Civil Society Assessment Report - Bosnian Version

F I N A L N I I Z V J E Š TA J
P ROCJENA G RAĐANSKOG
D RUŠTVA U B OSNI I H ERCEGOVINI
PRIPREMILA
AMERIČKA AGENCIJA ZA MEĐUNARODNI RAZVOJ (USAID/BIH)
AUTORI:
CATHERINE BARNES, NEOVISNI KONSULTANT

MILAN MRĐA, NEOVISNI KONSULTANT
SELMA SIJERČIĆ, USAID/BIH
MIRJANA POPOVIĆ, USAID/BIH
25. JUNI 2004. GODINE

SAŽETAK
Uvod
Misija Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH je okupila tim sastavljen od dva neovisna
konsultanta i dva uposlenika USAID-a da bi izvršili procjenu građanskog društva u BiH prije
nego Misija pristupi izradi narednog strateškog plana u ljeto 2004. godine. Tri cilja su postavljena
pred tim za procjenu.
Procjeniti postojeće USAID/BiH programe građanskog društva te izraditi izvještaj o

snagama i slabostima svakog pojedinačnog programa.
Procjeniti građansko društvo uopće, odrediti nivo razvijenosti i identificirati najznačajnije
zapreke i oblasti u kojima je potrebno poboljšanje.
Dati preporuke za buduća usmjerenja USAID/BiH pružanja pomoći građanskom društvu
ističući najpovoljnije pristupe koji su u skladu sa trenutnom strategijom USAID/BIH.
Od 2. do 20. maja tim za procjenu je obavio detaljne inetrvjue i diskusije sa fokus grupama koje
su brojale više od 107 pojedinaca koji su predstavljali 73 organizacije u Sarajevu, Banja Luci,
Tuzli, Mostaru i okolnim mjestima. Ovi akteri društva su uključivali Ured Visokog predstavnika
(OHR), predstavnike vlasti na entiteskom i općinskom nivou, donatore, međunarodne
organizacije, novinare, razne domaće NVO-e od strukovnih udruženja do fondacija. Osim toga u
obzir su uzeta relevantna istraživanja, programska dokuemntacija, razni izvještaji i novinski
tekstovi, a sve to je nadovezano na rezultate i informacije proizašle iz intervjua i fokus grupa.
Procjenom se došlo do opsežnh podataka koji su sadržani u poglavlju “Osnovan zapažanja” ovog
izvještaja. Ova zapažanja su služila kao osnova za davanje zaključaka i preporuka koji su dijelom
ovog izvještaja. Mada je ovaj sažetak je vrlo koristan u smislu upoznavanja čitalaca sa sadržajem
izvještaja, ipak bismo čitaocima savjetovali da detaljno pregledaju zaključke i preporuke koji su
na 56. stranici izvještaja kako bi stekli precizniju i kompletniju predstavu o izvještaju.
Zaključci
Međnarodna zajednica i dalje vodi razvojne procese i aktivnosti građanskog društva, mada
su evidentni napori domaćih struktura ka preuzimanju valsništva nad sektorom.
Intenzivna uključenost međunarodne zajednice u BiH je imala pozitivnih i negativnih posljedica.
Što se tiče građanskog društva, međunarodna zajednica je težila ka tome da ojača taj sektor iako
je često sama nametala plan djelovanja građanskog društva i vodila njegove razvojne procese, te
povremeno i preuzimala njegovu ulogu. Visok nivo međunarodnih sredstava je djelomice doveo
do situacije u kojoj nevladine organizacije služe više kao zastupnici međunarodne zajednice nego
kao zastupnici građanskog društva u BiH. Gledano unazad, nedostatak inicijativa i kapaciteta u
BiH su također znatno doprinijeli takvom stanju. Međutim, od 2001. godine započeo je
metodološki, participativni i koordinarani proces preuzimanja vlasništva nad sektorom.
Međunarodna zajednica bi ovo trebala da shvati kao priliku za prijenos vodeće uloge na domaće
aktere te ukazati im dovoljno povjerenja, dati im prostora i podršku. Odluka Misije da podrži
ovaj proces koja se odražava u direktnom finansiranju CSPC-a je pozitivan i nužan korak ka
preuzimanju vodeće uloge.
USAID/BIH
i 2004 CIVIL SOCIETYASSESSMENT
EXECUTIVE SUMMARY – 25 JUNE 2004
Pravni okvir za građansko društvo je u mnogome poboljšan, mada i dalje ima praznina i
nedostataka koji utiču na razvoj sektora i na šanse za uspjeh intervencija u tom pravcu.
U poređenju sa 2000.godinom, pravni okvir građanskog društva kojeg čini novi zakon o
asocijacijama i fondacijama na entiteskom i državnom nivou, je danas usklađen sa međunarodnim
standardima i najboljim primjerima iz prakse iz regije i ujedno je plod konstruktivnog partnerstva
između javnog i privatnog sektora. Ovaj osnovni pravni okvir nije kompletan i krajnje su
potrebni dodatni zakoni, pravilnici i politike. Sve dok se oni ne donesu biće ugrožena mogućnost
nevladinih organizacija da se uspješno angažuju u brojnim aktivnostima poput namicanja
sredstava, regrutiranja volontera, i ostvarivanje prihoda. Budući da će Misija nastaviti sa
davanjem podrške i postavljanjem ciljeva, trebalo bi ozbiljno razmotriti odnos između pravnog
okvira i mogućnosti održivosti. Da se samo donošenje zakona ne bi smatralo krajnjim
rezultatom, potrebno je nastaviti stavljati akcenat na njihovu implementaciju, pogotovo na
državnom nivou.
Odnos između vlasti i građanskog društva tek treba da bude definisan i sproveden u djelo
na višim instancama.
Generalno gledano, odnos između vlasti i trećeg sektora u BiH nije niti dovoljno dobro definisan
niti struktuiran. Na višim nivoim vlasti je posebno evidentan nedostatak politika koje regulišu
uloge i odgovornosti vlasti i građanskog društva i koje definišu mehanizme i procese interakcij, te
omogućavaju transparentnost i odgovornost. Kombinacija formalnih politika i mehanizama za
koordinaciju i vezu sa vlastima može da olakša, profesionalizira i regulira saradnju među
sektorima. One su u skladu sa evropskim i praksama iz regije i ne bi trebale biti zanemarene.
Ovaj proces će iziskivati domaće inicijative, kontinuiran angažman međunarodnih faktora i
njihove stručne pomoći, kao i dovoljno vremena. Domaće NVO-e će morati biti aktivno
angažovane u procesu koji će rezultirati politikama i mehanizmima koji nikako neće ograničiti ili
potčiniti treći sektor.
Postoji kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija, ali je domaća infrastruktura

za podršku građanskog društva i dalje nedovoljno nerazvijena.
Stvorena je kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija. U protekle 4 godine ove NVO-e
su napredovale u smislu izgradnje kapaciteta, održivosti, i samopouzdanja, ali i u pogledu njihove
saradnje kako unutar sektora tako i sa drugim sektorima. Sve one imaju razumijevanja za značaj i
potrebe razvoje građanskog društva. No, kapaciteti izvan ove vodeće grupe NVO-a i izvan
urbanih i polu-urbanih centara i dalje ostaju nerazvijeni. Osim toga, djelovanje posredničkih
organizacija za podršku je raznoliko i u toj infrastrukturi postoje nedostaci. Većina resursnih
centara i koordinacijskih tijela nije opstala. Vrlo mali broj organizacija je poznat po njihovoj
ulozi u polju pružanja usluga edukacije, pravnih i tehničkih savjeta, ili kao izvori informacija. Ne
postoji efikasan mehanizam za ostvarivanje pristupa postojećim kapacitima u zemlji Izgradnja
kapaciteta za upravljanje grantovima i angažman lokalnih fondacija je dosta zanemaren.
Generalno posmatrano, donatori bi se trebali više fokusirati na lokalnu infrastrukturu za podršku
građanskog društva.
Nivo javne svijesti i imidž sektora postepeno napreduju, ali na njima i dalje treba raditi i
poboljšavati ih.
Čini se da raste nivo javne svijesti i pozitivnih stavova o nevladinim organizacijama, ali još
postoje neka zaostala pogrešna shvatanja uloge građanskog društva i negativne predožbe o
motivaciji nevladinih organizacija. Povremena pokrivenost aktivnosti pojedinih nevladinih
USAID/BIH
ii 2004 CIVIL SOCIETYASSESSMENT
organizacijama u neovisnim medijima ima informativni i promtovini efekat u lokalnim
zajednicama i regiji. Mogućnost jasnog prezentiranja misije i poruke kao i demonstracija
konkretnih rezultata je ključ za postizanje značajne i pozitivne zastupljenosti u medijima što je
vrlo značajno za regrutiranje lokalnih resursa. Teško je ustvrditi koliko ad hoc zastupljenost u
medijima doprinosi tome da se širom BiH razumije i cijeni uloga koju igra građansko društvo.
Oprečni stavovi oficijelnih medija su pogotovo imali kontraproduktivan efekat. Predstavljanje
sektora i pohvalno isticanje njegovog imidža treba biti strateški orjentirano.
Iako postoje, domaći izvori finansiranja su dosta ograničeni.
U poređenju sa 2000. godinom, elitna grupa NVO-a je uspjela da proširi svoju bazu donatora koja
sada uključuje različite strane donatore, javno finansiranje, privatne doprinose, i/ili prihode od
njihovih aktivnosti ostvarivanja prihoda. Čak je i ova elita i dalje u mnogome ovisna o
međunarodnoj zajednici u smislu njihove finansijske održivost. Neke organizacije građanskog
društva se finansiraju iz domaćih izvora, ali ti izvori još uvijek nisu faktor njihove održivosti.
Uspjeh intervencija s ciljem namicanja domaćih sredstava će biti predmetom budućih pravnih,
fiskalnih i poreskih reformi i ekonomskog razvoja. Nedavno započete aktivnosti UMCOR-a s
ciljem promoviranja individualne filantropije i volonterizma su vrlo značajne u smislu
kultivisanja sredstva i drugih doprinosa iz domaćih izvora i pomaganja nevladinih organizacija u
njihovom dopiranju do građana, ciljnih grupa i zajednica koje treba da opslužuju. Međutim,
nevladinim organizacijama će trebati podrška iz različitih domaćih izvora uključujući vladu i
privatna preduzeća kako bi se organizacije i njihove aktivnosti održale.
Kampanje zagovaranja rješenja određenog problema i inicijative u zajednici su imale dosta

uspjeha, iako je angažman građanskog društva bio ograničen i neravnomjeran.
Zagovaranje nevladinih organizacija je dosta doprinijelo ostvarivanju uspjeha u sprovođenju
pravnih i političkih reformi na državnom i entiteskom nivou, dok su inicijative u zajednici dovele
do participativnog procesa odlučivanja u odabranim općinama. Ove inicijative su doprinijele
procesima, partnerstvu i mehanizmima na osnovu kojih će se graditi buduće inicijative. Iako je
trenutno relativno mali broj nevladinih organizacije koje se rutinski bave zagovaranjem, taj broj
raste. Ipak uloga sektora u zagovaranju još uvijek nije zvanično prepoznata od strane šire
javnosti niti od strane onih koji učestvuju u procesima odlučivanja. Zagovaranje je najevidentnije
na lokalnom nivou, a što je vlada udaljenija od građanstva tako i nivo zagovaranja opada.
Nedostaje zagovaranja na državnom nivou. Inicijative se i dalje neproporcionalno usmjeravaju
na zdravstvo, socijalnu zaštitu i ekologiju dok druga bitna pitanja «od državnog značaja» npr.
privatizacija, korupcija, ratni zločini ili budućnost BiH ostaju pitanja kojima se domaće inicijative
skoro nikako ne bave. Potrebno je stalno naglašavati značaj uspostave mehanizama za dijalog o
politikama; izgradnju kapaciteta u pod-sektorima koji još uvijek nemaju dovoljno potencijala;
povezivanje vještina analize plitika i javnog zagovaranja; promociranje koalicija i mreža
okupljenih oko određenog problema; podsticanje veće zastupljenosti aktivnosti nadgledanja.
Vrlo je rijetka saradanja između nevladinih organizacija i političkih stranaka na

unapređenju političkih reformi.
Uprkos tome što se nevladine organizacije i dalje gnušaju politike i ne vjeruju političkim
strankama, ipak postoje primjeri efikasne saradnje između pojedinih NVO-a i političkih stranaka
u cilju postizanja promjena u politikama. CCI ima možda najbolju metodologiju za ostvarivanje
pristupa i saradnje sa političkim strakama o čemu svjedoči njihova uspješna kampanja
zagovaranja za direktan izbor načelnika. Nevladine organizacije koje se bave pitanjima žena i
mladih su također bile aktivne u angažovanju omladinskih ogranaka i klubova žena iz političkih
USAID/BIH
iii 2004 CIVIL SOCIETYASSESSMENT
stranaka, kao i u angažovanju članova Parlamenta koji zastupaju populaciju iz njihove ciljne
grupe u svrhu uspostavljanja političkog dijaloga, postizanja promjena u politici, i obezbjeđenju
budžeta za ciljeve za koje se zalažu. Uloga političkih stranaka u ostvarivanju ovih rezultata treba
da bude još više promovirana u NVO zajednici, zajedno sa efektom koji njihov angažman može
da ima na usvajanje političkih reformi. Metode uspostavljanja i vođenja ovakvog odnosa bi
trebale biti široko zastupljene. Trenutni fokus na pružanju usluga, npr. izgradnje organizacijskih
kapaciteta plitičkih stranaka – naspram njihvoih vještina vođenja kampanja – će igrati ulogu u
uspostavi efikasnih partnerstava sa NVO-ma.
Smanjenje obima stranog finansiranja nevladinih organizacija u BiH će dovesti do

konsolidacije sektora što treba smatrati prilikom, a ne negativnom posljedicom.
Stvaranje nevladinih oragniazcija kao i njihov razvoj je dinamičan proces u svakoj zemlji.
Nevladine organizacije će biti i proći. U BiH, kao i drugdje, na ovaj proces će uticati smanjenje
međunarodnih donacija za građansko društvo kao i povlačenje raznih agencija i međunarodnih
nevladinih organizacija. Ukoliko se to bude odvijalo postepeno i koordinirano, donatori mogu
očekivati konsolidaciju, a ne kolaps sektora. Mnoge organizacije koje su ispunile svoju misiju i
realno nemaju više razloga za postojanje i one NVO-e koje su motivirane novcem više nego
zadatkom, će prestati sa radom. Više šansi za opstanak imaju one organizacije koje imaju čvrste
veze sa zajednicom, ciljnim grupama, javnošću, koje su vrlo posvećene postizanju svog cilja, i
koje su sposobne za ostvarivanje rezultata. Manje ozbiljne i oportunistične organizacije su
iscrpile postojeće izvore finansiranja i uglavnom su predstavljale mrlju na imidžu sektora. Stoga
je vrlo dobrodošao njihov odlazak sa scene. Nevladine organizacije će sve više morati da se
natječu na tržištu.
Ostvaren je napredak u razvoju građanskog društva čemu su doprinijeli USAID i njegovi

partneri u implementaciji.
Od vremena zadnje procjene iz 2000. godine građansko društvo je sazrelo i sve više se okreće ka
odgovaranju na potrebe društva koje se stalno mijenjanju, istovremeno radeći na svom
sopstvenom razvoju. Misija je doprinijela značajnim pozitivnim pomacima u pogledu
pravne/političke reforme koja se tiče građanskog društva kao i u smislu uspostavljanja kritične
mase profesionalnih NVO-a i konkretnih uspjeha ostvarenih u kampanjama zagovaranja koje su
NVO-e vodile na državnom nivou i građanskim inicijativama na nivou zajednice. Njihove
intervencije su pomogle postavljanje temelja za nastavak pozitivnih kretanja i ubuduće. Sve veća
strateška orjentacija Misije ka programima građanskog društva i napori koje ulaže u stvaranje
sinergija između građanskog društva i znatnih rezultata, kao što su pravna reforma i efikasnije
lokalne vlade, su zajedno doprinijeli postizanju maksimalnih rezultata.
ICNL je koštao relativno malo, a od njega je bilo ogromne koristi. Njihov najveći doprinos je bio
u postizanju reforme osnovnog pravnog i političkog okvira za građansko društvo kroz uspostavu
partnerstva uzmeđu javnog i privatnog sektora, što je u mnogome pomoglo stvaranju povoljnog
okruženja za NVO-e i neformalne grupe u BiH. Ove reforme su vrlo bitne za održivost sektora i
stvaraju prostor za druge neophodne programske intervencije. Proces u kojem su postignute
reforme je pomogao formalizaciji i profesionalizaciji pristupa NVO institucijama vlade, te je
poboljšao položaj sektora u odnosu na vladu, promovirao obavezu dužnosnika vlade da informišu
javnost o procesima odlučivanja, i osnažio ulogu NVO-a u davanju doprinosa u procesima
pravnih i političih reformi koje se tiču građanskog društva. Biće potreban nastavak njihovog
angažmana kako bi se popunile praznine, otklonili nedostaci i nedosljednost iz šireg pravnog i
USAID/BIH
iv 2004 CIVIL SOCIETYASSESSMENT
političkog okvira za građansko društvo i kako bi se poboljšala implementacija i pridržavanje tih
odredbi.
DemNet Projekat je igrao vrlo važnu ulogu u stvaranju kritične mase profesionalnih NVO-a
širom zemlje koje zastupaju razne pod-sektore. Njihovo fokusiranje na izgradnju internih
kapaciteta je imalo direktnog uticaja na njihove aktivnosti i efekat koji su imali na svoej
korisnike, kao i na njihove šanse za održivost i podizanje nivoa samopouzdanja. Podrška koju su
dali kampanjam zagovaranja koej su vodiel NVO-e i građanskim inicijativama je dovela do
stvaranja partnerstva između javnog i privatnog sektora i do konkretnih rezultata uglavnom na
nižim nivoima vlasti i u sferama zdravstva i socijane zaštite. Kroz niz programskih komponenti
su uspjeli izgraditi kapacitete i stvoriti mogućnosti u ruralnim i udaljenim područjima. Iako je
ADF DemNet izgradio kapacitete nekih posredničkih organizacija za podršku, potrebno je još
više raditi na izjednačavanju nivoa razvijenosti i adekvatnoj integraciji domaće infrastrukture.
U poređenju sa zapažanjima procjene građanskog društva iz 2000. godine, CCI je profesionalno

stasao i izgradio organizacijske kapacitete, imidž, i bazu izvora finansiranja ne samnjujući obim
svog dejlovanja kako na nivou lokalne zajednice tako i na višim nivoima. Kombinacija
organizacijskih snaga i pouzdanja sa razumnom programskom metodologijom su dali značajne
rezultate na polju zagovaranja, mada ne treba zaboraviti da su ove aktivnosti bile značajno
finansijski podržane od strane USAID-a i drugih donatora. CCI pokazuje vodeće sposobnosti u
pristupima zagovaranju i lobiranju usmjerenom ka jačanju drugih institucija, bilo da se radi o
vladinim tijelima ili političkim strankama, ne oslanjanjući se samo n individualne kontakte.
Njihova saradnja sa drugim mrežama nevladinih organizacija i ad hoc koalicije oko brojnih
inicijativa su pomogle povećanje broja prilika za ostvarivanje učešća, unapređenje profila sektora,
olakšavanje prijenosa znanja, i stvaranje uslova za bolju iskorištenost resursa. Kratkoročno
gledano, održivost organizacije se čini izvjesno za narednih pet godina, mada postoje razlozi za
zabrinutost na dugoročnom planu.
Preporuke
U ovom dijelu izvještaja je sinopsis preporuka za buduće intervencije za podršku građanskom

društvu zajedno sa nizom programski opcija čija je svrha da doprinesu i podstaknu naredna
strateška planiraja Misije. Generalno posmatrano, Misija bi trebala da:
Nastavi da koristi široku definiciju građanskog društva koja omogućava postojanje

raznovrsnog i dinamičnog sektora.
Sve više upotrebljava postojeće resurse u BiH i regiji.
I dalje podržava uspostavu lokalnog vlasništva nad razvojem sektora i uvezivati prioritete
Misije sa onima koji prozlaze iz domaćih inicijativa.
Koristi povremene posjete terenu od strane programskog menadžera kako bi čuli
mišljenja aktera, provjerili u kojoj mjeri se programski sadržaj i dalje može primijeniti,
ocjenili procese i identifikovali konkretne rezultate.
Doprinosi održivosti i aktivnom angažmanu sektora više nego da se fokusira na
dugovječnost pojedinih organizacija.
Nastavi doprinositi strateški orjentisanim programima koji su u skladu sa potrebama
fokusirajući se na rezultate uz korištenje fleksibilnih mehanizama finasiranja i primjenu
dugoročnijeg finansiranja u kombinaciji sa periodičnim ocjenjivanjem.
Ukoliko je moguće uspostavi fond za brzo reagovanje kako bi sama Misija bila u boljoj
poziciji da potpomogne razvojne procese i da iskoristi svaku priliku.
USAID/BIH
v 2004 CIVIL SOCIETYASSESSMENT
Identifikuje elemente programa građanskog društva koji spadaju pod različite strateske
ciljeve i podciljeve te da od same faze osmišljavanja integriše različite programske
osnove ili aktivnosti.
Koordinira sa drugim donatorima i međunarodnim nevladinim organizacijama u cilju
ravnomjerne iskorištenosti resursa, olakšavanja strateškog pristupa razvoju građanskog
društva i radi postizanja obostrano korisnih rezultata.
Sve niže navedene preporuke odražavaju konsenzus lokalnih aktera u svezi priritetnih potreba za
period od narednih pet godina i predložene su sa namjerom da doprinesu uspostavu lokalnog
vlasništva nad razvojem građanskog društva i stvaranja boljih uslova za održivost i aktivni
angažman sektora.
Preporuka 1: Dodatno razviti i ojačati pravni i politički okvir za razvoj građanskog društva kroz
uspostavu partnerstva između javnog i privatnog sektora.
Programi bi mogli: (a) pomoći u izradi novih zakona o volonterima i donacijama, (b) inicirati
unapređenje pravne definicije organizacija od javnog značaja, (c) insistirati na reformi poreskih i
fiskalnih politika kojima bi se osigurala veća održivost sektora, (d) Podržati kretanje domaćih
partnera ka usvajanju vladine politike o saradnji sa nevladinim organizacijama, (e) izgraditi
kapacitete institucionalnih mehanizama za saradnju vlasti i nevladinih organizacija, ili (f)
Obezbijediti blagovremenu, pravu i dosljednu implementaciju novih zakona i politika tako što će
se obučiti dužnosnici vlasti, predstvanici NVO-a, i kroz primjenu aktivnosti nadgledanja.
Preporuka 2: Podstaći domaće nevladine organizacije da ubuduće osiguraju i preuzmu

vlasništvo nad razvojem građanskog društva.
Specifično djelovanje: (a) Podržati napore domaćih struktura orjentisane ka tome da se glas
sektora čuje, (b) obezbijediti poboljšano samouređenje sektora; (c) i dalje razvijati i jačati domaću
infrastrukturu kroz pomoć usmjerenu ka sposobnim, inkluzivnim i respektabilnim posredničkim
organizacijama za podršku, i (d) Koristiti domaće posredničke organizacije za podršku u svrhu
nastavka razvijanja kapaciteta slabijih grupa na nivou lokalne zajednice.
Preporuka 3: Podržati proširenje i raznovrsnost baze domaćih izvora finansiranja nevladinih

organizacija.
Naprimjer: (a) nastaviti podsticati individualnu filnatropiju usmjerenu na podršku aktivnosti
NVO-, (b) jačati veze između nevladinih organizacija i poslovnih subjekata te podsticati
korporacijsku filantropiju u kombinaciji sa unapređenjem ekonomskih uslova i poreskih olakšica,
(c) raditi sa vladinim organima na uspostavi politika, procedura i mehanizama za transparentno i
odgovorno javno finansiranje nevladinih organizacija putem grantova i/ili ugovora za pružanje
socijalnih usluga, (d) povezati filantropske aktivnosti sa naporima uloženim u povećanje
vizibiliteta sektora kao i poboljšanje slike sektora u javnosti, promoviranje pozitivnog imidža
cijelog sektora. Osim toga, potrebno je uraditi detaljniju procjenu mogućnosti razvoja fondacija u
BiH kako bi se bolje utvrdila izvodljivost programa u ovom području.
Preporuka 4: Iznaći sveobuhvatniju strategiju za stvaranje javnog imidža sektora.

Programi u ovom području bi mogli: (a) sponzorirati posebne emisije na državnoj i neovisnim
televizijama koje bi pojasnile ulogu građanskog društva u demokraciji, upoznale gledateljstvo sa
različitim profilima grupa koje čine građansko društvo, te predstvaile dobre primjere/priče iz
cijele zemlje, (b) povećati povezanost i saradnju između nevladinih organizacija i udruženja
novinara te podići nivo njihove svijesti i razumijevanja sektora, i (c) nastaviti izgradnju kapaciteta
USAID/BIH
vi 2004 CIVIL SOCIETYASSESSMENT
među akterima građanskog društva kako bi što bolje javnosti prenijeli svoju poruku, ojačati i
održavati odnose sa medijima, imati više razumijevanja za potrebe medijskih kuća.
Preporuka 5: Dodatno izgraditi kapacietete građanskog društva za učestvovanje u političkom

dijalogu.
Postoji potreba da se: (a) poveća učešće građanskog društva povećanjem pristupa informacijama,
razvijanjem vještina za analizu politika i njihovu formulaciju, vertikalnu integraciju organizacija
koje se bave istraživanjem politika i aktivnih mreža, (b) ojačaju mreže NVO-a oformljenje oko
zajedničkog probema i interesnih skupina, pogotovo u pod-sektorima gdje je do sada bilo
nedovoljno angažmana, (c) olakša konsolidacija i prerastanje inicijativa okupljenih oko nekog
problema ili koalicija na nižim nivoima u državni forum, (d) povežu mjere izgradnje kapaciteta sa
sistemima i procesima, npr. PRSP, studije izvodljivosti, razvojne politike, itd. koje omogućavaju
neposrednu primjenu vještina i znanja stečenog iskustvom, (e) obezbijedi da se u kampanjama
zagovaranja rješenja nekog problema koje vode kolalicije adekvatno osigura prijenos znanja i
vještina sa snažnijih na slabije organizacije, (f) podrže pristupi nevladinih organizacija
zagovaranju koji podržavaju institucionalni razvoj, npr. organa vlasti i političkih stranaka, i
kojima se teži ka stvaranju mehanizama za uspostvau partnerstva između javnog i privatnog, i (g)
podrži angažman NVO mreža u aktivnostima nadgledanja kao načinu poboljšanja implementacije
politika i zakona koji promoviraju reforme.
USAID/BIH
vii 2004 CIVIL SOCIETYASSESSMENT
SADRŽAJ
1 UVOD ................................................................................................. Error! Bookmark not defined.

1.1 CILJEVI I OBIM PROCJENE .............................................................................................................. 1
1.2 TIM ZA PROCJENU I METODOLOGIJA .............................................................................................. 2
1.3 DEFINICIJA GRAĐANSKOG DRUŠTVA ............................................................................................ 3
1.4 ZAHVALE ....................................................................................................................................... 5
2 KONTEKST ........................................................................................... Error! Bookmark not defined.
2.1 BOSNA I HERCEGOVINA ................................................................................................................ 5
2.2 TRENDOVI KRETANJA GRAĐANSKIH DRUŠTAVA U SREDNJOJ I ISTOČNOJ EVROPI ......................... 6
2.2.1 Pravni okvir........................................................................................................................... 6
2.2.2 Mehanizmi za suradnju NVO-a i vlasti................................................................................. 7
2.2.3 Javno i privatno finansiranje ................................................................................................. 9
3 USAID-OV PRISTUP RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA ..................................................................... 12
3.1 STRATEŠKI OKVIR PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA ............................................................ 12
3.2 PRESJEK USAID-OVIH PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH........................................... 12
3.2.1 Projekat NVO pravne reforme [1998 - 2005] ..................................................................... 12
3.2.2 Program demokratske mreže II (Dem Net II) [2001 – 2004].............................................. 13
3.2.3 Projekat jačanja građanskog društva [2003 – 2006] ........................................................... 13
3.2.4 Projekat domaćeg prikupljanja sredstava i filantropije [2003 – 2005] ............................... 13
3.2.5 Projekat analize politika i uspostavljanja dijaloga [2003 – 2005] ...................................... 14
3.2.6 Održiv razvoj neprofitnog sektora u BiH [2004 – 2007] .................................................... 14
3.3 PRISTUPI RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA ............................................................................... 15
4 OSNOVNA ZAPAŽANJA ......................................................................................................................... 17
4.1 STANJE GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH ..................................................................................... 17
4.1.1 Uloga Visokog Predstavnika............................................................................................... 17
4.1.2 Međunarodno vođstvo naspram građanskog društva u domaćem vlasništvu .................... 18
4.1.3 Pravni, fiskalni i poreski okvir............................................................................................ 19
4.1.4 Suradnja NVO-a i vlasti...................................................................................................... 22
4.1.5 Kapaciteti i profesionalizam sektora .................................................................................. 26
4.1.6 Infrastruktura u podršci razvoja sektora ............................................................................. 27
4.1.7 Koordinacija i umrežavanje NVO-a.................................................................................... 29
4.1.8 Finansijska održivost sektora .............................................................................................. 30
4.1.9 Volonterizam....................................................................................................................... 33
4.1.10 Pružanje socijalnih usluga................................................................................................... 34
4.1.11 Zagovaranje rješenja određenog problema ......................................................................... 35
4.1.12 NVO-e i političke stranke ................................................................................................... 38
4.1.13 Javni imidž sektora.............................................................. Error! Bookmark not defined.
4.2 PREDNOSTI, SLABOSTI I DOSTIGNUĆA PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA ............................. 42
4.2.1 ICNL ................................................................................................................................... 42
4.2.2 ADF – DemNet II ............................................................................................................... 43
4.2.3 CCI...................................................................................................................................... 49
4.3 PREDODŽBE O USAID-OVOM PRISTUPU PROGRAMIMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA ...................... 51
4.3.1 Inkluzivni pristup građanskom društvu .............................................................................. 51
4.3.2 Strateški pristup baziran na realnim potrebama ................................................................. 52
4.3.3 Fleksibilno i dugoročno finansiranje .................................................................................. 52
4.3.4 Direktno finansiranje domaćih NVO-a ............................................................................... 52
4.3.5 Prednosti i osobenosti programa ........................................................................................ 53
4.3.6 Nedostaci i područja u kojima ima mjesta za napredovanje ............................................... 53
4.4 PODRŠKA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE GRAĐANSKOM DRUŠTVU ............................................... 54
4.4.1 Izrada programa .................................................................................................................. 54
4.4.2 Koordinacija među donatorima........................................................................................... 54
4.4.3 Budući planovi donatorske zajednice.................................................................................. 55
5 ZAKLJUČCI ........................................................................................... Error! Bookmark not defined.
6 NAUČENE LEKCIJE ............................................................................................................................... 62
7 PREPORUKE ......................................................................................... Error! Bookmark not defined.
ANEKSI
Aneks 1 Biografije članova tima
Aneks II Lista intervjua
Aneks III Lista referenci
Aneks IV Prednosti i slabosti pristupa izradi programa građanskog društva
TUMAČENJE SKRAĆENICA
ACILS American Center for International Labor Solidarity - Američki centar za

međunarodnu solidarnost radnika
ADF America’s Development Foundation - Američka demokratska fondacija
ADV Advocacy Package (DemNet Project) - Paket zagovaranja
AEOBIH Association of Election Officials in Bosnia and Herzegovina – Asocijacija
izbornih dužnosnika u BiH
APS Annual Program Strategy – Godišnja programska strategija
ATG Advanced Training Grant (DemNet Project) – Grant za obuku profesionalnog
usavršavanja
BiH Bosna i Hercegovina
CAP Civil Action Partnership Grant – Grant za partnerstvo po osnovu akcija građana
CARDS Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization –
Podrška zajednicama u izgradnji, razvoju i stabilizaciji
CBO Community Based Organization – Organizacija u zajednici
CCI Centers for Civil Initiatives – Centir civilnih inicijativa
CEE Central East Europe – Srednja i istočna Evropa
CIM Civic Initiatives Microgrant – Mikrogrant za građanske inicijative
CIPE Center for International Private Enterprise – Centar za međunarodna privatna
preduzeća
COP Chief of Party
CRS Catholic Relief Services – Katolička služba pomoći
CSO Civil Society Organization – Organizacija građanskog društva
CSPC Civil Society Promotion Center – Centar za prmociju građanskog društva
CSR Corporate Social Responsibility – Korporacijska socijalna odgovornost
D&G Democracy and Governance – Demokracija i uprava
DEMNET Democracy Network Program (funded by USAID/BiH) – Program demokratske
mreže
DfID U.K. Department for International Development – Odjel za međunarodni razvoj,
Velika Britanija
EC European Commission – Evropska komisija
EU European Union – Evropska unija
FBiH Federation of Bosnia and Herzegovina – Federacija Bosne i Hercegovine
FCO Foreign Commonwealth Office
FDP Financial Development Package (DemNet) – Finansijski paket za razvoj
GAP Government Accountability Project (USAID/BiH and SIDA) – Projekat
odgovornosti vlade (USAID i SIDA)
IAP Integrated Assistance Package (DemNet) – Paket integrisane pomoći (DemNet)
ICNL International Center for Not-for-Profit Law – Međunaordni cnetar za neprofitno
pravo
ICT Information and Communication Technology – Informacijska i komunikacijska
tehnologija
ICVA International Council of Volunteer Agencies – Međunarodno vijeće volonterskih
agencija
IDP Internally Displaced Person – Interno raseljena osoba
IFI International Finance Institution – Međunarodna finansijska institucija
IGP Internal Governance Package (DemNet) – Paket međunarodne uprave (DemNet)
INGO International Non-Governmental Organization – Međunarodna nevladina
oragnizacija
IOCC International Orthodox Christian Charities – Međunarodna pravoslavno kršćanska
dobrotvorna organizacija
ISO Intermediary Support Organization – Posrednička organizacija za podršku
IR Intermediate Result (USAID) – Neposredni rezultat
KM Convertible Mark – Konvertibilna marka
M&E Monitoring and Evaluation – Praćenje i evaluacija
NDI National Democratic Institute – Nacionalni demokratski institut
NGO Non-Governmental Organization – Nevladina organizacija
NP New Practices Grant (DemNet) – Grant za nove prakse (DemNet)
OHR Office of the High Representative – Ured Visokog Predstavnika
OSAP Orphan Support and Advocacy Program Grant (DemNet) – grant za programe
podrške siročadima i zagovaranje
OSCE Organization for Security and Cooperation in Europe – Organizacije za
bezbjednost i saradnju u Evropi
OSF Open Society Fund – Fond Otvoreno durštvo
OTI Office of Transition Initiatives (USAID) – Ured tranzicijskih inicijativa (USAID)
PBO Public Benefit Organization – Organizacija od javnog značaja
PRO Policy Research Organization – Organizacija za istraživanje politika
PRSP Poverty Reduction Strategy Paper – Strategija za smanjenje siromaštva
PTP Participant Training Program (funded by USAID/BiH) – Program usavršavanja
(financiran od strane USAID-BiH)
RMAP Rights-Based Municipal Assessment and Planning Project (UNDP) – Projekat
općinske procjene i planiranja sa stanovišta ljudskih prava
ROL Rule of Law – Vladavina prava
RS Republika Srpska
SAP Stabilization and Association Process (EU) – Proces stabilizacije i udruživanja
(EU)
SEE South East Europe – Jugoistočna Evropa
SIDA Swedish International Development Cooperation Agency – Švedska agencija za
međunarodnu saradnju i razvoj
SIG Support Institution Grant (DemNet) – Grant za podršku institucijama (DemNet)
SME Small and Medium Enterprise – Mala i srednja preduzeća
SO Strategic Objective – Strateški cilj
SOW Statement of Work – Izjava o radu
SUTRA Sustainable Transfer to Return-Related Authorities (UNDP) –Trajan prijenos
odgovornosti za povratak na nadležene institucije
TA Technical Assistance – Tehnička pomoć
UI Urban Institute
UMCOR United Methodist Committee on Relief – Komitete ujedninjenih metodista za
pomoć
UNDP United Nations Development Programme – Razvojni program Ujedninjenih nacija
UNOHCHR United Nations Office of the High Commissioner for Human Rights – Visoki
komesarijat za ljudska prava Ujedninjenih nacija
USAID United States Agency for International Development – Američka agencija za
međunarodni razvoj
USG United States Government – Vlada Sjedinjenih Američkih Država
VAT Value Added Tax – Porez na dodatnu vrijednost
WL World Learning
WV World Vision
P ROCJENA G RAĐANSKOG D RUŠTVA U B I H
J U N I 2004
1 UVOD
1.1 CILJEVI I OBIM PROCJENE
Misija Američke agencije za međunarodni razvoj u Bosni i Hercegovini (USAID/BiH) je pred tim za
procjenu postavila tri cilja.
Procjeniti postojeće USAID/BiH programe građanskog društva te izraditi izvještaj o prednostima

i slabostima svakog pojedinačnog programa.
Procjeniti građansko društvo uopće, odrediti nivo razvijenosti i identificirati najznačajnije
zapreke i oblasti u kojima je potrebno značajno poboljšanje.
Dati preporuke za buduća usmjerenja USAID-ovog pružanja pomoći građanskom društvu ističući
najpovoljnije pristupe koji su u skladu sa trenutnom strategijom Misije USAID-a u BIH.
Vezano za prvi cilj, a imajući u vidu okvir zadataka, tim za procjenu se uglavnom fokusirao na tri
najznačajnija programa građanskog društva koje je Misija od vremena posljednje procjene građanskog
društva iz 2000. godine finansirala, a to su:
Projekat jačanja građanskog društva kojeg sprovodi Centar civilnih inicijativa (CCI);
Projekat demokratske mreže (DemNet) faza II, kojeg sprovodi Američka demokratska fondacija
(ADF),1 i;
Projekat NVO pravne reforme kojeg sprovodi Međunarodni centar za neprofitno pravo (ICNL).
Razmatrana su i tri nedavno uspostavljena programa koja su u sklopu protfeljea građanskog društva,
mada uticaj njihovog djelovanja još uvijek nije mjerljiv:
Projekat analize politika i uspostavljanja dijaloga kojeg sprovodi Urban Institute;

