Вы находитесь на странице: 1из 235

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRAVOSUDNI ISPIT
SKRIPTA – KRIVIČNO PRAVO

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

SKRIPTA ZA POLAGANJE
PRAVOSUDNOG ISPITA

I dio

KRIVIĈNO PRAVO

april, 2009. god.

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Sadrţaj:

KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO ....... 3. str.


KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO ............... 102. str.

3 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih


propisa kojim drţava, radi svoje kriviĉno pravne zaštite, odreĊuje kriviĉna djela i
njihove uĉinioce, te propisuje sankcije prema tim uĉiniocima.
Kriviĉno materijalno pravo, u odnosu na kriviĉno procesno pravo,
omogućava da se jedan kriviĉni dogaĊaj formira u kriviĉnu stvar kao predmet
kriviĉnog postupka, pa se moţe reći da je kriviĉno materijalno pravo pretpostavka
kriviĉnom procesnom pravu.

ZNAĈENJE IZRAZA

Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar


granica FBiH, te zračni prostor nad njima.
Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina ţivota
– dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podlijeţe krivično-pravnoj odgovornosti.
Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina ţivota.
Udruţenje je bilo koji oblik udruţivanja tri ili više osoba.
Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih.
Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih.
Grupa ljudi je udruţenje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog,
ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba
učestvuje u učinjenju krivičnog djela.
Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano),
radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati
formalno odreĎene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu
organizaciju.
Zloĉinaĉka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja
postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za
koja se po zakonu moţe izreći kazna zatvora tri godine ili teţa kazna.
Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom,
drugim propisom ili općim aktom nadleţnog tijela donesenim na osnovu zakona,
odreĎena tajnom Federacije, kantona, grada ili općine, čijim bi otkrivanjem
nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu.
Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom
nadleţnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom
tajnom.
Sluţbena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim
aktom nadleţne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na
osnovu zakona proglašena sluţbenom tajnom.
Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim
aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe odreĎena poslovnom
tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraţivačkog ili
konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj
osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese.
Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom ţivotu stranaka koji
saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije,
primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja,

4 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja.


Isprava je svaki predmet koji je podoban ili odreĎen da sluţi kao dokaz kakve
činjenice koja je od značaja za pravne odnose.
Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti,
topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi.
Izraţavanje u jednom gramatiĉkom rodu, muškom ili ţenskom, ukljuĉuje oba
roda fiziĉkih osoba.

ŠTA ĈINI KRIVIĈNO ZAKONODAVSTVO U BIH


Kriviĉno zakonodavstvo u našoj zemlji saĉinjavaju:

1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD;


2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno
propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko
krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu
sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva);
3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH,
RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija;
4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i
sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova
odgovornosti i kaţnjivosti.

NAĈELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)


Osnova i granice kriviĉnopravne prinude

Kriviĉna djela i kriviĉnopravne sankcije propisuju se samo za ona


ponašanja kojima se tako ugroţavaju ili povrjeĊuju liĉne slobode i prava
ĉovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamĉene i zaštićene
Ustavom i meĊunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla
ostvariti bez kriviĉno pravne prinude.
Propisivanje kriviĉnih djela i vrste i mjere kriviĉnopravnih sankcija zasniva
se na nuţnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj razmjernosti jaĉini
opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAĈELO ZAKONITOSTI
Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu.

1. U materijalnom smislu ovo naĉelo ima 2 aspekta znaĉenja:

a) da se kriviĉna djela i kriviĉno-pravne sankcije za ta djela mogu


propisivati samo zakonom, a ne propisima niţe pravne snage.

5 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

b) da se nikome ne moţe izreći sankcija za djelo ako ono, prije nego što
je uĉinjeno, u zakonu nije propisano kao kriviĉno djelo i za koje u
zakonu nije propisana sankcija.

2. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip


zakonitosti“:
„Pravila utvrĊena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude
osuĊen, a da se uĉinitelju izrekne kriviĉnopravna sankcija pod uslovima koje
predviĊa KZFBiH, drugi zakoni Federacije, zakoni kantona i zakoni BiH u kojima
su propisana kriviĉna djela i na osnovu zakonom propisanog postupka.
Prije donošenja pravomoćne presude osumnjiĉeni, odnosno optuţeni
moţe biti ograniĉen u svojoj slobodi i drugim pravima, samo pod uslovima
propisnim zakonom.
Kriviĉnopravnu sankciju moţe uĉinitelju kriviĉnog djela izreći samo
nadleţni sud, odnosno sud kome je Sud BiH prenio voĊenje postupka, u
postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“.

VREMENSKO VAŢENJE KRIV. ZAKONA


(obavezna primjena blaţeg zakona)
Prema uĉinitelju kriviĉnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na
snazi u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela. Dakle, vrijedi princip da nema
retroaktivne primjene propisa.
Ako se poslije uĉinjenja kriviĉnog djela zakon jednom ili više puta
izmjeni, primijenit će se zakon koji je blaţi za uĉinitelja. U toj situaciji,
moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon, u zavisnosti od toga koji je od
njih blaţi.
U zakonu nisu izriĉito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je
zakon blaţi za uĉinioca u svakom konkretnom sluĉaju, meĊutim sudska
praksa i teorija su utvrdili odreĊene kriterije na osnovu kojih se utvrĊuje
koji je zakon blaţi, a to su:

1. osnovni kriterij je onaj koji predviĊa da je blaţi onaj kriviĉni zakon koji
konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao kriviĉno djelo
(npr. u ranijem kriv. zakonodavstvu postojalo je kriv. djelo kockanje, uvreda,
veći broj kriv. djela protiv oruţanih snaga. MeĊutim, ta djela i još neka u
vaţećem KZ su dekriminisana sl.); Ovo je kljuĉni kriterij za utvrĊivanje koji je
zakon blaţi i ukoliko se primjeni na konkretnom sluĉaj, nema potrebe za
utvrĊivanje ostalih kriterija.
2. blaţi je onaj kriviĉni zakon koji propisuje odreĊeno djelo kao kriviĉno
djelo, ali iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost i kriviĉno gonjenje;
(npr. OSL provali u tuĊi stan radi hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela neće
kriviĉno odgovarati jer je to uĉinio u vršenju sluţbene radnje);
3. blaţi je onaj zakon koji predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne ili
izricanja blaţe vrste kazne ili manje mjere kazne

6 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

(npr. kod kriviĉnog djela kraĊe blaţi je vaţeći zakon jer postoji mogućnost
izricanja blaţe kazne);
4. blaţi je onaj kriviĉni zakon koji ne predviĊa izricanje sporedne kazne ili
mjere bezbjednosti;
5. blaţi je onaj kriviĉni zakon koji predviĊa šire mogućnosti za izricanje
uslovne osude ili blaţe kaţnjavanje za pokušaj odreĎenog krivičnog djela.

Kako se primjenjuje blaţi zakon?

Blaţi zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkretnog


uĉinoca, a ne apstraktno. Dakle, analizom prethodnih kriterija se utvrĎuje kako
se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca.
Blaţi zakon mora se primjeniti u cjelosti, a ne parcijalno ili
kombinovano sa drugim zakonima.
Blaţi zakon mora se primjeniti do pravosnaţnosti presude. Izuzetno,
ako je povodom pravnih lijekova (ţalba ili ponavljanje postupka) presuda
ukinuta i odreĊeno novo suĊenje, blaţi zakon se mora primjeniti i u toj
situaciji. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnaţna presuda i suĊenje
poĉinje ispoĉetka.
Ako nije ispoštovan ovaj princip tj, ako je sud primjenio stroţiji zakon,
postojaće povreda krivičnog zakona.

KRIVIĈNE SANKCIJE
Vrste kriviĉnopravnih sankcija su:

1. Kazne
a) zatvor i dugotrajni zatvor
b) maloljetniĉki zatvor
c) novĉana kazna

2. mjere upozorenja
a) sudska opomena
b) uslovna osuda

3. mjere bezbjednosti
a) obavezno psihijatrijsko lijeĉenje (na slobodi)
b) obavezno lijeĉenje od ovisnosti
c) zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije
d) zabrana upravljanja motornim vozilom
e) oduzimanje predmeta

4. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. uz odgojne preporuke)


a) disciplinske mjere
b) mjere pojaĉanog nadzora
c) zavodske mjere

7 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pored navedenih kriviĉnopravnih sankcija, zakon poznaje još dvije


mjere koje ne spadaju u kriviĉne sankcije, a to su:

1. Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih, alternativnih


sankcija, koja je sui-generis mjera, a nalazi se negdje izmeĊu kazne i
uslovne osude, kao mjere upozorenja) i
2. Odgojne preporuke (izriĉu se maloljetnicima, bez voĊenja kriv. postupka)

Svrha kriviĉnopravnih sankcija:


1. generalna prevencija - preventivni uticaj na druge da poštuju pravni
sistem i ne ĉine kriviĉna djela, a postiţe se informisanjem javnosti o
voĊenju kriviĉnih postupaka i izricanju sankcija;
2. specijalna prevencija - sprjeĉavanje uĉinitelja da uĉini kriviĉna djela i
podsticanje njegovog preodgoja.

Iskljuĉenje primjene kriviĉnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci

Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme


učinjenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina ţivota.

ZASTARJELOST
Zastarjelost kriviĉnog gonjenja

Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je institut koji podrazumjeva


prestanak ovlaštenja drţavnih organa za preduzimanje kriviĉnog gonjenja
iz razloga proteka odreĊenog vremenskog perioda.
Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka, tj. nastupa bez obzira na volju
uĉinioca i niko se ne moţe odreći zastare!
Rokovi zastarjelosti zavise od teţine kriviĉnog djela i propisane
kazne, pa se kriviĉno gonjenje ne moţe poduzeti kad od uĉinjenja kriviĉnog djela
protekne:
1. 35 god. - za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora;
2. 20 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god.;
3. 15 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god.;
4. 10 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god.;
5. 5 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god.;
6. 3 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. ili novĉanom
kaznom.
Ako je za KD propisano više kazni, rok zastarjelosti odreĊuje se po
najteţoj.
Postoji relativna i apsolutna zastarjelost:
a) relativna zastarjelost - nastupa kada proteknu gore navedeni
zastarni rokovi utvrĊeni prema propisanoj kazni.
b) apsolutna zastarjelost - nastupa kada protekne duplo vrijeme
predviĊeno za relativnu zastarjelost.

8 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Zastarijevanje kriviĉnog gonjenja poĉinje od dana kad je kriviĉno


djelo uĉinjeno, bez obzira je li poznat izvršilac KD.
OBUSTAVA ZASTARJELOSTI

Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. pravne


smetnje (npr. poslaniĉki imunitet, duševno oboljenje uĉinioca, postupak
ekstradicije i sl.)
U takvoj situaciji kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti, a ako je
otpoĉelo ne moţe se produţiti.
Kada prestane zakonska smetnja tok, zastarjevanja se nastavlja, pri
ĉemu se u rok zastarjevanja uraĉunava vrijeme koje je proteklo do
obustave zastarjevanja.
Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose
pravne smetnje, a ne utiĉe na druge sauĉesnike.

PREKID ZASTARJELOSTI

Prekid zastarjelosti znaĉi nastupanje takve okolnosti usljed koje je


zaustavljen tok zastarjelosti, tako da sa svakim prekidom zastarijevanje
poĉinje ponovno teći. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne
uraĉunava se u vrijeme zastarjevanja, već zastarjevanje poĉinje iznova i
moţe trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti.
Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 sluĉaja:
1. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tuţioca, koja
se preduzima radi gonjenja uĉinioca zbog uĉinjenog kriviĉnog djela.
Radnje ovlaštenog sluţbenog lica prije pokretanja kriviĉnog postupka nemaju
karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zas tarjelosti.
2. kada uĉinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti uĉini isto tako teško ili teţe
kriviĉno djelo.

Zastarjelost izvršenja kazne/kriviĉno-pravne sankcije

Zastarjelost izvršenja kazne/kriviĉno-pravne sankcije je institut koji


podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadleţnih organa za preduzimanje
izvršenja pravosnaţno izreĉene kazne/kriviĉno-pravne sankcije, iz razloga
proteka odreĊenog vremenskog perioda.
Zastarjelost izvršenja kazne/kriviĉno-pravne sankcije nastaje istekom
odreĊenog vremena od donošenja pravomoćne presude.
Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod
zastarjelosti kriviĉnog gonjenja.

Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti

 Zastarjelost izvršenja novĉane kazne kao sporedne kazne nastupa kad


proteknu 2 god. od dana pravosnaţnosti presude kojom je ta kazna izreĉena.

9 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

 Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje,


2. obavezno lijeĉenje od ovisnosti i 3. oduzimanje predmeta nastupa kad
protekne 5 god. od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene.
 Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. zabrane vršenja poziva,
aktivnosti ili funkcije i 2. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad
protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.

Kriviĉno gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za kriviĉna djela za koja


po meĊunarodnom pravu zastarjelost ne moţe nastupiti (ratni zloĉini).
Generalno, pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje, na koje sud
pazi po sluţbenoj duţnosti. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara,
donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU!

KRIVIĈNO DJELO
Kriviĉno djelo (Član 21.)

Kriviĉno djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće


elemente:
a) da je protivpravno djelo
b) da je zakonom propisano kao kriviĉno djelo,
c) za koje je zakonom propisana kriviĉnopravna sankcija i
d) ĉija su obiljeţja propisana zakonom.

a) Protivpravnost kao element kriviĉnog djela

Protivpravnost znaĉi da je odreĊeno ponašanje u suprotnosti sa


pozitivnim normama pravnog poretka. To su ona protivpravna ponašanja
pojedinca koja znaĉe napad ili ugroţavanje najvaţnijih društvenih odnosa.
MeĊutim, pravni poredak dozvoljava u odreĊenim situacijama i pod
odreĊenim uslovima postojanje nekog osnova koji iskljuĉuje protivpravnost.
U kriviĉnom materijalnom zakonu protivpravnost iskljuĉuje:
1) djelo malog znaĉaja,
2) nuţna odbrana i
3) krajnja nuţda.

U kriviĉnom procesnom pravu osnov iskljuĉenja protivpravnosti postoji u


sluĉajevima: lišenja slobode uĉinioca kriviĉnog djela, odreĊivanja pritvora,
vršenja pretresa i dr. NareĎenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost.

b) i c) Propisanost kriviĉnog djela u zakonu kao elemenat kriviĉnog


djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije

U materijalnom smislu ovaj elemenat kriviĉnog djela znaĉi da se


kriviĉna djela i kriviĉne sankcije za ta djela mogu propisivati samo
zakonom, a ne propisima niţe pravne snage.

10 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Drugi aspekt ovog naĉela znaĉi da se nikome ne moţe izreći sankcija


za djelo ako ono, prije nego što je uĉinjeno, u zakonu nije bilo propisano
kao kriviĉno djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija.

d) Obiljeţja kriviĉnog djela (biće kriviĉnog djela)

Okolnosti koje odreĊeno ponašanje karakterišu kao kriviĉno djelo


nazivaju se obiljeţjima, odnosno elementima bića kriviĉnog djela.
S obzirom na prirodu pojedinih djela, svako djelo ima odreĊene elemente
koji ĉine biće tog kriviĉnog djela.
Biće kriviĉnog djela je skup svih bitnih, posebnih elemenata jednog
kriviĉnog djela!
Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obiljeţja.
Ostala obiljeţja sluţe za bliţe oznaĉavanje kaţnjivog ponašanja i po
potrebi za razgraniĉenje od drugih srodnih kriviĉnih djela.
(Npr. kod kriviĉnog djela kraĊe bitna obiljeţja su: 1. da se radi o tuĊoj pokretnoj
stvari, 2. da se ta stvar oduzima i 3. da se to ĉini u namjeri pribavljanja
protivpravne imovinske koristi.
Kriviĉno djelo teške kraĊe sadrţi sva ova obiljeţja, ali i dodatno obiljeţje u
pogledu naĉina izvršenja kraĊe npr. da se kraĊa vrši obijanjem ili provaljivanjem
zatvorenih prostora, da se kraĊa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave,
zemljotresi itd/. Prema tome, po ovim dodatnim obiljeţjima ovo djelo se razlikuje
od kriviĉnog djela kraĊe.
Kriviĉno djelo ubistva sastoji se u tome da uĉinilac lišava ţivota drugo lice.
MeĊutim, ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih, vjerskih ili rasnih pobuda, na
okrutan naĉin, iz bezobzirne osvete i sliĉno, radiće se o teškim sluĉajevima
ubistva koji su zaprijeĉeni stroţijom kaznom.

Radnja izvršenja kriviĉnog djela (Naĉin uĉinjenja kriviĉnog djela)

Radnja izvršenja kriviĉnog djela je ona radnja kojom se izvršava


kriviĉno djelo i koja je u opisu kriviĉnog djela oznaĉena kao radnja
izvršenja. Npr. kod kriv. djela kraĊe radnja se sastoji u oduzimanju tuĊe
pokretne stvari, a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju ţivota drugog lica.
Kod nekih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više
radnji, koje mogu biti odreĊene kumulativno ili alternativno:
1. kumulativno - gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i
gdje je za postojanje kriviĉnog djela nuţno da su kumulativno
ostvarene obje navedene radnje tzv. kumulativne dispozicije.
Npr. kod kriv. djela „razbojništvo“, radnje su upotreba sile i oduzimanje
tuĊe pokretne stvari. Kod takvih kriviĉnih djela obje te radnje ulaze u
sastav izvršenja kriviĉnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se
kriviĉno djelo. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se
raditi o svršenom kriviĉnom djelu, npr. upotreba sile, već o pokušaju krivi.
djela razbojništva.
2. alternativno - gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više
djelatnosti tako da je kriviĉno djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje
11 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

od propisanih radnji tzv. alternativne dispozicije. Ukoliko su ostvarene


sve radnje, radit će se o kumulaciji radnji, što se moţe uzeti u obzir kao
oteţavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne.
Npr. kod kriv. djela krivotvorenje isprave, radnja izvršenja je odreĊena
alternativno, pa se djelo moţe izvršiti pravljenjem laţne isprave ili
nabavljanjem ili upotrebom laţne isprave. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih
naĉina tj. ispunjavanjem bilo koje alternacije, djelo je izvršeno.

Blanketne dispozicije

To su nepotpune ili okvirne dispozicije u kriviĉnom zakonu koje su


same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji
one upućuju.
Da bi se u takvim sluĉajevima moglo utvrditi da li je u pitanju
kriviĉno djelo ili ne, nuţno je konsultovati propise na koje se ta blanketna
dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u
konkretnom ponašanju postoje elementi kriviĉnog djela.
Blanketne dispozicije u kriviĉnom zakonu su najĉešće kod kriviĉnih djela
protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine, ali mogu se
pronaći i u propisima i aktima niţe pravne snage. (Npr. kriviĉno djelo
ugroţavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili
kod kriviĉnog djela protivpravni prekid trudnoće, u dispozitivu se navodi da se
prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik......../. Kod
optuţenja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nuţno je ugraditi odreĎene
članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija.
Kriviĉno djelo moţe biti izvršeno ĉinjenjem i neĉinjenjem .

Ĉinjenjem:

U praksi, kriviĉno djelo se najĉešće izvršava ĉinjenjem neke radnje.


Ĉinjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo
preduzeti (npr. oduzima tuĎu pokretnu stvar, falsifikuje ispravu, drugom nanosi
povredu i sl). Dakle, kod ĉinjenja radi se o nekoj liĉnoj aktivnosti uĉinioca koja
dovodi do odreĊenih promjena u vanjskom svijetu - povreda, ugroţavanja.

Neĉinjenjem:

Kriviĉno djelo je uĉinjeno neĉinjenjem kad je uĉinitelj, koji je pravno


obavezan sprijeĉiti nastupanje zakonom opisane posljedice kriviĉnog djela,
to propustio uĉiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i znaĉenju
jednako izvršenju tog kriviĉnog djela ĉinjenjem.

Kriviĉna djela neĉinjenja mogu biti: 1. prava kriviĉna djela neĉinjenja i


2. neprava kriviĉna djela neĉinjenja.

1. Prava kriviĉna djela neĉinjenja (tzv. pravi, ĉisti omisivni delikti) su


ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu
12 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

odreĊena kao propuštanje odreĊene duţnosti (npr. neprijavljivanje


pripremanja kriv. djela)
2. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja (tzv. komisivno-omisivni delikti) su
ona kriviĉna djela koja su u kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna
ĉinjenja, odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela odreĊena kao
preduzimanje neke ĉinidbe, ali se izuzetno to kriviĉno djelo moţe
izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. (npr. majka ne hrani dijete i
usljed toga nastupi zabranjena posljedica, ili skretničar propusti da pomjeri
šine u slobodan prolaz i nastupi udes - duţnost majke na hranjenje djeteta
propisana je u porodičnom zakonu; duţnost skretničara propisana je u
odgovarajućim propisima u oblasti ţeljezničkog saobraćaja).
Dakle, kod ovih djela uvijek se radi o tome da uĉinilac propušta tj. ne
preduzima radnju koju mu nalaţe njegov liĉni status ili duţnost.

Posljedica kriviĉnog djela

Kod najvećeg broja kriviĉnih djela, posljedica kriviĉnog djela je


ugraĊena u dispoziciju kriviĉnog djela i samim tim je vidljiva (npr. lišenje
ţivota, teška tjelesna povreda, prenošenje zarazne bolesti i sl.) . MeĊutim, ima
kriviĉnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva, ali ona postoji (npr. kod
kriviĉnog djela davanje laţnog iskaza, posljedica se sastoji u stvaranju
pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke).
Posljedica kriviĉnog djela moţe se manifestovati u vidu:

1. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno


zaštićenog dobra. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se
uvijek odreĎuje kao obiljeţje bića krivičnog djela (npr. tjelesna povreda,
lišenje ţivota, kraĊa i sl.).
2. ugroţavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja
povrede.
Ta opasnost moţe biti konkretna ili apstraktna:

a) konkretna opasnost - ovdje je ta opasnost odreĊena u biću kriviĉnog


djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi kriviĉnog djela.
Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična
djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine.
b) apstraktna opasnost - postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed
preduzete radnje, ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila. Takva kriviĉna
djela ne sadrţe opasnost kao obiljeţje kriviĉnog djela, kao u sluĉaju
konkretne opasnosti, već ta opasnost nuţno proizilazi iz radnje izvršenja.
To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice nuţna i
neoboriva pretpostavka. Čim je radnja izvršena, ovu opasnost ne treba
dokazivati, jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja.
(npr. u sluĉaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih, eksplozivnih ili
radioaktivnih materijala, djelo se smatra svršenim samim ĉinom predaje
takvih materijala u prevozno sredstvo. Dakle, u ovom sluĉaju se uopšte ne
dokazuje postojanje posljedice, jer se ona pretpostavlja samim time što se
13 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

radi o materijama koje su izuzetno opasne i ĉiji je promet u javnom


saobraćaju izriĉito zabranjen.)
Objektivni uslov inkriminacije

To su okolnosti koje zakon odreĊuje kao uslov koji treba da se stvori


da bi jedno ponašanje ĉovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni
karakter.
Ove okolnosti ulaze u sastav kriviĉnog djela, ali se za postojanje
krivnje uĉinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje.
Dovoljno je da one u konkretnom sluĉaju egzistiraju, bez obzira na svijest
uĉinioca
(npr. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi nemamo svijest, ali smo „uletili“ u
tuĉu, i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro; ili npr. u privredi –
dovoljno je da je nastupila šteta).
Znaĉaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje kriviĉnog djela,
iako one ne odreĊuju kriviĉno djelo.

Subjekt izvršenja kriviĉnog djela

Subjekt izvršenja kriviĉnog djela, po vaţećem kriviĉnom, zakonu


moţe biti fiziĉko i pravno lice.
Kod pojedinih kriviĉnih djela subjekt izvršenja djela oznaĉava se na
razliĉite naĉine:
1. Kod najvećeg broja djela subjekt se oznaĉava rjeĉju «ko» (npr. ko
drugog liši ţivota, ko oduzme tuĊu pokretnu stvar). U ovoj situaciji to
praktiĉno znaĉi da takva kriviĉna djela moţe poĉiniti svako lice,
odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca.
2. Kod nekih kriviĉnih djela subjekt se oznaĉava prema odreĊenom
svojstvu lica ili njegovom statusu. (npr. sluţbeno lice, odgovorno lice,
vojno lice, vozaĉ motornog vozila, branilac, ljekar, svjedok, uĉesnik u
saobraćaju). Kod ovih kriviĉnih djela, dakle, suţen je broj mogućih
uĉinilaca tako da ova djela moţe uĉiniti samo lice koje ima odreĊeno
svojstvo. Ova djela nazivaju se VLASTORUĈNA ili DELICTA
PROPRIA. UtvrĊivanje svojstva uĉinioca kod ovakvih kriviĉnih djela
je veoma znaĉajno, jer ako uĉinilac nema odreĊeno svojstvo, neće se
raditi o tom kriviĉnom djelu.
(npr. kod kriviĉnog djela ĉedomorstva /ubistvo djeteta pri poroĊaju/ uĉinilac,
odnosno subjekt tog kriviĉnog djela moţe biti samo majka djeteta. To je
privilegovano djelo ubistva koje moţe uĉiniti samo majka u posebnom stanju do
koga dolazi u vezi sa poroĊajem. Druga lica koja bi eventualno sa majkom
uĉestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika suĉesništva u
izvršenju KD ubistva kao pomagaĉ, podstrekaĉ ili saizvršilac. Dakle, ta lica bi
odgovarala stroţije jer nemaju svojstvo koje ima majka).
Subjekt kriviĉnog djela moţe se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac),
pomagaĉ i podstrekaĉ.
Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta - ako se neko lice posluţi
drugim licem da učini krivično djelo. Npr., lice A gurne lice B na lice C, pa lice C
14 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

pretrpi povrede ili nastupi smrt. Lice A je subjekt izvršenja kriviĉnog djela, a lice B
samo sredstvo kojim se lice A posluţilo.
Subjekt krivičnog djela, odnosno učinilac i krivac nisu sinonimi, jer je kriv
samo onaj za koga se to utvrdi pravosnaţnom presudom.

Vrijeme izvršenja (uĉinjenja) kriviĉnog djela

Kriviĉno djelo je uĉinjeno u vrijeme kada je uĉinitelj radio ili bio


duţan raditi, bez obzira na to kad je posljedica ĉinjenja ili neĉinjenja
nastupila.
Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela znaĉajno je:
1) radi utvrĊivanja uzrasta uĉinioca, tj. da li je u pitanju dijete, maloljetnik
ili punoljetno lice, a što je znaĉajno radi utvrĊivanja uraĉunljivosti uĉinioca;
2) radi primjene odgovarajućeg zakona na uĉinioca, kako odredbi
materijalnopravnog, tako i procesnopravnog karaktera.
3) radi utvrĊivanja zastarjelosti kriviĉnog gonjenja;
4) radi utvrĊivanja uzrasta, tj. starosti oštećenog, kod kriviĉnih djela
gdje je uzrast oštećenog elemenat bića kriviĉnog djela; npr. kod
kriviĉnog djela vanbraĉna zajednica sa maljoljetnim licem, zavoĊenje,
obljuba nad maloljetnim licem, zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica.
5) kod nekih kriviĉnih djela vrijeme je elemenat bića kriviĉnog djela.
Npr. djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne
opasnosti, za vrijeme epidemije i sl.

Kad se ne moţe precizno utvrditi vrijeme, uzima se ono koje je


najpovoljnije za uĉinioca.
Ako se djelo sastoji od razliĉitih djelatnosti, a ĉine jednu radnju,
uzima se ono vrijeme kada je uĉinjena posljednja radnja (kumulativne
radnje).
Kod produţenog kriviĉnog djela uzima se vrijeme svake izvršene
radnje u sastavu kriviĉnog djela. Zastara teĉe od zadnje izvršene radnje.

Mjesto izvršenja kriviĉnog djela

Posljedica kriviĉnog djela se najĉešće dešava u mjestu radnje, ali


kod distancionih kriviĉnih djela, radnja se moţe desiti u jednom, a
posljedica u drugom mjestu. Naš zakon je prihvatio tzv. „kriterij ubikviteta“.
Kriviĉno djelo je izvršeno u mjestu gdje je uĉinilac radio ili je bio
duţan da radi, a kod kaţnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica
nastupila, odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala
nastupiti.
Znaĉaj mjesta izvršenja kriviĉnog djela ogleda se u slijedećem:

1. Prema mjestu izvršenja djela odreĊuje se koji će se zakon primjeniti


na uĉinioca, što je naročito značajno kod distancionih, kao i tzv. tranzitnih
krivi. djela sa elementom inostranosti (npr. paket sa eksplozivom utovaren
je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu).
15 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

2. Mjesto izvršenja djela znaĉajno je i za odreĊivanje mjesno nadleţnog


suda.
UZROĈNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE
UtvrĊivanje uzroĉne veze izmeĊu ljudske radnje i nastupjele
posljedice u konkretnom sluĉaju je ĉinjeniĉno pitanje i rješava se na
osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja.
U praksi, najĉešći su sluĉajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok
nastupanja zabranjene posljedice, tako da je uzroĉna veza nesumnjiva.
Npr. uĉinilac puca iz vatrenog oruţja u grudi ţrtve u predio srca, što dovede do
smrti. Tu je očigledno da postoji uzročna veza izmeĎu radnje učinioca i nastale
posljedice.
MeĊutim, mogući su sluĉajevi da se izmeĊu ljudske radnje i
nastupjele posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova
nastanka posljedice (npr. uĉinilac tjelesno povrijedi ţrtvu, a kasnije se ispostavi
da je ţrtva bolovala od hemofilije ili uĉinilac povrijedi ţrtvu, a lice B ţrtvi zavije
ranu septiĉkim zavojem, pa se rana inficira i ţrtva umre). U tom sluĉaju
postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzroĉne veze izmeĊu
prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice.
Kod spornih sluĉajeva naša pravna teorija i sudska praksa
prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti).
Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju
jednaku vrijednost. To znaĉi da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez
koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji, uzroĉnost će
postojati i u sluĉaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju
na radnju uĉinioca. Ako je ljudska radnja ušla u uzroĉni lanac koji je doveo
do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice, bez obzira u kojem
stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice. U slučaju prekida uzročnosti,
učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne
veze. (Npr. uĉinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede, nakon toga ga vozilom
vozi u bolnicu, u toku voţnje doĊe do udesa krivicom drugog vozaĉa, usljed ĉega
oštećeni pogine. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzroĉnosti pa će prvobitni
uĉinilac kriviĉno odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom, a drugi
vozaĉ za kriviĉno djelo ugroţavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano
smrtnom posljedicom; ili Npr. provalnik je provalio u tuĊu kuću, zatiĉe oštećenog
i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne moţe
da vlada sobom, oduzima stvar i odlazi. Nakon toga dolazi do poţara i ĉovjek
pogine. Uĉinilac će odgovarati za krajnju posljedicu, jer nije došlo do prekida
uzroĉnosti, jer je ĉovjeka doveo u stanje da ne moţe da se spasi sam ).

INSTITUTI KOJI ISKLJUĈUJU POSTOJANJE KRIVIĈNOG DJELA


(OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUĈENJE PROTIVPRAVNOSTI)

To su slijedeći pravni instituti:


1. beznaĉajno djelo,
2. nuţna odbrana i

16 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

3. krajnja nuţda.

(Kada sud utvrdi njihovo postojanje, DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU)


OdreĊeno ponašanje koje ima sva obiljeţja odreĊenog kriviĉnog
djela neće biti inkriminisano, odnosno uĉinilac neće biti kriviĉno gonjen
zbog takvog ponašanja, ukoliko postoji jedan od ova tri instituta.

1. Beznaĉajno djelo

Beznaĉajno djelo nije kriviĉno djelo.


Ono postoji kada odreĊeno djelo sadrţi obiljeţja kriviĉnog djela
odreĊena u zakonu, ali ipak se neće raditi o kriviĉnom djelu s obzirom na:

1. naĉin izvršenja kriviĉnog djela,


2. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i
3. nizak stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca.

Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se odreĊeno


ponašanje moglo ocijeniti kao beznaĉajno djelo.
Znaĉajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznaĉajno djelo ili ne,
jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. u sluĉaju razbojništva ili ubistva,
zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o
beznaĉajnom djelu).
Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih kriviĉnih djela. U
praksi su poznati sluĉajevi kraĊe pakla ili šteke cigareta, artikala za ishranu,
protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u drţavnoj svojini i sl.
Pri tome svakako treba cijeniti i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca
(npr. uĉinilac nije ranije osuĊivan, izvršio je kraĊu u gladnom stanju ili su
ukradeni predmeti oduzeti).
U suštini radi se o tzv. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni
kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. djela, tako da ne zasluţuju kriviĉni progon.

2. Nuţna odbrana
(2) Nuţna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uĉinitelj od sebe
ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad,
a koja je srazmjerna napadu.
(3) Uĉinitelj koji prekoraĉi granice nuţne odbrane moţe se blaţe kazniti, a ako je
prekoraĉenje uĉinio zbog jake razdraţenosti ili straha izazvanog napadom, moţe
se i osloboditi kazne.

Nuţna odbrana predstavlja sukob prava i neprava.


Nije kriviĉno djelo ono djelo koje je uĉinjeno u nuţnoj odbrani. Dakle,
nuţna odbrana predstavlja opšti osnov iskljuĉenja protivpravnosti - postojanja
kriviĉnog djela.
Nuţna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da
uĉinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći
protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom.
17 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Dakle, napad (koji moţe dolaziti samo od ĉovjeka) treba da je:


1. protivpravan, 2. istovremen ili direktno predstojeći i 3. neskrivljen, a
odbrana treba da je srazmjerna napadu.
Opšteprihvaćeno je da nuţna odbrana ima dvije komponente:

1. napad, s jedne strane i


2. odbranu, (odnosno, odbijanje napada) sa druge strane.

Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu, ali i da
svaka odbrana nije nuţna odbrana. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i
karakter nuţne odbrane kao osnova koji iskljuĉuje protivpravnost, potrebno je da
napad i odbrana ispunjavaju odreĊene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi.

NAPAD (1. ljudska radnja, 2. protivpravan, 3. nema N.O. na N.O., izuzev kod
prekoračenja, 4. istovremen ili neposredno predstojeći, 5. Stvarno postojanje -
putativna N.O.)

Napad predstavlja ljudsku radnju, što znaĉi da napad moţe dolaziti


samo od ĉovjeka. Bez znaĉaja je njegov uzrast ili uraĉunljivost, da li je napad
preduzet umišljajno, ili nehatno i sl. Napadaĉ je ĉovjek i onda kada koristi
ţivotinju kao sredstvo napada ili neka tehniĉka postrojenja ili naprave.
Radnja napada se redovno sastoji u ĉinjenju, ali nije iskljuĉeno da
izuzetno i neĉinjenje, odnosno propuštanje ima karakter napada protiv
koga je dozvoljena odbrana (npr. odbijanje ljekara da pruţi pomoć licu kome je
ţivot u opasnosti ima karakter napada i sl.). Za postojanje nuţne odbrane nije
neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo.
Napad moţe biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra
(ţivot, tijelo, imovina). Nuţna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni
napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. nuţna pomoć).
Napad mora biti protivpravan, jer samo protivpravan napad legitimira
pravo na odbranu. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog
zakonskog ovlaštenja, odnosno kada se tim napadom povrjeĊuju pravni
propisi bilo koje grane prava. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na
osnovu zakonskog ovlaštenja, iako sadrţajno uključuju i akte napada,
"napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr.
lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru, pretresanje stana od strane
organa gonjenja, lišavanje slobode lica zateĉenog u izvršenju kriv.djela). Iz
zahtjeva da napad mora biti protivpravan, proizilazi da nije dozvoljena
odbrana protiv onoga koji se brani u nuţnoj odbrani („nema nuţne odbrane
na nuţnu odbranu“), ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeĊe
granice dozvoljene odbrane. Ako se to desi, tada "odbrana" dobija karakter
protivpravnog napada i lice koje je bilo napadaĉ stiĉe pravo na nuţnu
odbranu. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao,
odnosno skrivio. Pri tome ne smije da se radi o tzv. insceniranoj nuţnoj odbrani
koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nuţne
odbrane izvršilo kriviĉno djelo, odnosno povrijedilo neko napadaĉevo dobro.

18 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Napad i odbrana moraju biti istovremeni, jer su ove dvije


komponente u korelaciji. Istovremenost postoji kako onda kada je napad
aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane), tako i onda kada neposredno
predstoji (npr. jedno lice sa noţem trči prema drugom licu u namjeri da ga
udari). Nuţna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete
nakon završetka napada, jer bi to znaĉilo legalizovanje osvete. Praktiĉno, ima
se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet,
ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadaĉa realno moţe ocijeniti i
oĉekivati da će radnja napada neposredno uslijediti.
Npr. ako napadaĉ prilazi stolu nekog gosta i poĉne ga napadati to je
istovremeni napad i odbrana bez sumnje; ili npr. napadaĉ prilazi ţrtvi i hvata se
za dţep kaputa, a radi se o ĉovjeku koji je poznat kao siledţija i lako se hvata
oruţja, a napadaĉ i ţrtva imaju nesuglasice od ranije. Druga osoba, ţrtva, realno
moţe zakljuĉiti da napad predstoji i moţe se braniti.
Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada, a koja se
sastoje u preduzimanju tzv. zaštitnih mjera (npr. električne ograde i sl.). Ova, pro
future nuţna odbrana nije dozvoljena, jer se ovdje radi samo o prijetnjama od
(eventualnog) budućeg napada, za koje se ne moţe unaprijed predvidjeti koje
vrste i intenziteta će biti, pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna.
Napad mora stvarno postojati, odnosno mora biti stvaran, a ne
uobraţen, kada postoji tzv. putativna (uobraţena) nuţna odbrana. Putativna
nuţna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. Ovdje
se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi, jer prema okolnostima sluĉaja
smatra da se na njega vrši napad, iako to nije sluĉaj.
Npr. jedno lice u noći saĉeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega djeĉiji
pištolj. Napadnuti, u uvjerenju da je napadnut, upotrijebi noţ ili vatreno oruţje te
povrijedi ili liši ţivota napadaĉa. Ovdje je oĉigledno da napadnuti nije bio u
mogućnosti pouzdano zakljuĉiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi
o pravom pištolju. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je
napadnut, te bi se radilo o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti zbog postojanja
stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana.
U sluĉaju putativne nuţne odbrane nema nuţne odbrane i
odbrambene radnje tada će biti protivpravne, a pitanje eventualne krivice
rješava se na nivou kriviĉne odgovornosti, konkretno kroz stvarnu zabludu.
Izvršilac, u ovom slučaju, odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u
zabludi iz nehata i ako zakon predviĎa kaţnjavanje za to djelo u slučaju da je
izvršeno iz nehata.
Kriviĉno djelo ubistvo namah se ĉini u sliĉnom stanju, kao u sluĉaju
putativne nuţne odbrane.1 Kada doĊemo u situaciju da procjenjujemo da li se
radi o nuţnoj odbrani ili ubistvu na mah, sud će uvijek iskoristiti pravilo "In dubio
pro reo", te će odluĉiti da se radi o prekoraĉenju nuţne odbrane jer tada postoji
mogućnost od oslobaĊanja od kazne.

1
Ubistvo namah - Ko drugoga usmrti namah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraţenost ili prepast njegovim
napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeĎanjem, kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina.

19 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

ODBRANA (1. def.-ofanz., 2. da se njome ostvaruju obilj. KD, 3. usmjerena


protiv napadača ili njegovog dobra, 4. neophodno potrebna - srazmjernost)
Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nuţne odbrane,
koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povreĊuje neko napadaĉevo
dobro. Ona moţe biti defanzivna, ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu
odbranu, ako se drugaĉije ne moţe odbiti napad.
Neophodno je da se odbrana odvija u odreĊenim granicama, jer
svaka odbrana nije nuţna odbrana i da bi ona imala takav karakter,
potrebno je:
1. da su radnjama odbrane ostvarena obiljeţja nekog kriviĉnog djela
(tzv. djelo nuţne odbrane), jer ako bi napad bio otklonjen radnjama
kojima nije ostvareno kriviĉno djelo, onda takva situacija nije ni
relevantna sa kriviĉno-pravnog stanovišta.
2. odbrana treba biti usmjerena protiv napadaĉa ili nekog njegovog
dobra, ako je to potrebno radi odbijanja napada. Ukoliko je odbrana
otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara, nema nuţne
odbrane, ali moţe da postoji eventualno krajnja nuţda. MeĊutim,
postojaće nuţna odbrana ukoliko je izvršilac djela nuţne odbrane uništio ili
oštetio tuĊu stvar koju je napadaĉ koristio kao sredstvo napada.
3. najznaĉajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nuţnosti,
neophodnosti da bi se odbio napad. U tom pogledu je znaĉajno što je
zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" izmeĊu
napada i odbrane. Da li je odbrana bila neophodno potrebna, a time i
srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina, sredstva i
mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada.
Srazmjernost napada i odbrane ne moţe se cijeniti iskljuĉivo imajući u
vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani, već treba cijeniti intenzitet
napada, snagu i spretnost napadaĉa u odnosu na napadnutog, sredstva
koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. Mora se
imati u vidu da se od uĉinioca djela nuţne odbrane ne moţe zahtijevati
posve trezveno prosuĊivanje i matematiĉko odmjeravanje i procjenjivanje
preduzete akcije. Navedeni proporcionalitet izmeĎu napada i odbrane ne
treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju izmeĎu kolidirajućih dobara.
Radiće se o nuţnoj odbrani i onda kada se povreĊuje napadaĉevo dobro
veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. Nuţna odbrana je kolizija prava
i neprava iz čega proizilazi i pravo na nuţnu odbranu i stoga stav da
napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu, bjeţanjem ili na drugi način.

Prekoraĉenje granice nuţne odbrane (eksces nuţne odbrane)

Ono postoji u sluĉaju kada napadnuti prekoraĉi granice koje su


neophodno potrebne za odbijanje napada. Eksces nuţne odbrane moţe
biti:
a) intenzivni - postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno
potrebna, odnosno bila je nesrazmjerna, i
b) ekstenzivni - postoji kada je napad već bio prestao.

20 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces, jer


prestankom napada prestaje i stanje nuţne odbrane, te povreĊivanje
dobara napadaĉa nakon toga ne predstavlja nuţnu odbranu.
Imajući u vidu da izvršilac ĉesto nije u mogućnosti da pravilno ocijeni
potrebne granice odbrane, zakon je prekoraĉenje nuţne odbrane predvi dio kao
fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne, u zavisnosti od toga
pod kakvim okolnostima je prekoraĉenje izvršeno.
Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. Kada doĎemo u
situaciju da procjenjujemo da li se radi o nuţnoj odbrani ili ubistvu na mah, sud
će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nuţnoj odbrani.

3. Krajnja nuţda

(1) Nije kriviĉno djelo ono djelo koje je uĉinjeno u krajnjoj nuţdi.
(2) Krajnja nuţda postoji kad je djelo uĉinjeno da uĉinitelj od sebe ili od
drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost
koja se na drugi naĉin nije mogla otkloniti, a pritom uĉinjeno zlo nije veće
od zla koje je prijetilo.
(3) Uĉinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekoraĉi granice krajnje
nuţde, moţe se blaţe kazniti, a ako je prekoraĉenje uĉinjeno pod naroĉito
olakšavajućim okolnostima, moţe se i osloboditi kazne.
(4) Nema krajnje nuţde ako je uĉinitelj bio duţan izloţiti se opasnosti.

Zakon krajnjoj nuţdi, kao i nuţnoj odbrani, priznaje karakter opšteg


osnova iskljuĉenja kriviĉnog djela, iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno
razlikuje od nuţne odbrane.
Za razliku od nuţne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i
neprava, krajnja nuţda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa
zasnovana na pravu. Dakle, ovdje su u konfliktu pravo sa pravom, odn. dva
podjednako pravno zaštićena dobra. Ustanova krajnje nuţde obuhvata one
ţivotne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti
ţrtvovanjem tuĊeg dobra, pri ĉemu se radnjom otklanjanja opasnosti
ostvaruju obiljeţja odreĊenog kriv. djela. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi
zakonski uslovi za postojanje krajnje nuţde, onda takvo djelo nije protivpravno,
odn. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno, nuţda ĉini dozvoljenim“).
Krajnja nuţda postoji kada uĉinilac preduzima neku radnju da bi od
sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno
predstojeća, neskrivljena i koja se na drugi se naĉin nije mogla otkloniti, pri
ĉemu uĉinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo.
Npr. neko lice nasilno prodre u tuĊi stan da bi od poţara spasilo neko lice;
ili vozaĉ kojem u toku voţnje ispred automobila „iskoĉi“ pješak, postupiće u
krajnjoj nuţdi kada, radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugroţavanja
njegovog ţivota, skrene sa kolovoza i pri tome npr. udari u ogradu nekog lica i
ošteti je, ĉime nanese štetu vlasniku ograde.
Uslovi za procjenu postojanja krajnje nuţde su rigorozniji nego u
sluĉaju nuţne odbrane, jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na

21 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

pravu, pri ĉemu oštećeni ni na koji naĉin nije doprinio nastupanju


posljedice.

