Kako Biti Spasen

1
2 KAKO BITI SPA©EN
Nakladnik
KREATIVA
Zagreb
e-mail: kreativa@kreativa.hr
BIBLIOTEKA SPASENJA
www.spasenje.com.hr
Urednik
Mr. Dragan KaliniÊ
Recenzent
Mr. Ivan –idara
Lektorica
Ljerka Koren
Korektorica
Branka VukmaniÊ
Tisak
Ispis, Zagreb
3
Mr. Dragan KaliniÊ
KAKO BITI
SPA©EN
KREATIVA
Zagreb, 2009.
4 KAKO BITI SPA©EN
CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 705956
ISBN 978-953-55758-2-5
5
©to je æivot kad se mrijeti

mora?
Nastupilo je teπko i nesigurno doba, za-
vladala je velika recesija i tjeskoba u kojoj
se ljudi osjeÊaju zarobljeni i ograniËeni u eg-
zistencijalnom, demokratskom, zdravstvenom
i æivotnom smislu. Æivot se pokvario i naπe
nade i ideali otiπli su bestraga, a zamijenio ih
je oËaj zbog tjeskobe i prolaznosti svega πto
je vrijedno.
Iza ekonomske krize nevienih razmjera
skriva se moralna i duhovna kriza. Polako,
ali sigurno Ëitav svijet klizi u propast. Æivi-
mo u vremenima kada tjeskoba postaje glo-
balna i zahvaÊa svijet koji se uruπava iz te-
melja. Svijet je pun nepoπtenih politiËara, li-
cemjernih vjerskih voa, okorjelih krimina-
laca, a gotovo svi takozvani mali ljudi imaju
zle misli. Ljudi su duhovno sve siromaπniji,
æive u strahu od nesigurne egzistencije, po-
stali su maloduπni i prepuπtaju se propasti.
Sve πto se dosada dogodilo samo je uver-
tira u kozmiËkoj predstavi gdje Êe raËuni do-
6 KAKO BITI SPA©EN
Êi na naplatu. TragiËni dogaaji zbivaju se

tako iznenada da nitko ne moæe predvidjeti
πto Êe donijeti sutraπnji dan.
Zbog pohlepe i sklonosti grijehu ljudi
uniπtavaju ovaj planet, a da bi sebe oprav-
dali, za sve probleme optuæuju Boga. Danas
postoji toliko atomskog naoruæanja da se vi-
πe puta moæe uniπtiti cijeli svijet. Da ljudi ne
bi sami sebe uniπtili, Bog Êe intervenirati i
ubrzati kraj koji je ionako neizbjeæan. Boæji
gnjev Êe kratko trajati, a onda Êe nastati no-
va dimenzija æivota, u kojoj Êe ljudi biti oslo-
boeni od grijeha i besmrtni.
Kada promatramo ljude, opaæamo da su
bez ljubavi, da su gotovo svi puni zloÊe i da
idu putovima grijeha. Kakav je to æivot kada
svi nose maË u svojemu srcu? Koji je smisao
æivota? Kakva je to Zemlja s bezbroj kralje-
va koji nose maË u svojemu srcu? Kada kra-
ljevi nose maË u srcu, i njihovi podanici no-
se u srcu maË. Planet koji nema samo jednog
kralja jest planet stradanja i smrti. Treba nam
samo jedan Kralj! Sve te kraljeve zamijeni-
mo samo jednim Kraljem koji je pravedan,
©TO JE ÆIVOT ... 7
Kraljem koji je na nebesima — Kraljem Ëi-

tavoga Svemira, Gospodinom Isusom Kri-
stom.
Odakle smo doπli, zaπto smo ovdje, za-
πto æivimo, zaπto moramo umrijeti, ima li
æivota nakon smrti — pitanja su koja muËe
mnoge ljude, a znanost nema odgovora na
njih. Je li æivot koji sada æivimo samo jedna
jedina moguÊnost? Kakav je to æivot kada je
smrt njegov dio? Naπ sadaπnji æivot je kao
drvena kuÊa na pijesku: puhne tornado i od-
nese je. Kako voljeti ovaj æivot kada mora-
mo umrijeti ili od maËa nasilnika ili od maËa
starosti? ©to imamo od toga πto sada jedemo
i pijemo, πto se veselimo, πto vozimo dobar
auto, πto gradimo, πto smo uvaæavani, a um-
rijet Êemo i svega toga Êe nestati? Umrijet
Êemo ovako ili onako. Sve je besmisleno pa
bi bilo najbolje da odmah umremo, a ne da
se muËimo u ovome æivotu, starimo, obolije-
vamo i lagano umiremo: “... i vrati se prah u
zemlju kao πto je iz nje i doπao, a duh se
vrati Bogu, koji ga je dao.” (Propovjednik
12,7)
8 KAKO BITI SPA©EN
Æivot je okrutan. Moæe biti lijep kao u

bajci, ali se postupno sve pokvari i preraste
u patnju i zbunjenost zbog prolaznosti æivo-
ta. Nestanu sve iluzije i postanemo zatoËe-
nici bolesti i starosti ËekajuÊi vlastitu smrt.
Kakav je to æivot kada se stalno moramo
bojati da nam se ne dogodi neπto loπe, neka
nesreÊa, bolest i smrt? Ne pomislimo li kad
odemo na groblje da je tu pokopano nebro-
jeno mnogo ljudi koji su imali svoj æivotni
put, svoje nade i zamisli o buduÊnosti.
Ako umremo i niπta nema nakon toga,
ovaj æivot nema smisla i bolje da se nismo
niti rodili. Ako sve propadne i zavrπi, znaËi
da smo zarobljeni u prostoru i vremenu, a na
kraju Êemo biti usmrÊeni staroπÊu. To nema
smisla i bila bi to ironija postojanja i nelogi-
Ënost bitka svake osobe koja æeli napredak u
beskonaËnom ambijentu prostora i vremena.
U nekoliko sekundi moæemo nestati, sve nam
se moæe pokvariti i odvesti nas u patnju i
beznae.
Kako biti zadovoljan svojim oπteÊenim
tijelom i psihiËkim smeÊem pohranjenim u
©TO JE ÆIVOT ... 9
njemu, kako voljeti nadolazeÊu starost i ne-

izbjeænu smrt?
Nema logike da imamo oËi kojima vidi-
mo razliËite nijanse boja, osjetilo kojim ras-
poznajemo mnoge mirise, mozak kojim mo-
æemo planirati, odluËivati, imati emocije,
stvarati, graditi, putovati zemljama, morima,
zrakom, toliko toga nauËiti, a kada umremo
da sve to nestane i da nema daljnjeg puta.
Da je to tako, ovaj æivot ne bi imao nikak-
vog smisla osim moæda produljenja vrste.
Neko rjeπenje mora postojati, mora se
moÊi premostiti ova egzistencija æivota u slje-
deÊu egzistenciju. Mora se ostvariti kontinu-
itet postojanja, nastavak æivota u nekim dru-
gim okolnostima sa sliËnim karakterom i zna-
njima koja sada posjedujemo. Misao o re-
inkarnaciji je teπko prihvatljiva — poËeti æi-
vot u nekom drugom tijelu, bez ikakvih sje-
Êanja i postignuÊa iz prethodnog æivota. Lo-
giËno bi bilo da smrt bude samo san iz koje-
ga Êemo se probuditi sa sliËnim tijelom i sliË-
nom psihom. Bilo bi glupo kada bi to tijelo
i psiha u nastavku postojanja bili u istom
10 KAKO BITI SPA©EN
stanju kao prije smrti u ovome smrtnom æi-

votu. U buduÊem vjeËnom æivotu egzisten-
cija bi morala biti mnogo kvalitetnija, s mno-
go boljim obiljeæjima tijela i osobinama li-
Ënosti, sa æivljenjem u mnogo boljem i si-
gurnijem prirodnom i druπtvenom ambijen-
tu.
Ljudi ne vole katastrofiËare, no katastro-
fe se stalno dogaaju. »ovjek je konformist
i tjeπi se da propast neÊe snaÊi baπ njega.
Prirodno je æeljeti samo dobro, ali Biblija
predvia da zbog nagomilanog grijeha ne mo-
æe biti dobro, da je na djelu nemilosrdni za-
kon uzroka i posljedica te da Ëitav svijet sr-
lja u katastrofu globalnih razmjera i prestan-
ka povijesti ËovjeËanstva.
©to je spasenje?
U povijesti se stalno govorilo o takozva-
nom eliksiru mladosti. Mnogi su obeÊavali
Ëudo, ali dosada nije bilo nikakvih rezultata.
Ljudi su nasjedali laænim obeÊanjima i tro-
πili velike svote novca ne bi li usporili stare-
©TO JE SPASENJE? 11
nje ili poboljπali zdravlje primjenom raznih

duhovnih tehnika i medicinskih terapija. I
danas nastoje saznati tajnu vjeËne mladosti,
traæe je u zemaljskim izvorima, kod ljudi, ali
je ne nalaze, jer sve πto ljudi mogu ponuditi
jest iluzija, laæ, zabluda i prijevara. Znanost
nije pobijedila smrt, samo je djelomice po-
bijedila bolesti. Zato neki teæe samospasenju
kroz tehnike meditacije u viπa stanja svijesti.
Ljudi su pogreπno informirani i, kao da su
slijepi, idu ravno prema provaliji u koju pa-
daju i zauvijek nestaju.
Tajna vjeËne mladosti ipak postoji i za-
pisana je jedino u Boæjoj objavi, u Bibliji.
Bog nam besplatno daje vjeËni æivot u vjeË-
noj mladosti i savrπenom zdravlju, ali samo
ako progledamo, okrenemo lea provaliji i
krenemo prema brdu, prema Onome koji Êe
nas spasiti i darovati nam vjeËni æivot u Ra-
ju.
Zbog Ëega æivimo i kamo idemo? ©to Êe
biti s nama kada umremo? To su najËeπÊa
pitanja koja ljudi postavljaju jedni drugima i
sami sebi. ©to je spasenje, od Ëega se spaπa-
vamo, tko nas spaπava i πto je s nama nakon

spasenja? Jednostavna su to pitanja, ali je na
njih teπko odgovoriti ako Ëovjek nije vjernik,
odnosno ako ne posjeduje osnovna biblijska
znanja. Zbog velikog neznanja o smislu æi-
vljenja, kako u cijeloj povijesti, tako i danas,
mnogi duhovno propadaju: “Moj narod gine;
nema znanja...” (Hoπea 4,6)
Ako se prihvati kao istinita i od Boga
nadahnuta, onda je Biblija velik i neiscrpan
nauk o znanju o æivotu. Osnovna je teza u
Bibliji: ako smo neposluπni Bogu i æivimo u
grijehu, nakon smrti viπe nikada neÊemo æi-
vjeti. Prekinuvπi dijalog s Bogom, prekinuli
smo dotok eliksira mladosti iz vjeËnog izvo-
ra.
Ako li se pak pomirimo s Bogom te us-
postavimo dijalog s Njim i budemo Mu po-
sluπni, Bog nas moæe spasiti od niπtavila vje-
Ënosti i uskrisiti u slavno i neraspadljivo tije-
lo u kojemu Êemo æivjeti beskonaËno u sa-
vrπenstvu postojanja. Prema tome, spasenje
je spas od grijeha i od vjeËne smrti u æivot
bez grijeha, bez straha, tjeskobe i bez kraja.
VjeËni æivot je samo u Boæjemu kraljevstvu,

a onamo nas moæe uzeti jedino sâm Bog po
svojoj milosti i ljubavi, ali samo ako mi to
æelimo i ako smo Mu posluπni. “On Êe otrti
svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe
biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli,
jer stari svijet proe.” (Otkrivenje 21,4)
©to se s nama dogaa nakon smrti, mo-
æemo vidjeti u mnogobrojnim redcima kako
Starog, tako i Novog zavjeta. Sve je to napi-
sano u Bibliji i jedino ona vjerodostojno pro-
riËe istinu o buduÊnosti. U biblijskoj Knjizi
o Jobu 19,26 nalazimo vrlo kratak i odreen
odgovor: “A kad se probudim, k sebi Êe me
diÊi: iz svoje Êu puti tada vidjeti Boga.”
Æivot koji sada æivimo samo je jedna
etapa, kratkotrajna i prolazna, “pripravniËki
staæ æivota”. Iako je kratak, vrlo je vaæan:
sluæi da bismo vjerom prihvatili Stvoritelje-
vo postojanje, Boæanstvo i Isusovo uskrsnu-
Êe te se tako krstili u Isusu Kristu. To je
preduvjet za vjeËni æivot koji nikada ne za-
vrπava, traje i nikada mu nema kraja. “Ako
ustima svojim priznajeπ Isusa Gospodina i
srcem svojim vjerujeπ da ga je Bog uskrisio

od mrtvih, bit Êeπ spaπen.” (Rimljanima 10,9)
Jedino nas Boæja rijeË, Biblija, vodi u
neprolaznost æivota i u vjeËnu sreÊu. Sve πto
je prolazno, besmisleno je jer se zavrπava.
Mi ljudi moæemo æivjeti najviπe dva pu-
ta: samo jednom roeni od majke i oca, a taj
æivot moæe trajati osamdesetak godina; drugi
put uskriπeni i preobraæeni od Boæje sile u
æivot koji traje vjeËito u Boæjem kraljevstvu.
U prvoj fazi æivota æivimo samo jednom, sa-
mo jednom imamo priliku duhovno uzrasti, i
nikada viπe. Kada umremo, nikamo ne ide-
mo, tijelo trune, a duh koji nam je udahnuo
pri zaËeÊu Bog uzima natrag kao CD iz ra-
Ëunala i dræi ga pohranjenog kod sebe sve
dok ponovno ne doe na naπ planet u velikoj
slavi. Dotada za nas ne prolazi vrijeme, nego
taj “CD” spava, miruje. U Hebrejima 9,27.28
nalazimo objaπnjenje: “I kao πto je ljudima
odreeno samo jedanput umrijeti — potom
dolazi sud — jednako Êe se i Krist, poπto je
prinesen samo jedanput ‘da uzme grijehe
sviju’, drugi put pokazati, bez odnosa prema
grijehu, onima koji ga iπËekuju da im dadne

potpuno spasenje.” “... Vratit Êu se da vas
uzmem k sebi” (Ivan 14,3), rekao je Isus, i
to ne kao prvi put, u skromnosti, veÊ u ve-
liËanstvu, u svoj svojoj Boæjoj slavi. U tome
veliËanstvenom i najljepπem dogaaju u po-
vijesti ËovjeËanstva spasenje Êe naÊi svi oni
koji su istrËali duhovnu utrku do kraja. I us-
krsli i æivi preobraæeni zajedno Êe uÊi u Kra-
ljevstvo nebesko. Opet Êe skupa biti roditelji
i djeca, braÊa i sestre, prijatelji, svi oni koje
je pogubna smrt rastavila.
Kako Êe to Bog uËiniti? To nas ne mora
brinuti, to su Njegovi posli koje ne razumiju
niti aneli na Nebu! Nama je vaæno samo to
da je obeÊao, da to æelimo i da Êe tako biti.
Zaπto smrt i stradanja? Zbog toga jer su
se ljudi odmetnuli od Boga. Ljudima je po-
treban izlaz iz smrtonosne situacije koju je
grijeh prouzroËio. Grijeh je najveÊi problem
ljudskog roda. Zarobljeni smo mrænjom, blud-
noπÊu, oholoπÊu, lakomoπÊu, lijenoπÊu, zavi-
πÊu, bijesom i mnogim drugim smrtonosnim
grijesima. Svaki grijeh ubija Ëovjekovu du-
hovnost i Ëovjek biva vezan uz zemlju u ko-

ju se vraÊa i ne moæe biti spaπen. Kada je
duhovna dimenzija zatrpana zlom, tijelu i
psihi je otvoren put za Ëinjenje zla. Biblija
na viπe mjesta navodi da mi ljudi u svojoj
bîti nismo dobri, odnosno da u nama stanuje
grijeh koji nas je zarobio i vlada nama: “Ja,
naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u
meni, to jest u mom tijelu.” (Rimljanima 7,18)
Dakle, spaπavamo se od ropstva grijeha
i smrti: “Zaista, zaista kaæem vam, tko god
Ëini grijeh, rob je grijeha...” (Ivan 8,34) VeÊ
u ovome kratkotrajnom æivotu grijeh napla-
Êuje svoj danak, a ukupna plaÊa nakon smrti
jest vjeËna smrt: nema uskrsnuÊa. Ako ho-
Êemo, moæemo se odvojiti od zemaljskih
uvjeta æivota i vjeËno æivjeti u boæanskom
ambijentu: “Tko god æivi i vjeruje u me, si-
gurno neÊe nigda umrijeti...” (Ivan 11,26) Ili:
“Jer ako po tijelu æivite, umrijet Êete. Napro-
tiv, ako Duhom usmrÊujete tjelesna djela, æi-
vjet Êete.” (Rimljanima 8,13) Za spasenje su
nam potrebne tri komponente: naπa odluka
da budemo spaπeni, naπ trud da budemo Bo-
gu posluπni i Boæja pomoÊ bez koje ne mo-

æemo postiÊi spasenje.
Kada se odluËimo za æivot bez grijeha
(a grijeh prevladava u svim druπtvima i kul-
turama), bit Êemo obnovljeni i spremni za
spasenje koje Êe nam omoguÊiti naπ Spasitelj
Isus Krist. Isus je obeÊao da Êe u novome
druπtvenom poretku — Kraljevstvu Boæjem
— oni koji budu æivjeli onako kako je Bogu
ugodno dobiti dar, a to je vjeËni æivot. (Mar-
ko 10,30) Sve napisano u Bibliji Boæja je
poruka za nas i treba postupno preobraæavati
naπ æivot. Svoj cjelokupni æivot trebamo πto
prije organizirati po biblijskim naËelima.
Kako smo mi ljudi nemaπtovita stvore-
nja kada svoj intelektualni potencijal koristi-
mo za hranjenje svoje taπtine, strasti i poho-
te! Gdje je tu stvorenje koje je Bog stvorio
na svoju slavu?
VeÊina ljudi je usmjerena na druπtveni
uspjeh, novac i materijalne vrijednosti te uæit-
ke. Kupujemo novi mobitel, a dobar nam je
stari, imamo dobar auto, ali æelimo joπ bolji,
imamo pet koπulja, ali kupujemo joπ neku
gomilajuÊi tako i ono πto nam treba i ono πto

nam ne treba, a sve zbog zadovoljenja svoje
taπtine. Sjednemo u skupocjeni auto, a naπe
malo “ja” poraste i postajemo druga liËnost.
Ako obnaπamo neku funkciju u druπtvu, na-
puπemo se i s visine gledamo na druge ljude.
Zarobljeni materijalnim blagom zapravo za-
robljavamo svoju duπu. Zarobljeni materija-
lizmom i uspjehom, odnosno konformizmom,
mijenjamo naËin razmiπljanja i ne nalazimo
potrebu za spasenjem. Neznanjem o pravim
vrijednostima æivimo s predrasudama, bez lju-
bavi i mira u duπi, a u sebi nakupljamo sve
viπe stresova i obolijevamo od psihiËkih i
tjelesnih bolesti. Nasrtljivi smo u razgovori-
ma, bezobzirni u nadmetanjima i podvalama
kako bismo sebe uzvisili i ostvarili neki inte-
res. S takvom pogreπkom uma ostarimo i um-
remo ne odnijevπi niπta sa sobom i ne produ-
æivπi æivot u drugoj stvarnosti — u Raju. Mo-
ramo se spasiti od te iluzije æivota!
Mnogi æive poniæavajuÊi drugoga, a uz-
visujuÊi sebe. Izokrenute vrijednosti postale
su temelj danaπnjega sekularnog druπtva, gdje
se sve brzo obavlja i nitko nema vremena

niti potrebe za Bogom. Ljudi se uglavnom
druæe zbog interesa i skoro nitko nikoga ne
voli. Iz toga proizlaze devijantni odnosi se-
biËnosti i oholosti, prijevare, krae, raz-
bojstva, okrutnosti, bludniËenje, ismijavanje
vjere i Crkve.
Ljudi se boje drugih ljudi i povlaËe se u
sebe. Odvajaju se od drugih, a druæe se sa
suvremenim informatiËkim ureajima gle-
dajuÊi prljave priloge i filmove. Puno znaju,
ali to znanje niπta ne vrijedi bez druæenja s
Bogom i kvalitetnih druπtvenih i poπtenih me-
uljudskih odnosa.
Zamijenimo svjetovna naËela biblijskim
naËelima, jer mnogo onoga πto je ljudima
lijepo i visoko, Bogu je odurno. Mnogo je
vaænije da se svidimo Bogu nego ljudima, a
nemoguÊe je istodobno udovoljiti Bogu i
ljudima: “Ne moæete sluæiti Bogu i bogat-
stvu!” (Luka 16,13) Izaberimo moÊnog Go-
spodara koji jedini ima kljuË vjeËnog æivota!
Spasenje je Boæji dar. Dostupno je svi-
ma koji ga æele i potpuno je besplatno: “...
jer je plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji

jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu
naπemu.” (Rimljanima 6,23) Bog nas bes-
krajno voli: Njegovu ljubav prema nama ni-
πta ne otkriva bolje od plana spasenja za nas
koji smo liπeni Boæje slave i æivimo u mra-
ku, zarobljeni grijehom i odvojeni od Boga.
Naæalost, malo Êe se ljudi spasiti jer Bog od
nas traæi da prema spasenju idemo uskom
stazom: “Uite na uska vrata, jer πiroka vrata
i prostran put vode u propast, i mnogo ih je
koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan
put koji vodi u æivot, malo ih je koji ga nala-
ze!” (Matej 7,13.14)
KljuË spasenja je u vjeri da je Isus naπ
Spasitelj. Bog Êe nas spasiti samo ako Ga
priznamo za Spasitelja — jer je umjesto nas
dao svoj ljudski æivot na kriæu — ako se
pomirimo s Njim, budemo Mu posluπni i ho-
dimo Njegovim uskim putom bez grijeha, na
Ëelu s Njim: “Obratite se k meni da se spasi-
te, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema
drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih
usta izlazi istina, rijeË neopoziva.” (Izaija
45,22.23) Da bismo se saËuvali od grijeha