Projekat domaćeg prikupljanja sredstava i filantropije kojim rukovodi Komitet za pomoć
ujedninjenih metodista (UMCOR), i;
Projekat održivog razvoja neprofitnog sektora u BiH kojim rukovodi Centar za promociju
građanskog društva (CSPC).2
Imajući u vidu prirodu građanskog društva, njegove aktivnosti se prepliću sa mnogim inicijativama,
organizacijama i neposrednim rezultatima koje podržava Ured za demokraciju i upravu kao i drugi uredi i
1
Ovo je nastavak projekta DemNet I kojeg je sprovodila američka ORT.
2
Ovaj projekat nije naveden u okviru zadataka obzirom da je odluka o njegovom finansiranju donešena u toku izvođenja ove
procjene. Ovaj izvještaj se ipak dotiče i ovog programa u onoj mjeri koliko se sam program bavi prioritetnim pitanjima koje je
tim identificirao kao bitna za razvoj civilnog durštva u narednih tri do pet godina.
1 USAID/BIH
PROCJENA GRAĐANSKOG DRUŠTVA 2004
ZAVRŠNI IZVJEŠTAJ – 25. JUNI 2004
strateški ciljevi Misije. To podrazumijeva projekte u koje su uključeni Unija neovisnih profesionalnih
novinara, Asocijacija izbornih dužnosnika u BiH, zatim doprinos NVO-a u izradi Strategije za smanjenje
siromaštva u saradnji sa Katoličkom službom pomoći, poslovnim udruženjima koja podržava Centar za
međunarodna privatna preduzeća, kao i sindikate koje podržava Centar za solidarnost.3 Iako ovi projekti
nisu obuhvaćeni okvirom zadataka za ovu prcojenu društva tim se ipak susreo sa mnogima od ovih grupa
kako bi ispitali sinergiju između pojedinih programskih područja.4
1.2 TIM ZA PROCJENU I METODOLOGIJA
Tim za procjenu se sastojao od četiri osobe. U timu su bila tri državljanina BiH, stručnjak za pitanja
građanskog društva Milan Mrđa i uposlenici USAID-a u BiH Selma Sijerčić i Mirjana Popović, kao i
jedan američki konsultant, Catherine Barnes koja je već ranije radila procjenu građanskog društva za
Misiju u 2000. godini.5 Biografije članova tima su priložene u Aneksu I ovog izvještaja.
Od 2. do 20. maja tim za procjenu je obavio detaljne inetrvjue i diskusije sa fokus grupama koje su
brojale više od 107 pojedinaca koji su predstavljali 73 organizacije u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli,
Mostaru i okolnim mjestima. Ovi akteri društva su uključivali Ured Visokog Predstavnika (OHR),
predstavnike vlasti na entiteskom i općinskom nivou, donatore, međunarodne organizacije, novinare,
razne domaće NVO-e od strukovnih udruženja do fondacija. U Aneksu II ovog izvještaja priložena je
kompletna lista osoba koje su intervjuisane u sklopu ovog zadataka.
Intervjui i diskusije po fokus grupama su bili donekle struktuirani kako bi se dobile različite perspektive i
mišljenja. Tim je pripremio standardizovanu listu pitanja za različite kategorije ispitanika kako bi na
najbolji mogući način obuhvatili pitanja makro nivoa koja su od interesa za Misiju, te kako bi na taj način
obezbijedili dosljednost i komaparativnost prikupljenih informacija. U toku intervjua i diskusija po fokus
grupama obrađene su slijedeće teme:
Mogućnosti i prepreke na putu razvoja građanskog društva u BiH uključujući prioritetne potrebe
u narednih 3 do 5 godina;
Nivo domaćeg utjecaja na razvoj građanskog društva i odgovornost donatora, međunarodnih
organizacija i samog sektora prema građanima, interesnim grupama kao i pitanja od prioritetnog
značaja za zemlju;
Relativne prednosti i slabosti različitih pristupa programima građanskog društva i do koje mjere
su dosadašnji programi integrirani i koordinirani, kao i utjecaj drugih propratnih intervencija.
Od ispitanika se također tražilo da daju osvrt i na naučene lekcije.
3
USAID/BiH je počeo finansiranje CIPE projekta u 2003. godini. Centar za sloidarnost je USAID/BiH počeo finansirati tek u
2004. godini.
4
Mnogi projekti obnove i oporavka, kao što su programi koje su implementirali Catholic Relief Services (CRS), World Vision
(WV), i International Orthodox Christian Charities (IOCC) su integrirai komponente građanskog društva.
5
Dva neovisna stručnjaka su sa Misijom potpisala individualne direktne ugovore o djelu.
2 USAID/BIH
Tim za procjenu je izradio upitnik za domaće NVO-e kako bi kvalitativne informacije dopunio sa
kvantitativnim podacima. Upitnik je pokrivao slijedeće:
Kvalitet i značaj odnosa između NVO-a i različitih učesnika u društvu uključujući građane,
različite nivoe vlasti, političke stranke, sindikate, poslovne subjekte, medije i obične ljude.;
Nivo saradnje NVO-a putem mreža i koalicija kao i njihovi stavovi prema takvim vrstama
saradnje;
Raznolikost finasiranja NVO-a i u kojoj mjeri su ovisne o međunarodnoj zajednici, i:
Prednosti i slabosti NVO-a koje se ispitanici zastupali kao i područja u kojima je potrebna
izgradnja dodatnih kapaciteta.
Pored toga sprovedeno je i relevantno istraživanje programske dokumentacije, izvještaja, rezultata i

analiza proisteklih iz intervjua i fokus grupa. Potpuna lista materijala koji su razmatrani u svrhu vršenja
ove procjene je priložena u Aneksu III ovog izvještaja.
Čitaoci ovog izvještaja treba da imaju na umu neka činjenična stanja koja su u mnogome odredila stavove
izražene u ovom izvještaju:
Većina domaćih NVO-a sa kojima se tim susreo su bili korisnici projekta Demokratske mreže
(DemNet) i/ili drugih projekata koje je USAID finasirao.6 Što se tiče njihovih organizacijskih
kapaciteta, one spadaju u grupu elitnih NVO-a u građanskom društvu.7
Procjena je bazirana na pristupu ograničenom broju ispitanika. Tim nije mogao da se susretne sa
svim identificiranim učesnicima u društvu ili da putuje van najznačajnijih gradskih centara niti da
organizira diskusije po fokus grupama sa običnim ljudima.8
Također je bitno naglasiti da je širina ove procjene dozvoljavala prikupljanje mišljenja učesnika u društvu
koja su se razlikovala u smislu njihovog stava prema pomoći koju je USAID u BiH pružio i pruža razvoju
građanskog društva, kao i stavove o trenutnim i potencijalnim potrebama sektora. Ovo nije sveobuhvatna
analiza građanskog društva. Ovaj izvještaj prije svega predstavlja sliku trenutnog stanja građanskog
društva u BiH i stepen njegove razvijenosti, a fokusira se na naredne korake koji bi se nadovezali na
dosadašnja postignuća, a koji bi se ticali prioritetnih potreba.
1.3 DEFINICIJA GRAĐANSKOG DRUŠTVA
Budući da se ovaj izvještaj fokusira na građanskom društvu i njegovoj razvijenosti u BiH, dobro je
ustanoviti njegovu operativnu definiciju. U svrhu vršenja ove procjene tim je usvojio veoma široku
definiciju građanskog društva koja omugućava različitost interesa i djelovanja, a koja je prihvaćena od
strane političkih naučnika i međunarodne razvojne zajednice:
Prostor između pojedinca i države u kojem se građani udružuju

shodno svojim željama, vrijednostima i interesima9.
6
Pored toga, mnoge od ovih NVO-a su primile sredstva od drugih stranih donatora.
7
Sastanci sa manjim, novijim ili slabijim nevladinim organizacijama bi zasigurno uticali na zapažanja izrečena u ovom izvještaju
i mogli bi timu stvoriti predstavu o tome u kojoj mjeri jače i iskusnije nevladine organizacije, uključujući i polaznike DemNet
programa prenose svoja znanja i vještine na one nešto slabije.
8
Da bi se stekao uvid u mišeljenja običnih ljudi, tim se oslanjao na podatke stečene kroz ankete USAID/BIH i OSCE-a.
9
Vidi: «Građansko društvo, demokratizacija i razvoj: čišćenje analitičkog tla,» u Demokratizaciji, 1:3, (jesen 1994).
3 USAID/BIH
Ovaj domen može biti formalan, kao u slučaju NVO-a, ili neformalan kao u slučaju udruženja građana.
Prema Thomasu Carothersu: «…pogrešno je izjednačavati građansko društva (samo) sa nevladinim
organizacijama. Ispravno je shvatanje da je građansko društvo širi aspekt koji podrazumijeva sve
organizacije i asocijacije koje postoje pored države i tržišta.»10
Prema ovom širem konceptu, grupe unutar građanskog društva mogu se kategorisati prema njihovim
funkcijama, od kojih se neke preklapaju,11 kao naprimjer:
Organizacije orjentisane na pružanje usluga, kao što su one koje odgovaraju na potrebe osoba sa
posebnim potrebama ili invalida, žena žrtava nasilja, ovisnika, djece bez roditelja i strateljstva i
siromašnih.
Institucije koje analiziraju pitanja razvoja i politika, kao što su recimo trustovi mozgova i
organizacije za istraživanje politika i obuku kako javnosti tako i onih koji učestvuju u procesima
odlučivanja.
Grupe koje zagovaraju razvojne ciljeve, političke reforme, budžetske prioritete, naprimjer grupe
za zaštitu ljudskih prava, okoliša, potrošača i udruženja građana kao i oni koji prate sprovođenje
politika, naprimjer grupe koje se bave nadgledanjem.
Interesne organizacije, kao naprimjer sindikati ili udruženja privrednika, općina, novinara,
udruženja roditelja i nastavnika, ili udruženja stanara.
Grupe koju su osnovane u cilju direktne proizvodnje, prerade i marketinga, kao naprimjer
poljoprivredne zadruge ili kreditne asocijacije u zajednici.
Posredničke organizacije koje služe kao infrastruktura za podršku razvoju sektora, kao što su
pružaoci grantova, organizacije koje nude edukaciju i obuku, vodeće organizacije u
pod-sektorima, NVO inkubatori, informacioni i savjetodavni centri, npr. oni koji pružaju pravnu
pomoć, ili pomoć pri registraciji i računovodstvene usluge.
Tim prihvata činjenicu da građansko društvo nigdje u svijetu nije ograničeno samo na vrijedne i uzvišene
ciljeve i dobronamjerne aktere društva, te je, imajući u vidu prethodno ponuđenu definiciju društva,
svjestan da ono vrlo često podrazumijeva i one koji rade u korist manje plemenitih ciljeva. Literatura
koja se danas bavi ovim pitanjem ovaj fenomen naziva «ne-građansko društvo.»12 Iako ova komponenta
postoji u BiH, ona nije težište ovog istraživanja.
Što se tiče razlike između političkih stranaka i drugih dijelova društva, tim je polazio od stanovišta da
neke organizacije građanskog društva djeluju u pravcu ostvarivanja uticaja na javnu politiku, ali pri tome
nemaju namjeru da osvoje niti učestvuju u izvršnoj vlasti. Iako ovakvo pozicioniranje organizacije nije u
svakom slučaju tako jasno, ipak će u svrhu ove procjene poslužiti kao adekvatno.13
10
Vidi «Razmisli: Građansko društvo» u časopisu Foreign Policy Magazine, izdanje: zima 1999-2000.
11
For USAID policy positions, refer to New Partnerships Initiative: NPI Core Report, which can be found at
www.usaid.gov/pubs/npi/corerept/npi-ngo.htm.
12
Vidi, naprimjer, «Kraj paradigme tranzicije,» autora Thomas-a Carothers-a u Journal of Democracy 13:1 (2002), «Razmisli:
Građansko društvo» autora Thomas-a Carothers-a u časopisu Foreign Policy, izdanje: Zima 1999-2000 i «Uspon neliberalne
demokracije» autora Fareed-a Zakaria u Foreign Affairs, novembar/decembar 1997.
13
Interesantna pregled odnosa između organizacija građanskog društva i političkih stranaka se može naći u Grupe građanskog
društva i političke stranke: Podrška konstruktivnima odnosima, dokument koji je Gwendolyn Bevis napisla za USAID-ov Ured
za demokraciju i upravu, iz marta 2004. godine.
4 USAID/BIH
1.4 ZAHVALE
Tim za procjenu bi se htio zahvaliti brojnom osoblju USAID-a u BiH iz velikog broja ureda i strateških
timova koje je odvojilo svoje vrijeme i doprinijelo radu ovog tima iznoseći svoja mišljenja i stavove, kao
i onima koji su nam pružili administrativnu i logističku podršku. Svim akterima društva koje smo
intervjuisali se zahvaljujemo za njihovo strpljenje i izravne odgovore na opširna i ponekad izazovna
pitanja.
2 KONTEKST
2.1 BOSNA I HERCEGOVINA
Politički sistem u Bosni i Hercegovini je određen Dejtonskim mirovnim sporazumom kojim je okončao
rat od tri i po godine. To je kompleksna i asimetrična federacija koju tvore slab državni aparat, dva
entiteta, od kojih je jedan podijeljen na 10 kantona,14 te Brčko Distrikt pod međunarodnim nadzorom.
Svaka od ovih 14 administrativnih jedinica ima svoj statut i svoju vladu. Danas, skoro devet godina nakon
potpisivanja Dejtonskog sporazuma, BiH je ustvari i dalje međunarodni protektorat. Ured Visokog
Predstavnika nastavlja da vrši dužnost međunarodnog upravitelja15 uz prisustvo međunarodnih vojnih
snaga, istina u smanjenom obimu. 16
Međutim, ipak se radi na jačanju države, tako je u 2003. godini ostvaren napredak u smislu:17
Uspostave državnog suda i državnog tužiteljstva osposobljenih za vođenje kompleksnih i visoko-

profiliranih slučajeva;
Uvođenja fundamentalnih reformi u BiH sistem indirektnog oporezivanja;
Jačanja uloge Vijeća ministara otvaranjem novih ministarstava i jačanjem pozicije Premijera;
Uvođenja nove strukture odbrane sa civilnom komandom i komandom n državnom nivou
ostvarenom preko Ministarstva odbrane, i;
Skoro potpune implementacije Imovinskog zakona i prijenosa odgovornosti za pitanja povratka
raseljenih lica na domaće vlade.
U Izvještaju o državama u tranziciji koji je 2003. godine objavio Freedom House je zabilježen
konastantan napredak u procesima demokratizacije i uspostave vladavine prava u BiH, te da su u oba
područja ostvareni rezultati od 25 bodova više u odnosu na prošlu godinu.
14
Federacija je nastala kao rezultat pregovora kojima su posredovali Amerikanci, a koji su vođeni između Bošnjaka i Hrvata
1994. godine.
15
Iako je OHR smanjio obim svojih osnovnih zadataka, njihova moć je proširena i povećana, npr. 2002. godine je Visoki
Predstavnik ovlašten da imenuje ministre. Prema Izvještaju Freedom House-a za BiH (2003), to «predstavlja proširenje i
konsolidaciju međunarodnih intervencija.»
16
Prema izvještaju SIDA-e, broj je opao sa 60.000 (koliko ih je bilo 1995.godine) na 12.5000 u 2003. godini.
17
Preuzeto iz OHR-ovog Plana implementacije za 2004. godinu iz februara 204. godine, te iz članka “Od Dejtona do Brisela”
koji je napisao Visoki Predstavnik, Peddy Ashdown 12.05.2004. godine.
5 USAID/BIH
Ipak i dalje postoje ozbiljni problemi. Bosna i Hercegovina je još uvijek jedna od najsiromašnijih zemalja
u Evropi. Privreda i dalje ne pruža dovoljno radnih mjesta, prosperiteta i prihoda neophodnih za
poboljšanje kvaliteta javnih servisa.18 Ekonomski razvoj je u 2003. godini blago usporen te postoje
osnovane sumnje da bi GDP mogao znatno da opadne nakon što međunarodna zajednica smanji svoje
prisustvo i ovlasti.19 Ekonomski oporavak je ugrožen sporim procesom privatizacije, preprekama na putu
slobodnog protoka kapitala, preopterećenim javnim sektorom, nedostatkom direktnih stranih ulaganja, te
nazadnom i nedosljednom poreskom politikom.20 Stopa nezaposlenosti je i dalje vrlo visoka kao i
zastupljenost «sive ekonomije.»21 Korupcija je uzela maha. Visok procenat stanovništva živi ispod praga
siromaštva. Najnestabilnija je ekonomska situacija u kojoj se nalaze povratnici, raseljena lica u zemlji i
romska populacija.22
Prema Državnom izvještaju o poštivanju ljudskih prava za 2003. godinu koji je pripremila Vlada SAD-a,
unatoč pozitivnim pomacima u nekim sferama, poštivanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini ostaje na
vrlo niskom nivou.23 Nacionalističke stranke i dalje dominiraju političkom scenom nakon pobjede koju
su ostvarile na izborima 2002. godine. U većini slučajeva je obrazovni sistem i dalje podijeljen i
ispolitiziran. Sprovođenje reformi u zakonodavstvu i politikama je zaostalo i sporadično. U nekim
slučajevima i samo pridržavanje zakona je određeno etničkim interesima. Prema istraživanju
sprovedenom krajem 2003. godine većina ispitanika misli da trenutno političko stanje vodi ka raspadu, da
su problemi sa kojima je zemlja suočena tako veliki da ih nijedan vođa ne može riješiti, da političari ne
slušaju obične ljude, te da njihovi glasovi na izborima ne mogu ništa promijeniti.24 Ovakva sredina
predstavlja veliki izazov za USAID u BiH koji na različite načine pruža svoju pomoć i doprinosi razvoju
živog građanskog društva.25
2.2 TRENDOVI KRETANJA GRAĐANSKOG DRUŠTVA U SREDNJOJ I ISTOČNOJ EVROPI
U ovom poglavlju je prikazan pokušaj identifikacije nekih, svakako ne svih, trendova kretanja građanskog
društva u srednjoj i istočnoj Evropi. Cilj je bio postaviti razvojne procese u BiH u jedan širi kontekst te
identificirati neke bliske modele i/ili mentore. Neka od komparativnih iskustva se protežu kroz cio
izvještaj.
2.2.1 Pravni okvir
Većina zemalja srednje i istočne Evrope, izuzev Srbije, je usvojila nove fundamentalne zakone o
udruženjima i fondacijama.26 ICNL-ova analiza ovih zakona otkriva nekoliko trendova.27 Neki od njih
su:
18
Ibid.
19
SIDA: Strategija za saradnju po pitanju razvoja, 2003 – 2005, str. 1-3.
20
Ibid.
21
Vidi Freedom House-ov Izvještaj o zemljama u tranziciji za BiH, 2003, str. 147.
22
SIDA: Strategija za BiH, str. 3.
23
Ibid, str. 1
24
Vidi anketu koju je za OSCE sprovela agencija “Prism Research” u oktobru/novembru 2003. godine i anketu koju je za USAID
sprovela Agencija za istraživanje i savjetovanje “Partner” u novembru 2003. godine.
25
Znanstvenici napominju da u ovim zemljama koje su dosta pogođene ekonomskim krizama i/ili ratom čak i veliki projekti
usmjereni na građansko društvo daju dosta skromne rezultate. Vidi: Funding Virtue: Civil society Aid and Democracy
Promotion, autori: Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.), 2000.
26
Vlada Jugoslavije je 2002. godine u saradnji sa nevladinim organizacijama odobrila nacrt novog Zakona o ascoijacijama, mada
još uvijek nije usvojen.
27
Ovdje predstavljeni trendovi su preuzeti iz Pregleda NVO pravnog okvira u srednjoj i istočnoj Evropi kojeg su za ICNL 2002.
godine izradili Douglas Rutzen i Michael Durham.
6 USAID/BIH
Većina zemalja priznaje i udruženja i fondacije. Obično su u slučaju udruženja potrebna dva do
deset osnivača, dok je za fondacije potreban jedan ili više. Pravna lica mogu da se pojave kao
osnivači. Kapital nije neophodan za udruženja, dok je za osnivanje fondacija potreban početni
kapital.
Usklađeni su procesi registracije i ovlasti za registrovanje su prenešene na sudove ili druga
«navodno nestranačka tijela.» Omogućeno je više vremena za registraciju i data je prilika za
ponovnu registraciju ukoliko je prvobitni zahtjev odbijen. Uslovi pod kojima se mogu ugasiti
NVO-e su jasno i usko definisani. Uvedeni su javni registri, a neki od njih su dostupni i na
internetu.
Zakoni predviđaju i upravljačke strukture udruženja i fondacija, s tim da je učešće vlasti u
upravljačkim tijelima NVO-a ukinuto. Upravljačka tijela NVO-a imaju slobodu da raspuste datu
nevladinu organizaciju.
Nevladinim organizacijama je dozvoljeno da se bave širokom lepezom djelatnosti u svrhu
ostvarivanja prihoda.
Od njih se zahtjeva redovno prijavljivanje poreza.
Zabranjene su stranačke aktivnosti, iako se prepoznaje uloga NVO-a u zagovoranju javnih
politika.
U široj perspektivi, konačno uspostavljanje zakonskog okvira za djelovanje NVO-a je i dalje

neuravnoteženo. Pozitivni pomaci su učinjeni u sjevernijim zemljama, kao i u Hrvatskoj i Rumuniji.
Naime, usvojeni su zakoni o:
Organizacijama i djelatnostima od javnog značaja, npr. u Češkoj Republici, Mađarskoj, Poljskoj;

Javnom finansiranju, filantropiji, i/ili poreskim olakšicama, npr. u Češkoj Republici, Mađarskoj,
Hrvatskoj, Poljskoj, Slovačkoj Republici, i Rumuniji, i;
Volonterizmu, npr. u Poljskoj, Češkoj Republici, Rumuniji, Mađarskoj.
Čak i u razvijenijim zemljama, napredak može da teče sporo. Nakon sedmogodišnjih priprema, u
Poljskoj je 2003. godine usvojen Zakon o djelatnostima od javnog značaja i volonterizmu. Danas se
mnoge nerazvijene zemlje muče oko toga kako adekvatno definisati organizacije od javnog značaja i
usvojiti zakone ili poboljšati postojeće zakonske odredbe kako bi omogućili održivost nevladinih
organizacija, npr. one zakone koji se tiču javnih finansija, poreskih olakšica, donacija i volonterizima.
Jedan od prvih testova pred koje će Vijeće za javne djelatnosti u Poljskoj (više u daljem tekstu) biti
stavljeno je koliko uspješno će moći da zagovara povoljniji poreski režim za nevladine organizacije prije
nego na snagu stupi novi Zakon o porezima 2005. godine.28 Nedavni pokušaji da se otklone nazadne
poreske politike u Bugarskoj su odbačeni od strane Vlade.
2.2.2 Mehanizmi saradnje između nevladinih organizacija i vlade
Širom srednje i istočne Evrope, pravni okviri i politike pružaju niz mehanizama saradnje između
nevladinih organizacija i vlade. Uopćeno posmatrano, a kao što je i očekivano, južnije zemlje su manje
napredne u odnosu na svoje susjede na sjeveru, iako su neke od tih zemalja tek nedavno usvojile i
uobličile takve mehanizme. Od svih zemalja koje su nekad tvorile bivšu Jugoslaviju, Hrvatska trenutno
28
Vidi “Poljsko vijeće za aktivnosti od javnog značaja: Nova era partnerstva između vlade i građanskog društva,” autorice Ewa-
e Kulik-Bielinska, u Socijalna ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 15 –16.
7 USAID/BIH
ima najrazvijenije politike i mehanizme na državnom nivou. Srbija i Crna Gora i Bivša Jugoslovenska
Republika Makedonija, kao i Bosna i Hercegovina, su i dalje u kategoriji slabije razvijenih, ako ne i
nerazvijenih zemalja. Napredovanje u uspostavi kompaktne saradnje nevladinih organizacija i vlade u
Bugarskoj je zaustavljeno obzirom na nedostatak učešća zvaničnika. Postojeći modeli saradnje u Regiji
uključuju slijedeće:
U Češkoj Republici je Državno Vijeće NVO-a odgovorno za pregovore sa ministarstvima vezane

za pravila raspodjele državnih subvencija, za održavanje centralnog registra nevladinih
organizacija koje primaju državne subvencije, te za izradu izvještaja o stanju razvoja građanskog
društva i o potrebama sektora.29
Odjel civilnih odnosa pri kabinetu Premijera u Mađarskoj je odgovoran za razvoj i koordinaciju
politika koje se tiču neprofitnog sektora. Odjel je izradio detaljnu strategiju za podršku i razvoj
sektora, koju je Vlada usvojila u junu 2003. godine. U sklopu Parlamenta je i Komitet za podršku
organizacijama građanskog društva koji je preuzeo odgovornost za zakone i politike koji se tiču
sektora.30
Poljsko Vijeće javnih djelatnosti je odgovorno za iznošenje mišljenja o sprovođenju Zakona o
djelatnostim od javnog značaja i volonterizmu (2003), o relevantnim nacrtima zakona, javnim
nabavkama socijalnih usluga od nevladinih organizacija, kao i za razrješavanje sukoba i izlaganje
standarda javnog značaja. Vijeće čini pet zastupnika državnih i lokalnih vlada i deset
predstavnika nevladinih organizacija koje imenuje Ministar ekonomije, rada i socijalne politike.31
U Slovačkoj Republici Vijeće nevladinih organizacija služi kao savjetodavno tijelo vladi i
građanskom društvu, a vezano za pitanja od zajedničkog interesa. Od aprila 2003. prioritetni
zadaci Vijeća uključuju i evropske integracije i javno finansiranje nevladinih organizacija.32
Ured Vlade Hrvatske za saradnju sa nevladinim udrugama (uspostavljen 1998. godine) pruža
tehničku i administativnu podršku Vijeću za razvoj građanskog društva, a čine ga predstavnici
nadležnih ministarstava (10) i nevladinih organizacija (14). Ured održava bazu podataka o
programima nevladinih organizacija, prati implementaciju vladinih programa za saradnju sa
nevladinim organizacijama, te koordinira napore koji se ulažu u uvođenje dodatnih reformi u
zakone koji se tiču građanskog društva.33
Ured za institucionalnu i socijalnu analizu u Rumuniji promovira vladinu startegiju i saradnju sa
nevladinim organizacijama, uspostavi dijalog između kabineta Premijera i građanskog društva, te
omogućava što veću transparentnost u radu vlade.34
Slovenija je u procesu definiranja saradnje između nevladinih organizacija i vlade. Vlada je u
oktobru 2003. godine usvojila Strategiju za saradnju sa nevladinim organizacijama. U decembru
2003. je održana državna konferencija na kojoj je prisustvovalo 250 nevladinih organizacija što je
29
Vidi “Oblici partnerstva između nevladinih organizacija i organa javneu prave” autora Peter-a Pajas u Socijalna Ekonomija i
pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 12-13.
30
Vidi “Mehanizmi za saradnju vlade i nevladinih organizacija u Mađarskoj”, autor: Nilda Bullain, Socijalna Ekonomija i pravo,
zima 2003 – proljeće 2004, str. 13-14.
31
Vidi “Poljsko vijeće za aktivnosti od javnog značaja: Nova era partnerstva između vlade i građanskog društva,” autorice Ewa-
e Kulik-Bielinska, u Socijalna ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 15 –16.
32
Vidi “Slovačka pomoć razvoju: Studija slučaja vezana za saradnju između vlade i nevladinih organizacija,” autorice Lenke
Surotchak u Socijalna Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 17-18.
33
Vidi “Od vizije ka promjeni” autorice Cvjetane Plavše-Matić, ravnateljice Vladinog Ureda za suradnju sa nevladinim
udrugama u Republici Hrvatskoj.
34
Vidi “Jačanje osnova za saradnju između nevladinih organizacija i vlade u Rumuniji,” autorice Anca-e Giurgiu u Socijalna
Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 45-47.
8 USAID/BIH
rezultiralo usvajanjem memoranduma o saradnji. Radne grupe su počele sa radom u februaru
2004. godine kako bi operativno sprovele sporazum.35
Mnoge od navedenih zemalja imaju i druge neformalne mehanizme saradnje između zvaničnih tijela i
nevladinih organizacija. Ti mehanizmi podrazumijevaju radne grupe unutar parlamentarnih tijela te
savjetodavne odbore pri nadležnim ministarstvima i/ili vladine urede i odjele.
2.2.3 Javno i privatno finansiranje
Brojne zemlje u Regiji su uvele sistem javnog finansiranja i filantropije kako bi podržale razvoj
građanskog društva. Akademicima, praktičarima i donosiocima politika su posebno ineresantni «procentni
zakoni» usvojeni u Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Rumuniji i Litvaniji. Mađarska je prva zemlja u
Regiji koja je takava zakon usvojila 1996. godine. Prema mađarskoj procentnoj šemi, poreskim
obveznicima je data prilika da nevladinim orgamizacijama doniraju jedan procenat svojih poreza na
prihod. Slovačka je usvojila sličan zakon. U obje ove zemlje otprilike jedna trećina poreskih obveznika
zaista i izdvaja taj jedan procenat, a ovi programi se šire i dalje.36 Slovačka podiže vrijednost prenosivog
uplaćenog poreza na dva procenta.37 Mađarska je počela sa usporedbom izdvajanja poreskih obveznika,
tako da je za očekivati da se 23 miliona eura godišnje usmjeri nevladinim organizacijama.38 Poljska i
Rumunija su također uvele ovu opciju izdvajanja jednog procenta, dok je Litvanija postavila minimum od
dva procenta.39 Osim što je ovo vrlo dobrodošao izvor prihoda, on ima i još neke svoje dobre strane. U
siromašnim zemljama ovakvi procentni sistemi ne stvaraju dodatni izdatak ljudima koji imaju sredstva
koja bi htjeli dati u dobrotvorne svrhe. Ovakvi sistemi također služe i za podizanje javnog zanimanja za
nevladine organizacije, te im omogućuju da redovno prate i mjere javno prihvatanje i podršku.40 Neki od
drugih načina iznalaženja dodatnog finansiranja ili uvođenja finansiranja trećeg sektora, su:
Hrvatski Zakon o prihodu iz igara na sreću (iz 2002. godine), prema kojem se 50% sredstava iz
lutrija izdvaja za građansko društvo.
U Češkoj Republici se određeni procenat prihoda stečenih privatizacijom preduzeća koja su bila u
državnom vlasništvu koristio za doniranje čeških fondacija.
U zemljama u kojima je javno finansiranje prilično razvijeno, tim sredstvima se upravlja uz pomoć
brojnih mehanizama kao što su nadležna ministarstva, vladini uredi, parlamentarne komisije, i/ili javne
fondacije:
U Mađarskoj je 2003. godine odgovornost za dodjelu bespovratnih sredstava prenešena sa

parlamentarne komisije na Nacionalni fond za građansko društvo. Organizaciona struktura fonda
je takva da on uključuje nacionalno vijeće (tijelo koje donosi politike) i regionalne institucije
(administrativna tijela). Predstavnici vlasti i NVO-a učestvuju u radu oba ova tijela, s tim da
predstavnici NVO-a čine većinu i biraju se kroz otvoreni sistem izbora. Udio javnih finansija u
ukupnom finansiranju NVO sektora je otprilike jedna trećina. Ovo je jedan od najvećih udjela u
Regiji, mada je ispod prosjeka zapadno evropskih zemalja (40% - 60%).41
35
Vidi intervju sa Edvardom Kobalom, “Slovenačke fondacije jačaju veze sa vladom i nevladinim organizacijama,” u Socijalnoj
ekonomiji i pravu, zima 2003. – proljeće 2004, str. 52-54.
36
Vidi “Procentne zakone: Tranzicija i filantropija,” autorice Marianne Torok u Socijalna ekonomija i pravo, zima 2003. –
proljeće 2004, str. 56.
37
Ibid.
38
Ibid.
39
Ibid.
40
Ibid, str. 56.
41
Vidi “Mehanizmi saradnje između Vlade i nevladinih organizacija u Mađarskoj,” autora Nilda Bullain, Socijalna ekonomija i
pravo, zima 2003. – proljeće 2004., str. 13-14.
9 USAID/BIH
Nakon 24 mjeseca planiranja i priprema, 2003. godine je u Hrvatskoj osnovana Nacionalna
fondacija za građansko društvo. Fondacija je odgovorna za upravljanje javnim sredstvima
dobivenim iz Vladinog Ureda za suradnju sa nevladinim udrugama koji je otvoren 1998. godine.
Fondacija vrši raspodjelu javnih (i drugih) sredstava nevladinim organizacijama i neformalnim
udruženjima građana i građanskim inicijativima koja nisu podržana od strane različitih
ministarstava.42
Zanimljiv je podatak da je Slovačka Republika otišla korak dalje od same podrške građanskom
društvu u svojoj zemlji te tako pruža pomoć u razvoju i onima van svojih granica. 2002. godine
je Ministarstvo vanjskih poslova kao posebnu stavku u budžetu usvojilo podršku razvoju
(otprilike pet miliona američkih dolara) namijenjenih prijenosu znanja i iskustva stečenog u
tranziciji u svrhu jačanja demokracije i tržišno orjentiranih institucija. Prioritetna zemlja za
period 2003-2004 je Srbija i Crna Gora, mada je i Bosna i Hercegovina fokus njihovog
zanimanja.43
Svakako da su ovo primjeri onih s vrha ljestvice dok se slabije razvijene zemlje i dalje bore sa
ostvarivanjem značajnijeg nivoa javnog finansiranja. Mada, činjenica je da problemi ne nestaju čak ni
onda kad se uspostavi sistem javnog finansiranja i kad se usvoje potrebne politike i mehanizmi.
Naprimjer, u Mađarskoj još uvijek ima problema vezanih za nedostatak transparentnosti u vladinoj
raspodjeli bespovratnih sredstava, nedovoljnu odgovornost nevladinih organizacija, te ispolitiziranost
javnog finansiranja.44
Također postoje i drugi primjeri javnog finansiranja i vidova suradnje između vlasti i nevladinih
organizacija na općinskom nivou, npr. u općinama postoje osobe ili odjeli zaduženi za suradnju sa
građanskim društvom, zatim savjetodavna tijela, itd. U Bosni i Hercegovini, međutim, ovakva iskustva su
vrlo različita od općine do općine.
Podaci prikupljeni u sklopu Johns Hopkins-ovog projekta komparativnog neprofitnog sektora bilježe
različite trendove u finansiranju NVO-a u zemljama srednje i istočne Evrope koje su bile obuhvaćene
istraživanjem.45 Među tim zemljama su rumunske NVO-e imale najveći procenat javnih finansija i
filnatropskih davanja, dok su poljske NVO-e imale najveći procenat članarina i taksi. Obezbijeđeni su i
podaci iz nekoliko zemalja zapadne Evrope te iz SAD-a, u svrhu poređenja.
TABELA I: PROCENTUALNI PRIKAZ PRIHODA KOJE OSTVARUJE NVO SEKTOR PO DRŽAVAMA
Javno finansiranje Korporativna i Članarine i/ili takse

pojedinačna filantropija
Češka Republika 39% 14% 47%
Mađarska 27% 18% 55%
Poljska 24% 16% 60%
Rumunija 45% 27% 29%
Slovačka 22% 23% 55%
Francuska 58% 8% 35%
Njemačka 64% 3% 32%
42
Vidi “Od vizije ka promjeni” autorice Cvjetane Plavše-Matić, ravnateljice Vladinog Ureda za suradnju sa nevladinim
udrugama u Republici Hrvatskoj.
43
Vidi “Slovačka pomoć razvoju: Studija slučaja vezana za saradnju između vlade i nevladinih organizacija,” autorice Lenke
Surotchak u Socijalna Ekonomija i pravo, zima 2003 – proljeće 2004, str. 17-18.
44
Vidi “Mehanizmi za saradnju vlade i nevladinih organizacija u Mađarskoj”, autor: Nilda Bullain, Socijalna Ekonomija i pravo,
zima 2003 – proljeće 2004, str. 13-14.
45
For more information, see www.jhu.edu/∼cnp/compdata.html, Table 3.
10 USAID/BIH
Velika Britanija 47% 9% 45%
SAD 30% 12% 56%
Ovi podaci pokazuju razlike između građanskih društava SAD-a i zapadne Evrope. Kao što su
znanstvenici primijetili, u zapadnoj Evropi je sve manje nevladinih organizacija i one imaju sve bolje
odnose sa svojim vladama.46
Studija Johna Hopkinsa je također pokazala da je većina volontera u istim zemljama srednje i istočne
Evrope svoje vrijeme donirala nevladinim organizacijama koje su aktivne u kulturnim i društvenim
područjima.47 Takav je slučaj i sa zemljama van srednje i istočne Evrope.
Izuzev u Makedoniji, poreski zakoni u skoro svim zemljama srednje i istočne Evrope predviđaju neku
vrstu olakšica za korporacijska davanja.48 U Bosni, Hrvatskoj, Češkoj Republici, i Srbiji i Crnoj Gori su
olakšice ograničene na određeni procenat ukupnog prihoda, dok se u većini ostalih zemalja srednje i
istočne Evrope one obračunavaju na osnovu prihoda prije poreza. Visina odbijanja je između .05% i 10%
operozivog prihoda, iako u Mađarskoj i Litvaniji odbijanja iznose od 20% do 40%.49 Obzirom na
centralnu poziciju organizacija od javnog značaja u odnosu na filantropske okvire, davanje operativne
pravne definicije organizacije od javnog značaja je predstavljalo izazov (ili nastavlja da predstavlja
izazov) u mnogim zemljama srednje i istočne Evrope.50
Korporacijska filantropija u srednoj i istočnoj Evropi nije tako široko zastupljena iako uzima sve više
maha u zemljama pridruženim članicama EU-e. Naprimjer:
Trenutno u regionu postoji više od 400 domaćih i međunarodnih kompanija koje se uključene u
korporativne građanske programe sa partnerima Međunarodnog foruma poslovnih lidera u
Bugarskoj, Češkoj Republici, Mađarskoj i Poljskoj.51
Sveobuhvatno istraživanje korporacijske socijalne odgovornosti u Hrvatskoj je pokazalo da veće
kompanije češće vidno i rasprostranjeno djeluju pogotovo u sektoru usluga, iako i mala i srednja
preduzeća redovno ulažu u svoje lokalne zajednice.52 Korporacijska socijalna odgovornost se u
Hrvatskoj promovira kroz poslovna udruženja i privredne komore, vladina ministarstva,
nevladine organizacije, medije, stručne organizacije, kao i putem sektorskih inicijativa.53
2001. godine je 39% kompanija u Rumuniji dalo dobrovoljne priloge (kao i 50% ukupnog
stanovništva).54
U Mađarskoj je korporacijska filantropija za 2000. godinu iznosila 111 miliona američkih dolara
(5% od ukupnog prihoda sektora). Usljed značajne podrške od strane države, cjelokupni udio
prihoda NVO-a opada od 1993. godine.55
46
Za više detalja o ovoj temi i pristupu evropskih i američkih donatora razvoju građanskog društva u srednjoj i istočnoj Evropi,
vidi “Uzvišeni ciljevi, skromni rezultati: Pružanje pomoći grašanskom društvu u istočnoj Evropi,” autora Kevin-a F. F. Quigley u
Funding Virtue: Civil Society Aid and Democracy Promotion, autori: Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.), 2000.
47
Za više informacija vidi www.jhu.edu/∼cnp/compdata.html, Tabela 2.
48
Vidi “Fiskalni okvir za korporacijsku odgovornost u srednjoj i istočnoj Evropi i NIS” autora David-a More u Socijalna
Ekonomija i pravo [izdanje na internetu], jesen 2003.
49
Ibid.
50
Ibid.
51
Vidi Pregled korporacijske socijalne odgovornosti u Hrvatskoj” kojeg su izradili Akdemija za međunarodni razvoj (AED),
Forum Princa od Velsa za međunarodne poslovne lidere (IBLF) i MAP Consulting Inc., str. 23
52
Ibid, str. 26-27.
53
Ibid, str. 28.
54
vidi “Između tradicija koje se vraćaju i novih modela: Korporacijska filnatropija u Rumuniji,” autorice Gabriele Ivascu u
Socijalna Ekonomija i pravo [izdanje na internetu], jesen 2003.
11 USAID/BIH
3 USAID-OV PRISTUP RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA
3.1 STRATEŠKI OKVIR PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA
Cilj strateškog plana Misije za period od 2001 do 2005 je stabilno, ujedinjeno i multietničko društvo,
otvoren politčki proces, tržišno orjentirana ekonomija, kao i ujednačen socijalni sistem. Osnovna ideja
vodilja programa od 2001. godine je bila nastavak povratka manjina, produbljivanje ekonomskih reformi,
jačanje demokracije preko lokalnog razvoja i institucionalnog razvoja na državnom nivou. Lokalne
inicijative uključuju razvoj malih i srednjih preduzeća, jačanje građanskog društva, unapređivanje
pravnog sistema, stvaranje efektivnijih i odgovornijih lokalnih vlada. Glavni strateški cilj Ureda za
demokraciju i upravu je SC 2.1 «Demokratsko društvo u kojem ima mjesta za sve.» Neposredni rezultat
(NR) vezan za aktivnosti građanskog društva je NR 2.1.1 «Povećano učešće građana u procesima
donošenja političkih i socijalnih odluka,» koji ima još tri niža nivoa NR-a. Specifični ciljevi su također
uključeni u Godišnju izjavu o programu Misije, što utiče na odluke o sredstvima za narednu godinu.56
3.2 PREGLED USAID-OVIH PROGRAMA ZA GRAĐANSKO DRUŠTVO U BIH
U ovom poglavlju su predstavljeni implementatori kao i kratak opis aktivnih programa građanskog
društva u sklopu Misije. Prva tri projekta u nizu su prošla kroz direktan pregled kao dio ove procjene.
Ovi projekti su djelomično osmišljeni na osnovu preporuka proisteklih iz prethodno izvršene procjene
programa građanskog društva u Misiji (januar 2000. godine). Posljednja tri projekta su tek nedavno
uspostavljena, ali su uvrštena u spisak obzirom da tretiraju neka pitanja od ključnog značaja za ovaj
izvještaj. Prisustvo Centra civilnih inicijativa i Centra za promociju građanskog društva na ovom spisku
odslikava trend Misije koji sve više ide u pravcu finansiranja domaćih nevladinih organizacija kadagod je
to izvodivo umjesto da koriste međunarodne posrednike. Opisi koji su ovdje predstavljeni ne uključuju
komentare ili zaključke budući da su oni u drugom dijelu izvještaja. U ovih šest aktuelnih niže navedenih
projekata građanskog društva je uloženo ukupno 9.636.617 $.57 Više informacija o fazama implementacije
i nivoima finasiranja se može naći u tabelama 2 i 3 na stranicama 14 i 15.
3.2.1 Projekat pravne reforme NVO-a [1998 - 2005]
Međunarodni centar za neprofitno pravo (ICNL) radi sa domaćim partnerima iz javnog i privatnog
sektora kako bi zajedno stvorili pravni/regulatorni okvir i poreski/fiskalni sistem za razvoj nevladinog
sektora u BiH. Ovaj projekat koji obezbjeđuje tehničku podršku i informacije o komparativnim
modelima i praksama je ustvari nastavak posla koji je otpočeo u sklopu LEA projekta finansiranog od
strane Soroša. ICNL-ov program u BiH je dio regionalnog Sporazuma o saradnji na koji Misija može
svake godine da računa. Jedan lokalni expert je zadužen za aktivnosti ICNL u BiH, sa sjedistem u
regionalnom uredu ICNL-a u Budimpešti.
55
Vidi “Polupuna ili poluprazna čaša? Korporacijska finatropija u Mađarskoj,” autor: Nilda Bullain u Socijalna Ekonomija i
pravo [izdanej na internetu], jesen 2003.
56
Za više informacija vidi USAID-ovu Izjavu o godišnjem programu: Jačanje građanskog društva, 23.03.2003.
57
Od 1996. godine USAID u BiH je oko 20.000.000 dolara izdvojio za aktivnosti na razvoju građanskog društva.
12 USAID/BIH
3.2.2 Program Demokratske mreže II (Dem Net II) [2001 – 2004]58
USAID/BiH je potpisao sporazum o saradnji sa Američkom demokratskom fondacijom (ADF) za

