivnim
jedinstvenim suparniËarem.103
Iz navedenoga proizlazi da kad se centar za socijalnu skrb “pridruæuje
postupku” kao stranka, on se ne pridruæuje ni jednoj od stranaka, veÊ inter-
venirajuÊi nastupa u ulozi samostalne stranke, stranke Ëija je zadaÊa zaπtita
objektivne zakonitosti te prava i interesa odreenih osoba. U tom smislu se
moæe govoriti o trostranom procesnom odnosu.104 Ono πto centar izjednaËava s
drugim strankama jest da Êe presuda djelovati i prema njemu u granicama svoje
pravomoÊnosti (vidi supra ad 3.4.; infra ad 4.6.). Po tome je njegov poloæaj blizak
poloæaju umjeπaËa sui generis (nov. Ël. 274. st. 3., nov. Ël. 275. st. 1. ObZ-a; vidi
infra ad 5.).105,106 Meutim, ako poloæaj centra sukladno odredbi nov. Ël. 274.
st. 2. ObZ-a promatramo supstancijalno, proizlazi da je tu stranka a ne “treÊi”,
kakav poloæaj centar ima kao specifiËni intervenijent (umjeπaË sui generis).107
102
103
Usp. Ibid., str. 319.; Dika, GPP IV., str. 291. - 292.
104
Ali vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 352.- 353. i 356. - 357.
105
106
Dika, GPP IV., str. 291. za pravni poloæaj centra za socijalnu skrb prema odredbi nov.
Ël. 274. st. 2. ObZ-a rabi izraz centar kao intervenijent s pravnim poloæajem samostalne
stranke.
107
Razlike izmeu intervencije centra za socijalnu skrb kao stranke te kao specifiËnog
umjeπaËa bi postojale, izmeu ostalog, u pogledu duænosti snoπenja parniËnih troπkova
te procesnih posljedica povrede pravila o dostavi centru. Vidi supra ad 3.5. Vidi infra ad
4.7., 5.8. i 6.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 507
4.3. Pozivanje i intervencija centra kao stranke u postupku
Sud Êe pozvati centar za socijalnu skrb da sudjeluje u postupku (kao stranka),

kad smatra da je to potrebno, i odrediti mu rok u kojem moæe prijaviti svoje
sudjelovanje (arg. ex nov. Ël. 274. st. 2. i 4. ObZ-a).108 ZIDObZ 07 doduπe, iz-
mijenjena je prijaπnja odredba Ël. 274. st. 3. kojom je izrijekom bilo predvieno
da sud kad smatra da je to potrebno, moæe pozvati centar da sudjeluje u
postupku i u sluËajevima koje je ovlaπten pokrenuti kao stranka, pa je novim
odredbama st. 3. i 4. Ël. 274. ObZ-a to predvieno samo za pozivanje centra da
sudjeluje u postupku u svojstvu umjeπaËa. Meutim, iz odredaba nov. Ël. 274.
st. 2. i 4. ObZ-a, trebalo bi, arg. a minori ad maius, a fortiori, izvesti zakljuËak da
bi sud bio ovlaπten pozvati centar da sudjeluje u postupku i kao stranka.
Dakle, sud nije duæan pozvati centar. O tome hoÊe li ga pozvati, sud bi
odluËivao po kriteriju oportuniteta.109 Treba uzeti da bi centar u postupku
mogao intervenirati kao stranka i kad ga sud ne bi pozvao da to uËini, kad je o
postupku, kome se moæe pridruæiti kao stranka, saznao na drugi naËin.110
Rjeπenje kojim bi sud pozivao centar imalo bi znaËenje rjeπenja o upravljanju
postupkom (Ël. 278. st. 2., Ël. 301., Ël. 311. st. 4., Ël. 312. - 315., Ël. 343. st. 3.
ZPP-a). Rok za intervenciju je sudski rok (Ël. 111. st. 1. ZPP-a), produæiv (Ël.
111. st. 2. - 4. ZPP-a) i neprekluzivan (arg. ex nov. Ël. 274. st. 2. i 4. ObZ-a).
Protiv toga rjeπenja æalba ne bi bila dopuπtena (arg. ex Ël. 278. st. 2. ZPP-a).
Dok ne istekne rok, sud je duæan zastati s postupkom (arg. ex nov. Ël. 274.
st. 2. i 4. ObZ-a). O zastoju sud bi bio duæan odluËiti rjeπenjem, onim istim
kojim Êe pozvati centar da se prikljuËi postupku i u kojem Êe mu za to odrediti
rok.111 UËinci zastoja postupka odgovarali bi uËincima prekida postupka (Ël.
215.a ZPP-a).
Centar za socijalnu skrb moæe intervenirati (pridruæiti se postupku kao
stranka) u roku koji mu je sud odredio, ali i nakon proteka toga roka (arg. ex
nov. Ël. 274. st. 2. i 4. ObZ-a). Centar za socijalnu skrb bi svoje sudjelovanje
u postupku prijavljivao podneskom (arg. ex nov. Ël. 276. st. 3. ObZ-a)112, ali
108
315. st. 2.).
109
Tako i Dika, GPP IV., str. 292.
110
Tako i ibid.
111
Tako i ibid.
112
»l. 276. st. 3. ObZ-a nakon ZIDObZ-a 07 glasi:
“(3) Svoje sudjelovanje u postupku u sluËajevima iz stavka 1. i 2. ovoga Ëlanka centar za
socijalnu skrb prijavljuje podneskom sudu koji vodi postupak.”
nema razloga da to ne uËini i usmeno na roËiπtu (arg. ex nov. Ël. 264. ObZ-a,
Ël. 14. ZPP-a).113
U sporovima u kojima nisu dopuπteni izvanredni pravni lijekovi, centar
bi mogao intervenirati do pravomoÊnosti.114,115 U sporovima u kojima su
navedeni pravni lijekovi dopuπteni, mogao bi intervenirati i njihovim pod-
noπenjem.116
Centar za socijalnu skrb mogao bi, dakle, do pravomoÊnosti intervenirati
u braËnom sporu koji je okonËan pravomoÊnom presudom kojom se utvruje
da brak ne postoji, ili se poniπtava (ili razvodi) (arg. ex Ël. 285. st. 2. ObZ-a).
U braËnom sporu koji je okonËan pravomoÊnom presudom kojom su odbijeni
zahtjevi za utvrenje da brak ne postoji, za poniπtaj braka (i za razvod braka),
presudom kojom je utvreno da brak postoji te rjeπenjima o odbacivanju tuæbe ili
kojima se konstatira da je tuæba povuËena, odnosno da se postupak obustavlja,
centar bi mogao intervenirati podnoπenjem prijedloga za ponavljanje postupka
(arg. ex Ël. 285. st. 2. ObZ-a; Ël. 421. ZPP-a) i prijedloga za povrat u prijaπnje
stanje (arg. ex Ël. 285. st. 2. ObZ-a; Ël. 117. ZPP-a), ali ne i izjavljivanjem revizije
(arg. ex Ël. 285. st. 1. ObZ-a).117,118
U paternitetskim i maternitetskim sporovima centar bi mogao intervenirati
podnoπenjem izvanrednih pravnih lijekova, ukljuËujuÊi i izjavljivanjem revizije
113
Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 375. istiËe da centar za socijalnu skrb
moæe prijaviti svoje sudjelovanje u postupku i konkludentno, neposrednim poduzima-
njem bilo koje procesne radnje.
114
“(1) Protiv drugostupanjske presude donesene u braËnom sporu revizija nije dopuπtena.
(2) Protiv pravomoÊne presude kojom se utvruje da brak ne postoji, ili se poniπtava ili
razvodi, nisu dopuπteni izvanredni pravni lijekovi niti druga pravna sredstva.”
115
“Vrhovni sud Republike Hrvatske izjavljenu reviziju odbacuje kao nedopuπtenu. Tuæitelj
revizijom pobija pravomoÊnu presudu kojom se brak razvodi.” Vrhovni sud Republike
Hrvatske, Rev-117/02 od 10. listopada 2002.
116
“Protiv drugostupanjske presude o utvrivanju ili osporavanju majËinstva ili oËinstva
revizija je dopuπtena.”
117
Usp. Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 318 - 319.; Triva-DIKA, GPPP, str.
773.; Dika, GPP IV., str. 293.
118
O izvanrednim pravnim lijekovima u braËnim sporovima u sudskoj praksi FNRJ vidi
Triva, Siniπa, op. cit. (bilj. 20), str. 250. - 290.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 509
i prijedloga za povrat u prijaπnje stanje (arg. ex nov. Ël. 264. ObZ-a 119, Ël. 293.
ObZ-a).120
4.4. Duænosti suda