(bludnost, kraa, mrænja...), moramo izbje-
gavati uzroke, pobjeÊi od opasnosti. Moli-
tvom moramo ublaæiti strasti u samome po-
Ëetku, jer nas u protivnom strast moæe zani-
jeti i duhovno pogubiti.
Spasenje je poput utrke u kojoj treba
proÊi kroz cilj. U klasiËnoj utrci nagradu do-
biju samo tri natjecatelja, ali u duhovnoj utr-
ci nagradu Êe dobiti svi koji dotrËe do cilja.
Na toj duhovnoj utrci neki padnu u grijeh,
ali se podignu, nastave trËati i dotrËe do cilja:
“Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svje-
doka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh
koji lako zavodi, te ustrajno trËimo na utak-
mici koja nam je odreena!” (Hebrejima 12,1)
Naæalost, neki padnu i ne nastave trËati:
privuËe ih grijeh pa ostanu na stranputici i u
beznau. NajtragiËnije je to πto veÊina ljudi
uopÊe ne sudjeluje u duhovnoj utrci, veÊ su
privuËeni laænim sjajem ovoga svijeta te æi-
ve da bi zadovoljili strasti i poæude tijela, po
naËelu: bolje je imati nego biti. Nikada ne
moæemo biti sigurni kako trËimo na stazi du-
hovnosti, trËimo li dovoljno dobro i hoÊemo

li uopÊe izdræati utrku do kraja ili Êemo po-
sustati prije cilja. Zato se i kaæe da Êemo
nakon spasenja, kada se naemo u Kra-
ljevstvu Boæjem, biti trostruko iznenaeni:
prvo, jer smo sami spaπeni; drugo, jer je spa-
πen netko koga smo smatrali loπim duhov-
nim trkaËem; i treÊe, jer ondje nema nekoga
koga smo Ëesto gledali u crkvi i za oltarom,
a njegove su lijepe rijeËi plijenile naπu po-
zornost.
Isus je zapravo Bog koji je doπao na naπ
planet da bi u nama probudio potrebu i æelju
da æivimo kao On i da u vjeËnosti budemo s
Njim. Doπao je s nakanom da nas spasi od
grijeha i vjeËne smrti. Bez toga Ëina ærtvene
smrti, odnosno bez preuzimanja naπih grije-
ha na sebe, svi bismo poumirali i viπe nikada
ne bismo æivjeli. Isus je doπao na Zemlju sa
zadaÊom spaπavanja ljudi koji su zarobljeni
grijehom i smrÊu: “Jer Bog nije poslao svo-
ga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se
svijet spasi po njemu. — Tko vjeruje u nje-
ga, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, veÊ je
osuen, jer nije vjerovao u jedinoroenoga

Sina Boæjega.” (Ivan 3,17.18)
Svojom dragovoljnom ærtvom na kriæu
Isus je u nama pobudio æelju da i mi, poput
Njega, æivimo bez grijeha, i to vjeËno, bez
kraja. “I kao πto je ljudima odreeno samo
jedanput umrijeti — potom dolazi sud — jed-
nako Êe se Krist, poπto je prinesen samo je-
danput ‘da uzme grijehe sviju’, drugi put po-
kazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji
ga iπËekuju da im dadne potpuno spasenje.”
(Hebrejima 9,27.28) Iz tih rijeËi je razvidno
da Êe biti spaπeni samo oni koji su posluπni
Bogu i koji vjeruju u Isusovu ærtvu na kriæu
za njih te Ga radosno iπËekuju da ih spasi iz
ovoga nesigurnog i prolaznog svijeta.
Spasit Êe se samo ljudi Ëista srca koji ne
Ëine grijehe. Bog neÊe povesti na Nebo ljude
Ëija grjeπna narav nije promijenjena: “Niπta
neËisto nikada neÊe u nj uÊi; nijedan koji
Ëini πto je odurno i laæno, veÊ samo oni koji
stoje upisani u Janjetovoj ‘knjizi æivota’.” (Ot-
krivenje 21,27) Nije svejedno kakvu Êemo
voznu kartu dobiti ako umremo prije Isusova
povratka, jednosmjernu kartu bez povratka

ili kartu s povratkom, s povratkom u vjeËni
æivot.
Stvar je u izboru
VeÊina ljudi svakodnevno tvrdi: To je
moj izbor! Svi imamo u sebi dobrog i loπeg
i, ovisno o situaciji, pokazujemo dobro ili
zlo. Æivimo u takvim uvjetima da smo
neprestano primorani birati izmeu dobra i
zla. Ako biramo zlo, imamo pravo jer nam je
to slobodno, ali time postajemo robovi grijeha
i tako zapravo gubimo slobodu.
»ovjeku, kao viπem biÊu, Bog je dao
razum, a time i moguÊnost izbora. Bog nas
traæi i nudi nam vjeËni æivot, ali zahtijeva
naπ odgovor, odnosno naπ izbor da Mu bu-
demo posluπni. Izbor se oËituje u Ëovjekovoj
odluci hoÊe li prihvatiti vjeru i ispunjavati
ono πto Bog preko Biblije traæi od nas, ili Êe
izabrati da hodi svojim putovima koji ga pri-
vlaËe. Sloboda izbora moæe biti zastraπujuÊe
kobna zbog neznanja i neodluËnosti: “Duh je
STVAR JE U IZBORU 25
onaj koji oæivljava, a tijelo ne vrijedi niπta.

RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æi-
vot. Ali ima meu vama nekih koji ne vje-
ruju.” (Ivan 6,63)
Naæalost, danas veÊina ljudi bira nepo-
sluπnost Bogu, jer ako bi izabrali Boga, ne bi
se mogli opijati, lagati, krasti, bludniËiti i
mnogo toga. Draæi im je æivot u vlastitoj slo-
bodi da Ëine πto god hoÊe i time zadovolja-
vaju niske strasti psihe i tijela.
Da bismo se pomirili s Bogom, sami se-
bi moramo reÊi: ja sam loπ i kriv za veÊinu
problema, ali æelim biti dobar i posluπan Isu-
su. Da bismo pravilno izabrali, najbolje je
prouËavati i istraæivati Bibliju te sami doÊi
do prave istine, dokuËiti svjetlo æivota. Izbor
moramo napraviti sami: Bog to nikada neÊe
uËiniti umjesto nas. U tome i jest kljuË spa-
senja! Samo ljudska volja koja teæi za spa-
senjem kroz Isusa Krista vodi u spasenje.
NajveÊa tragedija i paradoks je u tome
πto mnogi znaju πto je zlo i πto je dobro, ali
ne æele biti dobri i pravedni, jer i za to treba
uloæiti znatan napor. Posve je nevjerojatno
da veÊina ljudi ne moæe poduzeti niπta dobro

za same sebe. Ljubav, mir i skladan æivot
bez grijeha za njih bi bili veliko muËenje —
i tako sami sebi oduzimaju moguÊnost spa-
senja. Teπko je objasniti zaπto je to tako. Valj-
da zato πto smo svi razliËiti i s razliËitim
potrebama. Kada nam ne bi dao moguÊnost
izbora, Bog bi bio tiranin. Bog æeli iskljuËi-
vo dragovoljce i svakome daje slobodu iz-
bora.
Ako izaberemo biti dobri i æelimo spa-
senje od grijeha i smrti, to je najvaæniji izbor
u æivotu, ali moramo uloæiti vlastiti napor i
prakticirati vjeru tako πto Êemo traæiti po-
moÊ i Boæju asistenciju, bez Ëega smo posve
nemoÊni i izgubljeni: “Ja sam svjetlo svijeta.
Tko mene slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami,
nego Êe imati svjetlo koje vodi u æivot.” (Ivan
8,12) Da bismo se susreli s Isusom, moramo,
πto je do nas, odvojiti vrijeme i uloæiti napor,
uzeti Bibliju i Ëitati je, otiÊi u crkvu, nekome
pomoÊi i uËiniti dobro djelo: “A ovo je vje-
Ëni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga,
i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan
17,3) Moæemo izabrati æivot svetosti, ali bez

Boæje pomoÊi to neÊemo postiÊi. Stoga nam
je Njegova pomoÊ odluËujuÊa: “Tako i vi
smatrajte sebe mrtvima grijehu, a æivima
Bogu u Kristu Isusu!” (Rimljanima 6,11)
Bog je ljubav, kaæe Biblija. Njegova bît
je ljubav i On ne moæe niπta drugo nego lju-
biti. Ako prihvatimo tu ljubav, kako moæemo
shvatiti da Êe Bog uniπtiti veÊinu stanovnika
naπega planeta? Zar to Bog kaænjava ili mi
ljudi sami sebe kaænjavamo? Bog ne odba-
cuje grjeπnika, veÊ grjeπnik voljno sâm sebe
odvaja od Boga i Ëini grijehe koje Bog ne
odobrava, æeli potpunu slobodu da bi Ëinio
πto hoÊe i tako samoga sebe osuuje. Bît je
grjeπnikova u tome πto ne æeli sluπati Boga i
uopÊe ne æeli vjeËni æivot jer bi mu takav
æivot bio dosadan.
Bog poπtuje Ëovjekovu slobodnu volju,
ali zbog plana uniπtenja grijeha mora uniπtiti
grjeπnike za sva vremena. Prema tome, Bo-
æji sud nije niπta drugo nego grjeπnikova vla-
stita izvrπena odluka da ne æeli vjeËni æivot
u Raju, bez grijeha. Zato je mudro da se na
ovome svijetu osjeÊamo strancima i putnici-

ma: “Ljubljeni, opominjem vas: buduÊi da
ste ‘tuinci i stranci’, klonite se tjelesnih po-
æuda, jer one vojuju protiv duπe!” (1. Petro-
va 2,11)
Naπ izbor nije jednokratan i nije istinita
tvrdnja da je Ëovjek “jednom spaπen, zauvi-
jek spaπen”. Posluπnost Bogu odabiremo sva-
ki dan, i to viπe puta dnevno. Narodni obiËa-
ji, tradicija, izokrenute druπtvene vrijednosti,
medijski utjecaj i πtoπta drugo snaæno utjeËu
na nas. Pozivaju nas da ne budemo posluπni
Bogu i da æivimo po svojim nagonima.
Bog Êe nas spasiti samo ako se prepusti-
mo Njegovu vodstvu, kao πto se malo dijete
prepuπta vodstvu svojega oca, da bismo uz
Njegovu pomoÊ promijenili naËin svojega
æivljenja. Spasenje ne moæemo zaraditi, mo-
ramo ga æeljeti, a æelimo ga onda kada nam
odgovara æivot bez ikakva grijeha. “Da, milo-
πÊu ste spaπeni — po vjeri. To ne dolazi od
vas; to je dar Boæji!” (Efeæanima 2,8.9) Ako
æelimo spasenje, sami ne moæemo niπta uËi-
niti bez pomoÊi Boæje milosti. Moramo se
prepustiti Boæjem vodstvu da nas odnese na

obalu vjeËnoga æivota. To je kao voænja Ëam-
cem na nemirnom moru: moramo veslati s
dva vesla, veslom vjere i veslom djela. Ako
veslamo samo jednim veslom, Ëamac Êe se
vrtjeti u uskom krugu. Zato moramo veslati
obama veslima.
No ako i veslamo, zbog valova æivota
ne vidimo obalu pa opet moæemo veslati
ukrug, ali u veÊim krugovima. Dakle, treba
nam netko na krmi, netko tko vidi obalu i
dræi najbolji pravac do nje: to je Isus Krist
kojemu se molimo da bude na svim naπim
putovima. Kada veslamo vjerom i djelima te
s Isusom kao kormilarom, popravljamo svo-
ju grjeπnu narav. To moramo iskustveno os-
jetiti kroz poboljπanje svoje naravi. Ako æe-
limo dobro, izaberimo Isusa. Za takav drago-
voljni izbor u ovome æivotu Isus, naπ Bog,
nagradit Êe nas u svojoj ljubavi æivotom u
vjeËnosti.
Naπ izbor odluËuje kamo Êemo: “Tko
ljubi svoj æivot, izgubit Êe ga; tko mrzi svoj
æivot na ovome svijetu, saËuvat Êe ga za æi-
vot vjeËni.” (Ivan 12,25) Usmjeriti se na Isu-

sa, u Njegovoj ljubavi ustrajati do kraja, to
je najveÊa odluka. Da je sve drugo bezna-
Ëajno, svjedoËi nam apostol Pavao: “Ali sve
to πto mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj
cijeni svoju vrijednost za me zbog Krista.
©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju
vrijednost zbog najveÊe vrijednosti: spozna-
je Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega
sam sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da
Krista dobijem...” (Filipljanima 3,7.8) Sve je
nestalno i prolazno osim u Bogu s kojim ho-
dimo do kraja, a onda slijedi bljesak slave
æivota u vjeËnosti.
Ovisno o naπemu izboru, Bog Êe nam i
suditi: “I opazih mrtvace, male i velike, gdje
stoje pred prijestoljem. I otvoriπe se knjige. I
druga knjiga, knjiga æivota, bî otvorena. Tada
su mrtvaci sueni prema onom πto je napisa-
no u knjigama, po svojim djelima... I tko se
god ne nae upisan u knjizi æivota, bî baËen
u ognjeno jezero.” (Otkrivenje 20, 12-15)
Moramo izabrati hoÊemo li biti u knjizi
æivota ili Êemo zavrπiti u ognjenom jezeru u
kojemu nema æivota. Nije li straπno izabrati

knjigu vjeËne smrti samo da bismo sada imali
potpunu slobodu Ëiniti πto nam je volja i ka-
ko nas grijeh mami? Isus nam to zorno pre-
doËava jednostavnom priËom o sjetvi: “SijaË
dobrog sjemena jest Sin »ovjeËji. Njiva je
svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva.
Ljulj su djeca Zloga. Neprijatelj koji ga po-
sija jest avao. Æetva je svrπetak svijeta, a
æeteoci su aneli. Kao πto se ljulj skuplja i
baca u oganj, tako Êe biti i na svrπetku svije-
ta. Sin Êe »ovjeËji izaslati svoje anele da
pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike
i zlikovce te da ih bace u ognjenu peÊ, gdje
Êe biti plaË i πkrgut zubâ. Tada Êe pravednici
zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svoje-
ga. Tko ima uπi, neka Ëuje!” (Matej 13,37-
43) Bog nas æeli, Sotona nas æeli — ali mi
odluËujemo kome Êemo se prikloniti.
Isusova dvostruka smrt —

temelj spasenja
Isus Krist je i Stvoritelj i Otkupitelj svi-
jeta, oËitovani Bog, Bog koji je vidljiv: “On
je savrπena slika Boga nevidljivoga, prvo-
roenac svakoga stvorenja, jer je u njemu
sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji; vid-
ljivo i nevidljivo... sve je stvoreno po njemu
i za njega. On je prije svega, i sve se u nje-
mu dræi u redu.” (Koloπanima 1,15-17)
Krist ima sve atribute Boga, a taj Bog je
dragovoljno i na Ëudesan naËin siπao na Zem-
lju. Nastanio se meu nama ljudima da bi
nam zorno demonstrirao æivot bez grijeha i
na kraju svoje sluæbe dopustio da Ga uhvate
i razapnu na kriæu da bi umjesto nas na sebe
preuzeo sve grijehe svijeta i Svemira: “... jer
Bog odluËi u njemu nastaniti svu Puninu, i
po njemu pomiriti za nj sve πto je na zemlji
ili na nebu, uspostavljajuÊi mir krvlju njego-
va kriæa.” (Koloπanima 1,19.20) Njegovo
utjelovljenje, bezgrjeπni æivot, krv, smrt na
kriæu i uskrsnuÊe radosna su vijest po kojoj
ISUSOVA DVOSTRUKA SMRT ... 33
se moæemo spasiti i vjeËno æivjeti. Isus je

uskrsnuo da bi nam pokazao kako Êe i nas
podiÊi iz smrti.
Isus je najsuperiornije biÊe koje je ikada
æivjelo na Zemlji. ©to je tu fascinantno? To
πto je On, Bog, Isus Krist, tako htio, drago-
voljno se odluËio na najgore muke, veÊe ne-
go πto ih je itko u povijesti doæivio, da bi-
smo mi imali pravo na æivot. Fascinantno je
to πto je On, Bog koji je stvorio cijeli Sve-
mir, dopustio mraËnim silama da Ga ponize,
satru i usmrte. Dopustio je to samo zato da
preuzme na sebe sve naπe grijehe kako bi-
smo mi na kraju povijesti vjeËno æivjeli i
gledali Njegovo lice svijetlo kao oganj. Bog
je izabrao najbolju moguÊu metodologiju spa-
senja kojom Êe privuÊi sljedbenike: preko pat-
nje, prolivene krvi, odvojenosti od Boga Oca,
smrti i uskrsnuÊa. To je dragovoljno uËinio
za nas iz prevelike ljubavi prema ljudskom
rodu i time za nas platio otkupninu od robo-
vlasniËkog sustava grijeha i Sotone, od pro-
kletstva zakona uzroka i posljedica: “Krist
nas je otkupio od prokletstva Zakona postav-
πi umjesto nas proklet...” (GalaÊanima 3,13)

