OSNOVNA NAČELA

§ 22 Osnovna načela parničnog procesnog prava i postupka

1. Opće napomene

- načela su direktive, smjernice, misli vodilje; kriterij za djelovanje i prosuđivanje

- poznavanje načela od odlučne je važnosti za onoga tko stvara pravnu normu i za onoga
tko ju primjenjuje

2. Osnovna načela i osnovni zadatak parničnog postupka

- fizionomija osnovnih načela determinirana je ciljem parničnog postupka – pružanjem

pravne zaštite ugroženim ili povrijeđenim subjektima
- utvrđivanje fizionomije osnovnih načela je pravno-politički zadatak
- pravna zaštita trebala bi biti istinita i zakonita, te ekonomična i sigurna, no ostvarivanje
tih postulata moguće je jedino na uštrb drugih (inzistiranje na istinitosti na štetu
ekonomičnosti, itd.)
- stoga se kao rješenje nameće harmonična koegzistencija osnovnih načela (nijedno
načelo ne bi smjelo imati apsolutnu vrijednost)

3. Sredstva za ostvarenje postuliranih kvaliteta pravne zaštite

- osnovna načela svode se na osnovne smjernice za provođenje procesnih aktivnosti – na

njima je građen procesnopravni sistem, ona su implicirana u zakonskim tekstovima
- neka od načela odnose se neposredno na kvalitete pravne zaštite, npr. načelo
ekonomičnosti, zakonitosti, istine…
- neka su instrumentalnog značaja, npr. načelo usmenosti, pismenosti, koncentracije…
- ni u jednom pravnom sistemu jedno isto načelo nije konstantno i u istoj mjeri izraženo i
naglašeno

4. Sumarni pregled osnovnih načela

-----

§ 23 Načelo ustavnosti i zakonitosti

1. Opće napomene

- sudovi sude na temelju Ustava i zakona

- gpp ima zadatak da na posredan način osigura pravilnu primjenu materijalnog prava
- tako je pravilno provođenje postupka jedna od osnovnih pretpostavaka za pravilnost
suđenja – zakonito proveden postupak osigurava zakonitost suštinskog rezultata
- načelo ustavnosti i zakonitosti traže da se zaštita subjekata osigura tako da se postupak
provede uz strogo poštivanje pravnih pravila

1
2. Ustavnost i zakonitost u radu sudova

- u RH zakoni moraju bit u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi u skladu s Ustavom i

zakonom
- svatko se je dužan držati Ustava i zakona i poštivati pravni poredak RH
- sudovi sude na temelju Ustava i zakona, a u obavljanju svoje funkcije su samostalni i
nezavisni
- međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, dio
su unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi su iznad zakona
- u određenim slučajevima sudovi sude ex aequo et bono

3. Zakonitost u provođenju parničnog postupka

- parnični postupak je zakonom regulirana procesna aktivnost suda i ostalih procesnih

subjekata
- što u procesnom zakonu nije predviđeno, to u parničnom postupku u pravilu nije
dopušteno
- sud je dužan poznavati pravila kojim se regulira parnični postupak – jura novit curia
- postupanje u skladu sa zakonskim propisima nije samo dužnost suda, već i stranaka – u
tom smislu norme parničnog postupka su jus cogens i za stranke (ali i sud, također)
- no princip strogog legaliteta nije konzekventno proveden – tako se sudu daje ovlaštenje
da u konkretnoj stvari primjeni metodu za koju nađe da je in concreto najsvrsihodnija –
sudsko upravljanje postupkom – ta diskrecijska ovlaštenja suda smiju se kretati u
granicama koje predviđa zakon
- ta diskrecijska ovlaštenja posebno su važna u postupku pred prvostupanjskim sudom,
posebno u stadiju glavne rasprave
- hrvatsko procesno pravo ne ovlašćuje stranke da svojim sporazumom utvrđuju pravila
po kojima će sud postupati – tzv. konvencionalni postupak, iznimka je – arbitražni sud
- tako u sistemu u kojemu aktivnosti subjekata nisu rigorozno određene zakonom od
naročitog značenja je adekvatno rukovođenje parničnim postupkom – tu je čovjek mjerilo
svih vrijednosti – od suda se traži kreativna djelatnost
- u širem smislu načela ustavnosti i zakonitosti imaju svrhu osigurati jedinstvenu
primjenu pravnih pravila

4. Osiguranje jedinstvene primjene zakona u pp

- svi hrvatski građani i stranci su jednaki pred zakonom i sudovima

- s jedne strane bilo bi jednostavno postići ostvarenje jedinstvene primjene zakona kada
bi niži sudovi bili vezani za pravna shvaćanja viših sudova, no to bi bilo u suprotnosti s
načelima o neovisnosti sudaca, po kojim suci sude na temelju Ustava i zakona
- no takvo pravilo je izuzetno i parcijalno ozakonjeno normom 394.a ZPP-a – po toj
odredbi niži sud kojemu je predmet vraćen na ponovo suđenje vezan je u toj stvari
pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta
pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska
presuda

2
- tako će niži sudovi prigodom ponovnog rješavanja biti dužni suditi ne samo na temelju
svoje osobne interpretacije Ustava i zakona, već i na temelju značenja koje je tim
pravnim izvorima dalo vijeće revizijskog suda u obrazloženju svoje kasatorne odluke
- no to pravilo vrijedi za konkretan predmet, na ne za opća pravna shvaćanja opće
sjednice ili sjednice odjela VSRH
- međutim spomenuto pravilo trpi izvjesne kritike jer ono nije nužno – navodi se kako je
poštivanje načela nezavisnosti sudaca, ustavnosti i zakonitosti preče nego zahtjev za
ekonomičnijim ostvarivanjem jedinstvene primjene prava
- tako se može zaključiti kako je ostvarivanje načela jedinstvene primjene zakona
dopušteno samo u granicama u kojima se ne dovodi u pitanje načelo sudačke neovisnosti

5. Odnosi između nižih i viših sudova

- pravna shvaćanja o materijalnopravnoj biti spora izražena u rješenju drugostupanjskog

suda kojim ukida odluku prvostupanjskog suda i predmet vraća na ponovo suđenje nižem
sudu nisu obvezatna za niži sud
- ali niži sud kojemu je predmet vraćen na ponovo suđenje vezan je u tom predmetu
pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta
pobijana drugostupanjska presuda, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i
prvostupanjska presuda – čl. 394.a
- međutim, prvostupanjski sud trebao bi biti vezan i za materijalnopravna shvaćanja
vijeća VSRH koja su do njega došla posredno – preko rješenja drugostupanjskog suda
- viši sudovi ovlašteni su upozoriti niže sudove na nedostatke koje su uočili prilikom
odlučivanja o pravnom lijeku ili na drugi način

6. Odjelske sjednice

- u svim sudovima u RH u kojim ima više vijeća odnosno sudaca pojedinaca koji
odlučuju o stvarima iz jednog ili više srodnih pravnih područja ustanovljuju se odjeli u
čiji sastav ulaze suci koji odlučuju u tim odjelima
- na sjednicama sudskih odjela razmatraju se pitanja od interesa za rad odjela, ustrojstvo
unutarnjeg poslovanja, raspravljanje o spornim pravnim pitanjima, ujednačavanje sudske
prakse, stručno usavršavanje sudaca…
- na sjednicama sudskih odjela županijskog suda i Visokog trgovačkog suda razmatraju
se i pitanja od zajedničkog interesa za područne sudove nižeg ranga i pitanja značajna za
primjenu propisa pojedinih pravnih područja iz nadležnosti suda
- na sjednici VSRH razmatraju se pitanja od zajedničkog interesa za pojedine ili za sve
sudove u RH, te se daju mišljenja o nacrtima propisa iz određenog pravnog područja
- sjednicu sudskog odjela saziva i njezinim radom rukovodi predsjednik odjela odnosno
suda
- pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela VSRH, VTSRH i ŽS obvezuje
sva drugostupanjska vijeća toga odjela i drugostupanjske suce pojedince – to pak znači da
ta pravna shvaćanja ne obvezuju drugostupanjska vijeća ili suce pojedince drugih odjela,
a niti nižih sudova
- jedino su pravna shvaćanja usvojena na sjednici sudskog odjela VSRH obvezatna za sva
vijeća, pa time i za sve suce odjela toga suda koje je prihvatilo to shvaćanje – ne
obvezuju vijeća drugih odjela toga suda ni niže sudove

3
- iako neobvezna za niže sudove, pravna shvaćanja prihvaćena na sjednicama sudskih
odjela VSRH, ali i drugih viših sudova imaju presudno značenje za razvitak sudske
prakse

7. Sjednice svih sudaca

- u svim sudovima sjednica svih sudaca mora se sazvati kad to zahtjeva odjel ili jedna
četvrtina svih sudaca – na takvoj sjednici odluke se donose većinom glasova svih sudaca
- zakonom nisu određene kompetencije sjednice svih sudaca

8. Opća sjednica VSRH

- opću sjednicu VSRH sačinjavaju predsjednik i svi suci VS

- na općoj sjednici se:

1. utvrđuju opća stajališta za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost

građana, te jednakost svih pred zakonom
2. daje mišljene o nacrtu zakona ili drugog propisa
3. utvrđuju upute sudovima za praćenje sudske prakse
4. utvrđuju izvješća koja se upućuju Saboru RH
5. obavljaju drugi poslovi

- opće pravno shvaćanje prihvaćeno na općoj sjednici VSRH obvezatno je za sva vijeća
toga suda i može ga izmijeniti samo nova opća sjednica
- također opću sjednicu saziva i njome rukovodi predsjednik VS – odlučuje se uz
prisutnost 2/3 sudaca – odluke se donose većinom glasova svih sudaca VS

9. Proširena opća sjednica VSRH

- saziva je predsjednik VSRH

- čine je svi suci VSRH, te po 2 predstavnika VPSRH, VTSRH, Upr. SRH te svakog
županijskog suda
- na njoj se razmatraju aktualna pitanja iz sudske prakse i utvrđuje se prijedlog kandidata
za članove DSV