Sud pred kojim se provodi postupak u kojemu centar moæe intervenirati
kao stranka (nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-a) duæan je pozivati centar na roËiπta i
dostavljati mu podneske stranaka i odluke, bez obzira sudjeluje li centar za
socijalnu skrb u postupku (arg. a minori ad maius, a fortiori ex nov. Ël. 274. st. 2.
i 4. ObZ-a, nov. Ël. 277. st. 1. ObZ-a).121
U vezi s navedenom odredbom ObZ-a treba istaknuti dva problema.
Prvo, ZIDObZ 07 izmijenjena je prijaπnja odredba Ël. 277. st. 1. kojom je
izrijekom bilo predvieno da Êe sud, pred kojim se provodi postupak u kojemu
centar moæe intervenirati kao stranka, pozivati centar na roËiπta i dostavljati
mu podneske stranaka i odluke, bez obzira sudjeluje li centar za socijalnu skrb
u postupku. Novom odredbom stavka 1. Ël. 277. ObZ-a, vjerojatno uslijed zako-
nodavnog lapsusa, navedena duænost suda je predviena samo za sluËaj kad se
provodi postupak u kojem centar moæe, odnosno mora sudjelovati kao umjeπaË,
ali bi se iz navedene odredbe trebao izvesti zakljuËak da je sud na navedeni naËin
duæan postupati i u postupku u kojem centar moæe intervenirati kao stranka.
Drugo, iz odredbe nov. Ël. 277. st. 1. ObZ-a mogu se izvesti dva zakljuËka.
Naime, zakljuËak da bi sud bio duæan uvijek postupati u skladu s tom odred-
bom, neovisno o tome je li pozvao centar da se prikljuËi postupku ili nije, te
da navedena duænost suda postoji samo u situaciji u kojoj bi sud ocijenio da je
intervencija centra potrebna (te da ga treba pozvati da se pridruæi postupku).
Treba uzeti da postupanje suda u skladu s navedenom odredbom ima smisla
samo u situaciji u kojoj bi sud ocijenio da je intervencija centra potrebna te da
ga treba pozvati da se pridruæi postupku.122
119
»l. 264. ObZ-a nakon ZIDObZ-a 07 glasi (podcrtala S. A.):
“U postupcima iz Ëlanka 263. ovoga Zakona primjenjivat Êe se na odgovarajuÊi naËin
odredbe Zakona o parniËnom postupku i Ovrπnog zakona, ako ovim Zakonom nije
drukËije odreeno.”
120
Usp. Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 318. - 319.; Triva-Dika, GPPP, str.
779. - 780.; Dika, GPP IV., str. 293.
121
315. st. 1.).
122
Opπirnije o tumaËenju sadræajno iste odredbe (s neznatnim razlikama u formulaciji)
koju je sadræavao ZBPO vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 373. - 375.
Navedena odredba nov. Ël. 277. st. 1. ObZ-a otvara i neka druga pitanja.
Tako, treba li baπ sve podneske stranaka dostavljati centru za socijalnu skrb (u
sluËaju kad se on unatoË pozivu suda nije pridruæio postupku), jer bi to Ëesto
moglo biti nepotrebno, a za sud skupo. Treba uzeti da bi sud bio duæan centru
za socijalnu skrb dostavljati samo vaænije podneske stranaka, tj. one koji su
potrebni za suπtinsko praÊenje parnice i procjenu o potrebi aktivne intervencije
in concreto (arg. ex Ël. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a).
Sud bi centar za socijalnu skrb, u sluËaju u kojem ga je pozvao da se prikljuËi
postupku kao stranka, bio duæan tretirati kao aktualnu stranku neovisno o
tome je li on formalno intervenirao ili nije.123,124 O znaËenju povrede pravila o
dostavi centru za socijalnu skrb vidi infra ad 6.
Rokovi za poduzimanje radnji, izmeu ostalog za izjavljivanje pravnih
lijekova, tekli bi centru od dostave odgovarajuÊih odluka (arg. ex nov. Ël. 277.
st. 1. ObZ-a).125
4.5. Ovlaπtenja centra nakon intervencije kao stranke u postupku

Kad u postupku sudjeluje kao stranka (nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-a), centar
za socijalnu skrb bio bi ovlaπten podnijeti svoj prijedlog i poduzimati druge
radnje u postupku radi zaπtite prava i interesa maloljetne djece te punoljetnih
osoba koje nisu u stanju same skrbiti o svojim pravima i interesima te iznositi
Ëinjenice koje stranke nisu navele, predlagati dokaze i podnositi pravne lijekove
(arg. a minori ad maius, a fortiori ex nov. Ël. 276. st. 1. i 2. ObZ-a).
BuduÊi da sud u statusnim stvarima nije vezan zahtjevima stranaka (arg. ex
Ël. 297. ObZ-a), pa tako ni prijedlogom centra za socijalnu skrb, on moæe suditi
izvan i mimo takvih zahtjeva (prijedloga). Stoga treba uzeti da sud, buduÊi da
nije vezan takvim prijedlozima, ne bi morao o njima odluËiti u izreci odluke
(arg. ex Ël. 297. ObZ-a; Ël. 338. ZPP-a).
Sud bi u obrazloæenju odluke morao objasniti zaπto je usvojio, a naroËito
zaπto je odbio prijedlog centra za socijalnu skrb (Ël. 338. st. 4. ZPP-a). Protiv
odluke u kojoj nedostaje obrazloæenje zaπto je odbijen njegov prijedlog, centar
za socijalnu skrb mogao bi izjaviti æalbu veÊ zbog manjkavosti u sastavu odluke,
jer bi ona imala nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno u njoj
ne bi bilo razloga o odluËnim Ëinjenicama na kojima je centar za socijalnu skrb
zasnovao svoj prijedlog (Ël. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).
123
Vidi Dika, GPP IV., str. 293.
124
Ali vidi Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 372. - 373.
125
Usp. ibid., str. 409.; Dika, GPP IV., str. 293.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 511
O ovlaπtenjima centra za socijalnu skrb nakon intervencije u postupku kao

stranke vidi supra ad 4.2.1.
Posebnost poloæaja centra za socijalnu skrb kao stranaËkog intervenijenta (i
stranke) u postupku je u tome πto se u odreenim situacijama njegove procesne
uloge kumuliraju, pa on nastupa istovremeno kao stranaËki intervenijent (od-
nosno stranka), svojevrsni vjeπtak (arg. ex Ël. 295. ObZ-a) te pomoÊno istraæno
tijelo suda (arg. ex Ël. 278. ObZ-a). Naime, sud je duæan u braËnom sporu, pater-
nitetskom ili maternitetskom sporu adhezijski odluËiti o odreenim pitanjima
- o tome s kojim Êe roditeljem dijete æivjeti, o roditeljskoj skrbi i o mjerama za
zaπtitu prava i dobrobiti djeteta te o njegovu uzdræavanju (Ël. 294., Ël. 300. i Ël.
301. ObZ-a). Prije donoπenja odluke o tome s kojim Êe roditeljem dijete æivjeti i
o roditeljskoj skrbi sud Êe pribaviti miπljenje i prijedlog centra za socijalnu skrb
(Ël. 295. st. 1. ObZ-a). Centar za socijalnu skrb duæan je na zahtjev suda priku-
piti podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djeteta i stranaka u postupku,
kad sud smatra da je to potrebno za donoπenje odluke (Ël. 278. st. 1. ObZ-a).
Centar za socijalnu skrb duæan je na zahtjev suda u sporovima o uzdræavanju
briæljivo ispitati imovinske prilike stranaka u postupku, a posebice odgovaraju
li njihovi iskazani prihodi stvarnom stanju (Ël. 278. st. 2. ObZ-a).
U tim sluËajevima bi prijedlog i miπljenje centra za socijalnu skrb, kao svoje-
vrsnog vjeπtaka i pomoÊnoga istraænog tijela suda, trebalo shvatiti kao struËno
miπljenje i savjet institucije koja je, po svojim opÊim zadacima i polivalentnoj
struËnosti kadrova, specijalizirana za zaπtitu djece i drugih osoba koje uæivaju
posebnu obiteljskopravnu zaπtitu, pa je stoga u stanju sudu pruæiti potrebnu
pomoÊ u suenju.126
Sud je duæan pribaviti takvo miπljenje i prijedlog centra, ali nije njime
vezan.127,128
126
Usp. Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 391. - 392.; Triva-Dika, GPPP, str.
248.; Dika, GPP IV., str. 8.
127
Sud nije duæan prihvatiti miπljenje centra za socijalnu skrb buduÊi da je ovlaπten slo-
bodno ocijeniti svaki dokaz u postupku (arg. ex Ël. 8. ZPP-a). Meutim, sud je duæan ob-
razloæiti u svojoj odluci zaπto nije prihvatio dokaz koji mu je pruæio centar za socijalnu
skrb, kao πto je u obrazloæenju odluke duæan osvrnuti se na svaki dokaz koji je izveden
(arg. ex Ël. 338. st. 4. ZPP-a). U tom smislu i OpÊinski sud u Zagrebu, P2-380/99 od 21.
rujna 2000.; OpÊinski sud u Zagrebu, P2-303/99-49 od 4. lipnja 2003.; OpÊinski sud u
Zagrebu, P2-188/04-11 od 24. rujna 2004.
128
Tako i Æupanijski sud u Zagrebu, Gæ2-23/04 od 17. veljaËe 2004., istiËuÊi da miπljenje
Centra za socijalnu skrb ne obvezuje sud, a osim toga, “suprotno æalbenim navodima
U sluËajevima kad centar za socijalnu skrb pokreÊe postupak kao aktivna