implementaciju druge faze DemNet programa koja je otpočela u junu 2001. godine. Ova faza DemNet
programa je imala za cilj jačanje, porast samoodrživosti i proširenje grupe visoko obučenih nevladinih
organizacija sa profesionalnim rukovodstvom koje bi mogle da imaju vodeće uloge u građanskom društvu
u BiH. Kao što je prvobitno zamišljeno projekat se fokusirao na izgradnju kapaciteta novog skupa
nevladinih organizacija kroz četiri osnovne programske komponente: (1) obuka i tehnička podrška sa
akcentom na organizacijsku izgradnju, umrežavanje i javno zagovaranje; (2) mali grantovi; (3) izgradnja
koalicija; (4) strategije održivosti.59 Projekat također predviđa i grantove za obuku i partnerstvo za
polaznike DemNet I programa kako bi se ostvario njihov kontinuiran razvoj. Osim toga, na raspolaganje
su stavljeni i mikro-grantovi za podršku inicijativama koje su rezultat zajedničkog rada u zajednici.
USAID u BiH je nekoliko puta modificirao projekat kako bi se uvele nove komponente kao što su
podrška lokalnim fondacijama koje opslužuju siročad i djecu bez starateljstva, te koordiniraju aktivnosti
NVO-a, osnivanje mreže «teledomova» kako bi se u ruralnim i polu-ruralnim sredinama omogućio
pristup internetu i drugim tehnologijama, a uvedena je i nova kategorija grantova u svrhu podrške učešću
u procesima donošenja odluka na općinskom nivou. Projekat vode strani direktor i njegov zamjenik sa
sjedištem u Sarajevu.
3.2.3 Projekat jačanja građanskog društva [2003 – 2006]
Centri civilnih inicijativa su 2003. godine dobili grant za pružanje podrške lokalnim zajednicama u cilju
povećanja učešća građana u planiranju, usvajanju i implementaciji lokalnih budžeta. Ovim projektom su
podržane i brojne kampanje zagovaranja koje su vodile koalicije osnovane na bazi određenog problema,
kao naprimjer: (1) depolitizacija sistema osnovnog obrazovanja u Tuzlanskom kantonu; (2) poboljšanje
uslova življenja osoba sa posebnim potrebama; (3) zaštita okoliša Prokoškog jezera i planine Vranica.
Projekat je uključivao i neovisnu inicijativu Centra civilnih inicijativa za uvođenje direktnog izbora
načelnika. To je bio drugi direktni grant USAID-a u BiH Centru civilnih inicijativa. Prvi grant koji je
dodjeljen 2000. godine je bio fokusiran na udruživanje i organiziranje građana te edukaciju glasača za
izbore 2002. godine.60 CCI je domaća organizacija koja djeluje na području cijele BiH. Imaju svoje
urede u Banja Luci, Mosatru, Tuzli, Bihaću, Sarajevu, Livnu, Doboju, Zenici i Višegradu. Izvršni
direktor CCI-a je građanin BiH sa uredom u Tuzli.
3.2.4 Projekat domaćeg prikupljanja sredstava i filantropije [2003 – 2005]
Ovaj projekat će, kao početni pokušaj da se istakne potreba za jačanjem domaćih izvora financiranja u
BiH, usko surađivati sa lokalnim NVO partnerima, poslovnim sektorom i medijima da se ponovo
uspostavi kultura filantropije.61 The United Methodist Committee on Relief (UMCOR) implementira
ovaj projekat. Programska strategija za godinu dana predviđa niz komponenti: (1) istraživanje kojim bi se
ocijenile i anlizirale kvantitativne informacije i pojedinačni primjeri u BiH i regionu; (2) obuka iz
područja javnih odnosa i prikupljanja sredstava za najznačajniju grupu NVO-a koje dolaze iz različitih
pod-sektora; (3) izrada strategija prikupljanja sredstava i planova za kampanje; (4) sprovođenje najboljih
58
DemNet program je počeo 1999. godine i prvobitno ga je implementirala američka ORT. Ideja projekta je bila da ojača vodeću
grupu NVO-a u BiH kako bi osigurali da oni i oni koje oni zastupaju aktivnije i efektivnije učestvuju u političkom i ekonomskom
životu. Projekat j bi usmjeren ka konsolidaciji i nadogradnji na rezultate ostvarene u drugim programima USAID-a. DemNet I
nij težište ove procjene.
59
Opis Projekta Demokratske mreže II.
60
CCI-ev prvi grant nije predmetom ove procjene.
61
Kao novouspostavljena programska aktivnost, ovaj projekat nije predmetom procjene u smislu ostvarivanja uticaja nego u
kojoj mjeri odogovara na prioritetne potrebe koje su kao takve identifikovane u ovom izvještaju.
13 USAID/BIH
kampanja podizanja nivoa svijesti javnosti i prikupljanja sredstava,62 i (5) aktivnosti prijenosa znanja i
procjene uticaja. Startegija razvoja za drugu godinu će biti izrađena na osnovu rezultata prve faze
projekta. Projekat se trenutno uglavnom fokusira na individualnu filantropiju. UMCOR-ov glavni ured
se nalazi van zemlje dok je direktor za građansko društvo u BiH smješten u Sarajevu.
3.2.5 Projekat analize politika i uspostave dijaloga [2003 – 2005]62
Ovaj projekat kojim treba da se izgrade domaći kapaciteti za analiziranje politika i njihovu formulaciju će
biti implementiran od strane Urban Institute. Osnovni cilj ovog projekta je da poveća obim i poboljša
kvalitet istraživanja politika koje obavaljaju domaće organizacije za istraživanje te da obezbijedi
blagovremeno dostavljanje tih analiza onima koji donose politike, odnosno u vrijeme kada se se odlučuje
o značajnim pitanjima.63 2004. godine se otpočelo sa radom tako što su angažovane dviju postojeće
organizacije za istraživanje, Prism Research i Ekonomski institut, obje iz Sarajeva. Objema će biti
omogućeno tehničko savjetovanje i grantovi. Urban Institute također nudi kurseve profesionalne obuke za
predstavnike organizacija za istraživanje, nevladinih organizacija i medija. Projektom rukovodi strani
Direktor sa sjedištem u Sarajevu.
3.2.6 Sustainable Development of the Non-Profit Sector in BiH [2004 – 2007]
U toku ove procjene USAID u BiH je sa Centrom za promociju građanskog društva (CSPC) potpisao
Sporazum o saradnji kako bi se stvorili neophodni preduslovi za modernizaciju i razvoj građanskog
društva u BiH. Ovaj projekat predstavlja nadogradnju trogodišnjih napora koje su uložili polaznici
DemNet programa kako bi preuzeli vlasništvo nad razvojnim procesima u BiH.64 Drugim riječima, teži
ka tome da uz postizanje konsenzusa izradi nacrt strategija i programa u cilju razvoja i uređenja sektora i
uvođenja institucija/mehanizama za uspostavu partnerstva između javnoh i privatnog sektora, te da služe
kao posredničke organizacije za podršku. CSPC radi na projektu u partnerstvu sa 16 drugih domaćih
NVO-a ili mreža NVO-a koje zastupaju 220 domaćih organizacija sa teritorije oba entitea u BiH.65
Projektom upravlja izvršni direktor CSPC-a, građanin BiH, sa sjedištem u Sarajevu.66
TABELA 2
Trajanje USAID-ovih programa građanskog društva (aktivnih)
ICNL
ADF
CCI II
UI
62
Kao i sa UMCOR-ovim projektom, ovaj novi projekat nije predmetom ove procjene.
63
Za više informacija vidi UI-ev pregled Organizacije za istraživanje politika u BiH.
64
Vidi Održivi razvoj neprofitnog sektora u BiH kroz partnerstvo sa vladom i poslovnom zajednicom.
65
Od oktobra 2003. godine.
66
Obzirom na to kada je ovaj projekat odobren, ova procjena ga uzima u obzir samo u smislu kapaciteta za davanje odgovora na
potrebe identifikovane kao prioritetne za narednih 3 do 5 godina.
14 USAID/BIH
UMCOR
CSPC
1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
LEGENDA:
ICNL International Center for Non-Profit Law (Međunarodni centar za neprofitno pravo)– Projekat NVO
pravne reforme
ADF America’s Development Foundation (Američka demokratsk fondacija) – Program demokratske mreže,
Faza II
CCI Centers for Civic Initiatives (Centri civilnih inicijativa) - Program jačanja građanskog društva
UMCOR United Methodist Committee on Relief (Komitet ujedinjenih metodista za pomoć)– Projekat domaćeg
prikupljanja sredstava i filantropije
UI Urban Institute (Urban Institute)– Projekat analize politika i uspostave dijaloga
CSPC Civil Society Promotion Center (Centar za promociju građanskog društva)– Projekat održivog razvoja
neprofitnog sektora u BiH
TABELA 3
USAID/BiH sredstva izdvojena za finansiranje tekućih programa građanskog društva 67
ICNL Projekat pravne reforme NVO-a $ 241,166.00 1. maj 1998 – 30. april 2005
ADF Projekat DemNet II $ 5,643,841.00 1. june 2001 – 30. juni 2004
CCI Projekat jačanja građanskog društva $ 1,167,391.00 15. juni 2003 – 31. januar 2006
UI Projekat analize politika $ 1,845,294.00 15. septembar 2003 – 15. septembar 2006
UMCOR Projekat filantropije $ 399,762.00 15. septembar 2003 – 1. decembar 2005
CSPC Projekat održivog razvoja $ 339,163.00 28. maj 2004 - 27. maj 2007
Ukupno $ 9,636,617.00
Završeni projekti:
ORT Projekat DemNet 1 $ 2,152,194 15. februar 1999 – 14. juni 2001
CCI Projekat obučavanja glasača i $ 760,000 1. februar 2002 – 15. juni 2003
organiziranja građana
3.3 PRISTUPI RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA
Pregled gore navedenih projekata otkriva šest osnovnih pristupa razvoju građanskog društva koje su od
2001. godine koristili implementatori programa Misije. Ovdje su ukratko opisani ti pristupi te su
navedeni programi ili njegove komponente u kojima su bili zastupljeni. Obzirom na kompleksnost
programa građanskog društva ove kategorije pristupa nisu decidno predstvaljene, a neki od njih se
preklapaju.
67
Ne podrazumijeva druge projekte iz Demokracije i uprave ili drugih portfeljea koji bi mogli imati građansko društvo kao
komponentu, kao što su podrška sindikatima, strukovnim udruženjima (neovisnim novinarima, poslovnim subjektima, izbosnim
dužnosnicima, općinama) ili programi uprave (na državnom i općinskom nivou).
15 USAID/BIH
Pristup broj jedan: Inicijative proistekle iz zajednice koje ne podrazumijevaju aktivno učešće ili
aktivno pružanje podrške nekoj domaćoj NVO (naprimjer, ograničen broj korisnika CIM grantova
uključenih u ADF-ov DemNet).
Opis: Ovaj pristup uključuje podršku neformalnim grupama koje rade na tome da identifikuju, postave
kao prioritet i rješavaju pitanja od značaja za lokalnu zajednicu te povećaju nivo učešća predstavnika
zajednice u procesima donošenja odluka u lokalnim vladama. Takve grupe se osnivaju po ad hoc
principu ili postoje kao nestabilne asocijacije bez ikakvih formalnih struktura. Vrlo često je ovaj pristup
zastupljen u ruralnim i udaljenim područjima gdje možda i ne postoje formalne NVO.
Pristup broj dva: Inicijative proistekle iz zajednice koje podrazumijevaju aktivno učešće ili
pružanje podrške domaćoj NVO (kao što je i prikazano u inicijativama CCI-a za promoviranje učešća
građana u planiranju općinskih budžeta kao i u slučaju većine korisnika CIM grantova u ADF-ovom
DemNet-u).
Opis: U ovom slučaju, formalna NVO angažuje građane da identifikuju, postave kao prioritet i rješavaju
pitanja od značaja za lokalnu zajednicu te povećaju nivo učešća građana u procesima donošenja odluka u
lokalnim vladama, a istovremeno služe i kao stalni resurs za cijelu zajednicu.
Pristup broj tri: Pružanje podrške i jačanje domaćeg NVO sektora (kao što je u mnogome ilustrovao
ADF-ov DemNet).
Opis: Ovim pristupom se više fokusira na razvijanje NVO sektora nego na razvijanje jedne organizacije
ili zajednice. Ovo se postiže višestranim ili ciljanim intervencijama koje podrazumijevaju pružanje
usluga obuke, tehničke pomoći i malih grantova kako bi se izgradili kapaciteti vodeće grupe NVO-a;
stvaranje domaće infrastrukture za pružanje podrške sektoru, naprimjer resursni centri ili organizacije za
obučavanje; aktivnosti umrežavanja unutar sektora ili između pod-sektora i/ili razvoj strategija održivosti.
Pristup broj četiri: Zagovaranje rješavanja određenog problema koje realizuje jedna NVO
(naprimjer, kampanja za direktni izbor načelnika koju je vodio CCI)
Opis: Pružanje podrške zagovaranju za rješavanje nekog problema na državnom, entiteskom ili
općinskom nivou, a koje realizuje jedna NVO.
Pristup broj pet: Zagovaranje rješavanja određenog problema koje realizuje koalicija (kao što je
dijelom ilustrovano ADF-ovim DemNet-om i CCI-om).
Opis: Pružanje podrške zagovaranju rješenja nekog problema na državnom, entiteskom ili općinskom
nivou koje realizuje koalicija NVO-a. Osim direktnog cilja – uticanja na javne politike, dodatna vrijednost
leži u tome da se prenosi znanje sa razvijenijih na slabije razvijene NVO-e.
Pristup broj šest: Dijalog o politikama kroz javnu/privatnu saradnju (prije svega ilustrovano
primjerom ICNL-a, ali dijelom i ADF-ovim DemNet-om i primjerom CCI-a).68
Opis: Ovim pristupom se žele uspostaviti mehanizmi za rutinski dijalog između predstavnika nevladinog
sektora i onih koji kreiraju politike na različitim nivoima vlasti. Ono što je naslijeđeno u ovom pristupu su
napori da se formalizira i profesionalizira pristup NVO-a institucijama vlade, da se poboljša položaj
sektora u odnosu na pojedine NVO-e, da se promovira otvoren proces donošenja odluka kroz traženje
neovisnog stručnog mišljenja te podsticanjem što veće transparentnosti i odgovornosti u radu izabranih
dužnosnika.
68
Osnovna razlika između pristupa 6 i pristupa 4 i 5 je namjera na samom početku da se stvore formalni mehanizmi za saradnju
privatnog i javnog sektora, što u druga dva slučaja može , a i ne mora da se desi.
16 USAID/BIH
Veza između programa građanskog društva i drugih programa
Osim programa koji isključivo spadaju u kategoriju programa građanskog društva Misija je podržala i niz
integrisanih inicijativa kojima se unapređuju monogostruki programski ciljevi te se maksimizira njihov
efekat. Skoriji primjeri uključuju i Projekat odgovornosti vlada (GAP) koji je kombinacija program
općinskih vlasti i učešća građana u sklopu parametara jednog projekta i veze između napora uloženih u
izgradnju kapaciteta za istraživačke politike i promovisanje ekonomske reforme što je obezbjeđeno
projektom kojeg vodi Urban Institute.
4 OSNOVNA ZAPAŽANJA
4.1 POLOŽAJ GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH
4.1.1 Uloga Visokog Predstavnika
Ured Visokog Predstavnika (OHR) je uspostavljen kako bi obezbijedio implementaciju civilnih aspekata
Dejtonskog mirovnog sporazuma i predstavlja najmoćniji politički faktor u BiH. Već devet godina
OHR-ov glavni cilj je da BiH postane mirna i stabilna država na putu ka evropskim integracijama.
Obzirom na sve što je do sada postignuto, OHR je svoje osnovne zadatke sveo sa šest na četiri i oni se
sastoje u slijedećem:
Uspostaviti vladavinu prava;

Sprovesti ekonomsku reformu;
Ojačati kapacitete vladajućih institucija, pogotovo na državnom nivou, i;
Sprovesti reformu sektora odbrane i obavještajnog sektora kako bi se olakšala integracija BiH u
euro-atlanske strukture.69
Prema OHR-u, koji je pri kraju svoje misije u BiH, međunarodna zajednica neće modificirati način na
koji je prisutna u zemlji niti će na druge prenijeti svoje ovlasti sve dotle dok BiH ne bude dovoljno
uznaporedovala u tranziciji.70 Taj napredak BiH će biti ocijenjen u odnosu na to da li su kompromis i
reforme stupile na scenu i umjesto učmalosti i obstrukcija, da li je mir trajan, vladavina prava stabilna,
država funkcionalna i živa, te da li je BiH na putu ka Evropi.71 OHR podsjeća svoje partnere u BiH da što
brže oni budu sprovodili reforme to će prije OHR moći da postane međunarodna struktura koja pruža
podršku na jedan tradicionalan način.72
Što se tiče razvoja građanskog društva, OHR priznaje da su njihova uloga i pristup imali i neke negativne
posljedice:
69
OHR-ov Plan implementacije misije 2004.
70
Ibid.
71
Ibid.
72
Ibid.
17 USAID/BIH
OHR i međunarodna zajednica su, generalno gledano, uglavnom igrali glavnu ulogu u pozivanju
vlade na odgovornost, što je vjerovatno rezultiralo time da se sa tog područja djelovanja
«izguralo» građansko društvo.73
OHR nije adekvatno konsultovao niti uključio građansko društvo. NVO-e se plaše i dovode u
pitanje svoju sposobnost da izazovu promjene.
Drugi akteri društva su ukazali na OHR-ovu moć da nameće usvajanje zakona i zakonskih odredbi te na
njihovu sklonost ka tome da vrše pritisak na državni parlament kako bi oni usvojili neke mjere u hitnoj
proceduri što ima negativan efekat na zagovaranje i lobiranje NVO-a na državnom nivou. OHR je
potvrdio da su njihove reforme od vrha na niže i da se ovo stanje neće mijenjati. Bez obzira na sve, OHR
namjerava da poboljša svoj odnos sa građanskim društvom i želi da sektor preuzme značajniju ulogu u
djelovanju međunarodne zajednice.74
Na pitanje šta oni smatraju prioritetima u stvaranju održivog građanskog društva, predstavnici OHR-a su
predložili slijedeće:
Analiza politika i izgradnja kapaciteta moraju biti zastupljeni kako u građanskom društvu tako i u
strukturama vlasti.75
Mora postojati efektivno tijelo koje će koordinirati rad NVO-a te pomagati razmjenu informacija.
U suprotnom neće se moći iznaći nikakvo «održivo rješenje.»
Građansko društvo mora preuzeti značajniju ulogu u aktivnostima zagovaranja i nadgledanja
implementacije novih politika i zakona koji podržavaju reforme.76
NVO-e moraju da se odmaknu od njihovog uopštenog pristupa, te da se više okrenu pojedinačnim
problemima i zastupanju interesa ako žele da imaju uspjeha u vršenju pritiska na vlasti.
4.1.2 Međunarodno vođstvo naspram domaćih struktura koje imaju vlasništvo nad
građanskim društvom
Međunarodni akteri društva su nam potvrdili da su oni predstavljali pokretačku snagu u procesima razvoja
građanskog društva u BiH. Među lokalnim akterima su identificirali nedostatak vizije i plana djelovanja u
pravcu stvaranja građanskog društva, što su smatrali ogromnim izazovom koji ugrožava održivost sektora.
Mnogi su to pripisali podijeljenosti sektora i činjenici da domaći akteri u nedovoljnoj mjeri posjeduju
inicijative i liderske sposobnosti. Lokalni akteri u društvu su se složili s time da je problem u tome što
domaće strukture ne stoje iza razvoja građanskog društva, ali su skloni ka zastupanju mišljenja da je uloga
koju ima međunarodna zajednica dijelom doprinijela tome da su domaće strukture (građansko društvo ili
vlade) igrale sporednu ulogu. Sve vođe domaćih NVO-a koje smo intervjuisali su se složile s tim da je
krajnje vrijeme da oni preuzmu značajniju vodeću ulogu. Također su svi oni vjerovali da je u tom smislu
izgradnja kapaciteta kroz programe poput DemNet-a njima od velike koristi.
Zapravo, tim je svjestan toga da je metodički i inkluzivni pomak načinjen od 2001. godine na ovamo kako
bi se stvorili uslovi za domaće strukture da preuzmu vlasništvo nad razvojem građanskog društva. Taj
proces je iniciralo 15 NVO-a, polaznika DemNet programa koji je finansirala Misija USAID-a u BiH, da
73
Prema riječima domaćih aktera društva, imali su dojam da je OHR «preuzeo njihovu ulogu».
74
OHR ističe Buldožer Inicijativu i mostarske komisije kao skorije primjere poboljšane koordinacije.
75
Prema navodima OHR-a, u FBiH postoje ministarstva koja niakda nisu kontaktirala svoje dužnosnike koji rade na razvoju
politika.
76
Prem navodima OHR-a, mnogi zakoni su pripremljeni ali nisu usvojeni.
18 USAID/BIH
bi prerasli u koaliciju od više od 230 organizacija vođenim motom «raditi i uspjeti zajedno.» Njihov cilj
je izrada sveobuhvatne i dugoročne strategije održivog razvoja sektora. Imenovali su Upravni odbor,
raspodjelili su 15 referentnih grupa širom zemlje da rade na umrežavanju NVO-a u svojim regijama, a pet
operativnih grupa je oformljeno da rade na neposrednim prioritetima koalicije.77 Ove operativne grupe
rade na pripremi: (1) koncepta razvoja građanskog društva, (2) programa za i sporazuma o saradnji
nevladinih organizacija sa vlastima, (3) kodeksa ponašanja, (4) standarda osiguranja kvaliteta, i (5)
razvojne strategije. Koalicija se prije svega nada da će osnovati resursni centar koji bi opsluživao cijeli
sektor i lobirao otvaranje ureda pri vladi za saradnju sa NVO sektorom. Između ostalih i ovo su ciljevi
koalicije:
Omogućiti razvoj i profesionalizaciju sektora;

Proširiti i intenzivirati aktivnosti građanskog društva;
Promovirati državljanstvo;
Podstaknuti stvaranje odgovornih, transparentih i reprezentativnih vlada, i;
Ojačati ukorijenjenost NVO-a u društvu i lokalnim zajednicama.
Iako bi neki međunarodni faktori htjeli što brže vidjeti rezultate, tim za procjenu je bio impresioniran sa
pristupom koji promovira učešće i konsenzus i stekli smo dojam da će ovakav pristup proizvesti bolje
rezultate nego što bi se desilo putem nametnutih i ekskluzivnih inetrvencija.78
4.1.3 Pravna, fiskalna i poreska reforma
Svi akteri u društvu su se složili da se osnovni pravni okvir građanskog društva u BiH, kako u FBiH tako i
u RS, znatno poboljšao u odnosu na 2001. godinu. Ovaj pravni okvir čine slijedeća tri zakona:
Državni zakon o udruženjima i fondacijama koji je Parlamentarna skupština Bosne i

Hercegovine usvojila u decembru 2001. godine;
Entiteski zakon o udruženjima i fondacijama koji je Narodna Skupština Republike Srpske
usvojila u oktobru 2001. godine, i;
Entitetski zakon o udruženjima i fondacijama koji je Parlamentarna Skupština Federacije Bosne i
Hercegovine usvojila 2002. godine.
Ovaj osnovni set zakona reguliše osnivanje, rad, djelovanje i raspuštanje nevladinih organizacija. Zakoni
su u velikoj mjeri usklađeni međusobno i u suglasju su sa međunarodnim standardima i najboljima
primjerima iz prakse u regijii. Akteri u društvu dijele mišljenje da ovi novi zakoni predstavljaju korak ka
stvaranju povoljnijeg okruženja za razvoj građanskog društva u BiH.
Neki od najkorisnijih efekata pravne reforme su:
Osnovna prava demokratskog društva i fundamentalni principi koji doprinose slobodi izražavanja
nevladinih organizacija, a generalno su stavljena na snagu i zagarantovana prava na udruživanje,
organiziranje i zagovaranje interesa;
77
Za više informacija vidi Održivi razvoj neprofitnog sektora u BiH kroz partnerstvo sa vladom i poslovnom zajednicom kojeg je
pripremio CSPC.
78
CSPS koji facilitira napore koalicije je odnedavno direktno finansiran od USAID-a.
19 USAID/BIH
Proces osnivanja, registracije, i raspuštanja nevladine organizacije je sada mnogo jednostavniji i
jasniji, naprimjer prepoznata su i udruženja volontera te je potreban manji broj fizičkih i pravnih
lica osnivača.79
Nevladine organizacije se sada mogu registrovati na državnom nivou i samim tim djelovati na
području cijele zemlje. Jednako značajno je i to da nevladina organizacija registrovana u jednom
entitetu može da djeluje i na teritoriju drugog entiteta;
Ukinuta je neopravdno neograničena ovlast vlade u procesu registracije NVO-a, te njihovo
uplitanje u upravljanje nevladinim organizacijama.80
Vrlo precizno su propisani specifični standardi marljivosti i za članove upravnih odbora.
Nevladinim organizacijama je dozvoljeno da se upuste u ekonomske djelatnosti direktno vezane
za njihove statutarne ciljeve.
Osim ovih konkretnih izmjena zakonske regulative, ukazano nam je i na važnost procedure u toku koje su
ove izmjene predložene, a potom i usvojene. Mehanizmi partnerstva javnog i privatnog sektora su
popločali put ka procesima u koje će svi biti uključeni, a domaće NVO-e su bile aktivno angažovane u
različitim aktivnostima poput izrade nacrta, lobiranja, pregovaranja i promovisanja. Oni koji su
učestvovali u tom procesu su nam naglasili da je ovo iskustvo doprinijelo tome da se izrodi vodeća grupa
pojedinaca i organizacija koji su sposobni da u budućnosti preuzmu značajniji ulogu u rukovođenju
inicijativam za sprovođenje pravnih reformi. Također su se složili da od sada pa na dalje domaće NVO-e
moraju predvoditi pravne reforme koje se tiču NVO sektora, te da taj proces mora biti otvoren za sve
kako bi se proširila baza vodećih učesnika i aktivista.81
Nažalost utjecaj ovih reformi nije u cjelosti realizovan usljed nekih značajnih nedostataka u
implemetaciji, kao što su:
Uprkos zakonu, uposlenici u državnoj službi, pogotovo na nivou BiH, i dalje za sebe zadržavaju
neograničenu ovlast u odlučivanju da li da odobre zahtjev za registraciju nevladine organizacije
ili ne;82
Sudski sporovi su otežani zbog nekih pitanja koja nisu adekvatno rješena zakonima ili
podzakonskim aktima83;
Odlaganje donošenja podzakonskih akata je stvorilo konfuziju - i prouzrokovalo probleme u
poštivanju zakona - među nevladinim organizacijama koje predaju zahtjeve za registraciju, te je
cijeli proces time usporen i zakompliciran;
79
Ranije pravna lica nisu mogla da budu osnivači.
80
Prema ranijim zakonima, vlada je mogla da odluči da li je potrebno osnivanje neke fondacije.
81
Uloga međunarodne zajednice (pogotovo ICNL-a) u postizanju promjena u pravnom okviru i u uključivanju lokalnih partnera
u taj proces je prepoznata i detaljnije obrađena u poglavlju 4.2.1 na str. 41.
82
Pored tehničkog savjetovanja ICNL-a, i dalje postoje ozbiljni problemi sa registracijom, pogotovo na državnom nivou, u
smislu registracije ili preregistracije udruženja i sindikata. Od brojnih udruženja smo čuli da im je za registraciju na državnom
nivou bilo potrebno 9 ili više mjeseci ukolik osu uopšte uspjeli da se registruju. Također smo čuli da su neke NVO-e jednostavno
odustajale od registracije na državnom nivou jer se pokazalo kao pretežak proces. Registracija sindikata se pkazala još težom na
državnom nivou obzirom da ih službenici za registraciju ne smatraju udruženjima.
83
Kao uslučaju kada su carinske službe BiH nastavile da zahtijevaju potvrde o registraciji pri Ministarstvu rada i izbjeglica prije
nego bi odobrili aplikacije humanitarnih organizacija za osloađanje plaćanja carine, uprkos činjenici da je Ministarstv opravde
sada nadelžno za registraciju NVO-a. Ministarstvo rada i izbjeglica je pokušalo da iskoristi ovu situaciju i da lobira za izmjene
novog zakona kojim bi im se vratila nadležnost za registraciju. Ministarstvo finansija je načelno usvojilo nove podzakonske akte
kojima se Ministarstvu pravde daje ndležnost za registraciju.
20 USAID/BIH
Institucije vlasti zadužene za registraciju nemaju odgovarajuće osoblje koje je dovoljno
kompetentno i kvalificirano da bi moglo odgovoriti na zahtjeve koji proizilaze iz funkcije koju
obnašaju;84
Predstavnici NVO-a koji su uzeli učešća u izradi nacrta i donošenju zakona nisu uspjeli da
nadgledaju i osiguraju njihovu implementaciju, što podrazumijeva i usvajanje procedura i
mehanizama za praćenje i evaluaciju;
Domaće NVO-e, osobito manje NVO-e u udaljenim i ruralnim područjima nemaju dovoljno
informacija niti su upućene u nove zakone te stoga nisu ni u prilici da ostvaruju prava koja su im
ti zakonima data;85
Nedostatak kadra među domaćim advokatima, bilo u neprofitnom sektoru ili u vlasti, koji su
specijalizirali zakone vezane za rad nevladinih organizacija znači da nevladine organizacije imaju
vrlo malo ili skoro nikakve opcije u smislu dobijanja pravnih savjeta i usluga vezanih za
ostvarivanje njihovih prava i obaveza propisanih zakonom.
Naknade za registraciju se smatraju visokim i nejednakim. Registracija u FBiH košta 50 KM,
dok je u RS 300 KM.
Akteri u društvu predlažu niz rješenja za ove nedostatke. Prvo, povećati dostupnost organizacija koje
pružaju usluge edukacije i poduke, pravne savjete i informacije koje se tiču nevladinih organizacija,
osobito u ruralnim i udaljenim područjima kako bi im se pomoglo da bolje razumiju, ostvaruju i
pridržavaju se postojećih pravnih i fiskalnih odredbi. Neki su također smatrali da bi bilo korisno
obezbijediti zajednička predavanja za predstavnike vlasti i NVO-a. Drugo, povećati uvažavanje
nevladinih organizacija za međusobnu povezanost odgovornosti i transparentnosti na jednoj i javnog
kredibiliteta na drugoj strani. Treće, pristupiti detaljnoj i stručnoj reviziji svih ključnih poreskih zakona i
odredbi koji iziskuju izmjene i identificirati one koje tek treba donijeti.86 Četvrto, usvojiti standardne
isntrumente i mehanizme za praćenje implementacije zakona u građanskom društvu.
Osim toga, identificirano je i niz raskoraka ili nepravilnosti u pravnom/fiskalnom okviru koji se moraju
riješiti kako bi se obezbijedila održivost sektora, a to su:
Neophodno je imati precizniju i dosljedniju definiciju organizacija od javnog značaja koja bi

obuhvatila sve organizacije koje zapravo spadaju u ovu kategoriju i na taj način ih razlikovati od
organizacija od privatnog značaja i poslovnih subjekata.87
Potrebno je izraditi nacrt novog zakona o volonterizmu i potom ga i usvojiti.
Progresivna poreska i fiskalna politika treba biti usvojena kako bi se što bolje iskoristili domaći
izvori finansiranja, bilo da se radi o individualnoj ili korporacijskoj filkantropiji, ostvarivanju
prihoda, ili javnom finasiranju, te bi se time smanjio obim poreskih obaveza koje imaju nevladine
organizacije.
Što se tiče filantorpije potrebno je donijeti zakon o donacijama.
84
ICNL u saradnji sa nekim domaćim NVO-ama radi na ovom problemu tako što pruža tehničku pomoć i programe stručnog
usavršavanja za sudije i dužnosnike ministarstava koji su uključeni u registraciju NVO-a. Učešće u ovim programima nije
obavezno tako da je dosljedna primjena zakona i dalje prolematična.
85
ICNL i Lex International iz Banja Luke i CSPS iz Sarajeva su pokušali da se bave ovim problemom pripremajući informativne
materijale i primjerke obrazaca.
86
Neki akteri društva su istakli značaj uključivanja poslovnih asocijacija u ovaj proces, od pregleda preko pripreme i
pregovaranja o novim poreskim politikama. Ovo se smatra prilikom za stvaranje partnerstva između ova tri sektora. Osim
poreske politike, preporučuje se analiza svih srodnih zakona koji zahtijevaju modificiranje ili identifikaciju praznina.
87
Trenutno na entiteskom nivou organizacije od javnog značaja imaju vrlo usku definiciju.
21 USAID/BIH
Biće neophodno donijeti zakone i pravilnike kojim bi se obezbijedila odgovornost i
transparentnost vezana za oslobađanje od poreza i poreske olakšice, doprinose i javno
finansiranje (bilo u obliku grantova ili ugovora o pružanju usluga).
Kadrovska politika koja utiče na NVO-e, npr. Potreba da se definiše pitanje beneficija uposlenika
u NVO-ima.
Trebaju biti donešene politike kojima se definiše i reguliše odnos vlasti i NVO-a.
Gore navedene reforme se smatraju prioritetnim u smislu promoviranja finansijske održivosti sektora tako
što bi se nevladinim organizacijama omogućilo namicanje sredstava – finansijskih i drugih – i da ih
upotrijebe za proširivanje obima svojih djelatnosti. Više informacija o ovom pitanju je dato u poglavlju
«Finansijska održivost sektora» na 29-toj strani.
4.1.4 Saradnja nevladinih organizacija i vlasti
Država
Akteri sa kojima se susreo ovaj tim za procjenu su kao značajan problem naveli nedovoljnu saradnju
između državnih institucija vlasti i nevladinih organizacija. Skoro jedna četvrtina svih nevladinih
organizacija koje smo intervjuisali tokom ove procjene je navelo da je njihov odnos sa državnim
institucijama vlasti «slab» ili «vrlo slab», dok je 33% njih reklo da sa državnim vlastima nemaju nikakav
odnos. Čak 45% ispitanika je smatralo da od svih nivoa vlasti u zemlji, državne institucije vlasti imaju
malo ili najmanje značaja. Državne vlasti su tako dobile najniže ocjene u smislu njihovog značaja ili
kvaliteta postojećih odnosa sa nevladinim organizacijama. Samo je jedna nevladina organizacija od svih
ispitanih navela da je nekad dobila sredstva od državnih vlasti. Također, relativno mali broj inicijativa
zagovaranje sa kojima se tim upoznao je bio usmjeren ka državnom nivou vlasti. U slučajevima kada
jesu, međunarodni donatori ili implementatori su uglavnom podržavali takve procese. Upitani zašto je ta
interakcija tako ograničena, iznosili su slijedeća mišljenja:
Državna vlada organizirana po principima Dejtonskog mirovnog sporazuma je izrazito

decentralizovano tijelo sa ograničenim i specifičnim kompetencijama.
Uloga državnih vlasti u BiH je u mnogome umanjena usljed mandata OHR-a.
Većina zakona se usvaja u ubrzanim i hitnim procedurama sprečavajući time efektivno lobiranje,
zagovaranje i preispitivanje od strane javnosti.
Ne postoji formalna politika ili formalni okvir kojim se reguliše saradnja između vlade i NVO
sektora na državnom nivou.
Ograničen je broj efektivnih mehanizama za partnerstvo javnog i privatnog sektora. Na
državnom nivou ne postoji ured, odjel ili uposlenik odgovoran za vezu i saradnju sa nevladinim
organizacijama.
Evidentan je nedostatak političke volje u državnim instituciama vlasti za poboljšanjem odnosa i
saradnje sa NVO sektorom.
Državna vlada ima ograničene prihode iz kojih bi mogla izdvajati sredstva za javno finasiranje
nevladinih organizacija.
Ljudi sebe ne doživljaju – ili nisu ponosni – na svoje BiH državljanstvo, što negativno utiče na
želju građana da učestvuju u državnoj upravi kroz NVO-e.
22 USAID/BIH
Brojni istaknuti autori, a među njima i Thomas Carothers i Marina Ottoway iz Carnegiy Endowment-a su
se bavili nedostacima slabih država, a osobito nejednakim nivoom razvijenosti između države i drugih
učesnika u društvu. Oni tvrde da uprkos tome što se građansko društvo smatra načinom i mehanizmom
kojima se vlasti drže odgovornim za svoj rad i koje služi kao osnova na kojoj se gradi demokratsko
društvo, ipak je drukčiji slučaj tamo gdje je slab državni aparat.88 Slab državni aparat prije svega:
Doprinosi produbljenju etničke podijeljenosti i potencijalnog političkog nasilja i;