Isus je doπao kada je bilo najpotrebnije: “Ali
kada doe punina vremena, posla Bog svoga
Sina, roena od æene, roena pod Zakonom,
da otkupi podloænike Zakona, da primimo
posinjenje.” (GalaÊanima 4,4.5) Bog je tako
zadovoljio svoje moralne zahtjeve, jer da to
nije uËinio zbog svojega boæanskog naËela
prema grijehu, morao bi nas davno uniπtiti
kao πto je uniπtio grjeπne gradove Sodomu i
Gomoru. Time nas je i zaduæio, odnosno ot-
kupio, tako da Mu tom ærtvom pripadamo,
ali samo ako to hoÊemo.
Spasenje je doπlo kada je Isus umro na
kriæu. Zato se dragovoljno predao muËitelji-
ma da Ga uhvate, da kao ærtveno janje za
nas prolije krv i tim Ëinom nam oprosti gri-
jehe: “Za naπe grijehe probodoπe njega, za
opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade
kazna — radi naπeg mira, njegove nas rane
iscijeliπe.” (Izaija 53,5)
Bog je tako porazio grijeh, a nas privu-
kao k sebi da budemo Njegovi: “... u kome
imamo otkupljenje njegovom krvlju, opro-
ISUSOVA DVOSTRUKA SMRT ... 35
πtenje grijeha, prema bogatstvu njegove mi-

losti.” (Efeæanima 1,7)
Patnja je bila tjelesna, ali iznad svega i
duhovna. Isus je na kriæu uzviknuo: “Boæe
moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio? ... A
Isus opet povika jakim glasom i — ispusti
duπu.” (Matej 27,46-50) Umro je na kriæu
dvostrukom smrÊu, u najveÊim moguÊim mu-
kama. Isus je iskusio dvostruku smrt u krat-
kom vremenu: razdvajanje od Oca — du-
hovnu, i umiranje na kriæu — tjelesnu smrt.
Nakon tri dana provedena u grobu Isus je
ponovno oæivio u duhu: “... ubijen u tijelu,
ali oæivje duhom.” (1. Petrova 3,18) Bio je
prvi koji je doæivio tu veliËanstvenu preo-
brazbu duha i tijela i obeÊao je da Êe to isto
uËiniti svima koji Ga u cijelosti πtuju.
Zbog siline grijeha Bog je u svojoj ljut-
nji na ljudski rod izlio svu svoju srdæbu i
osudu grijeha na Boæje Janje, Isusa, umjesto
na nas. Okrenuo je oËi od Njega — preki-
nuvπi tako duhovnu vezu sa svojim Sinom
— od Njega kojega je neizmjerno volio, kroz
kojega je i sve u Svemiru stvorio. Isusu, Bo-
æjem Sinu, bilo je neizmjerno teπko zbog od-

vojenosti od srediπta svega, od Oca s kojim
je uvijek bio u savrπenoj vezi.
Preuzeo je na sebe grijehe svih ljudi svih
naraπtaja te je bio poniæen i ostavljen kao
najveÊi zloËinac u povijesti, kao zloËinac nad
zloËincima, kao grjeπnik nad grjeπnicima, kao
najveÊi krvnik nad krvnicima, kao najgori nad
najgorima. Da Bog nije nad sobom ostvario
kaznu za nagomilani grijeh umjesto da kazni
ljude i uniπti ih za sva vremena, danas ne
bismo æivjeli. Tek ako prihvatimo Njegovu
ærtvu i krv koju je prolio za nas i kojom nas
je otkupio, imamo moguÊnost biti spaπeni i
vjeËno æivjeti: “Spasenja nema ni po jednom
drugom, jer je pod nebom to jedino ime da-
no ljudima po kojem nam se treba spasiti.”
(Djela 4,12)
Boæji Zakon
©to trebamo Ëiniti da bismo bili spaπeni
od ovoga smrtnog tijela i æivjeli u vjeËnosti?
Osnova duhovnosti je posluπnost Bogu. Bog
BOÆJI ZAKON 37
je ljudima dao deset temeljnih zapovijedi, a

zatim i mnogobrojne savjete i naËela isprav-
nog i dobrog æivota. U Psalmu 40,9 piπe:
“Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” Kroz
zapovijedi i naËela Bog zapravo izraæava svoj
karakter i volju da æivimo u skladu s njom.
Bog je idealan, beskonaËno inteligentan i mu-
dar te zna πto je za nas najbolje i kako mo-
æemo dosegnuti najveÊu sreÊu i zadovoljstvo.
Nepoπtivanje Deset Boæjih zapovijedi te-
meljni je uzrok Ëinjenja grijeha, a posljedica
je pomanjkanje sreÊe u æivotu. Naæalost, pro-
sjeËan Ëovjek nikada ne Ëita Bibliju pa ne
zna zapovijedi. Zato ga je lako nagovoriti na
grijeh. Ako ne znamo zakon, ne moæemo po-
bijediti grijeh. Danas nije popularno prouËa-
vati Deset Boæjih zapovijedi jer ljudi æele
æivjeti po svojim naumima. Samo manjina
poznaje svih Deset Boæjih zapovijedi u cije-
losti, prema biblijskom izvorniku, i s rado-
πÊu ih primjenjuje u æivotu: “Draæi mi je za-
kon usta tvojih no tisuÊe zlatnika i srebrni-
ka.” (Psalam 119,72)
LijeËnici nam suvremenom medicinom

mogu produæiti æivot i desetak godina. Ali i
to proe, i opet niπta, sve se zavrπava. Bog
nam nudi neusporedivo viπe godina, nudi nam
æivot koji nema kraja, beskonaËan æivot: “Ako
hoÊeπ uÊi u æivot, vrπi zapovijedi!” (Matej
19,17)
Mudri Salomon daje vrlo jednostavan
savjet: “Boj se Boga, izvrπuj njegove zapo-
vijedi, jer — to je sav Ëovjek.” (Propovjednik
12,13)
Biblija nam daje najbolje rjeπenje protiv
grijeha, a æivot bez grijeha zapravo je sretan
æivot, πto nam Bog i æeli. Najbolje je prak-
ticirati biblijski æivot u cijelosti, poπtivati sve
zapovijedi kako su izvorno napisane u Knji-
zi Izlaska 20,3-17:
Prva zapovijed izriËito traæi πtovanje sa-
mo biblijskog Boga, Jahve:
“Nemoj imati drugih bogova uz mene.”
Druga zapovijed odbacuje sve slike i ki-
pove koje ljudi izrauju:
“Ne pravi sebi lika ni obliËja bilo Ëega
πto je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u
BOÆJI ZAKON 39
vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti

im sluæi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
ljubomoran. Kaænjavam grijeh otaca — onih
koji me mrze — na djeci do treÊeg i Ëetvrtog
koljena, a iskazujem milosre tisuÊama koji
me ljube i vrπe moje zapovijedi.”
TreÊa zapovijed kaæe da se ne treba za-
klinjati Bogom, kleti Ga i olako rabiti Nje-
govo sveto ime:
“Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga
svoga, jer Jahve ne opraπta onome koji uza-
lud izgovara ime njegovo.”
»etvrta zapovijed govori o Boæjem danu
odmora, roendanu Zemlje, kad ne treba ni-
πta raditi veÊ slaviti Boga:
“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©est
dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sed-
moga je dana subota, poËinak posveÊen Jah-
vi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj
raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja, ni sluga
tvoj, ni sluπkinja tvoja, ni æivina tvoja, niti
doπljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i
Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju i more
i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËi-
nuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio

dan subotni.”
Peta zapovijed traæi da poπtujemo rodi-
telje i budemo im milostivi:
“Poπtuj oca svoga i majku svoju, da
imadneπ dug æivot na zemlji koju ti dâ Jah-
ve, Bog tvoj.”
©esta zapovijed brani ubijanje; ne smije-
mo ubiti niti zametak niti odraslog Ëovjeka:
“Ne ubij!”
Sedma zapovijed govori o πtetnosti spol-
ne slobode; muπkarci trebaju ljubiti samo je-
dnu æenu, a æene samo jednoga muπkarca:
“Ne uËini preljuba!”
Osma zapovijed nam nalaæe skromno i
poπteno æivljenje:
“Ne ukradi!”
Deveta zapovijed traæi da govorimo sa-
mo istinu:
“Ne svjedoËi laæno na bliænjega svoga!”
Deseta zapovijed traæi da budemo zado-
voljni onime πto imamo:
“Ne poæeli kuÊe bliænjega svoga! Ne po-
æeli æene bliænjega svoga; ni sluge njegova,
BOÆJI ZAKON 41
ni sluπkinje njegove, ni vola njegova, ni ma-

garca njegova, niti iπta πto je bliænjega tvo-
ga!”
Dræanjem svih deset zapovijedi spaπa-
vamo se od vlastitih teænji da imamo druge
bogove, da laæemo, krademo i Ëinimo mno-
ge druge grijehe. Sve zapovijedi treba Ëuvati
u cijelosti, ne skraÊivati ih, ne prepriËavati ni
izokretati. Bog je uvijek imao svoje πtova-
telje, svoj vjerni narod koji vrπi Boæje zapo-
vijedi i Ëuva Isusovo svjedoËanstvo. (Otkri-
venje 12,17)
Najispravniji vjernici su oni koji u cije-
losti ispunjavaju biblijske zapovijedi, jer Isus
je napomenuo da Êe Biblija uvijek ostati ne-
promijenjena: “Lakπe je da prou nebo i zem-
lja nego da propadne jedna kovrËica iz Za-
kona.” (Luka 16,17) To je rekao znajuÊi da
Êe se tijekom povijesti u raznim crkvenim
knjigama i internim crkvenim pravilima izo-
krenuti, promijeniti i razvodniti druga i Ëe-
tvrta zapovijed, koje se odnose na kipove,
ikone, razne zagovornike i promjenu sedmo-
ga dana odmora. Crkve su modificirale i pre-
priËale zapovijedi te smanjile broj rijeËi za

dvije treÊine, Ëime su zapovijedi izgubile na
teæini i znaËaju. Zapovijedi se ne smiju skra-
Êivati jer time gube pravi smisao i vjerodo-
stojnost.
Otklon od biblijskih zapovijedi datira veÊ
od prvih stoljeÊa nakon Krista: “Znam da Êe
poslije moga odlaska provaliti meu vas ok-
rutni vuci koji neÊe πtedjeti stada; i izmeu
vas samih diÊi Êe se neki koji Êe nauËavati
opaku nauku da odvuku uËenike za sobom.”
(Djela apostolska 20,29.30) Zbog toga je i
Isus Krist boæanskom silom osigurao nepro-
mjenjivost Biblije i svega onoga πto Êe pisati
u svim buduÊim prijevodima Biblije u svim
zemljama i svim naraπtajima. Sve su Biblije
ispravne i, znanstveno gledano, istinitost sve-
ga πto Ëujemo u bilo kojoj Crkvi ili proËita-
mo u raznim crkvenim i ostalim knjigama
moæemo provjeriti prouËavanjem Biblije i sa-
mo Biblije.
Sve πto nije u skladu s Boæjom Biblijom
trebamo odbaciti i ostati vjerni samo Stvori-
telju Neba i Zemlje i svemu onome πto je
BOÆJI ZAKON 43
zapisano u Evaneljima naπega Gospodina,

Otkupitelja i Spasitelja Isusa Krista, koji nije
doπao promijeniti zakone, veÊ ih izvrπiti i
umjesto nas umrijeti da bismo mi æivjeli. Ne-
ke Crkve i sljedbe ukinule su deset izvornih
biblijskih zapovijedi te su koncipirale tako-
zvani moralni kodeks koji se sastoji samo od
pojedinih Boæjih zapovijedi te su tako zapra-
vo uvele laæni krπÊanski nauk. Ljudi krπe Bo-
æje zapovijedi zbog neznanja i tradicije: “Vi
ostavljate zapovijed Boæju, a dræite predaju
ljudsku.” (Marko 7,8) Prava Isusova Crkva
je samo ona koja pouËava i poπtuje svih de-
set Boæjih zapovijedi u cijelosti sukladno iz-
vorniku.
Isus nam je sve te zapovijedi saæeo u
dvije naËelno najveÊe zapovijedi: “‘Ljubi Go-
spodina Boga svojega svim srcem svojim,
svom duπom svojom i svom pameti svojom!’
To je najveÊa i prva zapovijed. Druga je toj
jednaka: ‘Ljubi bliænjega svoga kao samoga
sebe!’ O tim dvjema zapovijedima ovisi sav
Zakon i Proroci.” (Matej 22,37-40) Nama lju-
dima nemoguÊe je izvrπiti te dvije zapovijedi
vlastitim htijenjem, bez pomoÊi Boga, zako-

nodavca i Ëuvatelja nepromjenjivosti Biblije.
Zakon nije dovoljan

Bez vjere se ne moæe udovoljiti Gospo-
dinu. Djela bez vjere ne znaËe niπta, a niπta
ne znaËi niti vjera bez djela. “Svi, naime,
koji se pouzdavaju samo u vrπenje Zakona
nalaze se pod prokletstvom, jer stoji pisano:
‘Proklet svaki onaj koji ne poπtuje Zakon
vrπeÊi sve πto je u njemu napisano.’ A da se
Zakonom nitko ne opravdava pred Bogom,
posve je oËito, jer ‘pravednik Êe æivjeti od
vjere’. A Zakon ne polazi od vjere, nego ka-
æe: ‘Tko vrπi ove zapovijedi, æivjet Êe po
njima.’” (GalaÊanima 3,10-12) To znaËi da
veÊ ovdje moramo pripremiti svoj karakter
za æivot u Boæjem kraljevstvu. Da bismo po-
pravili svoj karakter, moramo prouËavati
Evanelja i tako upoznati karakter Isusa Kri-
sta.
Vjera mora biti prisutna i u razumu i u
srcu: “Vjera je jamstvo za ono Ëemu se na-
ZAKON NIJE DOVOLJAN 45
damo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vi-

dimo... A bez vjere nemoguÊe mu je ugoditi,
jer onaj koji æeli pristupiti Bogu mora vjero-
vati da postoji Bog i da nagrauje one koji
ga traæe.” (Hebrejima 11,1-6)
Vjera je odnos izmeu Ëovjeka i Boga
te izmeu Ëovjeka i Ëovjeka. Vjernici ne mo-
gu biti sliËni nevjernicima. Isus je na mno-
gim mjestima u Bibliji jasno napomenuo πto
nam je joπ prijeko potrebno. Od nas traæi da
gajimo osjeÊaj ljubavi prema Bogu i ljudi-
ma, da im pomaæemo. Vjera ne znaËi niπta
ako nesebiËno i koliko god moæemo ne po-
maæemo ljudima, pritom ne æeleÊi i ne traæe-
Êi da nam ljudi za to zahvale i vrate nam
istom mjerom.
Isusov govor na Gori blagoslova Ëini sræ
Evanelja i putokaz je na putu kojim se tre-
bamo kretati. Na putu blagoslova, u vjeri i
djelima trebamo biti aktivni i rascvjetati se
kao ruæa. Ne smijemo biti uspavani pupoljak
koji je zatvoren u sebe.
Da bismo postali duhovno bogati te da
bismo bili sudionici pri spaπavanju, prvi ko-
rak je upoznati karakter osobe Isusa Krista:

“A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino
pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa
Krista.” (Ivan 17,3) Naπ karakter Êe se po-
pravljati prouËavanjem Biblije i molitvom.
Osobu Isusa Krista najbolje Êemo upoznati
prouËavanjem Evanelja i Poslanica. Spon-
tano nastojeÊi oponaπati bezgrjeπni æivot Isu-
sa Krista, osjeÊat Êemo ljubav prema Bogu i
ljudima. Ljubav prema Bogu pokazujemo ti-
me πto dræimo Njegove zapovijedi i primje-
njujemo biblijske savjete. Budemo li tako
æivjeli, imat Êemo manje problema i provo-
dit Êemo dobar i sretan æivot u skromnosti.
I prema ljudima trebamo izraæavati do-
bre nakane i ljubav, Ëime Êemo se razlikovati
od drugih. Ljudi nas trebaju doæivljavati kao
svojega brata koji je spreman pomoÊi. Ako
ih se ne prihvati, ako ne osjete ljubav, ljudi
bjeæe iz Crkve, jer svi æelimo osjetiti i dati
ljubav.
Ljudi æele da ih se lijepo gleda i prizna-
je bez obzira na njihov druπtveni status i vrlo
im je vaæno da ih se uvaæava. Upravo to Isus
i traæi od nas: “Ljubi bliænjega svoga kao

samoga sebe!” (Matej 22,39)
Nemojmo Ëiniti drugima ono πto ne æe-
limo da oni nama Ëine. Treba izbjegavati kriti-
ziranje, vrijeanje, osuivanje i ogovaranje
pa Êe nam Bog dati duπevni mir. Moramo se
truditi da ne razoËaramo ni Boga ni ljude:
“Ne æalostite Duha Svetoga Boæjega, kojim
ste zapeËaÊeni za dan otkupljenja! Neka se
ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva,
srdæbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zlo-
Êe! Mjesto toga budite jedan prema drugom
prijazni, puni milosra! Opraπtajte jedan dru-
gome, kao πto je i Bog vama oprostio u Kri-
stu!” (Efeæanima 4,30-32)
Trebamo oponaπati Isusov karakter, ni-
kome ne poæeljeti nikakvo zlo, nemati pred-
rasude prema drugim ljudima, nikoga ne osu-
ivati i sve ljude uvaæavati. “Ne dopusti da
te svlada zlo, veÊ zlo svladaj dobrom!” (Rim-
ljanima 12,21)
Imati Ëisto srce imperativ je æivota, jer
samo takvi dobivamo ulaznicu vjeËnoga æi-
vota. Pravi smisao æivota jest usreÊivati dru-
ge, udijeliti im radost, ljubav, mir, dobrotu,

strpljivost i sva ostala duhovna dobra. Ne
smijemo nikoga izravno kritizirati zbog nje-
gove taπtine. Ljudima treba govoriti o neËemu
πto piπe u Bibliji za njihovu pouku te tako
dopustiti Bogu da djeluje na njihovo srce.
“Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i
mi moramo ljubiti jedan drugoga.” (1. Iva-
nova 4,11) Ako to meu nama ne funkcio-
nira, znaËi da nemamo prisnu zajednicu s Bo-
gom. Ljubav je ishodiπte svega, ljubav ak-
tivira vjeru, a vjera u nama oslobaa Boæju
snagu da Ëinimo djela milosra.
Pravi se vjernici ne prepoznaju po zna-
nju, veÊ se najviπe prepoznaju po ljubavi ko-
ju pokazuju i πire prema drugima. Jedino ta-
ko mogu i druge ljude privuÊi Bogu. Bliænji-
ma ne treba samo priËati o ljubavi, veÊ im
valja udijeliti neko djelo milosra, pomoÊi
im duhovno i materijalno tako da osjete lju-
bav, a tek im nakon toga propovijedati o Kra-
ljevstvu nebeskom.
Vjerovati znaËi ne zaboraviti bolesne, si-
romaπne i tuæne te im praktiËno iskazati dje-
la milosra. Osim vjere i opÊega duhovnog

stanja Bog traæi od nas djela ærtvovanja za
bliænje, Ëime Êemo skupljati blago na Nebu:
“Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah
æedan i napojiste me; bijah putnik, i primiste
me; bijah gô, i obukoste me; bijah bolestan,
i pohodiste me; bijah u tamnici, i dooste k
meni.” (Matej 25,35-40) Svoju savjest mo-
æemo razvijati prouËavanjem Biblije da bi-
smo doznali πto je dobro, a πto zlo i tako se
popravljati. Bliænjima treba darivati i svoje
vrijeme, a ne samo juriti po cijeli dan i skup-
ljati ovozemaljsko blago koje Êe jednoga da-
na ionako propasti i nestati.
Ako bismo gledali ono πto je loπe u nji-
hovu karakteru, ljude bismo osuivali i ne
bismo se s njima druæili. Biblija tvrdi da to
nije dobro, jer ni mi nismo dovoljno dobri,
bez obzira na to πto mislimo o sebi, te nas
savjetuje: “Podnosite jedan drugoga i dobro-
stivo opraπtajte meusobno ako tko protiv
koga ima neπto πto je za ukor. Kao πto je
Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako Ëi-
nite i vi!” (Koloπanima 3,13). To znaËi, meu
ostalim, da ljudima trebamo opraπtati, da ih

ne smijemo osuivati i odbacivati, jer ni Bog
nije nas odbacio i æeli da se svi spasimo.
Da bi nas Isus spasio, moramo ostvariti
osobni odnos s Njim. Moramo se promijeni-
ti, i to ne malo, nego korjenito: “Usmrtite,
dakle, ono πto je u vaπem tijelu zemaljsko:
bludnost, neËistoÊu, poæudu, zle æelje i la-
komstvo — to je idolopoklonstvo — zbog
kojih dolazi srdæba Boæja. Tako ste i vi ne-
koÊ æivjeli kad ste provodili æivot u tim ne-
urednostima. Ali i sada odbacite od sebe sve
ovo: srdæbu, naglost, zloÊu; izbacite iz usta
svojih psovku i sramotne rijeËi! Ne laæite je-
dan drugome, jer ste svukli staroga Ëovjeka
s njegovim djelima, a obukli novoga koji se
uvijek obnavlja za stanje prave spoznaje pre-
ma slici svoga Stvoritelja.” (Koloπanima 3,5-
10)
Da bismo to postigli, najvaænije je sva-
kodnevno prouËavati Bibliju, posebice Evan-
elja, jer se u Bibliji nalazi znanje o vjeË-
nom æivotu i u njoj moæemo naÊi odgovore
na sva æivotna pitanja. Kada prihvatimo Isu-
sa za Spasitelja, zapravo se krπtavamo kao

odrasla osoba, i samo to je pravo krπtenje:
“Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit Êe
se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se.” (Mar-
ko 16,16) Krπtenje odrasle osobe korisno je
napraviti i u crkvi radi svjedoËenja drugim
ljudima. I Krist se javno krstio kao odrasla
osoba na rijeci Jordanu.
Sve πto proËitamo u pojedinoj biblijskoj
knjizi, moæemo potvrditi u nekom drugom
dijelu Biblije, onako kako je to Isus Ëinio: “I
poËe od Mojsija te, slijedeÊi sve proroke, pro-
tumaËi im πto se na njega odnosilo u svim
Pismima.” (Luka 24,27) Time je Isus dokazao
da su sva biblijska Pisma nadahnuta Bogom
i vrlo korisna u pripremi za spasenje: “Svako
je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za
pouku, za karanje, za popravljanje i odgaja-
nje u pravednosti...” (2. Timoteju 3,16)
Moramo biti oprezni, kao πto je ptica
oprezna zbog stalne opasnosti. Grijeh nam je
stalno na vratima jer demoni su sveprisutni i
vrebaju da nas navedu na neπto πto Bog ne
odobrava: “Budite trijezni i bdijte: vaπ pro-
tivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi

koga da proædere! Oduprite mu se Ëvrsti u
vjeri, znajuÊi da vaπa braÊa po svijetu pod-
nose iste patnje!” (1. Petrova 5,8.9) »im uoËi-
mo opasnost od poËinjenja grijeha, u molitvi
pozovimo Boga kako bi nam pomogao da
ostanemo Ëisti pred Njim. To treba postati
duhovna praksa svakoga dana i u svim situ-
acijama, jer se protiv grijeha ne moæemo bo-
riti sami.
Bog zahtijeva od nas Ëak i to da volimo
neprijatelje: “Ljubite svoje neprijatelje i mo-
lite za one koji vas progone...” (Matej 5,44)
Mrænja je najËeπÊe usmjerena na pripadnike
drugih nacija i rasa i jedan je od najveÊih
samogenocida pojedinih nacija, pa i Ëovje-
Ëanstva. To je najnegativnija psihiËka ener-
gija: iskljuËuje biblijsku, a vodi u sotonsku
duhovnost. Nekim oblikom mrænje zaraæen
je velik dio ËovjeËanstva, Ëak i oni koji odla-
ze u crkvu. Tko ima mrænju u svojemu srcu,
ne moæe uÊi u Kraljevstvo nebesko.
»ini nam se kako moæda ne bi bilo pro-
blema da Bog od nas traæi da ne mrzimo; ali
da sve ljude moramo voljeti — e, to je vrlo

