Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
SADRŽAJ
1. UVOD 2
2. PSIHOLOŠKA SHVATANJA 3
5. PSIHOPATOLOŠKE TEORIJE 13
5.1. Psihopatija 14
5.2.1. Kleptomanija 15
5.2.2. Piromanija 15
6. TEORIJA INTELIGENCIJE 16
9. ZAKLJUČAK 20
10. PRILOG 21
11. LITERATURA 23
1. UVOD
2. PSIHOLOŠKA SHVATANJA
Istraživači su ustanovili razlike između kriminalaca i onih koji to nisu. Rezultati takvih studija
su bili nejasni, i nije bilo moguće pouzdano razlikovati jedne od drugih. U istraživanju se traži
povezanost između ličnosti i kriminaliteta. Postoje 4 smjera:
1) Traženje razlika u strukturi ličnosti između učinitelja krivičnih djela i drugih osoba.
Najćešće se ta istraživanja vrše u zatvorima. Dolazi se to toga da su zatvorenici
impulsivniji, da više mrze, manje su usmjereni na sebe, i nezreliji su.
2) Traženje mogućnosti za prognoziranje prestupničkog ponašanja. Kako zatvorska kazna
utiče na kasnije ponašanje.
3) Istraživanje nivoa do kojeg učinitelji u smislu osobne dinamike djeluju kao neučinitelji.
Zaključci su da osobna dinamika učinitelja često je jako slična dinamici drugih osoba.
4) Istraživanje i traženje, te mjerenje individualnih razlika mađu različitim tipovima
krivičnih djela i učinitelja u grupama.
Agresivniost
Autoritarnost
Ekstravertnost
Narcizam
Centralni koncept psihoanalize je koncept podsvijesti. Središnja teze Frojdove razvojne teorije
jeste da je svako dijete rođeno s određenom količinom, seksualne energije nazvane libido, koja
se kako se dijete raste biološki usmjerava na određena mjesta na tjelu zvana erogene zone.
Seksualna se energija u njegovom modelu odnosi jednostavnno na sposobnost doživljavanja
tjelesne ugode. Dolazak libida na svaku tačku u tijelu označava novu fazu u psihoseksualnom
razvoju djeteta. U svakoj razvojnoj fazi libido se usmjerava na novo područje sve dok nije
dostiglo normalno heteroseksualno usmjerenje. Međutim Frojdov model nije bio sasvim biološki,
i on je čvrsto vjerovao da djetetova iskustva tokom faze znatno utiču na njegov kasniji razvoj.
Uspješan prelazak iz jedne faze u drugu zahtijeva da dijete primi prikladnu količinu tjelesne
ugode od svake erogene zone. Zato je Frojd upozoravao roditelje da ne frustriruaju djecu
-KRIMINOLOGIJA-
Tokom razvoja funkcija se prepoznavanja polahko oblikuje u svijesni dio ličnosti to je tkz. ego
(lat. ego- ja).
-KRIMINOLOGIJA-
Ego- jedini svijesni dio ličnosti. On se brine za ravnotežu između nagonskih težnji i zahtjeva
okoline. One nagonske težnje koje su u prevelikoj suprotnosti za zahtijevima okoline, a okolina
ih oštro kažnjava ukoliko se manifestiraju, ego pojedinca potiskije i izbacuje iz područja svijesti,
potiskuje ih. Egom dominira princip realnosti (orijentacija prema stvarnom svijetu u kojem
osoba živi). Na taj način se širi posebna osobna struktura id (lat, id-ono), gdje ulaze izbačene,
odnosno potisnute težnje, koje su izvan svijesti, nesvjesne. Dio podsvijesti koji sadrži potrebe i
impulse, uključujući onaj koji se zove libido. On odgovara na princip uživanja (ako ćeš se
osjećati bodbo, uradi to). Sa druge strane se oblikuje tkz „nad ja“ (ego.ja) koju sačinjavaju
najoštriji i najnužniji zahtijevi, te naređenja iz okoline. To je glas svijesti i izvori samokritike.