Ne pomaže održivost i procvat građanskog društva.89
Oni pretpostavljaju da su programi međunarodnih donatora koji se neproporcionalno fokusiraju na

građansko društvo i političke stranke u slabim državama osuđeni na propast ukoliko ne slijede startegiju
za efektivnu obnovu države.90 Posmatrano sa tog stanovišta, napori koje ulaže međunarodna zajednica u
izgradnju kapaciteta na državnom nivou, koji su u mnogome vrlo značajni, će istovremeno uticati na
održivost trećeg sektora.
Entitet
Od svih nevladinih organizacija koje smo intervjuisali, 21% smatra da je njihov odnos sa entiteskim
vlastima dobar ili vrlo dobar. Međutim, njih 36% je opisalo taj odnos kao slab ili vrlo slab, dok je 18%
ispitanika reklo da nemaju nikakav odnos sa entiteskim vlastima.91 Devet procenata nevladinih
organizacija/ispitanika je reklo da su primili finansijsku pomoć od entiteskih vkasti.
Republika Srpska
Prema riječima predstavnika Vlade RS, Vlada podržava aktivnosti nevladinih organizacija iako ne postoje
formalni kanali komunikacije, odnosno osoba ili odjel odgovoran za vezu sa NVO sektorom. I
predstavnik Vlade i nevladine organizacije su se složili u tome da je odnos Vlade sa nevladinim
organizacijama koje zastupaju interese mladih vrlo dobar. Zakon o udruživanju mladih, Koordinacioni
ured za mlade pri Vladi, Vladina radna grupa za pitanja mladih su navođeni kao pozitivni rezultati tog
odnosa. Iako je Vlada RS direktno finansirala neke nevladine organizacije, ipak priznaju da i dalje ne
postoji transparentan proces dodjeljivanja grantova i da je sva finansijska pomoć koja je do sada
dodijeljena bila «mizerno malog obima.» Donacije su se uglavnom davale za organiziranje specijalnih
događaja. Još uvijek nije potpisan nijedan ugovor za pružanje socijalnih usluga.
Kritike nevladinih organizacija na račun Vlade RS su se uglavnom svodile na dva ključna problema. Prvi
se tiče naknade koja se mora platiti za registraciju nevladinih organizacija. Ta naknada koja trenutno
iznosi 300 KM je 6 puta veća od naknade u FBiH (50KM). Drugi problem je vezan za politiziranje NVO
sajma koji je finansirala Vlada, a koji je nedavno održan u Banja Luci. Sajmom su dominirali omladinski
organci političkih stranaka. Prema našim saznanjima, opštine u kojima su na vlasti stranke iz opozicije
nisu bile ni zvanično obavještene o samom sajmu. Neke od tih opština su za sajam saznale od nevladinih
organizacija što navodi na zaključak da među njima postoji otvorena komunikacija. Nevladine
organizacije koje su prisustvovale sajmu su izrazile svoje razočarenje zbog toga što su nevladine
organizacije iz FBiH bile slabo zastupljene na sajmu. Istovremeno su ipak smatrali da im je sajam
poslužio kao dobra prilika za umrežavanje. Nekolicina je postavljala pitanje da li prisustvo klubova
88
Vidi Funding Virtue: Civil Society Aid and Democracy Promotion, Marina Ottoway and Thomas Carothers (eds.), Carnegie
Endowment for International Peace, 2000. Također, Democratization and Armed Conflicts in Weak States, autori: Mimmi
Soderberg i Thomas Ohlson, mart 2003, str. 18-25.
89
Ibid.
90
Ibid.
91
Od svih sdomaćih struktura vlasti samo je državni nivo dobio slabiju ocjenu.
23 USAID/BIH
političkih stranaka na sajmu možda predstavlja znak povećanog interesa političkih stranaka za nevladine
organizacije i njihov način da dopru do NVO sektora.
Uprkos još uvijek ograničenoj saradnji Vlade RS sa NVO sektorom ipak su evidentne naznake da u Vladi
postoje inicijative za ozbiljnijim bavljenjem ovim pitanjem. Vlada RS je pristala da finansira putovanje
predstavnika Ministarstva za ekonomsku saradnju i koordinaciju92 u Zagreb da obavi konsultacije sa
Uredom za saradnju sa nevladinim udrugama i državnim fondacijama93 pri Vladi Republike Hrvatske,
kako bi saznali nešto više o institucionalnim mehanizmima, procedurama, i standardima saradnje između
Vlade i nevladinih organizacija i o strateškim pristupima razvoju NVO sektora. Ovo predstavlja prvi
korak ka uspostavljanju ureda za saradnju sa NVO sektorom ili bar otvaranje te pozicije u Vladi RS kako
bi se na taj način formalizirala saradnja sa trećim sektorom.
Federacija BiH
Tim se nije susreo sa predstavnikom Vlade FBiH obzirom da nismo naišli nit na jednu osobu zaduženu za
pitanja razvoja NVO sektora. Akteri durštva koji su upućeni u dešavanja u oba entiteta misle da je Zakon
Republike Srpske o udruženjima i fondacijama relativno bolji od tog zakona u FBiH, te da su odnosi sa
nevladinim organizacijama u RS nešto usmjereniji nego u FBiH obzirom da je državni aparat u FBiH
opterećen sa dodatnim nivom vlsti – kantonalnim.
Kanton
U FBiH je 36 % ispitanika u upitnicima koje je sačinio tim za procjenu svoj odnos sa kantonalnim
vlastima ocijenilo kao dobar ili vrlo dobar, dok je njih 39% kantonalne vlasti ocijenilo kao najrelevantnije
ili vrlo relevantne organe vlasti (rangirani su na drugo mjesto, iza općina, po relevantnosti). 36%
ispitanika je primilo finansijsku pomoć od kantonalnih vlasti. Zanimljivo je međutim to da u toku
diskusija sa domaćim nevladinim organizacijama po fokus grupama u FBiH nije bilo mnogo govora o
kantonalnim vlastima. Većina komentara je bila vezana za odnose sa općinskim i državnim vlastima.
Općina
Blizu 50% ispitanika je ocijenilo svoj odnos sa općinskim vlastima kao dobar ili vrlo dobar, dok je 55%
njih smatralo općine vrlo relevantnim ili najrelevantnijim nivom vlasti, što je znatno više u odnosu na
ostale.94 Njih 42% je primilo finansijsku pomoć od općina, što je također znatno viši procenat u odnosu
na druge nivoe vlasti. Osim toga, većina kampanja zagovaranja koje su vodile nevladine organizacije i
građanske inicijative sa kojim se tim imao priliku susresti su bile na općinskom nivou, nivou grada ili
nivou lokalne zajednice. Mnogi akteri društva su smatrali da je odnos između vlasti i nevladinih
organizacija najdinamičniji na općinskom nivou, ali su istovremeno ukazali i na značajne razlike među
općinama, a koje se tiču slijedećih pitanja:
Formalne politike ili okviri za saradnju vlasti sa nevladinim organizacijama;

Uredi, odjeli ili pojedini uposlenici zaduženi za vezu sa nevladinim organizacijama;
Kapaciteti odgovorne osobe/osoba za efektivan rad sa predstavnicima NVO sektora;
Javno finansiranje i druge vrste doprinosa;
92
Dok je odnos između Ministarstva za ekonomske odnose i koordinaciju i podrške Nvo sektoru možda nedovoljno precizan,
slanje predstavnika u Zagreb ima svoje korijene u NVO zajednici i dobar je primjer djelovaja u pravom smjeru.
93
Ova javna fondacija je nedavno osnovana i vlada je finansira procentom sredstava iz lutrije.
94
Slijedeći najviši nivo je kantonalni kojeg je najrelevantnijim smatralo 39% ispitanika. 18 % ispitanika je entiteski i državni
nivoo smatralo vrlo ili najrelevantnijim. Državni nivo je smatran ubjedljivo najnerelevantnijim.
24 USAID/BIH
Korištenje grantova i ugovora o pružanju usluga za diskretne svrhe;
Transparent proces dodjele grantova i procedure nabavke;
Sistemi praćenja i evaluacije i zahtjevi za izvještavanje;
Mehanizmi za partnerstvo javnog i privatnog sektora, i;
Promoviranje saradnje između vlasti i nevladinih organizacija putem masovnih medija.95
Također su ukazali na nedostatak efektivnog mehanizma za prijenos znanja sa iskusnijih na manje iskusne
općine u smislu podsticanja preslikavanja uspješnih modela saradnje između vlasti i NVO sektora.
U toku posjeta općinama tim je nailazio na različita iskustva i kapacitete, ali su sve imale neki oblik
saradnje sa NVO zajednicom.
U Gradačcu je is općinskog budžeta izdvojeno 300.000 KM kako bi se djelomice finansiralo 67

nevladinih organizacija. Općina je također 21 nevladinoj organizaciji ustupila uredski prostor, te
nudi besplatne računovodstvene usluge nevladinim organizacijama.
U Gračanici postoji više od 60 asocijacija i nevladinih organizacija, a općina većini njih ustupa
uredski prostor i pokriva dio operativnih troškova. Za kulturne projekte općina raspisuje javni
tender. Podrška nevladinim organizacijama je uvrštena kao stavka u općinskom budžetu.
Nevladine organizacije koje primaju finansijsku pomoć od općine podnose tromjesečne izvještaje
općini.
Općina Lukavac dijelom finansira asocijacije koje zastupaju osobe sa posebnim potrebama, a
trenutno pokreću inicijativu za saradnju sa onima koji se bave pitanjima ekonomskog i
poljoprivrednog razvoja.
U Općini Tuzla je Ured za javne odnose imenovao jednu osobu koja je zadužena za odnose sa
nevladinim organizacijama i koja o njihovim aktivnostima izvještava Općinsko vijeće. Općina je
također usvojila i zvaničnu politiku usmjerenu ka poboljšanju saradnje između vlasti, nevladinih
organizacija i poslovne zajednice. Trenutno se radi na nekim projektima sa nevladinim
organizacijama, a koji se tiču poduzetništva i socijalne skrbi.
Općina Sarajevo Centar je finansirala 249 nevladinih organizacija za relizaciju projekata koji su
uglavnom podrazumijevali pružanje usluga, a u vrijednosti od preko 2 miliona KM. Prednost se
daje nevladinim organizacijam koje dolaze sa područja Općine, ali ukoliko se ukaže potreba na
koju one ne mogu odgovoriti onda Općina traži pomoć susjednih organizacije. Načelnik ima
posebnog saradnika za saradnju sa nevladinim organizacijama, usvojena je zvanična politika
saradnje, kao i sistemi za transparentno dodjeljivanje grantova i praćenje i evaluaciju. Općina
promovira svoju saradnju sa NVO sektorom putem svog ured za informisanje koji je do sada
sakupio preko 400 priča vezanih za ovu temu.
Sve općine su izjavile da imaju mehanizme za dobijanje mišljenja građana ili posebnih interesnih skupina,
npr. putem otvorenih sjednica vijeća, javnih rasprava, radnih grupa, ili savjetodavnih vijeća. Neke općine
su pristupile procesu izrade razvojnih strategija za saradnju sa nevladinim organizacijama. Uprokos
svemu rečenom, tim je stekao dojam da općine doživljavaju nevladine organizacije više kao pružaoce
socijalnih usluga nego kao partnere u dijalogu o politikama.
95
Iste ove oprečnosti su identificirane u istraživanju općina koju su finansirali UNDP, Soroš fondacija, i Vlada Norveške, a koje
je sprovedeno u 25 općina u sklopu RMAP Projekta. Za više informacija vidi Consolidated Report of the Municipality
Assessments in Bosnia and Herzegovina, april 2004, str. 27-32.
25 USAID/BIH
Na osnovu svog iskustva sa nevladinim organizacijama, načelnici i predstavnici općina su naveli
nekolicinu nedostataka u tom smislu:
Nevladine organizacije su nekooridnirane i ne sarađuju međusobno čak ni onda kada se zalažu za

iste interese, i umjesto da nastupaju zajedno one se općinskim vlastima obraćaju individualno.
Nevladine organizacije bi se trebale više fokusirati na konkretne projekte kojima bi se postigli
vidljivi rezultati i od kojih bi zajednica imala koristi, umjesto što se fokusiraju na generičke i
teoretske programe.
Nevladine organizacije često iniciraju i implementiraju projekte u zajednici bez koordinacije sa
lokalnim vlastima.96
Nevladine organizacije bi trebale igrati značajniju ulogu u iznalaženju kreativnih rješenja, a ne
samo da se bave ukazivanjem na probleme.
Nevladine organizacije - isto kao i općine - moraju biti trasparentnije i odgovornije u svom radu i
djelovanju.
4.1.5 Kapaciteti i profesionalizma sektora
Trenutno u BiH postoji blizu 8.000 registrovanih nevladinih organizacija.97 No, procjenjuje se da je broj
aktivnih nevladinih organizacija između 500 i 1.500. Vrlo malo ih može ponijeti epitet profesionalne
organizacije. Sugovornici su nam uglavnom napominjali da je građansko društvo u BiH prilično
raznoliko u smislu njihovih organizacijskih kapaciteta. Ipak se pojavila ktirična masa profesionalnih
nevladinih organizacija. Mnoge od njih djeluju već duže vrijeme, locirane su u urbanim centrima i imale
su koristi od investiranja u izgradnju kapaciteta. Mnogi akteri smatraju da su ove organizacije dosegle
viši nivo razvijenosti u odnosu na novonastale organizacije u ruralnim i udaljenim zajednicama i/ili u
odnosu na neformalne grupama. Puno puta je ukazivano na različit nivo razvijenosti u urbanim i ruralnim
sredinama, bilo u smislu razvijenosti sektora ili nivou demokratičnosti u zajednici. Mnogi su izrazili
svoje uvjerenje da nevladine organizacije koje su proizašle iz lokalnih zajednica i nastale kao spontani
odgovor na realne potrebe društva imaju veće šanse za održivost nego one koje su nastale kao izdanci
stranih organizacija.
Predstavnici ove kritične mase nevladinih organizacija smatraju da su igradili svoje sposobnosti i vještine
strateškog planiranja, pisanja prijedloga projekata, planiranja budžeta, organizacijskog menadžmenta i
rukovodstva, finansijskog menadžmenta, projektnog menadžmenta, upravljanja ljudskim resursima i
volonterima, pružanja usluga, zagovaranja, sklapanja koalicija, odnosa sa medijima, namicanja sredstava,
praćenja i evaluacije. U odnosu na zadnju procjenu društva koju je Misija radila 2000. godine,
predstavnici nevladinih organizacija su ovog puta pokazali više samouvjerenosti i viši stupanj
sofisticiranosti u ocjeni svojih prednosti i nedostataka. Uopćeno posmatrano, dosta zreliji je bio dijalog o
budućem razvoju sektora. Ovaj tim je bio iznenađen skoro univerzalnim konsenzusom među nevladinim
organizacijama kada se govorilo o prioritetnim potrebama sektora za narednih nekoliko godina, mada su
postojala različita mišljenja o tome u kom pravcu bi trebala biti usmjerena buduća kretanja.
Vodeće nevladine organizacije su uočile niz oblasti u kojima je nužno potreban kontinuiran rad na
profesionalnom razvoju i usavršavanju. Ta područja podrazumijevaju organizacijski i finansijski
96
RMAP Projekat je također idnetifikovao ovaj problem pogotovo u oblastima socijalne zaštite i zdravstva. Za više informacija,
vidi 28. stranu izvještaja Consolidated Report of the Municipality Assessments in Bosnia and Herzegovina, april 2004.
97
Većina aktera je smatrala da veliki broj neaktivnih NVO-a i onih koje više zanima novac nego misija negativno utiče na imidž
cijelog sektora, a postojanje drugo-pomenutih umanjuje šanse za dobijanje dragocjenih sredstava.
26 USAID/BIH
menadžment, regrutiranje volontera, namicanje sredstava i filantropija, odnosi sa javnošću, analiza i
formulisanje politika,98 i praćenje i evaluacija.99 Očekujući da će se u narednim godinama smanjiti obim
pomoći koju pruža međunarodna zajednica, vođe nevladinih prganizacija će morati biti sposobni da
efektivno upravljaju promjenama i izradom razvojnih strategija kao i sklapanjem partnerstva u svrhu
osiguranja održivog djelovanja. Budući da nevladine organizacije sve više djeluju uz pomoć sredstava
koja dolaze iz različitih izvora finansiranja, samim tim je i finansijski menadžment nešto kompliciraniji i
zahtijeva dosta sofisticiraniji pristup. Obzirom da nekolicina ovih nevladinih organizacija počinje
direktno dobijati sredstva od velikih stranih donatora, pitanja poštivanja ugovora i njegovih odredbi
doijaju na značaju za razliku od ranijih slučajeva kad je između NVO-e i donatora postojala posrednička
organizacija.100 Što se tiče nevladinih organizacija i neformalnih grupa koje ne spadaju u ovu elitu,
osobito onih koje rade u malim mjestima i ruralnim zajednicama, njihove potrebe za izgradnjom
kapaciteta us dosta veće i značajnije.
Fondacije su kategorija građanskog društva koja je u mnogome zapostavljena u smislu izgradnje

institucionalnih kapaciteta. DemNet II je do sada podržao samo jednu fondaciju kao rezultat izmjenjenog
originalnog sporazuma sa USAID/BiH. Predstavnici fondacija sa kojima se susreo tim za procjenu se
uglavnom slažu da mnoga pitanja koja su specifična za fondacije, bilo u smislu transparentnih metoda i
procedura za dodjelu, edukacije povjerenika, programa individualnih i korporacijskih davanja, strategija
ulaganja, ili upravljanja zakladama, nisu uvrštena u postojeće programe edukacije i poduke u BiH. Ovi
predstavnici su nam također izjavili da su u skladu sa svojim mogućnostima tražili od stranih eksperata
izvan BiH da im pruže usluge poduke i tehničku pomoć. Što se tiče predavanja/poduke dostupnih u zemlji
potrebno je dodatno obrazovanje iz slijedećih područja: strateško planiranje, finansijski menadžment,
osobito upravljanje sredstvima koja pristižu od više donatora, sistemi praćenja i evaluacije, prikupljanje
sredstava i strategije javnih odnosa.
Stekli smo dojam da unutar građanskog društva ima i niz ključnih organizacija koje se bave nekim
određenim problemom koje još uvijek imaju ograničene organizacijske kapacitete, npr. sindikati i
poslovna udruženja, što negativno utiče na njihovu sposobnost da dovedu do promjena.101 Slični stavovi
su izrečeni i o političkim strankama. Ispitanici su mišljenja da su po pitanju izgradnje organizacijskih
kapaciteta strani donatori uložili znatno više u nevladine organizacije – ili barem u elitnu grupu NVO-a –
nego i u jedan drugi sektor. Nevladine organizacije su često ukazivale na ovu neuravnoteženost u nivou
razvijenosti navodeći ograničene kapacitete vlasti na različitim nivoima. Ovo se smatra preprekom u
ostvarivanju efikasnijeg partnerstva između javnog i privatnog sektora.
4.1.6 Infratsruktura za podršku razvoju sektora
Kao što je navedeno na početku ovog izvještaja, domaću infrastrukturu za podršku razvoju sektora čine
razne posredničke organizacije uključujući organizacije koje dodjeljuju grantove, pružaju usluge
poduke/predavanja, te pod-sektorske liderske organizacije, NVO inkubatori, resursni centri, i/ili
koordinaciona tijela. Akteri društva različito doživljavaju adekvatnost ove infrastrukture u BiH i nivo
spoljnog prepoznavanja domaćih posredničkih organizacija.
98
Analiza politika i druge se smatraju vještinama od vitalnog značaja za zagovaranje – te kao obasti u kojim NVO-ima nedostaje
kapaciteta. Više detalja o ovome u sekciji 4.1.11 na str. 34.
99
Vidi Izgradnja kapaciteta NVO-a u BiH (novembar 2003, autor: ICVA) u kojoj je interesantna analiza prioritetnih potreba
NVO-a za edukacijom i podukom, a uobuhvaćena je veća grupa NVO-a od ove s kojom smo mi radili.
100
Čak i u fazi apliciranja, neke NVO-e imaju problema sa komliciranijim procesima. Evropska komisija smatra da posotoje slabi
kapaciteti za uspješno apliciranje za projekte koji podrazumijevaju velike sume novca. U zadnje mpozivu za ponude za grant
EIDHR sa fodnom od do 50.000 eura, 80% aplikanata nije ispunilo uvjete potrebne dokumentacije ili nisu ispunili neki drugi
propisani kriterij. Vidi Izgradnja kapaciteta NVO-a u BiH (novembar 2003, autor: ICVA), str. 21-22.
101
USAID u BiH je nedavno finansirao takav projekat CIPE i ACILS-a.
27 USAID/BIH
Međunarodna zajednica je uzela značajno učešće u stvaranju koordinacionog tijela za NVO-e na
državnom nivou 1996. godine. Danas većina članova kao i predstavnici izvršnog vijeća dolaze iz
domaćih NVO-a iako se međunarodne NVO-e izmjenjuju na mjestu predsjedavajućeg ovog tijela. Neki
od ispitanika su se složili da ovo tijelo postaje bolje. Međutim, neki ga okarakaterizuju kao forum
«donatora» ili «sarajevski» forum radije nego «forum za politike» ili «BiH» forum. Postavljena su i
pitanja njegove održivosti zbog toga što ono od samog početka nije vlasništvo domaćih struktura, također
su dovodili u pitanje različita mišljenja o njegovim budućim ciljevima i osmjerenjima, nestabilnu
finansijsku osnovu,102 i nedovoljno priznanje od stane vanjskih faktora te nedovoljno povjerenje u samu
organizaciju.
Širom zemlje postoji nekoliko resursnih centara, a mnogi od njih su oformljeni uz značajnu podršku
međunarodnih organizacija i kao podrška specifičnim projektima.103 Često ovi resursni centri osplužuju
malu grupu nevladinih organizacija. Za to postoje brojni razlozi, kao što su ograničen pristup i marketing,
teritorijalna raštrkanost, ili specifična orjentacija projekta, centra i klijentele.104 Oni iz ruralnih zajednica
imaju otežan pristup ovim centrima. Još uvijek se u pravoj mjeri ne koriste informacijske i
komunikacijske tehnologije, kao što su baze podataka i internet, a koje bi u mnogome pomogle
premoštavanje te udaljenosti i izolacije. Izuzeci su nekoliko korisnika grantova DemNet-a, npr.
Nacionalna koalicija za prevenciju i liječenje ovisnika o alkoholu i drogi «Zajedno» i Asocijacija
teledomova, koji koriste internet u svrhe «chat-a» te tako redovno razmjenjuju informacije.
Samo nekolicina organizacija može pružiti stručnu savjetodavnu pomoć vezanu za pravna pitanja,
računovodstvo, pitanja poreske politike, procedure registracije ili su u stanju sprovesti istraživanje u
području relevantnom za sektor. Mnogi akteri društva su rekli da su nedovoljno informisani o stvarima
koje direktno utiču na njih, kao što su ko šta radi (u nevladinim organizacijama) i ko je za šta odgovoran
(u vlastima). U nekim pod-sektorima su se pojavile liderske organizacije koje opslužuju široku mrežu
nevladinih organizacija i pomažu im u prijenosu znanja sa jačih na slabije organizacije. Referentna grupa
Tuzla je izgradila efikasan model pružanja podrške razvoju nevladinih organizacija u regiji tako što su
njihove članice organizirane po pod-sektorima shodno njihovim interesnim grupama.
Što se tiče edukacije, mnogi su se složili da u zemlji postoje značajni kapaciteti za pružanje usluga obuke
i savjetovanja te da ih kao takve treba iskoristiti. Prema navodima ICVA-e, 30% međunarodnih
nevladinih organizacija koje su bile uključene u studiju iz 2003. godine je koristilo usluge lokalnih
predavača.1 Mnoge međunarodne nevladine organizacije s kojim smo se sreli su koristile neke predavače
iz BiH, bilo one iz svojih projekata ili predavače iz domaćih nevladinih organizacija. Naišli smo i na
podatke koji ukazuju na to da se predavači iz različitih domaćih nevladinih organizacija udružuju kako bi
realizovali neke edukativne aktivnosti. Nekih 5 do 6 nevladinih organizacija su u velikoj većini slučajeva
bile rutinski navedene kao kapaciteti za pružanje usluga edukacije. Generalni dojam je takav da ima više
smisla govoriti o kvalificiranim predavačima nego o kvalificiranim organizacijama za edukaciju.
Tim je bio iznenađen činjenicom da nema efektivnog načina ostvarivanja pristupa niti procjenjivanja
postojećih ekspertnih kapaciteta u BiH. Trenutno ne postoji asocijacija koja bi uključivala sve predavače
i organizacije koji nude te usluge, a koja je prepoznata kao takva od strane društva, i koja bi omugućila
nastavak profesionalnog usavršavanja i razvoja za svoje članove, osiguravajući na taj način kvalitet
usluga koje pruža, marketinško obrazovanje i savjetovanje, ili koja bi funkcionisala kao kontakt institucija
kojoj bi se obraćali svi oni koji potražuju usluge te vrste. Osim toga ne postoji aktivna baza podataka
102
Trenutno je to tijelo finansirano korz članarine. Međunarodne NVO-e plaćaju višui iznos članarine što čini dobar dio finansija.
Ako bi se međunarodne VNO-e prebrzo povukle iz ovog tijle, to bi imalo ogromne finansijske posljedice.
103
To podrazumijeva podršku USAID-a, drugih američkih agencija i fondacija, i podršku mnogostrukih donatora.
104
Npr, IOCC podržava tri resursna centra koja opslužuju 38 NVO-a. Ovi resursni centri služe kao forumi za dijalog, za
razmjenu informacija i pristup tehnologijama.
28 USAID/BIH
svih predavača i konsultanata u kojo bi bilo moguće pretraživati sadržaj po vještinama, geografskim
područjima djelovanja, ili po nekim drugim kriterijima. Evidentno je nepostojanje procesa certificiranja,
kodeksa ponašanja, sistema praćenja i evaluacije koji bi svakako doprinijeli uređenju sektora.
I pored toga što u BiH postoje edukacijski resursi i predavači, predstavnici građanskog društva od kojih
su neki i sami predavači, su napomenuli da se potrebe građanskog društva u BiH mijenjaju te u tom
smislu postojeći kapaciteti mogu da se pokažu kao neadekvatni. S tim u vezi prepoznata je potreba za
daljom nadgradnjom kapaciteta i povezivanjem predavača na višim instancama. Također su smatrali da
postoji potreba za iskustvima i stručnom pomoći iz vana, a što evidento u regiji i postoji. Budući da nema
asocijacije ili efikasne mreže predavača, nije se moglo jasno zaključiti kome ili gdje je potrebno
obezbijediti dodatnu obuku predavača kako bi se osigurao prijenos novostečenog znanja na širi spektar
djelatnika NVO sektora.
Što se tiče insitucija koje dodjeljuju grantove, trenutno postoji nekih 55 fondacija koje djeluju širom BiH,
od kojih je 12 registrovano na državnom nivou, a mnoge nisu aktivne.105 Tu spadaju i fondacije koje
podržavaju NVO sektor i bave se interesima posebnih kategorija, npr. žena, siročadi, ili pitanjima razvoja
zajednice.106 Kapaciteti ovih fondacija su vrlo raznoliki i podrazumijevaju: strateško planiranje,
organizacijski i finansijski menadžment, različite načine finasiranja, transparentnost, odgovornost,
mogućnost pružanja tehničke podmoći i praćenja i evaluacije. Oni koje je tim intervjuisao ili za koje je
čuo uglavnom vrše dodjelu grantova od sredstava koja su dobili od međunarodne zajednice. Različite su
prakse u sferi podjele troškova od strane korisnika grantova. NVO Fondacija, koja zahtijeva podjelu
troškova, navodi da je 34% vrijednosti projekata koje su oni finansirali u 2003. godini pokriveno iz
domaćih izvora finasiranja uključujući pojedince, privredne subjekte, javne institucije, a u šta nije
uključen značajan doprinos koji daju volonteri u smislu radnih sati.107
4.1.7 Koordinacija i umrežavanje NVO-a
Predstavnici građanskog društva su prepoznali stvaranje kritične mase profesionalnih nevladinih

organizacija od kojih su neke povezane raznim strukturama, ali ipak generalno posmatrano evidentan je
nedostatak pravog vertikalnog i horizontalnog povezivanja i umrežavanja NVO-a u cijelom sektoru.
Česti su bili primjeri izolavanih djelovanja ili dupliciranja aktivnosti. Prema navodima jednog
predstavnika međunarodne organizacije, nizak nivo umrežavanja nevladinih organizacija u BiH je doveo
do situacije gdje ima mnogo organizacija koje «izmišljaju toplu vodu,» što se odražava na taj način da je
mnogo napora, a vrlo malo rezultata. Ovakva situacija sprečava nevladine organizacije u efektivnom
ostvarivanju pristupa informacijama, u prijenosu znanja, u ujednačavanju resursa, podizanju nivoa
rezultata, u poboljšanju statusa i oporavku sektora. Istovremeno postoje brojne mreže koje zastupaju
ključne pod-sektore, npr. žene, mlade, te grupe sa različitim zdravstvenim problemima. Dok su neke od
njih relativno mlade, ima i onih koje postoje već duže vrijeme.
Istraživanje koje je 2002. godine sprovela ICVA je pokazalo da od 70 nevladinih organizacija

obuhvaćenih istraživanjem, 67% njih su članice neke mreže, a 90% je umrežavanje smatralo korisnim.
One organizacije koje su umrežavanje smatrale korisnim, te su navodile niz koristi koje su imale od toga,
su uglavnom članice više od jedne mreže. Prema navodima iz ovog istraživanja, 50% mreža čije su
članice organuzacije iz ovog istraživanja, održava mjesečne sastanke, 30% održava sastanke jednom
105
Mnoge orgasnuzacije koje same sebe zovu fondacijama ustvari uopće ne daju grantove.
106
Bar jedn međunarodna NVO, IOCC, je ukazala na to da pkanira da svoje lokalne resursne centre pretvori u fondacije nekad u
budućnosti. Malo je koordinacije među donatorima u smislu razvoja fondacija u BiH, bilo u pogledu izlazne strategije ili u
nekom drugom pogledu.
107
Vidi godišnji izvještaj o fondacijama za 2003. godinu.
29 USAID/BIH
godišnje, 2% ih se sedmično sastaje, a 19% ih nikad nije organizovalo sastanak. Istraživanje se podudara
sa impresijama većine naših sugovornika, a to je da su najbolji primjeri efikasnog umrežavanja u
tuzlanskoj regiji.
Od 33 nevladine organizacije koje je ispitao ovaj tim, samo njih 6 je reklo da nisu članice niti jedne
mreže, bilo formalno ili neformalno. Od tih 6, jedna je izjavila da nema namjeru da se učlani u neku
mrežu u budućnosti. U toku diskusija po fokus grupama, učesnici su se složili oko toga da je umrežavanje
vrlo bitno za uspjeh i održivost sektora.
Predstavnici građanskog društva su naveli niz razloga neadekvatnog umrežavanja:
Nedostatak kapaciteta usljed čega je organizacija više fokusirana na samu sebe nego na one okolo
nje;
Veliki izazovi koji se nameću organizaciji i potreba da svu svu svoju pažnju posvete
prevazilaženju nekih relativno lokalnih problema;108
Geografska izolovanost i/ili udaljenost izmeđ NVO-a, a ujedno i ograničena upotreba
informacijkih tehnologija;109
Nedovoljan svjesnost NVO zajednice o tome šta ko radi i gdje i kakve mogućnosti za saradnju
realno postoje;
Kontraproduktivna konkurencija i nepovjerenje među nevladinim organizacijama, i;
Nedovoljan broj prilika za nevladine organizacije iz cijele zemlje da neformalno sarađuju i
komuniciraju i tako stvaraju prilike za stvaranje formalnih mreža u budućnosti.
Domaći predstavnici građanskog društva su primijetili da su međunarodni donatori i implementatori

insistirali na umrežavanju što može da rezultira nekim nenamjernim posljedicama. Naglasili su da
postoje neke mreže koje su uspostavljene tek toliko da bi postojala mreža i da su to vještaćke tvorevine
koje su potpuno neefikasne. Nevladine organizacije koje zapadnu u takve mreže ne vide nikakve koristi
za svoje organizacije te stoga nakon izvjesnog vremena izlaze iz tih mreža i poučene tim iskustvom
izbjegavaju pridruživanje mrežama ubuduće. Neki su mišljenja da domaće NVO-e smatraju umrežavanje
trendom kojim se međunarodna zajednica rukovodi u dodjeli sredstava i da su umorne od slušanja o tome.
Nekolicina međunarodnih donatora i implementatora se slaže s tim da je opasno nametati ili požurivati
umrežavanje, shvatajući da je potrebno vremena da se izgrade efikasna partnerstva neovisno o tome na
koji su način struktuirana.
4.1.8 Finansijska održivost sektora
Kada je Misija USAID/BiH sprovela svoju zadnju procjenu građanskog društva u 2000. godini,
predstavnici nevladinih organizacija su bili mišljenja da je nemoguće govoriti o finansijskoj održivosti
NVO-a imajući u vidu ekonomsku situaciju u zemlji. Danas međutim u govoru na ovu temu oni navode
neke druge razloge koji otežavaju finansijsku održivost.
Prije svega, kao razlog se navodi poreska politika. Nedostatak poreskih olakšica za filnatropska davanja,
osobito davanja privrednika, je po pravilu identifikovano kao problem. Malo je informacija o privrednim
108
Čuli smo za brojna udruženja nastvanika i roditelja koja se masovno pojavljuju širom zemlje kojima je bilo vrlo teško
uspostaviti saradnju sa upravama škola, i nemaju vremena da da se udurže i zajedno rade na reformi obrazovanaj na višem nivou.
109
Stekli smo dojam da samo nekolicina mreža efikasno koristi ICT kako bi prevazišli probleme udaljenosti i izolacije ili
finansijska ograničenja u smislu putovanja.
30 USAID/BIH
subjektima i njihovom stavu po ovom pitanju. ICVA-ino istraživanje navodi da su stavovi nekolicine
velikih privrednih subjekata takvi da bi oni rado podržali NVO-e ako bi se uvele poreske olakšice.110
Osim toga, usljed činjenice da je status privatnih poslovnih subjekata izjednačen sa statusom organizacija
od javnog značaja, nevladine organizacije su nerealno opterećene poreskim obavezama. Što se tiče
ostvarivanja prihoda, čuli smo primjere nevladnih organizacija koje su se uspustile u takve aktivnosti i
završile «u crvenom» zbog poreza. Kao što je naglašeno na više mjesta u ovom izvještaju, ostvarivanje
prihoda od strane nevladinih organizacija je po novom zakonu dozvoljeno na državnom i entiteskom
nivou. Pitanje poreznih obveza na državnom nivou je i dalje nejasno. Na entiteskom nivou je dovoljno
otežavajuća okolnost to što ne postoje porezne olakšice.111 Što se tiče javnog mišljenja o ovoj situaciji,
OSCE je nedavno sproveo anketu koja je pokazala da javnost daje podršku uvođenju poreznih olakšica za
NVO-e.112
Drugo vrlo važna stvaka u diskusiji je bila i nedovoljna svjesnost javnosti o NVO sektoru niti dovoljno
prepoznavanje pozitivnog imidža NVO-a, što onemogućava NVO-e da namiču sredstva ili druge vrste
doprinosa ili da regrutiraju volontere. O javnom imidžu NVO-a će biti više govora u poglavlju 4.1.13
(strana 39), ali NVO-e su mišljenja da sve dotle dok građani, poslovna zajednica i javne institucije ne
shvate ulogu NVO-a i ne uvide konkretne rezultate njihovog djelovanja biće vrlo teško koristiti domaća
sredstva. Neki od predstavnika su naveli primjer vjerskih zajednica koje vrlo uspješno namiču sredstva
što pripisuju uticaju koji ostvaruju u lokalnim zajednicama i povjerenju koje uživaju, a koje je neophodno
za tako uspješno namicanje sredstava.113 Što se tiče ulaganja od strane privrednih subjekata, prepoznata
je sposbnost NVO-a da se predstave vrijednost odnosa sa javnošću. Neki predstavnici društva su
primjetili da će privredni subjekti prije sponzorisati osobu ili porodicu koja živi u teškim uslovima ili
sportski klub nego NVO, jer je u slučaju prvo-pomenutih njihovo priznanje u zajednici značajnije.
U odnosu na 2000. godinu, stanje privrede u zemlji se danas smatra manjom preprekom u smislu
pojedinačnog i korporacijskog davanja, te se sada akcenat više stavlja na privredne subjekte koji se bave
«sivom ekonomijom.» Nekoliko NVO-a je čak nagađalo da bi firme koje rade van zakonskog okvira i
izbjegavaju plaćanje poreza prije dale filantropske priloge nevladinim organizacijema nego one firme
koje legalno posluju, što je među drugim nevladinim organizacijama izazvala dilemu. Prisutna je bila i
zabrinutost da bi u slučaju takvih davanja nevladine organizacije bile iskorištene za «pranje novca.»114
Evidentno je da je povezanost nevladinih organizacija sa poslovnom zajednicom vrlo graničena. Neke

