Mjerenje oborina [112 str]

Količina oborina se mjeri preko visine vodnog sloja, koji bi se formirao od oborina (kiše,
zaostalog snijega, tuče i dr.) na zemljinoj površini, uz pretpostavku da ne postoji nikakvo
isparivanje, upijanje ili otjecaj palih oborina. Visina takvog vodnog sloja izražava se u mm na
1m2.
Količina oborina se mjeri osobitim uređajima koji se zovu: kišomjeri, pluviografi (ombografi),
totalizatori i snjegomjeri.

U hidrološkoj praksi upotrebljavaju se slijedeći karakteristični pojmovi za oborine:

- Visina oborina (P) u [mm], to je sloj vode koji se dobiva mjerenjem oborina
- Intenzitet oborina (i) u [mm/min], to je odnos visine oborina P i promatranog
razdoblja t izraženog u [min]. i=P/t [mm/min]

Thiessenova (Tisen) metoda, metoda poligona se sastoji u određivanju primjerenih površina

sliva na koje se mogu odnositi oborine pojedinih kišomjernih stanica. Preko karte sliva
nanose se sve kišomjerne stanice, susjedne stanice se spajaju pravcima čime se formira
mreža trokuta i na sredinama svih strana takvih trokuta podižu se normale čime se određuju
granice površina koje pripadaju određenim stanicama. Srednja visina je

P1 f 1 + P2 f 2 +…+ P n f n
Psr = [ mm ]gdje su P1 , P2, ... Pn srednje vrijednosti oborinskih visina u
A
[mm]; f1, f2,.... fn površine primjerene danim kišomjernim stanicama i A – površina sliva.

Intenzivne kiše [119 str]

Kiša koja ima golemu jakost, a relativno malu trajnost zove se intenzivna (jaka) kiša. S
obzirom na kratku trajnost, hod intenzivnih kiša ne može se ustanoviti pomoću običnih
kišomjera nego samo pluviografa. Pluviograf omogućava ustanovljenje razdoblja t intenzivne
kiše od početka do konca padanja, oborinske visine P na koncu razdoblja i na koncu
intenzitet kiše, tj. isr. Isr= P/t [mm/min]
Temeljne karakteristike intenzivnih kiša su sljedeće:
- Srednja vrijednost intenziteta – dobiva se kao srednja aritmetička vrijednost
intenziteta za svaki interval trajnosti svih slučajeva intenzivnih oborina tijekom jedne
godine ili razdoblja od više godina.
- Najveća vrijednost intenzivnih kiša – to je najveća vrijednost za dano razdoblje
- Ponovljivost intenzivnih kiša – kiše različitih intenziteta i rtrajnosti imaju i različite
ponovljivosti. Kiše sa istom ponovljivošću za jednu ili nekoliko godina zovu se
jednakovjerojatne kiše. Pojam učestalosti predočava ponovljivost u jednoj godini
(npr, ako se promartrana pojava ponavlja jednom u deset godina, učestalost je
0,10).Uobičajeno je intenzivne kiše promatrati za učestalosti 0,10 , 0,20 , 0,25 , 0,50 ,
1 , 2 , 3 i 4kojima odgovaraju razdoblja od 10, 5, 4, 2, 1, 0,50 , 0,33, 0,25 i 0,20 godina.

ITP krivulja (intenzitet-trajnost-ponovljivost) može se nać u skripti na str 122.

Hidrometrija [str 36]

Hidrometrija je dio hidrologije koja se bavi proučavanjem metoda i instrumenata za mjerenje
hidroloških pojava i prvom obradom dobivenih podataka.
Hidrometrija ima zadatak mjeriti vodostaj, dubinu, brzinu vodnog toka, pad vodne plohe,
protok, kemijski sastav vode, pojavu leda, valove, deformacije riječnog korita i dr.

Sve hidrometrijske stanice u jednom slivnom području ili na određenom teritoriju tvore
hidrometrijsku mrežu. Hidrometrijska mreža može biti temeljna i specijalna. Hidrometrijske
stanice temeljne mreže treba da budu postavljene tako da obuhvate gornji, srednji i donji dio
sliva i daju mogućnost za pravolinijsku interpretaciju hidroloških elemenata dvije susjedne
stanice.