stranka te kad se kao stranka pridruæuje postupku koji je pokrenula druga osoba,
a za Ëije je pokretanje i centar ovlaπten, presuda bi prema centru djelovala u
granicama svoje pravomoÊnosti kao i prema drugim strankama.
O uËincima presude prema centru vidi supra ad 3.4.
O naknadi troπkova u navedenim postupcima vidi supra ad 3.5. i infra ad
4.7.
Kad centar za socijalnu skrb sudjeluje u postupku kao stranka, na nakna-

du troπkova postupka i njegove duænosti snaπanja troπkova u postupku pred
sudom primjenjuju se odredbe Zakona o parniËnom postupku koje se odnose
na dræavnog odvjetnika (nov. Ël. 279. st. 1. ObZ-a).
O troπkovima postupka vidi supra ad 3.5.
5. CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB KAO UMJE©A» SUI GENERIS

(SPECIFI»NI INTERVENIJENT)
5.1. OpÊenito
Prema ObZ-u nakon ZIDObZ 07 centar za socijalnu skrb je ovlaπten sudje-

lovati kao umjeπaË u postupcima koje nije ovlaπten pokrenuti ako je to potrebno
radi zaπtite prava i interesa stranke koja se nije sposobna sama o njima brinuti,
a osobito radi zaπtite prava i interesa maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta
nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb (nov. Ël. 274. st. 3. ObZ-a).
Kad smatra da je to potrebno, sud Êe pozvati centar za socijalnu skrb da
sudjeluje kao umjeπaË u postupku koji nije ovlaπten pokrenuti i odrediti mu rok
centar ne daje miπljenje u pogledu visine doprinosa tuæenika za uzdræavanje tuæitelja,

cijeneÊi njegove moguÊnosti, veÊ jedino citira iskaz samog tuæenika o tome koliki iz-
nos doprinosa on smatra primjerenim obzirom na socijalno ekonomske prilike u kojima
æivi”.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 513
u kojem moæe prijaviti svoje sudjelovanje (nov. Ël. 274. st. 4. ObZ-a). Dok ne
istekne rok, sud Êe zastati s postupkom, ali svoje pravo sudjelovanja u postupku
centar za socijalnu skrb moæe koristiti i nakon proteka toga roka (nov. Ël. 274.
st. 4. ObZ-a). Dakle, centar bi bio ovlaπten intervenirati zbog navedenih razloga,
ali sud ne bi bio duæan uvijek ga pozivati da to uËini. Navedeno bi ovisilo o
ocjeni suda o svrhovitosti intervencije.129
Meutim, kad se u postupku pred sudom odluËuje o pravima i duænostima
u odnosima roditelja i maloljetne djece ili punoljetnih osoba koje se nisu u
stanju same skrbiti o svojim pravima i interesima, sud mora pozvati centar
za socijalnu skrb da sudjeluje u postupku, a centar za socijalnu skrb je duæan
odazvati se tom pozivu te sudjelovati u postupku (nov. Ël. 275. st. 1. i 2. ObZ-a).
Isto vrijedi i za postupak ovrhe i osiguranja koji se provode radi ostvarivanja
odluka o navedenim pravima i duænostima u odnosima roditelja i maloljetne
djece ili punoljetnih osoba koje se nisu u stanju same skrbiti o svojim pravima
i interesima (Ël. 275. st. 3. ObZ-a).130 U navedenim bi sluËajevima bila rijeË
o obvezatnom pozivanju centra i obvezatnoj intervenciji. Centar bi mogao
intervenirati neovisno o pozivu suda.131
Smisao je sudjelovanja centra za socijalnu skrb u svojstvu umjeπaËa u po-
stupku da posluæi kao aktivni pomagaË suda u posebnoj zaπtiti djece te drugih
osoba koje su pod posebnom obiteljskopravnom zaπtitom. Svojim sudjelovanjem
u postupku centar za socijalnu skrb treba olakπati sudu ostvarivanje njegovih
oficioznih i inkvizitornih ovlaπtenja i duænosti u prikupljanju procesne grae,
o kojoj sud u pravilu nema neposrednih saznanja. Centar za socijalnu skrb, u
zaπtiti djece, u izvjesnom smislu kontrolira i rad suda tako πto mu se (dostav-
ljanjem poziva za roËiπte, odluka suda i drugih pismena) omoguÊuje da prati
tijek sudskog postupka, da se u njemu aktivno angaæira kad smatra da je to
potrebno i da izjavljuje pravne lijekove protiv sudskih odluka.132
129
Usp. Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 376. - 377.; Dika, GPP IV., str. 295.
130
Prema ZBPO-u je organ starateljstva bio ovlaπten sudjelovati u postupku pred sudom
kad se u njemu odluËivalo o “povjeravanju djece na Ëuvanje i odgoj, o naËinu odræavanja
osobnih odnosa djece s roditeljem s kojim ne æive u zajednici ili o uzdræavanju malol-
jetne djece ili punoljetne djece koja nisu sposobna za rad radi zaπtite interesa djece”.
Organ starateljstva je bio ovlaπten sudjelovati u navedenim postupcima i kad su se ti
postupci provodili zajedno s braËnim sporom ili sporom za utvrivanje ili osporavanje
oËinstva ili materinstva (Ël. 313. st. 1. i 2. ZBPO-a).
131
132
SliËno i Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 369. - 370.
O stranaËkoj i parniËnoj sposobnost centra za socijalnu skrb vidi supra ad

3.2.
5.2. Postupci u kojima je centar ovlaπten odnosno obvezan

intervenirati
Postupci koji se tiËu prava i duænosti u odnosima roditelja i djece jesu

postupci u kojima se odluËuje o tome s kojim Êe roditeljem dijete æivjeti, o
susretima djeteta s roditeljem s kojim ne æivi te o drugim sadræajima roditeljske
skrbi (Ël. 294. ObZ-a), o uzdræavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta
koje nije sposobno za rad (Ël. 300. i 301. ObZ-a). O navedenim pitanjima je
sud duæan adhezijski odluËiti u odreenim sporovima (arg. ex Ël. 294., Ël. 300. i
301. ObZ-a). U ostalim sluËajevima, izuzev sporova o zakonskom uzdræavanju,
sud o tome odluËuje u izvanparniËnom postupku.133
Dika, GPP IV., str. 8. navodi da centar za socijalnu skrb ostvarujuÊi svoja ovlaπtenja
kao stranka, umjeπaË sa statusom samostalnog sudionika ili zakonski zastupnik zapravo
obavlja svoju kontrolno-supstitutivnu funkciju u obiteljskopravnim sporovima. U svim
tim sluËajevima centar nastupa u javnom (opÊem) interesu, s time da se u nekima od
njih ukljuËuje izravno i kao zaπtitnik interesa osoba koje su pod posebnom druπtvenom
skrbi.
133
Centar za socijalnu skrb moæe prijedlogom pokrenuti izvanparniËni postupak radi
donoπenja odluke s kojim Êe roditeljem dijete æivjeti te o naËinu i vremenu susreta i
druæenja djeteta s drugim roditeljem (arg. ex Ël. 100. st. 6. ObZ-a), izvanparniËni postu-
pak za donoπenje odluke o zaπtiti dobrobiti djeteta kad se roditelji ne mogu sporazum-
jeti o ostvarivanju sadræaja roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava (Ël. 101.
ObZ-a), izvanparniËni postupak radi donoπenja nove odluke s kojim Êe roditeljem dijete
æivjeti te o susretima i druæenju djeteta s drugim roditeljem, a po potrebi i o drugim
sadræajima roditeljske skrbi (Ël. 102. ObZ-a), izvanparniËni postupak radi odluËivanja o
daljnjoj skrbi o djetetu kad umre roditelj s kojim je dijete æivjelo (Ël. 105. ObZ-a), izvan-
parniËni postupak radi oduzimanja djeteta od osobe kod koje se nalazi bez pravne os-
nove (Ël. 106. ObZ-a), izvanparniËni postupak radi oduzimanja prava roditelju da æivi sa
svojim djetetom i odgaja ga i o povjeravanju djeteta na Ëuvanje i odgoj drugoj osobi (Ël.
111. st. 1. ObZ-a), izvanparniËni postupak o povjeravanju djeteta kod kojeg je doπlo do
poremeÊaja u ponaπanju na Ëuvanje i odgoj ustanovi za socijalnu skrb (Ël. 212. ObZ-a),
izvanparniËni postupak za liπenje prava na roditeljsku skrb (Ël. 114. st. 3. ObZ-a), izvan-
parniËni postupak radi zabrane roditelju i drugim srodnicima neovlaπtenog pribliæavanja
djetetu (Ël. 116. st. 1. ObZ-a), izvanparniËni postupak za liπenje poslovne sposobnosti
(Ël. 161. st. 1. i Ël. 324. st. 1. ObZ-a).
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 515
BuduÊi da centar navedene postupke koji se tiËu prava i duænosti u odno-