NVO-e nisu bile sigurne ni kako da pristupe firmama, na koji način da im se predstave i potom od njih
traže da daju prilog. U nekim slučajeva se pokazalo da nema profesionalnog niti konstruktivnog pristupa
ovom problemu. Naprimjer, čuli smo i neke primjere gdje su privrednici dali priloge nevladinim
organizacijama i potom prestali jer su im NVO-e «dosađivale» traženjem novih priloga.
U martu 2003. godine je Ured Visokog Predstvanika preduzeo akciju sprečavanja zloupotrebe javnih
fondova od strane preduzeća koja su u vlasništvu ili pod kontrolom države. Naime, usvojen je zakon
kojim se ograničavaju donacije koje daju preduzeća u vlasništvu ili pod kontrolom države u oba entiteta.
Takva preduzeća mogu dati prilog za sport, kulturu, socijalne skučajeve, u humanitarne svrhe i kao takvi
moraju proći kroz određenu proceduru. Neki predstavnici društva su mišljenja da ovaj zakon može da
110
Vidi Mogućnosti NVO sektora u BiH, novembar 2002. str. 37.
111
Sugovornici su navodili to da carisnki službenici nedosljedne implementiraju zakone i neadekvatno shvatajue definiciju
legitimnog ostvarivanja prihoda od strane NVO-.
112
Prema anketi iz oktobra/novembra 2003. godine koju je uradila agencija Prism research, 26% ispitanika je istaklo da bi NVO-
e trebale uživati poreske olakšice «u svakom slučaju», dok je 35% izreklo isti stva ali «pod uslovom da se njihov rad
kontorolira.»
113
Caritas je identifikovan kao grupa sa osobito sofisticiranim metodama namicanja sredstava.
114
Povremeno je ova diskusija išla u pravcu ratnog profiterstva i potpuno neprihvatljivost sredstava iz takvih izvora.
31 USAID/BIH
ima neke neželjene posljedice, pogotovo zbog toga što neka preduzeća koja dotiče ovaj zakon mogu
potpuno da obustave davanje donacija.
Uprkos brojnim evidnetnim izazovima i problemima, ipak smo mogli primijetiti napredak u nekim
aspektima finansijske održivosti, pogotovo u smislu raznovrsnosti finansiranja i finansijskoj pomoći iz
domaćih izvora, ma kako skromna ona bila. Prema navodima NVO Fondacije, 34% ukupne vrijednosti
projekata koje su oni finasirali u 2003. godini je bilo pokriveno iz domaćih izvora iz lokalne zajednice.
Preciznije, 15% je bilo iz privrednih subjekata, 12% iz javnih isntitucija, i 7% od građana. Ovi proračuni
ne uključuju cijenu volonterskog rada.115 Istraživanje koje je sprovela ICVA ukazuje na pozitivne
pokazatelje finansijske podrške od različitih nivoa vlasti i od privatnih prduzeća.116 Osobito ohrabrujući
su podaci koji govore da su neke nevladine organizacije godišnje dobijale podršku od vlasti.117 Istina je
da su javna sredstva vrlo organičena.118 Neki predstavnici društva taj nivo ocjenjuju kao «vrlo nizak» ili
«obeshrabrujući.» Neki drugi predstavncii nevladinih organizacija sa kojima se tim susreo smatraju da
javno finasiranje prilikom da izgrade odnos sa vlastima i istovremeno im pokažu svoje sposobnosti. U
nekim slučajevima su nam NVO-e potvrdile da su bile pozvane da se prijave za finansiranje i da su u
godinama koje su uslijedile dobile više podrške jer su tada vlastima već bile «poznate.»
Od 33 nevladine organizacije koje su ipunile naš upitnik, evidentno je bilo da dobijaju sredtsva iz bar
jednog domaćeg izvora. Pitali smo ih i da navedu izvore iz kojih dobijaju sredstva. Na narednoj stranici
je procentualni prikaz priliva sredstava iz različitih domaćih izvora.
Osim toga uočena je raznolikost međunardnih izvora finansiranja. Više od polovine od 33 ispitanika je
imalo bar dva strana donatora, a većina ih je imala od 4 do 6. Jedna nevladina organizacija je navela 14
stranih donatora od kojih je finansirana. Najčešće navedeni međunarodni donatori su: USAID, Evropska
zajednica, Misija OSCE-a u BiH, UNICEF, Foreign Commonwealth Office (FCO), Odjel za međunarodni
razvoj (DfID), Westminister Fondacija, Fond «Otvoreno društvo,» Fondacija Charles Stewart Mott,
njemački Marshall fond, Fondacija King Boudouin, Olaf Palme fondacija, Malteser Hilfdienst (MHD)
Američka fondacija za razvoj (ADF), Međunarodni centar za neprofitno pravo (ICNL), CRS, UMCOR, i
holandski, skandinavski, njemački, švicarski i francuski izvori.119 Tri od ukupno 33 ispitanika su naveli
da imaju samo jednog stranog donatora..
Što im je veći broj izvora finasija nevladine organizacije se doimaju sigurnijim u svoju finansijsku
održivost. Unatoč raznovrsnim međunarodnim i domaćim izvorima finansiranja, znanstvenici i djelatnici
se slažu da nevladine organizacije u BiH i dalje u velikoj mjeri ovise o stranim donatorima. Prema
istraživanju koje je sproveo Centar za promociju građanskog društva, u posljednjih nekoliko godina skoro
77% finasija nevladinih organizacija dolazi iz stranih izvora. Podaci iz upitnika koji smo mi pripremili za
NVO-e govore da 70% do 100% finasija NVO-a dolazi iz stranih izvora. Nekoliko njih je navelo da
sredstva koja dobijaju od stranih izvora ne prelaze 30%. Samo 4 ispitanika je izjavilo da djeluju bez
ikakvih sredstava međunarodne zajednice.
115
Z više informacija vidi godišnji izvještaj NVO Razvojne fondacije za 2003. godinu. Od juna 2004. godine fondcija će imati
ime Mozaik – Fondacija za razvoj zajednice.
116
Mogućnosti NVO sektora, novembar 2002. godina, str. 27 – 30 i 37-38.
117
Od 77 ispitanika NVO-a koji su učestvovali u ICVA-nom istraživanju, njih skoro 20% se izjasnilo da od vlade godišnje
dobijaju sredstva.
118
Smatra se da preveliki javni sektor u BiH konzumira nepotrebno veliku količinu novca koji bi bolj bilo izdvojiti za veliki broj
potreba uključujući i podršku NVO-a bilo u obliku granta ili ugovora o pružanju usluga.
119
Važno je napomenuti da neke međunarodne NVO-e koje su identifikovane kao donatori, npr. ADF, CRS, ICNL i UMCOR
većinu svojih sredstava dobijaju od USG-a. OSCE se manje oslanja na USG.
32 USAID/BIH
Table 4: Percentage of NGO Respondents Receiving Funds
from Various Domestic Sources
Individual 70%
Dues 60%
58%
Fees 55%
50%
Corporate 39% 42%
40%
Income 30% 36%
30%
Municipal
21%
Canton 20%
9%
Entity 10%
3%
State 0%
Dues
Fees
Income
Canton
Entity
State
Individual
Corporate
Municipal
Results based on responses (33) to a written questionnaire prepared by the assessment team.
Sve nevladine organizacije su bile svjesne, ako ne i potpuno spremne za značajno smanjenje nivoa
finansijske pomoći od međunarodne zajednice u godinama koje dolaze. Većina njih je mišljenja da bi to
moglo imati i pozitivan efekat u smislu konsolidacije sektora u kojem bi onda ostale samo one
najpredanije, najsposobnije i najodgovornije NVO-e.120 Međutim iznijeli su i jednu primjedbu, a to je da
bi se međunarodna zajednica trebala povlačiti postepeno i koordinisano. Evidentna je zabrinutost da
ukoliko se svi međunarodni donatori istovremeno povuku to može prouzrokovati nestabilnost sektora
4.1.9 Volonterizam
U BiH trenutno nema zakona koji reguliraju prava i obaveze volontera kao ni pravnih lica koja bi ih
regrutirala. Osim toga, ne postoji ni jasna pravna definicija volontera. U takvoj situaciji, volonteri u BiH
rade u jednom pravnom vakumu.121 Prema ICNL-u: «Nevladine organizacije ne mogu sklopiti ugovore sa
volonterima bez bojazni da bi državne inspekcije mogle tog volontera smatrati uposlenikom NVO-a i
samim tim optužiti tu NVO da krši Zakon o radu.»122 Pored niza drugih poteškoća, predstavnici
120
Akteri su često napominjali da ovisnost domaćih NVO-a o stranim sredstvima u kombinaciji sa vodećom ulogom koju ima
međunarodna zajednica u razvoju građanskog društva je imala kontra efekat – domaće NVO-e su više odgovorne mešđunarodnoj
zajednici nego svojim korisnicima, drugim riječima psotaju zastupnici međunarodne zajednice umjesto građanskog društva.
121
Vidi ICNL-ov polugodišnji izvešta za BiH od 15.12.2003., str.4.
122
Ibid.
33 USAID/BIH
građanskog društva su navodili i nedostatak kulture volontiranja u BiH, slabe ekonomske uvjete življenja
koji dodatano otežavaju građanima da se fokusiraju na bilo šta što se ne tiče njihovih vitalnih potreba,
zatim nedostatak svjesti i pozitivnog doživljaja NVO-a, kao i nedovoljnu «ukorijenjenost» NVO-a u
lokalnim zajednicama. Od ukupnog broja nevladinih organizacija sa kojima se tim susreo, 42% njih je
ocijenilo regrutiranje volontera kao jedno od najbitnijih područja koje iziskuje dalji razvitak i koje bi
doprinijelo održivosti organizacija. Pored tog, ispitanici su samo još jedno područje ocijenili tako visoko
značajnim, a to je područje organizacijskog menadžmenta.
Iako je regrutiranje volontera u BiH otežano, ono ipak nije nemoguće. Naprimjer:
Na nivou lokalnih zajedncia postoje organizacije koje u cjelosti ovise od rada volontera.
Udruženje žena «Maya» u Bratuncu ovisi o radu 70 volontera koje rade na unapređivanju
ekonomskog osnaživanja žena i mladih kroz edukaciju, poljoprivredu i stočarstvo, i
umrežavanje.123
U sklopu 18 projekata u zajednici koje je u 2003. godini finansirala NVO Razvojna fondacija u
BiH, regrutirano je 723 volontera koji su dali doprinos od 15.883 radna sata.
Centri civilinih inicijativa navode da su od 1998. godine na ovamo regrutirali preko 15.000 ljudi
da im pomažu u praćenju izbora.124
Istraživanje vezano za volonterizam koje je 2002. godine sprovela ICVA ukazuje na to da je 55%
od ukupno 77 NVO-a koje su intervjuisali imalo volontere. Od njh je 61% organizacija imalo 10
ili manje volontera, a 16% njih se pohvalilo sa više od 30 volontera.125
Skoro jedna petina nevladinih prganizacija koje smo mi kontaktirali je navelo regrutiranje
volontera kao jednu od svoji najvećih organizacijskih snaga.
Povećan broj volontera u BiH se djelomice pripisuje edukaciji i naporima koje su mreže NVO-a ulagale
u podizanje svijesti o ovom pitanju.126
Rezultati ankete o stavovima javnosti prema volonterizmu te njihovoj sklonosti ka volontiranju su vrlo
raznoliki. Prema istraživanju koje je sproveo OSCE, 61% ispitanika je reklo da bi bili voljni raditi kao
volonteri nekoliko sati sedmično kako bi doprinijeli svojoj lokalnoj zajednici.127 Unatoč ovoj spremnosti
koju su pokazali, stvarno volontiranje je ipak upitno. Na pitanje u anketi USAID-a u BiH, da li su ikada i
na bilo koji način učestvovali u nekim aktivnostima, inicijativama, građanskim pokretima u svrhu
poboljšanja uvjeta življenja, 81% ispitanih je odgovorilo negativno.128
4.1.10 Pružanje socijalnih usluga
Javnost i vlasti danas uglavnom povezuju nevladine organizacije sa pružanjem usluga.
Prema istraživanju koje je u oktobru i novembru 2003. godine sproveo OSCE, građani
obuhvaćeni istraživanjem nevladine organizacije uglavnom posmatraju u svjetlu pružanja
socijalnih usluga i podrške ugroženoj populaciji. Oko 30% do 40% ispitanika prepoznaje ulogu
123
Ova NVO je korisnica Dem Net programa. Za više informacija vidi ADF-ovu listu NVO-a od 25.02.2004. godine.
124
Vidi CCI-ev opis projekta za njihov trenutni projekat razvoja građanskog društva kojeg finansira USAID u BiH.
125
Vidid Mogućnosti NVO sektora u BiH, novembar 2002, str. 24.
126
Vidi Izvještaj Freedom House-a o državama u tranziciji, str. 157.
127
Prezentacija rezultata istraživanja javnog mnijenja kojeg je vodio OSCE-ov odjel za demokratizaciju ispred NVO Vijeća je
zakazana za 25.05.2004. Ppodaci za ovo istraživanje su prikupljani u oktobru i novembru 2003. godine.
128
Anketa javnog mnijenja u BiH. Za USAID pripremila agencija PARNTER, novembar 2003.
34 USAID/BIH
NVO-a u pružanju pomoći «te njihovu ulogu u programima socijalne skrbi onih s kojima država
neadekvatno postupa.»129
Također je evidentno i to da većina službenika u vlasti na nelvadine organizacije gledaju kao na
one koji pružaju usluge, a ne kao nekoga ko igra ulogu u zagovaranju.
Neke vlade su putem ugovora koristile usluge nevladinih organizacija, mada se u praksi pokazalo da se
vlasti radije koriste grantove kao mehnizam nego ugovore za pružanje usluga. Nailazili smo na različite
kapacitete za transparentno i proefisonalno dodjeljivanje grantova. Od svih općina koje smo posjetili, bar
jedna, Sarajevo Centar, ima uspostavljen sistem za transparentno i profesionalno dodjeljivanje grantova
kao i praćenje i evaluaciju pružanja socijalnih usluga. Općina koristi bodovnu listu prema kojoj ocjenjuju
pružaoce usluga i odbijaju one koji ne ostvare potreban broj bodova. Prema riječima načelnika, nevladine
organizacije su do sada obavljale vrlo dobar posao, i samo dvije NVO-e nisu ispunile očekivanja.
Predstavnici građanskog društva su smatrali problemom nedostatak standarda i instrumenata za

osiguranje kvaliteta u sektoru. Prije svega, imidž sektora je narušen nedosljednošću u pružanju usluga i
nekompetentnošću pojedinih nevladinih organizacija. Nadalje, u ovom ranom stadiju saradnje,
nevladinim organizacijama je teško da predstave svoje mogućnosti i profesionalne standarde vlastima i
drugima koji bi mogli potraživati njihove usluge.
Čini se da nevladine orgaizacije koje su aktivne u pružanju usluga imaju dosta uspjeha u razvijanju
sistema socijalne skrbi i pružanja podrške djeci bez roditelja i starateljstva, invalidima i osobama sa
posebnim potrebama.130
4.1.11 Zagovaranje rješenja određenog problema
Tim za procjenu je čuo različita mišljenja o zagovaračkoj ulozi nevladinih organizacija u BiH. Donatori
su uglavnom frustrirani slijedećim stvarima:
Malim brojem domaćih NVO-a koje su aktivne u lobiranju i zagovaranju;

Nedostatkom koordinisanog i strateškog pristupa širokih koalicija okupljenih oko određenog
problema;
Nemogućnost inicijativa sa državnog nivoa da se nadovežu na aktivnosti na lokalnom nivou, a
koje su vezane za određenu politiku;
Relativno periferna priroda problema čije se rješenje zagovara;
Nedovoljan angažman struktura na državnom nivou;
Neuspješno zajedničko djelovanje NVO-a i političkih stranaka u pravcu sprovođenja političkih
reformi;131
I dalje slabe institucije koje po tradicionalnim nazorima treba da dovedu do promjene, npr.
sindikati - oni koji zastupaju interese poslovne zajednice, i;
Nedostatak aktivnosti nadgledanja kako bi se obezbijedila implementacija novih zakona i politika
te se tako doprinijelo ostvarivanju dugoročnih rezultata.
129
OSCE-ova anketa, 25.05.2004.
130
USAID-ov Indeks održivosti NVO-a za BiH, 2003 (nacrt).
131
U narednom poglavlju se o ovom problemu detaljnije diskutira.
35 USAID/BIH
Donatori su naglašavali konstantnu ulogu međunarodne zajednice, bilo direktno ili indirektno, u domaćim
kampanjama zagovaranja. Što se tiče uspješnih primjera zagovaranja za koje smo čuli, u skoro svakom
od njih je strani faktor imao neki vid učešća, bilo tako što su ih finansirali, pomagali uspostavu dijaloga,
pružali pomoć u analizi politika, ili pružali tehničku pomoć. S tim u vezi, našem timu je bilo teško
ocijeniti realane kapacitete i njihovu sposobnost za neovisno vođenje kampanja. I pored podrške koju su
donatori pružali domaćim nevladinim organizacijama za vođenje zagovaranja, do sada je relativno malo
urađeno na po pitanju sistematske ocjene efekta kojeg su te kampanje zagovaranja imale.
Ipak zagovaranje kao takvo je u BiH novi koncept. Njegovo poimanje i primjena je otežana i
komplikovana usljed niza faktora, bilo da se radi o OHR-ovoj moći da nametne zakone i odredbe, ili o
zaostalim komunističkim mentalitetima koji su još prisutni u vladajućim strukturama, ili zbog averzije
koju NVO-e osjećaju prema politici. Među većinom predstavnika građanskog društva manjka svjesnosti i
pozitivnih konotacija. Prema podacima iz ankete koje je vodio OSCE, samo 13% ispitanika je prepoznalo
domaće NVO-e kao sredstvo putem kojeg građani mogu ostvariti uticaj na vlast. Nevladine organizacije
su uglavnom shvaćene kao oni koji stranim organizacijama pomažu da utiču na procese donošenja
odluka.132 Većina predstavnika vlasti sa kojima se tim susreo vidi nevladine organizacije kao pružaoce
usluga radije nego kao zagovarače ili tijela za nadgledanje.133 Što se tiče građanskog društva, i mnoge
nevladine organizacije još uvijek nisu u potpunosti shvatile i prihvatile tu svoju ulogu. Čak i one koje
jesu, još uvijek ne shvataju da je zagovaranje proces koji podrazumijeva edukaciju i mobilizaciju javnosti,
a ne samo dijalog između onih koji u građanskom durštvu predstavljaju elitu i predstavnika vlasti.134
Prihvatajući sve ove nedostatke i probleme, domaće nevladine organizacije i neki međunarodni
implementatori i dalje prilično odlučno tvrde da u sektoru ipak ima napretka. Prema njihovim navodima,
postoje građanske inicijative, NVO kampanje zagovaranja, kao i pratnerstvo javnog i privatnog sektora
koji imaju rezultata na različitim nivoima vlasti i po pitanju raznih problema. Neki od skorijih primjera
koje navode su:
Zakoni vezani za finansiranje i direktan izbor načelnika u BiH;

Depolitizacija sistema obrazovanja u Tuzlanskom kantonu;
Usvajanje UN-ovih standardnih pravila za davanje jednakih mogućnosti invalidima;
Strategija za smanjenje siromaštva (PRSP);135
Izmjene zakona kroz Buldožer Inicijative;
Zakon o jednakosti spolova;
Zakon o nacionalnim manjinama;
Identifikacija potreba u zajednici, prioreti u izdvajanju sredstava iz budžeta, priprema razvojnih
strategija u raznim općinama.
.
Akteri građanskog društva se slažu s tim da koalicije okupljene oko nekog problema postoje i da su se
pokazale kao efikasne u zastupanju interesa žena, mladih, osoba sa posebnim potrebama, oboljelih, i
ovisnika. Oni su mišljenja da angažovanje različitih nevladinih organizacija oko sličnih problema na
132
Vidi istraživanje javnog mnijenja koje je uradio OSCE-ov Odjel za demokratizaciju, a koji će NVO Vijeću biti predstavljlen
25.05.2004.
133
Tim je svejstan toga da neki ljudi iz vlade dovode u pitanje legitimitet i odgovornost NVO-a u smislu da li one zaista
predstavljaju interese šire zajednice ili određenih interesnih grupa.
134
Održavanej odgovronosti NVO-a prema zajednici i istovremena izgradnja komeptencija i kredibiliteta među onima koji
učestvuju u odlučivanju je jedan od velikih problema sa kojiam su suočene NVO-e koje teže ka tome da utiču na javne politike.
135
Prilično su različira mišljenja o ulozi domaćih NVO-a u odnosu na PRSO i Buldožer Komisiju. Donatori vjeruju da su NVO-e
u to uključene samo kao rezultata inicijative međunarodne zajednice.
36 USAID/BIH
regionalnom nivou može da posluži kao temelj na kojem bi se ubuduće gradile koordinirane inicijative na
višim nivoima vlasti. Također napominju da su se kapaciteti NVO-a u ovom području tek nedavno
izgradili, te da će veće i značajnije inicijative uslijediti onda kada NVO-e steknu iskustvo i povjerenje.136
Naposlijetku, ovi akteri građanskog društva vjeruju da značaj i uspjeh nekih inicijativa, npr. kampanje za
direktan izbor načelnika, pomaže ne samo stvaranju javne svijesti nego takođe otvara vrata značajnijem
dijalogu o politikama između NVO-a i vlasti. Više infomracija o inicijativama koje je DemNet finasirao
može se naći na 46. stranici.
Ovo su neka od mišljenja predstavnika građanskog društva vezana za pomoć međunarodne zajednice
usmjerenu na povećanje broja kampanja zagovaranja među domaćim nevladinim organizacijama i o
prijenosu znanja u sektoru koji bi potom uslijedio:
Programi koji nude kombinaciju tehničke pomoći i edukacije, kao što je slučaj sa DemNet-om, i
koji sistematski povezuju ljude u procesima, npr. izbori, PRSP, EU Studija izvodljivosti, su
najcjenjeniji i najkorisniji.
Više pažnje treba da se pokloni izgradnji kapaciteta i osposobljavanju za analizu politika unutar
građanskog društva, a potrebno je uspostaviti i veze između organizacija koje se bave
istraživanjem politika i grupama u zajednici koje su aktivne u tom polju.
Domaći kapaciteti za pružanje usluga edukacije i tehničke pomoći trebaju biti proširene i
obuhvatiti: analizu aktera društva, identifikaciju problema, postavljanje prioriteta, prikupljanje
informacija, istraživanje i analiza, artikulisanje poruka, odnose sa javnošću i medijima, izgradnju
i upravljanje koalicijama, izradu nacrta zakona, vještine pregovaranja, tehnike efikasnog lobiranja
i zagovaranja.
Potrebno je obezbijediti prilike gdje se mogu iznijeti najbolji primjeri iz prakse i naučene lekcije,
podjela iskustava, prijenos znanja, neformalno umrežavanje, kako u BiH tako i u regiji.
Domaći akteri građanskog društva su također naglašavali da je vrlo značajno da donatori pruže podršku
većem broju NVO-a u vođenju kampanja zagovaranja, a ne da se ograniče samo na mali broj ekskluzivnih
NVO-a.
Što se tiče iskustva iz regije, npr. iz srednje i istočne Evrope, postoji relativno malo podataka za poređenje
i analizu kapaciteta zagovaranja, i za odgovarajuće trendove, ili u kojoj mjeri prioriteti i finansije stranih
donatora mogu voditi ove procese (gdje je to moguće). Postavljaju se i nova pitanja u nekim novim
članicama EU-a i zemljama pridruženim članicama, a u vezi s tim da li je proces kvalificiranja i sticanja
prava na članstvo služio kao katalizator za domaće zagovaranje ili kao prepreka u tom procesu.137
Uopćeno gledano, čini se da javno zagovaranje od strane nevladinih organizacija i mreža NVO-a dobija
na značaju u zemljama srednje i istočne Evrope.138 Procenat nevladinih orgaizacija koje su orjentisane ka
politikama je ipak prilično nizak. Prem riječima Kevina Quigley, vrlo malo nevladinih organizacija iz
srednje i istočne Evrope može dokazati da su imali pozitivnog uticaja na javne politike, kao što je to
slučaj sa njihovim kolegama u zapadnoj Evropi i Americi.139
136
Iskustvo CCI-a je dobar primjer.
137
U nekim zemljama se javlja zagovaranje rješenja nekog problema koji se tiče EU-a i članstva u NATO-u (npr. Slovačka i
Bugarska), dok u drugim zemljama (npr. Hrvatska) to nije slučaj. Poljska je postala prva zemlja koja ima zastupnika u Briselu
koji isključivo lobira prema EU-u. U nekim slučajevima su počele žalbe na ubrzane procese usvajanja zakona (u svrhu
ispunjavanja rokova) što dovodi do potkopavanaj priliak za zagovaranje, dijalog o politikama i nadziranje od strane javnosti.
138
Vidi USAID-ov Indeks održivosti NVO-a (2002) za Bugarsku, Češku Republiku, Mađarsku, Makedoniju, Crnu Goru, Poljsku,
Rumuniju, Srbiju, Slovačku i (nacrte iz 2003) Hrvatcku i BiH.
139
Vidi «Uzvišeni ciljevi, skromni rezultati: Pružanej pomoći građanskom društvu u istočnoj Evropi» u Funding Virtue: Civil
Society Aid and Democracy Promotion, Autori: Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.), 2000, str. 208.
37 USAID/BIH
Uvidom u USAID-ovu dokumentaciju vezanu za aktivnosti NVO-a srednje i istočne Evrope na polju
zagovaranja se da zaključiti da ipak u regiji i u BiH ima dosljednosti u smislu mreža i pod-sektora koji
uzimaju učešća u ovim aktivnostima:
Udruženja novinara u vezi sa zakonom o medijima

Grupe koje se bave ljudskim pravima i pravima manjinskih grupa
Udruženja žena koja se bore protiv nasilja nad ženama, trgovine ženama i pravima djeteta
Udruženja mladih
Organizacije koje se bave zaštitom okoliša
Udruženja koja zastupaju invalide i osobe sa posebnim potrebama
Udruženja vezana za neka oboljenja, npr. udruženja oboljelih od raka dojke, udruženja ljudi
zaraženih HIV virusom, udruženja ovisnika o drogama
Domaće grupe za praćenje raznih kampanja i izbora
U nekim zemljama su nevladine orgaizacije sve više uključene u decentralizaciju i regionalni razvoj
(Slovačka), borbu protiv korupcije (Bugarska, Crna Gora), zaštitu potrošača (Hrvatska). Osim državnog
nivoa, sve više aktivnosti se vodi na nivou lokalne zajednice, na općinskom nivou.
Što se tiče nekih od razloga zbog kojih su zagovaračke aktivnosti NVO-a ograničene, moguće je povući
paralelu između iskustava u BiH i u drugim zemljama srednje i istočne Evrope.140 Neki od primjera su:
NVO-e su fokusirane na njihov ekonomski opstanak više nego na reformu politika.

Javnost ne vjeruje da mogu uticati na donošenje odluka na državnom nivou.
Uloga NVO-a u zagovaranju nije dovoljno cijenjena (u poređenju sa njihovom ulogom u pružanju
usluga).
Među nevladinim organizacijama postoji nepovjerenje i kontraproduktivna konkurencija.
Među nevladinim organizacijama manjka povezanosti sa zajednicom, interne demokracije i/ili
zastupanja različitih interesa.
Politička opozicija nevladinim organizacijama ne daje mnogo prostora za manevrisanje. Ili je
politiziranje odnosa između NVO-a i vlasti dovelo do nedosljednog angažmana.
Više značaja se daje individualnim kontaktima nego institucionalnim mehanizmima saradnje
između javnog i privatnog sektora.
Dok u većini zemalja postoji jedna ili više nevladinih organizacija koje djeluju «u ime» trećeg sektora u
smislu revizije zakona i politika koji ih dotiču, ipak nekolicina zemalja u regiji ima efikasne federacije
NVO-a. Kao što je ranije već navedeno, neka mješovita tijela sastavljena od predstavnika vlasti i NVO-a
su preuzela odgovornost za sprovođenje neophodnih reformi.
4.1.12 NVO-e i političke stranke
Predstavnici međunarodnih organizacija su izrazili svoju zabrinutost nedostatkom saradnje između

političkih stranaka i ostatka građanskog društva u svrhu rješavanja problema i sprovođenja političkih
140
Ponovo, vidi Quigley-a i USAID-ove indekse održivosti za regiju.
38 USAID/BIH
reformi. Što se tiče predstavnika domaćih organizacija, oni političke stranke smatraju «prljavim» i
«korumpiranim.» Vođe NVO-a odbijaju da «kompromituju svoje moralne vrijednosti» i «ugrožavaju
imidž» svoje organizacije ili sektora sarađujući i udruživanjem sa političkim strankama. Problem je čak
predstavljao i sam dijalog o politikama, budući da se NVO-e vrlo brzo usmjere na optuživanje političkih
stranaka. Ovaj problem je djelomice prouzrokovan i činjenicom da u bosanskom jeziku potoji jedan
termin «politka» koji je i politika kao djelatnost pojedinca ili političke stranke, a ujedno i politika kao
smjer i metoda djelovanja. Jasno je da među nevladinim organizacijama postoji averzija prema politici
kao djelatnosti, što u mnogome sprečava njihovo učešće u odlučivanju o politikama – kao smjerovima
djelovanja.
Različiti predstavnici građanskog društva su bili zabrinuti time da bi saradnja između NVO-a i političkih
stranaka mogla dovesti do toga da NVO-e postanu dijelom političkih stranaka. One snažnije NVO-e se
nisu toliko brinule o takvim mogućim ishodima i dosta radije se upuštaju u uključivanje političkih
stranaka u aktivnosti za koje se zalažu NVO-e. Uspješno lobiranje Centara civilnih inicijativa i saradnja
sa politčkim strankama je naprimjer doprinijelo provođenju nekih ustavnih amandmana i novih zakona
koji su rezultirali dirketnim izborom načelnika u FBiH. Osim toga, «mladi za mlade» i «žene za žene»
pristup saradnji NVO-a i klubova iz struktura političkih stranaka (kao i sa onima iz izabranih tijela) je
naveden kao primjer saradnje koji daje konkretne i pozitivne rezultate.
Tabela 5: Stavovi ispitanih NVO-a prema odnosu sa političkim

strankama
Bez odogovora 40%

37%
35%
Nikakav odnos
30%
Vrlo slab 25%
20% 18% 18%
Slab
15% 12%
Fer 10% 6% 6%
Dobar 5% 3%
0%
Vrlo dobar
Fer
odgovora
Nikakav
Vrlo slab
Slab
Dobar
dobar
Vrlo
odnos
Nema
Rezultati iz upitnika kojeg je pripremio tim za procjenu, a na kojeg je odgovaralo 33 predstavnika NVO-a.
Sa tačke gledišta političkih stranaka, cilj je osvajanje političke moći. Ukoliko NVO-e nisu dovoljno
ukorijenjenje u društvu, odnosno ako nisu dovoljno fokusirane na probleme tog društva, ako im je
članstvo skromno, ako jasno ne zastupaju interese grupa koje tvrde da predstavljaju, ako ih kao takve
39 USAID/BIH
javnost ne prepoznaje, onda one oni neće imati kapaciteta da efikasno funkcionišu kao platforma za
političku mobilizaciju. Sve dotle dok ne budu u prilici da daju značajan broj glasova, političke stranke će
i dalje zanemarivati NVO-e i nastaviće usmjeravati svoje napore u sticanje povjerenja od etničkih i
vjerskih grupa.141 To ukazuje na ogromnu potrebu za nastavkom ulaganja napora u izgradnju efektivnih
mreža, asocijacija i koalicija.
Nekoliko predstavnika društva je pretpostavljalo da neravnomjeran nivo razvijenosti u smislu

organizacijskih kapaciteta proefsionalnih NVO-a (vodeće elite) i velikih političkih stranaka također može
biti razlogom izostajanja pravog partnerstva. Prema toj teoriji, političke stranke su uglavnom bile
fokusirane na učestale izbore u BiH, tako da su im svi njihovi napori bili uloženi u vođenje kampanja
umjesto u izgradnju organizacijskih kapaciteta što bi im zauzvrat omogućilo da lakše dopru do svih nivoa
građanskog društva i da traže saveznike za rješavanje određenog problema. Gwendolyn Bevis u svom
tekstu «Građansko društvo i političke stranke» naglašava negativne posljedice tog neravnomjerenog nivoa
razvijenosti i opreza u preuzimanju intervencija koje bi dovele do ublažavanja makro-efekata jačanja
jednog sektora na štetu drugog.142 Dok NVO-e jasno ne predstavljaju opasnost po političke strane, čini se
da političke stranke ipak potkopavaju NVO-e. To nalaže potrebu da se sa nevladinim organizacijama još
treba raditi i pomoći im da više cijene saradnju sa političarom naspram saradnje sa strankama i da tako
podstaknu zagovaranje koje će podržati, čak i poboljšati partijski sistem.143 Iskustva i metode Centara
civilnih inicijativa pružaju model koji bi mogao biti preslikan na druge organizacije građanskog društva.
4.1.13 Javni imidž sektora
Većina nevladinih organizacija je mišljenja da su u proteklim godinama učinile veliki iskorak u smislu
unapređenja svojih vještina ophođenja sa medijima i svojim odnosima sa neovisnim medijima. Mnogi su
ukazivali na primjere zastupljenosti njihovih aktivnosti ili projekata u različitim medijima. Barem jedna
općina je također istakla značajnu pokrivenost primjera saradnje sa nevladinima organizacijama u
štampanim medijima.144 Međutim, nevladine orgaizacije su uglavnom mišljenja da ovakva ad hoc pristup
pokrivanju pojedinih nevladinih organizacija ne znači viši nivo svijesti javnosti o samom sektoru niti
značajno doprinosi pozitivnom imidžu sektora. Televizija se smatra ključnim medijem za predstavljanje
sektora i izgradnju njegovog pozitivnog imidža. Prema USAID-ovoj anketi sa kraja 2003. godine, 73.5%
građana se informiše putem televizije.145
Kada smo pitali zašto zastupljenost NVO sektora u masovnim medijima nije značajnija, nevladine
organizacije koje smo intervjuisali su pokazale zdravu samokritičnost. Potreba da se na bolji i jasniji
način artikuliraju misija, problemi i uspjesi; više razumijevanja za potrebe novinara, npr. u smislu
sadržaja vrijednog objavljivanja i vremenskih rokova; kao i proaktivniji pristup i kontinuiran angažman
medija su često identificirani kao područja na kojima bi trebalo poraditi. Neki su istakli i činjenicu da
ima nevladinih organizacija koje su uspjele ostvariti izvanrednu saradnju sa medijima, ali dosta njih nije
uspjelo da je održi na tom nivou. Osim toga, bilo je i mišljenja da postoje veće šanse za ostvarivanje
dobre saradnje između nevladinih organizacija i asocijacije neovisnih novinara.
141
Vidi Demokratizacija i oružani sukobi u slabim državama, autori: Mimmi Soderberg i Thomas Ohlson, mart 2003, str. 24-25.
142
Bevis, Gwendolyn. Grupe građanskog društva i političke strake: Podrška konstruktivnim partnerstvima Supporting
Constructive Relationships, dokument Ureda za demokraciju i upravu, Biroa za demokraciju, sukob, i humanitarnu pomoć
USAID-a mart 2004.
143
Ibid.
144
U Općini Sarajevo Centar načelnik nam je naglasio da je od 2001. objavljeno 412 priča/informacija (od ukupno 2010) vezanih
za saradnju sa NVO-ma. Općina ima informativni ured koji prikuplja i objavljuje te priče.
145
Vidi Ispitivanje javnog mnijenja u BiH, novembar 2003, kojeg je pripremila agencija PARTNER.
40 USAID/BIH
Predstavnici međunarodnih kao i nekih domaćih organizacija, su mišljenja da su problemi vezani za
imidža sektora dijelom rezultat neadekvatne transparentnosti i odgovornosti NVO-a. Ogromna
neravnoteža u stranim i domaćim izvorim finansiranja u BiH se takođe smatra faktorom koji utiče na to
da domaće NVO služe više kao zastupnici međunarodne zajednice nego građanskog društva. Ovo su bitni
problemi koji doprinose negativnom poimanju sektora.
Tabela 6: Stavovi ispitanih NVO-a prema odnosu sa masovnim

medijima
35%
Vrlo slab 31%
30%
27% 27%
Slab 25%
20%
Fer
15%
Dobar
10%
6% 9%
Vrlo dobar 5%
0%
Fer
Vrlo slab
Slab
Dobar
dobar
Vrlo
Rezultati iz upitnika kojeg je pripremio tim za procjenu, a na kojeg je odgovaralo 33 predstavnika NVO-a.
Što se tiče medija, ima se dojam da su mediji upoznati sa nekim nevladinim organizacijama i njihovim
aktivnostima, ali je evidentan generalni manjak razumijevanja i inetresovanja za građansko društvo.
Sklonost novinskih agencija ka negativnim pričama, kao što su skandali ili kontraverzne priče, se također
smatra problemom, što nije slučaj samo sa medijima u BiH. Tim je imao priliku čuti za mnogo
inspirativnih priča koje su zaslužile svoje mjesto u medijima kao i pažnju novinara, ali je činjenica da se
puno puta predstavnici medija uopće ne pojave na konferencijama za medije.
Antagonizam medija koji su u vlasništvu države je identifikovan kao veliki problem, pogotovo usljed
činjenice da su to mediji koji ostvaruju najznačajniju geografsku pokrivenost i najveće
gledateljstvo/slušateljstvo. Skoro svi su kao primjer negativnog predstavljanja NVO-a u medijima
navodili emisiju «Forum» na televiziji Federacije i RS-e, gdje je jasno pokazan negativan stav oficijelnih
medija prema nevladinim organizacijama. CCI je predvodio vrlo značajnu kampanju zagovaranja i
lobiranja za direktan izbor načelnika. Tog dana kada je zakon usvojen, CCI je «razapet na križ» u
«Forumu» zbog sredstava koje dobija iz stranih izvora. U emisiju skoro nimalo pažnje nije poklonjeno
41 USAID/BIH
uspjehu koji je inicijativa zagovaranja postigla kao ni efektu koji će taj novo-usvojeni zakon imati na
obične glasače.
Što se tiče javne svijesti, podaci iz ankete ukazuju na podizanje nivoa svijesti, ali što za sobom povlači niz
pitanja. Na osnovu podataka iz USAID-ove anketa koja je sprovedena u novembru 2003. godine, nivo
svijesti je oslikan procentom od 49% ispitanih građana.146 Tu je primjetan porast od 16% u odnosu na
anketu koju je Misija provela godinu i pol ranije, u januaru 2002. godine.147 U istraživanju koje je
finansirao OSCE (u oktobru i novembru 2003. godine) je zabilježeno 64% građana koji su imali pozitivan
dojam o NVO sektoru.148 Taj njihov podatak je za 15 poena viši od podataka koje je dobio USAID u
anketi koju je sproveo u istom periodu. Prema OSCE-ovom istraživanju, NVO-e se uglavnom prepoznaju
po njihovoj ulozi u pružanju pomoći ugroženim kategorijama stanovništva, ili po njihovom angažmanu u
rješavanju socijalnih problema kojima se država/vlada neadekvatno bavi.149 Istovremenom još uvijek
postoji vjerovanje da je nevladinim organizacijama stalo do njih samih, do toga da dobiju dobre plaće, ili
da pomažu stranima organizacijama da kontrolišu procese odlučivanja.150 Uloga nevladinih organizacija u
tome da građanima pružaju mogućnost da utiču na vlasti je ispitanicima bila skoro potpuno nepoznata.151
Od predstavnika nevladine organizacije «BUKA» smo saznali za rezultate istraživanja koj su objavljeni
2003. godine prema kojima je skoro 60% ispitanika mislilo da su nevladine organizacije korumpirane.
Neovisno o tome na šta mogu da upućuju rezultati ankete, svi predstavnici građanskog društva s kojima
smo mi imali priliku razgovarati i dalje misle da je evidentan nedostatak javnog priznanja uloge i
vrijednosti građanskog društva u BiH.152 Studiozno istraživanje ovog problema ukazuje na to da bi veće
ulaganje u edukaciju građana putem masovnih medija moglo da doprinese većem shvatanju i priznanju
vrijednosti građanskog društva kao i značajnijem angažmanu šire javnosti.153
4.2 PREDNOSTI, SLABOSTI I DOSTIGNUĆA PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA
Iako ovo nije bila dubiozna evaluacija USAID-ovih programa građanskog društva, ipak se od tima za
procjenu tražilo da uradi reviziju tri implementatora i njihovih projekata kako bi se identificirale njihove
prednosti i slabosti. Taj dio naših aktivnosti je i predočen u nastavku teksta, kao i u tabeli u Aneksu IV.
Međutim, prije nego nastavimo, bitno je naglasiti da je vrlo teško povući paralelu između finansijske
pomoći USAID-a i konkretnih rezultata, obzirom da su istovremeno prisutni i neki drugi međunarodni
donatori i implementatori koji uzimaju učešća u nekim aktivnostima i projektima.
4.2.1 ICNL
Predstavnici građanskog društva dijele mišljenje da je ICNL-ov program osigurao mehnizme za pravo
pratnerstvo između javnog i privatnog sektora što nevladinim organizacijama omogućava učešće u
zakonodavnim i političkim reformama koje se tiču trećeg sektora. Također su isticali i to da je ICNL sa
146
Ispitivanje javnog mnijenja u BiH, novembar 2003, kojeg je pripremila agencija PARTNER, 38.
147
Vidi Rezultati istraživanja javnog mnijenja od 31.01.2002.kojeg je uradila agencija PRISM Market, Media, and Social
Research.
148
Vidi ispitivanje javnog mnijenja kojeg je uradio OSCE-ov Odejl za demokratizaciju (prezentacija NVO Vijeću 25.05.2004).
149
Ibid. Od ispitanika se tražilo da odaberu od ponuđenih odgovora koj najbolje opisuje njihov stav, nisu im se davali otvoreni
tipovi odgovora kako bi identifikovali ulogu NVO-a u BiH društvu.
150
Ibid.
151
Ibid.
152
USAID-ov Indeks održivosti za BiH , 2003 (nacrt pokazuje isto.
153
Vidi, npr., «Uzvišeni ciljevi, skromni rezultati: Pružanje pomoći građanskom društvu u istočnoj Evropi», autori: Kevin F. F.
Quigley u Funding Virtue, Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.). 2000.
42 USAID/BIH
svojim domaćim partnerima pomogao značajno unapređenje osnovnog zakonodavnog okvira u kojem su
NVO-a u FBiH i u RS tako što je ostvaren održiv, koordiniran i participacijski pristup.154 Svi predstavnici
građanskog društva sa kojima se tim sreo su prepoznali vodeću ulogu ICNL-a u pomaganju i kataliziranju
procesa sprovođenja reformi, pružanju savjeta u izradi nacrta, vodeći računa da su novo-usvojeni zakoni u
skladu sa međunarodnim standardima, najboljim primjerima iz prakse iz regije, te da su usklađeni sa
srodnim zakonima na državnom i entiteskom nivou.155 Zakonske odredbe na čije donošenje je uticao
ICNL uključuju i one kojima su pojednostavljeni zahtjevi za registraciju i osnivanje, zatim odredbe
kojima se nevladinima organzacijama omogućuje djelovanje na teritoriji cijele BiH, odredbe kojima su
smanjeni uticaj i umješanost države, odredbe kojima se propisuju standardi marljivosti, i odredbe kojima
se omogućavaju ekonomske aktivnosti. Sve one su detaljno opisane u poglavlju Pravi, fiskalni i poreski
okvir na 18-toj stranici.
Kao što je već pomenuto, iako je osnovni pravni okvir već uspostavljen i dalje je ICNL-u i njegovim
domaćim partnerima ostalo još mnogo posla. Zakoni o volonterizmu i donacijama još uvijek nisu
donešeni, potrebno je uspostaviti i takav poreski sitem koji bi na pravi način tretirao nevladine
organizacije, osobito organizacije od javnog značaja, te stimulisao filantropiju, nužne su i izmjene zakona
o radu u smislu uposlenih u nevladinim organizacija, a potrebno je proširiti okvir za saradnju nevladinih
organizacija i vlasti. Osim toga, implementacija novih zakona je usporena nedostatkom političke volje,
nedostatkom podzakonskih akata, uskim tumačenjima zakona, i nedefiniranošću nadležnosti. ICNL je
pokušao da odgovori na ove probleme kroz niz aktivnosti uključujući pružanje tehničke pomoći i
edukacije usmjerene na izgradnju kapaciteta u agencijama i institucijama vlade, te pružanjem podrške
regulatornim radnim grupama. Po nekim pitanjima je dosada bilo uspjeha, ali drugdje i dalje postoje
problemi. Tim shvata da su ovo vrlo realne političke prepreke koje se ne mogu niti lako ni brzo prevazići.
Što se tiče informacija o novom pravnom okviru kao i o primjerima iz prakse, mnogi predstavnici
građanskog društva su hvalili ICNL i njegova dva domaća partnera, Lex Inetrnational i Centar za
promociju građanskog društva, priznajući njihove napore u izradi i distribuciji materijala. Prema riječima
ljudi iz Centra za promociju građanskog društva, dobili su orgoman broj telefonskih poziva i zahtjeva koji
su bili plod distribucije praktičnog priručnika za NVO-e u kojem su bile ponuđene informacije o pravnom
okviru. I sam Centar za promociju građanskog društva i drugi akteri društva su pohvalili i priznali
ICNL-ove napore uložene u izgradnju Centrovih kapaciteta za sprovođenje istraživanja u sektoru, za
savjetovanje drugih NVO-a o izmjenama zakona i politika koji se njih tiču, kao i o prijenosu znanja.
Mnoge nevladine organizacije su istakle da su ima ovakve informacije i savjeti očajnički potrebni. Biće
potrebno još pomoći u izgradnji kapaciteta u NVO sektoru kako bi se zadovoljile njihove trenutne potrebe
za pravnim savjetima i tehničkom asistencijom, bilo na način ustupanja stručnih kadrova za zakone
vezane za NVO-e ili putem posredničkih organizacija.
4.2.2 ADF – DemNet II156
Kritična masa
Od njegovog osnivanja 1999. godine, DemNet je pomogao izgradnju kapaciteta u preko 130 nevladinih
organizacija i u 56 lokalnih zajednica širom BiH.157 Dosadašnje iskustvo pokazuje da su samo dvije
154
Zakon o udruženjima i fondacijama u RS, (2001) i zakon o udruženjima i fondacijama u FbiH (2002), te Zakon o udruženjima
i fondacijama BiH (2002).
155
U slučaju Zakona u FbiH, niz odredbi nacrta predloženog Parlamentu su naknadno izmjenjene. Ipak, ICNL zaključuje da novi
Zakon «uključuje mnogo progresivnih odredbi, u mnogome je u skaldu sa najboljim primjerima iz prakse reigije i sa
međunardnim standardima, te predstavlja značajan korak naprijed...»
156
Od tima je traženo da se posebno osvrne na DemNet II projekat, ali iapk se ne može zanemariti efekat DemNet I projekta niti
se neke NVO-e mogu svrstati samo u jednu ili drugu fazu.
43 USAID/BIH
NVO prestale da djeluju, od ukupnog broja onih kojima je DemNet pružio pomoć.158 Polaznici DemNet
programa su pohvalno govorili o vrijednostima ove pomoći koju su dobili, posebno ističući fokusiranje na
organizacijski razvoj i efekat koji je to imalo na njihov rad kako interno tako i eksterno, zatim na njihov
nivo samopuzdanja, položaj NVO sektora, umrežavanje, i stvaranje koalicija. Također su uočili i to da je
ovaj porogram uticao na stvaranje kritične mase profesionalnih NVO-a koji zastupaju različite interese.
Prema riječima jednog od korisnika, «nema riječi kojima se može opisati uticaj koje je imala pomoć
DemNet-a.» Ovakvih pozitivnih priča je bilo tako puno da sve ne bi mogle stati u ovaj izvještaj, ali ćemo
izdvojiti neke primjere kao najilustrativnije:
Nevladina organizacija koja se bavi zaštitom okoliša «EKO Neretva» iz Jablanice sprovodi
aktivnosti zagovaranja i nadgledanja, a koje su u vezi sa zaštitom okoliša i edukaciju o ekologiji i
održivom razvoju. Do sada su realizovali preko 30 projekata i imaju oko 700 članova. Rezultat
njihovog zagovaranja je da je Općinsko vijeće Jablanice usvojilo Akcioni plan zaštite okoliša.
Biro za ljudska prava u Bijeljini se fokusira na zaštitu ljudskih prava, njihovu zastupljenost u
školstvu, zatim sprovode aktivnosti zagovaranja, nadgledanja, i pružanja pravne savjetodavne
pomoći. U protekloj godini su pružili savjete za preko 7.000 klijenata.
NVO «Obrazovanje gradi BiH» iz Sarajeva je organizacija koja broji preko 600 članica. Misija
im je pružanje pomoći u obrazovanju djece bez roditelja. Do sada su dali preko 550 stipendija,
organizovali putovanja i pružili materijalnu pomoć – hranu, odjeću, i školski materijal u
vrijednosti od 3.000.000 KM.
NVO «Žene BiH» iz Mostara ima 78 uposlenih, 50 volontera, i preko 300 članica. Fokusiraju se
na zaštitu prava žena i njihovo ekonomsko osnaživanje. Prvi su uveli SOS telefonsku liniju za
pomoć žrtvama nasilja i do sada su pružili pravne savjete i pomoć za preko 5.000 žena. Također
su otvorili i kozmetičku kompaniju koja upošljava preko 58 žena iz njihovog područja. Rezultat
njihove zagovaračke kampanje je novi Zakon o osnovnom obrazovanju koji nalaže da prava
djeteta i načela demokratije moraju biti uključeni u nastavni plan i program.
Udruženje paraplegičara iz Doboja sistematski rješava probleme sa kojima su suočene invalidne
osobe, rade na poboljšanju njihovih životnih uslova, i integrišu ih u širu zajednicu. U saradnji sa
sedam drugih NVO-a osnovali su Nadzornu komisiju koja je izradila aneks Zakona o prostornom
planiranju i građevinarstvu kako bi se u javnim zgradama obezbijedila implementacija
međunarodnih standarda za invalidne osobe. Ministarstvo za planiranje RS-a je taj Aneks
usvojilo u januaru 2003. godine.
Asocijacija poslodavaca sa sjedištem u Sarajevu ima 500 pojedinaca i 4+5asocijacija koje su
njeni članovi. Ona promovira i radi na poboljšanju poduzetničke sredine kroz tripartitni dijalog.
Ova Aocijacija je igrala klučnu ulogu u osnivanju Socio-ekonomskog vijeća zajedno sa Vladom
FBiH i sindikatima. Svi njihovi prijedlozi zakona (23) su stavljeni na listu ekonomskih reformi.
Također su organizovali debatu o ekonomskim programima za političke stranke koje su
učestvovale na izborima u novembru 2002. godine.
NVO «Naša djeca» iz Zenice radi na programima koji su bazirani na UN-ovoj Konvenciji o
pravima djeteta. Do sada su organizovali časove stranih jezika, umjetnosti, glume, šaha, zatim
parteće aktivnosti u igraonici i foto-klubu za preko 6.000 djece. Pružaju pomoć Domu za siročad,
zeničkoj bolnici i izbjegličkim kampovima u njihovom području. Njihovi mladi članovi su
157
Broj NVO-a je izračunat na osnovu broja direktnih korisnika edukacije, tehničke pomoći, i pod-grantoba. Ne podrazumijeva
NVO-e koje su članice krovnih organizacija kao što su mreže, asocijacije i kolaicije. Kao takav, ukupan broj korisnika, direktnih
i indirektnih je dosta veći.
158
Obje su bile polaznice DemNet I programa. Treća organizacija se sposjila sa CSPC-om.
44 USAID/BIH
pripremili 200 sati radijskog programa za Radio Zenica. NVO “Naša djeca” je dobila podršku od
preko 50 domaćih i stranih donatora.
Udruženje profesionalnih novinara sa sjedištem u Sarajevu pruža usluge za svoja 330 člana
uključujući i pravnu pomoć i razne beneficije za neovisne profeisonalne novinare. Pokušavaju da
osnuju formalnu mrežu u koju bi bile umrežena 4 postojeća udruženja novinara u BiH kako bi na
bolji način predstavljali i zastupali interese svojih članova. Nedavno su stupili u partnerstvo sa
Helsinškim komitetom kako bi zajedno pratili implementaciju Zakona o kleveti i sudske procese
protiv novinara.
Predstavnici građanskog društva su iznijeli pohvalne stavove o DemNet programu, smatrajući da je