teπko. Sve da i hoÊemo, u veÊini sluËajeva to
ne moæemo. Ali sve nam je moguÊe ako mo-
limo Boga da u naπa srca umjesto mrænje i
nesnoπljivosti ubrizga ljubav i rastereti nas
te pogubne razorne sile.
NajuËinkovitija molitva je kada molimo
Boga da onome tko nas tlaËi podari mir i
ljubav. Uz molitvu Bogu da nam podari Ëisto
srce i ljubav u njemu, moæemo voljeti koga
god pogledamo: prosjaka, kolegu koji nam
nije dobronamjeran, zloËestog susjeda, agre-
sora i pripadnika druge vjere i rase. Sve to
moæemo u Isusu Kristu!
Isus je rekao: “Zaista, kaæem vam, ako
ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno
neÊete uÊi u kraljevstvo nebesko. Dakle: naj-
veÊi je u kraljevstvu nebeskom onaj koji se
ponizi kao ovo malo dijete.” (Matej 18,3-4)
Mala djeca imaju Ëisto srce, ne mrze, ljuba-
zna su, ne osveÊuju se, brzo opraπtaju, poni-
zna su, æele uËiti i traæe da ih se vodi za
ruku. Isus oËito misli na djecu u dobi od oko
dvije do Ëetiri godine, joπ neiskvarenu me-
dijskim utjecajima, kada u svemu sluπaju ro-

ditelje. Oponaπajmo i mi Isusa u evaneo-
skom duhu i dopustimo Mu da nas svojom
duhovnom rukom vodi kroz ovaj æivot spa-
πavanja, da nas vodi kroz kaljuæu grijeha i
ispraznosti, sve do bljeska vjeËnoga æivota.
»udni su Boæji putovi, ali ispravni. Sto-
ga hodimo i mi njima da ugodimo Bogu. Bu-
dimo poduzetni vjernici, ostvarimo praktiËne
rezultate, pomaæimo, propovijedajmo. Budi-
mo spremni raditi za Boga i Bog Êe nam
slati one kojima trebamo reÊi radosnu vijest
o vjeËnom æivotu koji nema svrπetka. Naj-
divnije se spaπavamo kada se trudimo spasiti
druge ljude.
Svatko tko zna biblijsku istinu ruæin je
pupoljak, ali se taj pupoljak mora rascvjetati
i mirisati. Dakle, druge ljude moramo upo-
znavati s radosnom vijesti o spasenju iz ove
doline suza i smrti. Kada drugima propo-
vijedamo o Isusovoj muci i ærtvi zbog svih
ljudi, pod vodstvom smo Svetog Duha. To je
proËiπÊavajuÊa snaga za naπe duhovno sta-
nje. Kada se prepustimo Njegovu vodstvu,
Bog nam preko Duha Svetoga daje spoznaju

o sebi. Propovijedamo li spoznaju o Bogu,
postoji moguÊnost da Êe nam se ljudi rugati.
To je sasvim normalno, jer su se rugali i Isu-
su koji je izgovarao potpunu Boæju istinu;
Ëak su Ga razapeli na kriæu.
Ne treba procjenjivati jesu li ljudi ka-
rakterno loπi ili dobri, treba li im propovije-
dati ili ne, veÊ im svakako valja propovije-
dati! Ako zakljuËimo da je netko negativan i
da mu ne treba niπta reÊi o spasenju, time ga
zapravo osuujemo, a Isus nam je nagovi-
jestio da je suenje Njegov posao, ne naπ.
Ljudima moramo govoriti da je Isus za nas
umro dvostrukom smrÊu na kriæu, u najve-
Êim mukama, umjesto nas, da bismo mi ste-
kli spasenje i vjeËni æivot.
Ne treba izbjegavati odlazak u crkvu, jer
u tome duhovnom okruæenju sluπamo i raz-
miπljamo o biblijskoj stvarnosti. U crkvu ide-
mo zbog Boga, a ne zbog ljudi. Vrijeme pro-
vedeno u crkvi posveÊeno je Bogu i spoznaji
Boga, a to Êe Bog svakako blagosloviti: “...
rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Go-
spodina, Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova

3,18) Sve vrijeme koje provedemo u crkvi
Isus obilno nagrauje prebivanjem u naπim
srcima i nadahnuÊem za djela ugodna Bogu.
Vrlo je vaæna i zdravstvena reforma. U
tijelo ne smijemo unositi niπta πtetno. Bog
æeli Ëistog cijeloga Ëovjeka — njegovo tije-
lo, um i duh: “A sam Bog, izvor mira, neka
vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaπe
biÊe — duh, duπa i tijelo — saËuva bespri-
jekorno za dolazak Gospodina naπega Isusa
Krista!” (1. Solunjanima 5,23)
Nikada ne smijemo biti zadovoljni svo-
jim duhovnim stanjem, nego ga valja preis-
pitivati i za svaki uoËeni duhovni problem
moliti Boga da nas oËisti od svega duhovnog
smeÊa. “»ujmo svemu zavrπnu rijeË: ‘Boj se
Boga, izvrπavaj njegove zapovijedi, jer — to
je sav Ëovjek.’ Jer sva Êe skrivena djela, bila
dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Propo-
vjednik 12,13.14)
I neπto viπe: “Mi znamo da smo preπli iz
smrti u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne lju-
bi, ostaje u smrti.” (1. Ivanova 3,14) Bog je
PREBACIMO SVE PROBLEME ... 57
ljubav. Budimo i mi ljubav prema svima, bez

razlike i predrasuda, da moæemo prijeÊi u
æivot bez kraja, u vijeke vjekova.
Prebacimo sve probleme na

Isusa!
Svakodnevno imamo problema i Ëinimo
grijehe. Strasti tijela mogu biti jaËe od vjere
i razuma. Krhki smo, ne moæemo se ponaπati
poput Isusa i ispunjavati ono πto On traæi od
nas. Sami ne moæemo, ali s Isusom svakako
moæemo. Boæjem vodstvu najlakπe se preda-
jemo molitvom u svakoj situaciji i prilici.
Ljudi nam nanose boli, grubi su, omalovaæa-
vaju nas, potkradaju nas, rugaju nam se i u
nama pobuuju grjeπne misli i postupke da i
mi budemo zli.
Sve svoje probleme trebamo prebaciti na
Isusa, neka ih On nosi. Ali kako? Lako je to
reÊi, ali πto trebamo uËiniti, primjerice, da
bismo na Isusa prebacili svoju bolest ili neku
nepravdu koju smo doæivjeli te opet bili zdra-
vi i Ëiste psihe bez loπih emocija?
Isus nas vrlo slikovito savjetuje: “Evo

stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj
glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati
s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20)
Uvijek nam je spreman pomoÊi i preko naπe
savjesti nam savjetuje kako nam valja postu-
piti. Mi samo trebamo odluËiti da Ga pri-
stajemo primiti u svoje srce i svoj um, a on-
da nam On πapÊe kako da neπto uËinimo:
“Pribliæite se k Bogu, pa Êe se i on pribliæiti
k vama!” (Jakov 4,8)
Stvar treba pojednostavniti, nema tu ni-
kakve filozofije i nedostiæne mudrosti. Od-
govor je jednostavan: molitvom, molitvom i
molitvom. To znaËi: s puno molitve rjeπa-
vamo sve probleme i prepuπtamo se Boæje-
mu vodstvu. Za molitvu ne moramo imati
nikakav odreeni prostor, dovoljno je u svim
situacijama samo sklopiti oËi i u mislima ili
naglas zazvati ime Isusa Krista i zamoliti Ga
za pomoÊ.
U molitvi ne trebamo samo govoriti Bo-
gu o svojim problemima, jer On ih zna bolje
od nas samih. Trebamo Ga jednostavno mo-
liti za pomoÊ na svim naπim putovima i u

svim postupcima. Svakodnevno smo u du-
hovno kritiËnoj situaciji kada trebamo pra-
vodobno, prije πtetnog dogaaja, u mislima
uskliknuti: “Isuse!” Ili: “Isuse, pomozi mi i
budi sa mnom!” Kada nas netko uvrijedi, hi-
tro u mislima pozovimo Isusa da nam po-
mogne kako bismo ostali Ëisti, da nas nega-
tivne emocije ne svladaju i da ne reagiramo
neprimjereno. U Bibliji jasno piπe: “Ne bri-
nite se tjeskobno ni za πto, veÊ u svemu iz-
nesite svoje potrebe Bogu proπnjom i mo-
litvom, sve u zahvalnosti! I mir Êe Boæji,
koji nadilazi svaki razum, Ëuvati srca vaπa i
misli vaπe u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4,6-
7). Tako Êemo zajedno s Isusom “plivati” na
valovima duhovnosti. »im pomislimo na Isu-
sa, drukËije reagiramo jer Mu time dopuπta-
mo da nam popravi tjelesno i psihiËko zdrav-
lje. Molitvu trebamo voljno uvjeæbavati, sve
dok nam druæenje s Isusom ne postane uobi-
Ëajeno u svim situacijama.
Samo Bog moæe dati snagu da budemo
pravedni i da æivimo bez grijeha. Kroz mo-
litvu izraæavamo vlastitu vjeru i uzdanje u

Boga. Bez Isusa teπko moæemo imati duhov-
nih rezultata. A kada molimo, trebamo vjero-
vati da smo to πto traæimo od Boga veÊ dobi-
li: “Ali neka iπte s vjerom, bez ikakva sum-
njanja...” (Jakovljeva poslanica 1,6)
Problem je u tome πto u kritiËnoj situa-
ciji zaboravimo na Boga pa kroz nju proe-
mo sami i duhovno padnemo. Zato je naj-
vaænije sjetiti se, ali odmah. U ovome svijetu
stalno moramo biti oprezni: ako neoprezno
vozimo automobil kroz gradsku guævu, su-
darit Êemo se s drugim sudionikom u pro-
metu.
Zato nam Isus poruËuje: “Bdijte i molite
da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali
je tijelo slabo.” (Matej 26,41)
Na svaki nagovjeπtaj problema odmah
pomislimo: “Isuse, budi sa mnom!” U Jakov-
ljevoj poslanici 1,13-15 jasno piπe u Ëemu je
naπ glavni problem: “... svakoga napastuje
njegova vlastita poæuda. Ona ga izvlaËi i ma-
mi. Zatim poæuda, poπto zaËne, raa grijeh,
a grijeh, kad je gotov, raa smrt.”
»im uoËimo neki grijeh u sebi, molimo

Boga za oprost i pomoÊ: “Jer ti si, Gospode,
dobar i rado praπtaπ, pun si ljubavi prema
svima koji te zazivaju.” (Psalam 86,5) Bog
se ne dâ kuπati. Moæda i ne odgovori odmah
na naπu molitvu, moæda i pusti da duhovno
padnemo, ali to nas ne treba obeshrabriti. Ne
smijemo odustati od molitve, veÊ trebamo i
dalje moliti i Bog Êe nam sigurno iziÊi u
susret i duhovno nas iscijeliti. I duhovni pad
protiv naπe volje moæe biti pozitivan ako iz
njega iziemo ojaËani i duhovno stabilniji.
Zato u Bibliji i piπe da uvijek treba moliti i
nikada ne klonuti. (Luka 18,1)
BuduÊi da smo inteligentna biÊa, u sva-
kom problemu moæemo naÊi i problem inte-
lekta u vlastitoj glavi te voljno korigirati svoje
ponaπanje i postupke. Bog nije daljinski up-
ravljaË pa da odmah reagira na svaku naπu
molbu. On æeli da i sami pazimo, a kada se
osjetimo nemoÊnima, da budemo uporni i is-
kreni u svojoj molitvi koja izlazi iz naπih
srca. Kada Mu priznamo svoje grijehe i sla-
bosti, Bog nam opraπta i daje snagu i æelju
da ih viπe ne Ëinimo, a mi se postupno preo-

braæavamo u novu osobu: “Dakle, ako je tko
u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo,
novo je, evo nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17)
“Duh svoj udahnut Êu u vas da hodite po
mojim zakonima i da Ëuvate i vrπite moje
naredbe.” (Ezekiel 36,27)
»itanje i razmiπljanje o onome πto piπe
u Bibliji takoer nas duhovno izgrauje, us-
mjerava nas na put posluπnosti Boæjim za-
konima i Ëisti nas od nagomilanog stresa sva-
ke vrste. Isus æeli prebivati u naπemu srcu,
samo Mu to trebamo dopustiti: “Evo stojim
na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i
otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim,
i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20) »im po-
mislimo na Isusa, On nas oslobaa grjeπnih
misli, negativnih emocija i grjeπnih postu-
paka.
Dok vozimo bicikl, stabilni smo. »im
ga zaustavimo, padamo s njega jer on ima
samo dva kotaËa pa moramo siÊi s njega.
Tako je i s Bogom. Dok prouËavamo Bibliju,
dok se molimo i mislimo na Isusa, duhovno
NAJSTRA©NIJE ZAMKE 63
smo stabilni. »im zanemarimo duhovnu prak-

su, duhovno padamo, a grijeh nas Ëeka pred
vratima. To moæemo objasniti primjerom stol-
ca. Da bi stolac bio stabilan, mora imati naj-
manje tri noge. Stolac s trima nogama je naj-
stabilniji jer se prilagoava neravnom tere-
nu. Stolac s dvjema nogama obvezno pada, a
s Ëetirima se ponekad klima. Zato i mi sje-
dimo na stolcu s trima nogama: vjera u Isu-
sovu ærtvu jedna je noga; djela Ëistog æivota
i pomaganje bliænjima su druga noga; uzda-
nje u Isusa kao svojega Vou i Spasitelja tre-
Êa je stabilizirajuÊa noga.
Ukratko, duhovna naËela glase: vjeru-
jem, Ëinim i molim. To znaËi: vjera mora biti
aktivna, a kroz nju se izlijeva Boæja milost.
Najstraπnije zamke
Ljudi su sami sebi najveÊi neprijatelji,
jer uvijek imaju neko opravdanje zaπto ne
Ëine ono πto je najbolje za njih. »udna biÊa
su ljudi: umiπljaju da su sami sebi dovoljni i
da imaju ovaj æivot kako bi uæivali i neπto
stvorili ne birajuÊi sredstva. Vlada i veliko

neznanje, a ako i postoji neko znanje, nema
volje za provoenje pozitivnih naËela realne
svemirske stvarnosti.
1. Sâm sebi boæanstvo

Biblija jasno govori o tome da neÊe svi
biti spaπeni. Refren jedne pjesme glasi: “©to
je æivot kada se mrijeti mora, zato pijmo dok
ne svane zora...” To je krilatica po kojoj se
ponaπaju ljudi i Ëine sve da bi zadovoljili
svoju taπtinu i nezasitno tijelo. Ako se noÊu
veselimo i pijemo, sutradan Êemo biti pospa-
ni, boljet Êe nas glava te Êemo se kajati πto
smo to sebi dopustili. Mnogi tvrde da se sa-
mo jednom æivi, da ovaj æivot treba iskoristi-
ti za tjelesna uæivanja i materijalne probitke,
a poslije kako bude. Æivjeti neovisno o Bogu,
biti sâm sebi zakon i nikome ni za πto ne
odgovarati najveÊa je zamka od svih zamki.
Æivjeti bez poπtivanja Boæjih zakona zna-
Ëi biti pobunjenik i otpadnik od Boga, æivjeti
u kaosu i anarhiji, biti duhovno mrtav. Mo-
ralne snage bez Boga toliko oslabe da grijeh

viπe ne izgleda kao grijeh, veÊ, naprotiv, kao
vrlina. Zbog neposluπnosti Bogu kao Stvori-
telju æivimo u problemima, zbog toga obo-
lijevamo od psihiËkih i tjelesnih bolesti te na
kraju umiremo i nestajemo u vjeËnosti.
Ljudi uglavnom æele gospodariti svojom
sudbinom, misle o sebi dobro i nespremni su
priznati svoje karakterne i druge nedostatke.
Æive u oËaju i ne æele se pomiriti sa svojim
Stvoriteljem i biti Mu posluπni. Tjelesne
strasti zavladaju umom, a rezultat toga
duhovnog mraka jest huljenje i ismijavanje
Boæjih zakona.
2. Nisam dovoljno dobar!

Neki Êe ljudi reÊi da nisu dobri, da su
puni grijeha i ne zasluæuju biti spaπeni. To je
rekao i Petar kada se prvi put naπao pred
Isusom. Ganut Njegovom svetoπÊu, poæelio
je da ga Isus ostavi na miru: “Udalji se od
mene, Gospodine, jer sam greπnik!” (Luka
5,8)
Ali Bog svakom Ëovjeku upuÊuje spa-

sonosni poziv: “Jer, dragocjen si u mojim
oËima, vrijedan si, i ja te ljubim.” (Izaija 43,4)
Bog æeli da se svi spasimo — naravno, ako
to i æelimo. Radimo na tome!
3. Ima vremena!
Velika prijevara je umiπljena dogma da
je Bog ljubav i da Êe nam zato na kraju svi-
ma oprostiti unatoË tome πto obilno uæivamo
u grijehu. Nema pogubnije prijevare od uv-
jerenosti da moæemo æivjeti po svojemu, a
da Êe nam Bog sve oprostiti i darovati vjeËni
æivot. Ako svjesno Ëinimo grijehe, odnosno
ako se dugotrajno opiremo djelovanju Duha
Svetoga, uËinit Êemo smrtonosni grijeh, jer
Êe nas Duh Boæji u jednom trenutku napus-
titi: “Zato Êe se, kaæem vam, svaki grijeh i
hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha
Svetoga neÊe se oprostiti nikada.” (Matej
12,31)
O tome najzornije govori biblijska uspo-
redba o deset djevica: pet djevica je mislilo
da ima vremena, ali ih je zatekao Gospodi-

nov dolazak. Nisu mogle biti spaπene jer im
je Bog zatvorio vrata spasenja. Stoga nas Isus
upozorava da Êe mnogima koji zanemaruju
dræanje svih deset zapovijedi zatvoriti vrata
spasenja: “Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana
ni Ëasa!” (Matej 25,13)
Teza da joπ ima vremena podla je prije-
vara zato πto ljudima, posebice mladima, od-
govara da πto viπe izrabljuju svoja tijela i
zadovoljavaju svoju psihu. Neki Ëak umiπ-
ljaju da Êe se pokajati neposredno pred Isu-
sov dolazak. Da je to loπa odluka, vidimo u
redcima: “Tada Êe me zvati, ali se ja neÊu
odazvati; traæit Êe me, ali me neÊe naÊi. Jer
su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospod-
njeg straha...” (Izreke 1,28.29) Oni plove u
Ëamcu bez ijednog vesla i bez kormilara, pu-
πtaju da ih valovi grijeha i prozaiËnosti nose
amo-tamo, sve dok se Ëamac ne razbije o
hridi zamke i æivotne zablude pa potonu u
mraËne dubine niπtavila — jer Boga se ne
moæe kuπati. Ne moæe Ëovjek, koji je malen
i neznatan, kuπati Boga koji je beskonaËno
velik, veÊ svakoga dana mora biti spreman

reÊi: “Doi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje
22,20)
4. Dosada
Osobe koje vole svijet uzbuenja, grije-
ha, prestiæa, strasti i slasti, ne æele, naravno,
da im se takav æivot prekine, a æivot u Raju
bio bi im bez svega toga dosadan. To je veli-
ka pogreπka intelekta jer æivot kod Boga je
neusporedivo sadræajniji i ljepπi. No Bog po-
πtuje svaki naπ izbor, pa i onaj najprljaviji i
grijehom zaËinjen.
U svemiru postoje milijarde nastanjenih
planeta, moÊi Êemo ih kroz cijelu vjeËnost
posjeÊivati i uæivati u njihovim specifiËno-
stima: “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije
Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je
Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. Ko-
rinÊanima 2,9)
5. Pohlepa
Svojim izokrenutim druπtvenim vrijed-
nostima svijet nas navodi da kupujemo i ku-
pujemo, da se πto viπe bogatimo. Bog nas
uËi drukËije: “A kad imamo hranu i odijelo,
tim budimo zadovoljni! A oni koji æele da
postanu bogataπi upadaju u napast, u zamku
i u mnoge lude i pogubne æelje πto strovaljuju
ljude u propast i uniπtenje, jer je pohlepa za
novcem izvor svih zala.” (1. Timoteju 6,8-10)
Zbog novca, ugleda i karijere ljudi su
spremni prekrπiti gotovo sve Boæje zapovi-
jedi ne bi li se uzdignuli u svojim oËima i u
oËima svijeta. A Bog traæi od nas da skuplja-
mo blago na Nebu svojim djelima milosra,
jer nas samo takvo blago moæe odnijeti u
Raj: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje
ga izgriza moljac i hra; gdje lopovi proko-
pavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte se-
bi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni hra
ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zido-
va i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu Êe ti biti
i srce.” (Matej 6,19-21)
6. Vanjska poboænost — farizejstvo