Krajnja nuţda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente:

1. opasnost za odreĊeno dobro,


2. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuĊeg, odnosno drugog
dobra.
OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO

Opasnost je stanje ugroţenosti odreĊenog dobra u kojem je, prema


objektivnim okolnostima date situacije i opštim naĉelima iskustva,
nastupanje povrede dobra vjerovatno. Po prirodi stvari nuţno je da se radi o
znaĉajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete, jer neznatna
ugroţavanja, svakodnevne neugodnosti, ne mogu zasnovati krajnju nuţdu.
Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nuţde, moraju se ispuniti
odreĊeni uslovi:
1. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. Opasnost
koja ne prijeti nikome i niĉemu ne moţe zasnovati stanje krajnje nuţde. U
praksi, ovaj institut najviše dolazi do izraţaja u otklanjanju opasnosti za
ţivot, tjelesni integritet, zdravlje i imovinu. Naravno i ovdje se mogu štiti
kako svoja tako i tuĎa dobra.
2. Opasnost mora biti stvarna. Ako opasnost objektivno ne postoji moţe se
raditi o putativnoj krajnjoj nuţdi, za što vaţi sve što je reĉeno za putativnu
nuţnu odbranu. Moţe se raditi i o tome da uĉinilac pokušava opravdati
izvršeno kriviĉno djelo pozivanjem na krajnju nuţdu. Za razliku od nuţne
odbrane, gdje napad moţe dolaziti iskljuĉivo od ĉovjeka, opasnost kod
krajnje nuţde moţe dolaziti iz razliĉitih izvora (od radnji čovjeka, prirodnih
nepogoda, ţivotinja, kvara tehničkih ureĎaja i sl.).
3. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. izazvana od uĉinioca koji
otklanja opasnost. To znaĉi da se neće moći pozivati na krajnju nuţdu
onaj uĉinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na ĉinjenicu da
njegovo ponašanje moţe prouzrokovati opasno stanje iz koga moţe
proizaći povreda odreĊenih dobara. (npr. kada planinar nedovoljno
odjeven provali u tuĊu planinsku kuću da bi se spasio;)

OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. da se


njome ostvaruju obiljeţja KD, 2., da se opasnost na drugi način nije mogla
otkloniti 3. srazmjernost, 4. istovremenost i 5. subjektivni elemenat -svijest i volja
da se radnjama otklanja opasnost)

Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje


nastale situacije, jer uĉinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra
prebacuje na drugo pravno dobro. Time se ugroţenom dobru pruţa zaštita,
a povreĊuje se dobro nekog drugog lica.
Samo izuzetno, moţe se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost,
kada se radi o tzv. nuţnoj pomoći (npr. pristanak pacijenta na riziĉnu operaciju
22 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

da bi mu se spasio ţivot, ĉime se stavlja u drugu opasnost, i da bi bio spašen


povreĊuje se njegov tjelesni integritet, ili trudnica iz medicinskih indikacija
prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj ţivot i sl.).
Radnja otklanjanja opasnosti redovno znaĉi ostvarenje odreĊenog
kriviĉnog djela, ali u uslovima krajnje nuţde, protivpravnost takvog djela je
iskljuĉena. Otklanjanje opasnosti, ili djelo krajnje nuţde, se redovno vrši
činjenjem, ali izuzetno to moţe biti i propuštanjem duţnog činjenja (npr.
neprijavljivanje kriviĉnog djela i uĉinioca da bi se spasio ţivot).
S obzirom da u krajnjoj nuţdi kolidiraju dobra jednakopravno
zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice, za
otklanjanje opasnosti kod krajnje nuţde postavljeni su dosta strogi uslovi
bez kojih pri tome uĉinjeno djelo ostaje protupravno.
To su slijedeći uslovi:

1. Prvi i najstroţiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuĊeg dobra


(opasnost se na drugi naĉin nije mogla otkloniti). Za razliku od nuţne
odbrane, krajnja nuţda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti
na drugi naĉin. Ukoliko je postojao drugi, ili manje štetan izlaz iz te situacije
(npr. sklanjanje od opasnosti, bijeg, dozivanje u pomoć, organizovanje
zaštite, povreda nekog svog manjeg dobra, i sl.), ne moţe se odobriti krajnja
nuţda. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta.
2. Posebnog znaĉaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara, tj. da
uĉinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Dakle, potrebno je da
povrijeĊeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra, da bi djelo
krajnje nuţde uopšte moglo biti opravdano, neprotivpravno, jer u suprotnom,
kada je uĉinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo, radi se o prekoraĉenju
granica krajnje nuţde (eksces krajnje nuţde).
3. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno
prijeteća. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je
opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. Opasnost
neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje
gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu
odmah. To znaĉi da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog
instituta.
4. Pored navedenih, opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje
nuţde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da
se navedenim radnjama otklanja opasnost. Postupak u ovakvim
situacijama moţe se opravdati samo onda kada su, pored objektivnih,
postojali i subjektivni uslovi opravdanja, samo onda kada je učinilac djela
krajnje nuţde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost, slijedi cilj
spašavanja, zaštite.

Prekoraĉenje granica krajnje nuţde (eksces krajnje nuţde)

Postoji u 2 (dva) oblika:


1. intenzivni eksces - postoji kada je uĉinjeno zlo veće od zla koje je
prijetilo,
23 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

2. ekstenzivni eksces - postoji kada se otklanja opasnost koja po


objektivnoj ocjeni još nije nastupila, niti je neposredno predstavljala
opasnost.
Kod ovog, ekstenzivnog, ekscesa ne radi se o krajnjoj nuţdi, niti o
prekoračenju krajnje nuţde, jer nedostaje element istovremenosti, tj. radi
se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi
(npr. dvije susjedne kuće, u jednoj ogromno drvo, pa vlasnik druge kuće
misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga).
U sluĉajevima kada je uĉinilac djelo izvršio u prekoraĉenju granica
krajnje nuţde, ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nuţde, izvršeno
djelo ostaje protivpravno, tj. ostaje kriviĉno djelo. MeĊutim, zakon polazi od
toga da uĉinilac djela krajnje nuţde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni
njene granice, pa izvršenje djela u prekoraĉenju granica krajnje nuţde tretira kao
fakultativni osnov za ublaţavanje kazne, pa ĉak i za osloboĊenje, ako je
prekoraĉenje uĉinjeno pod naroĉito olakšavajućim okolnostima.
Privilegija krajnje nuţde ne vrijedi za one sluĉajeve kada su
odreĊena lica zbog vršenja odreĊenih profesija duţna da se izlaţu
opasnosti. Ako je neko duţan da se izlaţe opasnosti u obavljanju svoje
sluţbene duţnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu, ne moţe se pozivati na
institut krajnje nuţde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. (Npr.,
ljekar se ne moţe pozivati na strah od zaraze i odbiti pruţiti pomoć oboljelom;
vatrogasac ne moţe iz straha odbiti intervenciju. U ovim sluĉajevima, navedena
lica ĉine odreĊeno kriviĉno djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nuţde)
MeĊutim, ovo ograniĉenje nije apsolutno, jer obaveza izlaganja opasnosti
prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom ţivotu.

POKUŠAJ
(2) Uĉinitelj će se za pokušaj kriviĉnog djela kazniti u granicama kazne
propisane za to kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti.

Pokušaj je sa umišljajem zapoĉeto, ali nedovršeno kriviĉno djelo. To


znaĉi da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa,
koji se sastoje u tome:
1) da kod uĉinioca postoji umišljaj, odnosno volja da izvrši kriviĉno djelo,
2) da je izvršenje kriviĉnog djela zapoĉeto i
3) da je, u pravilu, izostala posljedica.

1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je uĉinilac


preduzeo radnje kojima je zapoĉeto izvršenje kriviĉnog djela. Moţe se reći
da je izvršilac zapoĉeo izvršenje kriviĉnog djela kada je svojom radnjom
ostvario neko od obiljeţja kriviĉnog djela. (npr. izvjesno je da postoji pokušaj
u sluĉaju kada je uĉinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja ţivota i promašio; ili
kada je zapoĉeo daviti ţrtvu u namjeri da je ubije; ali ko je nabavio samo
sredstva za pravljenje falsifikovanog novca, pa je uhvaćen već prilikom
nabavljanja i pripreme tih sredstava, tek je u fazi pripremanja).

24 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Nekada će biti dovoljno da je uĉinilac primijenio neko od sredstava ili


naĉina izvršenja datog djela, (npr. kod razbojništva ili silovanja, kod kojih
pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane uĉinioca).

2) Slijedeće obiljeţje pokušaja sastoji se u tome da kriviĉno djelo nije


dovršeno - da je izostala posljedica. Nedovršenost kriviĉnog djela je negativni
elemenat, negativna pretpostavka pokušaja. Nastupanje posljedice predstavlja
po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom kriviĉnom djelu, a ne o pokušaju.
Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvije vrste
pokušaja:
1. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj - postoji kada je uĉinilac zapoĉeo
radnju izvršenja, ali je nije dovršio. (npr. zamahne noţem na drugo lice, ali
radnju ne dovrši, bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg);
2. svršeni ili dovršeni pokušaj - postoji kada je uĉinilac preduzeo radnju
izvršenja i istu dovršio, ali posljedica nije nastupila. (npr. lice A puca na
lice B, ali doĊe do promašaja). Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više
ne moţe obustaviti svoje djelovanje, pa se dobrovoljni odusta nak od ovog
pokušaja moţe sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje
posljedice. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaţe kaţnjava, nego za
svršeni.

3) Najzad, jedno od obiljeţja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji


se sastoji u umišljaju ili volji uĉinioca da izvrši kriviĉno djelo. Za postojanje
pokušaja nuţno je da je odluka o izvršenju djela definitivna, konačna. (stoga
nema pokušaja npr. kod onog ko je samo posegnuo, ko se samo mašio za
pištolj, ali se nije još odluĉio da puca, već eventualno samo da zaprijeti). Budući
da je umišljaj konstitutivno obiljeţje pokušaja, u teoriji je vladajuće shvatanje da
je nehatni pokušaj nemoguć.
U vezi sa kaţnjavanjem, treba razlikovati 2 pitanja:
1) KADA SE kaţnjava za pokušaj? - pokušaj je kaţnjiv kod svih djela sa
propisanom kaznom zatvora od 3 godine i teţom, a za pokušaj drugih
kriv. djela samo kad zakon izriĉito odreĊuje kaţnjavanje za pokušaj.
2) KAKO SE kaţnjava za pokušaj? - uĉinilac će se za pokušaj kazniti u
granicama kazne propisane za to kriviĉno djelo, ali se moţe i blaţe
kazniti.
Pokušaj je na taj naĉin predviĊen kao fakultativna okolnost za ublaţavanje
kazne (pravi pokušaj), dok je zakon kod nepodobnog pokušaja dao još šire
mogućnosti za ublaţavanje, jer je predvidio ĉak i mogućnost osloboĊenja od
kazne, što podrazumijeva i neograniĉeno ublaţavanje. Da li će sud odmjeriti
kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo, kako se
prvenstveno u zakonu sugeriše, ili će iskoristiti mogućnost ublaţavanja
kazne, zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. Pri tome će
svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju,
koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje),
da li je nastojao ili ţelio spriječiti nastupa nje posljedice, iako je ona izostala iz
drugih razloga, da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. U praksi sudovi za

25 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

pokušaj redovno ublaţavaju kaznu, iako to ne proističe iz zakonske


ekspresije, gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo.

Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog kriviĉnog djela nije


moguć kod svih kriviĉnih djela. Postoje kriviĉna djela kod kojih pokušaj
nije moguć:
a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu
pokušaja, (npr. kod kriv. djela uĉestvovanja u tuĉi, zatim kod ĉistih omisivnih
delikata koji se izvršavaju neĉinjenjem, kakva su kriviĉna djela nepruţanje
pomoći i napuštanje nemoćne osobe - jer se kod ovih djela pravog neĉinjenja,
momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kaţnjivo posve
podudaraju, nastupaju istovremeno; dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela
nepravog neĉinjenja - npr. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da
ga hrani, ali to uĉini neko drugi, izvršila je pokušaj ubistva neĉinjenjem), ili
b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov
bitni elemenat, pa usljed toga, sam pokušaj predstavlja izvršenje
kriviĉnog djela (npr. napad na ustavni poredak ili ugroţavanje teritorijalne
cjeline Federacije).

Kvalifikovani pokušaj

Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg


se nisu ostvarila obiljeţja onog kriviĉnog djela koje je uĉinilac namjeravao
izvršiti, već nekog drugog djela koje je predviĊeno kao posebno kriv. djelo.
Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj, iako je došlo do izvjesne
posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj), ali ne one koju je učinilac imao u vidu.
(Npr. Uĉinilac puca na ţrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave,
ali mu nanese samo tjelesnu povredu. Kod ovog sluĉaja radiće se o pokušaju
kriviĉnog djela ubistva, a ne o dovršenom kriviĉnom djelu tjelesene povrede. Ovo
iz razloga što je umišljaj uĉinoca i sve okolnosti dogaĊaja govorile da je on htio
lišenje ţivota drugog lica).
U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela
na koje je bio upravljen umišljaj, a ne kao dovršeno krivično djelo koje je
ostvareno pokušajem toga djela. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa
pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kaţnjavati, ali će se to
redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo.

Nepodoban (nemoguć) pokušaj

Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša uĉiniti


kriviĉno djelo:

a) neprikladnim sredstvom (npr. pokušaj lišenja ţivota drugog lica potpuno


neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom
supstancom koja je izgubila svojstva) ili
b) prema neprikladnom predmetu (npr. postoji kod pokušaja ubistva leša,
pokušaja abortusa ţene koja nije trudna).
26 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban


pokušaj:

 Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje


izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja kriviĉnog djela. (npr. u
odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u sluĉaju pokušaja ubistva na
lešu, a u pogledu sredstva radnje izvršenja u sluĉaju pucanja iz prazne
puške)
 Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt
radnje izvršenja podobni, ali u konkretnom sluĉaju nisu mogli
dovesti do ţeljenog rezultata samo zbog naroĉitih okolnosti, koje su
postojale u konkretnom sluĉaju. (npr. lopov zavuĉe ruku u tuĊi prazan
dţep, ili uĉinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da ţrtvu liši ţivota, ali je
ona prije toga napustila kuću)

Kod svih nepodobnih pokušaja vaţno je da uĉinilac nije svjestan


navedenih nepodobnosti. U protivnom, ako je uĉinilac toga svjestan, onda
nema ni volje da se izvrši kriviĉno djelo, pa ni samog pokušaja.
Inaĉe, nepodobni pokušaj je kaţnjiv uvijek kada je kaţnjiv i obiĉni
pokušaj. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio
mogućnost osloboĊenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov
osloboĊenja od kazne).

DOBROVOLJNI ODUSTANAK
Dobrovoljni odustanak je situacija kada uĉinilac pokuša uĉiniti
kriviĉno djelo, ali od izvršenja kriviĉnog djela dobrovoljno odustane,
odnosno izvršenje kriviĉnog djela sprijeĉi. Dakle, uĉinilac je ušao u kaţnjivu
zonu, ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja kriviĉnog djela.
Za razliku od većine kriviĉnih zakonodavstava, koji u ovom sluĉaju
predviĊaju obavezno osloboĊenje od kazne, prema našem zakonu, dobrovoljni
odustanak je fakultativni osnov za osloboĊenje od kazne („moţe se
odloboditi od kazne“).
Odustanak od izvršenja kriviĉnog djela u osnovi ima 2 oblika, u
zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju:

a) Kod nesvršenog pokušaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je


uĉinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje
(npr. uĉinilac koji je oborio ţrtvu sa zamahnutim noţem u ruci odustao je od
ubistva i sl.).
b) Za razliku od nesvršenog pokušaja, kod koga je dovoljna obiĉna
pasivnost, kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu
aktivnog ponašanja usmjerenog na sprjeĉavanje posljedice (npr. uĉinilac
ţrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze
ljekaru koji je spasi i sl.).

27 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za osloboĊenje


od kazne, ono mora biti dobrovoljno. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je
uĉinilac, i pored toga što je bio svjestan da kriviĉno djelo moţe dovršiti,
odustao od njegovog izvršenja.
Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci uĉinioca, tj.
kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog uĉinioca, koje nije
nastalo pod preteţnim uticajem vanjskih okolnosti. Stoga neće biti odustanka:
 ako je to neko drugi, mimo njega, uĉinio, (npr. kada je smrt sprijeĉena
hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo uĉinioca).
 ako je uĉinilac sluĉajno sprijeĉio nastupanje posljedice,
 ako je posljedica nastupila, iako je uĉinilac preduzeo mjere da
sprijeĉi njeno nastupanje. Ta okolnost se moţe uzeti samo kao
olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. (npr. uĉinilac ţrtvi da otrov u
namjeri da je liši ţivota, ako ţrtva umre raditi će se o ubistvu, bez obzira
što je uĉinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja ţrtve. Ako u ovoj
situaciji uĉinilac nakon davanja otrova angaţuje ljekare, koji spase ţrtvu
moţe se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila).
 kada je uĉinilac odustao od npr. kriviĉnog djela kraĊe zbog dolaska
ĉuvara, otpora ţrtve, ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno
sredstvo izvršenja djela. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je
uĉinilac odustao, jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene teţine,
ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se
suprotstavio naoruţanom napadaĉu.
 kada je uĉinilac odustao od kriviĉnog djela zbog nemogućnosti
njegovog izvršenja (npr. obijaĉ kase utvrdi da nije u stanju da obije
kasu).
 kada je uĉinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja, (npr. kradljivac
ĉuje glasove ukućana, prolaznika i sl.)
 kada uĉinilac pogrešno drţi da postoji neka spoljna okolnost koja u
stvarnosti ne postoji, (npr. pogrešno je mislio da je naišao policajac)
 ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo
skopĉano sa neugodnostima po izvršioca, a sa kojima on nije
raĉunao, (npr. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak uĉiniocu koji je
odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i
zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti),
 kada je uĉinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao,
(npr. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu
kopiju, ili je u kasi bilo malo novca).

Etiĉka vrijednost motiva je irelevantna, jer dobrovoljni odustanak nije


etiĉki, već psihološki pojam. Stoga odustanak moţe biti moralne prirode (npr.
saţaljenje, stid, probuĊena savjest i sl.), ali i ne mora, (pa će dobrovoljni
odustanak npr. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se uĉinilac
prilikom susreta sa ţrtvom uplašio i pobjegao). Eventualno vrednovanje motiva
odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne, pogotovo kada se sud odlučuje
hoće li učinioca osloboditi od kazne.

28 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kod nepodobnog pokušaja, nema mjesta dobrovoljnom odustanku,


jer se tu nema šta sprijeĉiti ili ukloniti, ali sud moţe vrednovati novi izmijenjeni
stav učinioca pri odmjeravanju kazne.
Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju,
pa je stoga on iskljuĉen u svim sluĉajevima kad je kriv. djelo dovršeno.
Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je uĉinilac odustao od izvršenja
djela, ali ono ipak bude dovršeno, kada uĉinilac nakon formalnog dovršenja
kriviĉnog djela pokuša sprijeĉiti nastupanje posljedice, ili kada nakon izvršenog
djela uklanja štetne posljedice djela.
U sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one
radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriv. djelo.
(npr. u sluĉaju falsifikovanja isprave kojom je uĉinilac pokušao izvršiti
prevaru ili pronevjeru, od kojih je dobrovoljno odustao, pitanje je njegove
odgovornosti za falsifikovanje isprave; ili da li će uĉinilac koji je dobrovoljno
odustao od npr. silovanja, odgovarati za prinudu, što je sastavni dio tog djela;)

SAUĈESNIŠTVO
Sauĉesništvo, u općem, širem, smislu, je uĉešće dva ili više lica u
izvršenju kriviĉnog djela, uz istovremeno postojanje svijesti o zajedniĉkom
djelovanju.
Sauĉesništvo se manifestuje kao:
1. saizvršilaštvo,
2. podstrekavanje i
3. pomaganje.

Sauĉesništvo, u kriviĉnopravnom, tj. u uţem smislu, podrazumijeva


samo podstrekavanje i pomaganje, jer ono predstavlja radnje kojima se
uĉestvuje u kriviĉnom djelu koje preduzima neko drugo lice.
S druge strane, saizvršilac uĉestvuje u svom, a ne u tuĊem djelu, pa
je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva, jer
saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne moţe zavisiti od neĉije radnje
izvršenja. Takvu poziciju u ostvarenju kriviĉnog djela sauĉesnici, odn. pomagaĉi
i podstrekaĉi nemaju, oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju
(sa)uĉestvovanje u tuĊem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi.
Iako pojam izvršioca zakon izriĉito ne reguliše, meĊu izvršiocima
odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. neposredni izvršilac, 2. saizvršilac i 3.
posredni izvršilac, a meĊu sauĉesnicima: 1. podstrekaĉ i 2. pomagaĉ.
Najzad, sauĉesnici odgovaraju samo za umišljajno uĉešće u
ostvarenju kriviĉnog djela, dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno uĉešće.

Saizvršilaštvo

SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajedniĉki izvrše kriviĉno


djelo uĉestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo
ĉime se na odluĉujući naĉin doprinosi izvršenju kriviĉnog djela.

29 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica, koja
ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca, na osnovu zajedniĉke
odluke, svjesno i voljno, uĉine odreĊeno kriviĉno djelo.
O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. Kako vidimo, naša
pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju
djela. Dakle, saizvršilac je onaj uĉesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi
„podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedniĉkom cilju.
Za razliku od sauĉesnika u uţem smislu (podstrekaĉa i pomagaĉa),
saizvršioci ne uĉestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuĊem
djelu), već svi zajedniĉki ostvaruju svoje, zajedniĉko, djelo, pri ĉemu svaki
od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg kriviĉno djelo ne bi
bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni naĉin. To znaĉi da svaki
od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog znaĉaja u
procesu izvršenja djela, jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj
dio zadatka, djelo ne bi moglo biti realizovano, odn. ne bi moglo biti realizovano
onako kako je planirano. (npr. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je, u skladu sa
prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili kraĎa, imalo zadatak da čeka
u automobilu i ostale članove grupe, nakon oduzetog novca ili stvari, odveze sa
mjesta razbojništva ili kraĎe, nakon čega su svi meĎusobno podijelili „plijen“.)
Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 naĉina:
1. kada saizvršioci direktno uĉestvuju u izvršenju djela (npr. više lica
se dogovore da zajedniĉki napadnu treće lice i zajedniĉki ga ubiju.
Radi se o saizvršilaštvu, bez obzira ko je od njih nanio povrede, iz
razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajedniĉki izvrše djelo i u
tome su istrajali).
2. kada saizvršilac ne uĉestvuje direktno u izvršenju djela, ali
preduzima druge radnje kojima na odluĉujući naĉin doprinosi
izvršenju djela. (npr. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu
skupocjenih aparata. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu
izvršenja djela tako da neki ĉuvaju straţu, drugi provaljuju u objeakt, a
treći odnose stvari. Ĉuvari u ovom sluĉaju ne uĉestvuju direktno u
radnji izvršenja, jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari, ali se tretiraju
kao saizvršioci, jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili
ulogu da ĉuvaju straţu i tako obezbjeĊuju ostale u toku provaljivanja.
Bez te njihove radnje, ostali ne bi pristupili tom djelu, tako da uloga
ĉuvanja straţe na odluĉujući naĉin doprinosi izvršenju djela).
Sporazum saizvršilaca moţe biti izriĉit, a moţe biti prećutan, odnosno
slijediti iz konkludentnih radnji.
Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene
subjektivne i objektivne pretpostavke:
1. Zajedniĉka odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u
tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajedniĉki sa drugima
izvrši kriviĉno djelo. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u sluĉajevima
"zajedniĉkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za
drugo, odn. koja su djelovala bez zajedniĉke odluke, nezavisno jedno od
drugog. Tada se zapravo radi o sluĉajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili
paralelnom izvršilaštvu, (npr. npr. dva lica provale u objekat radi kraĊe
30 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

stvari, nailazi treće lice koje koristi pogodnost, te iz provaljenog objekta


uzima neke stvari za sebe). Svijest o zajedniĉkom djelovanju ne znaĉi
istovremeno i postojanje zajedniĉkog umišljaja o djelu, jer je rijeĉ
samo o svijesti o saizvršilaĉkoj radnji, dok svijest o posljedici djela
koja je bitna za umišljaj, ne mora biti ista kod svih saizvršilaca, jer je
moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na
posljedicu.
2. Zajedniĉko izvršenje kriviĉnog djela je objektivna komponenta koja
znaĉi da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog
djela ili nešto drugo što na odluĉujući naĉin doprinosi izvršenju kriviĉnog
djela. (npr., ako više lica zajedniĉki do smrti tuku motkama, ili je jedni tuku
a drugi je za to vrijeme drţe, saizvršioci su u ubistvu )
Nuţno, prividno i sluĉajno saizvršilaštvo

NUŢNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih kriviĉnih djela


gdje je po prirodi stvari, kao uslov za njihovo izvršenje, potrebno
sudjelovanje više lica. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta:

1) kriviĉna djela susretanja - kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna


nasuprot druge (npr. krivično djelo rodoskrvljenja).
2) konvergentna kriviĉna djela - kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka
istom cilju (npr. oruţana pobuna lica lišenih slobode).
3) divergentna kriviĉna djela - kad su radnje saizvršilaca tj. njihovi interesi
u sukobu (npr. krivično djelo učestvovanja u tuči).
PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju kriviĉnog djela nuţno
uĉestvuju dva lica, a zakon kaţnjava samo jedno. (npr. vanbračna zajednica sa
maloljetnim licem).
SLUĈAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo, postoji
kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela, ali nezavisno jedni od
drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedniĉkom djelu. Svako od tih lica
jeste izvršilac, ali oni nisu saizvršioci. (npr. dva lica neovisno jedan od drugog
daju otrov trećem licu i ono umre. Ova lica su izvršioci kriviĉnog djela ubistva, ali
nisu saizvršioci; ili npr. treće lice naiĊe na provaljenu prodavnicu iz koje druga
lica iznose stvari, a prethodno su je obili. Treće lice uĊe i ono uzme stvari za
sebe, to lice je izvršilac kriv. djela kraĊe, ali nije saizvršilac u kriv. djelu teške
kraĊe, jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora)

Podstrekavanje

Podstrekavanje je umišljajno navoĊenje ili nagovaranje drugog lica


koje nema odluku o izvršenju djela, da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo,
odnosno kada se kod drugog lica navoĊenjem ili nagovaranjem uĉvršćuje
odluka da izvrši kriviĉno djelo. U prvom sluĉaju, uĉinilac uopšte nema odluku
o izvršenju djela, ali podstrekaĉ utiĉe na njegovu psihu i pod tim uticajem
podstiĉe to lice da uĉini djelo. U drugom sluĉaju, uĉinilac je u fazi razmišljanja da
li da izvrši kriviĉno djelo ili ne. On se koleba oko toga, ali još nije donio odluku.

31 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Podstrekaĉ utiĉe na njega i pod tim uticajem izvršilac uĉvršćuje odluku o


izvršenju kriviĉnog djela.
Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala, podstrekavanje ne
postoji, već se radi o tzv., neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju".
Podstrekavanje moţe biti svako sredstvo i djelatnost kojima se moţe
uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju kriviĉnog djela.
Npr. upućivanje molbe, ubjeĊivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od
izvršenja djela, davanje ili obećanje poklona, prijetnja, kompulzivna sila (ne i
apsolutna sila), zloupoteba odnosa podreĊenosti ili zavisnosti, dovoĊenje ili
odrţavanje u zabludi odnosno prevara, davanje savjeta, opklada, i sl.
Ipak, ni jednom od tih radnji podstrekaĉ ne uĉestvuje u radnji
izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca. Za razliku od
pomaganja, postrekavanje je moguće samo ĉinjenjem.
Ako je odluka o izvršenju kriviĉnog djela rezultat sporazumnog
podstrekavanja više lica, radi se o tzv. „sapodstrekavanju“, a ako u
podstrekavanju uĉestvuje više lica, pri ĉemu ne postoji svijest o
zajedniĉkom podstrekavanju, radi se o tzv. „paralelnom ili prividnom“
podstrekavanju. U ovom drugom sluĉaju svaki od njih je samostalni podstrekaĉ
i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo
stvaranju odluke za izvršenje djela.
Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica, radi se o
„posrednom ili sukcesivnom (tzv. lanĉanom)“ podstrekavanju. Pri tome je
dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on
podstrekava, ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj, kao ni
glavnog izvršioca.
Ako je podstrekaĉ u više navrata i na razliĉite naĉine uticao na
izazivanje odluke o izvršenju djela, radiće se o „podstrekavanju u
produţenju“, tj. samo o jednom podstrekavanju.
Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više
kriviĉnih djela, postoji idealni sticaj na strani podstrekaĉa, a ako se sa više
podstrekavanja jedno ili više lica navede na više kriviĉnih djela, postojaće realni
sticaj na strani podstrekaĉa.
Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju kriviĉnog
djela odgovaraće za pomaganje, jer podstrekavanje na pomaganje je
svojevrsni vid posrednog pomaganja. Isto tako, i pomaganje u podstrekavanju
je pomaganje. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač,
pomaganje je konzumirano podstrekavanjem.
Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje kriviĉnog
djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano.
Podstrekavanje mora biti upravljeno na odreĊeno kriviĉno djelo i
odreĊenog uĉinioca, ali to ne znaĉi da uĉinilac mora biti i individualno
odreĊen, a još manje da treba biti liĉno poznat podstrekaĉu. Dovoljno je da
je podstrekač svjestan kruga lica, koja su na neki način odrediva ili povezana
(prostorno, idejno, sportski, poslovno...) i da je neko od njih potencijalni izvršilac.
S druge strane, ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekaĉa, niti
mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši kriviĉno delo nastala pod
uticajem podstrekaĉa", jer se podstrekavanje nekada moţe izvesti tako
32 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala


pod uticajem nekoga drugoga.
Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran,
niti da uopšte moţe biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice).
Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. Nehatno
podstrekavanje, iako je moguće, nije kaţnjivo, jer bi to znaĉilo nedopustivo
proširivanje kriviĉne odgovornosti. Podstrekaĉ mora biti svjestan da svojim
radnjama drugog navodi na izvršenje kriviĉnog djela, tj. da je njegovo ponašanje
upravljeno na izvršenje kriviĉnog djela. Dovoljan je i eventualni umišljaj. Voljna
komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja kriviĉnog djela ili makar
pristajanje na njegovo izvršenje.
Dakle, umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje
odluke kod drugog, tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje.
Podstrekaĉ je u kriviĉnopravnom smislu posve izjednaĉen sa samim
izvršiocem, što znaĉi da je podstrekavanje kaţnjivo kod svakog kriviĉnog
djela, bez obzira na njegovu teţinu, kao i da se podstrekaĉ kaţnjava kao da
je sam uĉinio kriviĉno djelo. To, meĊutim, ne znaĉi da se prilikom
odmjeravanja kazne podstrekaĉu ne moţe izreći blaţa, a ponekad i stroţija
kazna nego izvršiocu, što je u skladu sa naĉelom individualizacije. Teţe
kaţnjavanje podstrekaĉa u izuzetnim sluĉajevima, opravdano je radi toga što on
u izvjesnim situacijama ima odluĉujuću ulogu u samom procesu nastajanja
kriminalnog ĉina, tj. što je ĉesto on sam, koristeći odnos podreĊenosti ili
autoriteta, "glavni krivac" za izvršenje kriviĉnog djela.

Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje

Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje


kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći kazna zatvora od tri
godine ili teţa kazna, a kriviĉno djelo ne bude ni pokušano.
Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj.
Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni
podstrekavanje, jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela, već se
zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu.
Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek.) javlja se u nekoliko oblika:
1. nesvršeni pokušaj podstrekavanja - postoji kada podstrekaĉ nije uspio
formirati odluku kod podstreknutog;
2. svršeni pokušaj podstrekavanja - postoji kada je podstrekaĉ uspio formirati
odluku kod podstreknutog, ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se, sprijeĉen
i sl.) nije izvršio ni pokušao kriviĉno djelo;
3. nepodobni pokušaj podstrekavanja - postoji kada podstreknuti uopšte nije
shvatio ili razumio podstrekaĉa ili je kod njega već bila donesena odluka o
izvršenju djela;
4. promašeno podstrekavanje - postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim
drugo kriviĉno djelo, a ne ono na koje ga je podstrekaĉ navodio.

33 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja, po svom sadrţaju i


značaju, se meĎusobno razlikuju, što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju
imati u vidu. MeĎutim, zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela.
Za postojanje pokušaja podstrekavanja, pored umišljaja, zahtijeva se
da postoji i radnja podstrekavanja, tj. da je vršen uticaj na volju
podstrekavanog. Tako, nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. pismena
poruka nije ni stigla "podstrekavanom".
Pokušaj podstrekavanja je kaţnjiv samo ako je u pitanju kriviĉno
djelo za koje je predviĊena kazna zatvora od tri godine ili teţa kazna, ili
drugim rijeĉima kod svih djela kod kojih je kaţnjiv i pokušaj toga djela.
Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj
podstrekaĉa bio upravljen i da to djelo taĉno navede u izreci svoje presude.
Isto tako, predviĊeno je da će se u tom sluĉaju kazniti kao za pokušaj
kriviĉnog djela, što znaĉi da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane
za dato kriviĉno djelo, ali sud moţe izreći i blaţu kaznu.
Pomaganje

Ĉlan 33. KZ FBiH – Pomaganje:


(1) Ko drugom s umišljajem pomogne u uĉinjenju kriviĉnog djela, kaznit će se
kao da ga je sam uĉinio, a moţe se i blaţe kazniti.
(2) Kao pomaganje u uĉinjenju kriviĉnog djela smatra se naroĉito: davanje
savjeta ili uputa kako da se uĉini kriviĉno djelo, stavljanje na rapolaganje
uĉinitelju sredstava za uĉinjenje kriviĉnog djela, uklanjanje prepreka za uĉinjenje
kriviĉnog djela, te unaprijed obećano prikrivanje kriviĉnog djela, uĉinitelja,
sredstava kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno, tragova kriviĉnog djela ili predmeta
pribavljenih kriviĉnim djelom.

Pomaganje je takav oblik sauĉesništva pri kojem pomagaĉ


preduzima radnje kojima se tuĊe kriviĉno djelo potpomaţe, unaprjeĊuje ili
olakšava. Pomagaĉ ni djelimiĉno ne uĉestvuje u izvršenju kriviĉnog djela,
on je samo (sa)uĉesnik u tuĊem kriviĉnom djelu, koje ostvaruje neko drugi.
Jednom rijeĉju, pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu
(nekom radnjom ili savjetom) izvršenja kriviĉnog djela.
Dakle, pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na
omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice, koje su na liniji
unapreĎenja ili olakšavanja izvršenja tuĎeg krivičnog djela, radnje koje podupiru
drugo lice u izvršenju krivičnog djela.
Pomaganje se moţe vršiti:

a) u pripremi kriviĉnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava


za izvršenje djela; uklanjanje prepreka; snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja
djela u cilju olakšanja izvršenja djela),
b) u toku izvršenja kriviĉnog djela, i
c) nakon izvršenja kriviĉnog djela.

Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano, u


suprotnom radi se o sasvim drugom kriviĉnom djelu.
34 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Da bi predstavljale pomaganje, pomagaĉke radnje moraju doprinositi


ostvarenju kriviĉnog djela, imati odreĊeni znaĉaj u njegovu izvršenju,
moraju potpomagati, unapreĊivati njegovo izvršenje. Ako te radnje nisu
imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije
koristio, radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije
kaţnjivo. S druge strane, ne zahtijeva se da pomagaĉke radnje imaju
odluĉujuću ulogu u izvršenju kriviĉnog djela u smislu formule conditio sine
qua non, odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno.
Prema zakonu, kaţnjivo je samo umišljajno pomaganje, dok nehatno
pomaganje, iako je moguće i nerijetko se dešava, po zakonu nije kaţnjivo.
Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje, kada izmeĊu
pomagaĉa i izvršioca ne postoji neko drugo lice, kada mu dakle pomoć
pruţa neposredno. MeĊutim, ako se to ĉini preko nekog drugog radi se o
posrednom pomaganju, što je zapravo pomaganje pomagaĉu, tj.
pomaganje u pomaganju. Posredni pomagač ovdje pruţa pomoć neposrednom
pomagaču, ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pruţanje pomoći, kao
i onda kada pruţa pomoć podstrekaču. Rijeĉ je o tzv. lanĉanom pomaganju, a
ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Kada više lica
istovremeno pomaţe izvršiocu radi se o tzv. pomagaĉkom saizvršilaštvu.
Za razliku od podstrekavanja, pomaganje moţe biti izvršeno i
neĉinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja duţne radnje, u
cilju pomoganja drugome u izvršenju kriviĉnog djela (npr. noćni ĉuvar
ostavi otvoren prozor ili otkljuĉana vrata, da bi olakšao izvršenje kraĊe).
Pomaganje je moguće i kod kriviĉnih djela neĉinjenja i kod kriviĉnih
djela koja mogu izvršiti samo odreĊena lica (delicta propria), uglavnom kao
psihiĉko pomaganje.
Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagaĉkih
radnji kod lica kojem se pomaţe već bila stvorena odluka o izvršenju djela.
Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odlučilo da izvrši djelo,
nema pomaganja, ali se moţe raditi o podstrekavanju.
Npr. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon
izvršenja kriviĉnog djela, ako je uĉinjeno prije nego je lice donijelo odluku o
izvršenju, ako se na taj naĉin izaziva ili uĉvršćuje odluka za izvršenje djela.
Za razliku od podstrekavanja, zakon je naveo neke od radnji koje
mogu biti pomagaĉke radnje, koje, s obzirom na njihovu prirodu, mogu
predstavljati psihiĉko (intelektualno) i fiziĉko pomaganje.
U skladu s tim, zakon, kao moguće oblike pomaganja, navodi:
1. davanje savjeta ili uputa kako uĉiniti kriviĉno djelo - psihiĉko pomaganje,
2. stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela -
fiziĉko pomaganje,
3. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela - fiziĉko pomaganje, te
4. unaprijed obećano prikrivanje kriviĉnog djela, uĉinilaca, sredstava kojima je
kriviĉno djelo izvršeno, tragova kriviĉnog djela ili predmeta pribavljenih
kriviĉnim djelom - psihiĉko pomaganje.

Psihiĉko pomaganje predstavlja jaĉanje volje uĉinioca koje se, moţe


sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo
35 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

(npr. kako da izvrši krijumĉarenje, djelo prevare itd.) ili unaprijed obećanim
prikrivanjem kriviĉnog djela (kao što je njegovo prikrivanje, prikrivanje
sredstava izvršenja djela, predmeta pribavljenih djelom ili tragova kriviĉnog
djela). Jedan od ĉešćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se
realizovati prodaja robe pribavljene kriviĉnim djelom kraĊe (npr. obećanje
trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na trţištu kao oblik
pomaganja u teškoj kraĎi). Psihiĉko pomaganje, osim prije navedenih, moţe
obuhvatati i neke druge radnje (npr. kada pomagač savjetima, isticanjem
dodatnih motiva odrţava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju, uklanja
skrupule u odnosu prema djelu, itd).
Fiziĉko pomaganje je pruţanje materijalne, fiziĉke podrške u
njegovom ĉinjenju. U praksi su najĉešći oblici fiziĉkog pomaganja
stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela,
(npr. dodavanjem noţa izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za
provaljivanje, stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi kraĎe stvari u
preduzeću, i sl), te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. čuvanje straţe
ili obezbjeĎenje izvršenja krivičnog djela, izviĎanje mjesta izvršenja krivičnog
djela, prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela, davanje odreĎenih
obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih
pločica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvršilac kraĎe lakše iznio, puštanje
glasne muzike kako bi se olakšalo silovanje).
Pomagaĉke radnje su moguće sve do definitivnog okonĉanja
kriviĉnog djela, odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu.
One mogu prethoditi samom izvršenju kriviĉnog djela („prethodno
pomaganje“), (npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku
koja je kasnije silovana, automobilom dovezao u taj objekat, otvorio im vrata i
tamo ih ostavio). Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje
izvršenja, ali i nakon njenog preduzimanja, a prije nego što je posljedica
nastupila (tzv. meĊupomoć), odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom
pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. neko na zahtjev
ucjenjivača prenosi novac koji je ţrtva ucjene ostavila; ili pomaţe izvršiocu na taj
način što sprječava pomoć koju treće lice ţeli pruţiti povrijeĎenom; i sl.). Kod
trajnih kriviĉnih djela (npr. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je
moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu, tj. cijelo vrijeme
trajanja protivpravnog stanja, sve do njegovog prestanka (a ne samo do
lišenosti slobode, dovršenje u formalnom smislu).
Pomaganje je umišljajno podupiranje tuĊeg kriviĉnog djela.
Nehatno pomaganje, iako je moguće, nije pomaganje u
kriviĉnopravnom smislu, odnosno nije kaţnjivo, ali moţe biti kaţnjivo kao
nehatno saizvršilaštvo. Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruţa pomoć
odreĊenom uĉiniocu u izvršenju odreĊenog kriviĉnog djela, pa mu je stoga
i sadrţaj dvostruk: 1. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim
radnjama pomaţe u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica, te
2. svjestan bitnih obiljeţja kriviĉnog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti,
kao što je konkretan tok zbivanja, mjesto i vrijeme izvršenja djela, itd.
Iako su pomagaĉ i izvršilac djela redovno meĊusobno povezani, nije
neophodno da se oni meĊusobno i poznaju, niti je nuţno da je pomagaĉu
36 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

izvršilac individualno poznat, dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će


proizaći izvršilac.
Tako, za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagaĉa,
niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potajno pomaganje).
Konaĉno, za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac
kriviĉno odgovoran, kao ni da je kaţnjen (limitirana akcesornost).
Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kaţnjavanje pomaganja
potrebno je da je izvršilac izvršio kriviĉno djelo, odnosno da ga je pokušao
ili da je preduzeo kaţnjive pripremne radnje. Ono je kaţnjivo kod svih
kriviĉnih djela, bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u
pokušaju, pomaganje je kaţnjivo ako je kaţnjiv pokušaj, a to su sva djela sa
propisanom kaznom od tri godine ili teţom kaznom.
U pogledu granica kaţnjavanja pomagaĉa, zakon predviĊa da se
pomagaĉ kaţnjava kao da je sam izvršio kriviĉno djelo, ali omogućava i
ublaţavanja kazne. To znaĉi da već sam zakon polazi od stava da je
pomaganje najlakši oblik sauĉesništva, pa stoga gotovo redovno sudovi
pomagaĉu izriĉu blaţu kaznu, mada nisu iskljuĉeni ni sluĉajevi da se pomagaĉ
kazni stroţije od izvršioca. Konačno, u slučajevima kada je djelo ostalo u
pokušaju, potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublaţavanje
kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače moţe ublaţavati, kao i
pomaganje, što sudovi moraju cijeniti i uvaţavati prilikom kaţnjavanja pomagača.
Kao i podstrekavanje, i pomaganje je u izvjesnim sluĉajevima
predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod
podstrekavanja, a to je da se u nekim sluĉajevima pomaganje posebno
inkriminiše (npr. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane
graĊanina BiH) ili se ţeli predvidjeti stroţije kaţnjavanje od onoga koje bi
ono imalo kada bi se tretiralo kao sauĉesništvo (npr. djelo pomaganja
drugome u samoubistvu, ili pomaganja trudnoj ţeni da ona sama izvrši prekid
trudnoće), ili kada se ţeli inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi
moglo kazniti kao sauĉesništvo, s obzirom da djelo u kojem se pomaţe
samo po sebi nije kaţnjivo, ili se ţeli izbjeći mogućnost blaţeg kaţnjavanja.
Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni
pokušao izvršenje kriviĉnog djela ili je to uĉinio nezavisno od radnje
pomaganja. Naravno, ono će postojati i ako je uĉinilac odbio pomaganje,
kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo kriviĉno djelo. Neuspjelo
pomaganje, iako je dakle moguće, po pravilu nije kriviĉnopravno relevantno,
odnosno kaţnjivo. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviĊa
kaţnjavanje i za neuspjelo pomaganje, kada ga predviĊa kao samostalno
kriviĉno djelo (npr. izraĎivanje i nabavljanje oruţja i sredstava namijenjenih za
izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona).