kombinacija tehničke pomoći i pod-grantova posebno efikasna kako u smislu izgradnje organizacijskih
kapaciteta tako i u primjeni novog znanja i vještina.
Posredničke organizacije podrške
U nizu kategorija grantova koje daje DemNet II, «Grant za institucionalnu podršku» ima za cilj izgradnju
kapaciteta domaćih struktura koji će moći pružati informacije,vršiti istraživanje, edukaciju, koordinaciju,
zagovaranje, i ostale usluge koje pružaju drugim nevladinima organizacijama. Takva podrška može biti
usmjerena na organizacije koje svoje aktivnosti i usluge fokusiraju na cijeli NVO sektor ili na pojedine
pod-sektore. Četiri nevladine organizacije su dobile grantove za institucionalnu podršku u sklopu
DemNet II programa.
Neke od ostalih inicijativa ADF-a usmjerenih na podršku razvoja infrastrukture nevladinih organizacija ili
infrastrukture pod-sektora su:
Stvaranje organizacije Izbor +, koja pruža profesionalnu edukaciju i savjetovanje, a čine je

lokalno osoblje ADF-a koji nevladinim organizacijama pružaju usluge;
Pomaganje lokalne fondacije koja podržava nevladine organizacije i inicijative za pomaganje
djece bez starateljstva.
Uspostavljanje mreže teledomova (22), odnosno centara sa višestrukim informacijsko-
komunikacijskim namjenama, a čije usluge koriste građani i građansko društvo u ruralnim i
udaljenim sredinama (u nastavku teksta je više detalja o teledomovima).
Prva ovaka inicijativa je bila u sklopu DemNet I programa, a naredne dvije su na inicijativu USAID-a
naknadno uključene u projekat.
Tim za procjenu je svjestan toga da neke nevladine organizacije/polaznice DemNet programa

funkcioniraju kao strukture za podršku iako nisu aplicirale za grantove za institucionalnu podršku. Osim
toga, nevladine organizacije koje su članice koalicija okupljenih oko određenog problema, zatim mreže
NVO-a, asocijacije, udruženja bazirana na članstvu, koje su bile primarna ciljna grupa za pomoć koju je
DemNet II program pružao, su dobile i dodatnu vrijednost u smislu horizontalne razmjene informacija i
prijenosa znanja.159 Trideset osam takvih grupa su bile korisnice paketa integrisane pomoći za te svrhe.
Neovisno o tome da li polaznice DemNet programa sebe vide – i da li ih drugi vide – kao posredničke
organizacije podrške, one prihvataju činjenicu da one sada posjeduju vještine na osnovu kojih mogu da
služe kao resursni centri za druge NVO-e. Pitanje je, naime, koliki procenat njih će to zaista i biti – ili
nastaviti da opslužuju druge i nakon završetka DemNet programa?
159
Prema trećoj godini, treći kvartalni izvještaj, u toku prve dvije godine projekta, 126 NVO-a je podiglo nivo svog dijaloga sa
vlastima i osnovale su ad hoc koalicije/partnerstva sa drugim NVO-ma oko nekog problema
45 USAID/BIH
Predstavnici građanskog društva se slažu da je domaća infrastruktura za podršku nevladinih organizacija i
dalje nedovoljno razvijena. Također su izrazili različita mišljenja o nekim organizacijama za «podršku»
koje su kao takve propagirane od strane međunarodne zajednice. Kada smo upitali predstavnike
građanskog društva da navedu organizacije za koje su smatrali da vrše ovu funkciju, pet do šest istih
organizacija je po pravilu imenovano. Većina njih je dobila neku vrstu pomoći od DemNet-a. Mnogi
ispitanici su nam ukazali na to da nisu baš najbolje shvatali šta ko radi. Mišljenja su da je potreban bolji
marketing kako bi se poboljšalo vanjsko priznanje ovih organizacije kao takvih. Kao što je u ovom
izvještaju već rečeno, naglašen je problem nedostatka baze podataka i informacija preko kojih bi
potencijalni korisnici mogli ostvariti pristup predavačima, konsultantima, ili drugim pružaocima usluga.
Drugi su navodili da je problem u tome što neke organizacije za podršku imaju nedovoljno jasno
definisane misije ili ne uključuju dovoljno sturktura. DemNet II je definitivno doprinio razvoju nekih
NVO-a i mreža koje funkcioniraju u posredničkim kapacitetima, ali se ipak još mnogo toga treba uraditi.
Teledomovi
U sklopu DemNet II programa, ADF je osnovao mrežu od 22 teledoma širom BiH koji služe kao
višenamjenski centri za komunikaciju putem interneta i kao uslužni centri u ruralnim zajednicama.160
Teledomovi su udomljeni u postojećim nevladinim organizacijama, a nude lepezu usluga koje se u skladu
sa lokalnim potrebama. ADF obezbjeđuje grantove za uspostavu teledoma – za kupovinu opreme i
kancelarijskog namještaja i kojima se pokrivaju operativni troškovi za prvih 12 mjeseci. «World
Learning» je za 12 direktora teledomova organizovao edukaciju u Mađarskoj i Jugoslaviji. Asocijacija
teledomova na državnom nivou je registrovana 2003. godine. Asocijacija predstavlja mehanizam preko
kojeg organizovaniji i iskusniji teledomovi mogu da prenose svoje znanje i da služe kao mentori svojim
mlađim kolegama, a pored toga Asocijacija služi i kao mehanizam zastupanja zajedničkih interesa.
Teledomovi ostvaruu prihod putem naplate usluga edukacije, podrške poslovnim subjektima, te naplatom
korištenja opreme i pristupa internetu. Prema ADF-ovoj dokumentaciji, od 1.marta 2004. godine 27.706
građana je posjetilo 22 teledomov i stvorilo prihod od 36.277 KM.161
Mnogi predstavnici građanskog društva su se pohvalno izrazili o kreativnom pristupu projektu

teledomova i njegovoj efikasnoj upotrebi modernih tehnologija. Nekoliko sugovornika je s ushićenjem
govorilo o tome kako uživaju u diskusijama koje se u teledomovima organizuju svakog petka uz
korištenje interneta i «chat room-a.» Drugi su mišljenja da su teledomovi mjesta gdje se različiti ljudi
okupljaju i druže. Neki su naglasili mogućnost teledomova ne samo da «spajaju i aktiviraju» male
lokalne zajednic, nego i da služe kao kanali ruralnog i ekonomskog razvoja. Neki donatori smatraju da
teledomovi pružaju priliku za integrisano programiranje u svrhu postizanja niza ciljeva. Naprimjer,
Svjetska banka, Biro za zapošljavanje RS, Ured za socijalnu zaštitu će raditi zajedno sa teledomovima
kako bi djeci bez starateljstva obezbijedili stručno usvaršavanje. Evropska unija također razmatra
mogućnosti finansiranja teledomova u svrhu promocije turizma. Tim za procjenu je imao priliku posjetiti
samo dva od ukupno 22 teledoma, ali u oba slučaja smo bili impresionirani njihovim nivom aktivnosti i
kvalitetom saradnje koju ostvaruju sa vlastima i poslovnim partnerima:
Teledom u Kotor Varoši ima 10 redovnih poslovnih klijenata/sponzora, pruža poslovne usluge i
edukaciju, izdaje poslovni prostor lokalnoj mikro-kreditnoj organizaciji, te planira otvoriti
poslovni inkubator. Ujedno predstavlja i jedino mjesto u svojoj zajednici gdje građani mogu da
se pretplate na korištenje interneta.162 Osim toga imaju i svoju web stranicu, objavljuju mjesečni
časopis, i obje ove publikacije su vrlo popularne među lokalnim građanstvom koje želi da se
160
Ova komponenta programa je uvedena u januaru 2002. godine.
161
Vidi ADF DemNet-ovu treću godinu, treći kvartalni izvještaj za period zaključno sa 29.02.2004.
162
Tteledom ima ugovor sa državnim internet provajderom.
46 USAID/BIH
oglasi. Čak i Opština objavljuje svoj izvještaj u njihovom časopisu. Teledom koristi prostorije
koje im je na besplatno korištenje ustupila Opština.
Teledom u Laktašima je u saradnji sa lokalnom zajednicom indetifikovao tri prioritetna zadatka
za period do 2006. godine. Oni su IT edukacija, razvoj poljoprivrede i malih i srednjih preduzeća,
te promocija turizma. Teledom će pružiti usluge IT edukacije za nastavnike, službenike u vlasti,
poslovne ljude, i za nezaposlene u svojoj lokalnoj zajednici. Ova zadnja inicijativa će biti
realizovana u saradnji sa Službom za zapošljavanje. Također sarađuju sa lokalnom turističkom
kompanijom i rade na promociji Laktaša kako u zajednici tako i šire, te pokušavaju uspostaviti
saradnju sa lokalnim udruženjem proizvođača kako bi ih što bolje povezali sa potrošačima.
Teledom je do sada dobio 80.000 KM od Opštine i očekuju nastavak finansijske pomoći za
realizaciju više projekata. Osim toga, imaju ugovor sa RS internet provajderom «Teol» čije
proizvode teledom prodaje. Teledom može otvoriti individualne i poslovne račune i naplaćivati
korištenje interneta po satu uz pretplatu. Oni pri tome ostvaruju proviziju od 5% i sate besplatnog
korištenja interneta obračunate po osnovu 10% od pretplata koje su naplaćene.
Neki predstavnici građanskog društva su izrazili svoju zabrinutost u vezi sa nivom razvijenosti pojedinih
teledomova. Obzirom na značajnije iskustvo, mnogi stariji teledomovi se smatraju profesionalnijim i
sposobnijim od ostalih. Ova neuravnoteženost u nivou sposobnosti na određen način ugrožava kvalitet
usluga koje se pružaju. U tom smislu, dodatno obučavanje i prijenos znanja se smatraju kao vrlo nužni.
Na osnovu svega što smo čuli, tim je stekao dojam da Asocijacija teledomova predstavlja odgovarajući
mehanizam za nastavak profesionalnog razvoja.
Zagovaranje
U sklopu DemNet II programa ADF je nudio dvije vrste grantova za zagovaranje: (1) grant za građanske
akcije i stvaranje partnerstva kojim se podržava saradnja unutar sekotora i između sektora kako bi se
podigao nivo javne rasprave o politikama, iznašli mehanizmi za dijalog o politikama, i da bi se zagovarale
promjene, i (2) mikro-grant za građanske inicijative kojim se podržavaju lokalne inicijative kojima se
podstiče i olakšava učešće građana, osobito u ruralnim sredinama.
Od 2002. godine, korisnici grantova iz programa DemNet II su sproveli skoro 44 kampanje zagovaranja.
Od te 44 kampanje, šest ih je još uvijek u toku, tako da se njihovi rezultati ne mogu mjeriti.163 Ostalih 38
kampanja su imale uticaja na podizanje javne svijesti, zatim u smislu konkretnih aktivnosti od strane
javnih vlasti i zajednica, stvaranja mehanizama za partnerstvo između javnog i privatnog sektora, i/ili
postizanje izmjena zakona i politika na različitim nivoima.164 Kao što je prikazano u tabeli niže, većina
zagovaračkih aktivnosti su bile realizovane na općinskom, kantonalnom i entiteskom nivou, dok je tek
nekolicina bila na državnom nivou.
NIVO VLASTI BROJ INICIJATIVA

Država 2
Entitet 9
Kanton 10
Općina 13
Grad 2
Lokalna zajednica 2
163
Podrazumijeva nekoliko inicijativa od strane koalicija okupljenih oko nekog problema na državnom nivou. Jedna od ovih
koalicija okupljena oko pitanja okoliša nije trenutno aktivna. Vidi ADF-ov treći kvartalni izvještaj za period zaključno sa
29.02.2004., str. 24.
164
Prema tabeli sa rezultatima zagovaranja koju je pripremio ADF, pet inicijativa još uvijek čeka pravo djelovanje u tom
pogledu.
47 USAID/BIH
Većina inicijativa je bila usmjerena na zdravstvo, javnu bezbjednost, slične socijalne službe (15) i okoliš
(8). Pet njih je bilo fokusirano na ljudska prava, prava žena, prava djeteta, četiri su bile fokusirane na
ekonomski razvoj, i još četiri na neki aspekt vlasti/administracije. Dvadeset dvije inicijative su imale za
cilj ostvarivanje uticaja na stanovništvo, dok su druge bila usmjerene na određene ciljne grupe i njihovu
dobrobit. Neki od rezultata su 165:
Opština Modriča je podržala osnivanje Ekonomskog foruma i Poslovnog inkubatora, te su izradili

Strategiju razvoja.
Kanton Sarajevo je usvojio novi model prevencije, ranog otkrivanja i pomaganja djece sa
posebnim potrebama, što je bio dio Programa za 2004. godinu Ministarstva zdravstva.
Tuzlanski kanton je izradio Akcioni plan za razvoj poduzetništva i malih i srednjih preduzeća.
Općinsko vijeća Bugojna je osnovalo Savjetodavni i prevencioni centar za ovisnost .
Opština Prijedor je ponovo stavila na snagu Odluku o zaštiti rijeke Sane i izdvojla sredstva za
izgradnju potpornog zida za sprečavanje poplava (radovi su u toku).
Republika Srpska je uvela telefonsku liniju za dobijanje poslovnih savjeta i uspostavila novu
prvrednu komoru.
Općina Tuzla je uklonila osam ilegalnih odlagališta smeća i uspostavila novi način plaćanaj za
redovan odvoz smeća.
Općina Breza je uspostavila Odbor za koordinaciju žena koji pruža savjete o zaštiti prava žena i
ulozi žena u ekonomskom razvoju.
Sudski procesi u Republici Srpskoj su poboljšani i u skladu su sa evropskom Konvencijom o
ljudskim pravima.
Državni Parlament je usvojio izmjene i anekse Izbornog zakona kako bi se bolje i jasnije
definisala izborna tijela i finansiranje izbora.
Tim za procjenu nije u poziciji da komentira implementaciju gore navedenih pravnih i političkih reformi,
ali je izvjesno da su sve nevladine organizacije koje su uzele učešća ovim aktivnostima uspjele ostvariti
partnerstva sa vlastima kako bi stavili u prvi plan interesne skupine koje zastupaju, bilo da su to samo
građani ili neka posebna interesna skupina.
Bilo bi nam drago da smo mogli vidjeti ravnomjerenije raspoređene inicijative na državnom nivou u
odnosu na druge nivoe vlasti i u vezi sa politikama koje su bile predmetom kampanja zagovaranja.
Istovremeno smo svjesni izazova koji predstavlja zagovaranje na državnom nivou, o čemu je već bilo
riječi u ovom izvještaju. Osim toga, razumljivo je zašto se ADF opredijelio da finansira inicijative svojih
korisnika grantova radije nego da im oni sami nameću ideje. Mada bi ovaj drugo-pomenuti pristup
obezbijedio pravedniju podjelu aktivnosti, u tom slučaju bi ipak šanse za održivost i domaće vlasništvo
bile dosta ugrožene. Čini se da je DemNet projekat postavio temelje za veće i značajnije inicijative na
višim nivoima vlasti koje bi se mogle desiti ubuduće, ali će o tome govoriti neki budući timovi za
procjenu.
165
Kompletnu listu rezultata i detaljlnije opise možete dobiti u ADF-ovom prikazu rezultata zagovaranja.
48 USAID/BIH
4.2.3 CCI
Organizacijski kapaciteti
Na osnovu svog iskustva – učešća u DemNet programu – i uz podršku drugih međunarodnih nevladinih
organizacija, CCI je uspio da izgradi svoje organizacijske kapacitete i da profesionalizira svoje
djelovanje. Međunarodna zajednica i domaće nevladine organizacije smatraju CCI vodećom NVO. CCI
uživa poštivanje svojih kolega zobg uspješnog regrutiranja volontera (prema CCI-ovoj dokumentaciji,
CCI je regrutirao preko 15.000 ljudi koji su pratili izbore 1998. godine), cijene ih i zbog toga što su
izgradili «ime», zatim zbog njihove sposobnosti namicanja sredstava (više detalja u nastavku teksta),
zbog njihove razumne metodologije i sve većeg uticaja kojeg ostvaruju na procese odlučivanja.
Finansijska održivost
U protekle četiri godine, CCI je od prvobitno samo jednog donatora uspio da izgradi bazu donatora koju
čini 16 međunarodnih organizacija, opština Laktaši, te njihovi uposlenici koji se odriču 1% svojih
mjesečnih plaća u korist organizacije, zatim od provizije i naplate usluga edukacije i savjetovanja. U toku
su pregovori sa još dvije općine od kojih očekuju neku vrstu podrške, zatim planiraju da traže donacije od
privatnih preduzeća, te se nadaju da prošire svoju klijentelu koja koristi usluge edukacije i savjetovanja.166
Predstavnici CCI-a su nam potvrdili da se u poređenju sa ranijim periodima danas dosta manje brinu o
svojoj finansijskoj održivosti, obzirom da su došli do stadija kada gubitak jednog donatora ne utiče znatno
na njihov opstanak. Stekli smo dojam da je CCI prilično finansijski stabilan i održiv za narednih pet
godina.
Dugoročnije gledano i imajući u vidu pad nivoa stranih donacija, CCI će se suočiti sa istim problemima
kao i njihove kolege iz regiona.167 Drugim riječima, organizacije koje se skoro eksluzivno bave
kampanjama zagovaranja i obnašaju funkcije nadlgedanja, se uglavnom u dosta većoj mjeri oslanjaju na
strane donacije nego na sredstva iz domaćih izvora. Kevin Quigley u svom članku «Uzvišeni ciljevi,
skromni rezultati: Pružanje pmoći građanskom društvu u istočnoj Evropi» navodi:
«Nevladine organizacije koje se bave politikama su posebno suočene sa neizvjesnom

budućnošću obzirom da kao takve privlače tek nekolicinu alternativnih izvora
finasiranja. U tom smislu, najugroženije su NVO-e koje su dobile najviše novca od
međunarodne zajednice. Ukoliko na vrijeme ne uspostave veze sa vlastima i/ili
poslovnom zajednicom, vrlo malo njih će i opstati onda kada strani donatori povuku
svoja sredstva.»168
Sve dotle dok vlasti u zemlji ili poslovni subjekti na nevladine organizacije budu gledali kao na prijetnju a
ne kao na partnera, namicanje sredstava će uspijevati u rijetkim slučajevima i biće vrlo komplikovano. Za
razliku od strukovnih udruženja i asocijacija okupljenih oko određenog interesa koje također mogu da
vode kampanje zagovaranja, CCI-evi kapaciteti za izgradnju široke, dosljedne i održive baze članstva (od
kojih se mogu prikupljati članarine) bi mogli da bude vrlo ograničeni.
Dok traje podrška međunarodnih donatora CCI-u, potrebno je pronaći pristup kojim se uspostavlja
ravnoteža između potrebe za korištenjem domaćih sredstava i zaštite CCI-eve vodeće uloge u zagovaranju
i građanskim inicijativama. Ne postoji adekvatna studija o traganju za domaćim sredstvaima u srednjoj i
166
Ibid.
167
Np., organizacije poput GONG-a u Hrvatskoj, MOST-a u Makedoniji. CESID-a u Srbiji kao i neke druge slične organizacije,
npr. one koje se bave ljudskim pravima ili promocijom demokracije.
168
U Funding Virtue, autori: Marina Ottoway i Thomas Carothers (eds.), 2000, str. 209.
49 USAID/BIH
istočnoj Evropi, kao ni o uticaju koji ona ima na misiju i aktivnosti NVO-a, ali se u izdvojenim
slučajevima pojavljuju dokazi da je potraga za domaćima izvorima ostavljala nenamjerne posljedice na
misiju i aktivnosti NVO-a. Naprimjer, u Mađarskoj su NVO-e postale dosta uspješne u stvaranju prihoda
kroz pružanje usluga i zahvaljujući naplati socijalnih usluga koje pružaju u ime vlade. Međutim, taj trend
je uticao na slabljenje njihove zagovaračke funkcije.169 U susjednoj Hrvatskoj postoji mišljenje da su
neke NVO-e izgubile svoje osnovne kompetencije u zagovaranju kao rezultat njihovog prevelikog fokusa
na pružanje usluga edukacije od kojih zarađuju novac. 170 Što se tiče CCI-a, oni su svjesni toga da bi
možda trebali da smanje obim svojih aktivnosti, a razmišljaju i o strateškom stvaranju novih centara,
odnosno da neki od njih postanu neovisni ogranci. Postojanje velikog broja centara pruža felksibilnost u
smislu mogućnosti da se maksimalno iskoristi stručnost sviju i u smislu pronalaženja više izvora
finansiranja. Naprimjer, jedan centar može da ima vodeću ulogu u edukaciji, dok se drugi fokusira na
zagovaranje, te se na taj način sprečava situacija u kojoj bi se potpuno preorjentisala misija organizacije.
Zagovaranje
U protekloj godini, CCI je vodio neokoliko visoko-profiliranih kampanja zagovaranja na različitim

nivoima vlasti. Ove kampanje su rezultirale time što je Vijeće ministara BiH usvojilo UN-ova
«Standardna pravila za jednake mogućnosti za invalidne osobe», zatim je Skupština FBiH usvojila
amandamane na Ustav i zakone kojima se omogućava direktan izbor načelnika, a u Tuzlanskom kantonu
je usvojen Zakon o osnovnom obrazovanju kojim je depolitiziran proces izbora direktora škola. Kako
domaće tako i međunarodne NVO-e smatraju ove njihove uspjehe ogromnim dostignućima. I pored toga
što su aktivni u zagovaranju na višim nivoima vlasti, CCI je i dalje prisutan u lokalnim zajednicama i
zajedno sa garađanim rade na tome da im obezbijede učešće u odlučivanju i planiranju bužeta na
lokalnom nivou.
Prema riječima predstvanika građanskog društva, uspjeh CCI-a se pripisuje slijedećim faktorima:
Reagovanje na aktuelne probleme: CCI je vrlo efektivno iskoristio podatke stečene anketiranjem kako bi
identifikovali probleme građana i u tom smislu ostvarili pritisak na one koji učestuju u donošenju politika.
Istraživanje koje je CCI proveo 2003. godine je pokazalo da je 85% ispitanika mislilo da političke stranke
negativno utiču na izbor direkotra škola, na osnovu čega je CCI započeo kampanju zagovaranja u
Tuzlasnkom kantonu s ciljem promjene metode izbora direktora škola. CCI također koristi istraživanje
kako bi identifikovali prioritete po lokalnim zajednicama i kako bi pomogli postizanje konsenzusa između
dužnosnika vlasti i građana oko pitanja raspodjele budžeta.
Strateški orjentisane medijske kampanje: U prilog medijske pokrivenosti njihovih kampanja zagovaranja,
CCI je izradio medijsku strategiju koja podrazumijeva javno oglašvanje, intervjue, i specijalne emisije,
npr. televizijska emisija na RT RS, «Svi smo mi jednaki», koja je osmišljena kao podrška istoimenoj
inicijativi zagovaranja.171 Takav integrisan pristup je CCI-u pomogao da poboljšaju svoj profil, podignu
javnu svijest i razumijevanje javnosti za ključne probleme, a i da ostvare pritisak u pravcu sprovođenja
reformi. Kontrolišući svoje poruke koje odašilju, CCI na izvjestan način utiče na negativno izvještavanje
oficijelnih medija.172
169
Vidi “Mehanizmi za saradnju vlade i NVO-a u Mađarskoj,” autr: Nilda Bullain u Social Economy and Law, zima 2003 –
proljeće 2004, str. 13-14.
170
Vidi Procjena NVO sektora Hrvatskoj: Nadogradnja prednosti, djelovanja i partnerstva, autori: Catherine Barnes i Nataša
Skrbić za USAID u Hrvatskoj, mart 2004.
171
Kampanja «Svi smo mi jednaki» je uključivala koaliciju stotina NVO-a, mreža, i asocijacija koej se bave pitanjiam osoba sa
posebnim potrebama- Također je predstavljala saradnju između CCI-a i ADF-ovog DemNet-a što je omogućilo uizgradnju
kapaciteta među grupama učesnicama.
172
Više na 39. str.
50 USAID/BIH
Direktno učešće građana u procesima: CCI je koristio kreativne metode kako bi uključili građane u
zagovaranje i naveli ih da predano vjeruju u uspješan ishod. Kao dio njihove kampanje za direktan izbor
načečnika, CCI je organizovao potpisivanje peticija u Sarajevu, Tuzli, Srebreniku, Lukavcu, Živinicama,
Zenici i Čapljini. Preko 5.000 građana je potpisalo peticije, a prema anketi «Dnevnog avaza» 77%
građana je podržalo kampanju CCI-a. Na nivou lokalne zajednice, stotine građana je učestvovalo u
javnim tribinama koje je organizovao CCI i na kojima su identifikovali potrebe lokalne zajednice i
prioritete za sredstva iz budžeta.
Spremnost da zajedno sa političkim strankama učestvuju u sprovođenju političkih reformi: Za vrijeme

kampanje za direktan izbor načelnika, CCI je vršio konsultacije sa strankama na vlasti i onima iz
opozicije u Parlamentu FBiH, kako bi obezbijedili podršku svojoj kampanji. Svih 18 stranaka je dalo
pismenu podršku kampanji. Ovaj proces kao i njegov pozitivan ishod daju model koji se može preslikati
na širu NVO zajednicu, koja je do sada pokazivala odbojnost prema stupanju u partnerstva sa političkim
strankama.
Fokusiranje na širu zajednicu onih koji učestvuju u odlučivanju, a ne samo na individualne kontakte: U
slučaju kampanje za direktan izbor načelnika CCI je pisao pisma i obavljao telefonske pozive sa svakim
zastupnikom u Parlamentu tražeći njihov glas. Ovakav pristup se isplatio. U Predstavničkom domu je 24.
marta 2004. 69 članova Parlamenta usvojilo ustavne amandmane (1 protiv, 2 suzdržana). U Domu naroda
14. aprila 2004. je 39 zastupnika u Parlamentu glasalo za ustavne amandmane (2 protiv, 4 suzdržana), a
33 ih je glasalo za zakon (1 protiv, 8 suzdržanih). Što se tiče kampanje «Svi smo mi jednaki», CCI je slao
pisma zakonodavnim skupštinama, uredima vlade, te odgovornim ministarstvima u oba entiteta.
Konstruktivna partnerstva između javnog i privatnog sektora:

Tokom svoje kampanje za direktan izbor načelnika CCI je usavršio svoje prijedloge politika radeći sa
Radnom grupom Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona na pripremi reforme zakona o osnovnom
obtazovanju i sa komisijama općinskih vijeća iz TK koji su dali svoj doprinos izradi ovog zakona. U
sklopu kampanje «Svi smo mi jednaki» u oba entiteta je osnovana komisija NVO-a, predstavnika vlasti i
neovisnih stručnjaka. Ove komisije će raditi na usklađivanju zakona i pravila sa UN-ovim «Standardnim
pravilima za jednake mogućnosti za invalidne osobe».
4.3 PREDODŽBE O USAID-OVOM PRISTUPU PROGRAMIMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA
4.3.1 Inkluzivni pristup građanskom društvu
Brojni sugovornici su nam komentarisali široku deifniciju građanskog društva koju je usvojila Misija i
uticaj te široke definicije na razvoj raznovrsnosti sektora. Takvi komentari su bili upućeni na niz
organizacija, interesa i grupa koje zastupaju kao i na spremnost USAID-a da pruži podršku kako
formalnim tako i neformalnim grupama. U tome se očitava značajan preokret u orjentacije Misije u
odnosu na 2000. godinu kada je izvršena zadnja procjena građanskog društva. U to vrijeme Misijina
definicija građanskog društva uopće nije podrazumijevala neformalna udruženja građana ili NVO-e koje
su isključivo bavile pružanjem usluga, a ne zagovaranjem.173 U jednoj od fokus grupa korisnika pomoći
USAID-a smo bili iznenađeni širokim dijapazonom interesa koje su te NVO-e zastupale, od predstvanika
udruženja vozača i automehaničara, preko žena oboljelih od raka dojke, invladinih osoba, izabranih
dužnosnika, poslodavaca, novinara, ovisnika, i mnogih drugih koji su raspravljali o pomoći u pravcu
173
Vidi Učešće građana i organizacijska procjena, 30.03.2000. kojeg je MSI pripremio za USAID/BiH by MSI, str, 15.
takvim grupama je pružana pomoć nakon potpisivanaj Dejtonskog sporazuma iako su uglavno bile fokusirane na pružanje usluga
ili kao oni koji educiraju građane, te kao takvi nisu bili uvršteni u strategiju građanskog društva.
51 USAID/BIH
izgradnje kapaciteta i uticaju koji ta pomoć ima na njihovo djelovanje i lagani pomak ka konsenzusu po
pitanju mnogih potreba i izazova cijelog sektora.
4.3.2 Strateški pristup baziran na realnim potrebama
Strateški pristup Misije programima građanskog društva baziran na procjeni realnih potreba je posebno
naglašen. Domaći predstavnici građanskog društva su cijenili to što su u toku prve procjene društva u
2000. godini bili konsultovani, kso što su i ovoga puta. Učesnici 4 fokus grupe održane u Sarajevu, Banja
Luci, Tuzli i Mostaru su bili oduševljeni čijenicom da imaju priliku da iznesu svoje mišljenje i iskazali su
interesovanje da i ubuduće uzmu učešća u ovakvim dijalozima. Obim u kojem ovakve procjene utiču na
odlučivanje Misije sve više dobija oblik formalnog strateškog planiranja, a smatra se da je izvještavanje o
rezultatima strateških ciljeva i onim neposrednim rezultatima imalo velikog uticaja na stratešku
orjentaciju i kohezivni dizajn programa građanskog društva, i ujedno je dovelo do ulaganja većih napora u
integrisanje programskih područja.174 Donatori i implementatori su također istakli značaj istraživanja
kojeg je sprovela i finansirala Misija za potrebe njihovog planiranja, impelementacije i praćenja, imajući
na umu i demokratsku anketu i godišnji Indeks odživosti NVO-a u BiH.
4.3.3 Fleksibilno i dugoročno finansiranje
Predstavnici društva su istakli vrijednost i potrebu za nastavkom felksibilnih mehanizama finansiranja,