Ego ne može više funkcionirati. Osoba je nekada nesvijesna vlastitog morala i etike, ali
superego sadrži veliki broj kodeksa i zabrana, koje se koriste uglavnom nesvijesno u obliku
izjave „nemoj“. Krivnja je, prema psihoanalitičkoj kriminologiji veoma učestao problem zbog
svih potreba i nagona koji dolaze iz id-a, te zabrana i kodeksa iz superega. Stoga postoje mnogi
načini kako se individua nosi sa krivnjom i oni se nazivaju odbranbenim mehanizmom, a oni
su:
Potiskivanje- želje id-a se nagomilavaju u podsvijesti i osoba odbija da prizna njihovo postojanje
-KRIMINOLOGIJA-
Formiranje reakcija,
Zamjena reakcije,
Svaki pojedinac u sebi ima nagone koje može potisnuti ili zadovoljiti. S tog aspekta možemo
odvojiti kriminalce od nekriminalaca. Kod kriminalaca se manifestuju kriminalni nagoni.
Nekriminalna ličnost sposobna je odbaciti i spriječiti kriminalne impulse i usmjeriri ka društveno
korisnim djelatnostima.
-KRIMINOLOGIJA-
Kako nagoni ne nestaju, nego ih pojedinac samo potiskuje, na osnovu njih se mogu pojaviti
nesvjesni duševni konflikti, koji su uvjeti za različite neurotske komplekse koji vode ka
kriminalu (kleptomanija, ubistva) i dr.
Smatra se da kada je dijete odvojeno od majke, posljedice su da poslije neće biti sposoban da
uspostavlja emotivne veze sa drugima, što je jedna od čestih karakteristika prestupnika. To su
dakle tkz. obiteljske varijable koje mogu utjecati na nastanak društveno neprilagođenog
ponašanja djeteta.
Kada čovjek pokušava opisati kakav bi neko trebao da bude, kakvog ga najmanje želimo, taj opis
je bliži „ne ja“ odnosno nepoželjnom ja. Čovjekovo mišljenje o sebi prati sjenka viđenja šta
drugi misle o njemu. Međutim, on se tješi time da drugi ne znaju neke stvari o njemu koje on
zna. I to je aspekt ja, koji se slaže sa oznakom „osobnog“.
Drugi nivo obuhvaća drugu i treću godinu života i odgovara Frojdovoj analnoj fazi. Temeljna
kriza je odnos roditelja prema djeci. Ako se kriza pozitivno riješi dovodi do razvoja osjećaja za
samokontrolu, i nezavisnost.
Treći nivo traje od četvrte do početka školovanja. Dječija inicijativa raste, širi vidike, i
odgovornost raste. Ako je riješena kriza stvara se i jača osjećaj autonomije. Vrlo je važna uloga
roditelja, i njihova pozitivna usmjerenost.
Šesti nivo je od dvadesete do dvadesetpete godine i naziva se još i „ intimna kriza i izolacija“.
-KRIMINOLOGIJA-
Ovaj nivo je dosta povezan sa prethodnim, jer ako je pojedinac ostvario pozitivne efekte na
petom nivou, na ovom nivou će biti sposoban uspostaviti temelj obitekjskog života. Negativno
riješena ova kriza kao posljedicu ima pretjeranu zaposlenost sa samim sobom, i nesposobnost da
ostvari intimnu vezu sa drugima. Te se mogu razviti tako poremećaji ličnosti.
Prema svim teorijama moralnosti, temeljni kriterij moralnosti jest kriterij brige za druge ljude,
odnosno stupanj doprinosa općem dobru. Ovo je jedna od vrlo utjecajnih teorija (promovirana
1958), koja je potaknula međunarodna istraživanja i rasprave o moralnosti, moralnom učenju i
moralnom odgoju. U nastavku navodimo temeljne faze razvoja moralnog rasuđivanja od nižeg
ka višem stupnju:
a). Prvi stupanj - Ukratko: pravilo poštujem jer se bojim kazne ili želim pohvalu.
2. Konvencionalna faza: Ispravnim se drži prihvaćanje pravila, uloga i očekivanja društva ili
neke uže skupine.
a) Ukratko: pravila se pridržavam jer želim da me drugi prihvate kao sebi ravnog, i da me
poštuju.
b) Ukratko : Postupam po moralnim načelima, jer su oni dio mene, imam osječaj grižnje
savjesti, sam sebe optužujem...
Kohlberg je svojim ispitanicima zadavao moralne dileme u pričama. Lik u priči treba izabrati
ponašanje koje predstavalja ili poštivanje pravila ili kršenje pravila za dobrobit nekog pojedinca.