sima roditelja i djece ne moæe pokretati kao stranka (arg. ex Ël. 294. ObZ-a, Ël.
300. i 301. ObZ-a), nego, kad je u pitanju alimentacijski postupak, samo kao
zastupnik stranke (arg. ex nov. Ël. 234. st. 1. ObZ-a), on u njih ne bi intervenirao
u svojstvu stranke (nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-a), veÊ kao umjeπaË (nov. Ël. 274.
st. 3. ObZ-a i nov. Ël. 275. st. 1. ObZ-a).134
Treba uzeti da bi centra za socijalnu skrb bio ovlaπten “intervenirati” u
alimentacijskom postupku preuzimajuÊi funkciju zakonskog zastupnika i time
materijalnu funkciju stranke (arg. ex nov. Ël. 234. st. 1. ObZ-a u vezi s nov. Ël.
274. st. 3. i 4. ObZ-a, nov. Ël. 275. st. 1. ObZ-a).
O postupcima koje je centar za socijalnu skrb ovlaπten pokretati kao stranka
odnosno u koje je ovlaπten intervenirati kao stranka vidi supra ad 3.1. i 4.2.1.
5.3. Pravni poloæaj centra kao umjeπaËa sui generis (specifiËnog

intervenijenta)
Ako centar za socijalnu skrb, sukladno odredbama nov. Ël. 274. st. 3. i nov.
Ël. 275. st. 1. ObZ-a, intervenira u postupku koji je pokrenula druga osoba, tada
centar za socijalnu skrb postaje njegov sudionik odnosno umjeπaË sui generis
(specifiËni intervenijent).135
Karakteristika je toga procesnog instituta da se centar za socijalnu skrb,
intervenirajuÊi u odreenim postupcima (vidi supra ad 5.2.), ne pridruæuje ni
jednoj od stranaka veÊ zadræava pravni poloæaj “treÊega” sa samostalnim ovla-
stima (poloæaj blizak poloæaju centra kad intervenira u postupak kao stranka
- vidi supra ad 4.).136
O sudjelovanju centra za socijalnu skrb u izvanparniËnim postupcima vidi opπirnije

Dika, Mihajlo, IzvanparniËni postupci u obiteljskim odnosima, u: Hrabar, Dubravka
(ur.), Obiteljski zakon - novine, dvojbe i perspektive, Zagreb, 2003., str. 145. - 147.
134
Usp. Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 380. - 381., 404.; Dika, GPP IV., str. 296.
135
Dika, GPP IV., str. 291. za navedeni sluËaj intervencije centra za socijalnu skrb u
postupku rabi pojam umjeπaËa s poloæajem samostalnog sudionika. InaËe u teoriji se
za navedeni sluËaj intervencije centra u postupku ustalio naziv umjeπaË sui generis. Vidi
StankoviÊ, Gordana, op. cit. (bilj. 17), str. 84. i sl.; Belajec, Suradnja suda i organa sta-
rateljstva, str. 369. i sl.; Triva-Dika, GPPP, str. 248. i sl.
136
Usp. StankoviÊ, Gordana, op. cit. (bilj. 17), str. 85.; Belajec, Suradnja suda i organa sta-
rateljstva, str. 369.; Reπetar, Branka, Obiteljskopravno uzdræavanje s posebnim osvrtom na
Navedeno proizlazi iz zadaÊa i ovlasti centra za socijalnu skrb koje on ima

kad intervenira u postupak koji je pokrenula druga osoba. Naime, centar svojim
sudjelovanjem u postupku treba pomoÊi ostvarivanju javnih interesa, zapravo
zaπtiti prava i interese djece i punoljetnih osoba nad kojima roditelji ostvaruju
produæenu roditeljsku skrb, odnosno punoljetnih osoba koje su liπene poslovne
sposobnosti (arg. ex nov. Ël. 274. st. 3., nov. Ël. 275. st. 1. ObZ-a).137
Kad sudjeluje u postupku kao specifiËni intervenijent (nov. Ël. 274. st. 3. i
4. ObZ-a i nov. Ël. 275. ObZ-a), centar za socijalnu skrb je ovlaπten podnijeti
svoj prijedlog i poduzimati druge radnje u postupku radi zaπtite prava i interesa
maloljetne djece te punoljetnih osoba koje se nisu u stanju same skrbiti o svojim
pravima i interesima (nov. Ël. 276. st. 1. ObZ-a). Pritom je centar ovlaπten
iznositi Ëinjenice koje stranke nisu navele, predlagati izvoenje dokaza i ula-
gati pravne lijekove (nov. Ël. 276. st. 2. ObZ-a). Dakle, kad centar sudjeluje u
postupku kao specifiËni intervenijent, njegov pravni poloæaj je blizak poloæaju
centra kao stranaËkog intervenijenta (vidi supra ad 4.2.1. i 4.5.).138 Razlike bi
se sastojale u tome, πto za razliku od stranaËke intervencije (nov. Ël. 274. st. 2.
ObZ-a), u navedenom sluËaju (nov. Ël. 274. st. 3. i nov. Ël. 275. st. 1. ObZ-a)
centar zadræava samo poloæaj “treÊega” koji se pridruæio postupku koji se vodi
izmeu drugih osoba kao stranaka, premda s odreenim samostalnim ovlastima
koje ga pribliæavaju statusu stranke.139
5.4. Pozivanje centra radi intervencije u postupku
Kad smatra da je to potrebno, sud Êe pozvati centar za socijalnu skrb da

sudjeluje kao umjeπaË u postupku koji nije ovlaπten pokrenuti i odrediti mu rok
u kojem moæe prijaviti svoje sudjelovanje (nov. Ël. 274. st. 4. ObZ-a).
uzdræavanje djece u zakonodavstvu i sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj (magistarski rad),

Zagreb, 2003., str. 148. - 149.; Dika, GPP IV., str. 296.
137
Prema Diki, GPP IV., str. 296. bi centar za socijalnu skrb u navedenom sluËaju nastupao
kao specifiËni amicus curiae, koji bi trebao pridonijeti tome da se interesi djece (jedne od
stranaka) maksimalno zaπtite u skladu s objektivnim stanjem stvari, jednako kao πto je
to zadaÊa i suda u tim postupcima.
138
139
Razlike postoje i u pogledu snoπenja troπkova postupka. Vidi supra ad 3.5. i 4.7. Vidi
infra ad 5.8. Nadalje, razlike postoje i u pogledu procesnih posljedica povrede pravila o
dostavi centru. Vidi infra ad 6.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 517
Sud nije duæan u navedenom sluËaju pozvati centar. O tome hoÊe li ga

pozvati, sud bi odluËivao po kriteriju oportuniteta.140
Meutim, kad se u postupku pred sudom odluËuje o pravima i duænostima
u odnosima roditelja i maloljetne djece ili punoljetnih osoba koje nisu u stanju
same skrbiti o svojim pravima i interesima, sud mora pozvati centar za socijalnu
skrb da sudjeluje u postupku, a centar za socijalnu skrb je duæan odazvati se
tom pozivu te sudjelovati u postupku (nov. Ël. 275. st. 1. i 2. ObZ-a).
Rjeπenje kojim bi sud pozivao centar imalo bi znaËenje rjeπenja o upravljanju
postupkom (Ël. 278. st. 2., Ël. 301., Ël. 311. st. 4., Ël. 312. - 315., Ël. 343. st. 3.
ZPP-a). Rok za intervenciju je sudski rok (Ël. 111. st. 1. ZPP-a), produæiv (Ël.
111. st. 2. - 4. ZPP-a) i neprekluzivan (arg. ex nov. Ël. 274. st. 4. ObZ-a). Protiv
toga rjeπenja æalba ne bi bila dopuπtena (arg. ex Ël. 278. st. 2. ZPP-a).
Dok ne istekne rok, sud je duæan zastati s postupkom (nov. Ël. 274. st. 4.
ObZ-a). O zastoju sud bi bio duæan odluËiti rjeπenjem, onim istim kojim Êe
pozvati centar da se umijeπa u postupak i u kojem Êe mu za to odrediti rok.141
UËinci zastoja postupka odgovarali bi uËincima prekida postupka (Ël. 215.a
ZPP-a).
Centar za socijalnu skrb moæe intervenirati u postupku u roku koji mu je sud
odredio, ali i nakon proteka toga roka (arg. ex nov. Ël. 274. st. 4. ObZ-a). Treba
uzeti da bi centar u postupku mogao intervenirati i kad ga sud ne bi pozvao
da to uËini, kad je o postupku saznao na drugi naËin.142 Centar za socijalnu
skrb bi svoje sudjelovanje u postupku prijavljivao podneskom (nov. Ël. 276. st.
3. ObZ-a), ali nema razloga da to ne uËini i usmeno na roËiπtu (arg. ex Ël. 264.
ObZ-a, Ël. 14. ZPP-a).
O pozivanju i intervenciji centra kao stranke u postupku vidi supra ad 4.3.
5.5. Duænosti suda
Sud pred kojim se provodi postupak u koji je centar duæan intervenirati,