Vodostaji – pod vodostajem rijeke, jezera, mora i sličnog vodnog objekta podrazumjena se
razmak od razine vode do jende stalne točke (ništice) vodomjerne letve. Razina vode ili
vodostaja se mjeri na slijedeće načine :
- Vodomjernim letvama ili kolcima
- Prenosnim letvama, kada se razina vode opaža na bliskim razmacima pomoću
prenosnih mehanizama
- Automatskim registratorima (limnigrafi na rijekama i mareografi na moru)
- Pneumatskim automatskim registratorima razine vode

H 1 + H 2 + H 3 +…+ H n
H sr =
n
gdje su H dubine u cm, a n broj dubina.

Mjerenje brzina vode [str 44] – put koji prođu čestice vode u dobnoj jedinici zove se brzina
protoka. Mjerenje brzina u promatranom poprečnom presjeku vrši se mjernom opremom i
instrumentima. U koritu se biraju vertikale na kojima će se mjeriti brzine.
Jedan od načina da se izmjeri brzina vode je pomoću plovaka. Mjerenje brzina
hidrometrijskim kolom(krilom) je danas najrasprostranjeniji način. Za mjerenje brzina služi i
Pitot-cijev (Pito) koja u kombinaciji sa piezometarskom cijevi pokazuje kinetičku energiju
izraženu preko visine h. Ovdje se zapravo zaustavljanjem brzine povećava tlak, a povećanje
se mjeri ili visinom vodnog stupca ili izravno kao razlika tlakova.
Za očitanje h na Pitot-cijevi može se odrediti brzina V preko formule V = √ 2 gh .
Srednja brzina jedne vertikale može se odraditi grafički i analitički. Grafički da se izračuna
S
ploha S ispod dijagrama brzina i podjeli dubinom vode (vertikale) : V sr = .
h
Analitički se određuje u ovisnosti o broju točaka na vertikali :

- 5.točaka V sr =0,10 ( V p +3 V 0,2 +3 V 0,6 +2 V 0,8 +V d )

- 3.točke V sr =0,25 ( V 0,2 +2 V 0,6 +V 0,8 )
- 2.točke V sr =0,50 ( V 0,2 +V 0,8 )
- 1.točka V sr =¿ V 0,6
gdje su Vp i Vd brzine na plohi i dnu riječnog korita.
Ako se mjeri samo brzina na plohi vode, tada se može uzeti da je približno
V sr =( 0,70+0,80 ) V p
Mjerenje protoka vode [str 49] – protok je volumen vode koji protječe kroz dani živi prejsek
poprečnog profila rijeke u danoj jedinici [m3/s].Na temelju sustavnih mjerenja određuje se
dnevni maksimalni i minimalni protok, a također i protok rijekom za različita razdoblja.

Ovisnost između vodostaja i protoka [56 str] – veza protok - vodostaj naziva se krivulja
protoka, pošto se obično misli na njen grafički prikaz.
Postoje tri načina za konstrukciju krivulje protoka :
a) Analitički, koji se sastoji u tome da se definira matematski izraz Q=f(H). Njegov opći
oblik glasi : Q = a + bH + cH2. Jednadđba pretstavlja kvadratnu parabolu.
b) Grafoanalitička metoda je kombinacija analitičkog izraza za jedan dio ovisnosti i
grafičke konstrukcije drugog dijela.
c) Grafička metoda daje najbolje rezultate zbog toga što je moguće voditi računa o svim
specifičnim svojstvima mjerenja. Pri konstrukciji krivulje mogu se pojaviti dva slučaja :
- Postojanje jednoznačne ovisnosti Q=f(H), a to je slučaj kada svakom vodostaju
odgovara samo jedan protok.
- Nepostojanje jednoznačne ovisnosti Q=f(H), što se događa pri nestacionarnom
gibanju vode, nestabilnom mjernom profilu, zimskim uvjetima, promjenama
hrapavosti korita i sl.