Granice kriviĉne odgovornosti i kaţnjivost sauĉesnika

Ĉlan 34. KZ FBiH - Granice kriviĉne odgovornosti i kaţnjivost sauĉesnika


(1) Sauĉinitelj je kriviĉno odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata, a
podstrekaĉ i pomagaĉ u granicama svog umišljaja.

37 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

(2) Sauĉinitelja, podstrekaĉa ili pomagaĉa koji dobrovoljno sprijeĉi uĉinjenje


kriviĉnog djela sud će osloboditi kazne.
(3) Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuĉuje kriviĉnu
odgovornost ili dopušta osloboĊenje od kazne ili ublaţavanje kazne mogu se
uzeti u obzir samo onom uĉinitelju, sauĉinitelju, podstrekaĉu ili pomagaĉu kod
kojega takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

Kod sauĉesništva vrijedi pravilo individualne kriviĉne odgovornosti,


jer svaki sauĉesnik bez obzira na oblik njegovog uĉešća u izvršenju
kriviĉnog djela, odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu, stepenu
svoje krivice, nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi uĉesnici i
da li oni uopšte odgovaraju (naĉelo samostalne odgovornosti sauĉesnika).
Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo, odnosno da je
preduzeo kaţnjive radnje, što podrazumijeva i kaţnjive pripremne radnje.
To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno
autonomna i ne zavisi od krivice drugih.
MeĊutim, kako je sauĉesništvo ipak specifiĉan i poseban oblik tzv.
kolektivnog vršenja jednog kriviĉnog djela, neophodno je da se, pored opštih
pravila koja se inaĉe odnose na kriviĉnu odgovornost i jednako vrijede i za
sauĉesnike, u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše kriviĉna
odgovornost u takvim situacijama.
Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti
sauĉesnika, koja glase:
 Sauĉesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja, a saizvršioci kako u
granicama svog umišljaja, tako i nehata;
 Sauĉesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije
kriviĉnog djela, odnosno izvor odgovornosti sauĉesnika je vezan za
izvršenje djela;
 Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiĉu na odgovornost i kaţnjivost
odnose se samo na sauĉesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje.

Osnovno pravilo odgovornosti sauĉesnika se sastoji u tome da oni


odgovaraju u granicama svog umišljaja, nezavisno od odgovornosti
glavnog uĉinioca, dok saizvršioci odgovaraju, kako u granicama svog
umišljaja, tako i nehata.
Iako se umišljaj sauĉesnika i izvršioca, kao uĉesnika u zajedniĉkom
djelu, u osnovi podudaraju, nisu rijetki sluĉajevi postojanja i tzv. ekscesa
na strani izvršioca, pri ĉemu postoje bitna odstupanja izmeĊu njihovih
umišljaja, koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja:
1. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2. neslaganja ili ekscesi u
kvantitativnom smislu (koji moţe biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni
eksces).

1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac


uĉinio sasvim drugo kriviĉno djelo od onoga što je sauĉesnik
(podstrekaĉ ili pomagaĉ) imao u vidu. U takvoj situaciji, sauĉesništvo je
iskljuĉeno i kriviĉna odgovornost na strani sauĉesnika ne postoji, jer
38 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

djelo koje su sauĉesnici imali u vidu nije ni pokušano, odnosno uĉinilac


nije ni ušao u kaţnjivu zonu. (npr. ako je podstrekaĉ podstrekavao na
silovanje, a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo, tu
nema zajedniĉkog djelovanja više lica, pa dakle ni samog sauĉesništva i sl.)
Svakako da će u tom sluĉaju postojati odgovornost za neuspjelo
podstrekavanje na dato djelo, ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo
upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili
teţa kazna (kod svih djela kod kojih je kaţnjiv i pokušaj toga djela -
kazna preko tri godine), jer u suprotnom nema kriviĉne odgovornosti
podstrekaĉa i tada neuspjelo podstrekavanje nije kaţnjivo. I ovdje je posve
irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno.

2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u sluĉajevima kada izvršilac ostaje na


istovrsnom (jednorodnom) kriviĉnom djelu, ali je pri izvršenju djela
došlo do odreĊenog odstupanja, odnosno izvršilac je uĉinio više ili
manje od onoga na što se sauĉesništvo odnosilo.
Kvantitativni eksces moţe biti pozitivan i negativan:

a) pozitivni kvantitativni eksces - postoji kada je izvršilac uĉinio više od


onoga na što se sauĉesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teţi
oblik djela, što vodi u drugu (teţu) kvalifikaciju djela. U ovom sluĉaju,
sauĉesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. (npr. ako
se umišljaj sauĉesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela - npr. kraĊe,
a uĉinilac izvrši teţe kriv. djelo - npr. provalnu kraĊu ili razbojništvo, onda
će sauĉesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja, tj. za obiĉnu
kraĊu, a izvršilac će odgovarati za provalnu kraĊu ili razbojništvo koje je
izvršio samostalno.) Ovakva odstupanja dovode do drugaĉije
kvalifikacije djela, ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u
pitanju kvalifikaciju kriviĉnog djela, ali o tome ipak sudovi moraju
voditi raĉuna prilikom odmjeravanja kazne, naravno ako je moguće
utvrditi taĉno umišljaj sauĉesnika. (npr. ako je podstrekaĉ od
podstreknutog traţio da ukrade samo taĉno odreĊenu stvar, a ovaj je
prilikom kraĊe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do
promjene kvalifikacije kraĊe/, onda će i jedan i drugi odgovarati za obiĉnu
kraĊu, ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi raĉuna o sadrţaju
umišljaja podstrekaĉa.
b) negativni kvantitativni eksces - postoji kada je izvršilac uĉinio lakši
oblik istorodnog kriviĉnog djela, odn. manje od onoga na što se
sauĉesništvo odnosilo. (Npr. lice koje je podstreknuto na razbojništvo
izabralo je ipak samo obiĉnu kraĊu, ili umjesto ubistva ono se ograniĉilo
samo na otmicu i sl.) U takvim sluĉajevima ipak je odluĉujuće ono što
je izvršilac uĉinio, pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip
granica umišljaja, i odgovornost sauĉesnika se ograniĉava samo na
ono što je izvršeno, ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako
imati na umu sadrţaj i usmjerenost sauĉesnikovog umišljaja. Drugim
rijeĉima, kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio
podstrekavan, podstrekaĉ i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno,
39 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

odn. blaţe djelo, jer prema navedenom pravilu o odgovornosti sauĉesnika,


izvor odgovornosti svih sauĉesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. Ovdje
se zapravo radi o tzv. limitiranoj akcesornosti tj. odgovornosti
uslovljenoj postojanjem kriviĉnog djela, a ne odgovornosti pojedinih
sauĉesnika.

3) Izuzetno, moţe postojati i treća situacija u kojoj podstrekaĉ izvršiocu na


neki naĉin daje punu slobodu, odvezane ruke, kada npr. izvršenje djela
traţi po svaku cijenu. U takvom sluĉaju, granice njegovog umišljaja
dijele sudbinu izbora samog izvršioca, naĉina koji je on izabrao za
postizanje datog kriminalnog cilja. (npr. da li je traţena stvar oduzeta
obiĉnom, teškom ili razbojniĉkom kraĊom; da li se do droge došlo prevarom,
ucjenom ili ĉak uz izvršenje i nekog drugog kriviĉnom djela, npr.
podmićivanjem, itd.)

Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprjeĉavanja


izvršenja djela od strane sauĉesnika, što ovdje podrazumijeva sauĉesništvo u
širem smislu, odnosno kako podstrekaĉa i pomagaĉa, tako i saizvršioca shvata
se na slijedeći naĉin: Nije dovoljno odustajanje sauĉesnika od daljeg
preduzimanja radnje sauĉesništva, već je neophodno da je sauĉesnik
sprijeĉio izvršenje djela.
Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji naĉin je sauĉesnik
sprijeĉio izvršenje kriviĉnog djela - bitno je samo da je samo odustajanje od
izvršenja kriviĉnog djela bilo dobrovoljno.
Za razliku od dobrovoljnog odustanka uĉinioca od izvršenja
kriviĉnog djela, zakon je dobrovoljno sprjeĉavanje izvršenja djela od strane
sauĉesnika, predvidio kao osnov za obavezno osloboĊenje od kazne.
Liĉni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuĉuje
kriviĉnu odgovornost ili dopušta osloboĊenje od kazne ili ublaţavanje
kazne, mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu, saizvršiocu,
podstrekaĉu ili pomagaĉu kod koga takvi odnosi, svojstva i okolnosti
postoje.
Radi se o okolnostima ĉisto personalnog karaktera koje su toliko vezane
za liĉnost sauĉesnika, njegove osobine i stanja, da ih je nedopustivo protezati i
prenositi i na druge uĉesnike u djelu, pa su stoga redovno u zakonima
ograniĉene samo na onog sauĉesnika kod koga postoje i utiĉu na njegovu
kriviĉnopravnu poziciju (tzv. neprenosive personalne okolnosti).
Liĉne okolnosti zbog kojih zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost su
npr. neuraĉunljivost i zablude koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost i koje
su toliko vezane za liĉnost da su neprenosive na druge sauĉesnike.
Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta osloboĊenje od kazne ili
ublaţavanje kazne su npr. pravna zabluda, bitno smanjena uraĉunljivost,
dobrovoljni odustanak, prekoračenje granica nuţne odbrane i krajnje nuţde, i dr.
Rijeĉ je takoĊe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti
samo onim sauĉesnicima kod kojih se naĊu, a ne i onima koji nisu bili u zabludi,
koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću, kao i
neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih kriviĉnih djela kao ĉisto liĉne
40 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti, zbog
kojih sam zakon predviĊa blaţu ili stroţiju kaznu (npr. svojstvo majke-rodilje kod
kriviĉnog djela ĉedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na
sauĉesnike, tj. ne moţe uticati na njihovu kriviĉnu odgovornost i kaţnjavanje).

KRIVIĈNA ODGOVORNOST
Ĉlan 35. ZKP FBiH – Sadrţaj (elementi) kriviĉne odgovornosti:
(1) Kriviĉno je odgovoran uĉinitelj koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno
djelo.
(2) Uĉinitelj je kriv ako je kriviĉno djelo uĉinio s umišljajem.
(3) Uĉinitelj je kriv i ako je kriviĉno djelo uĉinio iz nehata, ako to zakon izriĉito
propisuje.
U savremenom kriviĉnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za
kaţnjavanje uĉinioca, osim protivpravnog djela, potrebno da postoji i kriviĉna
odgovornost.
Kriviĉna odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju
biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo
pripisati uĉiniocu, odnosno staviti mu se na teret.
Konstitutivne komponente kriviĉne odgovornosti ĉine 2 subjektivna
elementa koji tempore criminis karakterišu uĉinioca, a to su:

1. uraĉunljivost – tj, njegovo psihiĉko stanje i


2. krivica ili vinost – tj. psihiĉki odnos prema kriviĉnom djelu.
Dakle, da bi neko bio kriviĉno odgovoran mora kumulativno ispunjavati
ova dva uslova, tj. da je uraĉunljiv i da je kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo.
Uraĉunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog ĉovjeka da
ispravno rasuĊuje, odnosno da shvati znaĉenje odreĊenog djela i da se u
skladu sa tim ponaša, što ga ĉini podobnim da bude kriviĉno odgovoran za
izvršeno kriviĉno djelo.
Vinost ili krivica podrazumijeva psihiĉki odnos uĉinioca prema
izvršenom djelu koji potvrĊuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja
osnov njegove odgovornosti. Ona moţe biti razliĉitog intenziteta odnosno
moţe se izraţavati u razliĉitim stepenima teţine, koji se uglavnom svode na
dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. Pri tome, umišljaj predstavlja teţi oblik
krivice za koji se redovno predviĊa kaţnjavanje, dok je nehat lakši oblik. Za
nehatno izvršenje kriviĉnih djela odgovora se samo kada je to izriĉito predviĊeno.
Kriviĉna odgovornost je u osnovi individualna kategorija, ona je
neprenosiva i svaki uĉinilac odgovora samo za ono što je on uĉinio ili je
propustio uĉiniti.

Uraĉunljivost (Ĉlan 36. KZ FBiH)

(1) Nije uraĉunljiva osoba koja u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela nije mogla
shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili

41 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog


psihiĉkog razvoja (neuraĉunljivost).
(2) Uĉinitelj kriviĉnog djela ĉija je sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili
sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog
stanja iz stava 1. ovog ĉlana, moţe se blaţe kazniti (bitno smanjena
uraĉunljivost).
(3) Kriviĉno je odgovoran uĉinitelj kriviĉnog djela koji se upotrebom alkohola,
droga ili na drugi naĉin doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog
djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovoĊenja u to stanje
kriviĉno djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu kriviĉnog dj ela
kod njega postojao nehat a zakon za takvo kriviĉno djelo propisuje kriviĉnu
odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuraĉunljivost).
(4) Bitno smanjena uraĉunljivost u koju se uĉinitelj doveo na naĉin iz stava 3.
ovog ĉlana ne moţe biti osnov za ublaţavanje kazne.

Uraĉunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog ĉovjeka da


ispravno rasuĊuje, odnosno da shvati znaĉenje odreĊenog djela i da se u
skladu s tim ponaša.
Zakon uraĉunljivost odreĊuje negativno, tj. odreĊuje ko se smatra
neuraĉunljivim, jer je opšta pretpostavka da su ljudi uraĉunljivi, a
neuraĉunljivi su samo izuzetno. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije
problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju, što postoji u najvećem
broju slučajeva, sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. Dakle,
sud će utvrĊivanju neuraĉunljivosti pristupiti samo onda kada postoje
okolnosti koje u konkretnom sluĉaju izazivaju sumnju u odnosu na
uraĉunljivost uĉinioca.
Prema zakonskom odreĊenju neuraĉunljiva je ona osoba, koja u
vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije mogla shvatiti znaĉaj svog djela, ili
koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima.
Svijest o znaĉaju djela je intelektualna komponenta, a mogućnost
upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. Za postojanje
neuraĉunljivosti, a time i iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti, dovoljno je da
je ispunjen jedan od dva navedena uslova. To praktično znači da je
neuračunljiva osoba, koja u vrijeme izvršenja krIvičnog djela, nije mogla shvatiti
značaj svoga djela, kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. U
praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena.
Razlozi koji dovode do neuraĉunljivosti su:
1. trajna duševna bolest - najĉešće se manifestuje u vidu šizofrenije,
progresivne paralize i nekih sluĉajeva poligofrenije. Kad je rijeĉ o ovom
osnovu, u praksi uglavnom nema problema oko utvrĊivanja neuraĉunljivosti,
jer se radi o duševnim bolestima, koje redovito veoma dugo ili vjeĉno traju i
koje su skoro uvjek neizljeĉive.
2. privremena duševna bolest - to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili
se razvijaju u odreĊenim intervalima, tako da se smjenjuju periodi oboljenja i
periodi duševnog zdravlja. Najĉešće se javlja kod maniĉno-depresivne
psihoze. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. U
slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo
42 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

uĉinjeno u tom stanju. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida


intervala, tj. svjetli momenti.
3. privremena duševna poremećenost - to su nenormalna psihiĉka stanja.
Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja, njihovo trajanje je
privremeno. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol, droga, i dr. omamljujuća
sredstva, otrovi, stanje bunila usljed trovanja, visoke temperature ili groznice,
stanje hipnotisanosti, mjeseĉarstvo i sl. Ova stanja su prolazna, tako da lice
koje je uĉinilo djelo u takvom stanju, kasnije dolazi u sasvim normalno stanje.
4. zaostali duševni razvoj - to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed
nedovoljne psihiĉke razvijenosti liĉnosti. Stepen duševne zaostalosti moţe biti
razliĉit, pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile, imbecile i idiote.
Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su razliĉiti i mogu biti:
povrede CNS ili povrede mehaniĉkim sredstvima ili preleţane bolesti. Te
povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja.
Dakle, neuraĉunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost
uĉinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati znaĉaj toga djela ili da upravlja
svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene
duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.
Postojanje ne/uraĉunljivosti relevantno je samo u odnosu na
psihiĉko stanje uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (tempus
commissi delicti), sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu
neuraĉunljivost tj. ustanovu “actiones liberae in causa”.
Neuraĉunljivost se uvijek utvrĊuje u odnosu na konkretno kriviĉno
djelo, jer kod odreĊenog lica moţe postojati uraĉunljivost u odnosu na
jedno djelo, ali ne mora i u odnosu na druga. Tako npr. jedno lice nedovoljne
duševne razvijenosti moţe biti svjesno znaĉaja kriviĉnog djela ubistva, a
istovremeno da ne bude svjesno znaĉaja neprijavljivanja kriviĉnog djela ili
nepruţanja pomoći.
Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu
koncepciju, prema kojoj su ovakvi učinioci, iako neuračunljivi i bez krivice, ostajali
u krivi. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog
karaktera. Po ugledu na neka zakonodavstva, KZFBiH je prihvatio drugo rješenje
prema kojem su ova (apsolutno) neuraĉunljiva lica iskljuĉena iz domena kriv.
prava, što znaĉi da za ova lica nisu predviĊene nikakve kriviĉnopr. mjere. Time
se napušta i tzv. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za
uraĉunljivog i krivog uĉinioca, a mjera bezbjednosti za neuraĉunljivog uĉinioca.

Bitno smanjena uraĉunljivost


„(2) Uĉinitelj kriviĉnog djela ĉija je sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili
sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog
stanja iz stava 1. ovog ĉlana, moţe se blaţe kazniti (bitno smanjena
uraĉunljivost)“
Bitno smanjena uraĉunljivost je takvo stanje uĉinioca u vrijeme
izvršenja kriviĉnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati znaĉaj
svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno
smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne
poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja
43 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Dakle, za razliku od neuračunljivosti koja moţe samo da postoji ili ne


postoji, uračunljivost se moţe stepenovati, manifestovati u različitoj mjeri.
Zapravo, osnovna razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene
uraĉunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihiĉkih funkcija -
kod neuraĉunljivosti one su posve iskljuĉene, a ovdje one postoje, ali su
usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene.
To znaĉi da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih
mogućnosti većeg intenziteta, izraţeno u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće
uticalo na uĉinioca u odnosu na izvršenje djela. Umanjenja ovih psihičkih
mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost, ali se mogu
uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti.
Razgraniĉenje izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene
uraĉunljivosti u praksi je veoma sloţeno i ovo pitanje u praksi se razrješava
iskljuĉivo vještaĉenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova
ili, u lakšim sluĉajevima, vještaĉenjem od strane ljekara neuropsihijatara
kao pojedinaca.
Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena, ona se mora u
svakom konkretnom slučaju da utvrĎuje, kao što se to čini kada je u pitanju i
neuračunljivost.
Zakon bitno smanjenu uraĉunljivost tretira kao fakultativni osnov za
ublaţavanje kazne, iz ĉega se zakljuĉuje da takvo stanje uĉinioca ne
iskljuĉuje njegovu kriviĉnu odgovornost, odnosno da ovakav uĉinilac moţe
da postupa kako umišljajno tako i nehatno, pa zbog toga se ovim licima uz
kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti.

Samoskrivljena neuraĉunljivost („actiones libera in cause“)


„(3) Kriviĉno je odgovoran uĉinitelj kriviĉnog djela koji se upotrebom alkohola,
droga ili na drugi naĉin doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog
djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovoĊenja u to stanje kriv.
djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu kriviĉnog djela kod
njega postojao nehat, a zakon za takvo kriviĉno djelo propisuje kriviĉnu
odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuraĉunljivost).“
Pravilo je da se neuraĉunljivost kao i bitno smanjena uraĉunljivost
procjenjuju u vrijeme izvršenja krviĉnog djela.
Izuzetak od ovog pravila postoji u sluĉaju tzv. samoskrivljene
neuraĉunljivosti, kada se uraĉunljivost uĉinioca kriviĉnog djela procjenjuje
prema vremenu kada se uĉinilac stavljao, dovodio u neuraĉunljivo stanje.
npr. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda, u alkoholiziranom
stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. U vrijeme nanošenja
povrede uĉinilac je neuraĉunljiv, ali je kriviĉno odgovoran jer je bio uraĉunljiv u
vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje, a pri tome je znao da u takvom
stanju moţe uĉiniti kriviĉno djelo
Suština ovog instituta je u tome da se uĉinilac doveo u stanje
neuraĉunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava
uslijed ĉega nije mogao shvatiti znaĉaj djela ili upravljati svojim
postupcima. Uraĉunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme
izvršenja djela, nego u vrijeme kada se uĉinilac dovodio u takvo stanje. On
44 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

je kriviĉno odgovoran, ako je u vrijeme dovoĊenja u neuraĉunljivo stanje kriviĉno


djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na kriviĉno djelo kod njega
postojao nehat, a zakon za takvo djelo propisuje kaţnjavanje za nehata.
Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ –
„radnje slobodne u uzroku, a nisu slobodne u izvoĊenju“.
(Npr. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu - zna da je agresivan kad je pijan,
pa u pijanom stanju uĉini kriviĉno djelo, tu se ne moţe primjeniti institut
neuraĉunljivosti. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se
napije, pa uĉini kriviĉno djelo, tada se moţe isti pozvati na institut
neuraĉunljivosti. Ili npr. vozaĉi teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u
„birtije“ gdje se opijaju. Npr. vozaĉ ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je,
odnosno mora biti svjestan, da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol
smanjuje mogućnost upravljanja vozilom, da mora stići na odredište i šta ga sve
ĉeka na putu. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi voţnju i doĊe do
saobraćajne nesreće. U vrijeme poĉinjenja bio je neuraĉunljiv, ali sudija treba da
ima u vidu ovaj institut, pa ga osuĊuje zbog toga što je, kada je sjeo da pije, bio
svjestan jer je vozaĉ profesionalac. Radit će se o event. umišljaju, koji ne
iskljuĉuje kriv. odgovornost, ev. moţe biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne)

Krivnja (vinost) (Ĉlan 37. i 38. KZ FBiH)

Pod vinošću (krivicom, krivnjom) se podrazumijeva psihiĉki odnos


uĉinioca prema izvršenom kriviĉnom djelu, na osnovu kojeg mu se ovo
djelo moţe pripisati u krivicu, odnosno na osnovu kojeg mu se moţe
uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret.
Psihiĉki odnosi uĉinioca prema kriviĉnom djelu po svojoj sadrţini i
intenzitetu mogu biti razliĉiti, ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu,
uglavnom, svode na svoja dva osnovna oblika:

1. umišljaj i
2. nehat.

Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara, s obzirom da


se on zahtijeva kod svih kriviĉnih djela, dok se za nehatno izvršenje djela
odgovara samo izuzetno, onda kada je to u zakonu izriĉito odreĊeno.
Umišljaj je istovremeno i teţi oblik i stepen vinosti, radi čega je kod
umišljajnih krivičnih djela propisana teţa kazna.

UMIŠLJAJ (DOLUS) (Ĉlan 37. KZ F BiH)


(1) Kriviĉno se djelo moţe uĉiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem.
(2) Uĉinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio
njegovo uĉinjenje.
(3) Uĉinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog
njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe nastupiti zabranjena posljedica, ali je
pristao na njeno nastupanje.

Umišljaj je psihiĉki odnos uĉinioca prema izvršenom kriviĉnom djelu


45 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Postoje dva oblika umišljaja:

1. direktni umišljaj (dolus directus) - postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog
djela i htio njegovo izvršenje;
2. eventualni umišljaj (dolus eventualis) - postoji kad je kod uĉinioca
postojala svjest da zbog njegovog ĉinjenja ili ne ĉinjenja moţe nastupiti
zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje.

Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. To znaĉi


da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću uĉinioca.
Razlika izmeĊu ovih vrsta umišljaja javlja se u s feri volje. Tako se kod
direktnog umišljaja volja uĉinioca manifestuje u htijenju, tj. on hoće da
uĉini djelo. Nasuprot tome, kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje
u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. Obiĉno se kaţe da se kod
eventualnog umišljaja uĉinilac ponaša u skladu sa tzv. frankovom
formulom tj. uĉinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj.
„ako do djela doĊe neka doĊe“. Praktički značaj razlikovanja direktnog i
eventualnog umišljaja dolazi do izraţaja kod odmjeravanja kazne .
U praksi, direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima sluĉaja
– u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je uĉinjeno djelo u
direktnom umišljaju (npr. ĉovjek puca iz vatrenog oruţja sa 4-5 m i poĉini ubistvo
i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe ĉovjeka. U istoj
situaciji ako bi on promašio, onda ćemo to cijeniti kao pokušaj kriviĉnog djela
ubistva, ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oruţje, i sl. Ako je u istim
okolnostima uĉinilac gaĊao u noge i došlo je do povreĊivanje onda ne moţemo
reći da je sa umišljajem išao na lišenje ţivota)
Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje
kriviĉnog djela i postoji u sluĉajevima kada je uĉinilac u duţem vremenskom
periodu pripremao izvršenje djela, dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i
zrelog razmišljanja. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. Unatoĉ tome,
postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne, jer je stepen
kriviĉne odgovornosti takvog uĉinioca veći, budući da je imao mogućnost i
vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja, te odustane od izvršenja
kriviĉnog djela.

NEHAT (CULPA) (Ĉlan 38. KZ FBiH)


(1) Kriviĉno djelo moţe se uĉiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.
(2) Uĉinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog
ĉinjenja ili neĉinjenja moţe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko drţao da
ona neće nastupiti ili da će je moći sprijeĉiti.
(3) Uĉinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti
nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim
osobnim svojstvima bio duţan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaţi oblik


krivnje.

46 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Naši zakoni polaze od toga da je prirodi kriviĉnog djela imanentan


umišljaj, tj. da uĉinilac ima i svijest i volju za uĉinjenje. Nasuprot tome, kod
nehata, bez obzira na oblik, ne postoji voljni odnos prema kriviĉnom djelu,
pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. Zato se ĉesto za nehatne
delikte naglašava da se radi o tzv. nevoljnim kriviĉnim djelima. Upravo zbog
toga u zakonu je predviĊeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara
samo izuzetno, tj. samo onda kada je to u zakonu izriĉito odreĊeno.

Nehat se pojavljuje u dva oblika:

1. Svjesni nehat (luxuria, samopouzdanje, lakomislenost) postoji kada je


uĉinilac bio svjestan svog djela, odn. svjestan da zbog njegove radnje
(ĉinjenja ili neĉinjenja) moţe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako
drţao da će je moći sprijeĉiti ili da ona ipak neće nastupiti, (npr. ako
neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije kreĉanu, pa dijete prilikom igre
upadne u kreĉanu i uguši se; lovac u šumi ne ugasi vatru, te doĊe do poţara i
nastupanja štete). Dakle, kod uĉinioca postoji svijest o djelu, ali ne
postoji volja, jer uĉinilac neće posljedicu, niti pristaje na njeno
nastupanje. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je
negativan. Drugim riječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u
svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice, ili pouzdanje
u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji
mogućnost. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata
elemenat svjesti je isti, ali je razlika u voljnom elementu. Naime kod
eventualnog umišljaja uĉinilac pristaje na posljedicu, a kod svjesnog
nehata on ne pristaje na posljedicu, već drţi da do toga neće doći.
2. Nesvjesni nehat (negligentia, nemar, nepaţnja) postoji kad uĉinilac nije
bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice, iako je prema
okolnostima sluĉaja i svojim liĉnim svojstvima, morao i mogao biti
svjestan te mogućnosti. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo
svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. Krivnja ovog
uĉinioca je u tome što je bio duţan i mogao da ima takvu svjest, ali je
nije imao. Znaĉi nesvjesni nehat predstavlja nepaţljivo ponašanje.
(npr. lovac u šumi puca na divljaĉ i ubije ĉovjeka koji je sluĉajno naišao
stazom kroz šumu; prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije kreĉanu te doĊe
do pada djeteta u kreĉ i njegovog ugušenja; ĉovjek ne ugasi vatru koju je
zapalio na otvorenom, te usljed vjetra doĊe do poţara;). Nedostatak paţnje
koju je uĉinilac u datoj situaciji mogao i bio duţan da ima, zbog ĉega
nije predvidio inaĉe predvidivu posljedicu, predstavlja suštinu
nesvjesnog nehata, onu njegovu komponentu koja ga ĉini oblikom
vinosti. Za ocjenu uĉinioĉeve duţnosti i mogućnosti predviĊanja
posljedice odluĉujuća su subjektivna svojstva uĉinioca i objektivne
okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. Kada je u pitanju uĉinilac,
mjerodavne su individualne okolnosti, liĉne i subjektivne mogućnosti i
svojstva uĉinioca. To podrazumijeva razliĉite okolnosti koje su relevantne za
tu ocjenu, kao što su njegov uzrast, intelektualne mogućnosti, stanje
njegovog vida i sluha, njegovo iskustvo, psihofiziĉko stanje, odnosno
47 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

eventualno stanje premorenosti, straha i sl. Kada su u pitanju objektivne


okolnosti, treba uzeti u obzir, u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje
djela, razliĉite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje, vremenske prilike,
da li je bila noć ili dan, stepen vidljivosti, postojanje buke, prisustvo dr. lica,
sloţenost situacije itd.

Praktiĉni znaĉaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izraţaja


kod odmjeravanja kazne.
Kao poseban oblik nehata, u teoriji se pominje i tzv. profesionalni ili
pozivni nehat koga karakteriše to što uĉinilac u preduzimanju radnje nije
imao onaj stepen paţnje u predviĊanju posljedice koji se zahtijeva u
obavljanju profesije kojom se on bavi. Rijeĉ je dakle o nehatu lica koja su po
svom pozivu ili zanimanju (npr. ljekari, profesionalni vozaĉi, finansijski eksperti,
struĉnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr.) bila duţna da budu
paţljivija u vršenju svoje profesije, nego što se to inaĉe u drugim prilikama
zahtijeva od drugih lica. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne duţnosti,
moţe da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. Naravno, pri
takvoj situaciji duţnost i mogućnost predviĊanja posljedice je veća, jer je riječ o
profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja
odreĎenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih
posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. Radi toga su i kod
svjesnog nehata manje mogućnosti olakog drţanja da do posljedice neće doći ili
da će je moći spriječiti, jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti
nastupanja zabranjene posljedice veći. Takvu okolnost kao oteţavajuću treba
cijeniti i pri odmjeravanju kazne.

ZABLUDA (Ĉl. 39. i 40. KZ FBiH)

Zabluda (lat. error), u pravu uopšte, predstavlja nepostojanje svijesti ili


postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili
sadrţajima.
U kriviĉnom pravu, zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili
postojanje pogrešne svijesti uĉinioca o relevantnim okolnostima kriviĉnog
djela koje ĉini.
U zavisnosti od toga na koje se elemente kriviĉnog djela odnosno
okolnosti zabluda odnosi, u kriviĉnom pravu se razlikuju dvije osnovne
vrste zabluda:
1. stvarna zabluda - zabluda o ĉinjenicama (lat. error facti) - postoji kada
učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog
njegovog zakonom propisanog obiljeţja (stvarna zabluda u uţem
smislu), ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, ako
bi one stvarno postojale, to djelo bilo dopušteno, odnosno ne bi bilo
protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu).
2. pravna zabluda - zabluda o pravu (lat. error iuris), - postoji kada učinilac
u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo
zabranjeno.

48 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Stvarna zabluda (Ĉlan39. KZ FBiH)


(1) Nije kriviĉno odgovorna osoba koja u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela nije bila
svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obiljeţja, ili koja je pogrešno
smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to
djelo bilo dopušteno
(2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata, kriviĉno je odgovorna za kriviĉno djelo
uĉinjeno iz nehata ako zakon za to kriviĉno djelo propisuje kaţnjavanje i za
nehat.
Stvarna zabluda je institut koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost
uĉinioca i pojavljuje se u 2 oblika, u uţem i širem smislu.

Stvarna zabluda u uţem smislu


To je zabluda o zakonskim obiljeţjima (biću) kriviĉnog djela.
Postoji kada u vrijeme izvršenja uĉinilac nije bio svjestan nekog
zakonom odreĊenog obiljeţja djela. Zabluda o biću kriviĉnog djela se moţe
odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obiljeţja kriviĉnog djela, kao
što su radnja, posljedica, objekat radnje, uzroĉnost ili kauzalitet. Ona se
moţe odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog
krivičnog djela u njegovom osnovnom, privilegovanom ili kvalifikovanom obliku,
bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. (npr. u ovoj
zabludi nalazi se lice koje plaća laţnim novĉanicama ne znajući da su laţne /kriv.
djelo falsifikovanja novca/; ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat
i sestra /kriv. djelo rodoskrnjavljenja/; ili neko uzme tuĊu stvar pogrešno misleći
da je njegova;)
Ova zabluda se moţe odnositi i na mjesto, vrijeme, sredstvo ili naĉin
izvršenja, liĉno svojstvo uĉinioca ili svojstvo pasivnog subjekta, ukoliko se
i te okolnosti javljaju kao obiljeţje nekih kriv. djela. (npr. da se radi o ţrtvi sa
odreĊenim svojstvima, licu koje nije navršilo odreĊene godine starosti kod nekih
djela; ili licu pod meĊunarodnopravnom zaštitom, itd.).
Zablude o biću kriviĉnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o
pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obiljeţja kriviĉnog djela. (npr.
ako je uĉinilac lišio ţivota jedno lice, pogrešno misleći da se radi o drugom, ili
ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge, pogrešno misleći da
se radi o drugoj vrsti)

Stvarna zabluda u širem smislu

To je zabluda o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost djela, tj.


okolnostima koje bi, ako bi uistinu postojale, to djelo ĉinile dopuštenim.
Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela uĉinilac pogrešno smatrao da
postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo
bilo dozvoljeno. Dakle, ovdje se ne radi o zabludi o biću kriviĉnog djela, već o
zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića kriviĉnog djela i koje imaju
karakter osnova iskljuĉenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela, pa samim tim i
postojanja kriviĉnog djela u cjelini. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog
djela, ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o
biću krivičnog djela, jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov
49 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

razloga isključenja protivpravnosti. Uĉinilac ovdje pogrešno smatra da postoji


neka okolnost koja opravdava njegovo djelo, ĉinjeniĉna situacija koja daje
legitimitet njegovom ponašanju, što znaĉi da njegov postupak nije
upravljen na ostvarenje protivpravnog djela, pa stoga ni nema razloga da se
tako ne ponaša. (npr. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to
uĉinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica, ili vojnik u ratu ubija svog
vojnika misleći da je neprijateljski i sl.)
Sliĉnog su karaktera i neki drugi sluĉajevi koji spadaju u ovaj oblik
zablude, kao npr. putativna nuţna odbrana ili krajnja nuţda. (npr. tokom
svaĊe jedan od uĉesnika poteţe za pištolj, a poznat je kao brz na pištolju, a drugi
naspram njega poteţe pištolj i ubija prvog, ali na naĉin da bi sud utvrdio da je
djelo uĉinjeno u putativnoj /uobraţenoj/ nuţnoj odbrani u uslovima stvarne
zablude)
Bez obzira što se u prvom sluĉaju radi o okolnostima koje se nalaze u
zakonskom opisu bića kriviĉnog djela, a u drugom o okolnostima van bića
kriviĉnog djela, i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste kriviĉnopravne
efekte. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti, iako različite, od podjednakog
značaja, pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj
i dejstvo. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u uţem i širem smislu,
koja je uobičajena u našoj literaturi, nije od posebnog praktičnog značaja.
Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek iskljuĉuje umišljaj, jer
uĉiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. MeĊutim, to
ne znaĉi da ona u svakom sluĉaju negira svaki oblik kriviĉne odgovornosti. Da bi
se znalo kakvo dejstvo na krivicu, odnosno kriviĉnu odgovornost, uĉinioca
ima ova zabluda, potrebno je utvrditi da li je uĉinilac za tu zabludu kriv ili
nije, tj. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepaţnje koju je,
da je bio obazriviji, trebao i mogao izbjeći. Drugim rijeĉima, treba utvrditi da li
se navedena zabluda uĉiniocu moţe staviti na teret ili ne moţe, odnosno da li je
ona bila skrivljena ili neizvinja vajuća, ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća.
U našoj kriviĉnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o
tzv. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi:
1. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se uĉinilac nalazi u zabludi
usljed nehata. Dakle, to je nehatno skrivljena stvarna zabluda, što
znaĉi da je on bio duţan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu
koje je uĉinio. Kod otklonjive stvarne zablude ne iskljuĉuje se kriviĉna
odgovornost uĉinioca, te će uĉinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje
djela, ako je za to djelo predviĊeno kaţnjavanje za nehat.
2. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada uĉinilac nije bio duţan da
ima, niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je uĉinio.
Uĉinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije kriviĉno
odgovoran, jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju.

Praktiĉno, to znaĉi da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda, a


radi se o kriv. djelu za koje zakon ne propisuje kaţnjavanje za nehatno
izvršenje takvog djela, onda se neće pristupati ispitivanju da li je rijeĉ o
otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi.

50 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ukoliko je uĉinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost,


postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela, dok će u sluĉaju
postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti, ipak odgovarati
samo za privilegovani oblik djela.
Posebni sluĉajevi stvarne zablude:
1. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada uĉinilac vrši kriv iĉno
djelo na jednom objektu, pogrešno misleći da se radi o drugom objektu.
Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste
vrijednosti, postojanje zablude je pravno irelevantno. npr. uĉinilac ukrade
ovcu vlasništvo lica A, misleći da je ona vlasništvo lica B. MeĊutim ukoliko je
uĉinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta, koje ujedno
predstavljaju i obiljeţja kriviĉnog djela, takva zabluda će biti relevantna.
npr. ako neko oduzme tuĊu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog
istorijskog znaĉaja, neće odgovarati za tešku kraĊu, već za obiĉnu kraĊu.
2. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu,
kada se ĉovjek pojavljuje kao objekt krivĉnog djela, npr. uĉinilac u mraku
saĉeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob,
meĊutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. Ovdje se neće raditi o stvarnoj
zabludi, jer sva lica uţivaju jednaku krivično-pravnu zaštitu, pa nije bitno
prema kome je usmjeren napad. MeĊutim ukoliko je uĉinilac bio u zabludi
u odnosu na neke osobine lica, koje ujedno predstavljaju i obiljeţja
kriviĉnog djela, takva zabluda će biti relevantna. npr. ako sluţbeno lice u
institucijama BiH ograniĉi slobodu kretanja licu pod meĊunarodnopravnom
zaštitom, pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu, neće odgovarati
za kriv. djelo Ugroţavanje lica pod meĊunarodnopravnom zaštitom iz ĉl. 192.
KZ BiH, već za kriv. djelo Protivpravno lišenje slobode iz ĉl. 147. KZ BiH.
3. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada uĉinilac
preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu, a
posljedica nastupi na drugom objektu. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj
zabludi, nego o skretanju kauzalnog ili uzroĉnog toka prema drugom objektu.
npr. lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C, ili prilikom pucanja na
lice A doĊe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povreĊivanja nekog
lica prema kome nije usmjeren napad. U ovom sluĉaju naša sudska praksa i
pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju
ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak
pogodio. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. Aberacije su veoma
sliĉne zabludama o kauzalitetu i postoje kada uĉinilac nije prouzrokovao
posljedicu na ţeljenom nego na nekom drugom objektu. Ovdje se ne
radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi, već je u pitanju devijacija u
izvoĊenju radnje, skretanju udarca, pogrešnom smjeru radnje radi toga
što je loše izvedena pa je stoga promašila ţeljeni cilj. (npr. uĉinilac je
pucao je na jedno lice a pogodio drugo; ili supruga je htjela otrovati muţa, ali
je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice; (aberacije s objektom
iste vrijednosti); ili, uĉinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika
(aberacije s objektom razliĉite vrijednosti). Prema preteţnom shvatanju u
ovakvim sluĉajevima postoji idealni sticaj pokušaja ţeljenog kriviĉnog
djela i nehatnog kriviĉnog djela stvarno izvršenog prema drugom
51 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

objektu. Valja ipak upozoriti da se, u zavisnosti od sluĉaja, treba ispitati da li


je uĉinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice, što se raspravlja po
pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). Ako je on s tim raĉunao,
tada se neće raditi o aberatio ictus-u.
4. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod uĉinioca koji je odvijanje radnje,
odnosno kauzalnog toka, zamislio na jedan naĉin, a to se dogodilo na
drugi naĉin, tj. posljedica je prouzrokovana na drukĉiji naĉin nego što je
uĉinilac zamislio - predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni
tok se ne poklapaju. Za ocjenu kriviĉnopravnog znaĉaja ove zablude
mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. S obzirom da nije
moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima,
zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od
zamišljenog kauzalnog toka. npr. uĉinilac je radi ubistva bacio ţrtvu s mosta
u vodu da se utopi, ali je ţrtva umrla prije radi srĉanog udara i sl. Ovdje su
odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje.
Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja
i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu.

Pravna zabluda (Ĉlan 40. KZ FBiH)


Uĉinilac kriviĉnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo
zabranjeno, moţe se blaţe kazniti ili osloboditi kazne.

Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu uĉinoca


o zabranjenosti kriviĉnog djela, odnosno njegovoj protivpravnosti. Radi se
o situacijama kada uĉinilac pogrešno drţi da ono što ĉini nije pravno
zabranjeno, on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom sluĉaju
morao da poštuje, tj. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela.
Za razliku od stvarne zablude kod koje uĉinilac nije svjestan onoga što
ĉini, kod pravne zablude on je toga svjestan, ali ne zna da je to što radi pravno
nedopušteno odn. propisano kao kriviĉno djelo. Dakle, uĉinilac kod stvarne
zablude ne zna što radi, a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije
raditi. (npr. ako uĉinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodniĉkog odnosa,
postoji stvarna zabluda, a ako takva svijest postoji, ali uĉinilac smatra da to nije
zabranjeno, rijeĉ je o pravnoj zabludi; ili uĉinilac vrši obljubu sa djetetom znajući
da ono nije navršilo 14 godina starosti, ali ne zna da je to pravno zabranjeno.
Pravna zabluda (kao i stvarna) se moţe javiti u 2 oblika:

a) direktna pravna zabluda - zasniva se na pogrešnom uvjerenju uĉinioca o


dopuštenosti njegovog djela i postoji kad uĉinilac nije svjestan norme koja se
odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. Uĉinilac dakle nije svjestan da je
njegovo ponašanje predviĊeno kao kriviĉno djelo.
b) indirektna pravna zabluda - sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od
razloga iskljuĉenja protivpravnosti i postoji kad je uĉinilac svjestan
zabranjenosti njegovog djela, ali on pogrešno procjenjuje da u datom sluĉaju
postoji posebna norma koja njegovo ponašanje ĉini dopuštenim, ili pogrešno
drţi da postoji neki osnov iskljuĉenja protivpravnosti, ali kojeg pravni poredak
ne priznaje, a što on ne zna, odn. pogrešno shvata granice jednog inaĉe
52 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

pravno priznatog razloga za iskljuĉenja protivpravnosti. Npr. uĉinilac smatra


da je vršenje ratnog zloĉina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga
vrši po nareĊenju pretpostavljenog; ili sluţbeno lice pogrešno smatra da je
svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga ĉini po nareĊenju pretpostavljenog;

Prema našem zakonu, pravna zabluda ne iskljuĉuje postojanje


kriviĉne odgovornosti.
Pravna zabluda proizvodi kriviĉnopravne uĉinke ili dejstvo samo u
segmentu kaţnjavanja, jer se predviĊa mogućnost ublaţavanja ili
osloboĊenja od kazne. MeĊutim, takvu mogućnost sud moţe koristiti samo
pod uslovom da je uĉinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga, što
procjenjuje sud u svakom konkretnom sluĉaju. Sud će pri tome procjenjivati
sve objektivne i subjektivne okolnosti, kako na strani samog krivičnog djela, tako i
na strani učinioca, odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu.
U tom smislu je, kao i kod stvarne zablude, potrebno razlikovati:

a) otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je uĉinilac prema okolnostima


tempore criminis mogao da zna da je djelo koje ĉini zabranjeno,
b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad uĉinilac nije mogao da izbjegne
zabludu u kojoj se nalazio, dakle, kada uĉinilac pod datim okolnostima nije
mogao da zna da je to djelo nedopušteno.

Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi, osnovno polazište


je karakter kriviĉnog djela koje je u pitanju:
Ako je rijeĉ o kriviĉnim djelima koja ulaze u kategoriju djela ĉija je
neprihvatljivost oĉigledna, odnosno za koja je oĉigledno i opšte poznato da
imaju protivdruštveni karakter, onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga,
odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude, svakako moraju biti
veoma strogi. Teško da se učinilac moţe pozivati da nije znao da je takvo djelo
zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. Kod nekih od njih kao što je npr.
ubistvo, silovanje, razbojništvo i sliĉna djela praktiĉno je iskljuĉena mogućnost
postojanja pravne zablude.
S druge strane, ako se radi o djelima ĉija neprihvatljivost nije tako
oĉigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita, u obzir će se uzeti niz
okolnosti date situacije, ukljuĉujući posebno svojstva samog uĉinioca,
njegovo zvanje i zanimanje, odnos uĉinioca prema djelu i sl.
Pravna zabluda bi mogla postojati u sluĉaju kada stranac ili naš graĊanin
koji duţe boravi van zemlje, na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i sliĉne radnje
koje su u drugim drţavama dozvoljene. Pravna zabluda mogla bi postojati i u
situacijama velikih elementarnih nepogoda, kada uĉinilac boravi na odreĊenom
podruĉju koje je odsjeĉeno i nema nikakve komunikacije, tako da iz opravdanih
razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji.
Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka.

KAZNE

53 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Vrste kazni (Ĉlan 41. KZ FBiH)


(1) Kriviĉno odgovornim uĉiniteljima kriviĉnih djela mogu se izreći ove kazne:
a) kazna zatvora;
b) novĉana kazna.
(2) Kazna zatvora moţe se izreći samo kao glavna kazna.
(3) Novĉana kazna moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.
(4) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni, samo se jedna moţe
izreći kao glavna.
(5) Za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna kao sporedna moţe
se izreći i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisano da će se
uĉinitelj kazniti kaznom zatvora ili novĉanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu
izrekne kaznu zatvora.

Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo


njihovom primjenom u cijelosti moţe ostvariti svrha kaţnjavanja.
Sporedne kazne su one kazne kojima se ne moţe u potpunosti
postići svrha kaţnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu,
kako bi se pojaĉalo i dopunilo dejstvo glavne kazne.
Ako se novĉana kazna izriĉe kao glavna, onda se uvijek izriĉe kao jedina.

Kazne su:
1. zatvor (i dugotrajni zatvor),
2. maloljetniĉki zatvor i
3. novĉana kazna.

Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetniĉki zatvor su uvijek glavne


kazne.
Novĉana kazna moţe biti i glavna i sporedna.
Kada je za kriviĉno djelo propisano više kazni, samo jedna se moţe
izreći kao glavna.
Kod kriviĉnih djela iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći uz
kaznu zatvora i kad nije izriĉito propisana za to kriviĉno djelo.

Svrha kaţnjavanja (Ĉlan 42. KZ FBiH)


“Svrha kaţnjavanja jeste:
a) da se izrazi društvena osuda uĉinjenog kriviĉnog djela;
b) da se utiĉe na uĉinitelja da ubuduće ne uĉini kriviĉna djela;
c) da se utiĉe na ostale da ne uĉine kriviĉna djela;
d) i da se utiĉe na svijest graĊana o pogibeljnosti kriviĉnih djela i o pravednosti
kaţnjavanja uĉinitelja.”

KZ FBiH (odredbe ĉl. 7.) odreĊuje opštu svrhu svih kriviĉnih sankcija, a to
je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne ĉine kriviĉna djela, te
sprjeĉavanje uĉinioca da ĉini kriviĉna djela i podsticanje njegova prevaspitanja.
Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kaţnjavanja, zakon
je u ovoj odredbi (Ĉlan 42. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne, odnosno
svrhu kaţnjavanja, koja se sastoji u slijedećem:
54 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

1. da se izrazi društvena osuda uĉinjenog kriviĉnog djela;


2. sprjeĉavanje uĉinioca da ubuduće ĉini kriviĉna djela i njegovo popravljanje
(specijalna prevencija);
3. da se utiĉe na sve potencijalne uĉinioce kriviĉnih djela da se uzdrţe takve
djelatnosti (generalna prevencija);
4. da se utiĉe na svijest graĊana o neprihvatljivosti i štetnosti kriviĉnih djela i
o pravednosti kaţnjavanja uĉinioca.

Dakle, svrhu kaţnjavanja ĉine dva osnovna elementa koja treba


posmatrati u njihovom jedinstvu:
1. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeĊuju ili
ugroţavaju vrijednosti zaštićene kriviĉnim zakonodavstvom, drugim
rijeĉima, zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave.
2. Posebna svrha kaţnjavanja leţi u njenoj preventivnoj funkciji koja se
manifestuje u 2 oblika:
a) Specijalna ili posebna prevencija - znaĉi uticaj na uĉinioca da
ponovo ne ĉini kriviĉna djela i njegovo prevaspitanje.
b) Generalna ili opšta prevencija - znaĉi uticaj na druge da ne ĉine
kriviĉna djela.

U pravilu, dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju,


već na prevenciju. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim
izvršenjem moţe ostvariti svrha kaţnjavanja.

Kazna zatvora Ĉlan 43. KZ FBiH


(1) Kazna zatvora ne moţe biti kraća od trideset dana niti duţa od dvadeset
godina.
(2) Za najteţe oblike teških kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se
propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do ĉetrdeset pet godina
(dugotrajni zatvor).
(3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne moţe propisati kao jedina glavna
kazna za pojedino kriviĉno djelo.
(4) Kazna dugotrajnog zatvora ne moţe se izreći uĉinitelju koji u vrijeme
uĉinjenja kriviĉnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu ţivota.
(5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama,
odgojnim mjerama i o kaţnjavanju maloljetnika) ovog zakona moţe se izreći
kazna maloljetniĉkog zatvora. Kazna maloljetniĉkog zatvora je po svojoj svrsi,
prirodi, trajanju i naĉinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode.
(6) Kazna zatvora se izriĉe na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na
pune dane. Kazna dugotrajnog zatvora se izriĉe samo na pune godine.
(7) Ako je izreĉena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje mogu se
dati tek nakon izdrţane tri petine te kazne.
U našem kriviĉnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna
kriviĉna sankcija.
Ona je propisana za svako kriviĉno djelo, nekada kao jedina kazna, a
nekada alternativno sa novĉanom kaznom.

55 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriĉe u rasponu od 30


dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum).
Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno odreĊenih
kazni, što znaĉi da zakon za svako kriviĉno djelo propisuje kaznu u odreĊenim
okvirima, odreĊujući njenu donju u gornju granicu. Nekada je odreĊena i jedna i
druga granica, a nekada samo jedna od njih, odnosno samo posebni minimum ili
posebni maksimum kazne zatvora. U sluĉajevima kada je odreĊena samo donja
granica, kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum, a u obrnutom
sluĉaju, kada je odreĊena samo gornja granica, kao donja granica uzima se opšti
minimum od 30 dana.
Kada se radi o granicama kazne za jedno kriviĉno djelo u okviru kojih sud
moţe odmjeriti kaznu, treba imati u vidu i alternativni naĉin propisivanja kazne. U
takvim sluĉajevima, izmeĊu dvije kazne zatvora od kojih svaka moţe biti glavna,
sud bira jednu od njih i izriĉe je kao glavnu. Naš zakon ni u jednom sluĉaju
kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novĉanom kaznom, osim u
sluĉaju kriviĉnih djela uĉinjenih iz koristoljublja.
Za razliku od nekih kriviĉnih zakonodavstava, naš zakon ne predviĊa
mogućnost prekoraĉenja opšteg maksimuma kazne ni u sluĉaju sticaja
kriviĉnih djela. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim sluĉajevima moţe
dostići opšti maksimum, ali u sluĉajevima sticaja djela sa propisanom kaznom
zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna ne moţe ni dostići opšti maksimum
kazne zatvora, odnosno ona ne moţe biti veća od 8 godina.
Kazna zatvora se izriĉe na pune godine i pune mjesece, a kazna
zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane.
Npr. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. U
prvom sluĉaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana, a
u drugom u trajanju od 2 mjeseca.
Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci moţe se uz pristanak
osuĊenog zamijeniti u novĉanu kaznu, a izuzetno radom za opšte dobro na
slobodi.
Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim
ustanovama za izdrţavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja
se iskljuĉivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa).
Postoji i tzv. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom
novĉane kazne kaznom zatvora u sluĉaju neplaćanja novĉane kazne.

Dugotrajni zatvor

Dugotrajni zatvor nije izriĉito propisan kao posebna vrsta kazne, ali on to
jeste po nizu obiljeţja.
Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode, a zamjena je za
smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. Evropske konvencije
o ljudskim pravima.
Dugotrajni zatvor se propisuje za najteţe oblike kriviĉnih djela
uĉinjenih sa umišljajem.
Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za odreĊeno kriviĉno djelo,
već uvijek alternativno uz kaznu zatvora.
56 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Izriĉe se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine.


Ne moţe se izreći mlaĊem punoljetnom licu tj. izvršiocu kriviĉnog
djela koji u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije navršio 21 godinu ţivota.
Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. „zakonskih pogodnosti“
u odnosu na kaznu zatvora, tako da se osuĊenik na dugotrajni zatvor moţe
amnestirati, pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdrţanih 3/5 izreĉene
kazne. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa.

Rad za opće dobro na slobodi (Ĉlan 44. KZ FBiH)


(1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci moţe
istovremeno odrediti da se izreĉena kazna, uz pristanak optuţenog, zamijeni
radom za opće dobro na slobodi.
(2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi
zasniva se na ocjeni da, uzimajući u obzir sve okolnosti koje odreĊuju vrstu i
mjeru kazne, izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje
svrhe kaţnjavanja, ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za
postizanje opće svrhe kriviĉnopravnih sankcija.
(3) Rad za opće dobro na slobodi odreĊuje se u trajanju srazmjernom izreĉenoj
kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. Rok za
izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne moţe biti kraći od jednog mjeseca niti
duţi od jedne godine.
(4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi, kao i vremena
izvršenja tog rada, sud će uzeti u obzir izreĉenu kaznu zatvora koja se
zamjenjuje i mogućnosti uĉinitelja, s obzirom na njegovu osobnu situaciju i
zaposlenje.
(5) U sluĉaju kada osuĊenik po isteku odreĊenog roka nije izvršio ili je samo
djelimiĉno izvršio rad za opće dobro na slobodi, sud će donijeti odluku o izvršenju
kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro
na slobodi.
(6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi moţe se primijeniti i
u sluĉajevima kada se novĉana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema
odredbama ĉl.47. (Zamjena novĉane kazne) ovog zakona.
(7) RasporeĊivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog
mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadleţno za poslove pravosuĊa prema
mjestu prebivališta odnosno boravišta osuĊenika, vodeći raĉuna o njegovim
sposobnostima i znanjima.

Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja


posebnu kriviĉnopravnu sankciju-mjeru, i to jednu od mjera iz kategorije
novih, alternativnih kriviĉnih sankcija, koja se nalazi negdje izmeĊu kazne i
uslovne osude, kao mjere upozorenja.
Rijeĉ je o sui generis mjeri, koja se bazira na dva konstitutivna
elementa:
1. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu
neophodan pristanak osuĊenog i

57 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

2. drugi konstitutivni elemenat je rad osuĊenika na slobodi kao


središnji i osnovni elemenat, koji ima posebnu socijalno-integrativnu
vrijednost, naroĉito u smislu resocijalizacije uĉinioca.
Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za
njegu, već i svaki drugi rad u drţavnim ustanovama, poĉev od kurirskih poslova
do poslova odrţavanja ĉistoće, pomoći ţenama i ţrtvama nasilja, pomoći raznim
oblicima graĊanskih udruţenja, humanitarnih organizacija, restauracije istorijskih
spomenika, baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. poslova.
Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izreĉenu
kaznu zatvora do 6 mjeseci, što govori da je namjena ove mjere
izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora.
Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izreĉene
kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kaţnjavanja, ali da
istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe
kriviĉnopravnih sankcija. Pri tome sud cijeni sve okolnosti, koje odreĎuju vrstu i
visinu kazne.
Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje izmeĊu
kazne i uslovne osude. Ipak teţina kriviĉnog djela nije odluĉujuće mjerilo pri
njenom izboru. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene
mjere, sudu preostaje da cijeni opštu svrhu kriviĉnih sankcija, odn.
generalnu prevenciju. Ukoliko, dakle, sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne
bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne ĉine takva kriviĉna
djela, onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila
opravdana.
Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan, ĉini se ipak da bi kod
odluke u ovakvim sluĉajevima osnovno mjerilo trebala biti liĉnost uĉinioca
i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni
dug prema društvu i uĉini makar simboliĉku naknadu za uĉinjeno djelo.
Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuţenog.
Sud, ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom sluĉaju ima mjesta, poslije
odmjerene, odnosno utvrĊene (izreĉene) kazne zatvora nakon vijećanja i
glasanja, dakle prije nego je ona objavljena, pita uĉinioca da li pristaje na ovu
mjeru ili ne, naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. Iako je za
očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti, učinilac moţe izjaviti i da nije
spreman odmah dati odgovor, radi čega sud moţe donijeti odluku o odgodi ili
prekidu glavne rasprave.
Rad za opšte dobro na slobodi odreĊuje se u trajanju od 10 do
najviše 60 radnih dana, s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji
ne moţe biti kraći od 1 mjeseca ni duţi od 1 godine. Zakon odreĊuje da se
trajanje rada za opšte dobro odreĊuje srazmjerno s izreĉenom kaznom zatvora.
U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6
mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana, pa će na
osnovu toga traţiti odnos izmeĊu visine izreĉene kazne zatvora i trajanja
rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan
mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana, itd.
Pri odluĉivanju o trajanju ove mjere sud treba, pored izreĉene kazne
zatvora, da uzima u obzir i mogućnosti uĉinioca u pogledu njegove liĉne
58 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

situacije i zaposlenja. Na taj naĉin je predviĊena obaveza za sud da prije


izricanja ove mjere utvrdi da li, s obzirom na liĉne i porodiĉne prilike uĉinioca,
postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. U tom smislu
treba posmatrati i pristanak učinioca, jer on na odreĎeni način predstavlja
garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku oba vi rad
koji mu je odreĎen.
Ako osuĊeni po isteku odreĊenog roka ne izvrši, ili samo djelimiĉno
izvrši ovu mjeru, sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno
vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi.
Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na
slobodi i u sluĉajevima tzv. supletornog zatvora, odn. kada se novĉana
kazna zamjenjuje kaznom zatvora. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na
slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora, već novĉanoj kazni, odnosno on je
„alternativa alternativi“.
RasporeĊivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i
radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadleţno za poslove
pravosuĊa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuĊenika, vodeći
raĉuna o njegovim sposobnostima i znanjima.
Najzad, neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu
mjeru, jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan sluĉaj njenog izricanja.

Uslovni otpust (Ĉlan 45. KZ FBiH)


(1) OsuĊeni koji je izdrţao polovinu, te, izuzetno, osuĊeni koji je izdrţao jednu
trećinu kazne zatvora moţe biti osloboĊen izdrţavanja kazne zatvora, pod
uslovom da ne uĉini novo kriviĉno djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni
otpust).
(2) OsuĊeni koji je izdrţao polovinu kazne zatvora moţe biti osloboĊen
izdrţavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora njegovo
ponašanje popravi do te mjere da se moţe opravdano oĉekivati da će se nakon
otpusta s izdrţavanja kazne zatvora ponašati primjereno, a naroĉito da neće
uĉiniti kriviĉna djela. Prilikom odluĉivanja o uslovnom otpustu osuĊenog, uzet će
se u obzir njegovo ponašanje tokom izdrţavanja kazne i druge okolnosti koje
ukazuju na to da je svrha kaţnavanja postignuta.
(3) OsuĊeni koji je izdrţao jednu trećinu kazne zatvora moţe biti uslovno
otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. ovog ĉlana i ukoliko posebne okolnosti
vezane za liĉnost osuĊenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja.
(4) OsuĊeni na kaznu dugotrajnog zatvora moţe biti uslovno otpušten nakon
izdrţane tri petine te kazne.

Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi


kaţnjavanja, što znaĉi da nije potrebno insistirati na izdrţavanju kazne
zatvora u cijelosti ako se uĉinilac popravio, već mu, naprotiv, puštanjem na
slobodu uz odreĊene uslove i obaveze, treba pomoći u njegovoj socijalnoj
readaptaciji.
Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuĊenika sa
izdrţavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene odreĊene pretpostavke i
ispoštovani postavljeni uslovi. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta,
59 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

kazna se smatra izdrţanom, osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene


uslove, kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta.
Uslovni otpust ima sliĉnosti sa uslovnom osudom, jer se i u jednom i
u drugom sluĉaju na odreĊeni naĉin suspenduje kazna lišenja slobode, s
tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimiĉno izdrţavanje
kazne i što uslovnu osudu mogu da prate odreĊeni oblici nadzora, dok u
našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim
ne postoji.
Uslovni otpust je moguć ako je osuĊeni izdrţao 1/2, a izuzetno i 1/3
kazne zatvora, pod uslovom da osuĊenik ne uĉini novo kriviĉno djelo prije
isteka trajanja kazne.
Pored navedenih formalnih pretpostavki, za korištenje privilegije uslovnog
otpuštanja, neophodno je ispunjenje i odreĊenih materijalnih uslova koji se
odnose na samog osuĊenog. Tu se prvenstveno misli na to da se uĉinilac
svojim dobrim vladanjem tokom izdrţavanja zatvorske kazne, tako
popravio da se moţe opravdano oĉekivati da će se na slobodi dobro
vladati, a posebno da neće ĉiniti kriviĉna djela.
Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdrţane 1/3 kazne zatvora,
neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuĎenog koje
očigledno ukazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja.
Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne
dugotrajnog zatvora koji moţe uslijediti tek nakon izdrţane 3/5 te kazne.

Opoziv uslovnog otpusta (Ĉlan 46. KZ FBiH)


(1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuĊeni za vrijeme uslovnog otpusta uĉini
jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna zatvora od jedne godine
ili teţa kazna.
(2) Sud moţe opozvati uslovni otpust ako osuĊeni na uslovnom otpustu uĉini
jedno ili više kriviĉnih djela za koja je izreĉena kazna zatvora do jedne godine.
Prilikom odluĉivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naroĉito uzima u obzir
sliĉnost uĉinjenih djela, njihov znaĉaj, motive iz kojih su uĉinjena, te druge
okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta.
(3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriĉe kaznu uzimajući ranije
izreĉenu kaznu kao već utvrĊenu. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao prema ranijoj
presudi uraĉunava se u izdrţavanje naknadne kazne, ali se vrijeme provedeno
na uslovnom otpustu ne uraĉunava.
(4) Odredbe st. od 1. do 3. ovog ĉlana primjenjuju se i kad se osuĊenom na
uslovnom otpustu sudi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije njegovog uslovnog otpusta.
(5) Ako je osuĊeni na uslovnom otpustu osuĊen na kaznu zatvora do jedne
godine i ako sud ne opozove uslovni otpust, vrijeme uslovnog otpusta se
produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora.
Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o
definitivnom odustanku od kazne, već tek ako je proteklo predviĊeno
vrijeme i ako osuĊeni nije uĉinio novo kriviĉno djelo, odnosno ako nije
otkriveno kriviĉno djelo uĉinjeno prije odluĉivanja o uslovnom otpustu.
Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta.
Opoziv uslovnog otpusta moţe biti obavezan i fakultativan:
60 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

1. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuĊeni za vrijeme


trajanja uslovnog otpusta uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koje
mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili teţu kaznu.
2. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuĊeni u
vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više kriviĉnih djela
za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. U ovom sluĉaju
sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u
obzir sliĉnost uĉinjenih kriviĉnih djela, njihov znaĉaj, motive iz kojih su
djela uĉinjena, kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost
opoziva uslovnog otpusta.

U sluĉaju opoziva uslovnog otpusta, sud izriĉe jedinstvenu kaznu


primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj kriviĉnih djela, s tim što se
dio kazne koji je osuĊeni izdrţao prema ranijoj presudi uraĉunava u
jedinstvenu kaznu, (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uraĉunava se).
Sud izuzetno moţe odstupiti od ovih pravila i moţe izreći kaznu nezavisno
od ranije izreĉene kazne, ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za
kriviĉna djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na
trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne.
Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi
na uslovnom otpustu sudi za kriv. djelo ili djela uĉinjena prije njegovog
upućivanja na uslovni otpust. U ovim slučajevima primjenjuju se pravila iz
navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne.
Ako je osuĊeni koji je na uslovnom otpustu osuĊen na kaznu zatvora
do 1 godine i ako u takvom sluĉaju uslovni otpust ne bude opozvan,
vrijeme uslovnog otpusta se produţava za ono vrijeme koje je osuĊeni
proveo na izdrţavanju nove kazne zatvora. Iz ovog proizilazi da opoziv
uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo kriviĉno djelo izreĉena novĉana
kazna.

Novĉana kazna (Ĉlan 47. KZ FBiH)


(1) Novĉana kazna izriĉe se u dnevnim iznosima, a ako to nije moguće moţe se
izreći u odreĊenom iznosu.
(2) Ako se novĉana kazna izriĉe u dnevnim iznosima moţe iznositi najmanje pet
a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa, a za kriviĉna djela uĉinjena iz
koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa, osim u sluĉajevima
propisanim ovim zakonom.
(3) Ako se novĉana kazna izriĉe u odreĊenom iznosu najniţi iznos ne moţe biti
manji od 150 KM, a najviši iznos ne moţe biti veći od 50.000 KM, a za kriviĉna
djela uĉinjena iz koristoljublja iznos ne moţe biti veći od 1.000.000 KM, osim u
sluĉajevima propisanim ovim zakonom.
(4) Prilikom izricanja novĉane kazne za kriv. djela uĉinjena iz koristoljublja sud
moţe izreći novĉanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st.
2. i 3. ovog ĉlana, ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je uĉinitelj
pribavio uĉinjenjem kriv. djela prelazi iznos od 1.000.000 KM. U tom se sluĉaju
uĉinitelju moţe izreći novĉana kazna u iznosu koji ne moţe biti veći od

61 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio


uĉinjenjem kriv. djela zbog kojeg mu se izriĉe novĉana kazna.
(5) Broj dnevnih iznosa novĉane kazne odreĊuje sud primjenjujući opća pravila
za odmjeravanje kazne. Visinu dnevnog iznosa sud odreĊuje tako što uzima u
obzir visinu dnevnog dohotka uĉinitelja prema iznosu njegove tromjeseĉne
netoplaće i njegove druge dohotke, te porodiĉne obaveze. Prilikom odreĊivanja
visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji
od šest mjeseci.
(6) Podatke iz st. od 1. do 5. ovog ĉlana koji sudu nisu poznati osigurava
optuţeni u roku koji odredi sud, a najkasnije do završetka glavnog pretresa u
kriviĉnom postupku. Ako do završetka glavnog pretresa u kriviĉnom postupku
sudu nisu poznate okolnosti bitne za odreĊivanje visine dnevnog iznosa novĉane
kazne, novĉana kazna se izriĉe u odreĊenom iznosu pri ĉemu se primjenjuju
opća pravila za odmjeravanje kazne.
(7) Najniţi dnevni iznos novĉane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje
zvaniĉno objavljene prosjeĉne mjeseĉne netoplaće zaposlenih u Federaciji, koju
objavljuje Federalni zavod za statistiku.
(8) U presudi se odreĊuje rok plaćanja novĉane kazne koji ne moţe biti kraći od
15 dana niti duţi od 6 mjeseci, ali u opravdanim sluĉajevima sud moţe dopustiti
da osuĊeni isplati novĉanu kaznu i u otplatama, s tim da rok isplate ne moţe biti
duţi od 2 godine.
(9) Novĉane kazne izreĉene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budţeta
Federacije.

Novĉana kazna spada u red kriviĉnopravnih sankcija koju, zajedno sa


kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora, te maloljetniĉkim zatvorom,
svrstavamo u kazne. Moţe se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna, uz
kaznu zatvora kao glavnu kaznu.
Novĉana kazna se izriĉe u tzv. dnevnim iznosima, u rasponu od 5 do
360 dnevnih iznosa, a za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja najviše
1500 dnevnih iznosa, pri ĉemu dnevni iznos novĉane kazne iznosi najniţe
1/60, a najviše 1/3 posljednje prosjeĉne neto plate u FBiH.
Ako nije moguće izricanje na ovaj naĉin, izriĉe se u taĉno odreĊenom
novĉanom iznosu od 150 KM do 50.000 KM, a za kriviĉna djela izvršena iz
koristoljublja do 1.000.000 KM, pa i preko toga, ukoliko vrijednost
protupravne imovinske koristi koju je uĉinitelj pribavio uĉinjenjem
kriviĉnog djela prelazi iznos od 1.000.000 KM, kada mu se moţe izreći
novĉana kazna u iznosu koji ne moţe biti veći od dvostrukog iznosa
vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio uĉinjenjem kriviĉnog
djela zbog kojeg mu se izriĉe novĉana kazna.
U presudi se odreĊuje rok plaćanja novĉane kazne. Taj rok je od 15
dana do 6 mjeseci. Sud moţe na molbu osuĊenog lica dozvoliti plaćanje
novĉane kazne u ratama. U tom sluĉaju rok plaćanja moţe biti do 2 godine.
Ako se novĉana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja, već se
donosi rješenje o zamjeni novĉane kazne za kaznu zatvora, pri ĉemu se
svakih zapoĉetih 50 KM raĉuna kao jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne

62 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

moţe preći jednu godinu. Ako osuĊeno lice plati jedan dio novĉane kazne,
ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora, srazmjerno neisplaćenom dijelu.
Ako osuĊeno lice isplati ostatak novĉane kazne, izvršenje kazne zatvora
se obustavlja. Nakon smrti osuĊenog, novĉana kazna se neće izvršiti.
Prilikom odmjeravanja novĉane kazne, uz ostale okolnosti, sud
obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca kriviĉnog djela, pri ĉemu
su kljuĉni faktori visina plate, drugi prihodi, ostala imovina, te rashodovnu
stranu, pri ĉemu uzima u obzir njegove porodiĉne i druge obaveze. Nakon
što utvrdi ove okolnosti, sud ih je duţan u presudi konkretno navesti.
Ove podatke sudu osigurava optuţeni u roku koji odredi sud, a najkasnije
do završetka glavnog pretresa u kriviĉnom postupku. Ako do završetka glavnog
pretresa u kriviĉnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za odreĊivanje
visine dnevnog iznosa novĉane kazne, ova kazna se izriĉe u odreĊenom iznosu.

OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Ĉlan 49 KZ FBiH)


(1) Sud će uĉinitelju kriviĉnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su
zakonom propisane za to kriviĉno djelo imajući u vidu svrhu kaţnjavanja i
uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiĉu da kazna bude manja ili veća
(olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti), a naroĉito: stepen kriviĉne odgovornosti,
pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, jaĉinu ugroţavanja ili povrede zaštićenog
dobra, okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno, raniji ţivot uĉinitelja, njegove
osobne prilike i njegovo ponašanje nakon uĉinjenog kriviĉnog djela, te druge
okolnosti koje se odnose na osobu uĉinitelja.
(2) Kad sud odmjerava kaznu uĉinitelju za kriviĉno djelo uĉinjeno u povratu,
posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba
djela uĉinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od
izdrţane ili oproštene kazne.
(3) Pri odmjeravanju novĉane kazne, sud će uzeti u obzir i imovno stanje
uĉinitelja, vodeći raĉuna o visini njegove plaće, njegovim drugim prihodima,
njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama.

Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrĊuje


vrstu i mjeru kazne uĉiniocu za odreĊeno kriviĉno djelo. Odmjeravanje
kazne je zapravo nuţna posljedica sistema relativno odreĊenih kazni, koji
je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino kriviĉno
djelo postavljena samo okvirno, nekada u veoma širokim rasponima. To
znaĉi da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih
granica odlučuje o visini kazne. Naš zakon omogućava da se propisana kazna
izuzetno moţe zamijeniti drugom krivičnom sankcijom, kao što je uslovna osuda,
sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi, čime su sudovima data najšira
ovlašćenja u odmjeravanju kazne.
Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na naĉelu
srazmjernosti izmeĊu teţine kriviĉnog djela, stepena uĉinioĉeve
odgovornosti i same kazne.

63 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Opšta pravila zakon je dao u st. 1., dok pravila sadrţana u st. 2. i 3.
predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na sluĉajeve
odmjeravanja kazne kada je kriviĉno djelo uĉinjeno u povratu i kada se za
kriviĉno djelo odmjerava novĉana kazna.
Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridrţavati prilikom
odmjeravanja kazne u svim sluĉajevima.
Zakon navodi najznaĉajnije okolnosti, odnosno kriterije koje sud
mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne, i to:

1) granice (raspon) propisane kazne za odreĊeno djelo (uz odstupanja


predviĊena zakonom),
2) svrha kaţnjavanja,
3) okolnosti koje utiĉu da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i
oteţavajuće okolnosti), a koje karakterišu uĉinjeno kriviĉno djelo i
uĉinioca.

1. GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO

Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne.


Kazna koju sud izriĉe u redovnom odmjeravanju mora da se kreće
izmeĊu posebnog minimuma i posebnog maksimuma. Ukoliko jedna od
ovih granica kod nekog kriviĉnog djela nije postavljena, onda se primjenjuju
opšte granice, odnosno opšti minimum i opšti maksimum. Novĉanu kaznu sud
odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma, s obzirom da prilikom
propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio
posebne granice ove kazne.

2. SVRHA KAŢNJAVANJA

Prilikom odmjeravanja kazne, kako je istaknuto, sud mora u svakom


sluĉaju imati u vidu i svrhu kaţnjavanja koju treba postići primjenom
kazne. MeĊutim, zahtjevi prevencije ne mogu opravdati stroţu mjeru kazne
od one koju limitira stepen krivice uĉinioca i teţina kriviĉnog djela.

3. OKOLNOSTI KOJE UTIĈU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA


(OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI) - a koje karakterišu
uĉinjeno kriviĉno djelo i uĉinioca

Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili


oteţavajuću. Po svom karakteru one su ambivalentne, jer svaka od njih,
u zavisnosti od toga kako je ostvarena u odreĊenom sluĉaju, moţe imati
karakter olakšavajuće ili oteţavajuće okolnosti, npr. motiv izvršenja djela.
Ako je uĉinilac prisvojio novac radi ljeĉenja oboljelog djeteta motiv je
olakšavajuća okolnost, a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje,
motiv je oteţavajuća okolnost.

64 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Zakon nije taksativno propisao oteţavajuće i olakšavajuće okolnosti,


već je naveo one najtipiĉnije i koje se u praksi najĉešĉe ponavljaju, kao
što su:

1) stepen kriviĉne odgovornosti,


2) pobude iz kojih je djelo uĉinjeno (motiv),
3) okolnosti pod kojim je djelo uĉinjeno,
4) jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra,
5) raniji ţivot uĉinioca,
6) liĉne prilike uĉinioca,
7) drţanje uĉinioca nakon uĉinjenog djela, te
8) druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinoca i sl.

1) Stepen kriviĉne odgovornosti

Kako se kriviĉna odgovornost sastoji od uraĉunljivosti i krivice


(vinosti) uĉinioca, stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena te dvije
njene komponente.
Uraĉunljivost kao psihiĉko stanje podrazumijeva razliĉite stepene
intelektualne i voluntaristiĉke moći i kreće se od potpune, preko bitno smanjene
do smanjene uraĉunljivosti. Smanjena uraĉunljivost svakako umanjuje stepen
kriviĉne odgovornosti, pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću, naravno samo pod
uslovom da se uĉinilac sam nije doveo u takvo stanje. Isto je sa vinošću odn.
kriviĉnom odgovornošću, jer svijest i volja mogu se javljati u razliĉitim oblicima,
ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti razliĉitog intenziteta.
Dakle, ne samo da je od znaĉaja u kojem obliku se krivica javlja, već i u kojem
intenzitetu. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno
npr. sa direktnim ili eventualnim umišljajem, ali isto tako i koji je stepen
svijesti i volje, koji mogu biti veći ili manji, odnosno koji je intenzitet
htijenja posljedice, da li je uĉinilac pri tome iskazao npr. posebnu upornost,
bezobzirnost i sl.
I posebni oblici umišljaja ili nehata, koje naš zakon posebno ne
reguliše, mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena kriviĉne odgovornosti.
Tako npr. predumišljaj, iako nije oblik krivice u našem kriviĉnom pravu niti
kvalifikatorna okolnost, je od znaĉaja u ocjeni stepena kriviĉne
odgovornosti (sudovi ga kao oteţavajuću okolnost uzimaju u nekim
sluĉajevima, npr. kod uĉinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu
koja ga je napustila).
Isto tako, sud moţe da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno
bez razmišljanja, na mah, kada postoji tzv. dolus repentinus. U tom smislu i
nehat moţe da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni, već i po
intenzitetu odnosno stepenu nepaţnje i na obiĉan i grub nehat. npr., sud je
našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iţivljavanja kao oteţavajuća
okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške drţeći je samo jednom
rukom i na taj naĉin ubio mladića koji je igrao bilijar.
Iako ga zakon posebno ne odreĊuje, sud će pri tome cijeniti i
eventualno postojanje profesionalnog nehata. U toj ocjeni mogu biti od
65 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

znaĉaja i neke druge okolnosti kao što je npr. starosna dob uĉinioca, jer se
mladost i starost obiĉno uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju
stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Uloga ili doprinos ţrtve takoĎe
predstavljaju značajnu okolnost koja moţe da utiče na ocjenu stepena krivične
odgovornosti učinioca.
Nekada uloga ţrtve moţe biti takva da je protivpravnost djela posve
iskljuĉena (npr. kod nuţne odbrane, ili nekih djela kod kojih pristanak moţe da
iskljuĉi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo
na mah i teška tjelesna povreda na mah).

2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo uĉinjeno

Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje


kriviĉnog djela, one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od
posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. Pobude su etiĉke kategorije i po
svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne, odnosno egoistiĉke i
altruistiĉke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili oteţavajuće
okolnosti. Ako je jedno djelo uĉinjeno iz egoistiĉkih motiva, zavisti, mrţnje
ili osvete, tada će motiv predstavljati oteţavajuću okolnost, a ako je djelo
uĉinjeno radi toga da bi se prehranila porodica, onda je on olakšavajuća
okolnost. Naravno, ukoliko je motiv elemenat kriviĉnog djela, ne moţe se cijeniti
pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!!

3) Jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra

Kroz ovu okolnost je izraţena objektivna strana teţine konkretno


uĉinjenog kriviĉnog djela. Naime, propisivanje kazne za odreĎeno krivično
djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili
ugroţavanja zaštićene vrijednosti datim djelom, dok ovdje sud to mora
konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeĎeno ili ugroţeno. Jaĉina
ugroţavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloţeno
zaštićeno dobro, pri ĉemu moţe biti od znaĉaja vrsta i obim ugroţenih
vrijednosti, kojim sredstvima i na koji naĉin je stvorena opasnost, koliko je
ona bila bliska, itd. Npr. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj
prema imovini ili prema ţivotu, ili npr. kod djela protiv javnog saobraćaja, da li je
bio ugroţen ţivot samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. Isto
tako, i jaĉina povrede moţe da se javlja u razliĉitim stepenima teţine u
zavisnosti od prirode djela (npr. intenzitet tjelesne povrede, visina imovinske
štete ili prisvojene imovinske koristi kod sluţbenih delikata, broj poginulih i
povrijeĊenih kod teroristiĉkog napada, kod saobraćajnih djela, broj civilnih ţrtava
kod ratnih zloĉina, itd.).
Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi, npr. kod
nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje ţrtve ili eventualna greška
trećih lica, i to se moţe uzeti kao olakšavajuća okolnost.

4) Okolnosti pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno.

66 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiĉu kriviĉnog djela, odn.


okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog kriviĉnog djela. npr. okolnost
da je uĉinilac briţljivo pripremao izvršenje kriv. djela, ili je to uĉinio spontano, da li
je koristio neke prilike za izvršenje djela, kao što su npr. nemoć, lakomislenost,
povjerenje ţrtve, njenu nevolju, tešku situaciju, poţar i sl., zatim da li je djelo
izvršeno noću, kojim sredstvima, da li ga je uĉinilo više lica.

5) Raniji ţivot uĉinioca

Raniji ţivot uĉinioca ukazuje na njegovu liĉnost i usklaĊenost


njegovog ponašanja sa zakonskim normama. Kroz ocjenu ove okolnosti
sud u stvari treba da doĊe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat
asocijalnog ţivota uĉinioca ili je ono više rezultat tzv. “sticaja nesretnih
okolnosti”. Pri tome sud moţe da cijeni razliĉite okolnosti iz ţivota
uĉinioca, a posebno odnos prema njegovim porodiĉnim, radnim ili
profesionalnim obavezama, njegovo drţanje na poslu, odnos prema drugim
ljudima, odnos prema tuĎim pravima i dobrima i njihovo poštovanje, uopšte
njegov način ţivota. U zavisnosti od toga, raniji ţivot uĉinioca djeluje kao
olakšavajuća ili oteţavajuća okolnost.
Posebno je znaĉajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo
ista ili sliĉna kriviĉna djela. Treba istaći da raniju neosuĊivanost sudovi
redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost.

6) Liĉne prilike uĉinioca.

Liĉne prilike uĉinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima uĉinilac


ţivi i one isto tako ukazuju na njegovu liĉnost. Sudovi kao takve okoln osti
najĉešće uzimaju zdravstveno stanje uĉinioca, porodiĉne prilike, ima li
djecu (posebno njihov broj, uzrast i zdravstveno stanje), zaposlenost,
profesiju, itd. Ove okolnosti su od posebnog znaĉaja kada je sud u dilemi
da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu, npr. ako je u pitanju
samohrana majka koja ima malo dijete, ili ako je u pitanju uĉinilac koji je jedini
zaposlen i izdrţava višeĉlanu porodicu, sud će vjerovatno koristiti sve zakonske
mogućnosti da u takvim sluĉajevima izabere uslovnu osudu. Naša sudska praksa
ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti.

7) Drţanje uĉinioca nakon uĉinjenog kriviĉnog djela .

Ova okolnost obuhvata razliĉite vidove ponašanja i stavova uĉinioca


koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka duţeg
vremena, zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti, te
njegovo ponašanje u kriviĉnom postupku. U svim tim relacijama uĉinioĉevo
ponašanje, njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni, odnosno
prihvatljivi ili neprihvatljivi, u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju
kazne.
Ako je uĉinioĉevo drţanje neposredno po izvršenju djela
predstavljalo svjesno odobravanje djela, ţaljenje što nije došlo i do teţe
67 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

posljedice, ili ĉak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno


negativnost (npr. nakon ubistva ili silovanja iţivljavao se nad ţrtvom), onda će
takvo ponašanje sud uzeti kao oteţavajuću okolnost. U protivnom, ako je
izrazio ţaljenje zbog uĉinjenog kriviĉnog djela ili je pomogao ţrtvi, odvezao
je u bolnici, poslije je redovno posjećivao, a pogotovo ako je i naknadio
prouzrokovanu štetu, pomogao u školovanju djece, itd. (tzv. stvarno
kajanje), sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost.
Od posebnog je znaĉaja uĉinioĉevo drţanje pred sudom i u toku
trajanja kriviĉnog postupka. Njegovo korektno drţanje pred sudom obiĉno
se uzima kao olakšavajuća okolnost.
Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno
priznanje uĉinioca iz koga proizilazi njegovo ţaljenje zbog uĉinjenog djela. S
druge strane, okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne saraĎuje u otkrivanju
djela, ne moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost i takvo drţanje treba
procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog.

8) Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca

Kroz ovu kategoriju okolnosti, zakon obavezuje sud da pri


odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se
tiĉe liĉnosti uĉinioca djela, a koja se naravno ne moţe podvoditi pod već
navedene okolnosti. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih
okolnosti, ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost
za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. Time u stvari lista
ovih okolnosti postaje dosta široka, što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja.
Tako npr. sudovi kao oteţavajuću okolnost ĉesto uzimaju i ĉinjenicu da su
u porastu kriviĉna djela u koje spada i djelo za koje se uĉiniocu sudi (npr.
krijumĉarenje ljudi, neovlaštena trgovina i promet drogom, pranje novca i
sl.), ili npr. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme
od izvršenja kriviĉnog djela, ali ako je tome doprinio sam učinilac, sudska
praksa opravdano uzima da se tada ne moţe raditi o olakšavajućoj okolnosti.

Pri procjenjivanju olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti sud koristi


analitiĉko-sintetiĉki metod, što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve
okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne, da ocjeni njihov karakter
odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili oteţavajuće okolnosti, pa tek na
osnovu tako utvrĊenog ĉinjeniĉnog supstrata odmjeri kaznu.
U svakom konkretnom sluĉaju sud je duţan u presudi navesti koje je
okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće, odn. oteţavajuće i duţan je u
presudi obrazloţiti u ĉemu se manifestuje ta okolnost, a ne samo
parafrazirati zakonski tekst.
Npr. sudovi ĉesto nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost
«liĉne prilike optuţenog». Takvo obrazloţenje ne znaĉi ništa, jer te okolnosti
treba objasniti u smislu da je optuţeni bolestan, da je invalid, siromašna osoba,
da ima više maloljetne djece, bolest ĉlanova porodice i sl. TakoĊer, nije pravilno
uopšteno navoĊenje «okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno», ali ako sud navede
68 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

da je optuţeni djelo poĉinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem


sluţbenog lica, vrijeĊanjem od strane oštećenog i sl., te okolnosti su pravilno
iskazane i vrednovane. Nije pravilno paušalno navoĊenje da je sud cijenio
«drţanje uĉinioca nakon uĉinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da
je optuţeni nakon uĉinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu
izrazio spremnost, kako je oštećenom pruţio pomoć, oštećenog je posjećivao u
bolnici. TakoĊer nije pravilno samo navoĊenje «ranijeg ţivota optuţenog».
Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuţeni ranije osuĊivan
ili prekršajno kaţnjavan, za koja djela i na koje kazne.
Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja
predstavlja zakonski elemenat, obiljeţje kriviĉnog djela i koju je zakon već
uzeo u obzir pri odreĊivanju kazne za to djelo, sud je ne moţe uzimati u
obzir i pri odmjeravanju kazne, jer bi to znaĉilo da se jedna te ista okolnost
vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („naĉelo zabrane
dvostrukog vrednovanja“). Ovo vaţi bez obzira da li se radi o oteţavajućim ili
olakšavajućim okolnostima, odn. konstitutivnim elementima osnovnog,
kvalifikovanog ili privilegovanog oblika kriviĉnog djela. Npr. kod ubistva iz niskih
pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao oteţavajuća okolnost, ili kod ubistva na
mah, neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihiĉko stanje uĉinioca izazvano
ponašanjem ţrtve, itd.
MeĊutim, od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje,
a to će biti onda kada se jedna okolnost moţe javljati u razliĉitim stepenima
teţine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili
odreĊenog oblika kriviĉnog djela.
Tako npr. postoji kvalifikovani oblik kriviĉnog djela ugroţavanja javnog
saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice, ali isto tako i ako je u pitanju mnogo
više lica; ili kriviĉno djelo pronevjere, prevare, poreske utaje, itd., kada
pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za
kvalifikovani oblik djela. Naravno, ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne
okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obiljeţje djela i zasnivaju njegov lakši
oblik. Pored ovog, ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više
ovakvih okolnosti, a za postojanje teţeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna
je samo jedna od njih.
Zakon predviĊa posebna pravila dopunskog karaktera koja se
odnose na odmjeravanje kazne uĉiniocu za kriviĉno djelo uĉinjeno u
povratu, pri ĉemu se istiĉe da će sud posebno uzeti u obzir:

1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo,


2) da li su oba djela uĉinjena iz istih pobuda i
3) koliko je vremena proteklo od ranije osude, odn. izdrţane ili oproštene
kazne.

Dakle, jasno proizilazi da prilikom odluĉivanja da li će povrat uzeti


kao oteţavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje
odnos ranije uĉinjenog i novog kriviĉnog djela. Ranije je istaknuto da je
dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata, koja je
omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne, jer je
69 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog


prava.
Zakon je takoĊe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na
odmjeravanje novĉane kazne, kada sud pored opštih pravila, odnosno svih
oteţavajućih i olakšavajućih okolnosti, kod odmjeravanja ove kazne treba
da uzme u obzir i imovno stanje uĉinioca. U tom pogledu se istiĉe da je
potrebno voditi raĉuna o visini njegove plate, njegovim drugim primanjima,
njegovoj imovini i njegovim porodiĉnim obavezama.

UBLAŢAVANJE KAZNE (Ĉlan 50 KZ FBiH)


Sud moţe uĉiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći
blaţu vrstu kazne:
a) kad zakon propisuje da se uĉinitelj moţe blaţe kazniti;
b) i kad sud utvrdi da postoje naroĉito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i
ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja.