duæan je pozivati centar za socijalnu skrb na roËiπta i dostavljati mu podneske
stranaka i odluke, bez obzira sudjeluje li centar za socijalnu skrb u postupku
(arg. ex nov. Ël. 275. st. 1. i 2., nov. Ël. 277. st. 1. ObZ-a).
140
141
Usp. Dika, GPP IV., str. 293. i 296.
142
Usp. ibid., str. 295.
Treba uzeti da je sud pred kojim se provodi postupak u kojemu je centar

ovlaπten intervenirati kao umjeπaË (nov. Ël. 274. st. 3. ObZ-a) kad ocijeni da
je njegova intervencija potrebna (vidi supra ad 4.4.), duæan pozivati centar na
roËiπta i dostavljati mu podneske stranaka i odluke, bez obzira sudjeluje li
centar za socijalnu skrb u postupku (arg. ex nov. Ël. 274. st. 3. i 4. ObZ-a, nov.
Ël. 277. st. 1. ObZ-a).
O duænostima suda kod stranaËke intervencije vidi supra ad 4.4.
O znaËenju povrede pravila o dostavi centru za socijalnu skrb vidi infra ad 6.
5.6. Ovlaπtenja centra nakon intervencije
Kad sudjeluje u postupku kao umjeπaË sui generis (nov. Ël. 274. st. 3. i 4.
ObZ i nov. Ël. 275. ObZ-a), centar za socijalnu skrb je ovlaπten podnijeti svoj
prijedlog i poduzimati druge radnje u postupku radi zaπtite prava i interesa
maloljetne djece te punoljetnih osoba koje se nisu u stanju same skrbiti o svojim
pravima i interesima (nov. Ël. 276. st. 1. ObZ-a). Pritom je centar ovlaπten iz-
nositi Ëinjenice koje stranke nisu navele, predlagati izvoenje dokaza i ulagati
pravne lijekove (nov. Ël. 276. st. 2. ObZ-a). O ovlastima centra kad intervenira
kao stranka u postupak vidi supra ad 4.2.1. i 4.5. O pravnom poloæaju centra
kao specifiËnog intervenijenta vidi supra ad 5.3.
Sud je prema odredbi Ël. 277. st. 2. ObZ-a ovlaπten zatraæiti od centra za socijal-
nu skrb, od koga je zatraæio da intervenira u postupku kao samostalni sudionik,
da obavijesti dijete o moguÊnosti sudjelovanja u tom sudskom postupku. Pritom
centar za socijalnu skrb mora uzeti u obzir dob, zrelost i dobrobit djeteta.
S ulogom centra kao umjeπaËa sui generis povezana je i njegova duænost da
na zahtjev suda prikuplja podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djeteta i
stranaka u postupku, kad sud smatra da je to potrebno za donoπenje odluke (Ël.
278. st. 1. ObZ-a) te da, takoer na zahtjev suda, u sporovima o uzdræavanju
briæljivo ispita imovinske prilike stranaka u postupku, a posebice odgovaraju
li njihovi iskazani prihodi stvarnom stanju (Ël. 278. st. 2. ObZ-a; vidi supra ad
4.5.).143,144 Strankama bi svakako trebalo omoguÊiti da o informacijama koje je
143
U navedenim sluËajevima centar za socijalnu skrb bi se javljao kao pomoÊno istraæno
tijelo suda. Opπirnije o navedenoj ulozi centra za socijalnu skrb vidi Belajec, Suradnja
suda i organa starateljstva, str. 412. - 424.; Triva-Dika, GPPP, str. 182., 248.
144
“Na æalbene prigovore tuæitelja da je sud pribavio miπljenje nadleænog centra za socijalnu skrb
samo o socio-ekonomskim prilikama mldb. tuæenika moæe se reÊi da je sukladno Ël. 280. st.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 519
centar prikupio raspravljaju, da se o njima izjasne (arg. ex Ël. 7. st. 3., Ël. 354.
st. 2. t. 6. ZPP-a).145
Treba uzeti da centar za socijalnu skrb u postupku u koji je intervenirao kao
specifiËni umjeπaË moæe neke radnje poduzeti i kao zakonski zastupnik stranke,
tj. promijeniti svoj status (arg. ex nov. Ël. 234. st. 1. ObZ-a) ili uz umjeπaËki
preuzeti i zastupniËki status (arg. ex nov. Ël. 234. st. 1. ObZ-a, nov. Ël. 274. st.
3. i 4. ObZ-a, nov. Ël. 275. st. 1. ObZ-a).146
Centar bi parniËne postupke u koje je ovlaπten intervenirati kao umjeπaË sui

generis, eventualno, mogao pokretati kao zastupnik djeteta (arg. ex nov. Ël. 234. st.
1. ObZ-a)147. Nadalje, postupci koji se tiËu prava i duænosti u odnosima roditelja
i djece jesu i postupci u kojima se odluËuje o tome s kojim Êe roditeljem dijete
æivjeti, o susretima djeteta s roditeljem s kojim ne æivi te o drugim sadræajima
roditeljske skrbi (Ël. 294. ObZ-a). O tim pitanjima je sud duæan adhezijski odluËiti
u odreenim sporovima (arg. ex Ël. 294. ObZ-a). U ostalim sluËajevima sud o tome
odluËuje u izvanparniËnom postupku koji je, izmeu ostalog, ovlaπten pokrenuti
1. citiranog zakona sud pred kojim se vodi postupak iz Ël. 278. OBZ duæan izvijestiti centar
za socijalnu skrb i dostavljati mu pozive, podneske stranaka i odluke, a dok je odredbom Ël.
279. OBZ centar za socijalnu skrb ovlaπten podnijeti svoj prijedlog i poduzimati druge radnje
u postupku radi zaπtite prava i interesa djeteta, a osobito iznositi Ëinjenice koje stranke nisu
navele, predlagati izvoenje dokaza i ulagati pravne lijekove, pa æalbeni prigovori tuæitelja
nisu osnovani.” Æupanijski sud u Zagrebu, Gæ2-3260/01 iz 2001. godine.
145
146
Npr. treba uzeti da bi centar za socijalnu skrb, koji je intervenirao u postupak radi
uzdræavanja odnosno za poveÊanje uzdræavanja djeteta kao specifiËni umjeπaË, mogao
preuzeti taj postupak koji je pokrenuo roditelj s kojim dijete æivi (ili druga fiziËka ili
pravna osoba koja o djetetu skrbi), a potom od njega odustao.
147
»l. 234. st. 1. ObZ-a glasi (podcrtala S. A.):
“(1) Centar za socijalnu skrb duæan je u ime djeteta pokrenuti i voditi parnicu o uz-
dræavanju odnosno za poveÊanje uzdræavanja ako o djetetu skrbi druga fiziËka osoba ili
pravna osoba ili ako roditelj s kojim dijete æivi to pravo ne ostvaruje iz neopravdanih
razloga duæe od tri mjeseca od dana kad je ovrπna isprava stekla svojstvo ovrπnosti.”
Premda se tu, vjerojatno uslijed zakonodavnog lapsusa, navodi da se rok od tri mjeseca
raËuna “od dana kad je ovrπna isprava stekla svojstvo ovrπnosti”, valja uzeti da se taj rok
raËuna “od dana kad je dijete steklo to pravo”.
centar za socijalnu skrb svojim prijedlogom (arg. ex Ël. 100. st. 6. ObZ-a, Ël. 102.
ObZ-a, Ël. 111. st. 1. ObZ-a; vidi supra ad bilj. 133).
U tom smislu centar bi bio vezan pravomoÊnoπÊu donesenih odluka. U
granicama svoje pravomoÊnosti one bi prijeËile da centar kao zastupnik djeteta
pokrene novi postupak o presuenoj stvari (Ël. 333. st. 2. ZPP-a) odnosno da
kao stranka pokrene izvanparniËni postupak.
BuduÊi da se centar, kad nastupa kao umjeπaË sui generis - “treÊi” sa samo-
stalnim ovlastima, ne pridruæuje niti jednoj od stranaka, presuda donesena
u sporu ne bi protiv njega proizvodila intervencijski uËinak (arg. ex Ël. 208.a
ZPP-a). U prilog navedenoga, izmeu ostalog, moæe se navesti da centar, inter-
venirajuÊi u postupku, ne πtiti neki svoj osobni pravni interes buduÊi da nema
materijalnopravnog koneksiteta izmeu njegove pravne pozicije i onoga πto se
u parnici rjeπava, pa ne bi bilo naknadnih postupaka u kojima bi intervencijski
efekt mogao doÊi do izraæaja.148”149
O naknadi troπkova postupka vidi infra ad 5.8.
Prema ObZ-u nakon ZIDObZ-a 07 centar za socijalnu skrb sam snosi