Mnogi vjernici se zadovolje formom te
postanu opsjednuti opπirnim propisima u sve-
zi s naËelima zdravog æivljenja, obveze do-
laska u svoju crkvu i ponaπanja u njoj i izvan
nje. To Ëine iz vrijednosti nametnutih tradi-
cijom, iz navike i zbog odgoja. Postanu oho-
li i umiπljaju da su pred Bogom i ljudima
jako dobri, preziru one koji se ne dræe svega
toga smatrajuÊi ih prljavima, izbjegavaju se
druæiti s njima, a kamoli im propovijedati
Radosnu vijest.
To je suprotno Kristovom nauku, jer On
se svakodnevno druæio sa svim ljudima,
ukljuËujuÊi opsjednute, bolesne, kriminalce,
lopove, bludnice, gubavce i sve druge. Za-
straπujuÊe je to πto se mnogi ljudi prekrivaju
plaπtem poboænosti, a zapravo zavaravaju
druge, ali i sebe, da su dobri vjernici. Srca su
im hladna i puna osude, poruge, Ëak i mræ-
nje. Isus otvoreno osuuje takve vjernike na-
zivajuÊi ih farizejima i licemjerima i upo-
zorava ih da zbog svojega tvrdog srca i umi-
πljenosti neÊe vidjeti Kraljevstvo nebesko:

“Jao vama, knjiæevnici i farizeji, licemjeri
jedni, koji ste sliËni okreËenim grobovima
πto se izvana priËinjaju lijepi, a unutra su
puni mrtvaËkih kostiju i svakog truleæa! Ta-
ko se i vi izvana Ëinite ljudima pravedni, a
unutra ste puni licemjerja i nepravednosti.”
(Matej 23,27.28)
Pogreπno je ikada pomisliti da smo do-
voljno dobri, jer to je nemoguÊe u ovome
svijetu. Mudro je biti nezadovoljan svojim
duhovnim stanjem i od Boga svakodnevno
traæiti da nas duhovno popravlja.
7. Povrπnost — Laodiceja
Istina nije nikada bila popularna, niti u
Isusovo doba, niti danas. Svi Êe reÊi da obo-
æavaju Isusa, ali Ga ne æele sluπati, odnosno
ne æele dræati Boæje zapovijedi i prouËavati
objavu koja je zapisana u Bibliji. Vjernici
krπÊani uglavnom provode vjersku tradiciju i
obiËaje, a prava ih istina ne zanima. Ometa
ih to πto provode æivot povodeÊi se za svo-
jim æeljama. To je nevjerojatna pojava: vjer-

nici znaju πto je grijeh, ali ga ipak Ëine; zna-
ju istinu, ali je samo djelomice provode, du-
hovno posrnu i postanu ravnoduπni. Bog nije
zadovoljan takvim iskazivanjem vjere, takvi
Mu se vjernici najviπe gade. On æeli jasnu i
vatrenu vjeru, æeli cijelog Ëovjeka, a ne sa-
mo njegov konfuzni dio, æeli vjerski “ras-
cvjetanu i mirisnu ruæu” koja je odluËna ne
Ëiniti nikakav grijeh. Boga trebamo πtovati
srcem, a ne samo usnama, jer On voli naπu
vatrenu vjeru i vatrena djela. Sve πto je Ëi-
nio, Isus je Ëinio u velikoj vjeri i gorljivosti:
gorljivo se molio Ocu, gorljivo je kritizirao
farizeje, gorljivo je uËio uËenike i narod.
Isus æeli da i mi budemo gorljivi, a ne
mlitavi vjernici koje Biblija naziva Laodice-
jom: “Poznam tvoja djela: niti si studen niti
vruÊ! ... Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen
— izbacit Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenje
3,15.16) Naπ izbor da budemo dobri i pra-
vedni mora biti temeljit i potpun. Djelomi-
Ëan izbor — sjedenje na dvama stolcima —
ne prolazi kod Boga. To je vrlo vaæno upo-
zorenje, jer mnogo je vjernika zapravo mla-

ko, oni su djelomiËni vjernici koji Êe reÊi da
su vjernici, a Ëinit Êe mnogobrojne grijehe i
imati neËisto srce. ZakljuËimo: spaπava nas
samo izbor da budemo potpuno vjerni Bogu,
jer takva je Njegova volja.
8. Laæni nauci i laæni proroci

Cijeli svijet je zaveden i prevaren. Laæne
teorije i pogreπne ideje uspijevaju zarobiti
umove ljudi. Isus, Njegova pravda i ærtva na
kriæu uklanjaju se iz iskustva mnogih te
njihova vjera ostaje bez æivotodavne sile.
Ljudi su postali duhovno slijepi. Hodaju pre-
ma provaliji voeni laænim naucima i samo-
zvanim prorocima. Zbog nesigurnosti egzi-
stencije u posljednjem razdoblju ljudske po-
vijesti træiπte proroka nikada nije bilo veÊe.
Uglavnom se proriËe s pomoÊu astrologije, a
u njoj ne postoji nikakav Bog.
Isus je predvidio tu obmanu: “»uvajte
se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjem
runu, a unutra su grabeæljivi vuci! Prepoznat
Êete ih po njihovim rodovima.” (Matej 7,

15.16)
Pravi prorok pribliæava ljude Bogu, nje-
gova vijest je kristocentriËna, on slijepo ne
slijedi tradiciju, veÊ reformira Crkvu i uka-
zuje na izvornu Biblijsku istinu. Poznaje se
i po tome πto vodi bezgrjeπan æivot i svima
je primjer kako æivjeti krπÊanskim æivotom.
Ispravan i zdrav je samo onaj nauk koji go-
vori o Spasitelju Isusu Kristu i Njegovoj ær-
tvi na kriæu za nas. Ako govori isto πto i
Biblija, moæemo reÊi da nam ta osoba dono-
si dobre rodove. Ti plodovi moraju biti iz-
vorni i zdravi, a ne lakirani da bi nas zaveli.
Laæni prorok nikada neÊe govoriti da je
Isus Bog koji je kao BogoËovjek umjesto nas
dao æivot na kriæu te da je nakon toga uskr-
snuo. Nikada neÊe govoriti i proricati o dru-
gom dolasku Gospodina Isusa Krista kao Bo-
ga u velikoj slavi. Nikada neÊe reÊi da Êe se
spasiti samo manji broj ljudi potpuno vjernih
Bogu. Laæni proroci skraÊuju i izvrÊu Boæje
zapovijedi, preferiraju samo neke biblijske
istine te nameÊu druge idole osim Boga. La-
æni prorok govori o tome da nakon smrti du-

πa dalje æivi u drugoj stvarnosti, πto Biblija
energiËno pobija: “Æivi barem znaju da Êe
umrijeti, a mrtvi ne znaju niπta, niti imaju
viπe nagrade, jer se zaboravlja i spomen na
njih.” (Propovjednik 9,5)
Kada nam netko govori o duhovnim, od-
nosno o vjerskim pitanjima, to moramo pro-
vjeriti iskljuËivo u Bibliji, a ne pitati drugog
Ëovjeka, jer moæda opet naiemo na “laænog
proroka”. Ako Biblija ne govori to isto, mo-
æemo reÊi da nam ta osoba donosi laæne ro-
dove. Trebamo se udaljiti od takvih i ne slu-
πati ih. Deset Boæjih zapovijedi i svjedoËan-
stvo o Isusovom æivotu opisano u Novom
zavjetu osnovna su dva mjerila za utvriva-
nje istinitosti nauka. Stoga, prouËavajmo Bi-
bliju!
Nijedno ljudsko biÊe ne moæe znati bu-
duÊnost, Ëak niti ono πto Êe se dogoditi sutra.
Jedino Bog zna svu buduÊnost. U Bibliji po-
stoji oko 300 proroËanstava o Isusu i sva su
se ispunila. Da Êe se Isus roditi baπ u Betle-
hemu, proreËeno je 500 godina prije tog do-
gaaja: “A ti, Betleheme Efrato, najmanji me-

u kneæevstvima Judinim, iz tebe Êe mi izaÊi
onaj koji Êe vladati Izraelom; njegov je is-
kon od davnina, od vjeËnih vremena.” (Mi-
hej 5,1) Joπ je fascinantnije Boæje proroËan-
stvo dano 600 godina prije Krista: “Zato, sam
Êe vam Gospodin dati znak: Evo zaËet Êe
djevica i roditi sina, i nadjenut Êe mu ime
Emanuel!” (Izaija 7,14) Kada prouËimo ta i
druga Bogom nadahnuta proroËanstva, ne mo-
æemo se oteti dojmu da je to sve Ëista istina
— jer se veÊ dogodila — i da ta spoznaja, to
znanje, nadilazi vjeru. Zato je najbolje i naj-
sigurnije da Ëitamo Bibliju i sluπamo samo
biblijske proroke, a ponajprije ono πto nam
Isus govori kroz Ëetiri Evanelja.
ZNAKOVI SVR©ETKA POVIJESTI 77
Znakovi svrπetka povijesti

Znakove Isusova dolaska moæemo podi-
jeliti na pet podruËja: znakovi ekonomskih i
druπtvenih zbivanja, izokrenutih druπtvenih
vrijednosti, prirodnih poremeÊaja i katastro-
fa, ratova i stanja Crkava i vjernika krπÊana.
1. Ekonomska i politiËka kriza

Obiljeæja prve faze tjeskobe su epohalne
promjene koje se oËituju kroz velike reorga-
nizacije financijske, politiËke i religijske moÊi
te nastanak novih razina moÊi koje nadziru
sve vlade svijeta i ograniËavajuÊe djeluju na
æivote milijardi ljudi. MoÊne korporacije po-
staju joπ moÊnije, a vlast kroz nove zakone
postaje sve stroæa i nemilosrdnija prema glad-
nim i oËajnim ljudima Ëiji je glavni problem
nestaπica vode, hrane i energenata. Izazvane
velikim nemirima i anarhijom velikih masa
ljudi, licemjerne vlade uvode stroge restrik-
cije i oËituju svoju moÊ kroz nepoπtedne i
silom nametnute zakone i represije. Svaka
zemlja uvodi svoju nacionalnu valutu i for-
sira samo svoje interese, posebice na planu

domaÊe robe, pitke vode, hrane i energenata.
Zavladala je velika globalna ekonomska
kriza i bit Êe sve veÊa. Njezin glavni uzrok
je nezasitna pohlepa vlasnika institucija i tvor-
nica koji se trude nagrabiti πto viπe novca za
svoje uæivanje i uæivanja buduÊih naraπtaja
svoje obitelji. Time je isisan novac iz mone-
tarnih sustava, πto je rezultiralo uruπavanjem
i blokadom daljnjeg poslovanja i likvidnosti.
Mnogi ipak govore: i ova Êe kriza proÊi kao
i sve dosadaπnje krize, pa Êe opet biti blago-
stanje i napredak. U povijesti je zaista bilo
ekonomskih kriza (Amerika, NjemaËka i
druge zemlje), ali ova sadaπnja poprimila je
globalne razmjere zavladavπi u svim zemlja-
ma svijeta, od Amerike preko Europe, Kine
do Japana i πire. Svijet je toliko povezan i
proæet ekonomskim interesima da se nacio-
nalne ekonomije ruπe po naËelu domino efe-
kta. Smanjena proizvodnja rezultirala je po-
veÊanjem nezaposlenosti i padom potroπnje.
Glavni uzroci tjeskobe su socijalna, ne-
demokratska i egzistencijalna kriza koja se
oËituje u golemom broju nezaposlenih i ne-

moguÊnosti uzdræavanja obitelji, plaÊanja re-
æija i vraÊanja kredita. BuduÊi da neÊe moÊi
zaraditi novac, ljudi Êe biti primorani otimati
robu, posebice hranu za svoju obitelj. Oni
koji su nauËili æivjeti u obilju, sada viπe ne
znaju kako æivjeti u oskudici i zbog toga su
u velikom strahu. Biblija nas upozorava o
najveÊoj tjeskobi od postanka svijeta: “Bit
Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otka-
ko je ljudi pa do toga vremena.” (Daniel 12,1)
U valu πtrajkova, ljudske destrukcije i anar-
hije strani radnici su æivotno ugroæeni i pri-
nueni pobjeÊi u svoje matiËne zemlje: “I
tada, kao gazela preplaπena, kao ovce koje
nitko ne prikuplja, svatko Êe se vratit svom
narodu, svatko Êe u zemlju svoju pobjeÊi.”
(Izaija 13,14) Svaka dræava uvodi protekcio-
nizam u vlastitom gospodarstvu radi sprje-
Ëavanja uvoza strane radne snage i robe te
prodaje roba proizvedenih u domaÊoj indu-
striji s domaÊim radnicima.
Milijuni ljudi gube posao i domove ku-
pljene na kredit. Æive u kolektivnom stresu i
beznau, jer nitko ne zna πto uËiniti da se

situacija popravi. Zavladala je humanitarna
kriza, veliki strah i depresija, maloduπnost,
osjeÊaj neslobode, nepovjerenja i nesigurno-
sti za æivot zbog politiËkih nemira i anarhije
koju provodi golem broj nezaposlenih i kraj-
nje ogorËenih ljudi. Ljudski æivot ne vrijedi
mnogo, a druπtvene elite se πtite strogim za-
konima i represijom. Vlast nadziru kriminal-
ne organizacije, a desniËarske i ekstremne
organizacije, stranke i crkvene strukture ugro-
æavaju ljudske i vjerske slobode proganjajuÊi
sve one koji nemaju nacionalni i vjerski “pe-
digre”.
Dræavne institucije uspostavljaju sustav
videonadzora i srediπnji elektronski registar
svih poreznih brojeva graana te ih tako nad-
ziru na svakom mjestu. Svi Êemo æivjeti u
svojevrsnom elektronskom koncentracijskom
logoru, u kojemu Êe nam slobode biti ogra-
niËene zadiranjem u privatnost. Uz svaki po-
rezni broj graana bit Êe pohranjeni svi bitni
podaci o svakoj osobi: digitalni zapis otiska
prsta, slika oËne roænice, portret, podaci o
tekuÊim i æiro-raËunima, vlasniπtvu, prima-

njima, nacionalnosti, vjeri, braËnom stanju,
kaænjavanju, Ëak i genetski zapisi. Graani
Êe dobiti nove osobne iskaznice u koje Êe
biti ugraeni biometrijski Ëipovi sa svim na-
brojenim podacima koji Êe se moÊi pratiti
satelitima. Takva osobna iskaznica zamijenit
Êe sve druge isprave: poslovne kartice, zdrav-
stvenu iskaznicu, vozaËku dozvolu, izvod iz
matiËne knjige roenih i vjenËanih. Osobne
iskaznice se mogu izgubiti pa Êe u drugoj
fazi biti zamijenjene Ëipovima koji Êe se ugra-
ivati pod koæu, a napajat Êe se tjelesnom
toplinom. Najprije Êe se ugraivati kriminal-
cima, zatim vojnicima, policajcima, bolesni-
cima, a onda djeci i ostalim graanima zbog
praÊenja i nadzora. Tako Êe se satelitima pra-
titi i nadzirati svaki naπ pokret, kao πto se to
veÊ Ëini GPS ureajima.
»itaËe koji skeniraju takve Ëipove imat
Êe dræavne institucije i trgovaËki lanci, a po-
slije i represivna tijela. Sve Êe biti nadzirano
i dirigirano iz srediπta moÊi, a svi oni koji
nisu lojalni i u cijelosti posluπni dræavnim i
vjerskim vlastima, bit Êe sustavno ograniËa-

vani ili izbrisani iz kompjutora te neÊe moÊi
ostvariti svoje egzistencijalne potrebe. Svi ko-
ji su iz nekog razloga nepoÊudni, neÊe moÊi
kupovati: “... da nitko ne moæe ni kupiti ni
prodati...” (Otkrivenje 13,17) Dio tih podata-
ka bit Êe dostupan kriminalcima i hakerima,
koji Êe moÊi zloporabljivati naπe identitete u
kriminalnim djelatnostima.
Dolazi vrijeme kada bogatstvo neÊe ni-
πta vrijediti jer ga neÊe imati tko kupiti, no-
vac u bankama izgubit Êe vrijednost, a dio-
nice Êe postati bezvrijedne: “Pazite sad, bo-
gataπi! Udarite u plaË i jaukanje nad nevolja-
ma koje Êe vas zadesiti! Vaπe bogatstvo is-
trunu a vaπe haljine izgrizoπe moljci. Vaπe
zlato i srebro uhvati hra; njihova Êe hra
biti svjedoËanstvo protiv vas i kao oganj pro-
gutat Êe vaπa tjelesa. Joπ ste u posljednje vri-
jeme skupljali blago! Evo viËe plaÊa æetela-
ca vaπih njiva koju ste im uskratili, i vika tih
æetelaca doπla je u uπi Gospodinu nad voj-
skama. Æivjeli ste na zemlji raskoπno i raz-
vratno.” (Jakov 5,1-5)
2. Izokrenute druπtvene vrijednosti

Ruπe se moralni oblici ponaπanja i gle-
diπta o moralu, a stvaraju se nova pravila i
drukËije norme ponaπanja. Nagomilavanje
grijeha je glavni pokazatelj skoraπnjeg kraja
ljudske povijesti. Uskoro mora doÊi kraj na-
πemu Ëuenju nad tolikim odurnim grijesima
i nad tako velikim brojem grjeπnika.
Postoje tri izvora naπih misli: od Boga,
od Sotone i od nas samih. Preko naπega uma
Bog nam dobro i poπteno daje savjete, ali ih
daju i demoni — pali aneli, i traæe da Ëini-
mo zlo. Ljudi su inaËe zli i u vrlo loπem du-
hovnom stanju, ali na njih dodatno djeluju
mraËne sile, demoni: “Znamo ... da je sav
svijet u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5,19) i da
je Zli “zavodnik cijeloga svijeta.” (Otkrive-
nje 12,9) Demoni, na Ëelu sa Sotonom, pre-
puni su mrænje, lukavstva i prijevare. Time
dodatno “inficiraju” ionako zle ljude pa oni
postaju joπ nemoralniji, okrutniji i smiπljaju
samo zlo.
Svakodnevno sluπamo straπne vijesti o
prijevarama i laæima. Droga i sodomija obu-
zele su mladeæ, postalo je normalno iskuπa-

vati sve moguÊe nastranosti, izgubljen je sva-
ki osjeÊaj za prirodno: “Zbog toga ih je Bog
predao sramotnim strastima...” (Rimljanima
1,26)
Mnogo znanja se namnoæilo, a izgubilo
se znanje o moralnom i prirodnom.
Koliko Êe odurni biti ljudi pred kraj ljud-
ske povijesti, zorno je opisano u Rimljanima
1,21-31: “Jer iako su upoznali Boga, nisu
mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu.
... Zbog toga ih je Bog predao sramotnim
strastima: æene njihove zamijeniπe naravno
opÊenje protunaravnim; jednako muπkarci, os-
tavivπi prirodno opÊenje sa æenom, usplam-
tjeπe pohotom jedan za drugim, vrπeÊi — mu-
πkarci s muπkarcima — sramotne stvari...
puni svakovrsne nepravednosti, pokvareno-
sti, lakomosti, zloÊe, obuzeti su zaviπÊu, uboj-
stvom, svaom, lukavπtinom, podmukloπÊu;
ogovaraËi su, klevetnici, mrzitelji Boga, na-
silnici, oholice, umiπljenici, izmiπljaËi zala,
nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni,
bez ljubavi i bez milosra.”
Zloporaba raËunala, interneta, mobitela;

neprirodni blud, droga, prijevarna snalaæenja
pri namicanju novca za drogu i druga uæiva-
nja kao da vape u nebo i kazuju: “Doi, Isuse
Kriste, s nebesa! Ovakav svijet viπe nema
smisla, sve dobro veÊ je propalo. Spasi joπ
ono malo dobrih ljudi πto ih je ostalo, spasi
moralni ostatak da i on ne propadne! Uniπti
ovu globalnu Sodomu, ovaj globalni Babilon
prepun opaËine i zbrke, uspostavi Kraljev-
stvo nebesko, da mi, koji se jedva othrvava-
mo opÊoj infekciji zla, budemo spaπeni! Daj
da u naravi gledamo Tvoje svijetlo boæansko
lice i da se druæimo s Tobom u vijeke vje-
kova. Amen!”
Izokrenute druπtvene vrijednosti prihva-
Êene su kao vrlina. Ljudi se hvale svojim
sposobnostima i mudroπÊu da na nepoπten
naËin dou do materijalnih probitaka: “Da,
bit Êe to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih
oholih i bahatih, protiv sviju πto se uzvisiπe,
da ih obori...” (Izaija 2,12)
Na Boæjem sudu pravda Êe ipak biti za-
dovoljena: “Jao onima koji zlo dobrim nazi-
vaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost

prave, a od svjetlosti tamu...” (Izaija 5,20)
Mediji svakodnevno prikazuju laænu sliku
æivota, uljepπanu do iluzije savrπenstva, ali i
sve moguÊe gadosti prijevara i bluda ovoga
svijeta, nukajuÊi tako mlade ljude da opona-
πaju takav stil grjeπnog æivota i glamura. Sve
je zasiÊeno jeftinim imitacijama æivota koje
nas mogu samo kratkotrajno i povrπinski za-
dovoljiti. Mediji daju vaænost i slavu nemo-
ralnim ljudima, ubojicama i onima πto su se
obogatili na sumnjiv naËin, preko dræavnih i
drugih struktura i utjecajnih pojedinaca. Po-
pularne su samo negativne informacije, a do-
brote i ljubavi kao da nema. Prevladava men-
talitet hedonizma, gubi se potreba za duhov-
nim vrijednostima, a misli sve viπe postaju
zle. Maloljetna djeca su postala neposluπna i
neprijatelji roditeljima: “... u posljednje Êe
doba nastati teπka vremena...” (2. Timoteju
3,1-5)
Kada analiziramo ljude iz svoje okoline,
zakljuËujemo da su im psihe poremeÊene i
da smiπljaju samo zlo, a mi se pitamo zaπto
je tako: “Sve ako bi bezboπci nicali ko trava,