Redovno sudsko odmjeravanje kazne znaĉi da sud odmjerava kaznu


u granicama propisanim za uĉinjeno kriviĉno djelo (granice koju je
zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo ).
Kao izuzetak od navedenog pravila, ublaţavanje kazne predstavlja
odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje
blaţe vrste kazne.
Dakle, ublaţavanje kazne moţe biti:

a) ublaţavanje po mjeri - postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao
kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. ispod posebnog
zakonskog mimimuma.
b) ublaţavanje po vrsti - postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blaţu
vrstu kazne (npr. umjesto kazne zatvora izrekao novĉanu kaznu kao blaţu).

Ublaţavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno, s obzirom


da zakon ni u jednom sluĉaju ne obavezuje sud da to uĉini.
Ublaţavanje moţe biti zakonsko i sudsko:

a) zakonsko ublaţavanje postoji u sluĉaju kad zakon propisuje da se


uĉinilac moţe blaţe kazniti. (npr. sluĉajevi prekoraĉenja granica nuţne
odbrane i krajnje nuţde, bitno smanjenje uraĉunljivosti, pravne zablude,
pokušaja, pomaganja) Postoji mogućnost ublaţavanja i kada je kod
pojedinih kriviĉnih djela propisana takva mogućnost, (npr. kod kriviĉnog
djela otmice, zakon dozvoljava ublaţavanje kazne, ako je izvršilac
dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov
prvobitni cilj).
b) sudsko ublaţavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito
olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe
postići svrha kaţnjavanja. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu
ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno ocijeni da li će

70 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

koristiti mogućnost ublaţavanja. U ovom sluĉaju, sud je duţan da u


presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti
utvrdio. U praksi sud, najĉešće, ĉitav niz olakšavajućih okolnosti, u njihovoj
cjelokupnosti, cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost.

GRANICE UBLAŢAVANJA KAZNE (Član 51. KZ FBiH)

Kad postoje uslovi za ublaţavanje kazne, sud će ublaţiti kaznu u


ovim granicama:
1) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 10
ili više, kazna se moţe ublaţiti do 5 godina zatvora;
2) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3
ili više godina, kazna se moţe ublaţiti do 1 godine zatvora;
3) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2
godine, kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci zatvora;
4) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1
godine, kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca zatvora;
5) ako je za kriviĉno djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine, kazna
se moţe ublaţiti do 30 dana zatvora;
6) ako je za kriv. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere,
umjesto kazne zatvora moţe se izreći novĉana kazna;
7) ako je za kriv. djelo propisana novĉana kazna s naznakom najmanje mjere,
kazna se moţe ublaţiti do pet dnevnih iznosa, a ako se izriĉe u odreĊenom
iznosu do 150 KM.

Pri odluĉivanju koliko će kaznu ublaţiti, sud će posebno uzeti u obzir


najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to kriviĉno djelo.

OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Ĉlan 52. KZ FBiH)


(1) Sud moţe osloboditi kazne uĉinitelja kriviĉnog djela kad to zakon izriĉito
propisuje.
(2) Kad je sud ovlašten uĉinitelja kriviĉnog djela osloboditi kazne, moţe mu
kaznu ublaţiti bez ograniĉenja propisanih za ublaţavanje kazne u ĉlanu 50.
(Ublaţavanje kazne) ovog zakona.

OslobaĊanje od kazne je poseban institut kriviĉnog materijalnog


prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobaĊanje izvršioca djela od
kazne. U zakonu se ovo ovlaštenje izraţava slijedećim riječima „Sud moţe
izvršioca osloboditi od kazne“.
Institut "oslobaĊanja od kazne" se moţe primjeniti samo kad to
zakon izriĉito predviĊa.
Po vaţećem zakonu oslobaĊanje od kazne je fakultativno.
Fakultativno oslobaĊanje od kazne postoji u slijedećim sluĉajevima:

1) kod prekoraĉenja granica nuţne odbrane, usljed jake razdraţenosti ili straha
izazvanog napadom,

71 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

2) kod prekoraĉenja granica krajnje nuţde, ali samo pod osobito olakšavajućim
okolnostima,
3) u sluĉaju pravne zablude,
4) u sluĉaju nepodobnog pokušaja,
5) u sluĉaju sprijeĉavanja sluţbenog lica u vršenju sluţbene radnje u situaciji
kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje sluţbenog lica,
6) kod izbjegavanja izdrţavanja (djeteta, braĉnog druga i sl.), kada je uĉinilac
ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl.

Kad postoji mogućnost oslobaĊanja od kazne, kazna se moţe


neograniĉeno ublaţavati.
Postoji i posebni sluĉaj oslobaĊanja od kazne za kriviĉna djela
uĉinjena iz nehata. To će biti u sluĉaju izvršenja djela iz nehata, kada
posljedice tog djela tako teško pogaĊaju uĉinioca da izricanje kazne
oĉigledno ne bi odgovaralo svrsi kaţnjavanja. (npr. to će, najĉešće, biti sluĉaj
kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada ĉlan porodice ili ĉitava porodica
uĉinioca.)

PRISTANAK POVRIJEĐENOG

Pristanak povrijeĊenog u pravilu ne iskljuĉuje postojanje kriviĉnog


djela, ali moţe uticati na odmjeravanje kazne, npr. ne moţe se eskulpirati
uĉinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode noţem.
Ovo je znaĉajno kod povreda nastalih na sportskim takmiĉenjima.
Sportske discipline su društveno korisne te iskljuĉuju protivpravnost i postojanje
kriviĉnog djela. Protivpravnost će biti iskljuĉena pod uslovom da je do
povreĊivanja došlo pod okolnostima odrţavanja sportskih takmiĉenja u skladu sa
pravilima sportske discipline. Ukoliko je do povrede došlo grubim
odstupanjem od tih pravila, postojalo bi kriviĉno djelo. U praksi je rijetko.

STICAJ KRIVIĈNIH DJELA (Ĉlan 54. KZ FBiH)


(1) Ako je uĉinitelj jednom radnjom ili s više radnji uĉinio više kriviĉnih djela za
koja mu se istovremeno sudi, sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih
kriviĉnih djela, pa će za sva kriviĉna djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora, kaznu
dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novĉanu kaznu.
(2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima:
a) ako je za neko od kriv. djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora,
izreći će samo tu kaznu;
b) ako je za kriviĉna djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora, jedinstvena
kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne, ali ne smije
dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti prijeći 20 godina;
c) ako su za sva kriviĉna djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine,
jedinstvena kazna zatvora ne moţe biti veća od 8 godina;
d) ako je za kriviĉna djela u stjecaju sud utvrdio samo novĉane kazne,
jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene novĉane kazne,
ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih novĉanih kazni.

72 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

(3) Ako je za neka kriviĉna djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga
kriviĉna djela u stjecaju novĉane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i
jedinstvenu novĉanu kaznu po odredbama stava 2. taĉ.od b) do d) ovog ĉlana.
(4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u
stjecaju, a ako je utvrdio više novĉanih kazni izreći će jedinstvenu novĉanu kaznu
po odredbi stava 2. taĉke d) ovog ĉlana.
(5) Ako je sud za kriviĉna djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne
maloljetniĉkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. taĉ. b)
i c) ovog ĉlana.

Sticaj kriviĉnih djela je institut kriviĉnog materijalnog prava i postoji


kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više kriviĉnih djela za
koja se istovremeno sudi.
Postoji idealni i realni sticaj:

 Idealni sticaj kriviĉnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom


ostvari obiljeţja više kriviĉnih djela. (npr. izvršilac puca iz vatrenog oruţja i
istim hicem povrijedi dva lica)
 Realni sticaj kriviĉnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši
više kriviĉnih djela. (npr. jednom licu nanese tjelesnu povredu, a zatim
ukrade tuĊu pokretnu stvar)

Sticaj, takoĊer, moţe biti homogeni i heterogeni:


a) Homogeni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada su izvršena djela
istovrsna. (npr. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica)
b) Heterogeni sticaj kriviĉnih djela postoji kada su izvršena razliĉita kriviĉna
djela. (npr. krvni delikt i djelo protiv imovine)

Kod izricanja kazne za kriviĉna djela izvršena u sticaju, sud postupa


na naĉin da prvo za svako pojedino kriviĉno djelo utvrĊuje kaznu u
granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo, a zatim izriĉe
jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrĊena u zakonu. Ovako izreĉena
kazna u sebi zapravo sadrţi sve prethodno utvrĊene pojedinaĉne kazne.

U zakonu su utvrĊena pravila po kojima se izriĉe jedinstvena kazna:

1. ako je sud za neko od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrdio


pojedinaĉnu kaznu dugotrajnog zatvora, a za ostala djela kazne zatvora
u razliĉitom trajanju, izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara
prethodno utvrĊenoj kazni dugotrajnog zatvora. To je tzv. princip
apsorpcije tj. teţa kazna apsorbuje manju. MeĎutim, zakon nije propisao
pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrĎene
pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. U nedostatku takve odredbe, sud
izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najteţoj od utvrĎenih kazni
dugotrajnog zatvora, a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične, onda
bilo koju od njih.

73 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

2. ako je sud za više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više


pojedinaĉnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake
pojedinaĉne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti
maksimum“). To je tzv. princip asperacije.
3. ako su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3
godine, jedinstvena kazna zatvora ne moţe biti veća od 8 godina.
4. ako je za neka kriviĉna djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za
druga kriviĉna djela u sticaju novĉane kazne, izreći će jedinstvenu
kaznu zatvora i jedinstvenu novĉanu kaznu.
5. ako je za kriviĉna djela u sticaju sud utvrdio samo novĉane kazne,
jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene novĉane kazne,
ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih novĉanih kazni.
6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u
sticaju, a ako je utvrdio više novĉanih kazni kao sporedne kazne, izreći će
jedinstvenu novĉanu kaznu.
7. ako je sud za kriviĉna djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne
maloljetniĉkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima
(taĉ. 2. i 3.).

PRODUŢENO KRIVIĈNO DJELO (Ĉlan 55. KZ FBiH)


(1) Odredbe ovog zakona o stjecaju kriviĉnih djela neće se primijeniti kad uĉinitelj
uĉini produţeno kriviĉno djelo.
(2) Produţeno kriviĉno djelo je uĉinjeno kad je uĉinitelj s namjerom uĉinio više
istih ili istovrsnih kriviĉnih djela koja, s obzirom na naĉin uĉinjenja, njihovu
vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju ĉine
jedinstvenu cjelinu.
(3) Kad se radi o produţenom kriviĉnom djelu istih zakonskih obiljeţja, sud će
izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to kriviĉno djelo. Ako se radi o
istovrsnim kriviĉnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana
za najteţe od tih djela.

Produţeno kriviĉno djelo je oblik prividnog realnog sticaja.


Produţeno kriviĉno djelo je kriviĉnopravna konstrukcija koja postoji
kada je uĉinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem uĉinio više istih ili
istorodnih kriviĉnih djela koja su, zbog naĉina izvršenja, vremenske
povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu kriviĉnopravnu cjelinu,
pa se kriviĉnopravno kvalifikuju kao jedno kriviĉno djelo.
Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko
uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produţenog kriviĉnog
djela:
1. da je uĉinilac s umišljajem uĉinio više istih ili istovrsnih kriviĉnih djela.
2. da postoji vremenski kontinuitet ili meĊusobna vremenska povezanost
svih uĉinjenih djela.
3. kriviĉna djela koja ulaze u sastav produţenog kriviĉnog djela treba da su
vršena na isti ili pribliţno sliĉan naĉin.
4. kod odreĊenih kriviĉnih dijela nuţno je i postojanje i tzv. varijabilnih
faktora:
74 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

1) Izvršenje više istih ili istovrsnih kriviĉnih djela

To znaĉi da u sastav produţenog kriviĉnog djela mogu da uĊu kako


ista kriviĉna djela tako i razliĉiti vidovi ili oblici jednog kriviĉnog djela. Djela
su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obiljeţja,
(npr. više pronevjera, prevara, kraĊa i sl.) O istovrsnim kriviĉnim djelima
uglavnom se radi kada je uĉinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim
razliĉitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom.
(npr. obiĉna kraĊa, sitna kraĊe i teška kraĊa) To mogu biti svršena i pokušana
krivična djela kao i kaţnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje
istovrsnosti kriviĉnog djela nije dovoljno da djela potiĉu iz iste zakonske
grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema
istovrsnosti odnosno produţenog kriviĉnog djela ako je uĉinilac uĉinio djelo utaje,
prevare, kraĊe i sl. Produţeno kriviĉno djelo nije moguće ni kod onih djela
kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija iskljuĉena (ubistva,
silovanja ili razbojništva koja se ĉine prema razliĉitim licima - eventualno bi se
moglo govoriti o produţenom kriviĉnom djelu ukoliko bi se navedena kriviĉna
djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv ţivota i tijela/ ĉinila prema istoj osobi)
2) Vremenski kontinuitet ili meĊusobna vremenska povezanost
svih uĉinjenih djela

Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktiĉko je pitanje. Vremenski interval


izmeĎu učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela
i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna
iza druge, ali isto tako ne moţe se raditi o prevelikim razmacima koji bi
ukazivali da je uĉinilac prekinuo ĉinjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i
duţi ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u odreĊenim
vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je rijeĉ o djelu koje se moţe
uĉiniti samo nekoliko puta ili ĉak samo jednom u toku godine (što zavisi od
poreskih propisa).

3) Kriviĉna djela koja ulaze u sastav produţenog kriviĉnog djela treba


da su vršena na isti ili pribliţno sliĉan naĉin.

Konstrukcija produţenog kriviĉnog djela neće postojati ako su neka djela


izvršena ĉinjenjem, a druga neĉinjenjem.

4) Kod odreĊenih kriviĉnih djela nuţno je postojanje i


tzv. varijabilnih faktora.

Prisustvo ovih elemenata za postojanje produţenog kriviĉnog djela


nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi,
tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela
odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. kraĊe su vršene iz
automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u
istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.)
75 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

MeĊutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se


mogla primijeniti konstrukcija produţenog kriviĉnog djela. Tako npr. isti
identitet oštećenog mora postojati kod svih kriviĉnih djela protiv liĉnih dobara,
dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom
kraĊe, prevare itd. oštećena razliĉita fiziĉka ili pravna lica (npr. uĉinilac koji je
naruĉio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili uĉinilac koji je
izvršio provalu u radnje koje pripadaju razliĉitim licima, i sl.).

Za subjektivnu stranu konstrukcije produţenog kriviĉnog djela


relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj.
Za produţeno kriviĉno djelo se izriĉe kazna kao za jedno djelo, i to:
 kada produţeno kriviĉno djelo ĉine ista odnosno kriviĉna djela istih zakonskih
obiljeţja, kazna se izriĉe na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,
 ako se radi o istovrsnim kriviĉnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne
za najteţe od tih djela.

U praktiĉnom smislu, kod produţenog kriviĉnog djela, sve


pojedinaĉne kriviĉnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i
uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi.
Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po
najteţoj radnji i po njoj izriĉe jedna kazna.
Npr. osumnjiĉeni je uĉinio produţeno kriviĉno djelo sitne kraĊe, obiĉne
kraĊe i teške kraĊe u odreĊenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se
istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produţenog kriviĉnog
djela. Sve ove pojedinaĉne radnje moraju biti sadrţane u optuţnici i presudi,
meĊutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno kriviĉno djelo teške kraĊe i za
to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj naĉin radnje koje predstavljaju kriviĉno
djelo kraĊe i sitne kraĊe uklopljene su u kriviĉno djelo teške kraĊe i time su
izgubile svoju pravnu samostalnost.
Kod kriviĉnih djela koja su usmjerena protiv nekog liĉnog dobra
ĉovjeka, npr. ţivot, tjelesni integritet, dostojanstvo liĉnosti i sl. ne moţe se
raditi o produţenom djelu, već o sticaju kriviĉnih djela iz razloga što svaka
fiziĉka osoba uţiva samostalnu i potpunu kriviĉnopravnu zaštitu.
(npr. ako uĉinilac u odreĊ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno
povrijedi isto lice, radiće se o produţenom kriviĉnom djelu, meĊutim, ako su
povrijeĊena razliĉita lica, radiće se o sticaju kriviĉnih djela).
Kod produţenih kriviĉnih djela zastarjelost kriviĉnog gonjenja
nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produţenog djela.
U sluĉaju da se nakon presuĊenja otkriju nove radnje, postojala bi
mogućnost ponavljanja kriviĉnog postupka. Ako se pak u toku suĎenja utvrdi
da neke radnje iz sastava produţenog djela nisu dokazane, one će se
jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobaĎajuća
presuda kao u slučaju sticaja.

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Ĉlan 56. KZ FBiH)


(1) Ako se osuĊenoj osobi sudi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je
zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi, ili za kriviĉno djelo uĉinjeno za
76 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

vrijeme izdrţavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne


maloljetniĉkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva kriviĉna djela
primjenom odredaba ĉl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije
izreĉenu kaznu kao već utvrĊenu. Kazna ili dio kazne koju je osuĊeni izdrţao
uraĉunat će se u izreĉenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora.
(2) Za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora, kazne
dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetniĉkog zatvora sud će uĉinitelju izreći kaznu
neovisno od ranije izreĉene kazne ako se primjenom odredaba ĉlana 53. ovog
zakona ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja, s obzirom na trajanje
neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne.
(3) Prema osuĊenom koji za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora, kazne
dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetniĉkog zatvora uĉini kriviĉno djelo za koje
zakon propisuje novĉanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će
se disciplinska mjera.
Ako se sudi za kriviĉno djelo koje je uĉinjeno prije zapoĉinjanja
izdrţavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo uĉinjeno za vrijeme
izdrţavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju
kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu
uraĉunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdrţane kazne po ranijoj presudi.
Izuzetno, ako se radi o kriviĉnom djelu uĉinjenom za vrijeme
izdrţavanja kazne, neće se postupiti kao u sluĉaju sticaja, ako se
primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla
ostvariti svrha kaţnjavanja, s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije
izreĉene kazne. U tom sluĉaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od
ranije izreĉene kazne (npr. lice koje je osuĊeno zbog ubistva na 15 god.
zatvora, u 13 godini izdrţavanja kazne se posvaĊa u zatvoru i ubije ĉovjeka,
onda se neovisno od ranije izreĉene kazne dosuĊuje nova kazna zatvora)
Prema osuĊenom koji za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora uĉini
kriviĉno djelo za koje zakon propisuje novĉanu kaznu ili kaznu zatvora do 1
godine primijenit će se disciplinska mjera.

URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Ĉlan 57. KZ FBiH)


(1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim
djelom, uraĉunava se u izreĉenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora,
kaznu maloljetniĉkog zatvora ili novĉanu kaznu.
(2) Kazna zatvora koju je osuĊenik izdrţao ili novĉana kazna koju je osuĊenik
platio za prekršaj uraĉunava se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja
obuhvaćaju i obiljeţja prekršaja.
(3) Pri svakom uraĉunavanju izjednaĉava se dan pritvora, dan lišenja slobode,
dan maloljetniĉkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50
KM.
Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja
slobode u vezi sa kriviĉnim djelom, uraĉunava se u izreĉenu kaznu, bez
obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadrţavanja, vrijeme
provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je uĉinilac upućen na psihijatrijsko
vještaĉenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr.)

77 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Uraĉunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne, jer se


disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i
prekršajima.
Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednaĉavaju i u izreĉenu kaznu
se uraĉunavaju u jednakom vremenskom trajanju, a u odnosu na novĉanu kaznu
dan lišenja slobode se izjednaĉava sa 50 KM.

Uraĉunavanje pritvora i kazne izdrţane u inozemstvu (Član 58. ZKP FBiH)

Pritvor, lišenje slobode u toku postupka izruĉenja i kazna koju je uĉinitelj


izdrţao po presudi inozemnog suda, uraĉunat će se u kaznu koju izrekne domaći
sud za isto kriviĉno djelo, a ako kazne nisu iste vrste uraĉunavanje će se izvršiti
po ocjeni suda.

MJERE UPOZORENJA (Član 59. KZ FBiH)

Mjere upozorenja su:

1. sudska opomena i
2. uslovna osuda.
Svrha mjera upozorenja (Ĉlan 60. KZ FBiH)

Svrha sudske opomene je da se kriviĉno odgovornom uĉinitelju uputi


upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe kriviĉnopravnih sankcija ne mora
primijeniti kaţnjavanje i kad ono nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite.
Svrha uslovne osude je da se uĉinitelju kriviĉnog djela uputi upozorenje uz
prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe kriviĉnopravnih sankcija
izricanjem kazne bez njezina izvršenja, kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno
radi kriviĉnopravne zaštite.

Sudska opomena (Ĉlan 61. KZ FBiH)


1) Sudska opomena moţe se izreći za kriviĉna djela s propisanom kaznom
zatvora do jedne godine ili novĉanom kaznom koja su poĉinjena pod takvim
olakšavajućim okolnostima koje ih ĉine naroĉito lahkim i kad se, s obzirom na
sve okolnosti koje se tiĉu uĉinitelja, posebno njegova odnosa prema oštećeniku i
naknadi štete prouzrokovane kriviĉnim djelom, steknu uslovi za postignuće svrhe
kriviĉnopravnih sankcija bez kaţnjavanja.
(2) Sudska opomena moţe se izreći i za odreĊeno kriv. djelo s propisanom
kaznom zatvora do 3 godine, pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu
ostali uslovi iz st. 1. ovog ĉlana.
(3) Sudska opomena moţe se izreći i za kriviĉna djela poĉinjena u stjecaju, ako
se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. 1. ili 2. ovog ĉlana.
(4) Pri odluĉivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će, vodeći raĉuna o svrsi
sudske opomene, posebno uzeti u obzir liĉnost uĉinitelja, njegov raniji ţivot,
njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela, stepen kriviĉne odgovornosti
i druge okolnosti pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno.

78 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

(5) Sudska se opomena ne moţe izreći vojnim osobama za kriviĉna djela protiv
oruţanih snaga Federacije.
Sudska opomena je posebna kriviĉna sankcija ĉija je svrha da se
prema kriviĉno odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg
znaĉaja, kada to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kada se moţe
oĉekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne ĉini kriv. djela.
U članu 60. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene, a to je da se
kriviĉno odgovornom uĉinitelju uputi upozorenje, kada se radi ostvarenja
svrhe kriviĉnopravnih sankcija ne mora primijeniti kaţnjavanje i kada ono
nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite.
U članu 61. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene,
gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2
grupe uslova.
1. Prva grupa uslova tiĉe se:

 Najprije, apstraktne teţine uĉinjenog kriviĉnog djela izraţene kroz


zakonom propisanu kaznu za odreĊeno kriviĉno djelo, pa je
propisano da se sudska opomena moţe izreći za kriviĉna djela s
propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novĉanom kaznom ( ovaj
uslov, s obzirom na odredbu stava 2. ovog ĉlana nema apsolutni karakter)
 Potom, konkretne teţine uĉinjenog djela izraţene kroz okolnosti
njegova poĉinjenja, stepen kriviĉne odgovornosti uĉinitelja i teţinu
prouzrokovane posljedice, jer se predviĊa da se, uz gore navedeni
uslov, sudska opomena moţe izreći samo ako su kriviĉna djela
poĉinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih ĉine
naroĉito lakim.

2. Druga grupa uslova tiĉe se:

Liĉnosti uĉinitelja i procjene da se svrha kriviĉnopravnih sankcija moţe


ostvariti bez njegovog kaţnjavanja, gdje zakon izriĉito odreĊuje da će se
uzeti u obzir odnos uĉinitelja prema oštećeniku i naknadi štete
prouzrokovane kriviĉnim djelom. Radi se, dakle, o okolnostima putem kojih
se manifestuje stav uĉinitelja prema uĉinjenom kriviĉnom djelu i oštećeniku, a
na osnovu kojeg se moţe donijeti i zakljuĉak o tome da li je za ostvarenje
svrhe kriviĉnopravnih sankcija nuţno kaţnjavanja uĉinitelja. MeĎutim,
obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema
oštećeniku (npr. izvinjenje oštećenom, pomirenje s oštećenim, otklanjanje
posljedica djela) i naknadi štete izraţava i stav zakonodavca da se i pri
izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa
oštećenog.

Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za uĉinjeno


kriviĉno djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novĉana kazna),
Zakon predviĊa da se sudska opomena moţe izreći i za odreĊeno kriviĉno
djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine, ali samo pod uslovima
propisanim zakonom. Odredba, dakle, sama za sebe, ne predstavlja osnov za
79 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri


godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti
izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom
zatvora do 3 godine i to samo pod odreĎenim uslovima. MeĊutim, i u tom
sluĉaju, uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske
opomene za odreĊeno kriviĉno djelo s propisanom kaznom zatvora do 3
godine, uĉinitelju takvog kriviĉnog djela moći će se izreći sudska opomena
samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. ovog ĉlana.
Sudska opomena moţe se izreći i za kriviĉna djela uĉinjena u sticaju,
ali samo ako su se za svako od kriviĉnih djela uĉinjenih u st icaju stekli
uslovi za izricanje sudske opomene. Ne moţe se, meĊutim, izreći sudska
opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo uĉinjeno u sticaju izriĉe kazna.
Pri odluĉivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne, sud je duţan:
 voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i
 posebno uzeti u obzir:
1. stepen kriviĉne odgovornosti,
2. liĉnost uĉinitelja,
3. njegov raniji ţivot,
4. njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela i
5. druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno.
Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako
ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi, kao i svih
drugih okolnosti koje se pokaţu relevantnim u konkretnom sluĉaju, zakljuĉi
da se svrha kriviĉnopravnih sankcija moţe ostvariti bez njegovog
kaţnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nuţno radi
kriviĉnopravne zaštite.

Uslovna osuda (Ĉlan 62. KZ FBiH)


(1) Uslovnom osudom sud uĉinitelju kriviĉnog djela utvrĊuje kaznu i istovremeno
odreĊuje da se ona neće izvršiti ako osuĊeni za vrijeme koje odredi sud, a koje
ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne
uĉini novo kriviĉno djelo.
(2) Pri odluĉivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će, vodeći raĉuna o svrsi
uslovne osude, posebno uzeti u obzir liĉnost uĉinitelja, njegov raniji ţivot,
njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela, stepen kriviĉne odgovornosti
i druge okolnosti pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno.
(3) Uslovna osuda moţe se izreći kad je uĉinitelju utvrĊena kazna zatvora do 2
godine ili novĉana kazna.
(4) Za kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora od deset godina ili teţa
kazna, uslovna osuda se moţe izreći samo ako je kazna iz stava 3. ovog ĉlana
utvrĊena ublaţavanjem zakonom propisane kazne.
(5) Uslovna se osuda ne moţe izreći za kriviĉna djela za koja se ni ublaţavanjem
kazne ne moţe izreći kazna zatvora lakša od jedne godine.
(6) Ako je uĉinitelju utvrĊena i kazna zatvora i novĉana kazna, uslovna osuda
moţe se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora.
(7) Sigurnosne mjere, izreĉene uz uslovnu osudu, izvršavaju se.

80 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriĉe uĉinitelju kriviĉnog


djela kada se osnovano moţe oĉekivati da će se upozorenjem uz prijetnju
kaznom (koje sadrţi uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne, moći ostvariti
svrha kriviĉnopravnih sankcija.
U tom smislu, uslovna osuda je zamjena za kaznu. Njome se upućuje
prijekor uĉinitelju zbog uĉinjenog kriv. djela i istovremeno upozorava da će, u
sluĉaju da u vremenu provjeravanja uĉini novo kriv. djelo ili ne ispuni obaveze
nametnute uslovnom osudom, kazna utvrĊena uslovnom osudom biti izvršena.
Radi se o kriviĉnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter
kakav ima efektivna kazna. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograniĉenja
liĉnih prava i sloboda svojstvenih kazni, mada i ona, a prije svega uslovna
osuda sa zaštitnim nadzorom, moţe sadrţavati obaveze za osuĊenu osobu
kojima se ograniĉava njena sloboda odluĉivanja i djelovanja u nekim
aspektima njenog liĉnog ţivota, ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su
plod teţnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublaţava nje
činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela.
Dakle, svrha uslovne osude je da se uĉinitelju kriv iĉnog djela uputi
upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe
kriviĉnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njez ina izvršenja i kada
izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi kriviĉnopravne zaštite.
U članu 62. KZ FBiH sadrţane su odredbe koje ureĎuju strukturu uslovne
osude, tj. njene bitne elemente, uslove za njeno izricanje čime se odreĎuje polje
primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost
mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu.
Uslovnom osudom sud uĉinitelju kriviĉnog djela utvrĊuje kaznu i
istovremeno odreĊuje da se ona neće izvršiti ako osuĊeni za vrijeme koje
odredi sud, a koje ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od pet godina
(vrijeme provjeravanja), ne uĉini novo kriviĉno djelo.
Dakle, sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrĎuje kaznu i
istodobno odreĎuje da se ona neće izvršiti ako osuĎeni u vremenu pro vjeravanja
koje odredi sud, (ne kraće od 1 ni duţe od 5 god. ), ne učini novo krivično djelo.
Prema tome, svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna, neophodna
elementa:
1. utvrĊene kazne (zatvora ili novĉane kazne), ĉijim se izvršenjem uĉinitelju
prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za uĉinitelja sadrţi svaka
uslovna osuda da u roku provjeravanja ne uĉini novo kriviĉno djelo, i
2. roka provjeravanja, kojega sud odreĊuje unutar zakonom propisanog opšteg
roka provjeravanja.
Osim navedene osnovne obaveze za uĉinitelja, koju sadrţi svaka
uslovna osuda, sud u uslovnoj osudi moţe nametnuti uĉinitelju i neke
druge obaveze (npr. da osuĊeni vrati imovinsku korist pribavljenu kriviĉnim
djelom, da naknadi štetu koju je priĉinio kriviĉnim djelom, ili da ispuni druge
obaveze predviĊene kriviĉnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se
utvrĊena kazna izvršiti i ako uĉinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge
obaveze. MeĎutim, nametanje učinitelju tih drugih obaveza, predstavlja samo
mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. (npr. kod
kriviĉnog djela izbjegavanja izdrţavanja, izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu
81 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

izreći uslovi da u odreĊenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da


ubuduće redovno plaća izdrţavanje)
Prema našem zakonu, uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva
stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe, niti odreĎivanje vrste i
mjere kazne odlaţe za eventualno kasnije ponovno izvoĎenje učinitelja pred sud
u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija
učinitelja na slobodi nije moguća, kao što je to slučaj u probacionom sistemu.
Sud je pri odreĊivanju vrste i mjere kazne koja će uĉinitelju biti
utvrĊena uslovnom osudom duţan uzeti u obzir sve okolnosti koje inaĉe
utiĉu da kazna bude manja ili veća, a naroĉito će u obzir uzeti: stepen
kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, jaĉinu ugroţavanja ili
povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno, raniji ţivot
uĉinitelja, njegove liĉne prilike, drţanje nakon uĉinjenog kriviĉnog djela, kao i
druge okolnosti koje se odnose na osobu uĉinitelja.
U sluĉaju kada se uslovnom osudom uĉinitelju utvrĊuje novĉana kazna, u
obzir će uzeti i imovno stanje uĉinitelja, odnosno visinu njegove plate, njegove
druge prihode, njegovu imovinu i njegove porodiĉne obaveze.
Kazna utvrĊena uslovnom osudom, po svojoj vrsti i mjeri, treba
odgovarati kazni koju bi sud izrekao uĉinitelju kriviĉnog djela da mu nije
izrekao uslovnu osudu.
Prilikom izricanja uslovne osude sud odreĊuje trajanje vremena
provjeravanja s tim da ono ne moţe biti kraće od jedne godine niti duţe od
pet godina.
Vrijeme provjeravanja se raĉuna od dana pravomoćnosti presude.
Ono se u praksi najĉešće odreĊuje na pune godine, ali zakon ne isključuje
mogućnost odreĎivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece.
U pravilu, duţina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini
utvrĊene kazne, ali se pri njegovom odreĊivanju mora voditi raĉuna i o stepenu
vjerovatnoće da će uĉinitelj ponovo uĉiniti kriviĉno djelo. Što je ta vjerovatnoća
veća i vrijeme provjeravanja koje sud odreĎuje prilikom izricanja uslovne osude
bi trebalo biti duţe.
Pri odluĉivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će, vodeći raĉuna o
svrsi uslovne osude, posebno uz eti u obzir:
1. liĉnost uĉinitelja: Kako zakon ne odreĊuje koje su to okolnosti relevantne za
ocjenu liĉnosti uĉinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude, pri
ocjeni liĉnosti uĉinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo uĉinjeno,
njegove liĉne, porodiĉne i socijalne prilike, njegov odnos prema uĉinjenom
djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće.
2. njegov raniji ţivot: Zakon, dakle, obavezuje sud da tu okolnost uzme u
obzir, ali ne iskljuĉuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuĊivanom
uĉinitelju kriviĉnog djela, ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na
ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom moţe
ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kaţnjavanja.
3. njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela: Ovdje se u prvom
redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni
posljedice djela.
4. stepen kriviĉne odgovornosti

82 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

5. druge okolnosti pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno: To su vrijeme,


mjesto, način i sredstvo izvršenja, odnos prema ţrtvi i dr., a koje učinjenom
djelu daju teţi ili lakši vid.

To znaĉi da odluku o izricanju uslovne osude sud moţe donijeti


samo ako, uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju uĉinitelja, do koje
je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca, njegov
raniji ţivot i njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela, zakljuĉi
da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha kriviĉnopravnih sankcija
uopće i svrha kaţnjavanja, dakle, da će se izrečenom uslovnom osudom moći
ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela, kao i ako ocjenom
okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti
pod kojima je djelo učinjeno, zaključi da izvršenje kazne nije nuţno radi
krivičnopravne zaštite.
Uslovna osuda moţe se izreći ako je uĉinitelju utvrĊena kazna
zatvora do 2 godine ili novĉana kazna. Mjerodavna je dakle sudski utvrĊena
kazna, a ne zakonom propisana kazna za uĉinjeno kriviĉno djelo. UtvrĎena
kazna zatvora do 2 godine moţe se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih
djela učinjenih u stjecaju. MeĎutim, nije moguće kod sticaja krivičnih djela za
pojedina djela izreći uslovnu osudu, a za druga kaznu zatvora.
Izricanje uslovne osude za kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna
zatvora od deset godina ili teţa kazna, zakon uslovljava time da je kazna do
2 godine zatvora ili novĉana kazna utvrĊena ublaţavanjem zakonom
propisane kazne.
Polazi se od toga da su krivična djela za koje se moţe izreći kazna
zatvora od 10 godina ili teţa kazna veoma teška krivična djela i da izricanje
uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima
je utvrĎeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba
o ublaţavanju kazne.
Uslovna se osuda ne moţe izreći za kriviĉna djela za koja se ni
ublaţavanjem kazne ne moţe izreći kazna zatvora lakša od 1 godine.
S obzirom na zakonska pravila o granicama ublaţavanja kazne, to znaĉi
da se uslovna osuda ne moţe izreći za kriviĉna djela za koja je kao najmanja
mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. MeĊutim, ovo
zakonsko ograniĉenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter, jer bi
se uslovna osuda mogla izreći i za kriviĉna djela sa propisanom najmanjom
mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom sluĉaju postoje okolnosti za
koje zakon veţe mogućnost osloboĊenja od kazne, jer je tada sud ovlašten i da
uĉinitelju kaznu ublaţi bez ograniĉenja za ublaţavanje kazne.
Ako je uĉinitelju utvrĊena i kazna zatvora i novĉana kazna, uslovna
osuda moţe se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Obrnuto, nije
moguće. Dakle, nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novĉanu kaznu.
Odredba pruţa mogućnost da se izricanjem novĉane kazne koja se izvršava, uz
uslovnu osudu kojom je utvrĊena kazna zatvora, pojaĉa dejstvo uslovne osude
kada je to neophodno za ostvarenje kriviĉnopravne zaštite. Ako je učinitelju
izrečena uslovna osuda s utvrĎenom kaznom zatvora, a ujedno i bezuslovna

83 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

novčana kazna, vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu


kaznu.
Sigurnosne mjere, izreĉene uz uslovnu osudu, izvršavaju se.
Uz uslovnu osudu uĉinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti
predviĊene u zakonu.

OPOZIV USLOVNE OSUDE

Razlozi za opoziv uslovne osude su:


1) zbog uĉinjenja novog kriviĉnog djela u periodu provjeravanja,
2) zbog ranije uĉinjenog kriviĉnog djela,
3) zbog neispunjenja obaveza izreĉenih uslovnom osudom.

1. Opoziv uslovne osude zbog novog kriviĉnog djela (Član 64. KZ FBiH)

Uslovna osuda se moţe opozvati ako osuĊeni tokom vremena


provjeravanja izvrši novo kriviĉno djelo. U zavisnosti od utvrĊene kazne za
novo kriviĉno djelo, ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan:
a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuĊeni tokom vremena
provjeravanja uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja je izreĉena kazna
zatvora 2 godine ili teţa kazna.
b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuĊeni u vrijeme
provjeravanja uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja je izreĉena kazna
zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novĉana kazna. U ovom sluĉaju,
sud će, nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na uĉinjena
kriviĉna djela i uĉinitelja, a posebno srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela,
njihov znaĉaj i pobude iz kojih su uĉinjena, odluĉiti hoće li opozvati
uslovnu osudu.

2. Opoziv uslovne osude zbog ranije uĉinjenog kriviĉnog djela (Čl 65. KZ)

Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan, pa je predviĊeno da


će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuĊeni
uĉinio kriviĉno djelo prije nego što je uslovno osuĊen i ako ocijeni da ne bi bilo
osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to kriviĉno djelo.

3. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izreĉenih obaveza (Čl 66. KZ)

Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan, pa je predviĊeno da


će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izreĉene kazne ako osuĊeni
tokom odreĊenog vremena provjeravanja ne ispuni izreĉenu obavezu u
sluĉajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti.
U sluĉaju nemogućnosti ispunjenja izreĉene obaveze sud moţe:
a) produţiti rok za ispunjenje te obaveze ili
b) zamijeniti utvrĊenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom, ili
c) moţe osuĊenog osloboditi ispunjenja izreĉene obaveze.

84 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ako opozove uslovnu osudu, sud će primjenom odredaba za izricanje


kazne za djela izvršena u stjecaju kriviĉnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za
ranije uĉinjeno i za novo kriviĉno djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne
osude kao utvrĊenu.
Ako ne opozove uslovnu osudu, sud moţe za novo kriviĉno djelo izreći
uslovnu osudu ili kaznu. Ako sud ocijeni da i za novo kriviĉno djelo treba izreći
uslovnu osudu, utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije uĉinjeno i za novo kriviĉno
djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju kriviĉnih
djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne moţe biti kraće od 1 niti
duţe od 5 godina, raĉunajući od dana pravosnaţnosti nove presude. OsuĎenom
kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora, vrijeme provedeno na
izdrţavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrĎeno
uslovnom osudom za ranije krivično djelo.

Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. KZ FBiH)

Uslovna osuda se moţe opozvati tokom vremena provjeravanja.


Ako osuĊeni tokom vremena provjeravanja uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi
opoziv uslovne osude, a to je presudom utvrĊeno tek poslije isteka vremena
provjeravanja, uslovna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od jedne
godine od dana proteka vremena provjeravanja.
Ako osuĊeni u odreĊenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske
koristi pribavljene kriv. djelom, da naknadi štetu koju je priĉinio kriv. djelom, ili da
ispuni dr. obaveze predviĊene kriv. zakonodavstvom u FBiH, sud moţe uslovnu
osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena
provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrĊena u uslovnoj osudi.

USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. KZ FBiH)

To je jedna vrsta uslovne osude kojom se uĉinilac stavlja pod


zaštitni nadzor ako sud, s obzirom na okolnosti uĉinjenja kriviĉnog djela,
liĉnost uĉinitelja, njegov raniji ţivot i ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog
djela, smatra da će se uz odreĊivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne
osude i društveno prilagoĊavanje osuĊenika bolje ostvariti.
Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne
osude i bolje društveno prilagoĎavanje osuĎenog.
Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći, brige, nadzora i zaštite, a
moţe trajati od 6 mjeseci do 2 godine, i moţe obuhvatati slijedeće obaveze:

 liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;


 uzdrţavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga;
 posjećivanje odreĎenih psihijatrijskih, psiholoških i drugih savjetovališta i
postupanje po njihovim savjetima;
 osposobljavanje za odreĎeno zanimanje;
 prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima
učinitelja;

85 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

 raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i


u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama.

Sud u presudi moţe odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog


nadzora. Ako se osuĊeni ne pridrţava ovih mjera sud ga moţe opomenuti,
a moţe i ukinuti uslovnu osudu.

MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI)

Mjere bezbjednosti su posebna vrsta kriviĉno-pravnih sankcija, ĉija


je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu
uticati da uĉinilac ubuduće ponovno uĉini kriviĉna djela.
Sud uĉiniocu moţe izreći jednu ili više mjera bezbjednosti, ako za to
postoje uslovi propisani zakonom.
Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su:

1. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje (na slobodi);


2. obavezno lijeĉenje od ovisnosti;
3. zabrana vršenje poziva, aktivnosti ili funkcija;
4. zabrana upravljanja motornim vozilom;
5. oduzimanje predmeta.

1) Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje

Kao mjera bezbjednosti se izriĉe uĉinitelju kriviĉnog djela koji je


kriviĉno djelo uĉinio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti ili smanjene
uraĉunljivosti, ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i
ubuduće djelovati na uĉinitelja da uĉini novo kriviĉno djelo.
Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja traje dok ne
prestanu razlozi zbog kojih je izreĉena, ali najduţe do isteka izdrţavanja
kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena
provjeravanja uz uslovnu osudu.
Uz ispunjenje navedenih uslova, ova mjera bezbjednosti se moţe
izvršiti:
a) uz izdrţavanje kazne zatvora ili
b) uz uslovnu osudu ili
c) uz rad za opće dobro na slobodi.

Uĉinitelju kriviĉnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na


slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom
lijeĉenju moţe se izreći izvršenje kazne zatvora.
Prema uĉinitelju kriviĉnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom
lijeĉenju tokom vremena provjeravanja odreĊenog u uslovnoj osudi, moţe se
opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izreĉenih obaveza.
Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje se moţe nastaviti izvan medicinske
ustanove nakon što je osuĊeni uslovno otpušten. Ako osuĊeni ne nastavi
lijeĉenje, uslovni otpust će se opozvati.
86 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

2) Obavezno lijeĉenje od ovisnosti

Kao mjera bezbjednosti moţe se izreći uĉinitelju koji je kriviĉno djelo


uĉinio pod odluĉujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih
droga, ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće uĉiniti
kriviĉna djela.
Mjera obaveznog lijeĉenja od ovisnosti moţe se izreći uz istu
kriviĉnopravnu sankciju, u istom trajanju i na isti naĉin kako je zakonom
propisano za obavezno psihijatrijsko lijeĉenje.
Uĉinitelju kriviĉnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće
dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom
lijeĉenju od ovisnosti moţe se izreći izvršenje kazne zatvora.
Pod uslovima iz člana 74. stav 2. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko
liječenje), obavezno liječenje od ovisnosti se moţe nastaviti izvan medicinske
ustanove nakon što je osuĎeni uslovno otpušten. Ako osuĎeni ne nastavi
liječenje, uslovni otpust će se opozvati.
Prema uĉinitelju kriviĉnog djela koji se ne podvrgne lijeĉenju od
ovisnosti tokom vremena provjeravanja odreĊenog u uslovnoj osudi, moţe
se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izreĉenih obaveza.

3) Zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcija

Kao mjera bezbjednosti moţe se izreći uĉinitelju koji je uĉinio kriv.


djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup
zahvaljujući svom pozivu, aktivnosti ili funkciji, ako postoji opasnost da bi
daljnje vršenje poziva, aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da
uĉini novo kriv. djelo zloupotrebom svog poziva, aktivnosti ili funkcije u
vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup.
Ova mjera se moţe izreći u trajanju koje ne moţe biti kraće od 1 niti
duţe od 10 godina, raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke, s tim da se
vrijeme provedeno na izdrţavanju kazne zatvora ne uraĉunava u vrijeme
trajanja ove sigurnosne mjere.
Uĉinitelju takvog kriviĉnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro
na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva,
aktivnosti ili funkcije moţe se odrediti izvršenje kazne zatvora .
Prema uĉinitelju kriviĉnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva,
aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja odreĊenog u uslovnoj osudi,
moţe se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izreĉenih obaveza.

4) Zabrana upravljanja motornim vozilom

Kao mjera bezbjednosti moţe se izreći uĉinitelju kriviĉnog djela


protiv bezbjednosti saobraćaja, kada postoji opasnost da će upravljajući
motornim vozilom ponovno uĉiniti takvo kriviĉno djelo.