10. Obvezatnost pravnih stajališta Ustavnog suda RH

- ako je sud dužan umjesto ukinute odluke donijeti novu odluku, USRH predmet vraća na
ponovni postupak tome sudu – pri tomu je nadležno sudbeno tijelo dužno poštovati
pravna stajališta US izražena u odluci kojim se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno
pravo podnositelja ustavne tužbe

11. Obvezatnost pravnih shvaćanja stajališta ESLJP

- sudovi su dužni poštovati pravna stajališta izražena u presudi ESLJP

12. Evidencija sudske prakse

4
- u sudovima se mogu ustanoviti odjeli ili odjelne službe za praćenje i proučavanje
sudske prakse
- evidencija bi trebala omogućiti brz i iscrpan uvid u judikaturu te praćenje rada pojedinih
vijeća u sudu

13. Exceptio illegalitatis

- ako sud u tijeku postupka utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti ili određena njegova
odredba nije u suglasnosti s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu
zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom – sud
nije sam ovlašten zauzeti stav o neustavnosti zakona

- no ako u tijeku postupka utvrdi da podzakonski propis koji bi trebao primijeniti, tj.
neka njegova odredba, nije u suglasnosti s Ustavom i zakonom, na konkretni je slučaj sud
dužan neposredno primijeniti zakon, a ustavnom sudu podnijeti zahtjev za ocjenu
suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom –
exceptio illegalitatis

14. Objavljivanje odluka

- publicistička aktivnost ima snažan utjecaj na ujednačavanje prakse

- objavljivanje sudskih odluka VSRH trebalo bi biti sistematsko i potpuno – bez
arbitrarnog odabiranja

15. Granice u ostvarivanju načela ustavnosti i zakonitosti

- radikalno provođenje ovih načela suprotstavlja se načelima ekonomičnosti i pravne

sigurnosti
- nadalje ta su načela ograničena mogućnostima utvrđivanja istine u pp
- upotreba pravnih lijekova ovisi od dispozicije stranaka, a k tome, pravni lijekovi
ograničeni su u pogledu vremena u kojemu se podnose i u pogledu razloga zbog kojih se
mogu podnositi

§ 24 Načelo dispozicije i oficioznosti

1. Osnove načela dispozicije i oficioznosti

- prema načelu oficioznosti inicijativa je u rukama suda, dok je po načelu dispozitivnosti

inicijativa u rukama stranaka
- valja imati na umu kako proces nije sam sebi svrha, već je to instrument za zaštitu
građanskih prava u skladu s načelima pravnog poretka
- korištenje prava na pružanje pravne zaštite u pp zavisi od dispozicije stranaka
- sud nije ovlašten pokrenuti parnicu po službenoj dužnosti – nemo judex sine actore
- kako stranka nije dužna pokrenuti parnicu, tako nije ni obvezna na određeno držanje u
parnici – čak štoviše nemoguće je primjenjivati sredstva prisile radi toga da se njezina
aktivnost iznudi
- postoje tako ovlaštenja za poduzimanje, ali ne i obaveze za poduzimanje

5
- sve parnične radnje stranaka izraz su dispozicije stranaka
- no to disponiranje radnjama stranaka mora biti dopušteno i na području
građanskopravnih odnosa
- tako su sudu dana određena oficiozna ovlaštenja – priznaje mu se pravo na poduzimanje
određenih aktivnosti i bez inicijative, pa čak i protiv volje stranaka
- razlikujemo:

1. tzv. čiste procesne dispozicije – one radnje stranaka koje su izraz njihovog ovlaštenja
da ostvaruju određena prava procesne naravi koja se ograničavaju na samu parnicu i
pravno su relevantna dok parnica traje – npr. radnje kojima se traži izuzeće; autorska
kaucija; oslobođenje od prethodnog snošenja troškova…

2. tzv. materijalne procesne dispozicije – one radnje kojim se utječe na sadržaj i

sudbinu zahtjeva za pružanje pravne zaštite tako da se učinak tih stranačkih dispozicija
preljeva izvan granica konkretne parnice u kojoj su poduzete, neposredno ili posredno –
npr. priznanje tužbenog zahtjeva; odricanje od tužbenog zahtjeva; sudska nagodba

- može se iz svega navedenog zaključiti kako je načelno dominantno načelo

dispozitivnosti stranaka, koje je ipak donekle ograničeno načelom oficioznosti

2. Pokretanje PP i njegovo održavanje u tijeku

- parnica se pokreće tužbom tužitelja – ne procedat judex ex officio

- jednom pokrenut pp vodi se po službenoj dužnosti do donošenja konačne odluke u
postupku pred prvostupanjskim sudom
- naglašava se tako aktivna uloga suda u provođenju postupka pokrenutog na inicijativu
stranke
- daljnji procesni stadij koji slijede nakon donošenja konačne odluke u prvostupanjskom
postupku opet zavise od inicijative stranaka – to su: žalbeni postupak, revizijski postupak,
postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, povrat u prijašnje stanje...
- također pokretanje nekih incidentalnih postupaka poput postupka za osiguranje dokaza
ovisi o inicijativi stranaka
- kao izuzetak od dispozitivnosti navodi se ovlaštenje czss da pokreće parnicu za
utvrđivanje da brak postoji ili da ne postoji… i slučajevi u kojim sud po službenoj
dužnosti određuje privremene mjere radi uzdržavanja maloljetne zajedničke djece, itd.

3. Obustava postupka

- tužitelj je ovlašten jednostranom parničnom radnjom obustaviti postupak

- ali do obustave dolazi i neovisno o dispoziciji stranaka: smrću ili prestankom
postojanja stranke u postupku o pravima koja ne prelaze na nasljednike, nastupanjem
pravomoćnosti konačne odluke suda kojom se tužba odbacuje ili kojom se sudi o
osnovanosti tužbenog zahtjeva
- nadalje postupak se obustavlja kad stranke zaključe sudsku nagodbu
- instancijski postupak, obustavlja se povlačenjem pravnog lijeka

4. Granice odlučivanja u pp

6
- (a) stranka od čije dispozicije zavisi pokretanje parnice ovlaštena je utvrditi i temu
raspravljanja i odlučivanja – predmet spora (isticanjem tužbenog zahtjeva i određivanjem
tužbene osnove)
- sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku – ne eat judex
ultra et extra petita partium
- no neke odredbe ZOO određuju isplatu novca kada nije moguće uspostavljanje
prijašnjeg stanja
- ali iz razloga što je manje sadržano u većem, sud je ovlašten tužiteljev zahtjev ne
prihvatiti u cijelosti, pa mu može dosuditi manje od onog što je tražio
- u žalbenom postupku sud je ovlašten istraživati postojanje nekih povreda koje stranke u
pravnom lijeku nisu istaknule – no ta su oficiozna ovlaštenja suda znatno sužena u
revizijskom postupku, dok se u postupku ponavljanja sud smije kretati samo u granicama
zahtjeva stranaka
- odlučivanje bez zahtjeva ili njegovo prekoračenje bilo kvalitativno ili kvantitativno,
nema procesnog značenja pa takve odluke ne mogu steći ni svojstva pravomoćnosti
- prekoračenje tužbenog zahtjeva razlog je apsolutne ništavosti – ali o toj povredi
žalbeni sud biti će dužan voditi računa samo na zahtjev stranaka – ako stranke to propuste
smatra se da su stranke naknadno sanirale taj nedostatak i prihvaćaju odluku i u dijelu
koji nije provociran njihovim zahtjevima

- (b) nasuprot ovlaštenju stranke da pokrene parnični postupak, leži dužnost suda da o
istaknutim zahtjevima sudi – sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je
nadležan
- kada ne postoje pretpostavke za suđenje sud će se ograničiti na odbacivanje zahtjeva
- samo ako su ispunjene sve procesne pretpostavke sud je dužan meritorno odlučiti
osnovanosti zahtjeva
- sud nikako nije ovlašten kao i u starom Rimu donijeti odluku non liquet ili actionem
denegare
- ako je sud u nemogućnosti po slobodnoj ocjeni raspravnog materijala utvrditi
činjenično stanje – sud će do tog utvrđenja doći uz primjenu pravila o teretu
dokazivanja, a pravila o interpretaciji kada treba utvrditi mjerodavno pravno pravilo
- ako ne donese odluku o istaknutom zahtjevu stranke su ovlaštene tražiti dopunsku
odluku ili novom tužbom ponovo tražiti pravnu zaštitu u istoj stvari

5. Osnove za ograničenje dispozitivnih ovlaštenja stranaka u parnici

- stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tijekom postupka

- tako se tužitelj može odreći svog zahtjeva; tuženik može priznati zahtjev protivnika;
stranke se mogu nagoditi o predmetu spora
- predmet raspolaganja je procesnopravni zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog
sadržaja, a ne građanskopravni zahtjev prema protivniku
- tako je moguće i disponiranje zahtjevima u parnici i kad iza tih zahtjeva ne stoji
građanskopravno ovlaštenje, bilo zbog toga što tog ovlaštenja nema ili zbog toga što
određeni procesnopravni zahtjevi (deklaratorni ili konstitutivni) ne proizlaze iz
određenog građanskopravnog ovlaštenja

7
- no kako disponiranja stranaka ne moraju nužno biti u skladu s pravnim poretkom rodila
se ideja o kontroli stranačkih dispozicija
- kontrola mora biti preventivna kako bi omogućila sprečavanje neprihvatljivih pravnih
konsekvencija koje proizlaze iz nedopuštenih dispozicija stranaka

6. Dispozitvne radnje stranaka koje sud neće uvažiti

- to su raspolaganja stranaka:
1. koja su u suprotnosti si prisilim propisima – protivne Ustavu, međunarodnim
propisima koji obvezuju RH
2. koja su u suprotnosti s pravilima javnog morala – moral je nužni dinamički korektiv i
dopuna statične pravne norme
- takva raspolaganja stranaka sud će proglasiti nedopuštenima – pri čemu se to ponajprije
donosi na materijalnopravne dispozicije, ali na neke čiste procesne dispozicije