i cvali svi πto zlo Ëine, odreeni su za vjeËnu
propast.” (Psalam 92,7)
3. Prirodne katastrofe
Usporedno s ekonomskom i moralnom
krizom neoËekivano dolazi do strahovitih pri-
rodnih katastrofa i kataklizmi: “... I sami do-
bro znate da Êe ‘Dan Gospodnji’ doÊi kao
lopov u noÊi. Dok ljudi budu govorili: ‘Mir
i sigurnost’, baπ tada Êe se iznenada na njih
oboriti propast kao poroajna bol na trudnu
æenu, i nipoπto joj neÊe umaÊi.” (1. Solunja-
nima 5,2.3) Te katastrofe dopuπta Bog da bi
ubrzao svrπetak povijesti. Svakodnevno slu-
πamo o ekstremnim poæarima, velikim po-
plavama, zaraznim bolestima, epidemijama,
razornim potresima i kliziπtima, ekoloπkim
oneËiπÊenjima, ratovima i krvoproliÊu: “DiÊi
Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv
kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u
raznim mjestima. To je tek poËetak straπnih
bolova.” (Matej 24,7.8)
Globalno zatopljenje uzrok je meteoro-

loπkim krajnostima koje stvaraju smrtonosne
uragane, tornada, poplave, neugasive poæare
i ekstremne suπe. Ono Êe ubrzati negativne
klimatske promjene kataklizmiËnih razmje-
ra. PoveÊanje temperature dovest Êe i do sma-
njenja poljoprivrednih prinosa, podizanja ra-
zine mora, naglih i velikih plimnih valova,
vulkana, kliziπta, izumiranja biljnih i æivo-
tinjskih vrsta i velikih seoba stanovniπtva u
potrazi za prikladnijim uvjetima æivljenja. To-
pljenje ledenih masa na Zemljinim polovima
i visokim planinama od Himalaje do Alpa pa
dalje preko Grenlanda do Stjenovitih planina
i Anda naglo Êe prerasti u pravu vodenu ka-
taklizmu, πto Êe se najviπe oËitovati u podi-
zanju razine mora. Golema koliËina leda na-
glo Êe se otopiti i podignuti razinu mora. Ra-
zorni morski valovi poplavit Êe priobalna pod-
ruËja. Ljudi Êe umirati od straha i tjeskobe
zbog huke morskih valova: “Pojavit Êe se
znaci na suncu i mjesecu i zvijezdama. Na
zemlji Êe narodi biti u tjeskobi i neizvjesno-
sti zbog huke morskih valova. Ljudi Êe umi-
rati od straha u oËekivanju onoga πto Êe za-

desiti svijet, jer ‘zvijeæa nebeska Êe se uzdr-
mati.’” (Luka 21,25.26)
Poplavit Êe veliki gradovi u priobalju,
nastat Êe velike migracije stanovniπtva pre-
ma unutraπnjosti kontinenta, ali Êe tamo za-
teÊi samo ljude izbezumljene tjeskobom zbog
gubitka posla, gladi, poremeÊenih komunal-
nih sustava zbog neplaÊenih reæija i kredita,
grabeæi, kriminala i terorizma: “... jer Êe tada
biti tolika ‘nevolja kakve nije bilo od postan-
ka svijeta do sada’, niti Êe je biti. I kad se ne
bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio. Ali
radi izabranika ti Êe se dani skratiti.” (Matej
24,21.22) Pustinje Êe se πiriti, a nedostatak
vode, hrane i energije izazvat Êe kod ljudi
oËaj i destrukciju.
4. Rat — moguÊi scenarij

Neposredno pred kraj povijesti zapoËet
Êe na Bliskom istoku straπan rat zbog viπe-
stoljetne nagomilane mrænje, nerijeπenih po-
litiËkih pitanja i suprotstavljenih interesa Iz-
raelaca i okolnih naroda. U tome sukobu bit

Êe suprotstavljeni interesi velikih svjetskih
sila, kako u toj regiji, tako i u regiji global-
nih razmjera: “U vrijeme svrπetka kralj Êe se
Juga zaratiti s njime; kralj Êe Sjevera navaliti
na nj svojim kolima, svojim konjanicima i
svojim mnogim brodovima. Provalit Êe u
zemlje i proÊi njima poput poplave.” (Daniel
11,40-45)
U taj rat Êe biti ukljuËene gotovo sve
svjetske velesile. Teπko je predvidjeti odnos
snaga, tijek zbivanja i rezultate sukoba. Zau-
zimanje Jeruzalema, pljaËka dragocjenosti
Egipta i potapanje mnogobrojnih brodova
prethodit Êe veliËanstvenom dolasku Isusa
Krista: “U ono Êe vrijeme ustati Mihael, veliki
knez koji πtiti sinove tvog naroda. Bit Êe to
vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je
ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj
Êe se narod spasiti — svi koji se nau zapisani
u Knjizi.” (Daniel 12,1)
5. Zbrka u krπÊanskom nauku

Suvremeno druπtvo sve je manje ureeno
po krπÊanskim naËelima, sve je manje vjer-
nika i sve veÊi je prijezir prema ljudima koji
spominju Isusa i ono πto On traæi od njih.
Zemlje zapadne civilizacije postaju duhovno
sve praznije, a i oni koji su vjernici sve viπe
klize u bezvjerstvo. To je obiljeæje sekulari-
zma, vanjski oblik poboænosti, a zapravo se
vodi svjetovni, odnosno grjeπni æivot: “Na
koncu Êe vremena doÊi izrugivaËi, koji Êe
æivjeti prema svojim bezboænim poæudama.”
(Juda 18) Ljudi su zbunjeni razliËitim tuma-
Ëenjima Biblije, raznim dogmama, sakramen-
tima, narodnim obiËajima, jedenjem πunke i
bojenjem jaja za blagdan uz obilje piÊa, pri-
Ëanje πala i tumaËenje politike. Provedu sate
u druæenju, a da nitko i ne pomisli na Isusa,
kamoli da se podsjeti Njegove ærtve radi na-
πega spasenja od grijeha i vjeËne smrti. Po
inerciji i tradiciji slave blagdan, a zaborave
razlog slavlja. Zbog privlaËnosti svijeta vjer-
nici sjede na dvama stolcima, u crkvi i svije-
tu, slijedeÊi obiËaje veÊine i materijalistiËki

naËin æivljenja koji nam se ponajviπe nameÊe
televizijom i internetom.
Poput epidemije svijetom se πiri teza da
Boga nema i sve viπe ljudi se ubrzano svr-
stava u ateiste, odnosno u nevjernike i bez-
vjernike. Mrzitelji Boga, antikristi, podupirat
Êe laænu religiju u kojoj Isus neÊe biti Bog,
a Njegova ærtva na kriæu bit Êe potpuno za-
tamnjena i zanemarena. Stvara se takozvana
univerzalna religija u kojoj su izbrisane gra-
nice izmeu svih postojeÊih krπÊanskih i os-
talih religija. Najizrazitije obiljeæje te “reli-
gije” je tvrdnja i uvjeravanje ljudi da Isus
nije Bog, veÊ samo prorok, poput Hare Kri-
πne, Bude i Sai Babe. To je, smatra se, jedna
te ista osoba koja se inkarnira iz tijela u tije-
lo.
Na tome planu odigravaju se velike nov-
Ëane donacije srediπta financijske moÊi ne bi
li se silnim marketingom uvjerilo ljude da
Boga nema i da je Biblija bajka za djecu —
jer da ima Boga, ne bi bilo toliko nesreÊa i
patnji na svijetu.
Biblija je joπ prije dvije tisuÊe godine

upozorila da Êe se to dogoditi: “Jer doÊi Êe
vrijeme kad ljudi neÊe podnositi zdrave na-
uke, nego Êe prema svojim strastima sebi na-
gomilati uËitelje da im πkaklju uπi.” (2. Ti-
moteju 4,3) “Pazite da vas tko za sobom ne
odvede ‘filozofijom’ — ispraznom prijeva-
rom koja se oslanja na predaju Ëisto ljudsku,
na ‘prirodne sile svijeta’, a ne na Krista.”
(Koloπanima 2,8)
Ljude se poziva da πto viπe uæivaju u
slastima ovoga æivota, a vjernike se osuuje
kao priglupe, zaluene i fanatiËne osobe.
Premda se Boæja istina svakodnevno objav-
ljuje i preko misionara, radija, televizije, in-
terneta, tiska, evangelizacijama i duhovnim
obnovama, rezultata je sve manje zbog silo-
vitog djelovanja onoga drugog, antikristov-
skog, πto se danonoÊno objavljuje na sva-
kom koraku i preko svih medija, odvodeÊi
narod, osobito mladeæ, u duhovnu propast.
Droga, nemoral, nasilje, slobodan seks i sve
drugo πto je suprotstavljeno biblijskim naËe-
lima postaje sasvim normalno ponaπanje u
bezliËnom i bezboænom druπtvu.

Doπlo je do posvjetovljenja krπÊanstva,
religija je izgubila svoje znaËenje jer je Kri-
stova ærtva zasjenjena, a vjerska praksa mi-
norizirana. Mnogi izjavljuju da su vjernici,
ali ne znaju πto je spasenje i ne razumiju
ærtvu i ulogu Isusa Krista. Niπta ne znaju o
vjeËnom æivotu, ne æive po biblijskim naËe-
lima, niti ih to zanima. PrivlaËi ih mrak ovo-
ga svijeta, jer je izbrisana granica izmeu
religijskog i svjetovnog poimanja æivota.
KrπÊanstvo sve viπe postaje mjeπavina
djelomiËnog biblijskog nauka, hinduizma (na-
uk o reinkarnaciji), znanosti i spiritizma. Pri-
tom je izgubljena istina, a bez istine se ne
moæemo spasiti. Religija postaje svojevrsna
mijeπana salata, nasuprot Boæjoj hrani koja
se sastoji samo od voÊa æivota. Rijetki vjeru-
je u vjeËni æivot, a oni πto vjeruju, zapravo
vjeruju u reinkarnaciju — seobu besmrtne
duπe koja se evolucijom razvija: “Duh izriËi-
to veli da Êe u posljednja vremena neki otpa-
sti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i
avolske nauke...” (1. Timoteju 4,1)
Mnoge obitelji u svojemu domu imaju

Bibliju, ali im ona sluæi samo za skupljanje
praπine: uopÊe se ne Ëita — pod izlikom da
su to priËe za malu djecu i da se niπta u njoj
ne moæe znanstveno dokazati. Radije sluπa-
ju, Ëitaju i gledaju fantastiËne i spiritistiËke
umotvorine i sve se viπe udaljuju od istine.
Bezboænici su prevladali i postali uvjerljivi i
djelotvorni u lovu na ljudske duπe: “Dolazak
Bezboænika bit Êe, dakako, uz suradnju so-
tone, popraÊen svakovrsnim silnim djelima,
varavim Ëudesnim znakovima i svakovrsnim
pokvarenim zavoenjem, namijenjenim oni-
ma koji propadaju za kaznu πto nisu prihva-
tili ljubav prema istini da bi se tako spasili.”
(2. Solunjanima 2,9.10)
Biblija razotkriva svaki laæni nauk, ali
je ljudi ne prouËavaju te ih je lako zavesti
laæima. Zbog neznanja nastaju teoloπka pre-
viranja, odnosno religijske konfuzije i zbrke
u tumaËenju biblijskog nauka u srazu s dru-
gim naucima i naËelima suvremenog æiv-
ljenja. Dolazi do poplave laænih proroka, laæ-
nih vidjelaca i mistika koji o svemu govore,
samo ne o tome da se æurno treba moralno i

vjerski preobratiti, jer se pribliæilo Kraljev-
stvo nebesko, odnosno skori dolazak Isusa
Krista. Oni Êe zavesti i prevariti veÊinu sta-
novniπtva.
NajtragiËnije je to πto o dolasku Gospo-
dina s nebesa ne govore niti sveÊenici i vjer-
ske voe jer ni sami nemaju dovoljno vjere
i znanja buduÊi da su svojemu pozivu pristu-
pili iz egzistencijalnih razloga. Knjiga Otkri-
venje ili Apokalipsa, koju je Isus osobno iz-
diktirao bogoslovu Ivanu za potrebe posljed-
njih naraπtaja, gotovo se nigdje ne prouËava,
veÊ je i dalje skrivena od ljudi. Iskrivljeni
biblijski nauk rezultirat Êe time da Êe Isuso-
va ærtva biti zasjenjena ljudskim mudrostima
i laænim ili iskrivljenim vjerskim sustavima.
Zdrav nauk Êe se razvodniti, a o Isusu Êe
govoriti samo kao o Ëovjeku i jednom od
proroka. Grijeh Êe se tako silno umnoæiti da
Êe u medijima prevladati vijesti u svezi s
grijehom, a o dobrim stvarima neÊe biti go-
tovo ni rijeËi. Sektaπenje, razdor i svae ra-
znih skupina u Crkvama rezultirat Êe odla-
skom ljudi iz Crkava, jer u njima neÊe naÊi

mir i bit Êe zbunjeni. Mnogima Êe se svidjeti
zamisao da sami sebi budu gospodari i da
sami odluËuju o svojoj sudbini, a to Êe znaËiti
njihovu propast: “Nema mudrosti i nema ra-
zuma i nema savjeta protiv Jahve.” (Izreke
21,30) SliËno piπe i prorok Izaija: “Jao oni-
ma koji su mudri u svojim oËima i pametni
sami pred sobom!” (Izaija 5,21)
Na planu tumaËenja Biblije najveÊa po-
lemika se vodi oko druge i Ëetvrte Boæje za-
povijedi. Tradicija je zaobiπla izvorne Boæje
zapovijedi. Protivno drugoj zapovijedi uve-
dene su krπÊansk kipovi i ikone kao zamjena
za likove i laæne bogove iz nekrπÊanskih po-
ganskih naroda iz proπlosti i sadaπnjosti: “Ne
pravi sebi lika ni obliËja... ne klanjaj im se
niti im sluæi…” (Izlazak 20,4.5)
NajveÊi kamen spoticanja bit Êe dvojba
o Boæjem danu. Na 220 mjesta u Bibliji ja-
sno piπe da je subota sedmi dan i da je to
Boæji dan odmora πto ga je On blagoslovio
za sva vremena. Dræavne i crkvene vlasti svo-
jim zakonima nameÊu nedjelju kao dan od-
mora unatoË tome πto to ne piπe nigdje u

Bibliji. Isusovo uskrsnuÊe u nedjelju najvaæ-
niji je dogaaj u povijesti ËovjeËanstva, ali u
Bibliji nigdje ne piπe da je zbog toga doga-
aja izmijenjen Boæji dan odmora. Jasno pi-
πe da Isus nije mijenjao zakone: “Nemojte
misliti da sam doπao ukinuti Zakon i Proro-
ke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ da ih ostva-
rim.” (Matej 5,17) Svi mediji Êe organizirati
tribine i rasprave o Boæjem danu, je li to
biblijska subota ili u proπlosti nametnuta ne-
djelja, odnosno je li Boæji zakon promjenjiv
ili nije. To Êe izazvati zbunjenost, ali i ten-
zije neistomiπljenika, jer Êe potpunu istinu
prihvatiti samo manji dio vjernika. Glavna
teza, odnosno zakljuËak, bit Êe u veÊini slu-
Ëajeva da je subota za Æidove, a da je nedje-
lja izabrana zbog toga πto je u taj dan us-
krsnuo Gospodin Isus Krist, da to treba biti
dan posveÊen obitelji i da zbog toga ne treba
raditi nijedna institucija. Zanemarit Êe se Ëi-
njenica da se i Krist odmarao subotom. Sve
trgovaËke aktivnosti koje su se nekada odvi-
jale nedjeljom prebaËene su na subotu i to je
PROGON KR©∆ANA ... 99
postao dan kada se obavlja kupnja. Ljudi su

time praktiËno prisiljeni πtovati nedjelju, a
tko se ne bude tako ponaπao, bit Êe prezren,
izopÊen i proganjan, i Ëak s pomoÊu infor-
matiËke tehnologije iskljuËen iz kompjutor-
skog sustava s pohranjenim poreznim bro-
jevima te neÊe moÊi niπta kupiti.
Progon krπÊana vjernih

biblijskom nauku
Danas postoje tri skupine ljudi: nevjernici
ili ateisti; mlaki ili djelomiËni vjernici koji
su, uz krπÊanstvo, prihvatili druge laæne na-
uke; i ostatak koji πtuje sve Boæje zapovijedi
u izvornom obliku i kojemu je Krist srediπte
vjerovanja. Ali to Êe se ubrzo promijeniti.
Kada kriza dosegne vrhunac, cijeli svijet Êe
biti prinuen svrstati se samo u dvije skupi-
ne: ili Êe biti lojalni vlastima i prihvatiti mje-
πoviti vjersko-politiËki sustav, ili Êe ostati
vjerni samo biblijskom nauku. Izvrtanja bib-
lijskoga nauka dosegnut Êe vrhunac te Êe se
Boæji zakon proglasiti nevrijednim.
Ujedinjeni politiËko-religijski sustav po-

staje zvijer koja proædire sve one koji joj
nisu lojalni. Ta ujedinjena zvijer Êe izmisliti
i strukturirati neko sredstvo svekolike kuπnje
za sve stanovnike svijeta, izmislit Êe neki fik-
tivni kip ili ikonu, odnosno neki objekt obo-
æavanja. Kakav je to objekt πtovanja, joπ ne
moæemo sa sigurnoπÊu znati, ali i to Êemo
ubrzo saznati kada se ostvari potpuno jedin-
stvo politiËke vlasti i vjerskih institucija. Taj
najveÊi problem i zastraπujuÊa prijetnja ljud-
skom rodu izraæeni su redcima: “TreÊi aneo
nastupi za njima viËuÊi jakim glasom: ‘Tko
se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi
æig na svoje Ëelo ili na svoju ruku, pit Êe
vino Boæje srdæbe koje stoji natoËeno, Ëisto,
u Ëaπi njegova gnjeva. Bit Êe muËen ognjem
i sumporom pred svetim anelima i pred Ja-
njetom. I dim se njihovih muka diæe u vijeke
vjekova; i nemaju mira ni dan ni noÊ koji se
klanjaju Zvijeri i njezinu kipu te koji prima
æig njezina imena! Na tome se temelji posto-
janost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i
vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,9-12)
Ruke simboliziraju grijehe koje Ëinimo,

a Ëelo simbolizira grjeπno i bezvjerno raz-
miπljanje. Oni koji su posveÊeni Bogu veÊ
nose duhovni Boæji peËat na svojemu Ëelu,
odnosno u svojemu umu. Naæalost, u ovoj
drugoj skupini spaπenih ostat Êe samo hrabri
i utemeljeni u vjeri. OpÊenito reËeno, vjera
Êe izgubiti svaki smisao. To Êe biti opÊa du-
hovna propast gotovo svih stanovnika na
Zemlji, jer mnogi koji su bili vjernici otpast
Êe od vjere i prihvatiti obiljeæje lojalnosti po-
litiËko-vjerskom sustavu zbog straha za æi-
vot i egzistenciju svojih ukuÊana. Isus je pred-
vidio da Êe u toj najmraËnijoj kratkoj fazi
povijesti mnogi zbog straha uËiniti tragiËno
pogreπan izbor i skrenuti pogled s Njega. »ak
se zapitao hoÊe li, kada se bude vratio u ve-
likoj Boæjoj slavi, uopÊe naÊi vjere na Zem-
lji: “Ali, hoÊe li Sin »ovjeËji, kada doe,
naÊi pouzdanja na zemlji?” (Luka 18,8)
SveopÊa kriza na svim podruËjima pro-
uzroËit Êe uspostavu novoga svjetskog pore-
tka koji Êe ukinuti demokratske i vjerske slo-
bode i uvesti torturu pravno-represivnim mje-
rama kroz uvid i nadzor pomoÊu biometrij-

skih Ëipova koje Êe dobiti svi graani. Zbog
duboke recesije dræave Êe s biti primorane
ujediniti s crkvenim poglavarstvima radi lak-
πeg prevladavanja sveopÊe krize u procesu
reforme sustava i uspostave novoga svjetskog
poretka, na Ëijemu Ëelu je tajna supervlada
koja nadzire sve vlade svijeta. Bit Êe to prava
tortura prema svima koji se ne uklope u na-
metnute zakone i ne budu posve lojalni: ne-
milosrdno Êe ih progoniti i kaænjavati. Tko
se ne uklopi u sveopÊi sustav, bit Êe odstra-
njen digitalnim naËinom, Ëak i fiziËkom likvi-
dacijom. Tako Êe biti razoreni svi pozitivni
moralni odnosi, Ëak i u okviru obitelji: “Brat
Êe brata, otac dijete predavati na smrt. Djeca
Êe ustajati na roditelje i ubijat Êe ih. Svi Êe
vas mrziti zbog mene. Tko ustraje do konca,
taj Êe se spasiti.” (Marko 13,12.13) Kao πto
rodilja mora prvo proÊi muke da bi osjetila
radost, tako i mi moramo proÊi kroz nevolje,
a onda nas Ëeka osloboenje, beskrajna ra-
dost i ushit pred Isusom Kristom u Njegovu
kraljevstvu.
DjelomiËni vjernici Êe se naÊi na velikoj