troπkove koje je imao u povodu sudjelovanja u postupcima u svojstvu specifiË-
nog umjeπaËa (nov. Ël. 279. st. 2. ObZ-a).150
148
Vidi Dika, GPP IV., str. 296. - 297.
149
Intervencijski efekt pretpostavlja da se intervenijent pridruæio kojoj od stranaka, te na-
knadnu parnicu izmeu tih stranaka u povodu prve (arg. ex Ël. 208.a ZPP-a).
150
ObZ prije ZIDObZ-a 07 je odredbom Ël. 279. odreivao da se u odnosu na centar za
socijalnu skrb primjenjuju odredbe o troπkovima postupka koje vaæe za sudjelovanje
dræavnog odvjetnika u parnici. BuduÊi da je ZIDZPP-a 03 dræavni odvjetnik izgubio
moguÊnost da intervenira u postupku kao umjeπaË sui generis, brisane su odredbe koje su
ureivale pitanja predujmljivanja, snoπenja i naknade njegovih troπkova u vezi s takvim
mijeπanjem (arg. ex Ël. 162. ZPP-a). Stoga se otvorilo pitanje normiranja pozicije centra
za socijalnu skrb u vezi s troπkovima postupka kad sudjeluje u postupku kao umjeπaË. O
moguÊem tumaËenju navedene pravne situacije vidi Triva-Dika, GPPP, str. 760. - 761.
ZIDObZ 07 je novim odredbama stavaka 1. i 2. Ël. 279. ObZ-a uredio pravo centra za
socijalnu skrb na naknadu troπkova u postupcima u kojima sudjeluje u svojstvu stranke i
u onima u kojima sudjeluje u svojstvu umjeπaËa, po uzoru na pravo dræavnog odvjetnika
na naknadu troπkova postupka kad nastupa kao stranka u parniËnom postupku (Ël. 162.
ZPP-a), odnosno kad je prije ZIDZPP 03 nastupao kao umjeπaË sui generis.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 521
O troπkovima postupka kad centar za socijalnu skrb sudjeluje u postupku

kao stranka vidi supra ad 3.5.
6. POVREDA PRAVILA O SUDJELOVANJU CENTRA ZA SOCIJALNU

SKRB U POSTUPKU
ObZ ne sadræi odredbe o tome od kakvog je znaËenja povreda pravila o

sudjelovanju centra za socijalnu skrb u posebnim postupcima, naroËito kad je
sud nezakonitim postupanjem, a osobito propuπtanjem dostave centru uskra-
tio moguÊnost da raspravlja pred sudom (povreda naËela sasluπanja stranaka).
Meutim, ObZ propisuje supsidijarnu primjenu odredaba ZPP-a na posebne
parniËne postupke koji su njime regulirani (nov. Ël. 264. ObZ-a). Stoga odgovor
na naznaËena pitanja treba traæiti u odredbama ZPP-a.
Ako je povreda uËinjena u postupku u kojem je centar imao procesnu ulogu
stranke (vidi supra ad 3.) (ili zakonskog zastupnika stranke151), trebalo bi je
kvalificirati kao apsolutno bitnu povredu odredaba parniËnog postupka (arg.
ex Ël. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a).
U sluËaju kad je sud pozvao centar da se “prikljuËi postupku” kao stranka
(nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-a; vidi supra ad 4.), sud bi bio duæan tretirati centar
kao aktualnu stranku neovisno o tome je li on formalno intervenirao ili nije
(arg. ex nov. Ël. 274. st. 2. i 4. ObZ-a, nov. Ël. 277. st. 1. ObZ-a). BuduÊi da
centar ima status (potencijalne) stranke, povreda pravila o dostavi centru imala
bi znaËenje apsolutno bitne povrede odredaba parniËnog postupka (arg. ex Ël.
354. st. 2. t. 6. ZPP-a).152
O procesnim posljedicama povrede naËela sasluπanja u odnosu prema centru
za socijalnu skrb kad on sudjeluje u postupku u ulozi umjeπaËa sui generis (vidi
supra ad 5.) izdiferencirala su se razliËita stajaliπta.
Belajec153 polazi od teze da je centar za socijalnu skrb kao umjeπaË samostalni
(treÊi) subjekt u postupku koji je ovlaπten na podizanje vlastitoga pravozaπtitnog
151
U procesnoj teoriji se opÊenito smatra da procesna povreda naËela sasluπanja stranaka
postoji ne samo onda kad sud stranci nije dao moguÊnost da raspravlja u postupku, nego
i onda kad je ta moguÊnost uskraÊena njenom zastupniku, πto se posebno odnosi na
zakonskog zastupnika stranke. Vidi opπirnije Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva,
str. 438.; Triva-Dika, GPPP, str. 248.
152
153
Belajec, Suradnja suda i organa starateljstva, str. 438 - 439.
zahtjeva (prijedloga) te konstatira da je njegova uloga najsliËnija ulozi stranke u

postupku.154 Centar za socijalnu skrb je sudionik postupka samo onda kad mu
se aktivno pridruæio; a contrario, on nema poloæaj sudionika kad prati postupak
sa strane, primanjem sudskih odluka, podnesaka, poziva i sl. (Ël. 315. st. 1.
ZBPO-a; sadaπnji nov. Ël. 277. st. 1. ObZ-a). Zbog toga, kaæe Belajec, treba
razlikovati dvije navedene situacije, pa apsolutno bitnim povredama odreda-
ba parniËnog postupka smatrati samo one koje se odnose na povredu naËela
sasluπanja u situaciji kad se centar za socijalnu skrb umijeπao u postupak.155
Povreda procesnih pravila o dostavljanju u fazi dok centar za socijalnu skrb
prati postupak sa strane - kad se nije pridruæio postupku u svojstvu umjeπaËa
- mogla bi imati znaËaj samo relativne procesne povrede.156
Prema Diki,157 povreda pravila o dostavi podnesaka, poziva i odluka centru
mogla bi imati samo znaËenje relativno bitne povrede odredaba parniËnog
postupka buduÊi da centar kad intervenira u postupku kao specifiËni umjeπaË
nije stranka.
Treba uzeti da je sud duæan - u sluËajevima kad je duæan pozvati centar (nov.
Ël. 275. st. 1. ObZ-a) te u sluËajevima kad je ovlaπten pozvati centar (ako smatra
da je to potrebno) da intervenira u postupku kao specifiËni umjeπaË (nov. Ël.
274. st. 4. ObZ) - tretirati centar kao aktualnog sudionika (umjeπaËa) neovisno
o tome je li on formalno intervenirao ili nije (arg. ex nov. Ël. 277. st. 1. ObZ-a u
vezi s nov. Ël. 274. st. 3. i 4. ObZ-a i nov. Ël. 275. st. 1. ObZ-a).158 Nadalje, kad
centar za socijalnu skrb intervenira u postupak, on se ne pridruæuje ni jednoj
od stranaka veÊ zadræava poloæaj “treÊega” sa samostalnim ovlastima (arg. ex
nov. Ël. 276. st. 1. i 2. u vezi s nov. Ël. 274. st. 3. i nov. Ël. 275. st. 1. ObZ-a).
Dakle, centar za socijalnu skrb u navedenom sluËaju nema poloæaj stranke, veÊ
“treÊega” (sa samostalnim ovlastima; vidi supra ad 5.3.). Stoga povredu pravila
o dostavi centru treba tretirati kao relativno bitnu povredu odredaba parniËnog
postupka (arg. ex Ël. 354. st. 1. ZPP-a, Ël. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a).159
U prilog tome govori i pragmatiËan razlog. Naime, centar za socijalnu skrb
u praksi ne koristi (dovoljno) svoja ovlaπtenja, faktiËno je adresa centra “mr-
154
Tako i Triva-Dika, GPPP, str. 248.
155
Tako i ibid.
156
157
Dika, GPP IV., str. 296.
158
Dika, GPP IV., str. 293. dolazi do istog zakljuËka u sluËaju intervencije centra kao stran-
ke u postupku (nov. Ël. 274. st. 2. ObZ-a).
159
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 523
tva adresa”, pa propuπtanje dostave njemu ne treba sankcionirati ozbiljnim

solucijama.
7. ZAKLJU»NE NAPOMENE
ObZ sadræi opÊe odredbe o ulozi i procesnom poloæaju centra za socijalnu