87 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Zabrana upravljanja motornim vozilom moţe se odnositi na odreĊenu


vrstu ili na sve vrste motornih vozila.
Ova mjera se moţe izreći u trajanju koje ne moţe biti kraće od 3
mjeseca ni duţe od 5 godina raĉunajući od pravosnaţnosti sudske odluke,
s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove
mjere.
Prema uĉinitelju kriviĉnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim
vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu, ako ne postupi po toj
zabrani, opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog
neispunjenja odreĊenih obaveza.

5) Oduzimanje predmeta

Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za uĉinjenje


kriviĉnog djela ili koji su nastali uĉinjenjem kriviĉnog djela oduzet će se:
 kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za uĉinjenje kriv djela ili
 kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje ĉini prijeko
potrebnim, ako su vlasništvo uĉinitelja.
Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinitelja kad to
zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u
prava vlasnika predmeta na naknadu štete od uĉinitelja.
U sluĉajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala,
zakonom se moţe propisati obavezno oduzimanje predmeta.
PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA, O ODGOJNIM MJERAMA I
O KAŢNJAVANJU MALOLJETNIKA

BiH za razliku od, npr. RH, Austrije ili Njemaĉke, nema poseban zakon
kojim se reguliše kriviĉnopravni poloţaj maloljetnih uĉinitelja kriviĉnih djela.
MeĊutim, u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom, KZ FBiH u
posebnoj glavi sadrţi odredbe o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o
kaţnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban kriviĉnopravni reţim
koji se primjenjuje na maloljetne uĉinitelje kriv. djela. Te odredbe sadrţe
odreĊena odstupanja od opštih pravila o kaţnjavanju uĉinitelja kriv. djela kojima
se osigurava da dobrobit maloljetnih uĉinitelja kriv. djela bude osnov i cilj
kriviĉnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa
teţinom i okolnostima uĉinjenog kriviĉnog djela nego i sa liĉnim svojstvima te
liĉnim, porodiĉnim i socijalnim prilikama maloljetnog uĉinitelja kriv. djela.
Kada su u pitanju maloljetni izvršioci kriviĉnih djela, prema njima se
mogu primjeniti:
1) Odgojne (vaspitne) preporuke i
2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju:
a) odgojne (vaspitne) mjere,
b) mjere bezbjednosti,
c) kazna maloljetničkog zatvora - moţe se izreći samo izuzetno, i to starijem
maloljetniku.

1. Odgojne preporuke
88 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. Radi


se o nastojanjima da se u odnosu na odreĊena delinkventna ponašanja
maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. Dakle, primjena
odgojnih mjera je alternativa kriviĉnom gonjenju, jer je to faktiĉki vansudsko
rješavanje nastalog konflikta.
Svrha odgojnih preporuka (Član 81. KZ FBiH) je:
a) da se prema maloljetnom uĉinitelju kriv. djela ne pokreće kriviĉni postupak, i
b) da se primjenom odgojnih preporuka utiĉe na maloljetnika da ubuduće ne
uĉini kriviĉna djela.

Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. KZ FBiH)

Prema maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog djela mogu se primijeniti


odgojne preporuke za kriviĉna djela s propisanom novĉanom kaznom ili
kaznom zatvora do 3 godine. Odgojne preporuke mogu trajati najduţe 1
godinu.
Uslovi primjene odgojnih preporuka su:
1. maloljetnikovo priznanje kriviĉnog djela i
2. njegova izraţena spremnost za pomirenjem s oštećenim.

Odgojne preporuke prema maloljetniku moţe primijeniti nadleţni


tuţilac ili sudija za maloljetnike (SZM), i tako se i djele.
Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tuţilac su:
1. liĉno izvinjenje oštećenom;
2. naknada štete oštećenom;
3. redovno pohaĊanje škole;
4. posjećivanje odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta;

Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM:


1. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice;
2. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja;
3. smještaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu;
4. lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;

Izbor odgojnih preporuka (Član 83. KZ FBiH)

Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tuţilac, ili SZM će uzeti u


obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. Pritom će posebno voditi
raĉuna da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno
školovanje maloljetnika ili njegov rad.
Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s
roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja.
Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti
drugom ili ukinuti.

2. Kriviĉne sankcije prema maloljetnicima (Član 84. KZ FBiH)


89 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kriviĉne sankcije koje se mogu izreći maloljetnom uĉinitelju


kriviĉnog djela dijele se na:
a) odgojne (vaspitne) mjere,
b) kazna maloljetniĉkog zatvora,
c) mjere bezbjednosti.

MlaĊem maloljetniku (koji je u vrijeme uĉinjenja kriv. djela navršio 14, a


nije navršio 16 godina ţivota) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere.
Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme uĉinjenja kriv. djela navršio 16, a
nije navršio 18 godina ţivota) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima
propisanim ovim zakonom, a izuzetno mu se moţe izreći kazna
maloljetniĉkog zatvora.
Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima
ovim zakonom. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. zabrana vršenje
poziva, aktivnosti ili funkcija i 2. zabrana upravljanja motornim vozilom.
Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda.

Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 85. KZ FBiH)


 Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetniĉkog zatvora je da se
pruţanjem zaštite i pomoći maloljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela, nadzorom
nad njima, njihovim struĉnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne
odgovornosti, osigura njihov odgoj, preodgoj i pravilan razvoj.
 Uz to, svrha kazne maloljetniĉkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog
uĉinioca da ubuduće ne uĉini kriviĉna djela, kao i uticaj na druge maloljetnike
da ne uĉine kriviĉna djela.
Dakle, ovdje se radi, uglavnom, o individualnoj prevenciji (sve mjere
se izriĉu uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio,
ĉini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!)

2.a. Odgojne (vaspitne) mjere

Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. KZ FBiH)

Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe:


1. disciplinske mjere
2. mjere pojaĉanog nadzora
3. zavodske mjere

Izbor odgojne mjere (Član 88. KZ FBiH)

Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir:


1. godine ţivota maloljetnika,
2. stepen njegovog duševnog razvoja,
3. njegova psihiĉka svojstva,
4. njegove sklonosti,
5. pobude iz kojih je djelo uĉinio,
90 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

6. dotadašnji odgoj,
7. sredinu i prilike u kojima je ţivio,
8. teţinu kriviĉnog djela,
9. da li mu je ranije bila izreĉena odgojna mjera ili kazna, te
10. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere.

U postupku protiv maloljetnika obavezno je ukljuĉen organ


starateljstva uz ĉiju struĉnu pomoć sud odreĊuje najadekvatniju mjeru u
svakom konkretnom sluĉaju.

1.) DISCIPLINSKE MJERE

Disciplinske mjere se izriĉu maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog djela


kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja, u pravilu ako je
uĉinio kriviĉno djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. Tu spadaju:

1. sudski ukor i
2. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. KZ FBiH)
Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim
kratkotrajnim mjerama utiĉe na osobnost i ponašanje maloljetnog uĉinitelja
kriviĉnog djela, a moţe ga uputiti u disciplinski centar:
a) na odreĊeni broj sati tokom dana blagdana, ali najviše 4 uzastopna
dana blagdana;
b) na odreĊeni broj sati tokom dana, ali najduţe u trajanju do 1 mjeseca;
c) na neprekidni boravak odreĊen broj dana, ali ne duţe od 20 dana.

Pri izricanju ove mjere, sud će voditi raĉuna da zbog njenog izvršenja
maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla.U disciplinskom
centru maloljetnik se moţe zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju
njegovim godinama ţivota, ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu.
Pri izricanju ove mjere, sud moţe izreći i odgojnu mjeru pojaĉanog
nadzora nadleţnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju
odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike.

2.) MJERE POJAĈANOG NADZORA

Mjere pojaĉanog nadzora izriĉu se maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog


djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja, preodgoja ili lijeĉenja, uz
odgovarajući nadzor, a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz
dotadašnje sredine.
Tu spadaju:

1) pojaĉan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. 90. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji, usvojitelj ili staratelj


propustili nadzor nad maloljetnikom, iako su ga u mogućnosti obavljati.
Pri izricanju ove mjere, sud moţe:
91 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

a) roditelju, usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naloţiti im


odreĊene duţnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja
maloljetnika, njegovog lijeĉenja i radi otklanjanje štetnih uticaja.
b) odrediti da nadleţni organ socijalnog staranja provjerava njeno
izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojitelju ili staratelju. Sud će
naknadno odluĉiti o prestanku takvog provjeravanja, s tim da ono ne
moţe trajati manje od jedne ni duţe od tri godine.

2) pojaĉan nadzor u drugoj porodici (Član 91. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u
mogućnosti da maloljetnika pojaĉano nadziru ili ako se od njih takav
nadzor ne moţe opravdano oĉekivati.
Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se:

a) kad roditelji, usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika


pojaĉano nadziru,
b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojaĉanim nadzorom .

Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog


trajanja nadleţni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje
potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten.
3) pojaĉan nadzor od strane nadleţnog organa soc. zaštite (Čl 92. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji, usvojitelj ili staratelj n isu u
mogućnosti pojaĉano nadzirati maloljetnika, a ne postoje uslovi za izricanje
odgojne mjere pojaĉanog nadzora u drugoj porodici.
Sud će naknadno odluĉiti o prestanku ove mjere, s tim da njeno trajanje
ne moţe biti kraće od 1 ni duţe od 3 godine.
Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje ţivi s roditeljima,
usvojiteljem ili starateljem, a pojaĉani nadzor nad njim vrši ovlaštena
osoba nadleţnog organa socijalne zaštite, koja se brine o školovanju
maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno
utiče, potrebnom liječenju i sreĎivanju prilika u kojima ţivi.

3.) ZAVODSKE MJERE

Zavodske mjere izriĉu se maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog djela


kojem treba izreći trajnije mjere odgoja, preodgoja ili lijeĉenja, uz njegovo
potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine.
Zavodske mjere ne mogu trajati duţe od 5 godina.
U zavodske mjere spadaju:

a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. KZ FBiH)

92 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati


izvršenje stalnog nadzora struĉnih odgajatelja u ustanovi za odgoj
maloljetnika.
U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3
godine. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje, već će o tome
naknadno odluĉiti

b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti


pojaĉane mjere preodgoja.
Pri odluĉivanju hoće li izreći ovu mjeru, sud će naroĉito uzeti u obzir:
1. teţinu i prirodu uĉinjenog kriviĉnog djela i
2. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izreĉene odgojne mjere ili kazna
maloljetniĉkog zatvora.
U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1, a max 5 god.
Pri izricanju ove mjere, sud, takoĊer, neće odrediti njeno trajanje, već će o
tome naknadno odluĉiti.

c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. KZ FBiH)


Ovu mjeru sud moţe izreći maloljetniku ometenom u psihiĉkom ili
fiziĉkom razvoju, umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili
odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom.
Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno
radi njegovog lijeĉenja ili osposobljavanja, a kad maloljetnik postane punoljetan,
ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadrţavanja u toj ustanovi.

Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. KZ FBIH)

Kad se poslije donošenja odluke kojom je izreĉena odgojna mjera


pojaĉanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije
bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi bile od
uticaja na donošenje odluke, izvršenje izreĉene mjere moţe se obustaviti ili
se izreĉena mjera moţe zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojaĉanog
nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom.
Uz tom sluĉaju, ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano,
odgojna mjera pojaĉanog nadzora ili zavodska odgojna mjera moţe se, s
obzirom na postignuti uspjeh odgoja, obustaviti od izvršenja, a moţe se i
zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera.
Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje
zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća
ograniĉenja:
a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne moţe se obustaviti od
izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci, a do isteka ovog roka moţe se
zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili
upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje;

93 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne moţe se obustaviti od


izvršenja prije isteka roka od 1 godine, a do isteka ovog roka moţe se
zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili
upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.
Izuzetno, odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera
upućivanja u odgojno-popravni dom moţe se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti
drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj., odnosno 1. god., ako posebne
okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika oĉito pokazuju da je postignuta
svrha tih mjera.

Ponovno odluĉivanje o odgojnim mjerama (Član 98. KZ FBIH)

Ako je od pravosnaţnosti odluke, kojom je izreĉena odgojna mjera


pojaĉanog nadzora ili zavodska odgojna mjera, proteklo više od 1 godine, a
izvršenje nije zapoĉeto, sud će ponovno odluĉiti o potrebi izvršenja
izreĉene mjere. Pri tome sud moţe odluĉiti da se ranije izreĉena mjera
izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.
Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se
izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnaţnosti odluke kojom je ova
mjera izreĉena, a njeno izvršenje nije zapoĉeto.

2.b. Kaţnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. KZFBiH)

Kazniti se moţe samo stariji maloljetnik, i to pod uslovima:


1. da je uĉinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teţa od 5 godina, i
2. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena kriviĉne odgovornosti ne
bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera.

Kazna maloljetniĉkog zatvora (Član 100. KZ FBiH)

Kazna maloljetniĉkog zatvora ne moţe biti kraća od 1 ni duţa od 10


godina, a izriĉe se na pune godine ili na pola godine.
Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za kriviĉno djelo, sud nije
vezan za min. propisanu mjeru kazne.

Odmjeravanje kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 101. KZ FBiH)

Pri odmjeravanju kazne maloljetniĉkog zatvora starijem maloljetniku,


sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiĉu da kazna bude manja ili veća,
imajući posebno u vidu:
1. stepen psihiĉkog razvoja maloljetnika
2. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i
3. vrijeme potrebno za njegovo struĉno osposobljavanje.

Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetniĉkog z atvora za kriviĉna djela u


sticaju (Član 102. KZ FBiH)

94 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Za kriviĉna djela u sticaju sud izriĉe maloljetniku samo jednu odgojnu


mjeru ili samo kaznu maloljetniĉkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za
izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći.
Sud će postupiti isto i kad poslije izreĉene odgojne mjere, ili kazne
maloljetniĉkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja
uĉinio kriviĉno djelo.

Zastarjelost izvršenja kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 103. KZ FBiH)

Kazna maloljetniĉkog zatvora neće se izvršiti kad od dana


pravosnaţnosti presude kojom je kazna izreĉena protekne:
a) 10 godina - ako je izreĉena kazna maloljetniĉkog zatvora preko 5 godina;
b) 5 godina - ako je izreĉena kazna maloljetniĉkog zatvora preko 3 godine;
c) 3 godine - ako je izreĉena kazna maloljetniĉkog zatvora do 3 godine.
Maloljetni izvršioci kriviĉnih djela mogu se uslovno otpustiti sa
izdrţavanja kazne nakon izdrţane 1/3 kazne, ali ne prije isteka 1 godine. Za
vrijeme trajanja uslovnog otpusta, sud moţe odrediti mjeru pojaĉanog nadzora
od strane organa socijalne zaštite.
Maloljetniĉki zatvor izdrţava se u posebnim ustanovama ili u
odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova. Dok ne navrši 18 godina,
izdrţava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama, a od 18 -23 godine
izdrţavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle, ali
sa njima ne smiju dolaziti u kontakt.
Izricanje kriviĉnopravnih sankcija punoljetnim osobama za kriviĉna djela
koja su uĉinila kao maloljetnici (Član 104.)

Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu ţivota ne moţe se suditi


za kriviĉno djelo koje je uĉinila kao mlaĊi maloljetnik. Ako punoljetna
osoba u vrijeme suĊenja nije navršila 21 godinu ţivota, moţe joj se suditi
samo za kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora teţom od 5 godina.
Takvoj osobi sud moţe izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru, s tim
da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti sluĉaja, a
naroĉito teţinu uĉinjenog kriviĉnog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog
uĉinjenja, ponašanje uĉinitelja i svrhu te odgojne mjere.
Punoljetnoj osobi moţe se za kriviĉno djelo koje je uĉinila kao stariji
maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera, a pod uslovima iz
ĉlana 100. KZ FBiH (Kazna maloljetniĉkog zatvora) i kazna maloljetniĉkog
zatvora. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći, sud će uzeti u obzir
sve okolnosti slučaja, a naročito teţinu učinjenog krivičnog djela, vrijeme koje je
proteklo od učinjenja, ponašanje učinitelja, te svrhu koju treba postići sankcijama.
Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, punoljetnoj osobi koja je u
vrijeme suĊenja navršila 21 godinu ţivota sud moţe umjesto kazne
maloljetniĉkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. Kazna zatvora
izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije, brisanja osude i pravnih
posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.

Izricanje odgojnih mjera mlaĊim punoljetnim osobama (Član 105.)


95 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Uĉinitelju koji je kao punoljetan uĉinio kriviĉno djelo, a u vrijeme


suĊenja nije navršio 21 godinu ţivota, sud moţe izreći odgovarajuću
zavodsku odgojnu mjeru ako se, s obzirom na njegovu liĉnost i okolnosti
pod kojima je kriviĉno djelo uĉinio, moţe oĉekivati da će se i odgojnom
mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne.
MlaĊoj punoljetnoj osobi kojoj je izreĉena odgojna mjera sud moţe, pod
uvjetima propisanima ovim zakonom, izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim
zakonom, osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije.
Izrečena odgojna mjera moţe trajati najduţe dok učinitelj ne navrši 23
godine ţivota.

Uĉinak kazne na odgojne mjere (Član 107.)


Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku
kaznu maloljetniĉkog zatvora, odgojna mjera prestaje kad maloljetnik zapoĉne
izdrţavanje te kazne.
Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu
maloljetniĉkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god., odgojna mjera prestaje
kad ta osoba zapoĉne izdrţavanje kazne.
Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu
zatvora manju od 1 god., sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdrţanoj kazni
nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti.

Uĉinak odgojnih mjera i kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 108.)


Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podlijeţu pravnim
posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreĎenih prava iz čl.118.
st. 2. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude)
Na osobe koje izdrţavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni
dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112. KZ FBiH
(Rad osuĎenih osoba).

Evidencija o izreĉenim odgojnim mjerama (Član 109.)


Evidenciju o izreĉenim odgojnim mjerama vode nadleţni organi socijalne
zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadleţan za poslove socijalne
zaštite u Federaciji BiH.
Podaci o izreĉenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu,
tuţiteljstvu, organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa
kriviĉnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izreĉene odgojne mjere.

2.c. Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106.)

Maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog djela kojem je izreĉena odgojna


mjera ili kazna maloljetniĉkog zatvora mogu se, pod uvjetima propisanim
zakonom, izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko lijeĉenje (na
slobodi), obavezno lijeĉenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta.
Mjera bezbjednosti obaveznog lijeĉenja od ovisnosti ne moţe se izreći uz
disciplinsku mjeru. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja moţe se
96 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u


toj ustanovi moţe osigurati lijeĉenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i
mjera oduzimanja predmeta.

OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIĈNOPRAVNIH SANKCIJA

Izvršenje kazne zatvora (Član 110.)


(1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim,
poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne.
(2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za
izdrţavanje kazne.

Granice izvršenja kazni (Član 111. KZ FBiH)


Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava
u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se
ostvarila svrha pojedinih kazni.

Rad osuĊenih osoba (Član 112. KZ FBiH)


(1) Osoba osuĎena na kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu
maloljetničkog zatvora, koja je sposobna za rad, moţe raditi ukoliko ona na to
pristane.
(2) Ako osuĎena osoba traţi ili pristane na rad, rad će joj se omogućiti.
(3) Rad osuĎene osobe treba biti koristan i usklaĎen sa savremenim načinom
vršenja iste vrste rada na slobodi, prema stručnim i drugim sposobnostima
osuĎenog.

Izvršenje kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 113. KZ FBIH)


(1) Prema starijem maloljetniku, dok ne navrši 18 godina ţivota, kazna
maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično -popravnim ustanovama
za maloljetnike. Prema osobi koja je navršila 18 godina ţivota, ali nije navršila 23
godine ţivota (mlaĎa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava
u posebnim ustanovama za mlaĎe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju
ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama, pri čemu se
osigurava da mlaĎe punoljetne osobe ne doĎu u kontakt sa starijim
zatvorenicima. Prema osobi koja je navršila 23 godine ţivota prije kraja
izdrţavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za
odrasle.
(2) Prema mlaĎoj punoljetnoj osobi kazna se moţe izvršavati u kazneno-
popravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog
školovanja ili stručnog osposobljavanja. MeĎutim, prema mlaĎoj punoljetnoj
osobi kazna se ne moţe ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj
ustanovi za maloljetnike, ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne
osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi.
(3) Izbor posla za osuĎenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima
i sklonostima za odreĎenu vrstu posla, radi stručnog osposobljavanja, a prema
mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. MlaĎoj
punoljetnoj osobi će se takoĎer omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje,
97 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim


odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe.
(4) Radno vrijeme osuĎenog maloljetnika odreĎuje se tako da mu se omogući
školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički
odgoj i razonodu.
(5) OsuĎeni maloljetnik moţe biti uvjetno otpušten s izdrţavanja kazne ako je
izdrţao trećinu kazne, ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivično-
popravnoj ustanovi. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud moţe odrediti odgojnu
mjeru pojačanog nadzora nadleţnog tijela socijalne zaštite. Za opoziv uvjetnog
otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta).
(6) Maloljetni osuĎenik, osim u izuzetnim okolnostima, ima pravo odrţavati
kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta.

ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI

Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom (Čl 114.)

Osnov oduzimanja imovinske koristi sadrţan je u zakonskoj odredbi


da niko ne moţe zadrţati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem kriviĉnog
djela. Korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela oduzet će se sudskom
odlukom kojom je utvrĊeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno pod uslovima propisanim
ovim zakonom.
Sud moţe oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u
odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim
djelom korist pribavljena, a vlasnik ili uţivatelj nije u mogućnosti dokazati da je
korist pribavljena zakonito.

Naĉin oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom(Čl 115.KZ)

Od uĉinioca će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti, i svaka


druga imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom. Ako oduzimanje nije
moguće, uĉinilac kriviĉnog djela će se obavezati da plati novĉani iznos koji
odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.
Imovinska korist moţe se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez
naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, pod uslovom da su
ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom.
Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike, oduzeće se od njih
ako ne dokaţu da su kao naknadu dali punu vrijednost.
Kad je imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom sjedinjena s imovinom
steĉenom na zakoniti naĉin, takva imovina moţe biti predmet oduzimanja, ali u
mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene
kriviĉnim djelom.
Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, ili
imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili
imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena, mogu
biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i
imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.
98 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Zaštita oštećenog (Član 116. KZ F BIH)

Ako je oštećenom u kriviĉnom postupku dosuĊen imovinskopravni


zahtjev, sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuĊeni
imovinskopravni zahtjev oštećenog.
Oštećeni koji je u kriviĉnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog
zahtjeva upućen na parniĉni postupak, moţe traţiti da se namiri iz iznosa
oduzete vrijednosti ako pokrene parniĉni postupak u roku od šest mjeseci od
dana pravosnaţnosti odluke kojom je upućen na parniĉni postupak i ako u roku
od tri mjeseca od dana pravosnaţnosti odluke kojom je utvrĊen njegov zahtjev
zatraţi namirenje iz oduzete vrijednosti.
Oštećeni koji u kriviĉnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev
moţe zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrĊenja svog
zahtjeva pokrenuo parniĉni postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za
presudu kojom se oduzima imovinska korist, a najdalje u roku od dvije godine od
pravosnaţnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca
od dana pravosnaţnosti odluke kojom je utvrĊen njegov zahtjev zatraţi
namirenje iz oduzete vrijednosti.

PRAVNE POSLJEDICE OSUDE

Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117. KZ FBiH)

Osude za odreĊena kriviĉna djela mogu imati za pravnu posljedicu:


a) prestanak ili gubitak odreĊenih prava ili
b) zabranu sticanja odreĊenih prava.

Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za kriviĉno djelo


uĉinitelju izreĉena novĉana kazna, sudska opomena ili uslovna osuda ili
kad je uĉinitelj osloboĊen od kazne.
Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po
sili zakona kojim su propisane.

Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. KZ FBiH)

Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak


odreĊenih prava jesu:
a) prestanak vršenja odreĊenih poslova ili funkcija u organima vlasti,
privrednim društvima ili u dr. pravnim licima;
b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja odreĊenog zvanja, poziva ili
zanimanja;
c) lišenje odlikovanja.

99 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreĊenih


prava jesu:
a) zabrana vršenja odreĊenih poslova ili funkcija u organima vlasti,
trgovaĉkim društvima ili u dr. pravnim licima;
b) zabrana sticanja odreĊenih zvanja, poziva ili zanimanja ili unapreĊenja u
sluţbi;
c) zabrana sticanja odreĊenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom
tijela vlasti.

Poĉetak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. KZ FBiH)

Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnaţnosti presude.


Dakle, tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. npr. u zakonu o radu, kao
pravna posljedica osude, propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u
sluĉaju osude za kriviĉno djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. Ili u sluĉaju
drţavnih sluţbenika i namještenika prestanak radnog odnosa u sluĉaju osude na
kaznu zatvora preko 6 mjeseci. U ovim sluĉajevima radni odnos prestaje danom
upućivanje lica na izdrţavanje kazne zatvora.
Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreĊenih
prava traju najduţe 10 godina od dana izdrţane, oproštene ili zastarjele
kazne, ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje.
Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude.

Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske


odluke (Član 120. KZ FBiH)

Sud moţe odluĉiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane


vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana
njenog izricanja.
Sud moţe odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se
sastoji u zabrani sticanja odreĊenog prava kad proteknu 3 godine od dana
izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne.
Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne
posljedice osude, sud će uzeti u obzir ponašanje osuĊenog poslije osude,
njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. djelom i da vrati
imovinsku korist pribavljenu kriv. djelom, te druge okolnosti koje ukazuju na
opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude.
Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se
zasnivaju na osudi.

REHABILITACIJA, AMNESTIJA, POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE

Rehabilitacija (Član 121. KZ FBiH)


Poslije izdrţane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog
zatvora ili kazne maloljetniĉkog zatvora, osuĊene osobe uţivaju sva prava
utvrĊena ustavom, zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava, osim

100 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

onih koja su im ograniĉena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne


posljedice osude.
Odredba stava 1. ovog ĉlana primjenjuje se i na osobe na uslovnom
otpustu, ako njihova prava nisu ograniĉena posebnim propisima o uvjetnom
otpustu s izdrţavanja kazne zatvora.

Amnestija (Član 122. KZ FBiH)

Amnestija je akt kojim se poimeniĉno neodreĊenom krugu lica:


a) daje osloboĊenje od kriviĉnog gonjenja (abolicija), ili
b) daje potpuno ili djelomiĉno oslobaĊanje od izvršenja kazne, ili
c) zamjenjuje izreĉena kazna blaţom, ili
d) odreĊuje brisanje osude ili
e) ukida odreĊena pravna posljedica osude.

Krug lica na koji se odnosi amnestija odreĊen je u aktu o amnestiji.


Moţe se odnositi na kaznu zatvora, dugotrajnog zatvora i maloljetniĉkog zatvora,
a ne moţe na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. Amnestija se daje u formi
zakona, što znaĉi da je daje zakonodavni organ. To praktiĉno znaĉi da se ne
navode pojedinaĉno lica nego se oslobaĊaju sva lica optuţena za npr. kriviĉno
djelo izbjegavanje vojne obaveze. Amnestiju za kriv. djela propisana ovim i
dr. zakonom FBiH moţe dati Parlament FBiH, a za kriv. djela propisana
zakonom kantona skupština kantona.

Pomilovanje (Član 123. i 124. KZ FBiH)

Pomilovanje je akt kojim se poimeniĉno odreĊenim osobama:


a) daje potpuno ili djelimiĉno osloboĊaju od izvršenja kazne, ili
b) zamjenjuje izreĉena kazna blaţom, ili
c) odreĊuje brisanje osude, ili
d) ukidaju odreĊene pravne posljedice osude
e) ukida ili odreĊuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva,
aktivnosti ili funkcije.

Pomilovanje za kriviĉna djela koja spadaju u nadleţnost Federacije


BiH moţe svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu
posebnog zakona. Dakle, domet pomilovanja je uţi od amnestije, jer se odnosi
na poimeniĉno odreĊena lica. Moţe se dati po molbi osuĊenog lica ili
njegovih srodnika i po sluţbenoj duţnosti. Pomilovanje se objavljuje u sl.
novinama, a njime se ne utiĉe na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi.

BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. KZ FBiH)

Zavisno od toga o kojoj se osudi radi, ona će se iz kaznene


evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima:

101 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

1) sudska opomena ili osuda kojom je uĉinitelj osloboĊen kazne – briše se ako
osuĊenik u roku od 1 godine od dana pravosnaţnosti presude ne uĉini novo
kriviĉno djelo.
2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka
vremena provjeravanja osuĊenik ne uĉini novo kriviĉno djelo.
3) osuda na novĉanu kaznu – briše se iz kriviĉne evidencije po proteku roka od
tri godine od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme
osuĊenik ne uĉini novo kriviĉno djelo.
4) osuda na kaznu zatvor/maloljetniĉkog zatvora do 1 godine – briše se po
proteku roka od 5 godina od dana izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne,
ako za to vrijeme osuĊenik ne uĉini novo kriviĉno djelo.
5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud moţe, na molbu
osuĊenog, odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana
izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne, a za to vrijeme osuĊeni nije uĉinio
novo kriviĉno djelo. Prilikom odluĉivanja o brisanju osude sud će voditi raĉuna
o ponašanju osuĊenog poslije izdrţane kazne, o prirodi kriviĉnog djela i o
drugim okolnostima koje mogu biti od znaĉenja za ocjenu o opravdanosti
brisanja osude.

Ako je u toku roka za brisanje osude osuĊeniku izreĉena kazna


zatvora preko tri godine, neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. Dakle,
osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše!
Osuda se ne moţe brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera
bezbjednosti.
Više osuda iste osobe mogu se brisati iz kriviĉne evidencije samo
istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda.
Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem, za brisanje nije
bitna ta nova kazna, već ona iz pravosnaţne presude.
Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. Osude briše po
sluţbenoj duţnosti organ unutrašnjih poslova nadleţan za voĊenje
kaznene evidencije. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude,
osuĊeno lice moţe podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom
stepenu.
Kada je osuda brisana, u uvjerenju koje se izdaje graĊanima ta osuda se
ne smije pominjati.
Kod ovog instituta ima puno tehniĉkih operacija koje su propisana u ZKP.

KRIVIĈNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA

Kriviĉno mogu biti odgovorna sva pravna lica, a ne mogu biti odgovorni
drţava, entiteti, Brĉko distrikt, kanton, grad, općina i mjesna zajednica.
Odgovornost pravnog lica postoji ako je uĉinilac, fiziĉko lice, uĉinio
kriviĉno djelo u ime, za raĉun ili u korist pravnog lica. Pravno lice je
odgovorno i kada uĉinilac za kriviĉno djelo nije odgovoran. Pravno lice
moţe odgovarati i ako je kriviĉno djelo uĉinjeno prije poĉetka steĉajnog
postupka ili u toku tog postupka.

102 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U sluĉaju steĉaja, pravnom licu se ne moţe izreći kazna već samo mjera
bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se moţe izreći mjera oduzimanja
imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom.
Kazne za pravna lica su:
1. novčana kazna (5.000-5.000.000 KM),
2. oduzimanje imovine (za KD 5 god. ili teţa kazna), i
3. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u preteţnom dijelu ili u cjelosti
bila korištena za činjenje KD - Uz ovu kaznu, moţe se izreći i kazna
oduzimanjaimovine).

Sud moţe pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto
novčane kazne. Uvjetnom osudom sud moţe pravnoj osobi utvrditi
novčanu kaznu do 1.500.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti
ako pravna osoba, u roku koji odredi sud, a koji ne moţe biti kraći od
jedne ni duţi od pet godina, ne bude odgovorna za novo krivično djelo.

Mjere bezbjednosti za pravna lica su:


1. oduzimanje predmeta,
2. objavljivanje sudske presude,
3. zabrana obavljanja odreĎene privredne djelatnosti.

Pravne posljedice osude su: 1. zabrana rada na osnovu dozvole,


ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana drţava i 2. zabrana rada na osnovu
dozvole, ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije.

Dio I – OPĆE ODREDBE

Glava I – OSNOVNA NAĈELA KRIVIĈNOG POSTUPKA


UVOD

ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIĈNIH POSTUPAKA

Osnovne forme kriviĉnog postupka (bile) su:


1. Inkvizitorski postupak
2. Akuzatorski (optuţni) postupak
3. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak

1. Inkvizitorski postupak

Ovaj postupak predstavlja, u stvari, uredovanje suda, i dijeli se na


dva dijela:

103 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

1. Istraga i
2. SuĎenje

U toku postupka branitelji nisu postojali, već se nastojalo da se od


optuţenog iznudi priznanje na bilo koji naĉin, ukljuĉujući razne torture i muĉenja.
Presuda, i to osuĊujuća, mogla se donijeti samo ako optuţeni prizna djelo ili ako
postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni oĉevici dogaĊaja.
Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije, ukljuĉivo
i funkcija gonjenja, jer tuţitelja nije bilo. Odbrana de fakto nije postojala, a
suĊenje se svodilo samo na to da se, formalno, na osnovu dokaza prikupljenih u
istrazi, donese presuda.

2. Akuzatorski (optuţni) postupak

Akuzatorski postupak je najstarija forma kriviĉnog postupka, koji je svoju


formu dobio u staroj Grĉkoj i Rimu, a trajno se zadrţao u zemljama anglo-
saksonskog pravnog sistema (SAD, Velika Britanija, Australija, Kanada i dr.).
U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu graĊu, a ne sud.
Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici, da vodi raĉuna o
redoslijedu postupka, a posebno se brine da, eventualno, ne bude izveden neki
nezakonit dokaz. U tom postupku postoji mogućnost da optuţeni bude ispitan
kao svjedok i to samo ako on to ţeli. Sam postupak ima karakter spora izmeĊu
dvije strane, a odluku o krivnji donosi porota. Nakon što porota donese odluku,
pa npr. optuţenog oglasi krivim, sudija izriĉe kriviĉnu sankciju. Ako porota objavi
da optuţeni nije kriv, sud oglašava da je optuţeni slobodan, ĉime se postupak
završava. Ţalbenog postupka nema.

3. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak

Ovaj mješoviti kriviĉni postupak je nastao uvoĊenjem znaĉajnog broja


elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi, i to tako što je prvo
Francuska, poslije francuske revolucije, preuzela brojne elemente akuzatorskog
postupka iz Engleske, nakon ĉega se ovaj kriviĉni postupak proširio po cijeloj
kontinentalnoj Evropi. U tom postupku je zadrţano tzv. inkvizitorsko naĉelo, koje
podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrĊivanju istine, na naĉin da je i sud
mogao pozivati svoje svjedoke, postavljati pitanja i sl. SuĊenje se odvijalo tako
da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuţenog, a tek nakon toga su stranke i
branitelji imali priliku da postavljaju pitanja.

4. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak

U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. U tom


postupku dominiraju akuzatorski elementi. Najveća promjena u našem aktuelnom
mješovitom kriviĉnom postupku, je ta što je voĊenje istrage preuzeo tuţitelj
(ranije je to radio istraţni sudija, kojeg ZKP više ne poznaje), a uvedene su i
druge novine, kao što su izjašnjenje o krivnji, sporazum o priznanju krivice i dr.
104 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

S tim u vezi, naš kriviĉni postupak je namjenjen da se utvrdi da li je


optuţeni uĉinio kriviĉno djelo, pa ako se utvrdi da jeste, da mu se u skladu
sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća kriviĉno-pravna sankcija.
U samom kriviĉnom postupku postoje-uĉestvuju procesni subjekti i
uĉesnici u postupku i to:
 Glavni procesni subjekti: 1. Sud, 2. Osumnjiĉeni/optuţeni i 3. Tuţitelj;
 Sporedni procesni subjekti: 1. Oštećeni, 2. Organ nadleţan za pitanja
soc. staranja, i 3. Pravno/fiziĉko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist;
 Uĉesnici u postupku: opunomoćenici, svjedoci, vještaci i dr. osobe;

Naš ZKP, dakle, predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglo- saksonskog


prava. Polazeći od tog koncepta, u zakonu su ugraĊena naĉela (principi) koji
proţimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem kriviĉne procedure.
Osnovna naĉela se, praktiĉno, odnose na osnovne pojmove kriviĉnog
postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi
kriviĉnog postupka.
Većina naĉela je izriĉito predviĊena u samom zakonu, kao što su:
1. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog voĎenja kriv. postupka),
2. pretpostavka nevinosti,
3. in dubio pro reo,
4. ne bis in idem,
5. prava osobe lišene slobode,
6. prava osumnjičenog/optuţenog,
7. pravo na odbranu,
8. upotreba jezika i pisma,
9. zakonitost dokaza,
10. pravo na odštetu i rehabilitaciju,
11. pouka o pravima,
12. pravo na suĎenje bez odlaganja,
13. jednakost u postupku,
14. slobodna ocjena dokaza,
15. načelo akuzatornosti (optuţno načelo),
16. načelo legaliteta krivičnog gonjenja,
17. načelo mutabiliteta
18. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja.

Neka od naĉela nisu posebno formulisana u zakonu, ali analizom niza


zakonskih odredaba proizilazi da postoje, kao što su npr. naĉela:
1. usmenosti,
2. javnosti,
3. kontradiktornosti,
4. neposrednosti itd.

Vezano za obavezu provoĊenja osnovnih naĉela kriviĉnog postupka


imamo 2 situacije (izuzeci):

105 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

1) kada provoĊenje nekog naĉela nekada nije moguće u punom


kapacitetu, tj. naĉelo nije moguće do kraja sprovesti - npr. u primjeni
naĉela javnosti, jer javnost moţe biti iz nekih razloga iskljuĉena.
2) kada se provoĊenje nekog naĉela sukobljava sa nekim drugim
naĉelom, pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće - npr.
raspravno naĉelo, prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da
prikupljaju dokaze, ograniĉeno je inkvizitorskim naĉelom - pravom suda da
takoĊer na suĊenju prikuplja dokaze, poziva svjedoke i postavlja im
pitanja.

1. PRINCIP ZAKONITOSTI - praviĉnog i zakonitog voĊenja kriviĉnog


postupka (ĉlan 2. ZKP-a)

Ovo je naĉelo predviĊeno i meĊunarodnim dokumentima:


MeĊunarodni protokol o graĊanskim i politiĉkim pravima (MPGPP) i Evropska
konvencija o ljudskim pravima (EKLJP), odakle je preuzeto u naš pravni sistem.
Ovo naĉelo znaĉi da pravila utvrĊena u ZKP-u osiguravaju da niko
nevin ne bude osuĊen, a da se uĉinitelju kriviĉnog djela izrekne kriviĉno-
pravna sankcija pod uslovima koje predviĊa KZ FBiH i drugi zakoni u
kojima su propisana kriviĉna djela, te da kriviĉnopravnu sankciju moţe
uĉiniocu kriviĉnog djela izreći samo nadleţni sud u postupku koji je
pokrenut i proveden po ZKP-u.

2. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. stav 1)

Pretpostavka nevinosti znaĉi da se svako smatra nevinim za kriviĉno


djelo dok se pravosnaţnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja.
Ovo naĉelo jeste ustavno naĉelo, a predviĊeno je i u meĊunarodnim
dokumentima (EKLJP, odakle je preuzeta i ugraĎena u naš krivični postupak).
Treba naglasiti da presumpcija nevinosti vaţi tokom cijelog kriviĉnog
postupka, sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. Dakle, radi se o
privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaţe suprotno.
Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice:
1) osumnjiĉeni/optuţeni ima pravo na odbranu, ali nije duţan da se brani,
s tim da je duţan odazvati se na poziv organa koji vodi kriviĉni postupak,
dakle upustiti se u postupak.
2) osumnjiĉeni/optuţeni nije duţan dokazivati svoju nevinost, jer teret
dokazivanja njegove krivnje leţi na suprotnoj strani, dakle na tuţiocu.
3) sud mora donijeti oslobaĊajuću presudu ne samo kad je uvjeren u
nevinost optuţenog, već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju.

Dakle, u sumnji, sud mora ići u korist optuţenog (in dubio pro reo).
Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnaţnom sudskom
presudom, kojom se optuţeni oglašava krivim, moţe osporiti pretpostavka
nevinosti. Dakle, drugi drţavni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima, niti
sud moţe raspravljati o ovom pitanju izvan kriviĉnog postupka, odn. drugom
vrstom odluke (npr. rješenjem). Moţe samo presudom.
106 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na


priznanju krivnje od strane optuţenog ili na sporazumu o priznanju krivnje.
U tom sluĉaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato
slobodno.
U vezi ovog naĉela treba još dodati da danas vrlo ĉesto imamo pisanja u štampi koja
ne odgovaraju onome što predviĊa ovo naĉelo, jer je sudska praksa davno zauzela stav
da je prikazivanje osumnjiĉenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog
izvršioca kriviĉnog djela suprotno pretpostavci nevinosti. Novinari, nasuprot tome, ĉesto
navode da je osumnjiĉena odn. optuţena osoba poĉinila kriviĉno djelo, umjesto da se
iznose samo ĉinjenice, (npr. protiv NN osobe u toku istraţni postupak zbog odreĊ.kd).

3. NAĈELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. stav 2.)

Sumnju u pogledu postojanja ĉinjenica koje ĉine obiljeţja kriviĉnog


djela ili ĉinjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe kriviĉnog
zakonodavstva, sud rješava presudom na naĉin koji je povoljniji za
optuţenog (in dubio pro reo - „u sumnji u korist optuţenog“).
Ovo naĉelo se, dakle odnosi samo na odluĉne (pravno relevantne,
bitne) ĉinjenice, a to su one ĉinjenice od kojih zavisi primjena neke
zakonske odredbe.
TakoĊer, to su one ĉinjenice na koje se zakon neposredno oslanja,
koje predstavljaju obiljeţje bića nekog kriviĉnog djela (def. u smislu pravne
kvalifikacije).
Skup odluĉnih ĉinjenica predstavlja ĉinjeniĉno stanje. Ĉinjeniĉno
stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inaĉe, „svaka rijeĉ“ u
zakonskom tekstu je pravni pojam, nema ĉinjeniĉnih pojmova!
Shodno ovom naĉelu, svaka sumnja u postojanje neke pravno
relevantne ĉinjenice mora se odraziti, tj. cijeniti, u korist optuţenog, pa će
sud donijeti oslobaĊajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost
optuţenog, već i onda kad nije dokazana njegova krivnja.
Naĉelo in dubio pro reo, u sebi, dakle, sadrţi dva pravila:

1) Prvo pravilo se odnosi na ĉinjenice koje idu na štetu optuţenog - one


moraju biti utvrĊene sa potpunom sigurnošću. Ako postoji sumnja u
odnosu na te ĉinjenice, one se ne mogu uzeti kao utvrĊene, tj. smatraju se
neutvrĊenim.
2) Drugo pravilo se veţe uz ĉinjenice koje idu u korist optuţenog - ove se
ĉinjenice uzimaju za utvrĊene ĉak i onda ako su samo vjerovatne, tj. ako
se sumnja u njihovo postojanje, pa čak i onda ako je postojanje činjenica na
štetu optuţenog vjerovatnije.

4. NAĈELO NE BIS IN IDEM - „ne dva puta o istoj stvari“ (član 4.)

Niko ne moţe biti ponovno suĊen za djelo za koje je već bio suĊen i
za koje je donesena pravosnaţna sudska odluka. I ovo naĉelo ima svoje
uporište u meĊunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP.

107 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U praktiĉnom postupanju, u ovakvoj situaciji, a zavisno od faze postupka,


sud će donijeti presudu kojom se optuţba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi
postupka. Naĉelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova, a to su:

1. da je kriviĉni postupak već voĊen protiv odreĊene osobe i za odreĊeno


djelo. Pri tome se misli na djelo, odn. dogaĊaj zbog kojeg se sudi, a ne
na „kriviĉno djelo“ propisano zakonom, jer bi u suprotnom, tuţilac
mogao da više puta prekvalifikuje kriviĉno djelo i pokreće postupke.
(Npr. ako u jednom dogaĊaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta
metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po ţivot, tuţilac napadaĉa
optuţi za kriv. djelo teške tjelesne povrede, nakon pravosnaţnosti presude ne
moţe se predomisliti i optuţenog, u odnosu na kojeg je već donesena
pravosnaţna presuda, nakadno optuţiti za kriv. djelo pokušaja ubistva.)
2. da je donesena pravosnaţna sudska odluka u tom kriviĉnom predmetu -
ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu, dakle
odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuĎena stvar“), jer ne
postoje redovni pravni lijekovi, odn. stranke su iscrpile takve lijekove ili su
propustile zakonski rok za njihovo ulaganje.