Odgovor koji ispitanik dade govori o njegovoj moralnoj razvijenosti. Odgovor na pitanje Je li to
trebao učininiti? može biti potvrdan ili niječan no obrazloženje odgovora ukazuje na stupanj
razvoja moralnosti kod pojedinaca. Jedna takva priča glasi:
“Jednoj ženi prijeti smrt od raka. Može je spasiti lijek koji je nedavno izumio jedan farmaceut u
njezinom gradu. Farmaceut naplačuje taj lijek 20.000$ što je deset puta više od troškova izrade
lijeka. Muž bolesne žene, Heinz, obišao je sve poznanike kako bi prikupio novce, ali je uspio
prikupiti samo polovicu potrebnog iznosa. Heinz je rekao farmaceutu da će njegova žena
umrijeti i zamolio ga da mu proda lijek jeftinije ili da mu omogući da ostatak plati naknadno. No
farmaceut je rekao: «Ne». Sav očajan Heinz je provalio u apoteku i ukrao lijek za svoju ženu. Je
li to trebao učiniti? Zašto?” - (preuzeto sa http://webcache.googleusercontent.com)
Trebao je ukrasti lijek. Učinio je to Nije smio ukrasti. Ako mu žena umre,
samo nešto što je prirodno za nitko ne može njega kriviti. On nije
dobrog muža. Ne možete ga kriviti bezosjećajan i voli je dovoljno da
za nešto što je učinio zbog ljubavi učini sve što je dopušteno zakonom.
prema svojoj ženi. Trebalo bi ga Farmaceut je sebičan i bezosjećajan.
kriviti da nije volio dovoljno svoju
ženu da je spasi.
stupanj 4 stupanj 4
5. PSIHOPATOLOŠKE TEORIJE
Poremečaj osjećanja
Duševni poremećaj
Sociopatološke ličnosti
Specifična kognicija
-KRIMINOLOGIJA-
5.1. Psihopatija
U klasifikaciji kriminalnih tipova koja razlikuje tri tipa: normalne počinitelje, psihotične
počinitelje i antisocijalne ličnosti. Psihopati su antisocijalne ličnosti. Istraživanja su pokazala da
primarni psihopati imaju visok koeficijent inteligencije. Psihopati kriminalci imaju smetnje u
ponašanju, a nisu sposobni ni shvatiti realne i dugoročne ciljeve. Neodgovorni su što pokazuje da
se nalaze u dugovima, vole riskantna ponašanja i krše ugovore i dogovore. Karakteristika im je
da brzo planu, a tijekom djetinjstva su bili poznati po delinkvenciji. Uvjetne osude koje su im
izrečene, često krše. Neempatični su što znači da nisu sposobni emocionalno se uživiti u položaj
druge osobe. Također su emocionalno hladne osobe i nisu u mogućnosti stvoriti normalan
emocionalan odnos s drugim osobama. Imaju grandiozan osjećaj vlastite vrijednosti, skloni su
hvalisanju, podcjenjivanju drugih i nerealnom viđenju budućnosti. Odnos prema drugim
osobama je bešćutan i manipulativan. Karakteristika im je površinski šarm, odnosno na druge
osobe ostavljaju dojam zabavnosti i normalnosti tj. utisak sigurnosti i povjerenja drugih osoba.
Psihopate se nerijetko susreću u kriminalitetu bijelog ovratnika. Psihopati ovog kriminalnog
miljea smatraju da silu nije potrebno koristiti kako bi ostvarili svoje ciljeve.
Oni društvo oštete ucjenama, sklapanjima štetnih ugovora, zloupotreba položaja, prevarama i sl.
Istraživanja su pokazala da antisocijalno ponašanje opada s godinama. Mnogi psihopati se bave
kriminalitetom do četrdesete godine života, dok neki to čine do pedesete godine života, ali nije
rijetkost da to čine i do sedamdesete godine života. Kod psihopata stopa povrata je dva puta
veća, nego kod ostalih počinitelja, a tri puta veća kod delikata nasilja za razliku od ostalih
-KRIMINOLOGIJA-
5.2.1. Kleptomanija
5.2.2. Piromanija
u poremećaje kontrole impulsa ili u impulsivne neuroze. Piromani često podmeću požare kako bi
zadovoljili svoje potrebe.