skrb u postupku (Ël. 274. - 279. ObZ-a), koje se dodatno razrauju za pojedine
posebne postupke i specifiËne procesne situacije koje u njima mogu nastati.
Moæe se, meutim, primijetiti da je, unatoË uËestalim zakonodavnim inter-
vencijama u tu pravnu materiju, ureenje sudjelovanja centra za socijalnu skrb
u posebnim parniËnim postupcima optereÊeno stanovitim nepreciznostima i
nedoreËenostima na koje se nastojalo ukazati u ovom tekstu.
Navedenom su pridonijele i posljednje izmjene i dopune ObZ-a (ZIDObZ
07). Naime, brisane su odredbe, vjerojatno uslijed zakonodavnog lapsusa, koje
su za sluËaj kad centar za socijalnu skrb intervenira u postupak kao stranka
ureivale pozivanje centra od strane suda, ovlasti centra nakon intervencije i
duænosti suda da centar poziva na roËiπta, dostavlja mu podneske stranaka te
odluke na isti naËin na koji je to sada ureeno ObZ-om za sluËaj intervencije
centra u postupak kao specifiËnog umjeπaËa.
De lege ferenda, bilo bi nuæno preciznije formulirati odredbu nov. Ël. 276.
st. 1. i 2. ObZ-a o ovlastima centra za socijalnu skrb u postupku nakon inter-
vencije buduÊi da navedena odredba ostavlja prostor za razliËita tumaËenja, tj.
jesu li ovlasti centra ograniËene u smislu da on moæe poduzimati samo radnje
radi zaπtite prava i interesa maloljetne djece te punoljetnih osoba koje nisu
u stanju same skrbiti o svojim pravima i interesima ili bi on mogao opÊenito
predlagati naËin okonËanja postupka o glavnom pitanju, dakle odluku koju
bi trebalo donijeti o osnovanosti tuæbenog zahtjeva, ali i predlagati sudu da
u okviru svojih oficijelnih ovlaπtenja i duænosti odluËi i o drugim pitanjima o
kojima treba adhezijski odluËiti u braËnom sporu, paternitetskom ili materni-
tetskom sporu - o tome s kojim Êe roditeljem dijete æivjeti, o roditeljskoj skrbi
i o mjerama za zaπtitu prava i dobrobiti djeteta te o njegovu uzdræavanju (Ël.
294., 300. i 301. ObZ-a).
Nadalje, de lege ferenda, trebalo bi preciznije formulirati odredbu nov. Ël. 277.
st. 1. ObZ-a o duænosti suda da centru za socijalnu skrb dostavlja pozive za
roËiπta, podneske stranaka i odluke u smislu da navedena duænost suda postoji
samo u sluËaju kad je sud duæan pozvati centar da intervenira u postupak te u
sluËaju kad sud ocijeni da je navedena intervencija centra potrebna, a ne da bi

sud bio duæan uvijek postupati u skladu s tom odredbom. Trebalo bi, takoer,
precizirati je li sud duæan centru dostavljati baπ sve podneske stranaka (u
sluËaju kad on unatoË pozivu suda nije intervenirao u postupak), πto bi Ëesto
moglo biti nepotrebno, a za sud skupo ili samo vaænije podneske stranaka, tj.
one koji su potrebni za suπtinsko praÊenje parnice i procjenu o potrebi aktivne
intervencije in concreto.
U pogledu snoπenja troπkova postupka postoji znaËajna razlika ovisno o tome
sudjeluje li centar za socijalnu skrb u postupku kao stranka ili kao specifiËni
umjeπaË (arg. ex nov. Ël. 279. st. 1. i 2. ObZ-a u vezi s Ël. 162. ZPP-a, Ël. 154.
a ZPP-a, Ël. 272. ObZ-a). Kad centar sudjeluje u postupku kao stranka, on ne
bi naknadu troπkova mogao izravno traæiti u svoju korist niti bi se u odnosu
na njega moglo traæiti da on drugim sudionicima izravno naknadi troπkove,
veÊ bi se u takvom postupku odluka o troπkovima postupka donosila u korist
odnosno protiv Republike Hrvatske (arg. ex Ël. 154.a ZPP-a, nov. Ël. 279. st. 1.
ObZ-a). Meutim, kad centar sudjeluje u postupku kao specifiËni umjeπaË, on
sam snosi troπkove postupka koje je imao u povodu tog sudjelovanja u postupku
(nov. Ël. 279. st. 2. ObZ-a).
Upitno je, jesu li izloæena pravila o snoπenju troπkova postupka, prema koji-
ma postoji razlika u snoπenju tih troπkova ovisno o tome sudjeluje li centar kao
stranka ili specifiËni umjeπaË, opravdana i svrsishodna. Naime, poloæaj centra za
socijalnu skrb kao specifiËnog umjeπaËa (intervenijenta) je blizak poloæaju koji
on ima kad intervenira u postupak kao stranka (vidi infra ad 4.2.1. i 5.3.). Odre-
dba Ël. 209.a ZPP-a naglaπava da se na umjeπaËa kao sudionika na odgovarajuÊi
naËin primjenjuju pravila o stranaËkoj i parniËnoj sposobnosti te o zastupanju
stranaka. Tom odredbom uËinjeno je nedvojbeno i da se pravila o podnescima
stranaka i o dostavi strankama odnose i na umjeπaËa. Nema, meutim, razloga
da se odredba Ël. 209.a ZPP-a ne shvati u smislu da bi na umjeπaËa opÊenito
trebalo na odgovarajuÊi naËin primjenjivati pravila koja su mjerodavna za
stranke u postupku, osim ako izrijekom nije drukËije propisano, ili ako to ne
bi bilo u protivnosti s pravnim poloæajem tog sudionika u postupku.
De lege ferenda, trebalo bi preispitati odredbe nov. Ël. 279. st. 1. i 2. ObZ-a
prema kojima postoji razlika u snoπenju troπkova postupka u kojima sudjeluje
centar za socijalnu skrb, ovisno o tome ima li on u tim postupcima poloæaj stranke
ili specifiËnog umjeπaËa. Valjalo bi razmisliti o tome da se za snoπenje troπkova
postupka u kojima centar sudjeluje kao umjeπaË propiπe primjena odredaba koje
reguliraju snoπenje troπkova postupka u kojima centar sudjeluje kao stranka.
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 525
Moglo bi se primijetiti da je s pravno-politiËkog aspekta dvojbena primjere-

nost rjeπenja prema kojem se odluka o troπkovima postupka, u postupcima u
kojima centar za socijalnu skrb sudjeluje kao stranka, donosi u korist, odnosno
protiv Republike Hrvatske (arg. ex Ël. 154.a ZPP-a, nov. Ël. 279. st. 1. ObZ-a)
uzme li se u obzir da je centar pravna osoba (arg. ex Ël. 79. ZSS-a, Ël. 81. ZSS-
a), a ne dræavno tijelo (poput dræavnog odvjetniπtva).
De lege ferenda, trebalo bi preispitati ima li mjesta primjeni pravila ZPP-a koja
se odnose na dræavnog odvjetnika na pitanja troπkova postupka vodeÊi raËuna
o tome da je centar za socijalnu skrb pravna osoba a ne dræavno tijelo.
Summary
Slaana Aras **
SOCIAL CARE CENTERS AS INTERVENERS IN STATUS

AND CHILD FINANCIAL RELIEF PROCEEDINGS
It is the aim of this paper to analyse the participation of the social care centre as a
party and intervener in special (status and financial relief) proceedings regulated by the
Law on Obligations. The paper begins by analysing the above roles of the social care
centre with respect to the previous family law in the Yugoslav republics and autonomous
provinces focusing on the former Croatian Law on Marriage and Family Relations in
a historical perspective.
In this context, the author analyses problems of party and procedural capacity
and procedural legitimacy of the centre as a party in litigation. Moreover, the effect of
judgement on the social care centre in a procedure it initiated as a party and costs of
litigation are discussed.
The central part of the article critises the usual interpretations of the doctrine about the
social care centre as a unique co-litigant in a case when it is “associated to the proceedings”
as a party, according to the Law on Obligations, Article 274, paragraph 2, and presents
Dika’s view of the centre as an intervener with the legal status of an independant party.
in an effort to explain the legal status of the social care centre according to the above law,
taking into account the powers and tasks of the centre in special types of litigation.
*
Slaana Aras, LL.B., Assistant, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marπala Tita
14, Zagreb
The author explores the legal status of the social care centre as an intervener sui
generis (specific intervener), comparing its status with the proceedings to which it is
“associated” as a party. In this respect the author discusses the issue of a social care
centre being summoned to the court and its intervention in the proceedings, duties of
the court and powers of the centre after the intervention, the effect of judgement on the
centre and costs of litigation. The author finds some imprecision and incompleteness in
the regulation of intervention of social care centres as a party and intervener in special
types of litigation.
In conclusion, procedural consequences of the breach of the rule on service of process
to the social care centre as a party and intervener in the proceedings is discussed.
Key words: social care centre, party, intervener, intervention, litigation
Zusammenfassung
Slaana Aras **
DAS ZENTRUM FÜR SOZIALFÜRSORGE ALS PARTEI UND