Vaţno je reći da se ovo naĉelo ne moţe primjenjivati u sluĉaju kada djelo


inicira i prekršajni i kriviĉni postupak, pa da se osoba protiv koje je pravosnaţno
okonĉan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. izreĉena neka novĉana kazna,
poziva na ovo naĉelo. Moguće je jedino da se u tom sluĉaju ta izreĉena novĉana
kazna u prekršajnom postupku, u skladu sa ĉlanom 57. stav 2., uraĉuna u kaznu
izreĉenu za kriviĉno djelo, ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja.
Obrnuto, u sluĉaju brzog okonĉanja kriviĉnog postupka, neokonĉani
prekršajni postupak će se obustaviti.
Ovdje je vaţno naglasiti da se na ovo naĉelo moţe pozivati samo
osoba na koju se ranija presuda odnosi, a ne i neka druga osoba, koja nije
bila obuhvaćena tom presudom.

5. NAĈELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5.)

Uslov za lišenja slobode neke sobe je odreĊeni stepen sumnje uz


koji se veţe postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor. Dakle,
lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti
kumulativno ispunjeni:
1. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko odreĊeno kriviĉno
djelo, uz
2. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle, policijski organ nije
ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode, već samo onu osumnjičenu
osobu protiv koje se moţe odrediti pritvor).

Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa


procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju, a to su:
1. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode, gdje se podrazumjeva:
a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila odreĊeno kriviĉno djelo,
108 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

b) postojanje nekog od pritvorskih osnova.


2. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije duţno
dati iskaz, niti odgovarati na postavljena pitanja.
3. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru, te da
će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja
nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane.
4. pravo pomenute osobe da porodica, konzularni sluţbenik strane drţave ili
druga osoba koju odredi, budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.

6. NAĈELO PRAVA OSUMNJIĈENOG/OPTUŢENOG PRILIKOM PRVOG


ISPITIVANJA (član 6.)

Prava osumnjiĉene/optuţene osobe, prilikom njenog prvog ispitivanja su


slijedeća:
1. Osumnjiĉeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za
koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega, te da njegov iskaz moţe
biti korišten kao dokaz protiv njega. To je ĉinjeniĉni i zakonski opis djela
(najĉešće iz naredbe o sprovoĊenju istrage). Ova obavještenja se moraju dati
prije poĉetka ispitivanja i moraju se zabiljeţiti u zapisnik o ispitivanju.
2. Osumnjiĉenom/optuţenom se mora omogućiti da se izjasni o svim
ĉinjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve ĉinjenice i
dokaze koji mu idu u korist (in favorem). Ovo je zapravo pravo
osumnjiĉenog/optuţenog da bude ispitan i tako, prije donošenja odluke,
objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. Pomenuto pravo
egzistira u toku cijelog krivičnog postupka.
3. Osumnjiĉeni/optuţeni nije duţan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati
na postavljena pitanja. Ovo pravo se oznaĉava kao pravo na šutnju.
(„nemo prodere se ipsum“)
Pouka o pravu na šutnju mora biti data izriĉito, a obavještenje se treba
zabiljeţiti u zapisnik o ispitivanju. U sluĉaju da je postupljeno protivno ovim
zakonskim odredbama, na takvom iskazu se ne moţe zasnivati sudska
odluka. Odbijanje davanja iskaza ne moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost.
Ukoliko se osumnjiĉeni/optuţeni odluĉi na davanje iskaza, on nije duţan dati
istinit iskaz, što znaĉi da za svoj iskaz kriviĉno ne odgovara ako se utvrdi da
je iskaz laţan. Osumnjičeni/optuţeni biće krivično odgovoran za krivično djelo
laţnog prijavljivanja, ako izaĎe iz granica svoje odbrane i svjesno laţno tereti
drugu osobu da je učinila krivično djelo, a zna da ta osoba nije izvršilac.

Osoba koja je neopravdano osuĊena za kriviĉno djelo ili je bez osnova


lišena slobode, ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz budţetskih
sredstava, kao i druga prava utvrĊena zakonom.

7. NAĈELO PRAVA NA ODBRANU (član 7.)

Osumnjiĉeni/optuţeni ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu


odbranu) ili uz struĉnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na
formalnu ili struĉnu odbranu). Branilac moţe predlagati samo one dokaze i
109 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjiĉenog/


optuţenog. (tako npr. branilac ne moţe odustati od već izjavljene ţalbe bez
posebnog ovlaštenja-punomoći optuţenog.)
Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeĊuje se u toku cijelog
kriviĉnog postupka, a postoji već od trenutka lišenja slobode, odn. od prvog
ispitivanja.
U zakonom odreĊenim sluĉajevima osumnjiĉenom/optuţenom mora
se postaviti branilac, ako sam ne uzme branioca. Ovo je institut obligatorne
struĉne odbrane, kada osumnjiĉeni/optuţeni mora imati branioca. To su
slijedeći sluĉajevi, odnosno faze postupka:
1. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjiĉena za kriviĉno djelo za koje se
moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora , i to već prilikom prvog ispitivanja.
2. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za odreĊivanje pritvora,
3. nakon podizanja optuţnice za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći kazna
zatvora od 10 godina ili teţa kazna, kada optuţeni mora imati branioca u
vrijeme dostavljanja optuţnice.
4. ako sud utvrdi da je to, zbog sloţenosti predmeta ili mentalnog stanja
osumnjiĉenog/optuţenog, u interesu pravde.

Ako osumnjiĉeni/optuţeni, u sluĉajevima obavezne struĉne odbrane, ne


uzme sam branioca, ili mu branioca ne angaţuju bliski srodnici, branioca će mu
postaviti sud. U ovom sluĉaju, osumnjiĉeni/optuţeni ima pravo na branioca do
pravomoćnosti presude, a ako je izreĉena kazna dugotrajnog zatvora, i u
postupku po pravnom lijeku.
U sluĉaju postavljanja branioca po sluţbenoj duţnosti, osumnjiĉeni/
optuţeni će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predoĉene liste.
Ukoliko osumnjiĉeni/optuţeni sam ne izabere branioca sa predoĉene liste,
branioca će mu postaviti sud.
Osumnjiĉenom/optuţenom se mora osigurati dovoljno vremena za
pripremanje odbrane. Ako vrijeme nije propisano, ono se odreĊuje u svakom
konkretnom sluĉaju, u zavisnosti od sloţenosti predmeta i liĉnosti izvršioca.
Ovdje se ne radi samo o pravima optuţenog, već i o pravima advokata, pa ako iz
nekog razloga optuţeni mora promijeniti advokata, novi branilac mora dobiti
adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom.

8. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl. 8. i 9.)

U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik, a sluţbena


pisma su latinica i ćirilica. Krivični postupak se vodi na jednom od sluţbenih
jezika i pisama. Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo sluţiti
se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. Ako osoba ne razumije jedan od
sluţbenih jezika, osigurat će se usmeno prevoĎenje onoga što ona, odn. drugi
iznose, kao i isprava i dr. pisanog dokaznog materijala, od strane sudskog
tumača.

9. ZAKONITOST DOKAZA (član 11.)

110 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Za kriviĉni postupak od znaĉaja su samo zakoniti dokazi, jer se samo na


takvim dokazima moţe zasnivati sudska presuda.
Zabranjeno je od osumnjiĉenog, optuţenog ili bilo koje druge osobe
koja uĉestvuje u postupku, pribavljati dokaze iznuĊivanjem priznanja ili
kakve druge izjave. Na ovim se dokazima ne moţe zasnivati sudska odluka.
(DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAĈIN)
Sud ne moţe zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim
povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i meĊunarodnim
ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji
su pribavljeni bitnim povredama kriv. postupka (NEZAKONITI DOKAZI).

10. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12.)

Osoba koja je neopravdano osuĊena za kriviĉno djelo ili je bez osnova


lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz budţetskih
sredstava, kao i druga prava utvrĊena zakonom.

11. NAĈELO POUKA O PRAVIMA (član 13.)

Opća je obaveza suda, tuţioca i drugih organa koji uĉestvuju u


postupku, pouĉiti osumnjiĉenog/optuţenog i druge uĉesnike u postupku o
pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja
odreĊene radnje. Pouka se odnosi na svakog uĉesnika u postupku, a ne samo
na osumnjiĉenog/optuţenog, a daje se onda kada bi pomenute osobe iz
neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile
svojim pravima. (Npr. pouka o povraćaju u prijašnje stanje, ili pouka oštećenom i
podnosiocu prijave u sluĉaju donošenja naredbe o nesprovoĊenju istrage)
Data pouka se mora zabiljeţiti. Propust u davanju pouke se uzima kao
relativno bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka i predstavlja razlog za
ulaganje ţalbe.

12. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14.)

Osumnjiĉeni/optuţeni ima pravo da u najkraćem razumnom roku


bude izveden pred sud i da mu bude suĊeno bez odlaganja, a najkasnije u
roku od jedne godine od dana potvrĊivanja optuţnice.
Ovo predstavlja izraz prava na praviĉno suĊenje (Ĉlan 5. EKLJP).
Sud je duţan da postupak provede bez odugovlaĉenja i onemogući svaku
zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje uĉestvuju u postupku.
Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nuţno vrijeme.

13. NAĈELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15.)

Sud, tuţilac i drugi organi koji uĉestvuju u postupku duţni su s


jednakom paţnjom da ispituju i utvrĊuju kako ĉinjenice koje terete
osumnjiĉenog/optuţenog, tako i one koje im idu u korist.

111 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Sud je duţan stranke i branitelje tretirati na jednak naĉin i svakoj strani


pruţiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvoĊenju na
glavnoj raspravi.
Na ovaj naĉin se dolazi do materijalne istine u kriviĉnom postupku !!!
Ova duţnost odnosi se na ĉinjenice koje su pravno relevantne za
konkretni kriviĉni predmet, a to su one vezane uz:
1. zakonska obiljeţja kriv. djela,
2. saizvršilaštvo i sauĉesništvo,
3. kriviĉnu odgovornost izvršioca,
4. izricanje odgovarajuće kriviĉnopravne sankcije i dr.

Ovim naĉelom se uvodi «standard jednakog obzira», i to u toku


cijelog kriviĉnog postupka.
Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeĊuje se
slijedećim rješenjima:

1. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze;


2. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o
direktnom, unakrsnom i dodatnom ispitivanju;
3. prilikom izvoĊenja dokaza ĉije je izvoĊenje naredio sudija, odnosno vijeće,
sud će ispitati svjedoka, a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu
da postavljaju pitanja;
4. duţnost je sudije, odnosno predsjednika vijeća, da se stara za svestrano
pretresanje predmeta, utvrĊivanja istine i otklanjanje svega što odugovlaĉi
postupak, a ne doprinosi razrješenju stvari;
5. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predloţile stranke i
branilac, već i dokazi ĉije je izvoĊenje naredio sud ex officio;

Kad je rijeĉ o tuţiocu, njegova je obaveza da utvrĊuje kako ĉinjenice


koje terete osumnjiĉenog/optuţenog, tako i ĉinjenice koje mu idu u korist.
To je moralna i zakonska obaveza, koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka,
i koju tuţilac ima kao drţavni organ, a ne kao stranka u postupku.
Ovo naĉelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano
inkvizitorsko naĉelo (suţeno je u odnosu na raniji ZKP, pa zato kaţemo da je
modificirano).

14. NAĈELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16.)

Sud, tuţilac i drugi organi koji uĉestvuju u kriviĉnom postupku, kada


ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ĉinjenica, nisu vezani niti ograniĉeni
posebnim formalnim dokaznim pravilima, koja bi unaprijed odreĊivala
vrijednost pojedinih dokaza.
To znaĉi da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed odreĊena, ni
kvalitativno, niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. rimskom pravu)
Naĉelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku kriviĉnog
postupka i odnosi se na sve odluke donesene u kriviĉnom postupku.

112 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pri tome, treba naglasiti da je obaveza suda da, prilikom donošenja


presude, savjesno, primjenom pravnih, logiĉkih i psiholoških metoda,
ocijeni svaki dokaz pojedinaĉno i u vezi sa ostalim dokazima, te da na
osnovu takve ocjene izvede zakljuĉak o tome da li neka ĉinjenica postoji ili
ne postoji.
Slobodna ocjena dokaza u konkretnom kriviĉnom predmetu zahtijeva
obrazloţenje, kako svakog dokaza pojedinaĉno, tako i svih dokaza zajedno.
Na osnovu tog obrazloţenja slobodna ocjena dokaza se moţe sagledati u
eventualnom drugostepenom postupku, jer se u obrazloţenju presude iznosi na
osnovu ĉega se uzima da je neka ĉinjenica dokazana, odnosno da nije
dokazana, te naĉin na koji se došlo do takvog zakljuĉka.
NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju, a na glavnom pretresu izvode.
UtvrĊeno ĉinjeniĉno stanje moţe biti sadrţano samo u presudi.

15. NAĈELO AKUZATORNOSTI (OPTUŢNO NAĈELO) (ĉlan 17.)

Kriviĉni postupak se moţe pokrenuti i provesti samo po zahtjevu


tuţioca. To, dakle znaĉi da kriviĉni postupak ne moţe pokrenuti niti voditi:
 sud po sluţbenoj duţnosti,
 privatni tuţilac,
 oštećeni kao tuţilac (kako je bilo predviĎeno ranijim ZKP-om).

Usvajanjem ovog principa, razdvojene su tri osnovne funkcije u


kriviĉnom postupku i povjerene razliĉitim subjektima:
1) funkcija kriviĉnog gonjenja - koja je po ovom zakonu povjerena tuţiocu,
2) funkcija odbrane - koju ostvaruje osumnjiĉeni/optuţeni, sam ili uz pomoć
branioca i
3) funkcija presuĊenja – koju, logiĉno, vrši sud.

TakoĊer, prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice:


1. sud ne pokreće i ne vodi kriviĉni postupak po sluţbenoj duţnosti, tj. bez
zahtjeva tuţioca,
2. kriviĉni postupak dobiva karakter spora izmeĊu dvije strane (tuţioca i
osumnjiĉenog/optuţenog) pred sudom, i
3. kriviĉni postupak se moţe voditi samo protiv one osobe i samo za ono
kriviĉno djelo koje tuţilac u optuţnici oznaĉi.

Za sva kriviĉna djela predviĊena u KZ FBiH gonjenje se preduzima


po sluţbenoj duţnosti.

Napomena: Ovo naĉelo prema svojoj definiciji ima taĉno odreĊeno znaĉenje i nikako se
ne moţe tumaĉiti da je kod nas ĉisto akuzatorski postupak. Naš kriviĉni postupak je
mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak, jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje
svjedoke i vještake i dr.

16. NAĈELO LEGALITETA KRIVIĈNOG GONJENJA (ĉlan 18.)

113 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Tuţilac je duţan preduzeti kriviĉno gonjenje ako postoje dokazi da je


uĉinjeno kriviĉno djelo, osim ako zakonom nije drugaĉije propisano, bez
obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno kriviĉno gonjenje.

Vezano za primjenu ovog naĉela, moraju se ispuniti 3 pretpostavke:

1. moraju postojati dokazi da je izvršeno kriviĉno djelo. Traţi se postojanje


odreĊenog stepena sumnje da je izvršeno kriviĉno djelo. Tuţilac je duţan
preduzeti kriviĉno gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno
kriviĉno djelo.
2. ne smiju postojati zakonske smetnje za kriviĉno gonjenje, kao što su
amnestija, pomilovanje, zastara kriviĉnog gonjenja i dr.
3. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta kriviĉnog gonjenja, koji
podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti)
kriviĉnog gonjenja, koji nisu proizvoljni, već su propisani su za:
1) kriviĉna djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet uĉinioca),
2) kriviĉna djela ĉije se kriviĉno gonjenje moţe ustupiti stranoj drţavi,
3) kriviĉna djela u kojima će gl. tuţilac dati imunitet svjedoku, i
4) lakša kriviĉna djela ĉiji su izvršioci maloljetne osobe.

Naĉelo oportuniteta, dakle, narušava naĉelo legaliteta i znaĉi pravo


tuţioca da ne preduzme kriviĉno gonjenje, iako postoje zakonski uslovi za
gonjenje, ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru.
Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tuţioca od kriv. gonjenja ostvaruje
se, izmeĊu ostalog, pravom oštećenog da podnese prituţbu Uredu tuţioca.

17. NAĈELO MUTABILITETA

Pod naĉelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tuţioca da


odustane od zapoĉetog kriviĉnog gonjenja sve do završetka glavnog
pretresa, a u II st. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to
predviĊeno zakonom (situacija kada doĊe do ukidanja I.st. presude pa II.st. sud
otvori pretres).
Ako tuţilac u toku postupka doĊe do zakljuĉka da ne postoje stvarni
ili pravni osnovi za dalje kriv iĉno gonjenje, tada on moţe da odustane od
kriviĉnog gonjenja.
Do podizanja optuţnice, tuţilac odustaje od kriviĉnog gonjenja, odn.
obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi:
1. da djelo koje je uĉinio osumnjiĉeni nije kriviĉno djelo, ili
2. da nema dovoljno dokaza da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo, ili
3. da je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje
druge smetnje koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje.

U sluĉaju obustave istrage, tuţilac je duţan o tome obavijestiti oštećenog,


koji ne moţe uloţiti ţalbu, već ima pravo da, u roku od 8 dana, podnese prituţbu
uredu tuţioca.

114 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je


osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo, tuţilac ima mogućnost i pravo da
ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari, ako doĊe do novih dokaz!
Tuţilac moţe odustati od kriviĉnog gonjenja i nakon podizanja
optuţnice, pri ĉemu nastaju slijedeće posljedice:
a) ako je tuţilac od kriviĉnog gonjenja odustao nakon podizanja
optuţnice, a prije poĉetka glavnog pretresa („povlaĉenje optuţnice“),
sud će rješenjem obustaviti postupak. U tom sluĉaju, ako je tuţilac
optuţnicu povukao prije potvrĊivanja, za to mu nije potrebna niĉija
saglasnost; ali ako je to uĉinio poslije potvrĊivanja optuţnice, a prije
poĉetka glavnog pretresa, potrebna mu je saglasnost SPS-a.
b) ako je tuţilac od kriviĉnog gonjenja odustao u toku glavnog pretresa,
(„odustajanje od optuţnice“), sud će donijeti presudu kojom se
optuţba odbija. Dakle, prije zapoĉetog glavnog pretresa postupak se
obustavlja rješenjem, a nakon toga presudom.
c) ako je tuţilac od kriviĉnog gonjenja odustao pred ţalbenim vijećem
(kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I. st. presude
i odrţavanju pretresa pred II. st. sudom), primjenjuju se odredbe o
odustajanju tuţioca od optuţnice u toku glavnog pretresa, tj. sud će
donijeti presudu kojom se optuţba odbija.

Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuţeni


nalazi u pritvoru.
Poseban sluĉaj odustajanja od kriviĉnog gonjenja je kod davanja
imuniteta svjedoku, kada glavni tuţilac, odlukom, svjedoku daje imunitet
od kriviĉnog gonjenja i na taj naĉin u potpunosti odustaje od gonjenja po
tom osnovu, bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage, tj. kriviĉnog
gonjenja. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od kriviĉnog
gonjenja, jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom moţe biti kriviĉno gonjen za
okolnosti koje bi dovele do njegovog kriviĉnog gonjenja, a koje nisu obuhvaćene
ovim imunitetom, kao i u sluĉaju davanja laţnog iskaza.
Kako bi se sprijeĉila moguća zloupotreba prava tuţioca da odustane od
kriviĉnog gonjenja, zakon predviĊa ponavljanje postupka na štetu optuţenog ako
je donešena presuda kojom se optuţba odbija zbog odustanka tuţioca, a dokaţe
se da je do ovog odustanka došlo zbog kriviĉnog djela korupcije ili kriviĉnog djela
protiv sluţbene i druge duţnosti tuţioca!!! (OVO JE JEDINI SLUĈAJ KADA JE
MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŢENOG). Uslov za
ovo ponavljanje postupka na štetu optuţenog je postojanje pravosnaţne presude
kojom je ovo dokazano. U sluĉaju da je tuţitelj, eventualno, umro, vodiće se
dokazni postupak kojim će se to kriviĉno djelo (kriv. djelo korupcije, tj. kriv. djelo
protiv sluţbene i druge duţnosti tuţioca tuţioca) dokazivati.
Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja, ali zbog
sliĉnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazloţiti. To je sluĉaj
kad tuţilac odluĉi da ne sprovede istragu, tj. kada donese naredbu o
nesprovoĊenju istrage, što u stvari ne predstavlja odustajanje od kriviĉnog
gonjenja, jer takvo gonjenje nije ni zapoĉeto.

115 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Naredbu o nesprovoĊenju istrage tuţilac će donijeti u sljedećim


sluĉajevima:
a) ako je iz kriviĉne prijave i pratećih spisa oĉigledno da prijavljeno djelo nije
kriviĉno djelo,
b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba uĉinila kriviĉno djelo,
c) ako je nastupila zastarjelost, ako je djelo obuhvaćeno amnestijom, odn.
pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje.

Kada se govori o naĉelu mutabiliteta, treba spomenuti i princip


„imutabiliteta“ koji znaĉi nemogućnost odustajanja od kriviĉnog gonjenje i
povlaĉenja/odustajanja od optuţnice, bez obzira na kasnije „ţelje“ tuţioca.
Postupak se mora provesti do kraja. Ovaj princip u primjeni je u nekim od
zemalja zapadne Evrope.

18.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20.)

U vezi prethodnih pitanja treba, prije svega, naglasiti da je to


sporedni predmet kriviĉnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja
nadleţan sud u nekom drugom postupku (npr. parniĉnom, vanparniĉnom),
odnosno neki drugi drţavni organ (npr. upravni organ).
Prema tome, prethodna pitanja su pitanja graĊanskog ili upravnog prava,
a u kriviĉnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi
primjena kriviĉnog zakona.
Prethodna pitanja su samo pravna pitanja, što znaĉi da to ne mogu
biti procesna ili ĉinjeniĉna pitanja.
Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u kriviĉnom
postupku, sud koji sudi u kriviĉnom postupku moţe postupiti na 2 naĉina:
a) sud moţe samostalno odluĉiti o prethodnom pitanju po pravilima
dokazivanja u kriviĉnom postupku. Tada odluka suda po prethodnom
pitanju ima dejstvo samo u konkretnom kriviĉnom predmetu u kome
se raspravljalo o pomenutom pitanju. Iz navedenog razloga, odluka o
prethodnom pitanju se unosi u obrazloţenje presude, ona ne dobiva
klauzulu pravosnaţnosti i ne obavezuje nadleţni organ da isto prethodno
pitanje raspravi na isti naĉin.
b) sud moţe da zastane sa kriviĉnim postupkom i saĉeka da to pitanje
riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadleţni organ.
(npr. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). Pri
tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom
postupku ili neki drugi organ, ne moţe promijeniti sud u kriviĉnom
postupku. Ali, sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je
izvršeno odreĎeno krivično djelo, jer se o pitanju postojanja krivičnog djela
raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka.

POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19.)

116 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kad je propisano da pokretanje kriviĉnog postupka ima za posljedicu


ograniĉenje odreĊenih prava, to znaĉi da te posljedice, ako Zakonom nije
drugaĉije odreĊeno, nastupaju potvrĊivanjem optuţnice.
Ako se radi o kriviĉnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet
godina ili novĉanom kaznom kao glavnom kaznom, ove posljedice nastupaju od
dana kad je donesena osuĊujuća presuda, bez obzira na to je li postala
pravosnaţna.

Glava II – ZNAĈENJE IZRAZA (član 21.)


a) “OSUMNJIĈENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila
krivično djelo,
b) “OPTUŢENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optuţnici
potvrĎena,
c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnaţnom odlukom utvrĎeno da je
krivično odgovorna za odreĎeno krivično djelo,
d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage
u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom,
e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon
podizanja optuţnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima
ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak,
f) “STRANKE” su tuţilac i osumnjičeni, odnosno optuţeni,
g) “OVLAŠTENA SLUŢBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća
ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Drţavne granične sluţbe),
policijskih organa Federacije, sudske policije, kao i carinskih organa, organa
finansijske policije, poreskih organa i organa vojne policije, kao i stručni
saradnici, odnosno istraţitelji tuţiteljstva koji rade po ovlaštenjima tuţioca
h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeĎeno ili
ugroţeno krivičnim djelom,
i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH,
uključujući: korporacije, preduzeća, udruţenja i ortakluke i druge pravne osobe,
j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tuţioca ili ovlaštene sluţbene
osobe u skladu s ovim zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje i zjava i
dokaza,
k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke,
odnosno branioca koja nije pozvala tog svjedoka, odnosno vještaka,
l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke,
odnosno branioca, koja je pozvala tog svjedoka, odnosno vještaka,
m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim
dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je odreĎena
osoba izvršila krivično djelo,
n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova, riječi ili brojke ili njihov ekvivalent
zapisane rukopisom, otkucane pisaćom mašinom, odštampane, fotokopirane,
fotografirane, zabiljeţene magnetskim impulsima, mehanički ili elektronski ili
nekim drugim oblikom sakupljanja podataka,

117 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

„OSNOVI SUMNJE“ (nema u znaĉenjima izraza, ali predstavlja):“Oblik


vjerovatnosti koji se temelji na odreĊenim okolnostima i koji ukazuje na
mogućnost postojanja kriv. djela i neke osobe kao mogućeg uĉinitelja“

Glava III - PRAVNA POMOĆ I SLUŢBENA SARADNJA


Obaveza pruţanja pravne pomoći i sluţbene saradnje (Član 22.)
(1) Svi sudovi u Federaciji duţni su da pruţe pravnu pomoć sudu koji vodi
postupak.
(2) Svi organi vlasti u Federaciji duţni su sluţbeno saraĎivati sa sudovima,
tuţiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku.

Pruţanje pravne pomoći i sluţbene saradnje (Član 23.)


(1) Sud će uputiti zahtjev za pruţanje pravne pomoći, odnosno za sluţbenu
saradnju nadleţnom sudu odnosno organu vlasti.
(2) Pruţanje pravne pomoći i sluţbena saradnja provode se bez nak nade.
(3) St. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tuţitelj uputio prema
tuţilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji.

Glava IV - NADLEŢNOST SUDA


STVARNA NADLEŢNOST (Član 24.)

Pod pojmom stvarne nadleţnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda:

a) da odluĉuje o odreĊenoj vrsti predmeta, ili


b) da preduzima odreĊene vrste procesnih radnji, ili
c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom.

Pravila o stvarnoj nadleţnosti dijele kriviĉne predmete izmeĊu


sudova razliĉitog ranga (npr. općinskih i kantonalnih). Stoga, propisi o stvarnoj
nadleţnosti uvijek garantiraju graĊanima da će im za odreĊena kriviĉna djela
suditi sud odreĊenog ranga.
Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadleţnost.
Ako je presudu donio sud niţeg ranga umjesto sud višeg ranga
(općinski umjesto kantonalnog) uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog
postupka.

SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŢNOST) (član 25.)

Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadleţnosti, tj.


utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija
pojedinac, vijeće, predsjednik vijeća, predsjednik suda i dr.), mora se prvo
izvesti pravni zakljuĉak o kojem se kriviĉnom djelu radi.
Ovaj zakljuĉak sud izvodi na temelju ĉinjeniĉnog opisa iz optuţnice,
a ne na osnovu kvalifikacije kriviĉnog djela iz optuţnice, jer sud nije vezan

118 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

tom kvalifikacijom. Dakle, u procjeni da li će u nekom predmetu suditi


sudija pojedinac ili vijeće, bitno je koje su ĉinjenice i okolnosti navedene u
tom opisu, jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se kriviĉnom djelu
radi. Kada sud to utvrdi, odluĉiće o tome ko će suditi.
Tako, u prvom stepenu sudi:
a) vijeće kriviĉnog odjeljenja suda, sastavljeno od trojice sudija.
b) sudija pojedinac za kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora do 10
godina ili novĉanom kaznom kao glavnom kaznom.

Ako se na glavnom pretresu pokaţe potrebnim da umjesto sudije


pojedinca sudi vijeće (npr. prije poĉetka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno
da se radi o kriviĉnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina, a
radi se o teţem kriviĉnom djelu), treba formirati vijeće i glavni pretres poĉeti
ponovo. U suprotnom, ako tako ne bi bilo postupljeno, to bi predstavljalo bitnu
povredu odredaba kriviĉnog postupka, jer sud nije bio propisno sastavljen.
Moguća je i suprotna situacija (da je prije poĉetka glavnog pretresa
pogrešno ocijenjeno da se radi o kriviĉnom djelu za koje treba da sudi vijeće, a
na glavnom pretresu se zakljuĉi da se radi o kriviĉnom djelu za ĉije presuĊenje je
nadleţan sudija pojedinac). U takvom sluĉaju nije potrebno da umjesto vijeća
sudi sudija pojedinac, već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni
pretres, jer takvim postupanjem optuţeni neće doći u gori procesni poloţaj,
niti to predstavlja bitnu povredu odredaba kriviĉnog postupka.
U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda,
sastavljeno od trojice sudija. Takav sastav suda je ne samo onda kada se
odrţava sjednica vijeća, već i kada se drţi pretres .
O zahtjevu za ponavljanje postupka odluĉuje vanraspravno vijeće
suda koji je donio I st. presudu, sastavljeno od trojice sudija.

SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku


istrage postupa u sluĉajevima kada je to propisano ovim zakonom.
Ovlaštenja SPP-a odnose se na:
1) pitanja lišenja slobode i odreĊivanja pritvora, nadzor nad izvršenjem pritvora i
nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom,
2) izdavanje naredbe za pretres stana, prostorija, pokretnih stvari i osoba, te
naredbe za privremeno oduzimanje predmeta,
3) izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istraţnih radnji,
4) izdavanje naredbe za dovoĊenje,
5) donošenje rješenja o odreĊivanju jamstva,
6) postavljanje branioca u sluĉaju obavezne odbrane i u sluĉaju slabog imovnog
stanja osumnjiĉenog, kao i razrješenje postavljenog branioca.
7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca.
8) izdaje naredbu za prinudno dovoĊenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu
koju je izdao tuţilac, te donosi rješenje o izricanju novĉane kazne svjedoku do
5.000,00 KM.

119 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja


nakon podizanja optuţnice i postupa u sluĉajevima kada je to propisano
ovim zakonom. Ima ovlaštenja koja pripadaju, tj. koja ima i SPP.
Pored tih ovlaštenja, zakon, takoĊer, propisuje da SPS postupa i u
sluĉajevima kad:
a) odluĉuje o optuţnici u smislu njenog potvrĊivanja,
b) dostavlja optuţnicu optuţenom,
c) odluĉuje o prethodnim prigovorima na optuţnicu
d) obustavlja postupak u sluĉaju povlaĉenja optuţnice,
e) preduzima radnje za sudsko obezbjeĊenje dokaza,
f) uzima izjavu o krivnji,
g) razmatra sporazum o priznanju krivnje,
h) dostavlja predmet sudiji/vijeću, radi zakazivanja glavnog pretresa,
i) postavlja branioca u sluĉaju obavezne odbrane i tzv. odbrane siromašnih,
te odluĉuje o razrješenju branioca.

Funkcionalna nadleţnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. stav 6.)

U vijeću sastavljenom od trojice sudija , sud odluĉuje o ţalbama


protiv rješenja kada je to odreĊeno ovim zakonom, te donosi druge odluke
izvan glavnog pretresa.
Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda:
1. odluĉuje o ţalbi protiv rješenja kojim je izreĉena novĉana kazna svjedoku
koji odbija da svjedoĉi;
2. odluĉuje o ţalbi protiv rješenja kojim je optuţenom odreĊena mjera
zabrane napuštanja mjesta boravišta,
3. odluĉuje o ţalbi protiv rješenja o odreĊivanju pritvora, itd.

MJESNA NADLEŢNOST

Forum delicti commissi (Član 26.)

Mjesno nadleţan je sud na ĉijem podruĉju je kriviĉno djelo izvršeno


ili pokušano.
Ako je kriviĉno djelo izvršeno ili pokušano na podruĉjima raznih sudova ili
na granici tih podruĉja, ili je neizvjesno na kojem je podruĉju izvršeno ili
pokušano, nadleţan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optuţnicu, a
ako optuţnica nije potvrĊena, sud koji je prvi primio optuţnicu na
potvrĊivanje.

Posebna nadleţnost (Član 27.)


Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem
vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu, nadleţan je sud na čijem se
području nalazi to pristanište. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno
na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu, nadleţan je sud na čijem se
području nalazi matična luka broda, odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište
u kome se brod, odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi.
120 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Forum domicilii (Član 28.)

Ako nije poznato mjesto izvršenja kriviĉnog djela ili ako je to mjesto
izvan podruĉja Federacije BiH, nadleţan je sud na ĉijem podruĉju
osumnjiĉeni/optuţeni ima prebivalište ili boravište.
Ako je sud na ĉijem podruĉju osumnjiĉeni/optuţeni ima prebivalište ili
boravište već zapoĉeo postupak, on ostaje nadleţan, iako se saznalo za mjesto
izvršenja kriviĉnog djela.

Forum deprehensionis (Član 29.)

Ako nije poznato mjesto izvršenja kriviĉnog djela, a niti prebivalište


ili boravište osumnjiĉenog, odnosno optuţenog, ili se oba mjesta nalaze
izvan podruĉja Federacije BiH, nadleţan je sud na ĉijem se podruĉju
osumnjiĉeni, odnosno optuţeni uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi.

Nadleţnost s elementom inozemnosti (Ĉlan 30.)


Ako je neka osoba uĉinila kriviĉna djela u Federaciji i u inozemstvu, a
izmeĊu tih djela postoji meĊusobna veza i isti dokazi, nadleţan je sud koji je
nadleţan za kriviĉno djelo uĉinjeno u Federaciji.

Forum ordinatum (Ĉlan 31.)

Ako se prema odredbama ovog zakona ne moţe ustanoviti koji je


sud mjesno nadleţan, Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od
stvarno nadleţnih sudova pred kojim će se provesti postupak.

SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA

SPAJANJE POSTUPKA (član 32.)

Ako je ista osoba optuţena za više kriviĉnih djela (subjektivni


koneksitet), pa je za neka od tih djela nadleţan niţi, a za neka viši sud, u tom
sluĉaju nadleţan je viši sud.
Ako su nadleţni sudovi iste vrste, nadleţan je onaj sud koji je prvi
potvrdio optuţnicu, a ako optuţnice nisu potvrĊene, nadleţan je sud koji je
prvi primio optuţnicu na potvrĊivanje.
Na isti naĉin odreĊuje se nadleţnost u sluĉaju ako je oštećeni
istovremeno uĉinio kriviĉno djelo prema osumnjiĉenom/optuţenom.
Za saizvršitelje, po pravilu, nadleţan je sud koji je prvi potvrdio
optuţnicu.
Sud koji je nadleţan za izvršitelja kriviĉnog djela nadleţan je, po
pravilu, i za sauĉesnike, prikrivaĉe, osobe koje su pomogle uĉinitelju
poslije izvršenja kriviĉnog djela, kao i za osobe koje nisu prijavile
pripremanje kriviĉnog djela, izvršenje kriviĉnog djela ili uĉinitelja (objektivni

121 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

koneksitet). U svim navedenim sluĉajevima, provest će se, po pravilu,


jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda.
Sud moţe odluĉiti da provede jedinstven postupak i donese jednu
presudu i u sluĉaju kad je više osoba optuţeno za više kriviĉnih djela
(mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet), ali samo ako izmeĊu izvršenih
kriviĉnih djela postoji meĊusobna veza. Ako je za neka od ovih kriviĉnih djela
nadleţan viši, a za neka niţi sud, jedinstveni postupak moţe se provesti samo
pred višim sudom. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadleţan za
provoĎenje jedinstvenog postupka.

RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33.)

Spajanje kriviĉnih postupaka nikada nije obavezno, a vrši se ako postoji


neki od koneksiteta.
Nasuprot spajanju postupaka, sud, takoĊer, moţe do završetka
glavnog pretresa odluĉiti da se postupak za pojedina kriviĉna djela ili protiv
pojedinih optuţenih razdvoji radi posebnog suĊenja.
Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje:
a) vaţni razlozi - npr. teška bolest ili teška povreda jednog optuţenog, koja
ukazuje da on duţe vremena neće moći sudjelovati u postupku, ili
b) razlozi cjelishodnosti - npr. da su na glavnom pretresu za jedno teško
kriviĉno djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda, a za
drugo kriviĉno djelo potrebna su duţa vještaĉenja.

Kada postoji neki od ovih razloga, sudija, odn. Vijeće, donosi


rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca, ali to
moţe uĉiniti i bez njihovog prijedloga.
Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po sluţbenoj duţnosti,
potrebno je da sud, prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka,
sasluša stranke i branioca.
Protiv rješenja kojim se odreĊuje razdvajanje postupaka ili se odbija
prijedlog za razdvajanje postupka, ţalba nije dopuštena, ali stranke i branilac
mogu to rješenje pobijati u ţalbi na presudu.

PRENOŠENJE NADLEŢNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34.)

Kad je nadleţni sud iz pravnih ili stvarnih razloga sprijeĉen da


postupa, duţan je, po saslušanju stranaka i branitelja, o tome izvjestiti
neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadleţan sud na svom
podruĉju da postupa u konkretnom predmetu (“nuţna delegacija”).
Ovi razlozi mogu biti, npr. bolest svih sudija, ili npr. ako je sud oštećen
kriviĉnim djelom i sl. Neophodno je da ovi razlozi duţe traju, (npr. za sluĉaj
bolesti sudija 6 mjeseci).
Protiv rješenja o odreĊivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih
razloga nije dopuštena ţalba.

PRENOŠENJE NADLEŢNOSTI IZ VAŢNIH RAZLOGA (Član 35.)


122 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Sud odreĊen zakonom moţe za voĊenje postupka u konkretnom


predmetu odrediti drugi stvarno nadleţan sud na svom podruĉju, ako
postoje vaţni razlozi.
To mogu biti razlozi kada npr. sud sudi u nekom predmetu u kojem moţe
doći do uznemiravanja graĊana, njihovog okupljanja pred zgradom suda, što
moţe ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. sliĉni razlozi).
Ukoliko nije moguće prenijeti nadleţnost sa jednog suda na drugi
sud u istom kantonu, za šta je nadleţan neposredno viši zajedniĉki sud –
kantonalni sud, Vrhovni sud FBiH moţe za voĊenje postupka odrediti drugi
stvarno nadleţan sud na podruĉju drugog kantona.
Ovo Rješenje moţe se donijeti na prijedlog SPP-a, SPS-a, sudije ili
predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za ĉije se
rješavanje prenosi nadleţnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca.
Protiv rješenja o odreĊivanju drugog suda za postupanje iz vaţnih razloga
nije dopuštena ţalba.

POSLJEDICE NENADLEŢNOSTI (Član 36.)

Sud je duţan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadleţnost i ĉim


primjeti da nije nadleţan oglasit će se nenadleţnim i po pravomoćnosti
rješenja uputit će predmet nadleţnom sudu.
Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suĊenje nadleţan niţi
sud neće dostaviti predmet tom sudu, nego će sam provesti postupak i donijeti
odluku.
Nakon potvrĊivanja optuţnice, sud se ne moţe oglasiti mjesno
nenadleţnim, niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadleţnosti.
Nenadleţan sud je duţan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji
opasnost od odlaganja.

POKRETANJE POST. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŢNOSTI (Član 37.)

Ako sud kome je predmet ustupljen, kao nadleţnom, smatra da je


nadleţan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, pokrenut će
postupak za rješavanje sukoba nadleţnosti. Ovaj postupak je
administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta).
Kad je povodom ţalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj
oglasio nenadleţnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u
pitanju nadleţnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud
nadleţan za rješavanje sukoba nadleţnosti izmeĊu tih sudova.
RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŢNOSTI (Član 38.)

Sukob nadleţnosti izmeĊu sudova rješava zajedniĉki neposredno


viši sud.
Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadleţnosti, sud će
zatraţiti mišljenje stranaka i branioca. Protiv ovog rješenja nije dopuštena
ţalba. Ako zajedniĉki neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da
123 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadleţnosti nije nadleţan,


ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadleţan oglasi neki treći sud.
Prilikom odluĉivanja o sukobu nadleţnosti, sud moţe istovremeno, po
sluţbenoj duţnosti, donijeti odluku o prenošenju mjesne nadleţnosti ako su
ispunjeni uvjeti iz ĉlana 35. ovog zakona (“vaţni razlozi”).
Dok se ne riješi sukob nadleţnosti izmeĊu sudova, svaki od njih je duţan
preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

Glava V - IZUZEĆE
RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39.)

Sudija ne moţe vršiti sudijsku duţnost:

1) ako je oštećen kriviĉnim djelom,


2) ako je u pitanju neki srodniĉki odnos, tj. ako je sa osumnjiĉenim/
optuţenim, braniocem, tuţiocem, oštećenim u odnosu:
 zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili
 braĉnog, odnosno vanbraĉnog druga ili
 srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u poboĉnoj liniji do 4.
stepena, a po tazbini do 2. stepena ili
 staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika.

3) ako je u istom kriviĉnom predmetu:


a) uĉestvovao kao SPP ili SPS,
b) postupao kao tuţilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik
oštećenog
c) saslušan kao svjedok ili kao vještak,
d) uĉestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom.

Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno iskljuĉuju sudiju od


vršenja sudijske duţnosti („obavezno izuzeće“). Izuzeće se vrši u
javnom interesu, a odricanje stranaka od izuzeća sudije, ne moţe dati
sposobnost sudiji da radi u konkretnom sluĉaju. Uĉešće na glavnom
pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude
iskljuĉen, smatra se apsolutnom povredom odredaba kriviĉnog
postupka.

4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu


nepristrasnost („fakultativno izuzeće“, ili „izuzeće u uţem smislu“)
Postojanje ovog osnova se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. Ovaj
fakultativni osnov izuzeća u uţem smislu, predviĊen je jednom opštom
formulacijom. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. To
mogu biti: zajedniĉki imovinski interesi, izraţeno prijateljstvo ili neprijateljstvo,
odnos zavisnosti odnosno nadreĊenosti ili podreĊenosti, veza po susjedstvu,
srodstvo u daljem stepenu i sl. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne moţe biti
osnov za izuzeće.
124 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Do pokretanja postupka za izuzeće moţe doći kako na zahtjev samog


sudije, tako i na zahtjev kriviĉnoprocesne stranke.

1. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije.

Sudija, ĉim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno


izuzeće, duţan je da prekine svaki rad po tom predmetu, pa i u odnosu na
neodloţne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. Predsjednik suda
će, nakon utvrĊivanja postojanja razloga za izuzeće, odrediti zamjenu. Pojedine
neodloţne radnje obaviće za to vrijeme drugi odreĊeni sudija.
Na isti naĉin postupa sudija i u sluĉaju ako postoji razlog ili razlozi
za njegovo fakultativno izuzeće. Jedina razlika je u tome što u sluĉaju
fakultativnog izuzeća sudija moţe, sve do donošenja odluke o izuzeću, da
preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja, što nije sluĉaj kod
obaveznog izuzeća.

2. Postupak za izuzeće na zahtjev kriviĉnoprocesne stranke.

Kriviĉnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev, kako za obavezno izuzeće,


tako i za fakultativno izuzeće sudije.
U sluĉaju izuzeća u uţem smislu, podnosilac zahtjeva je duţan, ne
samo da naznaĉi zakonski osnov, već i da što konkretnije i sadrţajnije
navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije.
U zahtjevu se mora poimeniĉno oznaĉiti sudija ĉije se izuzeće traţi,
kao i ĉinjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od
zakonskih razloga za izuzeće. Moţe se traţiti samo izuzeće sudije «koji u
predmetu postupa», tj. koji vrši sudijsku duţnost u odreĊenom predmetu.
Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do poĉetka glavnog pretresa, a
ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije,
zahtjev se moţe podnijeti i docnije, odmah po saznanju za taj razlog. Ako taj
zahtjev ne sadrţi neke od navedenih elemenata, odbaciće ga vanraspravno
vijeće. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje ţalba nije dopuštena.
Zakonodavac je predvidio razliĉit postupak u sluĉaju:
a) ako se radi o obaveznom izuzeću, sudija ĉim sazna da postoji koji od
razloga duţan je da obustavi svaki rad na predmetu. U ovoj situaciji
sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. Ako
se utvrdi da osnov stoji, nareĊuje se zamjena. Zahtjev mogu postaviti stranke,
ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaţi zahtjev, a ako
nema ni zahtjeva stranaka, opšta sjednica suda moţe narediti zamjenu po
svojoj inicijativi.
b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u uţem smislu), sudija
moţe do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one
radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Pošto postojanje osnova
za izuzeće u ovom sluĉaju tek treba utvrditi, zakonodavac nije bio tako
iskljuĉiv, pa nije odredio zabranu rada. Data formulacija omogućava i sudiji
i predsjedniku suda da smireno i bez ţurbe procijene postojanje odreĊenih
okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom
125 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

predmetu. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti


nije isključen od rada na predmetu, pa svakako da moţe vršiti sve radnje koje
ne trpe odlaganje, a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu
bitne.
O zahtjevu za izuzeće odluĉuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH,
tj. kolegij sudija kod drugih sudova, pri ĉemu u tom postupku ne moţe
uĉestvovati sudija ĉije se izuzeće traţi.
Prije donošenja rješenja o izuzeću, pribavit će se izjava sudije, a po
potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. Protiv rješenja kojim se usvaja
ili odbija zahtjev za izuzeće ţalba nije dopuštena.
Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tuţioca, zapisniĉare,
sudske tumaĉe, struĉne osobe, kao i na vještake. O izuzeću zapisniĉara,
sudskog tumaĉa, struĉne osobe i vještaka odluĉuje vijeće, predsjednik vijeća ili
sudija. O izuzeću tuţioca odluĉuje kolegij tuţilaštva, a o izuzeću OSL tuţilac.