6. TEORIJE INTELIGENCIJE
Henry Goddard je započeo istraživanja o niskom koeficientu inteligencije IQ, kao činiocu
kriminalnih djela. Rezulatati njegovog istraživanja govore da je 40% prestupnika imalo nizak
koeficient inteligencije. Dakle on smatra da su maloumna lica potencijalni kriminalci, i trebali bi
se smjestiti u posebne ustanove. Mnogi su poslije smatrali da su tvrdnje o niskom IQ uzrok
kriminalnom ponašanju. Simon Tulchin smatra da se između kriminalaca i nekriminalaca me
može utvrditi nikakva razlika u pogledu stepena IQ. A drugi su smatrali da su greške bile u
uzetom uzorku za ispitivanje , načinu sastavljanja pitanja, i tumačenja rezultata. Istraživači su
kasnije utvrdili da postoji razlika u stepenu IQ po pitanju rasne strukture. Pa smatraju da crnci
imaju IQ za 15 jedinica niži od IQ bijelaca. Međutim i tu su postojala osporavanja, Nobelovac
William Shockley tvrdi da su te razlike u IQ pripadnika pojedinih rasa zbog genetskih činilaca i
da se njima mogu objasniti razlike u imovinskom stanju i stopama kriminaliteta između njih.
Travis Hirschi i Michael Hindelang, zaključili su da su od istog kriminalnog značaja, IQ kako
rasna tako i klasna pripadnost ,za predviđanje kriminalnog ponašanja
Kritike teorije inteligencije imaju nekoliko pravaca. Prvi su kao što sam več naveo odnose na
testove inteligencije. U njima su često uključeni uticaji nekih drugih činilaca (obrazovanja,
pripadnost kulturi, sredina) koji nisu povezani sa inteligencijom. Drugi se dakle tiču uzimanja
uzorka za istraživanje. Kriminalci nisu reprezantanti svijeta kriminala. Treći preavac se odnosi
na shvatanje inteligencije. Neki smatraju da je ona biološki, genetski određena. Takva
predviđanja mnogi osporavaju, zbog dosta prisutnih dokaza da to i nije tako. Iako ima dosta
kritika ove teorije nju svakako ne treba isključiti iz kriminologije. U dosta faktora na nastanak
zločina, ovaj psihički faktor može imati određeno dejstvo, al ne znači da je djelo prouzrokovano
stepenom inteligencije počinioca. Argumenti za vezu između niske inteligencije i delinkvencije
je npr. " trenutačna nagrada" što se odnosi na impulzivno počinjena kaznena djela bez previše
planiranja koja su počinjena zbog trenutnog zadovoljenja potrebe. Obično tu se radi o
imovinskim deliktima poput krađa, krađa u dućanima i sl. Niska inteligencija prema tim
argumentima uključuje i slabu sposobnost apstraktnog mišljenja, a to će se prije svega odnositi
na izbor toga što je ispravno ili pogrešno ponašanje. Zatim, niska inteligencija korelira s
-KRIMINOLOGIJA-
neuspjehom u školi, odnosno neuspjeh u školi dovodi do osjećaja nepravde i neuspjeha u poslu.
Slab razvoj morala povezan je s niskom inteligencijom, a što uključuje slabe inhibitorne
mehanizme. To će se prije svega odnositi na osobe koje nisu sposobne kanalizirati svoje emocije,
pa se ponašaju regresivno. Kao argument se iznosi da osobe s niskom inteligencijom će prije biti
otkrivene ako počine kazneno djelo, jer samo za planirana kaznena djela postoji i mala
vjerojatnost da će njihovi počinitelji biti uhvaćeni.
- Kriminalna osobnost
Wolfgang, Figlio i Sellin su 1972. godine analizirali rezultate testova inteligencije 9945
ispitanika. Delinkventne podskupine imale su 5 do 10 bodova manje u odnosu na nedelinkventne
skupine. Na istom uzorku Wolfgang i suradnici su uspoređivali kriminalne povratnike i
počinitelje jednog kaznenog djela. Rezultat istraživanja je pokazao razliku u koeficijentu
inteligencije od prosječno 8,1 bodova za bijelce i 10,6 bodova za crnce. Počinitelji jednog
kaznenog djela su imali bolje rezultate, nego kriminalni povratnici.
Moffitt je 1990. godine na uzorku od 536 djevojčica i dječaka našao razliku od prosječno 8
bodova u koeficijentu inteligencije između delinkvenata i nedelinkvenata, a razlika između
-KRIMINOLOGIJA-
Yochelson i Samenow (1976) su izveli studiju istraživanja. Pročuvali su 255 kriminalaca, koji su
bili u postupku ispitivanja zbog smanjene uračunljivosti prilikom učinjenih krivičnih dijela.