STREITGENOSSE (INTERVENIENT) IN STATUS- UND
UNTERHALTSSACHEN
Das Ziel dieser Arbeit ist die Analyse der Beteiligung des Zentrums für Sozial-
fürsorge als Partei und Streitgenosse (Intervenient) in besonderen vom Familiengesetz
geregelten Zivilprozessen (Status- und Unterhaltssachen). Zunächst werden im Rah-
men der historischen Betrachtung die oben genannten Rollen des Zentrums nach dem
früheren Familienrecht der jugoslawischen Republiken und Provinzen analysiert, wobei
das Hauptaugenmerk auf dem ehemaligen kroatischen Gesetz über Ehe und Familien-
verhältnisse liegt.
In diesem Kontext erörtert die Autorin die Problematik der Partei- und Prozessfähigkeit
sowie der Prozesslegitimation des Zentrums als Partei im Zivilprozess. Des Weiteren
wird erörtert, welche Rechtswirkungen ein Urteil gegenüber dem Zentrum entfalten kann,
wenn dieses als Partei den betreffenden Prozess angestrengt hat, sowie was dies für die
Frage der Prozesskosten bedeutet.
*
Slaana Aras, Jurist, Assistentin an der Juristischen Fakultät in Zagreb, Trg marπala Tita
14, Zagreb
Zbornik PFZ, 59, (2-3) 473-527 (2009) 527
Im zentralen Teil des Beitrags übt die Autorin Kritik an der herkömmlichen Auffassung
der Rechtslehre, wonach das Zentrum ein einzigartiger Typ von Nebenkläger ist, wenn es
sich im Einklang mit der Bestimmung des § 274 Abs. 2 FamG als Partei “dem Verfahren
anschließt”, und trägt Dikas Meinung vom Zentrum als einem Intervenienten mit der
rechtlichen Position einer selbstständigen Partei vor. Es wird versucht, die Rechtslage des
Zentrums im Einklang mit der erwähnten Bestimmung unter Berücksichtigung seiner
Befugnisse und Aufgaben in besonderen Zivilprozessen zu klären.
Die Autorin untersucht die rechtliche Situation des Zentrums für Sozialfürsorge als
Nebenintervenienten sui generis und vergleicht diese mit seiner Position, wenn es sich
als Partei “dem Prozess anschließt”. Im Zusammenhang damit werden die gerichtliche
Ladung des Zentrums, seine Intervention im Verfahren, die Pflichten des Gerichts und
die Befugnisse des Zentrums nach der Intervention, die Wirkung des Urteils gegenüber
dem Zentrum sowie die Frage der Verfahrenskosten bearbeitet. Diesbezüglich macht
die Autorin auf einige unpräzise und vage Regelungen zur Intervention des Zentrums
für Sozialfürsorge als Partei und als Nebenintervenient in besonderen Zivilprozessen
aufmerksam.
Im letzten Teil der Arbeit werden die Prozessfolgen eines Verstoßes gegen die Zustellun-
gsregeln an das Zentrum als Partei und Nebenintervenienten im Verfahren behandelt.
Schlüsselwörter: Zentrum für Sozialfürsorge, Partei, Nebenintervenient, Zivilpro-
zess

Centar Za Socijalnu SKRB U Ulozi Stranke I Umješaca (Intervenijenta) U Statusnim I Alimentacijskim Postupcima - Sladjana Aras, Dipl. Iur.

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Centar Za Socijalnu SKRB U Ulozi Stranke I Umješaca (Intervenijenta) U Statusnim I Alimentacijskim Postupcima - Sladjana Aras, Dipl. Iur.

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB U ULOZI STRANKE

I UMJE©A»A (INTERVENIJENTA) U STATUSNIM I

Slaana Aras, dipl. iur. * UDK 347.659.3

Zakon o socijalnoj skrbi1 i Obiteljski zakon2 ureuju organizaciju i naËin

2.1. Uvodne napomene

Nakon πto je Hrvatska postala jednom od πest federalnih republika u okvi-

donoπenja novih pravnih izvora za ureenje obiteljskih odnosa. Prethodni

U razdoblju vaæenja saveznog zakonodavstva organ starateljstva12 nije bio

2.2. Razdoblje republiËkog zakonodavstva (od 1971. do 1991. godine)

OpÊenito se moæe reÊi da je novo socijalistiËko, republiËko i pokrajinsko, obi-

• proπireni su sluËajevi duænosti organa starateljstva da daje svoje struËno

se u zakonima opisivalo nedovoljno odreenim izrazom “sudjelovanje organa

PZ SR BIH)21 je zaπtitu druπtvenog interesa za poniπtaj braka koji ne ispunjava

Organ starateljstva nije bio ovlaπten na podnoπenje tuæbe radi utvrenja

Prema ranijim saveznim propisima iz OZORD-a nije bilo moguÊe sudjelo-

• dijete roeno izvan braka (Ël. 118. ZBPO-a);

nijednoj od stranaka. Organ starateljstva je djelovao u tuoj parnici kao samo-

2.3. Razdoblje nakon osamostaljenja Republike Hrvatske (1991.) do

Nakon temeljitih politiËko-pravnih promjena te stjecanja neovisnosti i

(istoimenim) Obiteljskim zakonom iz 2003. godine 43 koji je noveliran

3. CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB KAO STRANKA

ZIDObZ 07 razraena su i odreenije formulirana pravila o sudjelovanju

druπtvenog interesa te kojim je pravnim radnjama treba ostvariti.49 Duænost centra

3.2. StranaËka i parniËna sposobnost centra

O postupcima koje je centar za socijalnu skrb ovlaπten pokrenuti kao stranka

3.3. Procesna legitimacija centra

zakonske odredbe centar za socijalnu skrb ne bi bio ovlaπten sudjelovati u po-

tuæenika kad bi postojale graanskopravne pretpostavke za koje on samo tvrdi da po-sto-

U odreenim sluËajevima pravo na konstitutivnu zaπtitu priznaje se

- u odreenim sluËajevima pravo traæiti konstitutivnu zaπtitu priznaje se odreenim izri-

3.4. UËinci presude prema centru

U sluËajevima kad centar za socijalnu skrb pokreÊe postupak kao aktivna

æivjeti, o roditeljskoj skrbi i o mjerama za zaπtitu prava i dobrobiti djeteta

3.5. Troπkovi postupka

Kad centar za socijalnu skrb sudjeluje u postupku kao stranka, na naknadu

Nadalje, centar za socijalnu skrb bi bio duæan predujmljivati sredstva za

kao stranka ili speciﬁËni umjeπaË, opravdana i svrsishodna. Naime, poloæaj

4. POLOÆAJ CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB PREMA ODREDBI »L.

Centar za socijalnu skrb moæe se kao stranka “pridruæiti postupku” koji je

4.2. Neka teorijska odreenja pravnog poloæaja centra prema odredbi

Temeljni razlog za razlikovanje centra za socijalnu skrb od ostalih jedinstve-

Meutim, treba primijetiti da kad se umjeπaË s poloæajem jedinstvenog

predlagati izvoenje dokaza i ulagati pravne lijekove (arg. a minori ad maius, a

Treba takoer napomenuti da i oni koji zastupaju stajaliπte da centar za socijalnu

4.3. Pozivanje i intervencija centra kao stranke u postupku

Sud Êe pozvati centar za socijalnu skrb da sudjeluje u postupku (kao stranka),

4.4. Duænosti suda

4.5. Ovlaπtenja centra nakon intervencije kao stranke u postupku

O ovlaπtenjima centra za socijalnu skrb nakon intervencije u postupku kao

4.6. UËinci presude prema centru

U sluËajevima kad centar za socijalnu skrb pokreÊe postupak kao aktivna

4.7. Troπkovi postupka

Kad centar za socijalnu skrb sudjeluje u postupku kao stranka, na nakna-

5. CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB KAO UMJE©A» SUI GENERIS

Prema ObZ-u nakon ZIDObZ 07 centar za socijalnu skrb je ovlaπten sudje-

centar ne daje miπljenje u pogledu visine doprinosa tuæenika za uzdræavanje tuæitelja,

O stranaËkoj i parniËnoj sposobnost centra za socijalnu skrb vidi supra ad

5.2. Postupci u kojima je centar ovlaπten odnosno obvezan

Postupci koji se tiËu prava i duænosti u odnosima roditelja i djece jesu

BuduÊi da centar navedene postupke koji se tiËu prava i duænosti u odno-

5.3. Pravni poloæaj centra kao umjeπaËa sui generis (speciﬁËnog

O sudjelovanju centra za socijalnu skrb u izvanparniËnim postupcima vidi opπirnije

Navedeno proizlazi iz zadaÊa i ovlasti centra za socijalnu skrb koje on ima