kuπnji te Êe se pokolebati i odreÊi Isusa Kri-
sta kao Spasitelja. Ali vjernici jaki u vjeri joπ
viπe Êe ojaËati u njoj. Oni vjernici koji osta-
nu dosljedni biblijskom nauku bit Êe digital-
no prepoznati, od svih Êe biti prezreni i imat
Êe velikih problema: “Tada Êe vas podvrÊi mu-
kama i ubijati vas, i sav svijet zamrzit Êe vas
zbog mene. I mnogi Êe tada posrnuti u vjeri;
izdavat Êe jedni druge i mrzit Êe se meu-
sobno. Ustat Êe mnogi laæni proroci i mnoge
Êe zavesti. Razmahat Êe se bezakonje i lju-
bav Êe kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustra-
je do konca, bit Êe spaπen.” (Matej 24,9-13)
Vrhunac tjeskobe je progon, psihiËko i
fiziËko maltretiranje vjernika opÊenito i po-
sebice progon manjih vjerskih zajednica ko-
je se ne uklapaju u veÊinski svjetonazor. Ljudi
Êe se Ëuditi kako netko uopÊe moæe viπe vje-
rovati u Boga. VeÊina Êe jednostavno mrziti
Boga te Êe proganjati i muËiti svakoga tko
bude spomenuo Boga i ime Isusa Krista jer
Êe biti indoktrinirani da je za sve probleme,
posebice za prirodne katastrofe, kriv upravo
Bog. Kada se nevolje obruπe na ljude slabe

u vjeri, hulit Êe na Boga. Mnogi Êe se pitati
gdje je Bog koji dopuπta tolike prirodne ka-
tastrofe i propast. Kao πto je nekada bila Ëast
biti nacist, tako Êe biti Ëast proganjati sve
koji budu poπtivali biblijske, a ne nametnute
zakone.
Vjernici koji nisu u Ëvrstoj vjeri straho-
vat Êe za svoju egzistenciju i za svoju obitelj
pa Êe prihvatiti sve diktate, izjasnit Êe se da
nisu vjernici Isusa Krista i tako Êe saËuvati
trenutaËnu egzistenciju. To i jest glavni cilj
neËistih sila demona i ljudi: da πto viπe ljudi
propadne i doæivi vjeËnu smrt izdavπi Isusa.
Na naπemu planetu, kao na nekoj pozor-
nici svemira, vodi se nemilosrdna duhovna
bitka izmeu dobra i zla, æivota i smrti: “Zato
se veselite, nebesa, i vi koji stanujete u nji-
ma. Jao vama, zemljo i more, jer je avao
siπao k vama s velikim gnjevom, svjestan da
ima samo joπ malo vremena!” (Otkrivenje
12,12)
©to se zapravo dogaa, opisano je u red-
cima: “Tada, obuzet gnjevom protiv Æene,
Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina

potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapo-
vijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Ot-
krivenje 12,17) Jednostavno reËeno, zli an-
eli Êe preko masa ljudi organizirati proga-
njanje ostatka vjernika Isusove Crkve: to Êe
zapravo biti proreËena duhovno-fiziËka bor-
ba izmeu dobra i zla. U æargonu reËeno, zli
Êe proganjati “bogomoljce” koji se budu dr-
æali svih Boæjih zapovijedi prema biblijskom
izvorniku. Bit Êe to pravo duhovno reπetanje
Isusovih sljedbenika, jer Êe zavladati takva
mrænja prema njima da Êe mnogi pokleknuti
i izdat Êe Isusa da se ne bi odrekli pogodno-
sti koje imaju. Da bi saËuvali vjeru i æivot,
pravi Êe vjernici biti prinueni napustiti sve,
kuÊu, obitelj, posao, i otiÊi na pusta i nepri-
stupaËna mjesta u nadi da Êe im Bog i sveti
aneli pomoÊi i da Êe Bog Isus uskoro siÊi s
Neba da ih odvede u Kraljevstvo nebesko.
Oni koji tada budu æivi proÊi Êe svoj kriæni
put — blago mnogima koji prije toga umru
jer ga neÊe morati proÊi. Bit Êe teπko, ali to
neÊe biti niπta prema slavi koja nas oËekuje.
Blago i onima koji izdræe progon, jer Êe ugle-

dati Boga na Nebu, doËekat Êe Isusa Krista
kao svojega Spasitelja i od Njega Êe dobiti
slavu vjeËnoga æivota.
Dogodit Êe se sliËna stvar kao kada su
faπisti za sve ekonomske probleme okrivili
Æidove otvorivπi tako prostor za njihovo fi-
ziËko uniπtavanje, za holokaust. SliËno Êe pro-
ganjati i sve one koji nisu u cijelosti lojalni
ujedinjenom vjersko-politiËkom sustavu, od-
nosno novom svjetskom poretku, koji Êe s
pomoÊu informatiËke tehnologije i preko dr-
æavnog srediπnjeg registra, u kojemu su po-
hranjeni svi osobni identifikacijski brojevi
graana, nadzirati svakog pojedinca koji Êe
se usto morati izjasniti o svojoj nepobitnoj
lojalnosti ili vlastima ili svemoguÊem Go-
spodinu Bogu. Oni koji se ne izjasne o lojal-
nosti vlastima, neÊe moÊi ostvarivati svoja
egzistencijalna prava, jer Êe ih srediπnji re-
gistar poreznih brojeva onemoguÊiti. Tajna
osobnih identifikacijskih brojeva bit Êe gru-
bo zloporabljena, a sve uime neke kvazisi-
gurnosti.
SPASENJE U UVJETIMA ... 107
Da bismo izdræali veliki pritisak nevjer-

nika, prijeko je potrebna bezuvjetna vjera u
Boga. Progona se ne trebamo plaπiti jer Êe
nas πtititi sâm Bog, samo se trebamo uzdati
u Njega: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio;
imenom sam te nazvao: ti si moj! Kad preko
vode prelaziπ, s tobom sam; ili preko rijeke,
neÊe te preplaviti. Poeπ li kroz vatru, neÊeπ
izgorjeti, plamen te opaliti neÊe.” (Izaija
43,1.2)
UnatoË tome πto Êe se planine pokrenuti
zbog razornih potresa i πto Êe padati tisuÊe
mrtvih oko nas, Bog, kojemu smo se posve-
tili, bit Êe uz nas i zaπtititi nas: “Nek se po-
krenu planine i potresu brijezi, al se ljubav
moja neÊe odmaÊ od tebe...” (Izaija 54,10)
Spasenje u uvjetima zavrπne

tjeskobe
Bog jest ljubav, ali Êe se silno rasrditi i
za sva vremena uniπtiti grijeh. Ljudi su pot-
puno nespremni za izlijevanje Boæje srdæbe,
za sve probleme osuuju Boga te postaju ne-
zadovoljni, buntovni, histeriËni, destruktivni,

osvetoljubivi: “Razmahat Êe se bezakonje i
ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.” (Matej
24,12) To se odnosi na vjernike krπÊane jer
Êe biti u velikoj kuπnji vjere koja Êe se oËi-
tovati strahom za æivotnu egzistenciju. Tu na-
staje problem izbora: ostati vjeran Bogu i
izgubiti egzistenciju i udoban æivot, ili u ci-
jelosti biti lojalan dræavnim i vjerskim vla-
stima. Kada naiu nevolje, onima koji nisu
Ëvrsti u vjeri bit Êe teπko uspostaviti prisnu
zajednicu s Isusom. Duhovni Boæji peËat mo-
ramo dobiti prije nevolja i zadræati ga pod
svaku cijenu. Oni koji izaberu dokraja ostati
vjerni svojemu Gospodinu Isusu Kristu bit
Êe duhovno obiljeæeni znakom koji drugi ne-
Êe vidjeti, ali vidjet Êe ga aneli Boæji koji
Êe te izabrane i prokuπane Ëuvati od zlih lju-
di. ©to je duhovni peËat, moæemo razaznati
iz rijeËi koje se odnose i na sve dosadaπnje
naraπtaje vjernika: “U njemu ste i vi, poπto
ste Ëuli rijeË istine — Radosnu vijest svoga
spasenja — u njemu ste, prigrlivπi vjeru, i
zapeËaÊeni Duhom, svetim, obeÊanim.” (Efe-
æanima 1,13) Svi se suoËavamo s patnjama i

problemima, ali ako smo Mu vjerni, Bog Êe
nas zaπtititi i na kraju blagosloviti vjeËnim
æivotom.
U takvim straviËnim uvjetima kaosa, ka-
tastrofa, ekstremne tjeskobe i sveopÊeg lu-
dila spasit Êe se samo hrabri ljudi Ëista srca.
Oni Êe se i prije toga korjenito odvojiti od
svijeta koji je postao poput krvoæedne zvi-
jeri. PobjeÊi Êe od svega toga na pusta mje-
sta, danomice Êe se moliti Bogu za snagu i
zaπtitu i Ëekati Isusov dolazak s Neba: “... i
da Ëekate njegova Sina s nebesa, koga uskri-
si od mrtvih — Isusa, naπega osloboditelja
od srdæbe koja Êe doÊi.” (1. Solunjanima 1,10)
NasreÊu, ta faza Êe trajati veoma kratko jer
Êe Isus iznenada doÊi iz svemira po svoje
vjerne da ne bi stradali od ogorËene rulje
zbog sveopÊeg poremeÊaja druπtvenih odno-
sa i ekstremnih prirodnih sila i kataklizmi.
Mnogi ljudi neÊe ni primijetiti taj pro-
blem: sve probleme Êe prihvaÊati kao neπto
normalno πto se stalno dogaa. Isus je i to
predvidio: “Kao πto je bilo u Noino vrijeme,
tako Êe biti za dolaska Sina »ovjeËjega. Kao

πto su ljudi jeli i pili, æenili se i udavali u
vrijeme πto je prethodilo potopu, i to sve do
dana kad Noa ue u lau, a da niπta nisu
nasluÊivali dok ne doe potop i sve ih odne-
se, tako Êe biti i za dolaska Sina »ovjeËje-
ga.” (Matej 24,37-39)
Kako je bilo u Noino doba, moæemo pro-
Ëitati u Knjizi Postanka 6,5-12: “Vidje Jahve
kako je Ëovjekova pokvarenost na zemlji
velika i kako je svaka pomisao u njegovoj
pameti uvijek samo zloÊa. ... U oËima Boæ-
jim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se
napunila. I kad je Bog vidio kako se zemlja
iskvarila — ta svako se biÊe na zemlji izo-
paËilo — reËe Bog Noi: ‘OdluËio sam da bu-
de kraj svim biÊima jer se zemlja napunila
opaËinom; i, evo, uniπtit Êu ih zajedno sa
zemljom.’”
Moæemo zakljuËiti da su i danas takve
prilike i da je jedino rjeπenje dolazak Isusa
Krista. Da ne bismo i mi tako proπli, budimo
veÊ danas utvreni u vjeri Ëitanjem Biblije,
molitvom i pomaganjem svima bliænjima koji
imaju duhovnih i materijalnih problema, jer

Êemo dobiti veliku slavu.
Zbog silno namnoæenog grijeha (lopov-
luka, nasilniπtva, homoseksualnosti, pedofi-
lije i potpune slobode grijeha) Bog Êe u po-
sljednjim danima ljudske povijesti izliti svu
svoju srdæbu na Zemlju da satre i uniπti ne-
pokajani i izopaËeni dio ljudskog roda: “Po-
tom Ëuh jak glas πto dolazi iz hrama i govori
sedmorici anela: ‘Idite i izlijte sedam Ëaπa
Boæjega gnjeva na zemlju!’” (Otkrivenje
16,1-2) Zla su sliËna zlima πto ih je Bog izlio
na Egipat kada okorjeli faraon nije dopustio
izlazak Hebreja iz egipatskog ropstva, πto je
opisano u Knjizi Izlaska 7-11 i u Otkrivenju
16,1-10 i 17,17 (Ëirevi, mora crvena od krvi,
krvave rijeke, velike æege, tama, oneËiπÊen
zrak, potresi). Nakon sedmoga zla Isus zavr-
πava povijest svijeta: “Tada iz hrama, od pri-
jestolja, doe jak glas koji poviËe: ‘Svrπeno
je!’” (Otkrivenje 16,17) Na Zemlji nastaje
globalna kataklizma: “Svi otoci iπËeznuπe a
gorâ nestade.” (Otkrivenje 16,20) Doπao je
trenutak da Bog Isus Krist ponovno sie na
naπ planet u velikoj slavi i da obavi ulogu

suca svijetu.
Vremena joπ imamo, ali odmah se odre-
knimo ovoga propadajuÊeg svijeta i æudimo
za spasenjem: “Prema tome, pomno pazite
kako æivite! Ne kao ludi, nego kao mudri;
iskoriπÊujte vrijeme, jer su ovi dani zli!” (Efe-
æanima 5,15.16) Odreknimo se sveg materi-
jalnog bogatstva, a svoje vrijeme i novËana
sredstva ulaæimo u duhovni razvoj — svoj i
svojih bliænjih — i budimo oni koji Boga
postavljaju iznad svakoga drugog interesa.
Budimo Boæji glasnogovornici, svugdje go-
vorimo ljudima o spasenju i pomozimo im
materijalno koliko moæemo. Kupimo viπe do-
stupnih knjiga koje govore o Isusu i pokla-
njajmo ih svima koje susreÊemo. Spaπavaju-
Êi druge, najbolje Êemo primati Boæju silu i
za svoj osobni duhovni æivot, jer Bog osobito
voli svoje ribare ljudi. Na nama je da sijemo,
a Bog neka prihrani da ljudska duhovnost
uzraste.
Ako svojom aktivnoπÊu pridonesemo
spasenju samo jednog Ëovjeka, postigli smo
najveÊi uspjeh. Uz Boæju pomoÊ moguÊe je

da ih bude i stotine.
Propovijedajmo navodeÊi tekstove i do-
gaaje iz Biblije, pustimo da Bog preko nas
govori ljudima biblijskim autoritetom. PoË-
nimo odmah s duhovnom pripremom za naj-
mraËnije razdoblje ljudske povijesti i za slavni
Gospodinov dolazak, i to intenzivno, i ne boj-
mo se. Bog Êe nas πtititi na svim naπim pu-
tovima: “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne
obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj.” (Izaija
41,10)
UnatoË straπnoj krizi, u Psalmu 86,7 iz-
raæava se optimizam: “U dan tjeskobe vapi-
jem k tebi, jer Êeπ me usliπati.” Manjina s
Bogom uvijek je jaËa od veÊine koja Ga je
odbacila. Svojim dolaskom na naπ planet Isus
Êe izazvati velike prirodne kataklizme potre-
sima, pomicanjem kontinenata i nestankom
otoka. Svojim anelima zaπtitit Êe vjerne pra-
vednike: “Svojim Êe te krilima zaπtiti, i pod
njegova Êeπ se krila skloniti... Pa nek padaju
tisuÊe kraj tebe, deseci tisuÊa s desne tvoje,
tebi se neÊe primaÊi! ... Jer anelima svojim
zapovjedi da te Ëuvaju na svim putima tvo-

jim.” (Psalam 91,4-11)
Evo, Isus dolazi!

Sve jednom doe i proe: svane dan pa
se smraËi i doe noÊ, budemo mladi pa os-
tarimo, Ëekamo goste pa nam dou. Tako Êe
i Isus jednom opet doÊi i napokon rijeπiti
problem grijeha i smrti. Isus, oËitovani Bog,
Boæji Sin koji je vidljiv, bio je na naπemu
planetu prije 2000 godina, i opet Êe doÊi.
Moæda i umremo a da On ne doe, ali jed-
nom Êe ipak doÊi. I svi Êe reÊi: “Evo, i to se
konaËno dogodilo.”
»im umremo, zapravo istoga trena uskr-
savamo, jer u smrti vrijeme ne prolazi. To
znaËi: kada posljednji put zatvorimo oËi, u
istom trenutku ih ponovno otvaramo i vidi-
mo bljesak na Nebu, vidimo Isusa na obla-
cima kako oËekuje da nas aneli dovedu k
Njemu. “A naπa je domovina na nebesima,
odakle i Spasitelja postojano oËekujemo, Go-
spodina Isusa Krista, koji Êe, prema djelo-
EVO, ISUS DOLAZI! 115
tvornosti kojom moæe sve podloæiti sebi, pre-

obraziti naπe bijedno tijelo i uËiniti ga jed-
nakim svome slavnom tijelu.” (Filipljanima
3,20.21)
To Êe biti spasenje od destruktivnog dje-
lovanja zloËestih ljudi i zlih demona, odno-
sno Ëin prelaska pravednih i vjernih ljudi iz
Sotonine kneæevine u Boæje kraljevstvo na
Nebu, ondje gdje boravi Bog Isus Krist s
mnoπtvom anela.
Isus je zorno objasnio kamo Êe nas od-
vesti: “U kuÊi Oca moga ima mnogo stano-
va. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao:
‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem
te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas
uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.”
(Ivan14,1-3) Tako Êemo se vratiti u savrπen
svijet, kakav je Bog zamislio za nas na poËet-
ku stvaranja.
Isusov slavni dolazak zbit Êe se u naj-
mraËnijoj fazi ljudske povijesti grijeha i ne-
vjere. Bog Êe na naπ planet izliti svu svoju
srdæbu zbog gaenja na najodurnije grijehe
koje ljudi masovno Ëine: “Pazite! Dolazi Go-
spodin sa svojim svetim DesettisuÊama da

sudi svima i da kazni sve bezboænike za sva
njihova bezboæna djela koja bezboæno po-
Ëiniπe i za sve uvredljive rijeËi koje oni, bez-
boæni greπnici, izgovoriπe protiv njega!” (Ju-
da 14.15)
Zbog krajnjeg nemorala Biblija govori
da Êe se spasiti i vjeËno æivjeti samo malo-
brojni, koji se nisu poistovjetili sa svijetom
iako su zbog takvog svojega izbora imali ve-
likih problema: “U ono Êe vrijeme ustati Mi-
hael, veliki knez koji πtiti sinove tvog naro-
da. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bija-
πe otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono
vrijeme tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se
nau zapisani u Knjizi. Tada Êe se probuditi
mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni
za vjeËni æivot, drugi za sramotu, za vjeËnu
gadost.” (Daniel 12,1.2)
Isus Êe doÊi iznenada, kada se ne bude-
mo nadali: “©to se tiËe onog dana i Ëasa, o
tome nitko ne zna; ni aneli nebeski, ni Sin,
veÊ jedino Otac. Kao πto je bilo u Noino
vrijeme, tako Êe biti za dolaska Sina »ovje-
Ëjega. Kao πto su ljudi jeli i pili, æenili se i

udavali u vrijeme πto je prethodilo potopu, i
to sve do dana kada Noa ue u lau, a da
niπta nisu nasluÊivali dok ne doe potop i
sve ih odnese, tako Êe biti i za dolaska Sina
»ovjeËjega.” (Matej 24,36-39)
Isusov dolazak bit Êe senzacija i izazvat
Êe nevjericu kod svih ljudi. Zorno je prika-
zan u Mateju 27-31: “Jer Êe dolazak Sina
»ovjeËjega biti sliËan munji πto sijevne na
istoku i rasvijetli sve do zapada. ... Tada Êe
se ukazati na nebesima znak — Sin »ovje-
Ëji; tada Êe proplakati sva plemena na zemlji
i vidjet Êe Sina »ovjeËjega gdje dolazi na
oblacima nebeskim s velikom moÊi i slavom.
I on Êe poslati anele svoje s glasnom tru-
bom da skupe izabrane njegove od Ëetiri vje-
tra, od jednoga kraja nebesa do drugoga.”
KljuËna je Ëinjenica da Isus neÊe stupiti
na Zemlju, veÊ Êemo Ga gledati gore, na ob-
lacima. To je zbog toga πto Êe se pojaviti
laæni Kristi koji Êe prevariti mnoge: “Ako
vam tko tada rekne: ‘Sluπaj! Mesija je ovdje
ili ondje’ — ne vjerujte, jer Êe se pojaviti
laæne mesije i laæni proroci te Êe Ëiniti tolike

Ëudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo
moguÊe, i same izabranike.” (Matej 24,23-
24)
»itav Êe posljednji naraπtaj æiv doËekati
slavni Isusov dolazak na naπ planet. Svi Êe
se kontinenti pokrenuti i skupiti na jednoj
strani planeta: “Evo dolazi u pratnji oblaka!
I vidjet Êe ga svako oko...” (Otkrivenje 1,7)
Pri Isusovu dolasku nastaje najveÊa katakli-
zma u povijesti Zemlje: “... A nebo iπËeznu
kao knjiga koja se smota. Sa svojih se mjesta
pokrenuπe sve gore i svi otoci...” (Otkrivenje
6,13-14)
Svi protivnici Boga æivoga, svi oni koji
proganjaju Boæji vjerni narod, doæivljavaju
beskonaËnu agoniju i padaju u potpuni oËaj
pokuπavajuÊi se sakriti od sile koja se pojav-
ljuje na nebesima: “Zemaljski kraljevi, veli-
kaπi, vojskovoe, bogataπi, moguÊnici, svi —
robovi i slobodni — sakriπe se po πpiljama i
gorskim peÊinama, govoreÊi gorama i peÊi-
nama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica
onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove
srdæbe, jer doe veliki dan njihove srdæbe!