7. Dispozicije koje sud ne može kontrolirati

- to su npr. povlačenje tužbe

- radi se o radnjama koje sud nije ovlašten kontrolirati, jer da je, to bi negiralo uopće
dispoziciju stranaka u parnici
- takvo htjenje stranka manifestira se nečinjenjem ili činjenjem koje ima za posljedicu
dalje ne poduzimanje procesnih aktivnosti – npr. povlačenje tužbe ili pravnog lijeka
- sud nije u mogućnosti kontrolirati ni sprečavati pravno relevantna propuštanja stranaka
odnosno činjenja koja dovode do obustavljanja daljnjih procesnih aktivnosti, a nemaju
neposrednog utjecaja na sadržaj sudske zaštite

8. Kontrola dispozitivnih radnja stranaka

- kontrola bi trebala bit jednaka u odnosu na sve oblike disponiranja, s jednakim

ovlaštenjima suda za ispitivanje njihove dopuštenosti i za sprečavanje da proizvedu
nedopuštene pravne posljedice
- međutim procesna pravila predviđaju različite oblike i intenzitet kontrole stranačkih
disopozicija – tako su najpotpunije mjere predviđene u odnosu na disponiranje
činjeničnom osnovom spora, izričito priznanje navoda protivnika, priznaje i odricanje
tužbenog zahtijeva

9. Subjekti ovlašteni na disponiranje u parnici

- ako su dispozicije dopuštene – tužitelj i tuženik – mogu poduzimati sve procesne

dispozicije
- povoljne dispozicije važe za sve jedinstvene suparničare i kad ih poduzme samo jedan
od njih
- zakonski zastupnici imaju ista ovlaštenja koja imaju i stranke koje zastupaju
- pravo punomoćnika da poduzima procesne dispozicije zavisi od svojstva punomoćnika i
od sadržaja punomoći
- umješač ne može disponirati zahtjevima koje su stranke istakle – on može poduzimati
samo radnje koje su za stranku načelno povoljne

8
 § 25 Načelo pravnog interesa

1. Osnove načela pravnog interesa

- u suvremenoj državi samopomoć je u pravilu zabranjena – pravnu zaštitu pružaju

državna tijela ili osobe ovlaštene od strane zakona
- valja imati na umu da pravosudnu državnu aktivnost treba racionalno koristiti – samo
kada je njeno angažiranje neophodna pretpostavka za zaštitu subjektivnih prava i
ostvarenje pravnog poretka – a ne kad joj se god netko obrati
- tako dolazimo do zaključka kako je angažiranje državnog pravosuđa opravdano onda i
onome koji očekuje neku korist od toga – tako interes onoga tko traži pravnu zaštitu mora
biti socijalno jači od javnog interesa pravosuđa
- interes osobe koja traži pravnu zaštitu (tzv. pravozaštitna potreba) mora biti pravni i
korektan – korist koju očekuje od angažiranja suda u njezinoj pravnoj stvari treba se
ogledati u određenoj sferi njezinih prava – pri tome nije bitno na kojem se pravnom
području treba odraziti korist za stranku koja traži zaštitu
- pravo na traženje pravosudne pravne zaštite može se priznati ako se pravna korist koju
očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu, ne može na neki drugi, svrsishodniji način
ostvariti
- no s druge strane nema pravnog interesa ako je određenu pravnu zaštitu moguće postići
i bez intervencije suda ili kada se ne bi mogao postići veći stupanj pravne zaštite od
onoga koji već ostvaren ili pak kada se po prirodi stvari ili po zakonu određena zaštita
uopće ne bi mogla ostvariti
- pravosuđe mora na sebe preuzeti određeni rizik, pa uzeti u razmatranje i zahtjeve onih
subjekata koji samo tvrde da su njihova prava ugrožena ili povrijeđena

2. Pravni interes kao procesna pretpostavka

- da bi netko tražio pravnu zaštitu kao opća pretpostavka (procesna) nameće se postojanje
pravnog interesa – samo izuzetno biti će dovoljan neki drugi interes
- problematika pravnog interesa svodi se u biti na problematiku procesne legitimacije za
vođenje konkretne parnice
- kako je pravni interes procesna pretpostavka, tako tužitelj ne mora dokazivati da mu
određeno pravo pripada – dovoljno je pretpostaviti da mu pripada i već tada ima razlog
da se obrati sudu kako bi zaštitio svoj interes
- tako tužitelj mora:

1. iznijeti tvrdnju da traži pravnu zaštitu određenog sadržaja zbog povrede ili ugrožavanja
nekog njegovog subjektivnog prava
2. učiniti vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev kad (ako) bude prihvaćen za njega
predstavljati određenu pravnu korist

- bitno je tako da, pravni interes postoji u vrijeme donošenja odluke o osnovanosti
zahtjeva za pružanje pravne zaštite
- pravila o pravnom interesu su prisilne naravi

3. Odredbe ZPP-a o pravnom interesu

9
- u ZPP-u se govori na 4 mjesta o postojanju pravnog interesa
- takav interes mora imati:

1. tužitelj koji podnosi tužbu za utvrđenje

2. tužitelj koji podnosi kondemnatornu tužbu prije dospjelosti tražbine
3. umješač koji želi intervenirati u parnici koja teče među drugim osobama
4. stranka koja podnosi pravni lijek

- kod deklaratornih tužba u svakom konkretnom slučaju biti će potrebno dokazivati

postojanje specifične pravne koristi koju će tužitelj imati od toga što će baš sud svojim
presudom utvrditi postojanje sadržaja određenog pravnog odnosa
- ipak kad zakon ovlašćuje određenu stranku da traži određenu deklaratornu zaštitu, tada
ne treba dokazivati postojanje PI – npr. kod utvrđivanja ili osporavanja očinstva
- kod kondemnatorne tužbe tužitelj u pravilu ne mora dokazivati postojanje PI
- kod konstitutivne tužbe ne treba dokazivati postojanje PI jer strankama ili nije
dopušteno da svojim dispozicijama preinačuju sadržaj pravnih odnosa (npr. da razvedu
brak) ili to nije dopušteno samo jednom od sudionika građanskopravnog odnosa (npr.
kupcu da jednostrano smanji konvencionalnu kaznu)
- pravilo o presumiranom PI kod kondemnatorne i konstitutivne tužbe u konkretnom
slučaju može se pokazati neosnovanim kad se pružanju pravne zaštite protive negativne
procesne pretpostavke poput litispendacije, res judicata itd.
- također kod pravnih lijekova treba uzeti ako stranka koja se u cijelosti uspjela sa
zahtjevom nema PI za podnošenje pravnih lijekova

4. Pravni interes tuženika u parnici

- tuženik treba imati PI za sudjelovanje u parnici

- PI se kod defenzivnih parničnih radnji presumira – poduzimanje tih radnji jedini je
način obrane od napada parničnog protivnika

5. Postojanje određenog nepravnog interesa kao pretpostavka za traženje pravosudne aktivnosti

- u određenim slučajevima dopušteno je tražiti pravosudnu aktivnost i kad interes

sudionika nije pravne prirode – npr. razmatranje i prepisivanje sudskih spisa može se
dozvoliti i osobama koje nisu parnične stranke ako za to imaju opravdani interes,
svrsishodna delegacija zbog važnih razloga, kao drugi primjer, nadalje, treći primjer,
uskrata vještačenja iz važnijih razloga, itd.

6. Utvrđivanje pravnog interesa

- činjenice kojima se dokazuje postojanje PI dovoljno je u pravilu učiniti vjerojatnim

7- Procesnopravne posljedice nepostojanja pravnog interesa

- kad sud konstatira da tužitelj nema PI dužan je odbaciti tužbu, odnosno drugi zahtjev

10
- odbacivanje tužbe zbog nedostatka PI ima smisla samo ako se pokaže da i kad bi
pravozaštitni zahtjev bio osnovan – ali od povoljne presude ne bi imao drukčije i
kvalitetnije pravne koristi od one koju već ima ili koju bi na drugi način mogao imati
- ako se utvrdi da tvrdnja tužitelja o povrijeđenosti ili povredi njegovog prava nije istinita
dolazi do odbijanja tužbenog zahtjeva, ne do odbacivanja tužbe
- zaključujemo da tužitelj ima PI ako se može nadati pravnoj koristi od presude kojim bi
njegov zahtjev bio prihvaćen
- povreda pravila o PI nije po zakonu razlog apsolutne ništavnosti, instancijski sudovi
nisu dužni voditi računa o povredi PI
- valja zaključiti kako se zbog povrede o PI ne mogu s uspjehom podnositi pravni lijekovi
- provjeravanje postojanja PI umjesno je samo ako se obavlja preventivno – prije
meritornog odlučivanja o zahtjevu

§ 26 Načelo ekonomičnosti

1. Osnove načela ekonomičnosti

- načelo ekonomičnosti traži da se sa što manje utroška vremena, društveno korisnog rada
i materijalnih sredstava postigne što povoljniji rezultat
- u procesnom pravu načelo ekonomičnosti se javlja kao postulat kvalitete sudske zaštite i
kao osobina radne metode koju sudovi primjenjuju u postupku
- sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumom roku, i sa
što manje troškova
- načelo bis dat qui cio dat
- ekonomično postupanje korisno je i za pravosuđe, ali i za stranke
- troškovi parnice ne bi smjeli nadmašiti vrijednost pravnog interesa radi čije zaštite je
došlo do spora
- ekstremno inzistiranje na načelu ekonomičnosti ide na štetu ostvarivanja načela
zakonitosti – tako suvremeno gpp nastoji pronaći prihvatljiv kompromis između tih
oprečnih zahtjeva

2. Metode za ostvarivanje načela ekonomičnosti

- postupak treba organizirati funkcionalno – poduzimati samo radnje od kojih se očekuju

realni i bitni rezultati; procesne formalnost treba svesti na najnužniju mjeru, režim rokova
treba bit strog, kod odabira metoda prednost treba dati onoj koja je brža i jeftinija, treba
usmjereno raspravljati – tako se skraćuje tehnika dokazivanja, radnje stranaka koje su
usmjerene na odugovlačenje postupka treba suzbijati primjenom pravila o nepriznavanju
nesvrsishodnih troškova i o dužnosti naknade troškova prouzrokovanih skrivljenim
ponašanjem stranke
- tamo gdje je moguće prednost treba dati sucu pojedincu kako se ne bi nepotrebno
koristilo suđenje u kolegijalnom tijelu

3. Procesna pravila kojim je cilj ostvarenje načela ekonomičnosti

- pravila o sastavu suda – monokratsko suđenje

- sporovi male vrijednosti – za njih se povodi tzv. bagatelni postupak

11
- pravila koja ograničavaju oficiozna i inkvizitorna ovlaštenja suda – svrha im je
pojeftinjenje postupka
- pravila o sudskoj nadležnosti
- pooštravanje pravila o dostavi – mogućnost da se dostava obavi isticanjem pismena na
oglasnoj ploči suda, itd.
- obvezatna dostava tužbe na odgovor
- prethodno ispitivanje tužbe
- sugeriranje strankama da svojim dispozicijama omoguće okončanje spora
- ograničenja podnošenja pravnih lijekova, žalbi…

§ 27 Načelo saslušanja stranka

1. Ustavne osnove načela saslušanja stranaka

- ustavne osnove načela saslušanja stranaka određene su Ustavom i EKLJP iz 1950.