Zaključili su da je za proučavane osobe karakteristično:
Hronično laganje
Neograničen optimizam
Strah od povreda
Jaka ljutnja
7. NEO-FREUD-ovski PRAVAC
Nakon S. Freuda, njegovi nasljednici su obnovili psihoanalitičku teoriju i unijeli svijetlost u njen
pokušaj objašnjenja zločina. Najpoznatiji nasljednik Freud- ovih ideja je bio August Aichom,
zauzimajuči stav da je primarni razlog činjenja zločina potisnut superego. On se zalaže za to da
velika količina aspiracije nastaje iz previše sebičnih želja i impulsa za njeno trenutačno
zadovoljenje, te da kriminalci prije svega trebaju bezuslovnu ljubav prije nego kaznene ustanove.
Zatim sljedeči predstavnisi neo Freud- ovog pravca su Fritz Redl i David Wineman. Oni su
proučavali djecu koja izrazito pokazuju mržnju. Razradili svoju koncepciju na Freudovom
1
http://www.inteligencija.net
-KRIMINOLOGIJA-
- čovjek se nalazi pod utjecajem okoline koja od njega može stvoriti bilo što,
Prema teoriji socijalnog učenja treba spomenuti oblike učenja opažanjem i neposrednim
iskustvom. Socijalizacija se odvija kroz proces identifikacije. Dijete se identificira sa svojim
roditeljima i od njih preuzima moralne i druge norme , navike, i običaje. Socijalno učenje se ne
oslanja na razum, nego više na osjećaje. Teorija socijalnog učenja tvrdi da se prestupničko
ponašanje uči i održava na jednak način kao i svako drugo ponašanje. Ponašanje je naučeno kada
se podržava i nagrađuje. Dakle treba podstiči ravnotežu između podrške, nagrađivanja i
kaznenih intervencija u procesu socijalizacije.
-KRIMINOLOGIJA-
9. ZAKLJUČAK
Često znamo sebi postaviti pitanje da li je neka kriminalna ličnost popračena nekim specifičnim
biopsihičkim faktorima, zbog toga je i rezultiralo toliko istraživanja o ovoj temi. Psihološke
teorije dakle imaju veoma važan utjecaj u kriminolgiji, i nikako nebi trebao ostati zanemaren.
Posebno u zadnjoj deseniji 20- tog vijeka, stanje maloljetničke delinkvencije postalo je
alarmantno, a povezano je i sa lošim općim globalnom stanjem društva. Sama problematika
kriminaliteta oduvijek je budila interesovanja za društvo, a posebno bavljenje problematikom
kriminalne ličnosti. Kraj dakle 19 i početkom 20 stolječa obilježio je veliki talas psiholoških
objašnjenja krimalističkog ponašanja, a koje se dovode u vezu sa psihološkim karakteristikama
ličnosti i koje su dobile veliku težinu na svom značaju. Duševni i emotivni problemi su od
ključnog značaja za kriminalno ponašanje.
-KRIMINOLOGIJA-
10. PRILOG
Potvrđeno nam je da je Fejzić mentalno poremećena osoba koja se već liječila u bolnici. Sa
sestrom i majkom izvjesno vrijeme je živio u Kaknju, nakon čega se doselio i već sedam mjeseci
živi u manjoj kući nedaleko od komšija koje je mučki ubio.
Mještani tvrde da su ih rijetko viđali jer su povučena porodica i ni sa kim se nisu družili. Većina
ih nije čak ni poznavala. U policiji nam je rečeno da mu i sestra ima psihičkih problema jer su,
tvrde, baš u toj kući prije nekoliko mjeseci vršili uviđaj kada je ona zadavila svoje dijete“2
2
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/crna-hronika
-KRIMINOLOGIJA-
PRIKAZ.1
Ivković, koji je do prije tri tjedna bio na liječenju u bolnici kod Niša, u nedjelju je uzeo nož, ušao
u kuću Đokića i prvo izbo Snežanu, a zatim je u sobi više puta izbo Bojana koji je tada spavao. U
dvorištu je naišao na Bojanova oca Vojislava kojega je teško ranio. Nakon toga otišao je kući i
mirno čekao policiju. “3
3
http://dalje.com/hr-svijet/
-KRIMINOLOGIJA-
11. LITERATURA
2. Prof. dr. Borislav Petrović, prof. dr. Gorazd Meško, KRIMINOLOGIJA, (drugo
izmijenjeno i dopunjeno izdanje), Pravni Fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2008. godine.
3. http://docs.google.com
4. http://www.inteligencija.net/2009/09/psihopatija.html
5. www.znanje.org/psihologija
6. http://www.dnevniavaz.ba
7. http://dalje.com/hr-svijet/