Tko moæe opstati?’” (Otkrivenje 6,15-17)
Isusa Êe neposredno i radosno doËekati
samo pravednici posljednjeg naraπtaja, a os-
tali, umrli u vjeri tijekom proπlih stoljeÊa,
uskrsnut Êe u slavi. Duh Boæji Êe pohoditi
groblja i morske dubine i opet stvoriti ljude,
ljepπe nego prije: “Tvoji Êe mrtvi oæivjeti,
uskrsnut Êe tijela. Probudite se i kliËite, sta-
novnici praha!” (Izaija 26,19) Prvo Êe uskr-
snuti svi oni koji umrijeπe u vjeri i nadi u
Onoga koji je to obeÊao, a zatim Êe se po-
dignuti izabrani iz posljednjeg naraπtaja koji
Êe æiv doËekati Isusa: “Pazite! Kazujem vam
tajnu: svi neÊemo umrijeti, ali Êemo se svi
preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas
posljednje trube; zatrubit Êe truba i mrtvi Êe
uskrsnuti neraspadljivi, a mi Êemo se pre-
obraziti, jer treba da se ovo raspadljivo tijelo
obuËe neraspadljivoπÊu i da se ovo smrtno
tijelo obuËe besmrtnoπÊu. A kad se ovo ras-
padljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu i ovo
smrtno tijelo besmrtnoπÊu, tada Êe se ispuniti
pisana rijeË: ‘Pobjeda proguta smrt.’ (1. Ko-
rinÊanima 15,51-54) Ako viπe nema smrti,

onda smo spaπeni, jer viπe ne starimo, vje-
Ëno smo mladi, nema nikakve tjeskobe —
samo radost i ljubav!
Obistinit Êe se istina o spasenju koja je
zapisana u 1. Ivanovoj 5,11: “A ovo je to
svjedoËanstvo: Bog nam je dao æivot vjeËni,
i taj je æivot u njegovu sinu. Tko ima Sina,
ima æivot; tko nema Sina Boæjega, nema æi-
vota.” Da bi uniπtio grijeh, Isus Êe morati,
naæalost, uniπtiti sve ljude koji su zaraæeni
grijehom i koji su odbacili poziv za spase-
nje. Njihov kraj bit Êe potpuna katastrofa:
“Iz njegovih ‘usta’ izlazi oπtar maË da njime
‘pobije pogane’.” (Otkrivenje 19,15) Njiho-
va je smrt vjeËna, grijeh je zauvijek uniπten.
Slika Isusovog dolaska izgledat Êe ot-
prilike ovako: Duboko u Svemiru ukazat Êe
se malo svjetlo. Astronomi Êe uperiti tele-
skope ne bi li utvrdili πto je to, ali neÊe moÊi
niπta utvrditi. Svjetlo Êe biti sve veÊe, ali
astronomi i dalje neÊe moÊi vidjeti πto je to.
Mnogi Êe umirati od straha od onoga πto ide
na Zemlju.
Glazba Êe biti fantastiËna: sa svih strana

Êemo Ëuti fanfare, trube, ksilofone, violine,
zvonca i druga glazbala, a samih glazbala
uopÊe neÊe biti. »init Êe nam se da oko nas
ima stotine zvuËnika, a zvuËnika biti neÊe.
Glazba Êe dopirati Ëas s lijeve, Ëas s desne
strane i treperit Êe oko nas, lijepa i ugodna,
kakvu nijedno uho joπ nije Ëulo. Raznobojna
svjetla titrat Êe na nebu u svim duginim bo-
jama, kakve ljudsko oko joπ nije vidjelo, a
svjetiljki neÊe biti, jer sve Êe to Bog urediti.
Ugledat Êemo mnoπtvo anela koji lete
prema nama. Svi Êe biti obuËeni u sjajne odo-
re koje Êe svjetlucati kao bezbroj zvjezdica
presijavajuÊi se srebrnim sjajem.
A tek Isus! Sjat Êe jaËe nego Sunce. Ali
mi, pravedni i izabrani, lako Êemo i ozarenih
lica zadivljeno gledati u svojega Spasitelja,
svjetlo nam neÊe smetati. Oni koji nisu upi-
sani kao spaπeni u Boæju knjigu æivota, skri-
vat Êe se po rupama i πpiljama i zapomagati
zbog straha od sile nebeske.
Osjetit Êemo kako nas aneli uzimaju i
podiæu prema oblacima i u trenu oka Êemo
vidjeti kako se preobraæavamo, kako viπe ni-

smo stari, nemamo bore, mladi smo i zdravi,
bez sijedih vlasi i ikakve mane.
U cijelom svemiru Ëut Êe se pljesak ru-
ku svih anela. Oni Êe taj prizor gledati kao
na videozidu, i svi Êe klicati: “Aleluja! Slava
naπemu Gospodinu!”
Ova priËa sadræi mnoπtvo biblijskih ele-
menata, ali u njoj ima i maπte. PriËekajmo
pa Êemo vidjeti kako Êe to zaista izgledati.
Bit Êe mnogo spaπenih iz svih naraπtaja
tijekom povijesti: “Poslije toga se, najedan-
put, pojavi pred mojim oËima veliko mno-
πtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz sva-
kog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali
su pred prijestoljem i pred Janjetom, obuËeni
u bijele haljine, s palmama u rukama, i vika-
li jakim glasom: ‘Spasenje je djelo naπega
Boga koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!’” (Ot-
krivenje 7,9.10)
SVE JE PRO©LO ... 123
Sve je proπlo i Zemlja je pusta

Na Zemlji je sve izopaËeno, i ljudi i pri-
roda, i niπta ne zasluæuje æivjeti. Potrebno je
sve novo, novi æivotni bljesak.
Naæalost, mnogobrojni Êe zauvijek pro-
pasti jer ih privlaËi grijeh ovoga svijeta i æe-
le sve proæivjeti u ovome kratkom zemalj-
skom æivotu. Ne ostaju niti bakterije niti πta-
kori, baπ niπta πto je stvoreno od tvari: “Ali
Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov; u taj Êe
dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom,
poËéla Êe se u ognju rastopiti, a zemlja se sa
svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi.” (2. Pet-
rova 3,10) Zemlja ostaje pusta kao da na njoj
nikada nije bilo nikakvog æivota: “©to se tiËe
kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubo-
jica, bludnika, vraËara, idolopoklonika i svih
laæaca, njihova je sudbina u jezeru koje ‘gori
ognjem i sumporom’. To je je druga smrt!”
(Otkrivenje 21,8) Druga smrt znaËi neposto-
janje za sva vremena, a to zapravo predstav-
lja pakao.
Kada nas Bog podigne sa Zemlje i odvoji
od zlih ljudi, uniπtit Êe Zemlju i sve πto je na
njoj ostalo: “Gledam zemlju: pusta je, evo, i

prazna, nebesa: svjetlost im iπËezla. Gledam
brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.
Gledam: evo Ëovjeka nema, ptice nebeske
sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo,
opustje, sve gradove razori Jahve æestinom
gnjeva svoga.” (Jeremija 4,23-26)
Zemlja opet nastanjena

Bog Êe obnoviti uniπtenu Zemlju da bude
mnogo ljepπa nego prije. Spaπeni Êe tisuÊu
godina æivjeti na Nebu, u stanovima koje nam
je Isus pripremio, a zatim Êemo se zajedno s
Isusom vratiti na obnovljenu Zemlju na spek-
takularan, nama nezamisliv naËin: “I opazih
kako ‘Sveti grad’ — novi ‘Jeruzalem’ — si-
lazi od Boga s neba, opremljen ‘poput zaruË-
nice koja je nakiÊena’ za svoga muæa.” (Ot-
krivenje 21,2)
Nebo Êe siÊi na Zemlju i Boæji grad Êe
biti golem, Ëetvrtastog oblika, mjera 600 x
600 kilometara. (Otkrivenje 21,16) U gradu
Êe stanovati vjerni Boæji narod koji je æivio
u doba Staroga i Novoga zavjeta. Bog Êe na

Zemlji ponovno stvoriti Raj i vratiti ga svo-
jim vjernim sljedbenicima: “Ono πto oko nije
vidjelo, πto uho nije Ëulo i na πto ljudsko
srce nije pomislilo...” (1. KorinÊanima 2,9)
Boæje djelo spaπavanja bit Êe konaËno
ostvareno kada On posve iskorijeni grijeh i u
cijelosti obnovi svu prirodu uniπtenu grije-
hom. Cijela Êe Zemlja postati raj: “Potom
opazih ‘novo nebo i novu zemlju’, jer su iπ-
Ëezli prvo nebo i prva zemlja: mora viπe ne-
ma... Tada onaj koji sjedi na prijestolju reËe:
‘Evo sve Ëinim novo!’ I nadoda: ‘Piπi: Ove
su rijeËi pouzdane i istinite!’” (Otkrivenje
21,1.5) Kralj Isus uspostavit Êe idealno dru-
πtvo u kojemu Êe vladati sklad i ljubav. Mnogi
se danas pitaju gdje Êe stati svi ti spaπeni
ljudi buduÊi da je Zemlja ograniËenog ka-
paciteta. To nije naπa briga, to je Boæja kre-
acija koja ne moæe imati mana. Sve je to
Bog veÊ isplanirao. NeÊe biti oceana, pusti-
nja, nepristupaËnih planinskih lanaca, sve Êe
biti poravnano, plodno i napuËeno. Obitelji
koje su smrÊu razdvojene opet Êe biti na oku-
pu i æalosti i suza viπe neÊe biti. Svatko Êe

sebi napraviti kuÊu kakvu æeli i na mjestu
koje mu se najviπe svia i imat Êe voÊnjak s
voÊem koje najviπe voli. (Izaija 65,21-24; Ot-
krivenje 11,18)
U beskonaËnoj fazi vjeËnog æivota neÊe
biti ni spolnosti ni razmnoæavanja ni raanja
ni umiranja: “O uskrsnuÊu niti Êe se æeniti
niti udavati, nego Êe biti kao nebeski aneli.”
(Matej 22,30) Svi Êemo biti krotki i æivjet
Êemo kao braÊa i sestre u vjeËnom ushitu i
blaæenstvu. Nitko u svojemu srcu neÊe nositi
maË, veÊ samo mir i ljubav prema svakom
stvoru nebeskom.
I nema viπe prolaznosti æivota, srËanih
udara, nema kolesterola, triglicerida, πeÊerne
bolesti, nema nikakvih tumora ni bilo koje
druge bolesti od koje smo bolovali u grjeπnom
svijetu koji je ostao u dalekoj proπlosti: “I
nijedan graanin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’
(Izaija 33,24) “Obrisat Êe svaku suzu s oËiju
njihovih i smrti viπe neÊe biti, ni tuge ni jau-
ka ni boli viπe neÊe biti.” (Otkrivenje 21,4)
“SljepaËke Êe oËi progledati, uπi Êe se gluhih
otvoriti, tad Êe hromi skakati ko jelen, nje-

mákov Êe jezik klicati.” (Izaija 35,5.6)
Viπe se neÊemo sjeÊati starog svijeta, jer
kada je neπto neusporedivo bolje, staroga se
i ne æelimo sjeÊati. I svi Êemo biti jedinstve-
ni i istih prava. NeÊe biti niti rasa niti nacija,
niti nadreenih niti podreenih, niti muπkih
niti æenskih, svi Êemo biti prijatelji i svi kao
jedan u Isusu Kristu. (GalaÊanima 3,28)
Priroda Êe biti Ëudesna i neusporedivo
ljepπa nego sada na grijehom okovanoj Zem-
lji: “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije
Ëulo, na πto srce ljudsko nije pomislilo: to je
Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. Ko-
rinÊanima 2,9) Sve Êe biti savrπeno, idealno
i apsolutno. Teorija o relativnosti viπe neÊe
postojati. Isusa, svojega Gospodina i Spasi-
telja, viat Êemo najmanje jednom tjedno:
“Od mlaaka do mlaaka, od subote do su-
bote, dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred
licem mojim — govori Jahve.” (Izaija 66,23)
Na novoj Zemlji dogodit Êe se neπto πto
je danas teπko zamisliti! Isus Krist, vidljivi
Bog kojega smo veÊ upoznali kao sina Ma-
rijina i Josipova, æivjet Êe na naπoj obnov-

ljenoj Zemlji i odatle vladati Ëitavim Svemi-
rom: “Evo stana Boæjeg meu ljudima! On
Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov narod,
i on sam, Bog, bit Êe s njima. On Êe otrti
svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe
biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli,
jer stari svijet proe.” (Otkrivenje 21,3.4)
Bog Êe prebivati u novom Jeruzalemu:
“Prijestolje Boæje i Janjetovo bit Êe u gradu.
Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat Êe
njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na nji-
hovim Ëelima.” (Otkrivenje 22,3)
Bog je od nas bio razdvojen πest tisuÊa
godina. U silnoj ljubavi prema nama odluËio
je stanovati s nama i viπe nikada se ne odvo-
jiti od nas. Svi Êemo imati samo jednoga Kra-
lja, Kralja ljubavi, kojemu Êemo biti poslu-
πni, i sve Êe biti u savrπenom redu i blaæen-
stvu. I mi Êemo s Bogom, ljubljenim Isu-
som, kraljevati u vijeke vjekova. OËekuje nas
velika slava, toliko velika da je sve ovo πto
sada proæivljavamo, i dobro i loπe, beznaËaj-
no i isprazno. ÆiveÊi zauvijek u takvoj domo-
PUTOVANJE U DRUGE GALAKSIJE 129
vini ljubavi i blaæenstva, nikada nam neÊe

biti dosadno: uvijek Êemo neπto uËiti i napre-
dovati na svim podruËjima, jer su Boæje tajne
neiscrpne, a moguÊnosti nikada nisu dovoljno
izraæene. U Ëitavoj vjeËnosti Ëudit Êemo se
Boæjoj beskonaËnoj kreativnosti, Ëudit Êemo
se i sebi i svemu za πto smo sposobni.
Istraæivat Êemo i tajnu spasenja preko
Boæjega posredovanja kao Ærtve na kriæu
nastojeÊi steÊi πto veÊe razumijevanje Boæje
beskonaËne ljubavi. Niti nakon milijardu go-
dina neÊemo posve dokuËiti tako veliki tri-
jumf Boæje ljubavi. Kao πto se Ëaπa prelijeva
kada je prepuna, tako Êe se prelijevati i naπa
ljubav. A πto moæe biti ljepπe od toga?
Putovanja u druge galaksije

Kada budemo spaπeni, u Boæjem kra-
ljevstvu, i onda Êemo putovati, ali neuspo-
redivo dalje nego πto putujemo danas: puto-
vat Êemo po drugim planetima kojih ima bes-
konaËno mnogo. Bog je beskonaËan, i sve-
mir je beskonaËan, beskonaËan je i broj pla-
neta nastanjenih drugim biÊima i s drugom

prirodom. Æivjet Êemo beskonaËno dugo i ni-
kada neÊemo stiÊi sve obiÊi i sve vidjeti. Is-
traæivat Êemo tajne i æivot drugih planeta,
neka druga biÊa, druge boje, druge zvukove,
drugu hranu. I nakon milijardu godina Ëinit
Êe nam se da smo joπ uvijek na poËetku, jer
je Boæje stvaranje beskonaËno.
Na nekom planetu more Êe moæda biti
ruæiËasto, na nekom drugom æuto, trava Êe
negdje biti plava, negdje tirkizna. A tek an-
eli, stanovnici mnogobrojnih planeta, koje
sada ne moæemo niti zamisliti, bit Êe od pla-
neta do planeta razliËiti i prekrasnih oblika.
Za upoznavanje bezbrojnih obliËja flore i fau-
ne trebat Êe nam milijarde i milijarde godina.
»itavu vjeËnost Ëudit Êemo se koliko je
Bog beskonaËno kreativan i koliko je svoje
ljubavi ugradio u sve πto je stvorio za one
koji su prezreli grijeh i izabrali povratak u
Raj, svoj pravi i vjeËni dom, koji nam je Bog
isplanirao joπ prije stvaranja naπega planeta.
Slava naπemu Gospodinu i Kralju Ëita-
voga Svemira u vijeke vjekova!
131
Kazalo
©to je æivot kad se mrijeti mora? ............. 5

©to je spasenje? ........................................ 10
Stvar je u izboru ...................................... 24
Isusova dvostruka smrt — temelj
spasenja ............................................... 32
Boæji zakon .............................................. 36
Zakon nije dovoljan ................................. 44
Prebacimo sve probleme na Isusa! ......... 57
Najstraπnije zamke ................................... 63
1. Sâm sebi boæanstvo ........................ 64
2. Nisam dovoljno dobar! .................. 66
3. Ima vremena! .................................. 66
4. Dosada ............................................ 68
5. Pohlepa ............................................ 69
6. Vanjska poboænost — farizejstvo .. 70
7. Povrπnost — Laodiceja .................. 72
8. Laæni nauci i laæni proroci ............ 73
Znakovi svrπetka povijesti ....................... 77

1. Ekonomska i politiËka kriza .......... 77
2. Izokrenute druπtvene vrijednosti .... 83
3. Prirodne katastrofe ......................... 87
4. Rat — moguÊi scenarij .................. 90
5. Zbrka u krπÊanskom nauku ............ 91
Progon krπÊana vjernih biblijskom
nauku ................................................... 99
Spasenje u uvjetima zavrπne tjeskobe .. 107
Evo, Isus dolazi! .................................... 114
Sve je proπlo i Zemlja je pusta ............ 122
Zemlja opet nastanjena .......................... 124
Putovanja u druge galaksije .................. 129
133

Kako Biti Spasen

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Kako Biti Spasen

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

1

2 KAKO BITI SPA©EN

Mr. Dragan KaliniÊ

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

©to je æivot kad se mrijeti

Êi na naplatu. TragiËni dogaaji zbivaju se

Kraljem koji je na nebesima — Kraljem Ëi-

Æivot je okrutan. Moæe biti lijep kao u

njemu, kako voljeti nadolazeÊu starost i ne-

stanju kao prije smrti u ovome smrtnom æi-

nje ili poboljπali zdravlje primjenom raznih

vamo, tko nas spaπava i πto je s nama nakon

VjeËni æivot je samo u Boæjemu kraljevstvu,

srcem svojim vjerujeπ da ga je Bog uskrisio

grijehu, onima koji ga iπËekuju da im dadne

hovnost i Ëovjek biva vezan uz zemlju u ko-

gu posluπni i Boæja pomoÊ bez koje ne mo-

gomilajuÊi tako i ono πto nam treba i ono πto

se sve brzo obavlja i nitko nema vremena

jer je plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji

45,22.23) Da bismo se saËuvali od grijeha

hovnosti, trËimo li dovoljno dobro i hoÊemo

osuen, jer nije vjerovao u jedinoroenoga

povratka, jednosmjernu kartu bez povratka

onaj koji oæivljava, a tijelo ne vrijedi niπta.

da veÊina ljudi ne moæe poduzeti niπta dobro

17,3) Moæemo izabrati æivot svetosti, ali bez

ovome svijetu osjeÊamo strancima i putnici-

prepustiti Boæjem vodstvu da nas odnese na

vot vjeËni.” (Ivan 12,25) Usmjeriti se na Isu-

kojemu nema æivota. Nije li straπno izabrati

Isusova dvostruka smrt —

se moæemo spasiti i vjeËno æivjeti. Isus je

πi umjesto nas proklet...” (GalaÊanima 3,13)

πtenje grijeha, prema bogatstvu njegove mi-

æjem Sinu, bilo je neizmjerno teπko zbog od-

je ljudima dao deset temeljnih zapovijedi, a

LijeËnici nam suvremenom medicinom

vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti

nuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio

ni sluπkinje njegove, ni vola njegova, ni ma-

priËale zapovijedi te smanjile broj rijeËi za

zapisano u Evaneljima naπega Gospodina,

vlastitim htijenjem, bez pomoÊi Boga, zako-

Zakon nije dovoljan

damo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vi-

rak je upoznati karakter osobe Isusa Krista:

i traæi od nas: “Ljubi bliænjega svoga kao

ge, udijeliti im radost, ljubav, mir, dobrotu,

la milosra. Osim vjere i opÊega duhovnog

ostalim, da ljudima trebamo opraπtati, da ih

sa za Spasitelja, zapravo se krπtavamo kao

tivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi

da sve ljude moramo voljeti — e, to je vrlo

dijskim utjecajima, kada u svemu sluπaju ro-

Bog nam preko Duha Svetoga daje spoznaju

spodina, Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova

ljubav. Budimo i mi ljubav prema svima, bez

Prebacimo sve probleme na

Isus nas vrlo slikovito savjetuje: “Evo

liti za pomoÊ na svim naπim putovima i u

litvu izraæavamo vlastitu vjeru i uzdanje u

»im uoËimo neki grijeh u sebi, molimo