- prema UZLJP RH se obvezuje na poštivanje i zaštitu nacionalnih i dr. temeljnih prava i
sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota ustavnog i
međunarodnog pravnog poretka, svim svojim državljanima
- tako svatko u RH ima prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku,
vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nac. ili soc. podrijetlu…
- svi su državljani RH i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim tijelima
- jamči se pravo na žalbu protiv pojedinih pravnih akata – iznimno to pravo može biti
isključeno
- svatko ima pravo da neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o
njegovim pravima i obvezama građanske naravi
- ova ustavna načela traže da se parnični postupak vodi uz poštivanje osnovnih pravila:

1. o osiguranju slobodnog pristupa sudovima

2. o ravnopravnosti i procesnoj ravnoteži stranaka
3. pravo na kontradiktorno raspravljane

2. Slobodni pristup sudovima

- pravo pristupa sudu jamči čl. 6 EK – po njemu to pravo ne ovisi o pravu pojedine
države, a ako ga pojedina država ne bi prihvatila, radilo bio se o povredi čl. 6 EK
- postoji veza između čl. 13 i čl. 6 EK gdje čl. 6 EK utvrđuje pravo na sudsku zaštitu za
sva građanska prava i obveze, uključujući i ona koja ne proizlaze iz Konvencije, dok čl.
13 EK je važan za zaštitu konvencijskih prava
- valja imati na umu kako pravo pristupa sudu nije apsolutno

3. Ravnopravnost i procesna ravnoteža

- equality of arms i fair balance čini jedan od bitnih konstitutivnih elemenata prava na
pravično suđenje

12
- ni jedna stranka se ne smije u postupku nalaziti u bitno slabijem položaju od druge
- ta je jednakost vidljiva u: dokaznom postupku, ona zahtjeva isključenje mogućnosti da
druge državne vlasti interveniraju bez prisustva druge stranke, itd.

4. Saslušanje stranaka

- sud je dužan svakoj stranci pružiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima

protivne stranke
- načelo audiatur et altera pars – odnosi se na organizaciju i način postupanja u parnici
stoga je to metodsko načelo
- načelo saslušanja stranaka svodi se na to da svakoj stranci treba omogućiti da poduzima
sve one procesne radnje koje može poduzimati i druga stranka, a to se odnosi na procesne
radnje kojim stranke izražavaju:

1. svoje zahtjeve, stavove, prijedloge, činjenične navode, izjašnjenja o relevantnim

pitanjima
2. reakcije na stavove, zahtjeve, prijedloge, navode i izjašnjenja svog protivnika

- ovo načelo obuhvaća i pravo stranaka da budu saslušane kao svjedoci sui generis
- pravu stranaka na kontradiktorno raspravljanje odgovara dužnost suda da prouči njihove
zahtjeve, navode o činjenicama, dokazne prijedloge i pravnu argumentaciju
- prema ES pravo na pravično suđenje uključuje i pravo na obrazloženje sudske odluke

5. Otvoreno pravosuđenje

- danas je sud u parnici aktivan činitelj pored stranaka– koji je iznimno ovlašten
utvrđivati činjenice koje nisu stranke navele, te izvoditi dokaze koje nisu predložile ako
je to potrebno radi sprečavanja nedopuštenih dispozicija
- ističe se kako sud nije vezan za tezu o pravnoj osnovi njihovih zahtjeva – temu
raspravljanja tako ne određuju samo stranke nego i sud
- tijekom postupka sud može upozoriti stranke na njihovu dužnost iznošenja odlučnih
činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog koji smatra da je to
potrebno
- sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća dužan je nastojati da se tijekom rasprave
izvedu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka kako bi se
ustvrdilo činjenično stanje važno za odluku, te u mjeri u kojoj je potrebno razmotriti i
pravna pitanja spora – načelo otvorenog pravosuđenja
- primjena te gore navedene radne metode u bitnome suzbija propuste koji su učinjeni
tijekom raspravljanja u parnici
- govori se o tome da sud propuštanjem toga da stranke upozori često zna „zaskočiti“
stranke svojim stavovima
- sudac između ostalog tijekom čitavog raspravljanja mora zauzimati određene stavove o
svim bitnim pitanjima spora
- u čl. 7 ZPP-a stoji da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o
kojima nije dana mogućnost da se izjasne
- sudac ne može efikasno suzbijati nedopuštene dispozicije stranaka ako im ne izloži svoj
stav o njihovoj nedopustivosti

13
- kad instancijski sud ukida napadanu presudu dužan je dati precizne upute o zadatcima
prvostupanjskog suda pri ponovnom suđenju

6. Odstupanja od načela saslušanja stranaka

- ponekad razlozi ekonomičnosti, razlozi pravednosti, pouzdanja u pravni promet itd.

odnose prevagu nad načelom saslušanja stranaka
- ta ograničenja ne smiju biti definitivna – stranka koja je privremeno bila lišena svog
ovlaštenja saslušanja mora do kraja postupka doći u priliku da se izjasni o svim
relevantnim problemima spora

7. Procesne metode za ostvarivanje načela saslušanja stranaka

- problem ostvarenja saslušanja stranaka pojavljuje se u dva vida:

1. omogućavanja strankama da sudjeluju u kreiranju rezultata parnice i da se o njima

izjašnjavaju
2. aktiviranja stranaka u korištenju tih njihovih ovlaštenja

- nekada su stranke morale doći na sud i izjasniti se o navodima svojih protivnika ili bi
bile izložene prisili, prisilnim mjerama
- suvremeni sistem ograničuje se na proklamiranje dužnosti suda da omogući strankama
svestrano raspravljanje, ostavljajući strankama da se tom mogućnošću koriste po svom
nahođenju
- tako možemo zaključiti kako saslušanje stranaka nije dužnost nego pravo (ovlaštenje)
- zanemarivanje tog ovlaštenja može uroditi negativnim meritornim posljedicama za
stranku koja se svojim pravom nije koristila – vigilantibus iura
- tu se javlja problem kako navesti stranke da budu aktivne u parnici, odnosno otvara se
pitanje kako reagirati na pasivnost stranaka u parnici
- postoje 3 rješenja:

1. sistem afirmativne litiskontestacije

2. sistem negativne litiskontestacije
3. sistem neopredijeljenog stava prema neaktivnosti stranaka

8. Sistem afirmativne litiskontestacije

- teza afirmativne litiskontestacije polazi sa stajališta da pasivnost stranaka ne smije

spriječiti rad suda i zaštitu protivnika – stranka koja zauzima pasivan stav samim time
priznaje istinitost protivnikovih navoda, a ponekad i osnovanost njegovih zahtjeva
- qui tacet consentire videtur
- tu se pasivnost stranke pretvara u instrument procesne dispozicije

9. Sistem negativne litiskontestacije

- stranka koja se ne izjašnjava o zahtjevima svoga protivnika samim time poriče njegove
zahtjeve

14
10. Sistem neopredijeljenog stava prema neaktivnosti stranaka

- za stranku koja nije poduzela nikakvu aktivnost u parnici ne može se znati što hoće;
njezina je volja nepoznata – tako se navodi aktivne stranke ne mogu smatrati ni istinitim
ni neistinitim samo zbog toga što se protivnik o njima nije izjasnio

11. Stav hrvatskog procesnog prava

- zakon se izričito ne izjašnjava ni za jednu od izloženih teza – ipak hrvatski procesni

sistem utemeljen je u osnovi na tezi neopredijeljenog stava prema stranačkoj pasivnosti
- izuzetak predstavljaju pravila o potpunoj pasivnosti tuženika – presuda zbog ogluhe,
presuda zbog izostanka – tu se dakako i oslanja na sistem afirmativne litiskontestacije
- to ovlaštenje (da donosi presude zbog ogluhe, izostanka) suženo je pogledu mogućnosti
primjene:

1. pravilo se može primjenjivati samo u sporovima u kojima je disponiranje dopušteno

2. samo prema stranci koja nije poduzela nikakvu aktivnost
3. teza o priznavanju svodi se samo na činjenične navode, ne i na zahtjev aktivne stranke
4. teza o priznavanju navoda odnosi se samo na one navode koji su tuženiku bili
priopćeni prije nego što je zauzeo pasivan stav u parnici

- u ostalim slučajevima sud je dužan raspravljati i bez aktivnog sudjelovanja jedne od

stranaka, cijeneći držanje aktivne stranke te prosuđujući od kakvog je značaja to što se
druga stranaka drži pasivno

12. Propisi kojima se osigurava ostvarenje načela saslušanja stranaka

- čl. 7 ZPP
- sud poučava neuku ili nevještu stranku
- stranka može i pored punomoćnika aktivno sudjelovati u parnici
- za ostalo vidi knjiga str. 157

13. Propisi kojima se dopušta odstupanje od primjene načela saslušanja stranaka

- kod rješavanja sukoba nadležnosti – odlučuje se bez stranaka

- sud može odrediti osiguranje dokaza bez omogućavanja protivniku da se izjasni
- u postupku zbog smetanja postupka – privremene mjere se određuju bez omogućavanja
protivnika da bude saslušan
- za ostalo vidi knjiga str. 157-158