Obrada hidrometrijskih veličina [str 65] – pod vodoprivrednim proučavanjima od interesa je

ustanoviti ne samo nivogram, već i učestalost i trajnost vodostaja. Pod učestalošću vodostaja
podrazumjeva se broj dana u kojima se dani vodostaj pojavljuje, a trajnost je taj broj dana
plus broj dana za koji je taj vodostaj premašen. (slika 5.9,1)
Na slici (5.9,1) prikazano je kako se iz nivograma crta krivulja trajnosti. Obje krivulje
izražavaju vodostaj u funkciji promatranog razdoblja: prva je sređena kronološki, a druga po
vrijednostima i ukazuje na razdoblje u kome je određeni vodostaj bio premašen.

Krivulja učestalosti se dobiva tako da se spoje sredine određenih intervala. Ako se od krivulje
učestalosti zbroje po izlaznom redu veličine učestalosti, primjerene sredinama intervala
učestalosti, dobiva se krivulja trajnosti (slika 5.9,2).

Na temlju nivograma i krivulje protoka može se nacrtati hidrogram, tj. Q=f(t) (slika 5.9,3).
Krivulja hidrograma je po svom izgledu slična krivulji vodostaja. Na sličan način kao kod
krivulje vodostaja konstruiraju se krivulja učestalosti u krivulja trajnosti.

Na temelju poznatog hidrograma može se kontruirati sumarna krivulja otjecaja (slika 5.9,4).

Pojam vjerojatnosti [str 68] – proces po kom se javljaju hidrološki redovi (nizovi) opažanja
može biti opisan kao vjerojatnosni ili stohastički. Vjerojatnost P(E1) jediničnog događaja E1
određuje se kao broj slučajne pojave tog događaja u odnosu na ukupan broj uzastopnih
opažanja. Na taj način, vjerojatnost događaja je odnos (n1/N), gdje je n1 broj ishoda, tj.
slučajeva kada se taj događaj opazio u N slučajeva. Broj pojava n1 je ponovljivost, a
parametar (n1/N) relativna ponovljivost.

Medijana reda – medijana je ona vrijednost promjenjive veličine X koja dijeli masu razdiobe
na dva jednaka dijela, odosno vrijednost X za koju je F(x)=0,50. To može biti veličina koja
odgovara trajnosti od T=50% i dijeli plohu krivulje učestalosti na dva jednaka dijela. Npr.,
8,7,7,7,6,6,5,2,1, broj 6 je medijana niza.

Moda (mod, modus) reda – po definiciji, moda je ona vrijednost slučajne veličine X koja se
najčešće javlja, tj. ima najveću vjerojatnost. Npr., 7,6,7,5,1,6,8,2,7, tada je moda M o=7 pošto
se u tom redu broj 7 najčešće javlja.

Binomna razdioba – zakon vjerojatnosti binarne razdiobe po Bernoullievom (Bernuli) modelu

n x n− x
ponovljenog pokusa glasi: Pn ( x ) =()x
P q , x=0,1,2,...,n

Gdje je Pn(x) vjerojatnost da se dobije x uspjeha u n neovisnih pokusa prilikom eksperimenta

za koji je p vjerojatnost uspjeha po jednom pokusu.
n n n!
Član dan je izrazom:
x () =
x X ! ( n−x ) !
,i pretstavlja broj permutacija, tj. broj kombinacija u
(n) slučajeva od kojih se (x) promatra u isto doba.
Vjerojatnost neuspjeha: q=1-p, gdje je q vjerojatnost neuspjeha, a p vjerojatnost uspjeha.

Gumbelova razdioba [str 89] – ova razdioba je pogodna za analize ekstremnih minimalnih i
−z
maksimalnih vrijednosti (ekstremnih protoka, oborina kratke trajnosti, itd.). P=1−e−e ,
Gdje je z – standardizirana slučajna varijabla.
z=α(x-β), α=1/0,78σ , β=x0 – 0,45σ , beta zapravo pretstavlja modu.