kao što su sporazumi o saradnji – radije nego ugovori, kojima se organizacijama koje implementiraju
programe građanskog društva daje dovoljno prostora i slobode za brzo prilagođavanje izmjenama
okolnosti i prioriteta. Takvi mehanizmi i Misiji olakšavaju proširivanje svojih programa kako bi
adekvatno odgovorili na potrebe. Različite modifikacije DemNet II programa su dobra primjer takvog
slučaja. Tim je ipak došao i do dileme da li previše modifikacija, pored toga što povećavaju obim
aktivnosti i resursa bez produžavanja vremenskog trajanja projekta, dovode do toga da se prvobitna
orjentacija projekta razvodni i samim time oteža potpuno ispunjavanje zacrtanih ciljeva. Mnogi
implementatori su pohvalili Misiju i njihovo produženje ciklusa finansiranja u odnosu na praksu od
ranije.175 Oni su smatrali da duži ciklusi finansiranja, tri godine, u kombinaciji sa periodičnim ocjenama
daju više prostora za stratešku orjentaciju i dalje držeći korisnike grantova odgovornim za rezultate.176
4.3.4 Direktno finansiranje domaćih NVO-a
Domaći predstavnici društva su posebno isticali spremnost Misije da direktno finansira domaće NVO-e i
tumačili su to kao pokazatelj povjerenja u njihove sposobnosti. Svi domaći predstvanici su pokazali
interesovanje za direktno finansiranje od strane USAID-a, ne smo zbog toga što bi u tom slučaju dobijali
veća sredtsva, nego i zato što bi to poboljšalo njihov položaj i ulogu u očima drugih aktera društva,
uključujući i druge donatore. Istina, mnoge domaće nevladine organizacije nisu svjesne toga šta sve sa
sobom povlači direktno finansiranje u smislu ugovornih obaveza i pridržavanja odredbi ugovora, zatim
174
Zbog programske orjentacije ka davanju brzih odgovora u ranim stadijima obnove kao i obzirom na jedinstvene okolnosti u
BiH, Misija nije bila dužna dostaviti strateške planove i prefled rezultata niti obrasce za zahtjev resursa (R4). Stoga niej bilo
strateškog cilja koji bi obuhvatio ave očekivane rezultate programa građanskog društva koji su tada bili finansirani.
175
Prema Učešću građana i organizacijskoj procjeni iz marta 2000.»mnogi partneri u implementaciji su izražavali svoju
frustriranost i problem kratkoročnosti njihovih ugovora ili grantova neproporcionalan u odnosu na visoka očekivanja. Postoje
dokazi o skraćenim ciklusima finansiranja koji zahtijevaju frekeventni angažman i prestanak angažmana...» str. 17.
176
S tim u vezi, većina korisniak DemNet granta i domaćih NVO-a koje USAID direktno finansira su naveli da iako su moždau
početku to odbijali sada shvataju da je ogroman uticaj koji je ovo imalo na profesionalnost njihovih organizacija, s tim da je
jedini problem potreba da se imaju realna očekivanja..
52 USAID/BIH
potrebe izvještavanja, te i gubitak tehničke pomoći i edukacije koju su obično dobijali od međunarodnih
posredničkih organizacija, kao što je ADF. Bar jedna domaća NVO koju USAID direktno finansira je
izrazila žaljenje zbog činjenice da nisu dobili više povratnih informacija od Misije u toku trajanja
projekta. Direktno finansiranje također ima niz posljedica na Misiju sa stanovišta upravljanja i
nadgledanja pa sve do zabrinutosti oko toga koliko brzo se mogu očekivati pozitivni rezultati bez
prisustva međunarodnih intervencija, podsticaja, ili pritisaka. Što se tiče procedura apliciranja i obaveza
koje imaju korisnici grantova, proces apliciranja na USAID-ova sredstva se smatra jednostavnijim od
apliciranja na fondove Evropske zajednice.177
4.3.5 Prednosti i osobenosti programa
Obzirom da je u razvoj građanskog društva u BiH, direktno ili indirektno, uključen veliki broj
međunarodnih donatora, vrlo je teško mjeriti i ocjeniti izdvojeni efekat i uticaj USAID-a. Ipak je vodeća
uloga Misije u ovom području naširoko priznata. Vođstvo USAID-a preko ICNL-a i njegovih domaćih
partnera u procesu stvaranja povoljnije pravne i političke sredine za razvoj građanskog durštva u BiH je
jasno prepoznato i cijenjeno. Prema navodima ispitanika, fokusiranje DemNet-a na izgradnju
orgnizacijskih kapaciteta se također smatra kao vrlo pozitivni doprinos u stvaranju vodeće grupe
prfesionalnih NVO-a širom BiH i širom sektora.178 Oba ova područja se smatraju osobenostima USAID-
a. USAID također ima povoljniji položaj zahvaljujući svojim partnerima u implementaciji i u smislu
pomoći koju pružaju manjim nevladinim organizacijama i neformalnim grupama, pogotovo onima koje
djeluju u ruralnim i udaljenim sredinama, što je svakako dosta značajnije u poređenju sa drugim velikim
donatorima. Što se tiče drugih inicijativa, predstavnici međunarodne zajednice su posebno «kreativnim» i
«inovativnim» ocijenili projekat teledomova u sklopu DemNet programa kao i nedavno odobreni projekat
Urban Institute koji se fokusira na organizacije koje se bave istraživanjem politika.
4.3.6 Nedostaci i područja u kojima ima prostora za napredovanje
Što se tiče ograničenja sa kojima se Misija suočava ili nedostatka u njihovim pristupima, predstavnici
društva su izdvojili slijedeće:
Ograničeni kapaciteti za brzo reagovanje, naprimjer u odnosu na OTI,179 ili bar nedostatak fonda
za brza reagovanja.
Nedovoljno rutinsko prisustvo osoblja Misije na terenu, čime bi se pružila prilika akterima
društva da im daju svoje mišljenje, a što bi osoblju Misije bila prilika za praćenje napretka
programa.
Nemogućnost pružanja tehničke pomoći i mentorstva domaćim nevladinim organizacijma koje
USAID direktno finansira.
Ograničen broj implementatora/projekata kojim Misija može efikasno upravljati.
Ambiciozna očekivanja koja bi mogla dovesti do frustracija ako procesi ne napreduju i ako se
rezultati ne ostvaruju dovoljno brzo.180
177
Od jedne vodeće NVO-e smo čuli da im je trebalo 16 dana da ispune aplikaciju za fond EC-a.
178
Kombinacija edukacije, tehičke pomoći i grantova se smatra posebno vrijednom pogotovo onima koji su korisnici pomoći.
179
Office of Transition Initiatives (OTI) u sklopu Misije USAID-a je napustila zemlju u maju 2000. OTI je implementirao USG
prve inicijative građana u BiH.
180
I međunarodni i domaći implementatori se slažu sa ovim.
53 USAID/BIH
U odnosu na 2000. godinu Misija je napravila ogroman pomak u identificiranju sinergija i integrisanju
programskih područja. Predstavnici društva su izrazili želju za još više integrisanja ubuduće, pogotovo u
osmišljavanju koncepta projekata.181 Inicijative kao što su GAP i projekat Urban Institute pokazuju da
Misija već postupa u tom pravcu.
4.4 PODRŠKA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE GRAĐANSKOM DRUŠTVU
4.4.1 Izrada programa
Brojni međunarodni donatori i implemetatori projekata su nam saopštili da oni svoje programske
prioritete, strategije, i sadržaj projekata zasnivaju na informacijama iz različitih izvora. Ovdje se misli na
procjenu realnih potreba, analizu aktera društva, anketiranje, instrumenti za evaluaciju kao što je recimo
Indeks odživosti NVO-a kojeg priprema USAID, te informacije koje dobiju od svog lokalnog osoblja i
svojih korisnika.182 Neki od ovih instrumenata, kao što su ankete i indeksi, se rade jednom godišnje, dok
se procjene vrše sukladno procesima strateškog planiranja i ciklusima implementacije, što znači svakih 4
do 5 godina. Akteri društva su također istakli da na njihovo strateško planiranje u mnogome utiču
instrumenti poput recimo Strategije za smanjenje siromaštva (PRSP), Studija izvodljivosti Evropske
Komisije,183 te regionalni razvojni planovi/razvojne politike u BiH. Dosta njih je potvrdilo da njihovi
programi zastupaju široko regionalne, i.e. balkanske, srednjo- i istočno-evropske, ili pak evropske interese
ili razvojne planove Evropske Komisije ili UN-a. Neke od informacije i analiza koje su pripremili
donatori se distribuiraju cijeloj međunarodnoj zajednici, dok ih neki rade samo za interne potrebe.
Dokumenti USAID-a su široko raspoloživi, i naš tim je bio oznenađen koliko je sugovornika imalo
izvještaje o procjeni građanskog društva iz 2000. godine.184
Iako su mišljenja međunarodne zajednice da njihovi programi daju pravi odgovor na domaće prioritete,
predstavnici građanskog društva koje smo intervjuisali se nisu u potpunosti slagali s njima. Prema
navodima jednog od sugovornika: «Mi još uvijek realizujemo projekte koje mi nikad ne bismo sami
realizovali da nam ih međunarodna zajednica nije nametnula kao prioritete». Ovakav stav donekle
odslikava nemogućnost birokracije da blagovremeno odgovori na brze izmjene okolnosti, odnosno jaz
među identifikacijom novih potreba građanskog društva i realizacijom propratnih programa. Smatra se da
USAID/BiH, u poređenju sa Evropskom zajednicom, ima veće kapacitete za fleksibilnost i odgovaranje
na potrebe, ali ipak nedovljno velike kapacitete u odnosu na Office of Transition Initiatives (OTI).185 Svi
domaći predstavnici građanskog društva su izražavali entuzijazam i želju da češće učestvuju u planiranju i
u dijalogu, kroz mehanizme poput fokus grupa kakve je ovaj tim organizovao.
4.4.2 Koordinacija među donatorima
Većina donatora i međunarodnih implementatora se složilo s tim da nema dovoljno koordinacije među
programima građanskog društva. Smatrali su da je koordinacija u građanskom društvu bila prije bolja, ali
181
U nekim slučajevima smo stekli dojam da se projekti koordiniraj uanknadno umjestzo od samog početka. Obzirom n veću
dugoročnost grantova ovo može da ovisi o vremenu potrebnom za odobravanje različitih projekata.
182
Vidi npr., ankete USAID-a i OSCE-a ili Consolidated Report of the Municipality Assessment in Bosnia and Herzegovina
(april 2004) kojeg je pripremio UNDP-ov RMAP projekat, posebno poglavlje o građanskom društvu, str. 27-32.
183
U ovoj studiji je identifikovano 16 oblasti u kjima u BiH mora da se postigne značajan napredak na početku 2004. godine
kako bi EC pozitivno preporučila iniciranje pregovora za Sporazum o stabilizaciji i udruživanju. Vidi
http://www.delbih.cec.eu.int/en/index.htm.
184
I bili su detaljno upoznati sa rezultatima.
185
Ured OTI-a u Misiji USAID/BiH je zatvoren u maju 2000.
54 USAID/BIH
nikad nije dosegla isti nivo kao neke druge inicijative poput izgradnje i povratka raseljenih lica. Neki taj
nedostatak pripisuju neodstatku plana djelovanja kako domaćih aktera tako i međunarodne zjaednice, dok
drugi smatraju da je uzrok u tome što je vrlo malo agencija koje su imale isključivo programe građanskog
društva, kao što to radi USAID, ali s tim da je ta aktivnost ukomponovana sa drugim, naprimjer sa
aktivnostima povratka raseljenih lica, preporoda zajednice, rukovodstva, ljudskih prava, itd. Domaći
akteri su bili svjesni tog nedostatka koordinacije i smatrali su da su nedovoljna ulaganja u paralelne
aktivnosti, jazove u programiranju, intervencije bez strateške orjentacije, ili u programe koji u ranijim
periodima nisu dali dobre rezultate. Iako se svi slažu da je potrebno više koordinacije, pogotovo u situaciji
kada se nivo stranih donacija za građansko društvo znatno smanjuje i kad se neke međunarodne
organizacije pripremaju za povlačanje, ipak se niti jedna organizacija ne doima spremnom da preuzime tu
inicijativu. Obzirom na njegovo strateško usmjerenje na građansko društvo, USAID je identifikovan kao
kandidat koji bi vodio taj proces. Nedavno pokrenuti mjesečni sastanci koje organizuje USAID u sklopu
Projekta vladine odgovornosti je poslužio kao model za koordinaciju. Oni koji su uzeli učešća u tim
sastancima su kao njihovu prednost isticali neformalni karakter sastanaka i otvorenu razmjenu
informacija.
4.4.3 Budući planovi donatorske zajednice
Tim za procjenu nije bio u mogućnosti da u potpunosti stekne uvid u buduće planove drugih
međunarodnih donatora koji djeluju u području građanskog društva, ali je činjenica da su mnogi od njih
preduzimali aktivnosti slične USAID-ovim, npr. procjenu realnih potreba i razvojnu strategiju kako bi
odredili svoje buduće porogramske prioritete i usmjerenja.186 Evropska komisija, DfID i OSF su u
vrijeme trajanje ove procjene također bili angažovani na sličnim aktivnostima. Stoga je ovdje predočen
jedan opšti pregled. Detalji će biti dostupni tek pošto izvještaji, strategije i planovi budu objavljeni.
Evropska komisija
Evropska komisija je 2001. godine usvojila Strategiju za BiH koja obuhvaća period 2002-2006 i pruža
okvir za pomoć Evropske unijie. Od tada je preko 240 miliona € potrošeno kroz Program pomoći
zajednici u izgradnji, razvoju i stabilizaciji (CARDS). Prema navodima Evropske komisije, nacrt liste
prioriteta za njihov višegodišnji indikativni program podrazumijeva: demokratsku stabilizaciju, izgradnju
administrativnih kapaciteta, ekonomski i socijalni razvoj, okolišni i prirodni resursi, pitanja sudstva i
unutarnjih poslova, programe u zajednici, saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama.187
Uključenost NVO-a i građanskog društva u njihove programe se svodi na prvo programsko područje,
osobito pomoć nevladinim orgaizacijama koje promoviraju integraciju povratnika u društvo i dodjelu
grantova kako bi podigli svijest o i uključenost u proces stabilizacije i udruživanja u području građanskog
društva, sporta, kulture, mladih i obrazovanja. Direkcija za evropske integracije BiH će biti odgovorna
za vođenje CARDS programa s tim da će ih značajno podržati i nadgledati Evropska komisija. Od
Direkcije se očekuje da u svoj rad uključi aktere građanskog društva. Predstavnik Evropske komisije u
Sarajevu je naveo dva značajna faktora koja utiču na njihov rad: (1) dekoncentracija odgovornosti iz
Brisela u ured Evropske komisije u Sarajevu i (2) zajednička odluka Vijeća Europe i Europske komisije
da u procese programiranja uključe vanjske aktere. Generalno gledano, partnersto između javnog i
privatnog sektora uključujući vlasti, građansko društvo i poslovnu zajednicu se smatra vrlo važnim za
naredni period.
Razvojni program Ujedinjenih Nacija (UNDP)
186
Osim toga, neki od predstavnika donatora nisu nam bili na raspolaganju u toku našeg rada.
187
Na osnovu nacrta prioriteta za pomoć - MIP 2005/6 BIH.
55 USAID/BIH
Programi UNDP-a u BiH se struktuirani oko pet osnovnih oblasti koje podrazumijevaju upravu, zaštitu
ljudi, informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT), razvoj po područjima, te zaštitu okoliša.
Unjedinjene Nacije nemaju neki određeni program građanskog društva, mada je razvoj građanskog
društva uvršten u njihove programe.188 Naprimjer, u sklopu UNDP-ove Inicijative trajnog prijenosa
ovlasti vezanih za povratak na nadležne insitucije (SUTRA) općine, građansko društvo i poslovna
zajednica zajedno rade na re-integraciji unutar razvojnih okvira.189 Ova inicijativa predstavlja pomak,
obzirom da se sa oporavak neposredno nakon sukoba koji je bio pod međunarodnim nadzorom okreće ka
programima koji su u vlasništvu lokalnih struktura i koji su orjentirani ka razvoju.190 U tom smislu,
UNDP u saradnji sa UMCOR-om i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice radi na pilot projektu
procjene općina sa stanovišta ljudskih prava i planiranja (RMAP), koji ima za cilj da izgradi kapacitete
općina i građanskog društva kako bi izradili općinske razvojne strategije bazirane na ljudskim pravima.
Organizacija za bezbjednost i saradnju (OSCE)
Iako OSCE tehnički nije donator u BiH ipak spada u ovu kategoriju obzirom da aktivno djeluje u
građanskom društvu te putem ugovora koristi domaće nevladine organizacije kao implementatore svojih
programa. Jedna od njihovih najznačajnijih inicijativa je pokrenuta 2003. godine u kojoj koriste
istraživanje javnog mnijenja kako bi i građane i vlasti upoznali sa tim kako se takvi mehanizmi koriste u
procesu donošenju javnih politika. Rezultati istraživanja se osim toga koriste da bi se definisale kampanje
javnog informisanja i da bi se građani naveli da zajedno rade u korist pozitivnih promjena.191 Preko
svojih resursnih centara OSCE sprovodi projekte kojima žele odgovoriti na lokalne potrebe i podići nivo
participacije građana kao i njihovog praćenja rada vlasti i njihovih politika. Ovi projekti se u mnogome
oslanjaju na aktere građanskog društva. Osim toga, Misija aktivno radi na informisanju građana o
njihovim pravima koja su im obezbjeđena novim Zakonom o slobodi informisanja. Prema navodima
OSCE-a, njihovo djelovanje na državnom nivou je rezultat traženja međunarodnih i domaćih aktera da se
ubrzaju pravne reforme u svrhu stimulisanja razvoja građanskog društva.192 U januaru 2003. godine,
OSCE je usvojio i jasno predstavio svoju politiku građanskog društva čiji je cilj da osigura jedinstveno
shvatanje same Misije u smislu šta je to građansko društvo u BiH, da pojasni svrhu djelovanja Misije u
tom području i obezbijedi dosljedan pristup. Pristup Misije se sastoji od pet ključnih faktora: prije svega
bazira se na aktivnom djelovanju, promovira razumijevanje, ima za cilj intervencije, podržava
partnerstvo, i teži ka tome da iz oskudnih kapaciteta izvuče maksimum.193
Švedska agencija za međunarodni razvoj (SIDA)
30 miliona € sa kojima raspolaže čine SIDA-u najvećim bilateralnim donatorom u BiH. Očekuju da će
zadržati ovaj obim sredstava sve do 2006. godine.194 Njihov program građanskog društva se fokusira na
žene, mlade i ljudska prava. Domaćim nevladinim organizacijama pružaju mogućnost izgradnje
kapaciteta, ali umjesto dirketnog finansiranja biraju tri posredničke organizacije/implementatore: (1)
Olaf Palme, (2) Švedki Helsinški Komitet i (3) Žene ženama. SIDA je partner USAID-a na Projektu
odgovornosti vlade kojem je jedna od komponenti i učešće građana. SIDA će u potpunosti finansirati
komponentu «materijalne pomoći za omogućavanje sprovođenja reformi» koja podrazumijeva i program
malih grantova. Program dodjele grantova će podržati projekte koji su izrađeni uz učešće cijele zajednice
188
Osim toga UN-ovi milenijski ciljevi razvoja podrazumijevaju građansko društvo, demokraciju i ljudska prava.
189
SUTRA projekat podržava konzorcij koji uključuje i EC.
190
Vidi UNDP BiH: Ne radi se samo o tome šta mi radimo, nego i o tomekako mi to radimo!
191
Prema navodima predstavniak OSCE-a u BiH, kampanje javnog informisanja putem televizija su vrlo važne u smislu
podizanaj nivoa svjesti javnosti i unapređenju vizibiliteta NVO-a i pokretanja javnosti. Angažman više donatora u ovoj oblasti se
smatra korisnim za tajedničke projekte i podjelu troškova.
192
Iz OSCE-ovog pregleda programa učešća građana.na www.oscebih.org/denicratuzatuib/citizenpp.asp?d=3.
193
Za više informacija vidi OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina Civil Society Policy od 18.01.2003.
194
SIDA ne očekuje značajan pad nivoa sredstava za ubuduće.
56 USAID/BIH
i koji odražavaju transparentne i participativne procese identifikacije razvojnih prioriteta u zajednici. Ova
inicijativa se ne fokusira samo na postizanje kratkoročnih rezultata koji mogu biti od značaja za
zajednicu, nego i na uspostavu procesa utvrđivanja prioriteta uz usvajanje mišljenja građana.195
Odjel za međunarodni razvoj (DfID)
DfID nema tradiciju izdvojenih programa građanskog društva nego ga je kao komponentu integrisalo u
druge programe. Naprimjer, kroz svoje napore da implementira efikasnu socijalnu politiku, DfID je
pokušao da uspostavi partnerstvo između općina i građanskog društva u smislu pružanja socijalnih
usluga. Pomoć koju pružaju organizacijama građanskog društva je prije svega organizovana kroz
program malih grantova koji se zvaršava 1. aprila 2005. godine. DfID-ova dosadašnja Strategija za BiH
je privedena kraju i trenutno se priprema aneks Strategije kako bi se utvrdila područja budućeg
djelovanja. DfID prolazi kroz značajno restruktuiranje usljed nove orjentacije prioriteta kao i smanjenog
obima sredstava za ovu regiju. Stoga je većina takvih DfID-ovih programa u BiH pri kraju. U narednim
godinama, DfID će se fokusirati na implementaciju PRSP-a i na pitanja evropskih integracija, te će raditi
na koordinaciji sa drugim donatorima i vladajućim strukturama. Prema riječima njihovih predstavnika u
Sarajevu, sredstva za finansiranje građanskog društva bi mogla doći iz nekih drugih izvora kao naprimjer
iz CIVIL SOCIETY CHALLENGE FUND,196 koim upravlja glavni ured DfID-a u Londonu kao i iz
Fonda globalnih mogućnosti197 i iz Fonda za sprečavanje globalnih sukoba, a oba ova fonda su pod
rukovodstvom Foreign Commonwealth Office.
Fond otvoreno durštvo (OSF)
Fond otvoreno društvo mijenja svoje prioritete i staviće veći akcenat na istraživanje i analizu politika.
Oni će se iniciriajući dijalog o alternativama Dejtonskom mirovnom sporazumu, osobito fokusirati na
značajnu i kontinuiranu ovisnost BiH o međunarodnoj zajednici što je prouzrokovalo stvaranje vještačkog
bosanskog društva.
5 ZAKLJUČCI
Međnarodna zajednica i dalje vodi razvojne procese i aktivnosti građanskog društva, mada su
evidentni napori domaćih struktura ka preuzimanju vlasništva nad sektorom.
Jedinstvena uloga i intenzivna uključenost međunarodne zajednice u BiH je imala pozitivnih i negativnih
posljedica. Što se tiče građanskog društva, međunarodna zajednica je težila ka tome da ojača taj sektor
iako je često sama nametala plan djelovanja građanskog društva i vodila njegove razvojne procese, te
povremeno i preuzimala njegovu ulogu. Visok nivo međunarodnih sredstava je djelomice doveo do
situacije u kojoj nevladine organizacije služe više kao zastupnici međunarodne zajednice nego kao
zastupnici građanskog društva u BiH. Gledano unazad, nedostatak inicijativa i kapaciteta u BiH su
također znatno doprinijeli takvom stanju. Međutim, od 2001. godine započeo je metodološki,
participativni i koordinarani proces preuzimanja vlasništva nad sektorom. Ovaj proces je započela grupa
domaćih nevladinih organizacija od kojih su većina bili polaznici DemNet programa, a danas preko 220
nevladinih organizacija širom zemlje učestvuje u ovom vrijednom procesu koji ima sve više prioriteta i
aktivnosti. Međunarodna zajednica bi ovo trebala da shvati kao priliku za prijenos vodeće uloge na
domaće aktere te ukazati im dovoljno povjerenja, dati im prostora i podršku. Odluka Misije da podrži
195
Vidi Local Government Assistance IQC, Izjava o radu, USAID-Sida, Governance Accountability Project (GAP) u BiH, str. 9.
196
Ured DfID-a u Sarajevu ima priliku da pregleda prijedloge i razmotri ih.
197
Ovaj fond je namijenjen zemljama koej su na putu ka članstvu u EU i njihovim susjedima. Iako BiH može sotvariti pristup
ovim fondovima, ona nije prioritetna zemlja u ovom slučaju. Programi građanskog društva spadaju pod parametre ovog fonda.
57 USAID/BIH
ovaj proces koja se odražava u direktnom finansiranju CSPC-a je pozitivan i nužan korak ka preuzimanju
vodeće uloge.
Pravni okvir za građansko društvo je u mnogome poboljšan, mada i dalje ima praznina i
nedostataka koji utiču na razvoj sektora i na šanse za uspjeh intervencija u tom pravcu.
U poređenju sa 2000.godinom, pravni okvir građanskog društva kojeg čini novi zakon o udruženjima i
fondacijama na entiteskom i državnom nivou, je danas usklađen sa međunarodnim standardima i
najboljim primjerima iz prakse iz regije. Taj okvir je plod konstruktivnog partnerstva između javnog i
privatnog sektora i odražava vrijednost participativnog procesa odlučivanja. Ovaj osnovni pravni okvir
nije kompletan i krajnje su potrebni dodatni zakoni, pravilnici i politike. Sve dok se oni ne donesu biće
ugrožena mogućnost nevladinih organizacija da se uspješno angažuju u brojnim aktivnostima poput
namicanja sredstava, regrutiranja volontera, ostvarivanje prihoda, i u naporima međunarodnih faktora da
kroz razne projekte povećaju nivo održivosti NVO-a. Budući da će Misija nastaviti sa davanjem podrške
i postavljanjem ciljeva, trebalo bi ozbiljno razmotriti odnos između pravnog okvira i mogućnosti
održivosti. Da se samo donošenje zakona ne bi smatralo krajnjim rezultatom, potrebno je nastaviti
stavljati akcenat na njihovu implementaciju, pogotovo na državnom nivou.
Odnos između vlasti i građanskog društva tek treba da bude definisan i sproveden u djelo na višim
instancama.
Generalno gledano, odnos između vlasti i trećeg sektora u BiH nije niti dovoljno dobro definisan niti
struktuiran. Što je viši nivo vlasti, manje je transparentan i institucionaliziran taj odnos. Na državnom i
entiteskom nivou je evidentan nedostatak politika koje regulišu uloge i odgovornosti vlasti i građanskog
društva i koje definišu mehanizme i procese interakcije. Kombinacija formalnih politika i mehanizama za
koordinaciju i vezu sa vlastima može da olakša, profesionalizira i regulira saradnju. Za razliku od
američkog iskustva, politika vezana za saradnju vlasti i nevladinih organizacija kao i organizacija vladinih
ureda za koordinaciju sa NVO sektorom je više u skladu sa evropskim i praksama iz regije, a njihove
potencijalne pozitivne posljedice u BiH bi trebale i dalje biti podržavane. Međutim, uvođenje takvih
politika i mehanizama u BiH će iziskivati domaće inicijative, kontinuiran angažman međunarodnih
faktora i njihove stručne pomoći, kao i dovoljno vremena (pet godina). Domaće NVO-e će morati biti
aktivno angažovane u procesu koji će rezultirati politikama i mehanizmima koji nikako neće ograničiti ili
potčiniti treći sektor. Na općinskom nivou postoje modeli saradnje vlasti i NVO sektora, mada se ti
primjeri dobre prakse neadekvatno prenose na druge.198 Još uvijek nismo naišli na efikasan kanal za
prijenos takvog znanja i iskustva u nekoj općini.
Postoji kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija, ali je domaća infrastruktura za

podršku građanskog društva i dalje nedovoljno nerazvijena.
Stvorena je kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija koje su na različitim geografskim

lokalitetima i pripadaju različitim sektorima. U protekle 4 godine ove NVO-e su napredovale u smislu
izgradnje kapaciteta, održivosti, i samopouzdanja, ali i u pogledu njihove saradnje kako unutar sektora
tako i sa drugim sektorima. Sve one imaju razumijevanja za značaj i potrebe razvoja građanskog društva.
U sektoru postoje značajni ljudski kapaciteti. No, kapaciteti izvan ove vodeće grupe NVO-a i izvan
urbanih i polu-urbanih centara i dalje ostaju nerazvijeni. Osim toga, djelovanje posredničkih organizacija
za podršku je raznoliko i u toj infrastrukturi postoje nedostaci. Većina resursnih centara i koordinacijskih
tijela nije opstala. Vrlo mali broj organizacija je poznat po njihovoj ulozi u polju pružanja usluga
edukacije, pravnih i tehničkih savjeta, ili kao izvori informacija. Ne postoji efikasan mehanizam za
198
Podrazumijevaju plitike, urede za vezu i saradnju, radne grupe i savjetodavne odbore, transparentne procedure za
dojdeljivanje grantova, javno finansiranje, itd.
58 USAID/BIH
ostvarivanje pristupa i procjenjivanje postojećih kapaciteta i usluga koje se pružaju u zemlji. Izgradnja
kapaciteta za upravljanje grantovima i angažman lokalnih fondacija je dosta zanemaren. Generalno
posmatrano, donatori bi se umjesto fokusiranja na pojedinačne nevladine organizacije više trebali
okrenuti lokalnoj infrastrukturi za podršku razvoja građanskog društva u BiH. Više pomoći bi trebalo biti
usmjereno na: (1) domaće i inkluzivne organizacije koje u potpunosti služe kao posredničke organizacije
za podršku i koje kao takve prepoznaje i respektuje šira zajednica i (2) mreže putem kojih je moguće
razmjenjivati informacije i prenositi znanja.
Nivo javne svijesti i imidž sektora postepeno napreduju, ali na njima i dalje treba raditi i
poboljšavati ih.
Čini se da raste nivo javne svijesti i pozitivnih stavova o nevladinim organizacijama, ali još postoje neka
zaostala pogrešna shvatanja uloge građanskog društva i negativne predožbe o motivaciji nevladinih
organizacija. Povremena pokrivenost aktivnosti pojedinih nevladinih organizacijama u neovisnim
medijima ima informativni i promotivini efekat u lokalnim zajednicama i regiji. Mogućnost jasnog
prezentiranja misije i poruke kao i demonstracija konkretnih rezultata je ključ za postizanje značajne i
pozitivne zastupljenosti u medijima što je vrlo značajno za regrutiranje lokalnih resursa. Teško je
ustvrditi koliko ad hoc zastupljenost u medijima doprinosi tome da se širom BiH razumije i cijeni uloga
koju igra građansko društvo. Oprečni stavovi oficijelnih medija su pogotovo imali kontraproduktivan
efekat. Predstavljanje sektora i pohvalno isticanje njegovog imidža treba biti strateški orjentirano. Takvi
napori bi trebali biti usmjereni na najefikasniji medij u BiH – televiziju. Predstavnici medija sa
najznačajnijom teritorijalnom pokrivenosšću i najvećim gledateljstvom, Federalna televizija i Televizija
RS ne mogu biti izostavljeni.
Iako postoje, domaći izvori finansiranja su dosta ograničeni.
U poređenju sa 2000. godinom, elitna grupa NVO-a je uspjela da proširi svoju bazu donatora koja sada
uključuje različite strane donatore, javno finansiranje, privatne doprinose, i/ili prihode od njihovih
aktivnosti ostvarivanja prihoda. Čak je i ova elita i dalje u mnogome ovisna o međunarodnoj zajednici u
smislu njihove finansijske održivosti. Neke organizacije građanskog društva se finansiraju iz domaćih
izvora, ali ti izvori još uvijek nisu faktor njihove održivosti. Uspjeh intervencija s ciljem namicanja
domaćih sredstava će biti predmetom budućih pravnih, fiskalnih i poreskih reformi i ekonomskog razvoja.
Nedavno započete aktivnosti USAID-a preko UMCOR-a s ciljem promoviranja individualne filantropije i
volonterizma su vrlo značajne u smislu kultivisanja sredstva i drugih doprinosa iz domaćih izvora i
pomaganja nevladinih organizacija u njihovom dopiranju do građana, ciljnih grupa i zajednica koje treba
da opslužuju. Međutim, nevladinim organizacijama će trebati podrška iz različitih domaćih izvora
uključujući vladu i privatna preduzeća kako bi se organizacije i njihove aktivnosti održale. Dugoročno
posmatrano i imajući u vidu činjenicu da se okruženje unapređuje, Misija bi trebala nastaviti podržavati
javno finasiranje i korporacijsku filantropiju.
Kampanje zagovaranja rješenja određenog problema i inicijative u zajednici su imale dosta

uspjeha, iako je angažman građanskog društva bio ograničen i neravnomjeran.
Zagovaranje nelvadinih organizacija je dosta doprinijelo ostvarivanju uspjeha u sprovođenju pravnih i

političkih reformi na državnom i entiteskom nivou, dok su inicijative u zajednici dovele do
participativnog procesa odlučivanja u odabranim općinama. Osim što su ove kampanje imale specifičnih
efekata na politike, one su doprinijele procesima, partnerstvu i mehanizmima na osnovu kojih će se
graditi buduće inicijative. Iako je trenutno relativno mali broj nevladinih organizacije koje se rutinski
bave zagovaranjem, taj broj raste. Međutim, moramo zaključiti da je uloga sektora u ostvarivanju uticaja
na javne politike i dalje na samom početku. Ta uloga još nije zvanično prepoznata od strane šire javnosti
niti je kao takvu cijene oni koji učestvuju u procesima odlučivanja. Zagovaranje je najevidentnije na
59 USAID/BIH
lokalnom nivou, a što je vlada udaljenija od građanstva tako i nivo zagovaranja opada. Nedostaje
zagovaranja na državnom nivou koje je komplikovano usljed niza faktora, kako zbog slabosti i
nerelevantnosti države, tako i zbog OHR-ovog ubrzanog i «od vrha ka dolje» odlučivanja. Inicijative se i
dalje neproporcionalno usmjeravaju na zdravstvo, socijalnu zaštitu i ekologiju dok druga bitna pitanja «od
državnog značaja» npr. privatizacija, korupcija, ratni zločini ili budućnost BiH ostaju pitanja kojima se
domaće inicijative skoro nikako ne bave. Potrebno je stalno naglašavati značaj uspostave mehanizama za
dijalog o politikama; izgradnju kapaciteta u pod-sektorima koji još uvijek nemaju dovoljno potencijala;
povezivanje vještina analize plitika i javnog zagovaranja; promociranje koalicija i mreža okupljenih oko
određenog problema; podsticanje veće zastupljenosti aktivnosti nadgledanja.
Vrlo je rijetka saradanja između nevladinih organizacija i političkih stranaka na unapređenju

političkih reformi.
Uprkos tome što se nevladine organizacije i dalje gnušaju politike i ne vjeruju političkim strankama, ipak
postoje primjeri efikasne saradnje između pojedinih NVO-a i političkih stranaka u cilju postizanja
promjena u politikama. CCI ima možda najbolju metodologiju za ostvarivanje pristupa i saradnje sa
političkim strakama o čemu svjedoči njihova uspješna kampanja zagovaranja za direktan izbor načelnika.
Nevladine organizacije koje se bave pitanjima žena i mladih su također bile aktivne u angažovanju
omladinskih ogranaka i klubova žena iz političkih stranaka, kao i u angažovanju članova Parlamenta koji
zastupaju populaciju iz njihove ciljne grupe u svrhu uspostavljanja političkog dijaloga, postizanja
promjena u politici, i obezbjeđenju budžeta za ciljeve za koje se zalažu. Uloga političkih stranaka u
ostvarivanju ovih rezultata treba da bude još više promovirana u NVO zajednici, zajedno sa efektom koji
njihov angažman može da ima na usvajanje političkih reformi. Metode uspostavljanja i vođenja ovakvog
odnosa bi trebale biti široko zastupljene. Trenutni fokus na pružanju usluga, npr. izgradnje organizacijskih
kapaciteta plitičkih stranaka – naspram njihvoih vještina vođenja kampanja – će igrati ulogu u uspostavi
efikasnih partnerstava sa NVO-ma.
Smanjenje obima stranog finansiranja nevladinih organizacija u BiH će dovesti do konsolidacije

sektora što treba smatrati prilikom, a ne negativnom posljedicom.
Stvaranje nevladinih oragniazcija kao i njihov razvoj je dinamičan proces u svakoj zemlji. Nevladine
organizacije će biti i proći. U BiH, kao i drugdje, na ovaj proces će uticati smanjenje međunarodnih
donacija za građansko društvo kao i povlačenje raznih agencija i međunarodnih nevladinih organizacija.
Ukoliko se to bude odvijalo postepeno i koordinirano, donatori mogu očekivati konsolidaciju, a ne kolaps
sektora. Mnoge organizacije koje su ispunile svoju misiju i realno nemaju više razloga za postojanje i
one NVO-e koje su motivirane novcem više nego zadatkom, će prestati sa radom. Više šansi za opstanak
imaju one organizacije koje imaju čvrste veze sa zajednicom, ciljnim grupama, javnošću, koje su vrlo
posvećene postizanju svog cilja, i koje su sposobne za ostvarivanje rezultata. Manje ozbiljne i
oprtunistične organizacije su iscrpile postojeće izvore finansiranja i uglavnom su predstavljale mrlju na
imidžu sektora. Stoga je vrlo dobrodošao njihov odlazak sa scene. Nevladine organizacije će sve više
morati da se natječu na tržištu. Donatori bi trebali da olakšaju ovaj proces tako što će postepeno
podešavati odnos njihovog doprinosa sa onim što pružaju i daju korisnici/NVO-e.
Ostvaren je napredak u razvoju građanskog društva čemu su doprinijeli USAID i njegovi

implementacijski partneri.
Od vremena zadnje procjene iz 2000. godine građansko društvo je sazrelo i sve više se okreće ka
odgovaranju na potrebe društva koje se stalno mijenjanju, istovremeno radeći na svom sopstvenom
razvoju. Misija je doprinijela značajnim pozitivnim pomacima u pogledu pravne/političke reforme koja
se tiče građanskog društva kao i u smislu uspostavljanja kritične mase profesionalnih NVO-a i konkretnih
uspjeha ostvarenih u kampanjama zagovaranja koje su NVO-e vodile na državnom nivou i građanskim
60 USAID/BIH
inicijativama na nivou zajednice. Njihove intervencije su pomogle postavljanje temelja za nastavak
pozitivnih kretanja i ubuduće. Sve veća strateška orjentacija Misije ka programima građanskog društva i
napori koje ulaže u stvaranje sinergija između građanskog društva i znatnih rezultata, kao što su pravna
reforma i efikasnije lokalne vlade, su zajedno doprinijeli postizanju maksimalnih rezultata.
ICNL
ICNL-ov angažman je bio od velike koristi u poređenju sa prilično malim troskovima. Njihov najveći
doprinos je bio u postizanju reforme osnovnog pravnog i političkog okvira za građansko društvo kroz
uspostavu partnerstva uzmeđu javnog i privatnog sektora, što je u mnogome pomoglo stvaranju povoljnog
okruženja za NVO-e i neformalne grupe u BiH. Ove reforme su vrlo bitne za održivost sektora i stvaraju
prostor za druge neophodne programske intervencije. Proces u kojem su postignute reforme je pomogao
formalizaciji i profesionalizaciji pristupa NVO institucijama vlade, te je poboljšao položaj sektora u
odnosu na vladu, promovirao obavezu dužnosnika vlade da informišu javnost o procesima odlučivanja, i
osnažio ulogu NVO-a u davanju doprinosa u procesima pravnih i političih reformi kje se tiču građanskog
društva. Osim toga, njihova uska suradnja sa drugim donatorima i implementatorima je omogućila
stratešku orjentaciju i postizanje rezultata. Biće potreban nastavak njihovog angažmana kako bi se
popunile praznine, otklonili nedostaci i nedosljednost iz šireg pravnog i političkog okvira za građansko
društvo i kako bi se poboljšala implementacija i pridržavanje tih odredbi putem izgradnje kapaciteta u
vladama i domaćim posredničkim organizacijama za podršku. U saradnji sa drugim implementatorima,
ICNL bi također trebao da stavi veći akcenat na aktivnosti nagledanja koje bi vršile mreže NVO-a kako bi
se pobrinule da se usvojene reforme i primjenjuju.
ADF DemNet
DemNet Projekat je igrao vrlo važnu ulogu u stvaranju kritične mase profesionalnih NVO-a širom zemlje
koje zastupaju razne pod-sektore. Njihovo fokusiranje na izgradnju internih kapaciteta je imalo direktnog
uticaja na njihove aktivnosti i efekat koji su imali na svoej korisnike, kao i na njihove šanse za održivost i
podizanje nivoa samopouzdanja. Rad na umrežavanju i stvaranju koalicija je imao mnogostruke
pozitvine efekte, između ostalih i bolju međusobnu koordinaciju i saradnju, povećan nivo mogućnosti za
razmjenu informacija i prijenos znanja, bolju iskorištenost resursa, kao i povećan autoritet sektora.
Podrška koju su dali kampanjam zagovaranja koej su vodiel NVO-e i građanskim inicijativama je dovela
do stvaranja partnerstva između javnog i privatnog sektora i do konkretnih rezultata uglavnom na nižim
nivoima vlasti i u sferama zdravstva i socijane zaštite. Kroz niz programskih komponenti su uspjeli
izgraditi kapacitete i stvoriti mogućnosti u ruralnim i udaljenim područjima. Iako je ADF DemNet
izgradio kapacitete nekih posredničkih organizacija za podršku, potrebno je još više raditi na
izjednačavanju nivoa razvijenosti i adekvatnoj integraciji domaće infrastrukture. Osim toga biće potrebno
dodatno raditi na izgradnji kapaciteta fondacija; razviti inkluzivnu asocijaciju profesionalnih predavača i
organizacija koje nude te usluge; povećati broj organizacija koje su u poziciju da pružaju pravne i
tehničke savjete, informacije i analizu podataka vezanih za sektor, te uspostaviti efikasno koordinaciono
tijelo na državnom nivou.
CCI
U poređenju sa zapažanjima procjene građanskog društva iz 2000. godine, CCI je profesionalno stasao i
izgradio organizacijske kapacitete, imidž, i bazu izvora finansiranja ne samnjujući obim svog dejlovanja
kako na nivou lokalne zajednice tako i na višim nivoima. Kombinacija organizacijskih snaga i pouzdanja
sa razumnom programskom metodologijom su dali značajne rezultate na polju zagovaranja, mada ne treba
zaboraviti da su ove aktivnosti bile značajno finansijski podržane od strane USAID-a i drugih donatora.
CCI pokazuje vodeće sposobnosti u pristupima zagovaranju i lobiranju usmjerenom ka jačanju drugih
61 USAID/BIH
institucija, bilo da se radi o vladinim tijelima ili političkim strankama, ne oslanjanjući se samo n
individualne kontakte. Osim toga, bili su uspješni u angažovanju glasačkog tijela na sprovođenju reformi.
Njihova saradnja sa drugim mrežama nevladinih organizacija i ad hoc koalicije oko brojnih inicijativa su
pomogle povećanje broja prilika za ostvarivanje učešća, unapređenje profila sektora, olakšavanje
prijenosa znanja, i stvaranje uslova za bolju iskorištenost resursa. Obzirom na vrijednost koju imaju,
USAID bi ubuduće trebao da daje prednost ovakvim vidovima saradnje u odnosu na neovisno i izdvojeno
djelovanje. Kratkoročno gledano, održivost organizacije se čini izvjesno za narednih pet godina, mada
postoje razlozi za zabrinutost na dugoročnom planu. CCI će morati smanjiti svoj ukupan budžet
povećavajući udio domaćih izvora kako bi osigurali svoju održivost i nakon što strani donatori smanje
obim svoje pomoći.
6 NAUČENE LEKCIJE
U ovom poglavlju je predstavljeno nekoliko naučenih lekcija. Obzirom na komleksnost zadatka, ova lista
lekcija nije definitivna i može da uključuje još niz lekcija naučenih tokom ove procjene.
Širok i fleksibilan pristup građanskom društvu koje uključuje grupe različitih profila koje dolaze
iz niza pod-sektora doprinosi stvaranju raznolikog i živopisnog građanskog društva sa većim
kapacitetima za bavljenje širokim dijapazonom problema i interesa.
Planiranje programa i odabir sadržaja baziran na procjeni potreba i participativnim procesima koji
uključuju lokalne aktere osigurava realnu procjenu sposobnosti nevladinih organizacija, lokalnih
uslova, primjenjivosti projekata, što uzevši skupa zasigurno mora da da bolje rezultate.
Integrisan programski sadržaj koji se fokusira kako na ponudu tako i na potražnju doprinosi
izbalansiranom razvoju i stvara uslove za uspostavu pravih partnerstava.
Pomoć koja za cilj ima poboljšanje pravnog okvira je ključ za održivost sektora i uspjeh drugih
intervencija u građanskom društvu.
Razvoj domaće infrastrukture za podršku građanskog društva je neophodan kako bi se napravio
pomak od ovisnosti o međunarodnoj zajednici, što iziskuje dosljednu i dugoročnu pomoć.
Pružanje posebno osmišljenih predavanja/poduke i tehničke pomoći u kombinaciji sa pod-
grantovima ima veći uticaj na organizacijske kapacitete nego samo davanje grantova ili samo
pružanje poduke, osobito u slučaju manje razvijenih nevladinih organizacija.
Ulaganje u izgradnju internih kapaciteta pozitivno utiče na vršenje aktivnosti i ostvareni efekat.
Povezivanjem pomoći koja se daje građanskom društvu sa većim procesima i sistemima
nevladinim organizacijama i neformalnim grupama se daje mogućnost da uspješnije primjene
znanje i vještine i da shvate svoju ulogu u društvu.
Vrijeme je resurs i treba ga kao takvog uključiti u planiranje programa i očekivanja.
Napori uloženi u pružanje pomoći nevladinim organizacijama i vladama u smislu definisanja i
struktuiranja njihovog odnosa igraju ključnu ulogu u postizanju efikasne i održive interakcije.
7 PREPORUKE
U ovom dijelu izvještaja su preporuke za buduće intervencije za podršku građanskom društvu zajedno sa
nizom programski opcija čija je svrha da doprinesu i podstaknu naredna strateška planiraja Misije. Ovo
su naši prijdelozi, ali uz par napomena. Prvo, nekoliko nedavno odobrenih programa Misije se fokusira
na prioritetne potrebe identifikovane u ovoj procjeni. To govori u prilog tome da je Misija na pravom
62 USAID/BIH
putu. Drugo, realno postoji više potreba nego što bi ijedan sam donator mogao da zadovolji, pa tako ni
USAID, pogotovo uz činjenicu da se donatorska sredstva smanjuju. Ovo će za ubuduće da iziskuje veći
nivo koordinacije i integracije programa. Treće, tim nije upoznat sa tačnim obimom sredstava planiranim
za programe građanskog društva u narednih pet godina. Konačno, mnoge preporuke i opcije su
međusobno povezane i dopunjuju se, drugim riječima, veliki broj aktivnosti može biti pokriveno jednim
specifičnim programom čime će se olakšati teret upravljanja na strani Misije.
Generalno posmatrano, Misija bi trebala da:
Nastavi da koristi široku definiciju građanskog društva koja omogućava postojanje raznovrsnog i
dinamičnog sektora.
Sve više upotrebljava postojeće resurse u BiH i regiji tako što će angažovati lokalne stručnjake,
podržati regionalne i državne mreže, obezbjeđivati programe usavršavanja na Balkanu i u
srednjoj i istočnoj Evropi, te tako što će direktno finasirati domaće nevladine organizacije kadgod
je to moguće.
I dalje podržava uspostavu lokalnog vlasništva nad razvojem sektora i uvezivati prioritete Misije
sa onima koji prozlaze iz domaćih inicijativa.
Koristi povremene posjete terenu od strane programskih menadžera kako bi čuli mišljenja aktera,
provjerili u kojoj mjeri se programski sadržaj i dalje može primijeniti, ocjenili procese i
identifikovali konkretne rezultate.
Doprinosi održivosti i aktivnom angažmanu sektora više nego da se fokusira na dugovječnost
pojedinih organizacija.
Nastavi doprinositi strateški orjentisanim programima koji su u skladu sa potrebama fokusirajući
se na rezultate uz korištenje fleksibilnih mehanizama finasiranja i primjenu dugoročnijih ciklusa
finansiranja (tri godine) u kombinaciji sa periodičnim ocjenjivanjem.
Ukoliko je moguće, uspostavi fond za brzo reagovanje kako bi sama Misija bila u boljoj poziciji
da potpomogne razvojne procese i da iskoristi svaku priliku.
Identifikuje elemente programa građanskog društva koji spadaju pod različite strateške ciljeve I
podciljeve te da od same faze osmišljavanja integriše različite programske osnove ili aktivnosti
kako bi osigurala uravnotežen razvoj, uspostavu efikasnih partnerstava između javnog i privatnog
sektora, i veće sinergije.
Koordinira sa drugim donatorima i međunarodnim nevladinim organizacijama u cilju
ravnomjerne iskorištenosti resursa, olakšavanja strateškog pristupa razvoju građanskog društva i
radi postizanja obostrano korisnih rezultata u situaciji kada se međunarodna sredstva smanjuju i
neki akteri povlače.
Sve niže navedene preporuke odražavaju konsenzus lokalnih aktera u svezi priritetnih potreba za period
od narednih pet godina i predložene su sa namjerom da doprinesu uspostavu lokalnog vlasništva nad
razvojem građanskog društva i stvaranja boljih uslova za održivost i aktivni angažman sektora.
Preporuka 1: Dodatno razviti i ojačati pravni i politički okvir za razvoj građanskog društva kroz
uspostavu partnerstva između javnog i privatnog sektora.
Programske opcije:
63 USAID/BIH
Nastaviti sa davanjem pomoći u izradi novih zakona o volonterima i donacijama te inicirati
unapređenje pravne definicije organizacija od javnog značaja.
I dalje insistirati na reformi poreskih i fiskalnih politika kojima bi se osigurala veća održivost
sektora tako što bi se smanjilo breme poreskih obveza koje nose organizacije od javnog značaja,
stimulirala bi se filnatropija, podstaklo ostavarivanje prihoda, i obezbijedilo javno finansiranje.
Podržati kretanje domaćih partnera ka usvajanju vladine politike o saradnji sa nevladinim
organizacijama, pogotovo na državnom nivou, te definisati odnos, uloge i odgovornosti kako
vlade tako i sektora.
Ukoliko bi gore pomenuta politika rezultirala stvaranjem institucionalnih mehanizama za
saradnju vlade sa nevladinim organizacijama po mogućnosti na državnom nivou, izgraditi
kapacitete kroz poduku (uključujući regionalni PTP), tehničku pomoć, i druge neophodne vrste
podrške.
Obezbijediti blagovremenu, pravu i dosljednu implementaciju novih zakona i politika tako što će
se obučiti dužnosnici vlasti, predstvanici NVO-a, i kroz primjenu aktivnosti nadgledanja.
Preporuka 2: Podstaći domaće nevladine organizacije da ubuduće osiguraju i preuzmu vlasništvo nad
razvojem građanskog društva.
Programske opcije:
Podržati napore domaćih struktura koji su inkluzivni, pasrticipativni i strateški orjentisani ka