14. Kontradiktorno raspravljanje

- kontradiktorno raspravljanje predstavlja aktivnu realizaciju načela saslušanja stranaka

- svoj maksimalan izraz načelo kontradiktornosti doživljava u glavnoj raspravi,
zahvaljujući primjeni načela usmenosti

15
15. Povrede procesnih pravila o saslušanju stranaka

- ako kojoj stranci nezakonitim postupkom, naročito propuštanjem dostave, ne bude

pružena mogućnost raspravljanja pred sudom, izvršena procesna povreda razlog je
apsolutne ništavnosti – o toj povredi sud vodi računa po službenoj dužnosti u stadiju
redovnih pravnih lijekova
- na tu povredu revizijski sud ne pazi po službenoj dužnosti

§ 28 Načelo traženja istine

1. Istina

- istina je kvaliteta ljudskog saznanja – istinito je kad odgovara objektivnoj stvarnosti

- istina kao istinito saznanje ne postoji nezavisno od čovjekove svijesti
- ne postoji istinitost činjenica, tj. objektivne stvarnosti, jer objektivna stvarnost je ono što
jest – ili postoji ili ne postoji
- naše saznanje o činjenicama može biti istinito ili neistinito, a ne činjenice same

2. Istina u ZPP-u

- u ZPP-u termin istina upotrebljava se u više značenja

- moment apsolutne istine definira se kao utvrđivanje koje se u svojim aktivnostima
rukovodi metodama za koje suvremeno iskustvo, znanost i praksa pokazuju da su
najprikladnije za postizavanje istinitog saznanja
- pojam istinitost kod javnih isprava shvaća se kao pojam autentičnosti

3. Značaj utvrđivanja istine u pp

- presuda je rezultat logičkog silogizma – praemissa minor (saznanje o konkretnom

činjeničnom stanju) i praemissa major (saznanje o apstraktnoj pravnoj normi)
- pravilnost odluke uvjetovana je pravilnošću obiju premisa iz kojih je izvedena
- stjecanje saznanja i spoznaja o objektivnoj stvarnosti nameće se kao bitan preduvjet
pravilnosti i zakonitosti sudske odluke
- stranke se mogu žaliti protiv sudske odluke zasnovane na pogrešno ili nepotpuno
utvrđenom činjeničnom stanju (a u nekim slučajevima to je moguće i nakon
pravomoćnosti)

4. Mogućnost saznanja i spoznaje istine u pp

- sud je u pravilu vezan dispozicijama stranaka

- uz to valja imati na umu kako je u pp u pravilu nemoguće postići onaj stupanj saznanja s
objektivnom stvarnošću koji bi inače u suvremenim uvjetima u načelu mogao biti
dostižan
- tako je sučeva zadaća ograničena na saznavanje istine o onim dijelovima stranačkih
odnosa koje su one spremne iznijeti pred sud – to je istina o prikazu slike stvarnosti, a ne
o stvarnosti kakva ona zaista jest ili je bila

5. Metode utvrđivanja istine u pp

16
- istinito je ono utvrđivanje koje se u svojim aktivnostima rukovodi metodama za koje
suvremeno iskustvo, znanost i praksa pokazuju da su najprikladniji za postizavanje
momenta apsolutne istine
- težište problema je u „traženju istine“
- postoje 2 osnove metode:

1. zakonska ili legalna metoda – najbolji rezultati mogu se postići ako se zakonom
strogo propišu metode istraživanja i zaključivanja – naziva se još i formalna metoda
traženja istine, a rezultati njezinog istraživanja – formalna istina
- kod ove metode iskustvo pokazuje da ona ne osigurava ostvarenje momenta apsolutne
istine
- govori se da bi sud morao biti višestruko slobodan: u izboru sredstava dokazivanja, u
metodi njihovog ispitivanja i u ocjenjivanju njihove dokazne vrijednosti

2. sistem neformalnog, suštinskog, materijalnog traženja istine – rezultati

materijalna istina
- valja zaključiti da „materijalna“ i „formalna“ istina nisu dvije različite istine (istina o
stvarnosti može biti samo jedna) nego se tim terminima označavaju različite radne
metode
- zakonodavčeva volja nije jedini faktor od kojega zavisi mogućnost saznanja i spoznaje
istine, već je tu i sudac – sudac u svojim diskrecijskim ovlaštenjima mora izabrati onu
metodu koja je najadekvatnija u određenoj situaciji – zakonski okviri ipak su dovoljo
široki!

6. Povjeravanja istinitosti utvrđenja o relevantnom činjeničnom stanju

- najefikasnija metoda provjeravanju istinitosti utvrđenja sastojala bi se u:

1. kompariranju utvrđenja suda s objektivnom stvarnošću – ali to nije moguće, pa je
2. komparacija moguća samu između utvrđenja suda čija se odluka kontrolira te saznanja
i spoznaje o toj istoj stvarnosti, onoga tko obavlja kontrolu (npr. viši sud) – ali ta je
metoda u pravilu neprihvatljiva pa se kompetencije instancijskog suda ograničavaju na
3. kontrolu pravilnosti rada suda protiv čije je odluke uloženo pravno sredstvo, a ne na
ponovo neposredno ispitivanje stvarne osnove spora

- instancijski sud tako svoju kontrolu obavlja na posredan način – kontrolirajući metode
istraživanja i zaključivanja koje je primjenjivao sud čiju odluku kontrolira
- zato rezultati posredne kontrole ne ovlašćuju IS da proglasi utvrđenja suda čiju odluku
kontrolira neistinitom – on može samo posumnjati u rezultate njegova istraživanja
- IS može narediti ponovo suđenje ali ne može sam preinačiti napadanu odluku i formirati
svoj zaključak o sadržaju relevantnih činjenica
- ako pak IS ne bi mogao napadanoj odluci istaknuti nikakav metodski prigovor – tada bi
bio dužan prihvatiti kritizirane rezultate istraživanja kao istinite, iako sam nema
neposrednih saznanja o stvarnosti

7. Slobodna i legalna ocjena dokaza

Traženje tzv. materijalne i tzv. formalne istine

17
- postoje dva oprečna sistema izbora, ispitivanja i ocjene snage dokaznih sredstava:

1. sistem legalne ocjene dokaza – sistem traženja tzv. formalne istine – tu procesno
pravo određuje pretpostavke za izbor, izvođenje i ocjenu dokazane vrijednosti dokaznih
sredstava – ta su pravila po prirodi stvari apstraktna, generalna i apriorna – tu je
irelevantan osobni stav suca
- tu također razlikujemo dva zakonska kriterija: pozitivan kriterij – pravna pravila
određuju da je sud dužan uzeti za dokazanu određenu tvrdnju kad je potvrdi određeni broj
kvalificiranih dokaznih sredstava; po negativnom – zakonski propis određuje minimum
kvalificiranih dokaznih sredstava bez čijeg postojanja sud ne smije uzeti da je određena
tvrdnja dokazana

2. sistem slobodne ocjene dokaza – sistem traženja tzv. materijalne – tu je

karakteristično da ne postoje zakonska pravila o izboru, ispitivanju i dokaznoj snazi
dokaznih sredstava – o tome sud odlučuje slobodno
- tu sud odlučuje s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja
- odluke zavise od perceptivnog i intelektualnog kapaciteta suca/sudaca
- određena tvrdnja je dokazana tek kad sudac formira osobno uvjerenje o njezinoj
istinitosti

8. Kritika sistema legalne i slobodne ocjene dokaza

- u prilog slobodne ocjene dokaza ističe se kako u životu nema tipičnog – sve je
specifično i individualno
- pobornici legalne ocjene dokaza ističu da je za tu metodu potrebno da suci imaju
savjesti, istinoljubivosti, i stručnog znanja…

9. Osnove suvremenog sistema slobodne ocjene dokaza

- ovaj sistem je još uvijek prihvatljiviji od sistema legalne ocjene dokaza

- ipak dogodile su se određene korekture i ograničenja
- sloboda u ocjenjivanju odnosi se samo na slobodu od formalnih, zakonskih dokaznih
pravila – sudac nije slobodan od općih zakona logike, psihologije, znanosti, iskustva
uopće
- sučevo zaključivanje mora odgovarati zaključivanju razumnog čovjeka
- osnovni instrument koji omogućuje kontrolu rezultata sučevog rada je obrazloženje
njegove odluke – nepostojanje valjanog obrazloženja razlog je apsolutne ništavosti
- veliku ulogu igra moralni lik u osobi suca
- danas je kod nas sistem slobodne ocjene dokaza dominantan i direktivan

10. Pravila ZPP-a u prilog tražena istine

- bitno je da procesna pravila budu dovoljno elastična da omoguće adekvatnu primjenu s

obzirom na prilike konkretnog slučaja
- to su:

- pravila o saslušanju stranaka

18
- pravila o kontradiktornom raspravljanju pred sudom
- pružanju pomoći neukoj stranci
- za više vidi knjiga str. 167

11. Ograničenja mogućnosti traženja istine

- načelo traženja istine nema apsolutni primat – ono je samo jedno od instrumentalnih
načela
- radikalna primjena ovog načela bila bi u protivnosti s načelom ekonomičnosti
- ograničenja načela traženja istine suštinske su naravi – oni su odraz potreba da se
ograničavanjem njegove ekstremne primjene ostvari zaštita drugih društvenih dobara
kojima treba dati prednost pred zahtjevom da se utvrdi tzv. potpuna istina
- ograničenja su opravdana jedino ako su nužna

12. Pravila ZPP-a o postupku koja ugrožavaju mogućnost utvrđivanja istine

- razlozi kojima se ograničenja opravdavaju raznovrsni su:

1. ograničenja u pravu na slobodan izbor dokaznih sredstava

a) ZPP u pravilu dopušta sudu da koristi samo one dokaze koje predlože stranke
b) ZPP dopušta samo određeno dokazno sredstvo radi dokazivanja ugovora o prorogaciji;
punomoći; dana predaje podneska na pošti…
c) ZPP zabranjuje upotrebu određenog dokaznog sredstva, tj. istraživačke metode –
dokazivanje saslušanjem stanaka zabranjeno je u postupku osiguranja dokaza; sud ne
smije saslušavati ni svjedoke ni vještake o onome što predstavlja službenu ili vojnu tajnu

2. ograničenja prava na slobodnu ocjenu dokazne snage dokaznih sredstava

a) sud mora uzeti da postoje činjenice na koje ukazuju pravila o zakonskim
presumpcijama – npr. dokazna snaga javnih isprava
b) sud se u pravilu može i mora zadovoljiti samo vjerojatnošću da je određena tvrdnja
istinita – npr. kad utvrđuje postojanje procesnih pretpostavaka

3. pravila čija primjena u znatnoj mjeri smanjuje mogućnost saznanja istine – npr.
pravilo o odustajanju od izvođenja dokaza za čije izvođenje stranke nisu položile iznos za
namirenje troškova za njihovo izvođenje

13. Slobodna ocjena po odredbi čl. 233. ZPP

- ako se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo
s nerazmjernim teškoćama, zakon ovlašćuje sud da o tome odluči „prema slobodnoj
ocjeni“
- nesumnjivo je čl. 233. odnosi se na praemissu minor – na metodu utvrđenja činjeničnog
stanja
- judikatura je izrekla shvaćanja po kojem se treba zadovoljiti utvrđenjem koje je najbliže
stvarnom stanju, kada se to stanje ne može izraziti sasvim preciznim mjerilima

19
- čl. 233 ovlašćuje suca da odustane od ambicije da svoje uvjerenje o istinitosti
relevantnih tvrdnji dovede do stupnja potpune izvjesnosti

14. Utvrđenje istine i dispozicije stranaka u parnici

- tvrdi se kako procesna pravila koja su izraz načela dispozicije najviše od svih
ugrožavanju ostvarenje načela tražena istine – npr. priznanje tužbenog zahtjeva, odricanje
od tužbenog zahtijeva, zaključivanje sudske nagodbe…
- ipak smatra se kako stranačke dispozicije u načelu ne ugrožavaju mogućnost
ostvarivanja načela traženja istine – sud je dužan potpuno i istinito utvrditi činjenice koje
su važne za odlučivanje – utvrđivanjem sadržaja dispozicije stranaka
- zadatak suda je da istražuje istinu o činjenicama o kojima ga stranke izvještavaju i to
dokaznim sredstvima koja one nude sudu
- sud nije dužan zasnivati svoje odluke na očigledno nedopuštenim i etički
neprihvatljivim neistinama

§ 29 Raspravno i istražno načelo

1. Osnove raspravnog i istražnog (inkvizitornog) načela

- procesna pravila koja se izvode iz raspravnog i istražnog načela rješavaju pitanje

inicijative (prava i dužnosti) za prikupljanje činjeničnog i dokaznog procesnog materijala
- procesni materijal obuhvaća:

1. činjenice na kojima se zasnivaju zahtjevi stranaka

2. dokazna sredstva kojim se činjenice utvrđuju
3. pravila iskustva, znanosti
4. pravna pravila pomoću kojih sud stvara zaključke o činjeničnom stanju i pravnoj
osnovanosti zahtjeva

- inicijativa za skupljanje procesnog materijala kod procesnih sistema zasnovanih na

raspravnom načelu – priznaje se samo strankama – liberalno-kapitalistički režimi
- da mih factum dabo tibi jus
- judex judicare debet secundum allegata et probata partium
- kod procesnih sistema zasnovanih na istražnom načelu – inicijativa za prikupljanje
procesnog materijala pripada sudu – apsolutistički režimi
- protiv isključive primjene raspravnog načela ističe se da on isključuje mogućnost
potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja
- protiv isključive primjene inkvizitornog načela ističe se da on ne daje zadovoljavajuće
rezultate zbog nedostatka pravno regulirane kolaboracije stranaka
- valja zaključiti kako ni jedan izloženi sistem sam za sebe ne osigurava zadovoljavajuće
rezultate

- raspravna metoda osnovna je i dominantna u odnosu na prikupljanje činjenične osnove

spora, kao i u domeni prikupljanja dokaznih sredstava izvođenja dokaza
- sudu se ipak osigurava aktivna uloga poticatelja aktivnosti stranaka usmjerenih na
prikupljanje procesnog materijala

20
2. Raspravna ovlaštenja i dužnosti parničnih stranaka

- stranke su ovlaštene i dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i
predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju
- to ovlaštenje stranaka javlja se u dvojakom smislu: pozitivnom – sud mora voditi
računa o činjeničnim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima stranaka koji su pravno
relevantni; negativnom – sud (u pravilu) ne smije voditi računa o činjenicama i
dokazima na koje se niti jedna od stranaka nije pozvala, ma koliko god oni bili relevantni

3. Aktivnost suda u granicama primjene raspravnog načela

- sudu se osigurava aktivna poticateljska uloga u okvirima pravila zasnovanih na

dominantno raspravnoj metodi
- od naročitog su značenja odredbe o tzv. otvorenom pravsuđenju
- tako je npr. sud ovlašten pozvati stranku koja ima punomoćnika da se osobito izjasni o
važnim činjenicama
- za više primjera vidi knjiga str. 179

4. Ovlaštenja suda pri utvrđivanju činjenica

- činjenice su sve ono što ulazi u sastav praemissae minor logičkog silogizma (zbivanja,
stanja, situacije…)
- ne smatramo činjenicama: apstraktna pravna pravila, apstraktna pravila iskustva i
dokazno sredstvo (dokaz)
- u pravilu sud je ovlašten i dužan koristiti se relevantnim činjenicama na koje su ukazale
stranke, ali i one činjenice koje stranke nisu iznijele ako iz rezultata raspravljanja
proizlazi da stranke prešućivanjem takvih činjenica idu za tim da raspolažu zahtjevima
kojima ne mogu raspolagati
- sud je ovlašten uzeti u obzir činjenice koje su općepoznate i kad se niti jedna stranka
nije na njih pozvala
- indicije – posredno pravno relevantne činjenice su funkcionalno dokazno sredstvo pa za
njih važe pravila o ovlaštenjima suda o izboru dokaza, a ne o izboru činjenica

5. Ovlaštenje suda pri izboru dokaznih sredstava i izvođenju dokaza

- dokazna sredstva su sve ono na temelju čega se može zaključivati o postojanju

činjenica koje su u parnici relevantne
- sud je ovlašten u pravilu izvesti samo dokaze koje su stranke predložile

6. Sudjelovanje czss u prikupljanju činjenica i dokaza

- izuzetno u obiteljskopravnim sporovima, czss dužan je na zahtjev suda prikupiti

podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djece i stranaka u postupku – czss kao
pomoćno istražno tijelo suda

7. Utvrđivanje pravila iskustva

21
- pravila iskustva su apstraktni sudovi činjenične (ne pravne) naravi zasnovani na
dugotrajnom promatranju životnih pojava ili eksperimentu za koje se osnovano može
pretpostaviti da važe i za buduće slučajeve
- znanja o pravilima iskustva sud je ovlašten stjecati i izvan procesa, privatno
- sud je ovlašten konzultirati vještake

8. utvrđivanje sadržaja pravnih pravila

- pravno pravilo sud mora poznavati

- sadržaj apstraktnih pravnih pravila ne može tako biti predmet dokazivanja u parnici
- utvrđivanje sadržaja i smisla stranog prava je pravno, a ne činjenično pitanje procesne
građe

§ 30 Načelo neposrednosti

1. Osnove načela neposrednosti

- načelo neposrednosti je radni princip pp, direktiva o metodi ispitivanja procesnog

materijala radi utvrđivanja relevantnih činjenica; posebno pravilo o načinu izvođenja
dokaza
- ono traži:

a) da sud svojim čulima zapaža prirodu i sadržaj dokaznih sredstava

b) da sud koji zapaža odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava
c) da taj sud odnese odluku odmah nakon zaključivanja raspravnog ročišta

- posredno izvođenje dokaza – radna metoda kod koje se funkcija ispitivanja i funkcija
ocjene dokazne vrijednosti povjerava različitim subjektima
- načelo neposrednosti – metoda sučeva rada pri ispitivanju dokaznih sredstava, a ne i
kvaliteta ispitivanog dokaznog sredstva; jedan subjekt
- što se tiče termina, razlikujemo:

a) neposredno ili posredno izvođenje dokazivanja

b) neposredno ili posredno dokazno sredstvo

- u užem smislu pravila načela neposrednosti rješavaju problem odnosa između suca koji
sudi i sredstava informiranja, dok u širem smislu načelo neposrednosti traži da se pri
odabiranju dokaznih sredstava prvenstvo daje onima koja su izvorniji dokaz, koja su
neposrednija

2. Prednosti i nedostatci načela neposrednosti

- u prilog neposrednosti – sudac dolazi do izvornih saznanja i spoznaja o činjenicama,

sudac dolazi u mogućnost da uzme u obzir i okolnosti u kojima je riječ izgovorena:
(primjena psiholoških kriterija) uz primjenu logičkih kriterija, pruža mu se prilika da
ostvari prednosti načela slobodne ocjene dokaza, omogućuje se ostvarivanje
ekonomičnosti

22
- u prilog posrednosti – situacije u koje bi u izvjesnim slučajevima nametale nerazmjerne
terete koji ozbiljno dovode u pitanje opću svrsishodnost načela neposrednosti – inače je
neposrednost nesumnjivo puno bolji izbor od posrednosti

3. Stav procesnog prava prema načelu neposrednosti

- hrvatski procesni sistem zasnovan je na kompromisnom rješenju: načelo neposrednosti

je rukovodno pravilo, uz izvjesna odstupanja od njega onda kada god bi ustrajanje na
njegovoj primjeni moglo ugroziti ostvarenje osnovnih kompleksnih zadataka pravosuđa
- odstupanja se mogu manifestirati:

1. dokaze ne izvodi raspravni sud nego sam predsjednik vijeća ili zamoljeni sudac ili
sudski savjetnik
2. sud ne obavlja neposredno izvođenje dokaza na novom ročištu za glavnu raspravu, već
se ograničava na čitanje zapisnika s ranijeg ročišta o rezultatima ispitivanja tih dokaznih
sredstava
3. drugostupanjski sud ocjenjuje činjenične tvrdnje oslanjajući se na zapisnike o
neposrednom izvođenju dokaza pred prvostupanjskim sudom
4. sud se zadovoljava posrednim dokaznim sredstvima, informacijama o posredno
relevantnim činjenicama

4. Propisi koji osiguravaju ostvarenje načela neposrednosti

- sud o tužbenom zahtjevu odlučuje u pravilu na osnovi neposrednog raspravljanja

- dokazi se prvenstveno izvode na glavnoj raspravi, pred sudom u sastavu nadležnom da
sudi o tužbenom zahtjevu
- sud može tražiti da se važne isprave podnesu u izvorniku
- za više primjera vidi knjiga str. 187

5. Propisi koji dozvoljavaju odstupanje od primjene načela neposrednosti

- sud može iz važnih razloga odlučiti da se dokazi izvedu posredno, pred predsjednikom
vijeća ili zamoljenim sucem
- sud se zadovoljava i prijepisima isprava
- u odsutnosti stranke sud će raspravljati oslanjajući se na njezine pismeno poduzete
radnje
- za više primjera vidi knjiga str. 187

- Novelom 2003 načelo neposrednosti na više mjesta je devalvirano – npr. sudski

savjetnici u prvom postupku provode parnični postupak…
- nadalje, od načela neposrednosti odstupilo se i kod pravila po kojemu u slučaju dulje
odsutnosti ili nastupanja drugih iznimnih okolnosti (npr. smrti) sudac koji nije u
mogućnosti izraditi ili potpisati odluku koju je objavio, odluku po nalogu predsjednika
suda dužan je izraditi i potpisati drugi sudac, i to prema sadržaju proglašene odluke i
prema podatcima iz spisa – čl. 337. a
- također valja spomenuti kako povreda načela neposrednosti nema više značenje tzv.
apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka – po Noveli 2003 bitna povreda

23
odredaba parničnog postupka postoji uvijek ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba
koja nema svojstvo suca

6. Utjecaj primjene načela neposrednosti na ovlaštenja žalbenog suda

- ako su dokazi izvedeni pred prvostupanjskim sudom na neposredan način, žalbeni sud
ne može preinačiti utvrđeno činjenično stanje
- međutim, ako je prvostupanjski sud zasnovao svoju odluku isključivo na posredno
izvedenim dokazima ili na ispravama, drugostupanjski sud može preinačiti utvrđeno
činjenično stanje i bez rasprave, jer se i bez rasprave nalazi u istom odnosu prema
dokaznim sredstvima u kojemu se nalazio i niži sud
- kod isprave koja je u konkretnoj stvari neposredan dokaz – evidentia rei – onda su oba
suda u jednakoj mjeri u stanju ostvariti načelo neposrednog ispitivanja neposrednog
dokaznog sredstva i bez održavanja glavne rasprave pred drugostupanjskim sudom

7. Povreda procesnih pravila o neposrednosti

- povreda procesnih pravila o neposrednom izvođenju dokaza može imati samo značenje
razloga relativne ništavosti

§ 31 Načela usmenosti i pismenosti

1. Osnove načela usmenosti i pismenosti

- procesne radnje mogu se poduzimati u usmenoj ili pismenoj formi

- odabir usmenog ili pismenog postupanja je problem odabira radne metode u postupku
- quod est in actis non est in mundo – zagovaranje načela usmenosti
- quod non est in actis non est in mundo – zagovaranje načela pismenosti

2. Prednosti i nedostatci načela usmenosti i pismenosti

- u prilog usmenosti: demokratično je, jer je sud pristupačan i nepismenima, brzo je,
spontano, omogućuje brzu reakciju suda i protivnika
- protiv usmenosti: usmena izlaganja su improvizirana, neprecizna, nesređena, onaj koji
ih sluša riskira od toga da prečuje bitno, da postane žrtva sugestivne moći žive riječi
- u prilog pismenosti: pisana registracija ostavlja trajan trag o poduzetim radnjama, ona
omogućuje konciznost, sređenost, promišljenost, protivniku se omogućuje temeljita
priprema za raspravu o iznesenima tvrdnjama i zahtjevima
- protiv pismenosti: pismenost nije demokratična, uzrokuje odugovlačenje, a samim time
i poskupljenje postupka, poduzete radnje su krute, nespontane, onemogućuju aktivnu
intervenciju suda

3. Stav procesnog prava prema načelima usmenosti i pismenosti

- valja imati na umu kako parnica nije jednostavan i jedinstven sistem postupanja – tako
bi inzistiranje na dosljednoj primjeni usmenosti ili pismenosti bilo dijalektički
neopravdano

24
- ako za pojedine radnje nije prihvaćen oblik u kojemu se mogu poduzeti, zakon određuje
da se parnične radnje poduzimaju pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu
- u pripremnom stadiju dominira pisana forma, dok se u stadiju pripremnog ročišta i na
glavnoj raspravi radnje poduzimaju usmeno, a u postupku pravnih lijekova dominira
pisana forma uz izuzetak usmenosti kod raspravljanja radi osnovanosti prijedloga za
ponavljanje postupka

4. Propisi kojima se određuje usmena forma procesnih radnja

- sud odlučuje o tužbenom zahtjevu u pravilu na osnovi usmenog raspravljanja

- svjedok iskazuje usmeno
- isprave i rezultati posredno izvedenih dokaza čitaju se na raspravi
- za više primjera vidi knjiga str. 190-191

5. Propisi kojima se određuje pisana forma procesnih radnja

- ako je svjedok gluh, postavljaju mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvat će ga se

da pismeno odgovara
- sud može pozvati vještaka da prije ročišta podnese pisani nalaz i mišljenje
- punomoć se u pravilu izdaje u pisanoj formi
- za više primjera vidi knjiga str. 191

- Novelom 2003 ostvarivanje načela usmenosti dovedeno je ozbiljno u pitanje otvaranjem

mogućnosti da sudski savjetnici u prvom stupnju provode postupak…i da na temelju toga
podnose pisani prijedlog za donošene odluke

6. Povreda pravila o usmenoj odnosno pisanoj formi postupanja

- u načelu povreda pravila o formi postupanja može biti razlog relativne ništavosti – ako
tužitelj uz tužbu ne priloži ispravu o sporazumu o mjesnoj nadležnosti, nadležnost će se
određivati kao da takav sporazum nije ni zaključen
- međutim postoji i povreda apsolutne ništavosti – ako je u slučajevima kada je dužan
održati glavnu raspravu sud donio presudu bez glavne rasprave

§ 32 Načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave

1. Osnove načela koncentracije postupka

- smatra se da je radi dobivanja cjelovite i organske slike o biti spora potrebno ostvariti
jedinstvo mjesta, vremena i radnje u parnici – tako zakon preporuča da se rasprava dovrši
na jednom ročištu
- postoje dvije metode maksimalnog ostvarivanja koncentracije raspravljanja:

1. metoda strogog zakonskog reda – postupak je podijeljen na niz organskih povezanih,

ali međusobno strogo odijeljenih stadija; zakon propisuje koje se radnje u određenom
stadiju mogu obaviti i kojim redom; ni sud ni stranke nemaju mogućnost utjecati na taj
raspored; sprečava se svaka arbitrarnost

25
2. metoda tzv. arbitrarnog ili svrsishodnog reda – zakonom se utvrđuje samo opći,
instruktivni okvir i redoslijed raspravljanja; tu stranke mogu svojim dispozicijama
utjecati na redoslijed procesnih aktivnosti

2. Metoda strogog zakonskog reda. Načelo eventualnosti

- u starijim postupcima – određene radnje mogle su se poduzimati samo u predviđenom

stadiju – propuštanje je dovodilo do prekluzije ovlaštenja
- tako su stranke bile prisiljene istaknuti odmah sve raspoložive činjenice, dokaze i
prijedloge, pa i one koji će biti potrebni tek za slučaj da prethodni argumenti ne postignu
cilj – to sugerira da je znatan dio radnji bilo potrebno poduzimati samo za slučaj da budu
potrebne u parnici – eventualno; njihov značaj je uvjetan
- Novelom 2003 stranke su dužene već u tužbi i u odgovoru na tužbu, na pripremnom
ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije
održano, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze
potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i
dokaznim prijedlozima protivne stranke
- ipak one mogu i kasnije iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali su u pravilu
dužene naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci

3. Prilagođena metoda tzv. arbitrarnog ili diskrecijskog (svrsishodnog) reda

- suvremeniji postupci – napuštaju stroge zakonske okvire, prepuštajući u pravilu sudu da

po svom razboritom nahođenju, u okviru zakonom zacrtanih procesnih stadija, odredi
onaj procesni red za koji bude smatrao da u konkretnom slučaju najprikladniji za
postizavanje krajnjeg cilja i osnovnih kvaliteta pravne zaštite
- to znači da samo u nekim slučajevima propuštanje dovodi do prekluzije ovlaštenja
- suvremeni postupci izražavaju pouzdanje u kriterije suca: tako sud izvodi dokaze i
ocjenjuje njihovu dokaznu vrijednost pri čemu je u mogućnosti svoju pažnju koncentrirati
na bitno, prilagođavati se potrebama postupka…
- nema sumnje, ova metoda u sebi krije i znatne opasnosti; otvorene su široke mogućnosti
za zloupotrebu od strane stranaka, može doći do ugrožavanja načela ekonomičnosti i
pravne sigurnosti

4. Procesna pravila koja imaju za cilj ostvarenje načela koncentracije postupka

- pravila o podnescima stranaka kojima se priprema procesna građa

- pravila o dostavi pismena, rokovima ročištima, o dostavi tužbe na odgovor
- odredbe o pripremnom ročištu
- za više primjera vidi knjiga str. 194

5. Jedinstvo glavne rasprave

- glavna rasprava je jedinstvena procesna cjelina čak i kad se drži na više ročišta
- stranke su u pravilu ovlaštene u bilo kojem stadiju glavne rasprave poduzeti određenu
procesnu radnju bez opasnosti da bude odbačena zbog toga što je prekasno poduzeta –
ono na što su ovlaštene na prvom mogu poduzeti i na zadnjem ročištu

26
- aktivnosti na novom ročištu nastavljaju se na one poduzete ranije

6. Odstupanje od metode svrsishodnog reda i jedinstva glavne rasprave

- parnica je podijeljena na nekoliko stadija

- ali propisi u pravilu ne grade čvrste barijere između pojedinih stadija – no stadij
raspravljanja pred prvostupanjskim sudom je oštro odvojen od stadija postupanja o
pravnim lijekovima
- jedinstvenost postupka rezervirana je samo za stadij glavne rasprave
- po Noveli 2003 stranke više ne mogu u žalbi i reviziji protiv presude iznositi nove
činjenice i predlagati nove dokaze, osim onih koji se tiču procesnih povreda – zbog
stroge odijeljenosti prvostupanjskog postupka od postupka pred višim sudom

§ 33 Načelo javnosti

1. Osnove načela javnosti

- ono traži da se svakome – neograničenome broju osoba koje unaprijed nisu individualno
određene – osigura nesmetana mogućnost prisustvovanja raspravljanju pred sudom
- to je ustavno načelo – sudske rasprave su javne i presude se izriču javno u ime RH
- ono je usmjereno na ostvarivanje zahtjeva za pravilnim utvrđivanjem činjenica i
pravilnom primjenom prava
- građani mogu tako pratiti rad suda i primjenu zakona, a s druge strane kontrolirati rad
sudova svojim prisutnošću
- načelo javnosti manifestira se još pravom građana da objavljuju svoja zapažanja o
javnoj raspravi te da razmatraju i prepisuju sudske spise
- tu su građani shvaćeni kao opća ili šira javnost
- sud mora omogućiti, ali nije dužan ostvariti prisustvovanje građana
- načelo javnosti odnosi se samo na sudjelovanje stranaka na ročištima: na glavnoj
raspravi prvostupanjskog suda, na pripremno ročište, na ročište pred predsjednikom
vijeća ili zamoljenim sucem, pa i na ročištu u postupku radi osiguranja dokaza

2. Ograničenja u ostvarivanju načela javnosti

- raspravljanju mogu prisustvovati samo punoljetne osobe, to se ne odnosi na stranke

- osobe koje prisustvuju ne smiju nositi opasno oružje ni oruđe
- postoj i faktična zapreka – prostorna ograničenost sudnice – prednost treba dati onome
tko prvi dođe

3. Isključenje javnosti

- iz razloga nužnih u demokratskom društvu; u interesu morala, javnog reda ili državne
sigurnosti, ako se sudi maloljetnicima ili radi zaštite privatnog života stranaka ili u
bračnim sporovima i u postupcima u vezi sa skrbništvom i posvojenjem li radi čuvanja
vojne, službene ili poslovene tajne i zaštite sigurnosti i obrane RH – i to samo u opsegu
koji je nužno potreban

27
- u nekim parnicama javnost je isključena po zakonu, dok je u drugim sud ovlašten
odlučiti jesu li se stekle pretpostavke za isključenje javnosti sa cijele rasprave ili s jednog
njenog dijela
- o isključenju javnosti sud odlučuje rješenjem koje mora bit obrazloženo i javno
objavljeno

4. Osobe na koje se odluka o isključenju javnosti ne odnosi (uža ili stranačka javnost)

- ne odnosi se na stranke, njihove zastupnike i umješače

- na zahtjev stranke sud može dopustiti da raspravi prisustvuju najviše dvije osobe
njezinog povjerenja koje ona označi
- također sud može dopustiti prisustvovanje službenim osobama, znanstvenim i javnim
radnicima na raspravi na kojoj je isključena javnost
- pravila o tzv. užoj stranačkoj javnosti obuhvaćaju i pravo stranaka i trećih na
razmatranje i prepisivanje spisa

5. Povrede pravila o javnosti

- povreda pravila o javnosti razlog je apsolutne ništavosti, ako je protivno zakonu

javnost bila isključena s glavne rasprave, u ostalim slučajevima isključenja javnosti ili
nezakonitog odbijanja da se javnost uključi povreda je samo razlog relativne ništavosti

§ 34 Načelo pružanja pomoći neukim strankama

1. Osnove načela pružanja pomoći neukim strankama

- postoji faktična nejednakost stranaka koja proizlazi iz razine obrazovanja, stručne

spreme, ekonomskih prilika
- sud je dužan upozoriti stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj po
procesnom zakonu pripadaju koje parnične radnje može poduzeti
- pri tome je potrebo pronaći pravu mjeru kako se ne bi ugrozila objektivnost suca
- dužnost poučavanja postoji samo u pogledu procesnih, a ne i materijalnih prava stranaka
- bitno je da je neznanje uzrok nekorištenja procesnih ovlaštenja
2. Propisi kojima se osigurava ostvarenje načela pružanja pomoći neukim strankama

- pravo stranaka na upotrebu jezika

- umjesto podneskom (pismeno) stranke mogu davati izjave i usmeno na zapisnik kod
suda
- ukazivanje neukoj stranci da uzme profesionalnog punomoćnika
- za više primjera vidi knjiga str. 200

3. Povreda pravila o pružanju pomoći neukim strankama

- povreda pravila o dužnosti suda da pruži pomoć neukim strankama može imati samo
značenje razloga relativne ništavosti

§ 35 Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja

28
1. Osnove načela savjesnosti u postupku

- ne može se dopustiti da se stranka koristi procesnim ovlaštenjima radi šikaniranja

protivnika ili sprečavanja suda da ostvari svoj društveni zadatak
- parnični postupak ne smije se prometnuti u instrument za ostvarivanje nemoralnih
ciljeva
- zloupotreba prava je korištenje pravnih ovlaštenja s ciljem da se drugome nanese šteta
ili s ciljem koji je protivan dobrim običajima, savjesnosti, i poštenju u prometu
- zabrana se zasniva na tezi da sve ono što je formalno dopušteno ne mora nužno biti u
skladu s duhom zakona i općim shvaćanjima – non omne quod licet honestum est

2. Elementni savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja

- stranke i umješači dužni su govoriti istinu

- u svojim izlaganjima trebaju iznijeti sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih
prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za provjeravanje istinitosti svojih navoda, te se
izjasniti o navodima, ponuđenim dokazima i zahtjevima protivne stranke

3. Dužnost stranaka i umješača da pred sudom govore istinu

- ova dužnost odnosi se na izjašnjavanja i iskazivanja tih osoba o elementima činjenične

osnove spora
- stranka ispunjava dužnost govorenja istine onda kada iznosi tzv. subjektivnu istinu
- ona krši dužnost istinitog iskazivanja ako o činjenicama koje su joj poznate, iskazuje u
suprotnosti sa svojim predodžbama o tim činjenicama, kad prešućuje svoje znanje o
činjenicama, kad poriče istinitost navoda protivnika iako je svjesna da su istiniti
- dužnost kazivanja istine vrijedi i za umješače i njihove zastupnike

4. Neki primjeri zloupotrebe procesnih ovlaštenja

- zloupotrebljava ovlaštenja stranka koja kumulira više zahtjeva, radi toga da zahvaljujući
izmišljenom zahtjevu ostvari atrakciju nadležnosti suda koji za njezine realne zahtjeve ne
bi bio nadležan
- tužitelj koji se koristi pravilima o forumu imovine pozivajući se na imovinu protivnika
beznačajne vrijednosti
- nesavjesno postupa i stranka koja predlaže izvođenje dokaza za koje zna da se neće
moći izvesti ili barem ne u primjerenom roku
- za više primjera vidi knjiga str. 203-204

5. Sankcije za zloupotrebu procesnih ovlaštenja

- prije svega sud je dužan poduzeti preventivne mjere radi sprečavanja stranaka da
poduzmu parnične aktivnosti koje su rezultat nesavjesnog korištenja procesnih ovlaštenja

29
- Novelom 2003 utvrđena je opća dužnost suda da novčano kazni osobu koja teže
zloupotrebi prava koja joj pripadaju u postupku (stranke, umješači, njihovi zastupnici)
- međutim nije predviđena kao opća direktna sankcija pravo suda da odbaci parnične
radnje kojim stranke i drugi sudionici u postupku zloupotrebljavaju procesna prava
- to naročito vrijedi za beneficium novorum – po kojemu stranka ima pravo bez ikakvih
ograničenja iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze i nakon pripremnog ročišta
za glavnu raspravu, do zaključenja glavne rasprave
- u nekim slučajevima sudu stoje na raspolaganju direktne procesne sankcije protiv
zloupotrebe procesnih ovlaštenja – tako sud nije dužan uvažiti raspolaganja stranaka koja
su u suprotnosti s prisilnim propisima ili koja su protivna moralu, itd.
- stranci koja je zbog zloupotrebe procesnih ovlaštenja pretrpjela kakvu štetu treba
priznati ovlaštenje da u (posebnoj) parnici ostvaruje zahtjev za naknadu štete koja joj nije
mogla biti naknađena po pravilima o naknadi parničnih troškova
- kazneno djelo davanja lažnog iskaza čl. 303/2 KZ

6. Utjecaj zloupotrebe procesnih ovlaštenja na pravomoćnu sudsku odluku

- nikome se ne može dopustiti da stječe prava zahvaljujući zloupotrebi pravnih ovlaštenja

§ 36 Pravo na suđenje u razumnom roku

- to je temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i EK – svatko ima pravo da radi

utvrđenja svojih prava i obveza građanskopravne naravi zakonom ustanovljeni i
nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj
- razuman rok – je vrijeme u kojem je trebalo meritorno okončati postupak uzimajući u
obzir okolnosti konkretnog slučaja, njegovu složenost, ponašanje podnositelja zahtjeva
tijekom postupka, važnost predmeta spora za stranku, postupanje sudova pred kojim se
postupak vodio

30