tome da se glas sektora čuje, odnosno, identifikovati prioritete, odrediti plan djelovanja, razviti
programe, ukazivati na probleme i zastupati interese.
Podržati kretanje domaćih struktura ka samo-uređenju sektora kroz usvajanje i široku primjenu
instrumenata kao što su kodeks ponašanja, standardi za osiguranje kvaliteta, programi
certifikacije, sistemi praćenja i evaluacije.
Usmjeriti pomoć ka sposobnim, inkluzivnim i respektabilnim posrerdničkim organizacijama za
podršku koje čine domaću infrastrukturu, npr. koordinirajuća tijela, organiziacije za
edukaciju/poduku, resursni centri, pod-sektorske organizacije, i/ili fondacije.
Koristiti domaće posredničke organizaciej za podršku u svrhu nastavka razvijanja kapaciteta
slabijih grupa na nivou lokalne zajednice.
Preporuka 3: Podržati proširenje i raznovrsnost baze domaćih izvora finansiranja nevladinih

organizacija.
Programske opcije:
Na osnovu lekcija naučenih u prvoj godini trajanja projekta filantropije, nastaviti podsticati
individualnu filnatropiju usmjerenu na podršku aktivnosti NVO-a, izgraditi kapacitete za
namicanje sredstava među vodećim nevladinima organizacijama iz različitih pod-sektora, i
obezbijediti prijenos znanja od kojeg će cijeli sektor imati koristi.
Zajedno sa poboljšanim ekonomskim uslovima i poreskim olakšicama, podržati aktivnosti
usmjerene na jačanje veza između nevladinih organizacija i poslovnih subjekata te podsticati
korporacijku filantropiju.
Raditi sa vladinim organima na uspostavi politika, procedura i mehanizama za transparentno i
odgovorno javno finansiranje nevladinih prganizacije putem grantova i/ili ugovora za pružanje
64 USAID/BIH
socijalnih usluga. Podsticati prijenos znanja/preslikavanje efikasnih modela pogotovo na
općinskom nivou.
Povezati filantropske aktivnosti sa naporima uloženim u povećanje vizibiliteta sektora kao i
poboljšanje slike sektora u javnosti, promoviranje pozitivnog imidža cijelog sektora, a ne samo
pojedinih nevladinih organizacija (više detalja niže).
Postepeno umanjiti nivo sredstava domaćim nevladinim organizacijama – korisnicma grantova, a
istovremeno insistirati na većoj podjeli troškova.
Uraditi detaljniju procjenu mogućnosti razvoja fondacija u BiH. Ovisno o rezultatima procjene,
pripremiti i inicirati strategiju razvoja fondacija u saradnji sa drugim
donatorima/implementatorima koji promoviraju filantorpiju.
Preporuka 4: Iznaći sveobuhvatniju strategiju za stvaranje javnog imidža sektora.
Programske opcije:
Sponzorirati seriju video prezentacija na državnoj i neovisnim televizijama, koje bi pojasnile

ulogu građanskog društva u demokraciji, upoznale gledateljstvo sa različitim profilima grupa koje
čine građansko društvo, te predstavile dobre primjere/priče iz cijele zemlje.
Povećati povezanost i saradnju između nevladinih organizacija i udruženja novinara te podići
nivo njihove svijesti i razumijevanja sektora.
Nastaviti izgradnju kapaciteta među akterima građanskog društva kako bi što bolje javnosti
prenijeli svoju poruku, ojačati i održavati odnose sa medijima, imati više razumijevanja za
potrebe medijskih kuća, npr. njihove rokove, dozirane informacije i potrebu da vijest bude
vrijedna objavljivanja.
Preporuka 5: Dodatno izgraditi kapacietete građanskog društva za učestvovanje u političkom dijalogu.
Programske opcije:
Povećati učešće građanskog društva povećanjem pristupa informacijama, razvijanjem vještina za

analizu politika i njihovu formulaciju, vertikalnu integraciju organizacija koje se bave
istraživanjem politika i aktivnih mreža na nivou lokalne zajednice.
Ojačati mreže NVO-a oformljenje oko zajedničkog probema i interesnih skupina, pogotovo u
pod-sektorima gdje je do sada bilo nedovoljno angažmana.
Olakšati konsolidaciju i prerastanje inicijativa okupljenih oko nekog problema ili koalicija na
nižim nivoima u državni forum.
Povezati mjere izgradnje kapaciteta sa sistemima i procesima, npr. PRSP, studije izvodljivosti,
razvojne politike, itd. koje omogućavaju neposrednu prmijenu vještina i znanja stečenog
iskustvom.
Obezbijediti da se u kampanjama zagovaranja rješenja nekog problema koje vode koalicije
adekvatno osigura prijenos znanja i vještina sa snažnijih na slabije organizacije.
Podržati pristupe nevladinih organizacija zagovaranju koje podržava institucionalni razvoj, npr.
organa vlasti i političkih stranaka, i kojima se teži ka stvaranju mehanizama za uspostvau
partnerstva između javnog i privatnog sektora, a ne uspostvai neproporcionalnih individualnih
kontakata.
65 USAID/BIH
Podstaći angažman NVO mreža u aktivnostima nadgledanja kao načinu poboljšanja
implementacije politika i zakona koji promoviraju reforme.
66 USAID/BIH
ANEKS I
BIOGRAFIJE ČLANOVA TIMA
CATHERINE BARNES: SINCE 1990, MS. BARNES HAS WORKED ON DEMOCRACY AND
Catherine Barnes: Od 1990. godine gospođica Barnes radi na projektima demokracije i uprave
u 24 zemlje, uglavnom u istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu. Svoje stručne
kvalifikacije iz polja organizacijskih i masovnih komunikacija te javnog informisanja i
zagovaranja gospođica Barnes primjenjuje u političkom razvoju, izbornim reformama, lokalnoj
upravi i projektima podrške NVO sektora. Njeno iskustvo zalazi u sve aspekte realizacije
projekta počev od faze osmišljavanja, preko implementacije do upravljanja (u glavnim sjedištima
i na terenu) i evaluacije. Radila je za IRI i IFES, a potom je 1997. godine osnovala svoj privatni
savjetodavni ured. Sarađivala je sa nizom partnera iz vlade, politčkog života, reklamnih
kompanija, masovnih medija, visokog školstva, i građanskog društva. Autorica je nekoliko
članaka na temu pristupa stranoj pomoći i političkog razvoja u bivšem Sovjetskom Savezu i u
bivšoj Jugoslaviji.
Milan Mrđa: Gospodin mrđa je rođen 27.07.1954. godini u Postojni u Sloveniji. Završio je
Fakultet političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu. Već šest godina radi u Centru za promociju
građanskog društva (CSPS) u Sarajevu gdje obavlja dužnosti sekretara organizacije i menadžera
programa. Učestvovao je u pripremi, upravljanju i implementaciji niza programa i operativnih
projekata koji su se bavili ključnim poljima djelovanja CSPC-a.
Selma Sijerčić: Gospođa Sijerčić je rođena 22.10.1973. godine u Zenici u Bosni i Hercegovini.
Skoro sedam godina radi na demokratskim programima USAID-a. Trenutno obavlja dužnost
menadžera projekta za USAID-ove programe razvoja politika, razvoja građanskog društva i
pravne reforme NVO-a. Gospođa Sijerčić je ranije radila za International Rescue Committee
(IRC) i USAID-ov Office of Transition Initiatives (OTI).
Mirjana Popović: Gospođica Popović preko tri godine radi na demokratskim programima
USAID-a. Trenutno obavlja dužnost menadžera USAID-ovog projekta Razvoj filantropije u
trećem sektoru i projektima podrške religioznom pomirenju. Gospođica Popović je radila za
razne međunarodne organizacije i diplomatske misije u BiH (HVM – Praćenje i verifikacija
stambenih kapaciteta; ICMPD/RIC) i za medijske kuće (CBS News; CANAL +).
ANNEX II
LIST OF PERSONS INTERVIEWED FOR CIVIL SOCIETY ASSESSMENT IN BIH
2 – 21 MAY 2004
Note: Most domestic NGOs participated in focus groups conducted in the four cities
visited.
SARAJEVO INTERVIEWS
USAID/Bosnia Howard Sumka, Michael Henning, Marc Ellingstad, John
Seong, Caroline Brearley, Cvjetlana Derajic, Gene Ward
(TDY)
Office of Public Affairs, US Embassy Douglas Ebner, Irma Harambasic, and Rahela Dzidic
European Community Paolo Scialla
OSCE Sima Osdoby
OHR Denisa Sarajlic-Maglic, Marsaili Fraser, and Archie Tuta
Open Society Fund Hrvoje Batinic
Dutch Embassy Jan De Boer
SIDA Marie Larsson and
CRS Greg Auberry and Melinda Burrell
DFID/British Embassy Ruvejda Hadzihrustic and Sabina Dapo
UNDP Hideko Shimoji
World Learning Mike Wenzler
World Vision Sue Birchmore and Claudia Bade
UMCOR Andrea Zeravcic and John Farquharson
CIPE Dana Southworth and Vivek Date
Urban Institute Chris Miller
PADCO Jon Thiele and Ana Jokic
CHF Zoran Radic
Municipality Centar Ljubisa Markovic
ICNL Dragan Golubovic
ADF – DemNet/Izbor + Tia Pausic and Tom McClure
Elmida Saric, Zlatko Saric, Zlatan Mujanovic, Samir
Ibesevic, Slavica Draskovic, Tihomir Knezicek, Aneza
Cavdar
ICVA Milan Miric
Women’s Initiative BiH Taib Bajramovic and Marijana Dinek
AEOBiH Irena Hadziabdic
Assoc. of Drivers and Auto Mechanics Muhamed Hamzagic
Center for Civil Society Promotion Fadil Sero and Elvira Imsirevic
DISS Jovo Janjic
DUGA Anka Izetbegovic
Education Builds BiH Mehmed Agic
Employer’s Association FBiH Azra Muric and Mersiha Kurspahic
Independent Union of Professional Borka Rudic
Journalists
NGO Foundation Zoran Puljic and Renato Zrnic
OAZA Haris Causevic
PROI Amer Rastoder
Renesansa Snjezana Rubcic
Union of Assoc. for Assistance to the Haris Haveric
Mentally Retarded FBiH
Women for Women International Seida Saric
Association of Municipalities Anton Stitic
BANJA LUKA INTERVIEWS
RS Ministry of Economics Aida Bogdan
CARE Intl. John Crownover
IOCC Gregory Manzuk and Tina Wolfe
NGO “Duga” Stela Pavlovic
CCI Igor Stojanovic
TI Aleksandra Martinovic
Center for Information Aleksandar Trifuncic
Helsinki Parliament Lidija Zivenovic
Teledom Lakasi Sasa Raditic
Teledom Kotor Varos Predrag Pesic
MOSTAR INTERVIEWS
NGO of Entrepreneurs Vehbija Bilic
Women of BiH Azra Hasanbegovic
Altruist Dubravka Andric
Lijepa Nasa, Capljina Marinko Dalmatin
Under the Same Sun, Ozren Islamovic
Association of Entrepreneurs (Stolac) Ernest Djonko
Malteser Hilfsdienst Wolfgang J. Herdrt
City of Mostar Sead Maslo, Predrag Supljeglav, Mirsad Saric, Mirsad
TUZLA INTERVIEWS
CCI Zlatan Ohranovic and Asmir Cilimkovic
Neda (Hope) Association Senada Pasalic
Initiative 21 Rusmir Avdic
Referent Group Sanela Sehic
BOSPO Elvira Fatic
TALDI Indira Prljaca
Prijateljice Jasminka Tadic Husanovic
Red Cross Jadranka Durakovic
Association of Paraplegics Bozana Kubinek
Zemlja djece Mirsada Bajramovic
Vesta NGO and Radio Amra Seleskovic
Tuzla Municipality Jasmin Imamovic, Safet Husanovic
Lukavac Municipality Izudin Delikovic
Gracanica Municipality Nusret Helic, Omer Hamzic
Gradacac Municipality Ferhat Mustafic
ANNEX III
LIST OF REFERENCES
America’s Development Foundation. ADF Programs in Bosnia and Herzegovina.

(www.adfusa.org/countries_bosnia.htm).
America’s Development Foundation. Grid of Advocacy Results.
America’s Development Foundation. NGO List. 25 February 2004.
America’s Development Foundation. Program Description. B&H Teledom Association &

Network.
America’s Development Foundation. Program Description. Democracy Network II.
America’s Development Foundation. Quarterly Report: Bosnia and Herzegovina, 1 December

2003 – 29 February 2004. Cooperative Agreement No. 168-A-00-01-00106-00.
Ashdown, Paddy. “From Dayton to Brussels.” The Reporter. 12 May 2004.
Barnes, Catherine and Skrbic Natasa. Croatia NGO Sector Assessment: Building Upon
Strengths, Performance, and Partnership. For USAID/Croatia. March 2004.
Bullain, Nilda. “Mechanisms of Government-NGO Cooperation in Hungary.” Social Economy

and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 13-14.
Carnegie Endowment for International Peace. Multilateral Strategies to Promote Democracy.

Report on panel discussions conducted as part of the Empire and Democracy Project.
Carothers, Thomas. ‘The End of the Transition Paradigm.” Journal of Democracy (31:1). 2002.
Carothers, Thomas. “Think Again: Civil Society.” Foreign Policy Magazine. Winter 1999-
2000 edition.
Center for International Private Enterprise. Promoting Investment Through Civil Society.
Center for the Promotion of Civil Society. Sustainable Development of Non-Profit Sector in BiH
Through Partnership with Government and Business Sector. 2004.
Centers for Civic Initiatives. Project Description. Civil Society Development in BiH – Phase II.
Centers for Civic Initiatives. Quarterly Report: Civil Society Development Project, 15
December 2003 – 15 March 2004.
Department for International Development. Country Strategy Paper for Bosnia and Herzegovina.
September 2000.
European Commission. European Initiative for Democracy and Human Rights (EIDHR),
Programming 2005 – 2006. Commission Staff Working Document (draft). 3 May 2004.
European Commission. Main Areas of On-Going Support.
European Stability Initiative. Making Federalism Work – A Radical Proposal for Practical
Reform. 8 January 2004.
European Stability Initiative. Western Balkans 2004, Assistance, Cohesion, and the New
Boundaries of Europe: A Call for Policy Reform. 3 November 2002.
Freedom House. Nations in Transit. Report on Bosnia-Herzegovina. 2001.
Giurgiu, Anca. “Strengthening the Basis for NGO-Government Cooperation in Romania. Social
Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 45-47.
Global Civil Society at a Glance. An information brochure of the Johns Hopkins Comparative
Non-Profit Sector Project. Institute for Policy Studies/Center for Civil Society Studies.
Kulik-Bielinska, Ewa. “Poland’s Council on Public Benefit Activities: A New Era of

Government – Civil Society Partnership.” Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring
2004. pp. 15 – 16.
International Center for Not-for-Profit Law. Implementation Assistance for Law on Uniform
NGO Registry. Concept for Expanded Workplan. 2 October 2003.
International Center for Non-for-Profit Law. Semi-Annual Report: Bosnia and Herzegovina, 1
May – 31 October 2003. Cooperative Agreement No. EDG-A-00-01-00002-00. 15 December
2003.
ICVA. NGO Capacity Building in BiH. November 2003.
ICVA. Perspectives on the NGO Sector in BiH. November 2002.
Johns Hopkins University. Global Civil Society At-a-Glance: Major Findings of the Johns
Hopkins Comparative Nonprofit Sector Project. Baltimore, MD: Institute for Policy
Studies/Center for Civil Society Studies.
Leban, Mojca. “Faith-Based NGOs in Bosnia and Herzegovina.” International Journal of Not-
for-Profit Law, vol. 6, issue one. September 2003.
Letter to the Mr. Michel Peretti at the European Commission from representatives of CARE
International, Save the Children Fund UK, Handicap International, International Rescue
Committee, MPDL, Open Society Institute-Brussels, and World Vision including attachment
addressing the 2005-2006 CARDS Regional Indicative Programme. 31 March 2004.
Management Systems International. Civic Participation and Organizing Assessment. Evaluation
prepared for USAID. 30 March 2000.
NGO Development Foundation Bosnia and Herzegovina. Annual Report. 2003.
Office of the High Representative. OHR Mission Implementation Plan for 2004. February 2004.
Open Society Fund Bosnia and Herzegovina. Annual Report. 2002.
OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina. Civil Society Policy. 18 January 2003.
OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina. Presentation of the OSCE Democratization

Department’s Public Opinion Research to the NGO Council, 25 May 2004
Ottoway, Marina and Carothers, Thomas (eds). Funding Virtue: Civil Society Aid and
Democracy Promotion. Carnegie Endowment for International Peace. 2000.
Overview of Corporate Social Responsibility in Croatia. Prepared by the Academy for

International Development, Prince of Wales International Business Leaders Forum, and MAP
Consulting Inc. February 2004.
Pajas, Petr. “Forms of Partnership between NGOs and Public Authorities in the Czech
Republic.” Social Economy and Law, Winter 2003 – Sprint 2004. pp. 12 – 13.
Panov, Luben. “NGOs and the State in Bulgaria: Towards Greater Cooperation.” Social
Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 42-43.
Paunovic, Zarko. “New Relations Between the Non-Governmental Sector and Public Authorities
in Serbia.” Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 48-49.
Plavsa-Matic, Cvjetana. From Vision to Change. Government Office for Cooperation with
NGOs.
Public Opinion Poll in Bosnia and Herzegovina. Banja Luka: Partner Marketing Consulting
Agency. November 2003.
Quigley, Kevin F. F. “Lofty Goals, Modest Results: Assisting Civil Society in Eastern Europe.”
Funding Virtue: Civil Society Aid and Democracy Promotion. Marina Ottoway and Thomas
Carothers (eds.). Carnegie Endowment for International Peace. 2000. pp. 191 – 213.
Rutzen, Douglas and Durham, Michael. Overview of NGO Framework Legislation in CEE.
ICNL. 2002.
Soderberg, Mimmi and Ohlson, Thomas. Democratization and Armed Conflicts in Weak States.
March 2003.
“Slovenian Foundations Building Stronger Ties with Government and NGOs.” An interview
with Edvard Kobal. Social Economy and Law. Winter 2003 – Spring 2004. pp. 52 – 54.
Surotchak, Lenka. “Slovak Development Aid: A Case Study of NGO-Government
Cooperation.” Social Economy and Law. Spring 2003 – Winter 2004. pp. 17-18.
Solidarity Center. Promoting Working Participation in Civil Society in Bosnia and Herzegovina,
1 March 2004 – 28 February 2006.
Swedish International Development Agency. Country Strategy for Development Cooperation,

Bosnia and Herzegovina, January 2003 – December 2005.
Torok, Marianna. “Percentage Laws: Transition to Philanthropy.” Social Economy and Law.
Winter 2003 – Spring 2004. pp. 56-57.
United Methodist Committee on Relief. Towards a Sustainable Tomorrow: Project in Bosnia

and Herzegovina, Year 1 Workplan. Cooperative Agreement No. 168-A-00-03-00108-00. 30
November 2003.
United Nations Development Program in BiH. Consolidated Report of the Municipality

Assessment in Bosnia and Herzegovina, a publication of the Rights-Based Municipal Assessment
and Planning Project (RMAP), April 2004.
United Nations Development Program BiH. It’s Not Just What We Do, But Also How We Do It!
Urban Institute. Policy Research Organizations in Bosnia and Herzegovina.
U.S. Agency for International Development. Civil Society Groups and Political Parties:
Supporting Constructive Relationships. Occasional Papers Series. Washington D.C.: Office of
Democracy and Governance/Bureau for Democracy, Conflict, and Humanitarian Assistance.
March 2004.
U.S. Agency for International Development. Lessons in Implementation: The NGO Story.
Washington D.C.: Office of Democracy and Governance/ USAID Bureau for Europe and
Eurasia. October 1999.
U.S. Agency for International Development. Local Government Assistance IQC, Statement of
Work, USAID-Sida Governance Accountability Project (GAP).in Bosnia and Herzegovina.
U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina
NGO Sustainability Index for 2000.
NGO Sustainability Index for 2001.
NGO Sustainability Index for 2002.1
NGO Sustainability Index for 2003 (draft).
1
Also indices for Bulgaria, Croatia, the Czech Republic, Hungary, Macedonia, Montenegro, Poland, Romania, Serbia,
and Slovakia.
U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. Local Government
Assistance IQC Scope of Work: USAID – Sida Governance Accountability Project (GAP) in
Bosnia-Herzegovina.
U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. USAID Bosnia and
Herzegovina Fact Sheet: Civil Society Strengthening.
U.S. Agency for International Development/Bosnia and Herzegovina. USAID/Bosnia and

Herzegovina Strategic Plan Summary.
U.S. Department of State. Country Reports on Human Rights Practices 2003. Report on Bosnia
and Herzegovina. 25 February 2004.
U.S. Institute of Peace. Can Faith-Based NGOs Advance Interfaith Reconciliation?: The Case of
Bosnia and Herzegovina. March 2003.
Waddell, Steve. The Evolving Strategic Benefits for Business in Collaboration and Nonprofits in
Civil Society: A Strategic Resources, Capabilities, and Competencies Perspective. 9 November
1999.
Willoughby, Susan. The Impact of NGO Resource Centres In Central and Eastern Europe.
Report to the Charles Stewart Mott Foundation. London, England: Charities Evaluation
Services. 31 May 1996.
Zakaria, Fareed. “The Rise of Illiberal Democracy.” Foreign Affairs. November/December

1997.
ANEKS IV: RELATIVNE PREDNOSTI I SLABOSTI RAZLIČITIH USAID-OVIH PRISTUPA IZGRADNJI GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH
PRISTUP JEDAN: INICIJATIVE PROISTEKLE IZ ZAJEDNICE KOJE NE PODRAZUMIJEVAJU AKTIVNO UČEŠĆE NEKE DOMAĆE NVO1
(naprimjer, neki korisnici mikrograntova iz DemNet II programa)
Relativne prednosti Relativne slabosti

Kod običnih građana gradi praktične vještine Slabi ili nikakvi kontakti sa nevladinim organizacijama
Fokusiran (na pojedinačne ili prioretizirane skupove problema) Nema garancija za nastavak aktivnosti
Pruža pokrivenost i može da doprinese izgradnji demokracije u Nema mehanizama za (institucionalnu) održivost programa
ruralnim/udaljenim područjima
Stvara uslove za potencijalni organizacijski razvoj
Olakšava saradnju između lokalnih vlada i građana
PRISTUP DVA: INICIJATIVE PROISTEKLE IZ ZAJEDNICE KOJE PODRAZUMIJEVAJU AKTIVNO UČEŠĆE NEKE DOMAĆE NVO
(neke komponente ADF-ovog DemNet II I CCI-evog programa)

Sve prednosti navedene u Pristupu jedan. Rizik od toga da će NVO-e zadržati ulogu “posrednika” umjesto da
NVO su mehanizmi za nastavak aktivnosti, podršku zajednice i ojačaju direktne kontakte i neovisnost kapaciteta
tehničku pomoć
Pristup široj NVO zajednici
Dozvoljava koncentraciju resursa čime se efekat NVO-a može pojačati
PRISTUP TRI: PRUŽANJE PODRŠKE I JAČANJE DOMAĆEG NVO SEKTORA

(naprimjer ADF-ov Dem Net II)

Pomaže izgradnju kapaciteta i održivosti korisnika NVO-a Može povećati ovisnost
Doprinosi stvaranju kritične mase profesionalnih NVO-a Može doprinijeti stvaranju elite i eksluzivnosti
Ravnomjereno koristi lokalne resurse i strana ulaganja Može prouzrokovati veću orjentiranost ka donatorima nego ka
građanima
Podstiče umrežavanje i zajedničke akcije
Popravlja položaj sektora
1
Prednosti i slabosti ovog pristupa skoro da su ostale nepromijenjene u poređenju sa 2000. godinom. Vidi Učešće građana i organizacija procjene, 30.03.2000. godine, str. 23-24.
Gradi liderstvo u sektoru
PRISTUP ČETIRI: ZAGOVARANJE RJEŠENJA NEKOG PROBLEMA KOJEG REALIZUJE JEDNA NVO
(jedna komponenta CCI-a)

Usavršeni procesi odlučivanja mogu dovesti do brzog djelovanja Širok i nedovoljno fokusiran pristup zagovaranju bi mogao biti
neodrživ e
Izgrađeno specijalizovano liderstvo u nevladinim organizacijama Može doprinijeti to ekskluzivnog ili elitističkog pristupa
Stvaranje prepoznatljivog imena (posebno po tome što dovode do Može izolovati NVO-e iz šireg sektora
promjena)
Među nevladinima organizacijama nema razmjene informacija ili
prijenosa znanja
Neravnomjerna iskorištenost resursa
Rizik od toga da pristup neće biti strateški ili da će efekat biti limitiran
PRISTUP PET: ZAGOVARANJE RJEŠENJA NEKOG PROBLEMA KOJE REALIZUJE KOALCIJIA

(komponenta CCI-a o ADF-ovog DemNet II programa)

Inkluzivni i participativni pristup Postizanje konsenzusa u odlučivanju i planiranje uzimaju puno više
vremena
Pruža mogućnost razmjene informacija i prijenosa znanja Nepostizanje konsenzusa među članovima koalicije može da uništi
napore
Popravlja položaj sektora u odnosu na vladu Više kapaciteta je potrebno za upravljanje koalicijom
Ravnomjerno iskorištava resurse članova koalicije Nejednak nivo kapaciteta među članovima koalicije može da znači
nejednaku zastupljenost i učešće
Osigurava širok krug zainteresovanih za rezultate
PRISTUP ŠEST : DIJALOG O POLITIKAMA KROZ JAVNU/PRIVATNU SARADNJU

(ilustrovano ponajbolje u primjeru ICNL-a, ali ne samo u njihovom slučaju )

Daje snagu nevladinim organizacijama da utiču na reforme koje se njih Nedostatak političke volje na strani aktera vlasti što može ugroziti
tiču napore
Pruža priliku za fokusirano djelovanje koje daje konkretne rezultate Reforme se ne mogu implementirati blagovremeno i dosljedno
Obezbjeđuje načine kojima se može ostvariti pristup informacijama i
onima koji učestvuju u odlučivanju
Pomaže formalizaciji i profesionalizaciji odnosa između vlasti i NVO-a
Doprinosi informiranijem odlučivanju od strane dužnosnika
Pomaže popravljanje položaja sektora u odnosu na partnere u vlasti

Civil Society Assessment Report - Bosnian Version

Загружено:

Сведения о документе

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Civil Society Assessment Report - Bosnian Version

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

F I N A L N I I Z V J E Š TA J

AMERIČKA AGENCIJA ZA MEĐUNARODNI RAZVOJ (USAID/BIH)

CATHERINE BARNES, NEOVISNI KONSULTANT

25. JUNI 2004. GODINE

 Procjeniti postojeće USAID/BiH programe građanskog društva te izraditi izvještaj o

Postoji kritična masa profesionalnih nevladinih organizacija, ali je domaća infrastruktura

Iako postoje, domaći izvori finansiranja su dosta ograničeni.

Kampanje zagovaranja rješenja određenog problema i inicijative u zajednici su imale dosta

Vrlo je rijetka saradanja između nevladinih organizacija i političkih stranaka na

Smanjenje obima stranog finansiranja nevladinih organizacija u BiH će dovesti do

Ostvaren je napredak u razvoju građanskog društva čemu su doprinijeli USAID i njegovi

U poređenju sa zapažanjima procjene građanskog društva iz 2000. godine, CCI je profesionalno

U ovom dijelu izvještaja je sinopsis preporuka za buduće intervencije za podršku građanskom

 Nastavi da koristi široku definiciju građanskog društva koja omogućava postojanje

Preporuka 2: Podstaći domaće nevladine organizacije da ubuduće osiguraju i preuzmu

Preporuka 3: Podržati proširenje i raznovrsnost baze domaćih izvora finansiranja nevladinih

Preporuka 4: Iznaći sveobuhvatniju strategiju za stvaranje javnog imidža sektora.

Preporuka 5: Dodatno izgraditi kapacietete građanskog društva za učestvovanje u političkom

1 UVOD ................................................................................................. Error! Bookmark not defined.

ACILS American Center for International Labor Solidarity - Američki centar za

1.1 CILJEVI I OBIM PROCJENE

 Procjeniti postojeće USAID/BiH programe građanskog društva te izraditi izvještaj o prednostima

 Projekat analize politika i uspostavljanja dijaloga kojeg sprovodi Urban Institute;

1.2 TIM ZA PROCJENU I METODOLOGIJA

Od ispitanika se također tražilo da daju osvrt i na naučene lekcije.

Pored toga sprovedeno je i relevantno istraživanje programske dokumentacije, izvještaja, rezultata i

1.3 DEFINICIJA GRAĐANSKOG DRUŠTVA

Prostor između pojedinca i države u kojem se građani udružuju

2.1 BOSNA I HERCEGOVINA

 Uspostave državnog suda i državnog tužiteljstva osposobljenih za vođenje kompleksnih i visoko-

2.2 TRENDOVI KRETANJA GRAĐANSKOG DRUŠTVA U SREDNJOJ I ISTOČNOJ EVROPI

2.2.1 Pravni okvir

U široj perspektivi, konačno uspostavljanje zakonskog okvira za djelovanje NVO-a je i dalje

 Organizacijama i djelatnostima od javnog značaja, npr. u Češkoj Republici, Mađarskoj, Poljskoj;

2.2.2 Mehanizmi saradnje između nevladinih organizacija i vlade

 U Češkoj Republici je Državno Vijeće NVO-a odgovorno za pregovore sa ministarstvima vezane

2.2.3 Javno i privatno finansiranje

 U Mađarskoj je 2003. godine odgovornost za dodjelu bespovratnih sredstava prenešena sa

TABELA I: PROCENTUALNI PRIKAZ PRIHODA KOJE OSTVARUJE NVO SEKTOR PO DRŽAVAMA

Javno finansiranje Korporativna i Članarine i/ili takse

3.1 STRATEŠKI OKVIR PROGRAMA GRAĐANSKOG DRUŠTVA

3.2 PREGLED USAID-OVIH PROGRAMA ZA GRAĐANSKO DRUŠTVO U BIH

3.2.1 Projekat pravne reforme NVO-a [1998 - 2005]

USAID/BiH je potpisao sporazum o saradnji sa Američkom demokratskom fondacijom (ADF) za

3.2.3 Projekat jačanja građanskog društva [2003 – 2006]

3.2.4 Projekat domaćeg prikupljanja sredstava i filantropije [2003 – 2005]

3.2.5 Projekat analize politika i uspostave dijaloga [2003 – 2005]62

3.2.6 Sustainable Development of the Non-Profit Sector in BiH [2004 – 2007]

3.3 PRISTUPI RAZVOJU GRAĐANSKOG DRUŠTVA

4.1 POLOŽAJ GRAĐANSKOG DRUŠTVA U BIH

4.1.1 Uloga Visokog Predstavnika

 Uspostaviti vladavinu prava;

 Omogućiti razvoj i profesionalizaciju sektora;

4.1.3 Pravna, fiskalna i poreska reforma

 Državni zakon o udruženjima i fondacijama koji je Parlamentarna skupština Bosne i

Neki od najkorisnijih efekata pravne reforme su:

 Neophodno je imati precizniju i dosljedniju definiciju organizacija od javnog značaja koja bi

4.1.4 Saradnja nevladinih organizacija i vlasti

 Državna vlada organizirana po principima Dejtonskog mirovnog sporazuma je izrazito

 Doprinosi produbljenju etničke podijeljenosti i potencijalnog političkog nasilja i;

Oni pretpostavljaju da su programi međunarodnih donatora koji se neproporcionalno fokusiraju na

 Formalne politike ili okviri za saradnju vlasti sa nevladinim organizacijama;

 U Gradačcu je is općinskog budžeta izdvojeno 300.000 KM kako bi se djelomice finansiralo 67

 Nevladine organizacije su nekooridnirane i ne sarađuju međusobno čak ni onda kada se zalažu za

Procjeniti postojeće USAID/BiH programe građanskog društva te izraditi izvještaj o

Nastavi da koristi široku definiciju građanskog društva koja omogućava postojanje

Procjeniti postojeće USAID/BiH programe građanskog društva te izraditi izvještaj o prednostima

Projekat analize politika i uspostavljanja dijaloga kojeg sprovodi Urban Institute;

Uspostave državnog suda i državnog tužiteljstva osposobljenih za vođenje kompleksnih i visoko-

Organizacijama i djelatnostima od javnog značaja, npr. u Češkoj Republici, Mađarskoj, Poljskoj;

U Češkoj Republici je Državno Vijeće NVO-a odgovorno za pregovore sa ministarstvima vezane

U Mađarskoj je 2003. godine odgovornost za dodjelu bespovratnih sredstava prenešena sa

Uspostaviti vladavinu prava;

Omogućiti razvoj i profesionalizaciju sektora;

Državni zakon o udruženjima i fondacijama koji je Parlamentarna skupština Bosne i

Neophodno je imati precizniju i dosljedniju definiciju organizacija od javnog značaja koja bi

Državna vlada organizirana po principima Dejtonskog mirovnog sporazuma je izrazito

Doprinosi produbljenju etničke podijeljenosti i potencijalnog političkog nasilja i;

Formalne politike ili okviri za saradnju vlasti sa nevladinim organizacijama;

U Gradačcu je is općinskog budžeta izdvojeno 300.000 KM kako bi se djelomice finansiralo 67

Nevladine organizacije su nekooridnirane i ne sarađuju međusobno čak ni onda kada se zalažu za

Malim brojem domaćih NVO-a koje su aktivne u lobiranju i zagovaranju;

Zakoni vezani za finansiranje i direktan izbor načelnika u BiH;

Udruženja novinara u vezi sa zakonom o medijima

NVO-e su fokusirane na njihov ekonomski opstanak više nego na reformu politika.

Stvaranje organizacije Izbor +, koja pruža profesionalnu edukaciju i savjetovanje, a čine je

Opština Modriča je podržala osnivanje Ekonomskog foruma i Poslovnog inkubatora, te su izradili

Podržati napore domaćih struktura koji su inkluzivni, pasrticipativni i strateški orjentisani ka

Sponzorirati seriju video prezentacija na državnoj i neovisnim televizijama, koje bi pojasnile

Povećati učešće građanskog društva povećanjem pristupa informacijama, razvijanjem vještina za