Glava VI - TUŢILAC
PRAVA I DUŢNOSTI TUŢIOCA (član 45.)

Osnovno pravo i duţnost tuţioca je otkrivanje i gonjenje uĉinitelja


kriviĉnih djela koja su u nadleţnosti suda.
Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je uĉinjeno
kriviĉno djelo tuţilac ima pravo i duţan je da:

1) preduzme potrebne mjere u cilju:


a) otkrivanja i pronalaţenja osumnjiĉenog,
b) provoĊenja istrage,
c) rukovoĊenja i nadzora nad istragom,
d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaţenje osumnjiĉenog i
prikupljanje izjava i dokaza.

2) provede istragu u skladu s ZKP-om,


Svi organi koji uĉestvuju u istrazi duţni su da o svakoj poduzetoj radnji
obavijeste tuţioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.
3) daje imunitet u skladu s ĉlanom 98. ZKP-a (samo glavni tuţilac),
4) zahtijeva dostavljanje informacija od drţavnih organa, preduzeća,
pravnih i fiziĉkih osoba u Federaciji,
5) izdaje pozive i naredbe i predlaţe izdavanje poziva i naredbi u skladu s
ovim zakonom,
6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom,
7) utvrĊuje ĉinjenice potrebne za odluĉivanje o imovinsko-pravnom
zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom,
8) predlaţe izdavanje kaznenog naloga u skladu sa ĉlanom 350. Zakona,
9) podiţe i zastupa optuţnicu pred sudom,

126 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Isključivo pravo tuţioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih


proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo, pripremi i
uputi optuţnicu SPS-u, te da optuţnicu zastupa pred sudom.
10) podnosi pravne lijekove,
Tuţilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese ţalbu, kako na štetu,
tako i u korist optuţenog, što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u
postupku i kao drţavnog organa.
11) obavlja i druge poslove odreĊene zakonom.

Glava VII - BRANILAC


PRAVO NA ODBRANU - BRANIOCA (čl. 53.-54.)

Princip odbrane je jedan od osnovnih principa kriviĉne procedure, a


realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom.
Formalna odbrana (odbrana putem branioca) moţe biti:
a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjiĉenog/
optuţenog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjiĉenom/optuţenom), da li
će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka
(optuţenje, glavni pretres i sl.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi
nemaju uticaja.
b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani, onda nema procjenjivanja,
već u odreĊenom stadiju postupka branilac mora ili biti angaţovan od strane
osumnjiĉenog/optuţenog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po
sluţbenoj duţnosti.
Za branioca se moţe uzeti advokat pod uslovima koji su propisani
Zakonom o advokaturi Federacije. Lice koje nije advokat, ne moţe biti uzeto
za branioca ni onda kad ima struĉnu spremu ili uţiva povjerenje osumnjiĉenog
odnosno optuţenog.
Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja
prve radnje u postupku. Punomoć osumnjiĉenog/optuţenog braniocu je
njegova procesna legitimacija, a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik
kod organa pred kojim se vodi postupak. Osumnjiĉeni/optuţeni moţe otkazati
punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili
fakultativna. U slučaju obavezne odbrane, ako osumnjičeni/optuţeni ne
opunomoći drugog branioca, mora mu se postaviti branilac po sluţbenoj
duţnosti. Ako je branilac postavljen po sluţbenoj duţnosti, onda se osumnjiĉeni/
optuţeni ne moţe odreći branioca, ali moţe traţiti zamjenu ako postavljeni
branilac neodgovorno vrši svoju duţnost.
Više osumnjiĉenih/optuţenih mogu imati zajedniĉkog branioca, osim
u sluĉaju ako je branioca postavio sud u sluĉaju obavezne odbrane ili zbog
slabog imovnog stanja. Zajedniĉka odbrana iskljuĉena je samo ako postoji
kolizija (suprotnost u odbranama), a to je onda kada jedan od osumnjiĉenih/
optuţenih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što moţe da tereti drugog
osumnjiĉenog/optuţenog. Sukob interesa otklanja, po pravilu, branilac, odričući
se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuţenih. Sukob

127 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

interesa moţe otkloniti i osumnjičeni/optuţeni opozivanjem branioca koga je sam


uzeo.
Osumnjiĉeni/optuţeni moţe imati više branioca, ali samo jedan od
njih će imati status glavnog branioca, o ĉemu će se osumnjiĉeni/optuţeni
izjasniti. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku uĉestvuje
jedan od branilaca. Osumnjiĉeni/optuţeni moţe imati više branilaca bez obzira
da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani, ali kada se branilac odreĊuje po
sluţbenoj duţnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja
osumnjiĉenog/optuţenog, odreĊuje se samo jedan branilac. Kada osumnjičeni/
optuţeni ima više branilaca, onda je svaki od njih ovlašten da samostalno
preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuţenog. Dostavljanje se
vrši uvijek samo jednom braniocu.
Ko ne moţe biti branilac? (Ĉlan 55.) Branilac ne moţe biti:
1. oštećeni, braĉni, odnosno vanbraĉni drug oštećenog ili tuţioca, niti njihov
srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u poboĉnoj liniji do
ĉetvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena,
2. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne moţe biti branilac u tom
predmetu,
3. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tuţilac.

Kada osumnjiĉeni/optuţeni mora imati branioca? (Ĉlan 59.)


Zakonodavac je predvidio da osumnjiĉeni/optuţeni mora imati
branioca u slijedećim situacijama:
1. već prilikom prvog ispitivanja - ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjiĉen
za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora.
2. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za odreĊivanje pritvora - za vrijeme
dok pritvor traje. Dakle, osumnjičeni/optuţeni protiv kojeg je odreĎen
pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca. S druge strane, čim je
pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za odreĎivanje pritvora , mora imati
branioca.
3. nakon podizanja optuţnice i to već u vrijeme dostavljanja optuţnice -
ako je optuţen za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći 10 godina
zatvora ili teţa kazna. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja
optuţnice, da bi eventualno mogao uloţiti prethodni prigovor protiv
optuţnice i u njemu, pored ostalog, istakao povredu postupka u toku
istrage, u kojoj on nije učestvovao.
4. odreĊivanje branioca osumnjiĉenom/optuţenom obavezno je i u
sluĉaju ako sud utvrdi da je to zbog sloţenosti predmeta, mentalnog
stanja osumnjiĉenog/optuţenog ili drugih okolnosti, u interesu
pravde. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje,
što utvrĎuje sud. Prema potrebi, provešće se psihijatrijsko vještačenje. Da
li postoje razlozi pravičnosti, odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. Ti razlozi
su mnogo širi od ostali h koje zakon predviĎa za obaveznu odbranu, (npr.
sloţenost ĉinjeniĉne osnovice inaĉe lakog kriviĉnog djela).
Osumnjiĉenom/optuţenom koji u sluĉaju obavezne odbrane sam ne
izabere branioca, postavlja se branilac po sluţbenoj duţnosti. Branioca

128 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

postavlja SPP, SPS, sudija, odn. predsjednik vijeća, a branioca maloljetniku


postavlja sudija za maloljetnike.
Naime, u svim ovim sluĉajevima obavezne formalne odbrane,
branioca moţe izabrati sam osumnjiĉeni odnosno optuţeni, a ako to ne
uĉini, sud je duţan da mu postavi branioca po sluţbenoj duţnosti.

POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60.)

Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu, a osumnjiĉeni/optuţeni


ne moţe prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane,
odnosno branioca, sud će mu, na njegov zahtjev, postaviti branioca, pod
alternativnim uslovima:
a) da se postupak vodi za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći kazna zatvora
od 3 godine ili teţa kazna, ili
b) da to zahtijevaju interesi praviĉnosti, bez obzira na propisanu kaznu.
Da li postoje razlozi pravičnosti, odlučuje sud po slobodnoj ocjeni, u
zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja, npr. specifiĉno kriv.
djelo koje je predmet optuţbe, liĉnost osumnjiĉenog/optuţenog, sredina u
kojoj je kriv. djelo izvršeno, broj osumnjiĉenih/optuţenih, pravna pitanja
koje treba riješiti i dr.

Zahtjev za postavljanje branioca u ovom sluĉaju se moţe podnijeti u


toku cijelog kriviĉnog postupka. Branioca, zavisno od faze postupka,
postavlja SPP, SPS, sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je
osumnjiĉenom/optuţenom prvo pruţena prilika da sa predoĉene liste
izabere branioca.
Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja
evidentira se u spisu.
Pri ocjeni situacije osumnjiĉenog/optuţenog da ne moţe snositi
troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi, te visina
troškova odbrane koji su u izgledu. Ako se imovno stanje osumnjičenog/
optuţenog tokom postupka izmijeni na bolje, odluka o postavljenju branioca
moţe se izmijeniti, odnosno moţe mu biti naloţeno plaćanje troškova branioca.
Postavljeni branilac ima sva prava i duţnosti i isti procesni poloţaj
kao i svaki drugi branilac. Ima pravo na nagradu, troškove i druge izdatke po
advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca.

PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61.)

U toku istrage:
1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji
idu u korist osumnjiĉenom. Ovo pravo se braniocu moţe uskratiti ako je
rijeĉ o spisima i predmetima ĉije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj
istrage.
2) izuzetno od prethodnog pravila, tuţilac će istovremeno sa dostavljanjem
prijedloga za odreĊivanje pritvora SPP, odnosno SPS-u dostaviti i dokaze
bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca.
129 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Nakon podizanja optuţnice, osumnjiĉeni/optuţeni i branilac imaju


pravo uvida u sve spise i dokaze.
SPS, sudija, odnosno vijeće, kao i tuţilac, kada doĊu u posjed novog
dokaza ili bilo koje informacije ili ĉinjenice koja moţe posluţiti kao dokaz na
suĊenju, duţni su ih staviti na uvid braniocu. U navedenim slučajevima, branilac
moţe izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata.

Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA


PRETRESANJE STANA, OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI
(član 65.)

Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se moţe


odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se prilikom
pretresanja:
a) pronaći pretpostavljeni izvršilac kriviĉnog djela ili njegov sauĉesnik, ili
b) otkriti tragovi kriviĉnog djela, ili
c) pronaći predmeti vaţni za kriviĉni postupak.

Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih


sistema, ureĊaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, te
mobitela. Na zahtjev suda, osobe koje se koriste ovim ureĊajima duţne su
omogućiti pristup, predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci,
kao i pruţiti potrebna obavještenja za upotrebu tih ureĊaja. Pretresanje
kompjutera i sličnih ureĎaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe.

PRETRESANJE OSOBE (član 66.)

Pretresanje osobe moţe se poduzeti u sljedećim sluĉajevima:


a) kad je vjerovatno da je odreĊena osoba poĉinila kriviĉno djelo , ili je ista
sauĉesnik
U ovom sluĉaju se radi o pretresanju osumnjiĉenog i tu je neophodno da
postoji vjerovatnost da je odreĊena osoba poĉinila kriviĉno djelo. U krug
osumnjiĉenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac, ili saizvršioci, već i
podstrekaĉ i pomagaĉ, dakle sauĉesnici.
b) kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi
vaţni za kriviĉni postupak.
U ovom sluĉaju, radi se o pretresanju ostalih osoba, a uslov je vjerovatnost
da se kod te osobe, koja nije ni izvršilac kriviĉnog djela, niti njegov saizvršilac,
odn. sauĉesnik, nalaze predmeti ili tragovi vaţni za kriviĉni postupak.

Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola, bez obzira da li se


pretresa osoba muškog ili ţenskog spola.
NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67.)

130 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Sud moţe izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim


ovim zakonom. Naredbu za pretresanje moţe izdati sud na zahtjev tuţioca
ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tuţioca.
Dakle potreban je zahtjev tuţioca ili zahtjev OSL, koje je za isticanje
zahtjeva dobile odobrenje od tuţioca, što znaĉi da sud ne moţe po sluţbenoj
duţnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni
uslovi za pretresanje. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na
glavnoj raspravi, s obzirom da se izvode i dokazi ĉije izvoĊenje naredi sudija,
odn. sudsko vijeće.

FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68.)

U odnosu na formu, zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje


moţe se podnijeti pismeno ili usmeno.
Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo, a u usmenom obliku
izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja.

PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69.)

Obaveznim sadrţajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za


pretresanje odreĊen je:

 uvodni dio zahtjeva, koji obuhvata:


1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za
pretresanje, te
2) liĉne podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva, ĉime se dokazuje
zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe.

 centralni dio zahtjeva, koji obuhvata:


1) navoĊenje ĉinjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe, tragovi i
predmeti naći na oznaĉenom ili opisanom mjestu ili kod odreĊene osobe.
Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se taĉno precizirati.
2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje, a u svrhu pronalaţenja
osoba ili oduzimanja predmeta.

Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i


odreĊeni prijedlozi:
A. Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana
sumnja:
a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati
ujutro do 21 sat uveĉer. (npr. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili
drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim
noćnim i ranim jutarnjim satima);
b) da će se traţeni predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši
odmah.
c) da će osoba koja se traţi pobjeći ili poĉiniti drugo kriviĉno djelo, ili ugroziti
bezbjednost OSL-a ili drugog lica.
131 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

B. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako


postoji osnovana sumnja:
a) da se traţeni predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu,
b) da predaja naredbe moţe ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica, te
c) da će osoba koju se traţi poĉiniti drugo kriviĉno djelo.

USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70.)

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje moţe se


podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja.
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju moţe se saopćiti
neposredno sudu ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske
komunikacije.
Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za
pretresanje, sud će daljnji tok razgovora zabiljeţiti.
SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od
izdavanja naredbe.

IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71.)

Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje


opravdan, moţe odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Prije
odobravanja zahtjeva, SPP ispituje istinitost okolnosti i predoĉenih
podataka u zahtjevu, te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
osnovan, odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Kad će zahtjev
za pretresanjem biti opravdan je faktiĉko pitanje koje se cijeni u svakom
pojedinom sluĉaju.
Kad SPP odluĉi da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog
zahtjeva, podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i proĉitat će
je u cjelini SPP-u.

SADRŢAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72.)

Naredba za pretresanje sadrţi:


1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje
odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu,
2) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će
se navesti uz naznaĉenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta
izdavanja,
3) ime, odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi,
4) svrha pretresanja,
5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja,
6) odreĊivanje ili opis mjesta, prostorija ili osoba koje se traţe, s navoĊenjem
adrese, vlasništva, imena ili sliĉnog za sigurno utvrĊivanje identiteta,
7) uputstvo da se naredba ima izvršiti izmeĊu 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se
naredba moţe izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izriĉito odredi,
132 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da moţe bez prethodne najave ući u


prostorije koje se imaju pretresti, ako to sud izriĉito odredi,
9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja,
10) pouku da osumnjiĉeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje
moţe izvršiti i bez prisustva branioca, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti .

VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73.)

Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od


izdavanja naredbe, nakon ĉega se, bez odlaganja, mora vratiti sudu.
Naredba za pretresanje se moţe izvršiti bilo kojeg dana u sedmici.
Naredba se moţe izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21
sata, osim ako u naredbi nije izriĉito dato ovlaštenje da se moţe izvršiti u bilo
koje doba dana ili noći.

POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74.)

Prije poĉetka pretresanja, OSL mora dati obavještenje o svojoj


funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će
se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. Ako mu je nakon toga pristup
uskraćen, OSL moţe upotrijebiti silu.
Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje, OSL nije duţno obavijestiti
bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već moţe odmah ući u stan ili
druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izriĉito ovlašteno da uĊe
bez prethodne najave.
Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu, a ako je on
odsutan, pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva
ili susjeda.
Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna,
naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se
izvršava i bez njene prisutnosti.
Pretresu stana, ostalih prostorija ili osobe, prisustvuju dva
punoljetna graĊanina, kao svjedoci. Svjedoci će se prije poĉetka
pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo
da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore, ako
smatraju da sadrţaj zapisnika nije taĉan.
Ovo je vrlo vaţno, jer u sluĉaju da neka od okolnosti utvrĊenih
tokom pretresa (npr. da li je u pretresanoj prostoriji pronaĊena droga) bude
sporna tokom suĊenja, onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa
da se o toj okolnosti izjasne.
Pretresanje osobe vrši osoba istog pola.
Prilikom vršenja pretresanja sluţbenih prostorija ili vojnih objekata, pozvat
će se njihov starješina ili rukovodilac, odnosno vojna osoba, da bude prisutan
pretresanju.

ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. 76. i 77.)

133 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se


zapisnik koji potpisuje:
a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i
b) osobe ĉija je prisutnost obavezna.

Prilikom vršenja pretresanja, oduzet će se privremeno samo oni


predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se
unijeti i taĉno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se
naznaĉiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uruĉiti osobi
kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete.
Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe, naĊu
predmeti koji nemaju veze s kriviĉnim djelom zbog kojeg je izdata naredba
za pretresanje, ali upućuju na drugo kriviĉno djelo, oni će se opisati u
zapisniku i privremeno oduzeti. O tome će se obavijestiti tuţilac. Ti će se
predmeti odmah vratiti ako tuţilac ustanovi da nema osnova za pokretanje
kriviĉnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti
predmeti imali oduzeti.
Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za
pretres, OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete
predmete i naziv suda koji je izdao naredbu.
Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, OSL
mora, bez odlaganja, vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih.
Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će
zadrţati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti
ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva.

PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78.)

OSL moţe ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i


bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim sluĉajevima:
1. ako stanar tog stana, odnosno korisnik prostorije, to ţeli,
2. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć,
3. ako je potrebno uhvatiti uĉinitelja kriviĉnog djela koji je zateĉen na djelu ili
radi sigurnosti ljudi i imovine,
4. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda
ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja.

OSL moţe pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez


prisutnosti svjedoka u slijedećim sluĉajevima:
a) pri izvršenju naredbe o dovoĎenju,
b) prilikom lišenja slobode,
c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oruţje,
d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji
se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.

134 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje, OSL mora


odmah podnijeti pisani izvještaj tuţitelju koji će o tome obavijestiti SPP.
Izvještaj mora sadrţavati razloge pretresanja bez naredbe.

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE

NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79.)

Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu posluţiti kao
dokaz u kriviĉnom postupku, privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske
odluke će se osigurati njihovo ĉuvanje.
Radi se o privremenom oduzimanju:
1. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti,
2. predmeta koji mogu posluţiti kao dokaz u kriviĉnom postupku.

1. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su:


a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. djela
ili su nastali njegovim izvršenjem, a postoji opasnost da će biti ponovo
upotrijebljeni za izvršenje kriv. djela, kao i predmeti ĉije se oduzimanje ĉini
apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih
razloga;
b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom;
c) predmeti za koje je, kod odreĊenih kriviĉnih djela, u okviru posebnog djela
KZ FBiH, predviĊeno obavezno oduzimanje predmeta, (npr. neovlašteno
proizvodene i stavljene u promet opojne droge, krivotvoreni vrijednosni
papiri itd.).

Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti, moraju se oduzeti bez


obzira da li će u toku kriviĉnog postupka posluţiti kao dokaz ili ne.

2. Predmeti koji mogu posluţiti kao dokaz u kriviĉnom postupku

Radi se o predmetima koji mogu posluţiti pri utvrĊivanju vaţnih


ĉinjenica u kriviĉnom postupku (npr. pokretne stvari ili nekretnine, kod kojih
se ograniĉava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem
ĉuvanju, te isprave ili tehniĉke snimke ĉinjenica).
Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tuţioca ili
na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tuţioca.
Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na
prijedlog tuţioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tuţioca. U smislu
funkcionalne nadleţnosti, to je SPP (do podizanja optuţnice), SPS (prije početka
glavnog pretresa), sudija, odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu).
Faktiĉko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe.
Ko drţi takve predmete, duţan ih je predati po naredbi suda. Osoba
koja ih odbije predati moţe se kazniti do 50.000 KM, a u sluĉaju daljnjeg
odbijanja, moţe se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka
kriviĉnog postupka, a najduţe 90 dana. O ţalbi protiv rješenja kojim je izrečena
135 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

novčana kazna ili je nareĎen zatvor odlučuje vijeće. Ţalba protiv rješenja o
zatvoru ne zadrţava izvršenje rješenja.
Duţnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već
relativna i ne odnosi se na:
1. osumnjiĉenog, odnosno optuţenog,
2. osobe koje su osloboĊene duţnosti svjedoĉenja,
3. osobe koje su po odredbama materijalnog kriviĉnog prava osloboĊene
duţnosti prijavljivanja kriviĉnog djela ili uĉinioca, ili koje nisu kriviĉno
odgovorne zbog pruţanja pomoći uĉiniocu nakon izvršenog kriv. djela.

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80.)

Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu posluţiti kao
dokaz u kriviĉnom postupku, mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe
suda, ukoliko postoji opasnost od odlaganja.
Ukoliko se osoba koja se pretresa izriĉito usprotivi oduzimanju predmeta,
tuţilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za
naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta.
Ukoliko SPP odbije zahtjev tuţioca, oduzeti predmeti se ne mogu
koristiti kao dokaz u kriviĉnom postupku, i odmah će se vratiti osobi od
koje su oduzeti.
Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo
ţalbe. Ţalba ne odlaţe privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud
na drugi naĉin osigurava njihovo ĉuvanje.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
vrši tuţilac, uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su
predmeti oduzeti, SPP i branioca.

Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82.)


Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će
se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda.
Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija
će se staviti u omot i zapeĉatiti.
Predmet koji je oduzet od fizičke, odnosno pravne osobe ne moţe se
prodati, pokloniti ili na drugi način njim raspolagati.

Pravo ţalbe (Član 83.)


Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo
ţalbe, koja ne odlaţe privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.
Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija
tuţitelj ima pravo podnijeti ţalbu.

Ĉuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84.)


Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud
na drugi naĉin osigurava njihovo ĉuvanje.

136 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. (Čl. 85.)


Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši
tuţitelj. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tuţitelj je
duţan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti, SPS-a i
branitelja. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi
računa da njihov sadrţaj ne saznaju neovlaštene osobe.

Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86.)

Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba poĉinila kriviĉno djelo


koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi, sud moţe, na osnovu
prijedloga tuţitelja, narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši
finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim
finansijskim transakcijama i poslovima te osobe, kao i drugih osoba za koje
se osnovano vjeruje da su ukljuĉene u te finansijske transakcije ili poslove
osumnjiĉenog, ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u kriviĉnom postupku.
Sud moţe, na prijedlog tuţitelja, narediti preduzimanje i drugih potrebnih
posebnih istraţnih radnji iz ĉlana 130. ovog zakona kako bi se omogućilo
utvrĊivanje i pronalaţenje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o
tome.
U hitnim sluĉajevima i tuţitelj moţe odrediti navedene mjere prema
bankama na osnovu naredbe. O preduzetim mjerama tuţitelj odmah
obavještava sud, koji moţe u roku od 72 sata izdati naredbu. Tuţitelj će
dobijene podatke zapeĉatiti dok ne bude izdata sudska naredba. U slučaju
da sud ne izda naredbu, tuţitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.
Sud moţe rješenjem narediti pravnoj ili fiziĉkoj osobi da privremeno
obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da
predstavlja kriviĉno djelo, ili da je namijenjena uĉinjenju kriviĉnog djela, da
sluţi prikrivanju kriviĉnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene kriviĉnim
djelom.

Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a.)


Sud moţe, ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba poĉinila KD, na
prijedlog tuţitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna
osoba koja pruţa telekomunikacione usluge, dostavi podatke o korištenju tih
usluga ako bi ti podaci mogli posluţiti kao dokaz u kriviĉnom postupku.
U hitnim sluĉajevima to moţe i tuţitelj, ali će te podatke zapeĉatiti dok se
ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. 72 sata). Ako sud
ne izda naredbu, tuţitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.
Operateri telekomunikacija su duţni omogućiti provoĊenje ovih mjera.

Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88.)


Predmeti koji su u toku kriviĉnog postupka privremeno oduzeti, vratit će se
vlasniku, odnosno drţatelju, kada u toku postupka postane oĉigledno da njihovo
zadrţavanje nije u skladu s ĉlanom 79. ovog zakona, a ne postoje razlozi na
njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. Sud je
duţan, nakon izjašnjenja tuţitelja odluĉiti o tome u roku od 15 dana.
137 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

ISPITIVANJE OSUMNJIĈENOG

OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91.)

Ispitivanje osumnjiĉenog u istrazi vrši tuţilac ili OSL.


Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje liĉnost
osumnjiĉenog. Prilikom ispitivanja osumnjiĉenog ne smije se upotrijebiti sila,
prijetnja, prevara, narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu
odluĉivanja i izraţavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja.
Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima, na tako
pribavljenom iskazu osumnjiĉenog ne moţe se zasnivati sudska odluka.

POUKA OSUMNJIĈENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (ĉlan 92.)

1. Kad se osumnjiĉeni prvi put ispituje prvo se uzimaju liĉni podaci o


identitetu, (ime i prezime, nadimak, ime i prezime roditelja, djevojaĉko obiteljsko
ime majke, gdje je roĊen, gdje stanuje, dan, mjesec i godina roĊenja, koje je
narodnosti i ĉiji je drţavljanin, JMBG, ĉime se zanima, kakve su mu obiteljske
prilike, je li pismen, kakve je škole završio, je li, gdje i kad sluţio vojsku odnosno
ima li ĉin, je li odlikovan, kakvog je imovnog stanja, je li, kad i zašto osuĊivan, je li
i kad je izreĉenu kaznu izdrţao, da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo
kriviĉno djelo, a ako je maloljetan, ko mu je zakonski zastupnik).

2. zatim će mu se saopštiti:
 za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i
 osnove sumnje protiv njega.

3. nakon toga, osumnjiĉeni će se pouĉiti o sljedećim pravima:


1) da nije duţan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja - „pravo na šutnju“,
2) da moţe uzeti branioca po svom izboru, koji moţe biti prisutan njegovom
ispitivanju,
3) da se moţe izjasniti o djelu i iznijeti ĉinjenice i dokaze u svoju korist, te da
je takav njegov iskaz, ako je dat u prisustvu branitelja, dopušten kao
dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti moţe biti proĉitan i
korišten na njoj,
4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist,
5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda.

Osumnjiĉeni se moţe dobrovoljno odreći navedenih prava, ali


njegovo ispitivanje ne moţe zapoĉeti ukoliko se i dok se njegova izjava o
odricanju ne zabiljeţi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjiĉenog.
Osumnjiĉeni se ni pod kojim okolnostima ne moţe odreći prava na
prisustvo branioca, ako je njegova odbrana obavezna.
U sluĉaju da se osumnjiĉeni odrekao prava da uzme branioca, a
kasnije izrazi ţelju da uzme branioca, ispitivanje će se odmah prekinuti i
ponovo će se nastaviti kada osumnjiĉeni dobije branioca ili mu se branioc
postavi ili ako osumnjiĉeni izrazi ţelju da nastavi da odgovara na pitanja.
138 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ako se osumnjiĉeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na


postavljena pitanja, mora mu se i u tom sluĉaju omogućiti da se izjasni o svim
ĉinjenicama i dokazima koji mu idu u korist.
Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena
prava, na tom iskazu osumnjiĉenog ne moţe se zasnivati sudska odluka.

NAĈIN ISPITIVANJA OSUMNJIĈENOG (čl. 93. i 94.)

O svakom ispitivanju osumnjiĉenog saĉinjava se zapisnik. Bitni


dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. Nakon što je zapisnik
sačinjen, osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika.
Ispitivanje osumnjiĉenog, u pravilu, snima se na audio ili videotraku.
Ispitivanje osumnjiĉenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako
osumnjiĉeni ne poznaje jezik suda, a ako je svjedok gluh ili nijem, uz
pomoć tumaĉa, odnosno osobe koja se sa svjedokom moţe sporazumjeti.

SASLUŠANJE SVJEDOKA

POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95.)

Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim


iskazom moći dati obavještenja o kriviĉnom djelu, uĉinitelju i o drugim
vaţnim okolnostima.
Poziv za svjedoĉenje dostavlja tuţilac, odnosno sud. Pozivanje kao
svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina ţivota vrši se preko
roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe
da se hitno postupa ili drugih okolnosti.
Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu
odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.
Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja, bez
zakonskih razloga, ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda, sud mu
moţe izreći novĉanu kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovoĊenje.
Naredbu za dovoĊenje svjedoka izvršava sudska policija. Izuzetno,
naredbu moţe izdati i tuţilac, ukoliko uredno pozvani svjedok ne doĊe, a svoj
izostanak ne opravda, s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata
od izdavanja naredbe.
Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih
razloga odbije da svjedoĉi, sud moţe, na prijedlog tuţioca, donijeti rješenje
o kaţnjavanju svjedoka novĉanom kaznom do 30.000 KM. Protiv ovog
rješenja dopuštena je ţalba koja ne zadrţava izvršenje. O ţalbi protiv rješenja
kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku, odlučuje vanraspravno
vijeće.

OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96.)

Ne moţe se saslušati kao svjedok:

139 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila duţnost ĉuvanja drţavne, vojne ili
sluţbene tajne, dok je nadleţni organ ne oslobodi te duţnosti,
b) branilac osumnjiĉenog/optuţenog u pogledu ĉinjenica koje su mu postale
poznate u svojstvu branioca,
c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila duţnost ĉuvanja profesionalne tajne
(vjerski sluţbenik-ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija,
advokat, notar, lijeĉnik, i dr.), osim ako je osloboĊena te duţnosti posebnim
propisom ili izjavom osobe u ĉiju je korist ustanovljeno ĉuvanje tajne,
d) maloljetna osoba koja, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost, nije
sposobna shvatiti znaĉaj prava da ne mora svjedoĉiti.

OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOĈENJE (član 97.)

Svjedoĉenje mogu odbiti:


a) bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog/optuţenog,
b) roditelj ili dijete, te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog /optuţenog.

Organ koji vodi postupak duţan je da navedene osobe, prije njihovog


saslušanja ili ĉim sazna za njihov odnos prema osumnjiĉenom/optuţenom
upozori da mogu odbiti svjedoĉenje. Upozorenje i odgovor se unose u
zapisnik.
Osoba koja moţe odbiti svjedoĉenje prema jednom od osumnjiĉenih/
optuţenih moţe odbiti svjedoĉenje i prema ostalim osumnjiĉenim/optuţenim, ako
se njen iskaz, prema prirodi stvari, ne moţe ograniĉiti samo na ostale
osumnjiĉene.
Ako je kao svjedok saslušana osoba koja moţe odbiti svjedoĉenje ili je
saslušana osoba koja nije upozorena da moţe odbiti svjedoĉenje ili to
upozorenje nije uneseno u zapisnik, na takvom iskazu se ne moţe zasnivati
sudska odluka.

PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98.)

Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga


istinit odgovor na ta pitanja izloţio kriviĉnom gonjenju. Ovo se zasniva na
principu da niko nije duţan da pruţa dokaze protiv sebe („Nemo prodere se
ipsum“). Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu
i da svjedoči, a moţe samo odbiti davanje odgovora na odreĎena pitanja.
Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se
da imunitet. Imunitet se daje odlukom glavnog tuţioca. Ako u istrazi
nastane takva situacija, onda glavni tuţilac ima pravo da odustane od
naĉela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet
koji nije javan – (tzv. „tajni imunitet“, jer za taj imunitet, osim svjedoka, niko ne
zna). Za uzvrat, on od svjedoka dobije odreĊene informacije ili svjedok na drugi
naĉin pristane da saraĊuje. Na glavnom pretresu je sliĉna situacija, s tim što
nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora, glavni
tuţilac moţe pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je
tada tzv. „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuţeni, branilac, itd.). Dakle,
140 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

u oba ova sluĉaja, odluku o imunitetu uvijek daje glavni tuţilac i sud s tim
nema ništa.
Naravno, glavni tuţilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi
tj. da li mu je isti neophodno potreban, pa npr. ako tuţilac osim ovog svjedoka
ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima moţe dokazati
ĉinjenice iz optuţbe, onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet.
Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet laţno svjedoĉi,
onda tuţilac protiv njega moţe preduzeti kriviĉno gonjenje. U vezi s ovim
postoji i novina u našem ZKP-u, da se takvom svjedoku, ukoliko je oĉigledno da
se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na
drugi naĉin, za savjetnika odreĊuje advokat.

NAĈIN SASLUŠANJA, SUOĈENJE I PREPOZNAVANJE (član 99.)

Svjedoci se saslušavaju pojedinaĉno i u odsustvu drugih svjedoka.


U toku postupka svjedok se moţe suoĉiti s drugim svjedocima i
osumnjiĉenim/optuţenim, ako se njihovi iskazi ne slaţu u pogledu vaţnih
ĉinjenica.
Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, traţit će
se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će
mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu
nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste
vrste. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni naĉin, ono će se izvršiti i na
osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta, postavljenih meĊu
fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku.

TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100.)

Propisana je duţnost svjedoka da odgovore daje usmeno. Nijemi i


gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumaĉa.
Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava:
a) da je duţan govoriti istinu,
b) da ne smije ništa prešutjeti,
c) da davanje laţnog iskaza predstavlja kriviĉno djelo i
d) da nije duţan odgovarati na pojedina pitanja.
Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik.
Poslije datih upozorenja, svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se
odnose na utvrĊivanje njegovog identiteta, zanimanja, kao i njegov odnos s
osumnjiĉenim/optuţenim, kao i oštećenim.
Nakon postavljanja ovih opštih pitanja, svjedoku se daje upozorenje da je
duţan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tuţitelja, odnosno sud.
U toku istrage, nakon opštih pitanja, svjedok se poziva da iznese sve
što mu je o predmetu poznato, tj. on iznosi svoja saznanja o kriviĉnom
djelu, uĉinitelju i drugim vaţnim okolnostima za postupak. Svoj iskaz
svjedok iznosi u neometanom izlaganju, a nakon toga mu se mogu postavljati
pitanja, vršiti provjeravanja, dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio.

141 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone


protivrjeĉnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima.
Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno sluţiti se obmanom,
kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima
treba da se izjasni. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv.
sugestivna pitanja, kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo
saznati tek iz njegovog odgovora. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari
navodi na to šta bi trebao da odgovori, npr. umjesto pitanja da li je osumnjiĉeni
na mjestu dogaĊaja imao nešto u rukama, postavi se pitanje: «U kojoj je ruci
osumnjiĉeni drţao pištolj?».
Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o ĉemu svjedoĉi,
kako bi utvrdili da li svjedok govori o ĉinjenicama koje je saznao iz vlastitog
opaţanja ili je o njima ĉuo od drugih osoba.
Svjedoci se mogu suoĉiti ako se njihovi iskazi ne slaţu u pogledu
vaţnih ĉinjenica, tj. ako sadrţe kontradiktorne okolnosti. Suočeni će se o
svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi meĎusobno ne slaţu ponaosob saslušati
i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. Istodobno se mogu suočiti samo dva
svjedoka.
Postoji mogućnost saslušanja svjedoka ureĎajima za prenos slike i zvuka.
Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok,
primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka
osim u sljedećim sluĉajevima:
1. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši
se preko roditelja, odn. zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće
zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti.
2. Ne moţe se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na
uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti znaĉaj prava da ne
mora svjedoĉiti.
3. Prilikom saslušanja maloljetne osobe, naroĉito ako je ona oštećena
kriviĉnim djelom, postupit će se obazrivo, da saslušanje ne bi štetno
utjecalo na psihiĉko stanje maloljetnika. Saslušanje maloljetne osobe
izvršit će se uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge struĉne osobe.

Zabranjeno je oštećenog (ţrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom


seksualnom ţivotu prije učinjenog krivičnog djela, a ako je takvo ispiti vanje
obavljeno, na takvom iskazu se ne moţe zasnivati sudska odluka.
Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li ţeli da u kriviĉnom
postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev.

ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102.)

Propisano je da sud moţe zahtijevati od svjedoka da na glavnom


pretresu prije svjedoĉenja poloţi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv.
promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). Zakletva se polaţe,
odn. izjava se daje pred sudom. Svjedok u istrazi ne polaţe zakletvu, odn. ne
daje izjavu.

142 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

PredviĊena je mogućnost da svjedok poloţi zakletvu odn. dadne


izjavu prije glavnog pretresa, ako postoji bojazan da zbog teţe bolesti ili
zbog drugih razloga (starosti, invalidnosti.) neće moći doći na gl. pretres.
Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave nije obavezno, jer ukoliko
svjedok odbije da polaţe zakletvu/da izjavu, nije predviĎena nikakva sankcija.

OSOBE KOJE NE POLAŢU ZAKLETVU, ODNOSNO NE DAJU IZJAVU


(član 103.)

U zakonu je odreĊeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati


izjavu:
1. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici), zato
što zbog nedovoljne psihičke zrelosti, oni nisu u mogućnosti da shvate
značaj zakletve odn. davanje izjave. Zbog toga maloljetnici ne polaţu
zakletvu, odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka!
2. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnaţna presuda) ili za
koje postoji osnovana sumnja da su uĉinile ili uĉestvovale u kriv.
djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr. iz nekih razloga u odnosu na te
osobe je razdvojen kriviĉni postupak i u njemu se sudi za isto kriviĉno djelo), jer
takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi, s obzirom na
zakletvu, morao biti istinit, a za nju štetan. Ovo se naravno odnosi na
njeno saslušanje u svojstvu svjedoka.
3. osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate znaĉaj zakletve
odn. izjave, obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u
mogućnosti da to shvati.

Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti


pazi po sluţbenoj duţnosti.
Pored toga, treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku,
pa takve osobe poloţe zakletvu, onda to nema nikakvih procesnih posljedica, već
se smatra da zakletva nije poloţena.

ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105.)

Na poloţaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom, primjenjuju se


odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroţenih svjedoka.
U tom smislu, govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se
definiraju ovim zakonom, a to su:
 Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok ĉija je liĉna sigurnost ili sigurnost
njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog uĉešća u
postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sliĉnih radnji koje su
vezane za njegovo svjedoĉenje.
 Ugroţeni svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fiziĉki ili psihiĉki
traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno kriviĉno djelo ili koji pati
od ozbiljnih psihiĉkih poremećaja koji ga ĉine izuzetno osjetljivim,
odnosno dijete i maloljetnik.

143 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

 Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti


svjedoka pod prijetnjom i ugroţenih svjedoka.

UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA

UviĊaj i rekonstrukcija dogaĊaja spadaju meĊu najvaţnije procesne


radnje dokazivanja.
UviĊaj i rekonstrukcija dogaĊaja vrše se uz pomoć struĉnih osoba
kriminalistiĉko-tehniĉke ili druge struke koje će pomoći u pronalaţenju,
osiguranju ili opisivanju tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snimanja, saĉiniti
skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke.
Na uviĊaj ili rekonstrukciju moţe se pozvati i vještak ako bi njegova
prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja.

PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106.)

UviĊaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za


utvrĊivanje neke vaţne ĉinjenice potrebno neposredno opaţanje.
To opaţanje se vrši ĉulom vida, sluha, opipa i sl. UviĊaj je namjenjen za
utvrĊivanje ĉinjenica iz sadašnjosti, pa se, u pravilu, obavlja neposredno
po otkrivanju kriviĉnog djela. Dakle, uviĎaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom
kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr. nakon
saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl.).
Za obavljanje uviĊaja nije potreban neki formalno-pravni osnov, kao
što je npr. naredba ili rješenje, već je dovoljan samo materijalni uslov, tj. da
je za utvrĊivanje neke vaţne ĉinjenice potrebno neposredno opaţanje.
Inaĉe, uviĊaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim
opaţanjem mogu utvrditi neke ĉinjenice vaţne u kriviĉnom postupku.
U zakonu nije propisan naĉin vršenja uviĊaja, pa se primjenjuju
kriminalistiĉka pravila i metode.
U toku istrage uviĊaj mogu vršiti tuţilac ili OSL, a nakon podizanja
optuţnice SPS. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan
uviĊaj, onda ga obavlja sudija, odnosno predsjednik vijeća.
Kada OSL vrši uviĊaj, ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti
tuţioca, obzirom da tuţilac moţe, ako ţeli, doći na mjesto dogaĊaja, te
zahtijevati da se provedu odreĊene radnje za koje on misli da su
neophodne.
O uviĊaju se mora obavezno saĉiniti zapisnik i u njega se unosi stanje
zateĉeno na mjestu uviĊaja, a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka, te nalaze i
mišljenja vještaka. Zapisnik o uviĊaju ima karakter javne isprave.
Pri vršenju uviĊaja se mogu provoditi i odreĊena vještaĉenja (npr.
vještačenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću).

REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107.)

Za razliku od uviĊaja, koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati


objektivno stanje, i u pravilu, neposredno po izvršenju kriviĉnog djela,
144 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

rekonstrukcija dogaĊaja se vrši naknadno, tako što se ponavljaju radnje ili


situacije u pribliţno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim
dokazima dogaĊaj desio.
To praktiĉno znaĉi da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo
izvršeno. (npr. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda, provjerava se da li je sa
tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće odreĊenom brzinom
savladati krivinu i sl.)
Za razliku od zapisnika o uviĊaju, u zapisnik o rekonstrukciji mogu se
unositi izjave svjedoka ili vještaka.
Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjiĉenih/optuţenih
radnje ili situacije razliĉito prikazane, rekonstrukcija dogaĊaja će se
posebno obaviti sa svakim od njih.
Rekonstrukcija dogaĊaja moţe se vršiti u toku cijelog postupka.
U toku istrage samo tuţilac moţe preduzeti rekonstrukciju dogaĊaja,
a nakon toga, zavisno od stadija postupka, rekonstrukciju vrši sudija,
odnosno predsjednik vijeća.
Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviĎaja
ne odnosi se i na rekonstrukciju dogaĎaja kao istraţnu radnju, što znači da na
izvoĎenje te radnje organ unutrašnjih poslova nije ovlašten.
Zakon izriĉito zabranjuje vršenje rekonstrukcije dogaĊaja na naĉin
da se vrijeĊa javni red ili moral ili dovodi u opasnost ţivot ili zdravlje ljudi.
Prilikom rekonstrukcije dogaĊaja mogu se, po potrebi, ponovo
izvesti pojedini dokazi.

VJEŠTAĈENJE (čl. 109. – 129.)

Vještaĉenje je dokazno sredstvo koje se odreĊuje kada za


utvrĊivanje i ocjenu neke vaţne ĉinjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja
lica koja raspolaţu struĉnim znanjima, kojima ne raspolaţe sud.
Provodi se na osnovu pisane naredbe tuţioca ili suda.
Vještaĉenje obavljaju struĉne ustanove ili organi koji su za to
osposobljeni, a izuzetno pojedinci. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za
odreĎena vještačenja. Po završenom vještaĉenju, vještak saĉinjava nalaz i
mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka.
Postoje razne vrste vještaĉenja kao što su: 1. sudsko-medicinska
vještaĉenja (npr. psihijatrijsko), 2. toksikološka vještaĉenja, 3. vještaĉenje
poslovnih knjiga, 4. vještaĉenje saobraćajnih udesa, 5. grafološko vještaĉenje itd.
U novije vrijeme izuzetno je znaĉajno vještaĉenje DNK-a analizom.
Analiza DNK se moţe vršiti ako je to neophodno potrebno za odreĊivanje
identiteta ili ĉinjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiĉu od osumnjiĉenog/
optuţenog ili oštećenog.

PREGLED, OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA

U situacijama kada postoji sumnja ili je oĉigledno da je neĉija smrt


prouzrokovana poĉinjenjem kriviĉnog djela, ili je s kriviĉnim djelom u vezi, tuţitelj
je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije.
145 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U sluĉaju da je tijelo/leš već zakopano, tuţitelj u sluĉaju potrebe mora od


SPP-a traţiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju.

PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAĈENJE

Psihijatrijsko vještaĉenje odredit će se u slijedeća tri sluĉaja:


1. Ako se pojavi sumnja da je iskljuĉena ili smanjena uraĉunljivost
osumnjiĉenog/optuţenog,
2. Ako se pojavi sumnja da je osumnjiĉeni/optuţeni uĉinio kriviĉno djelo zbog
ovisnosti od alkohola ili opojnih droga,
3. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjiĉeni/optuţeni nije
sposoban uĉestvovati u postupku.

Ako se u toku istrage osumnjiĉeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom


pregledu radi vještaĉenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duţe
posmatranje, osumnjiĉeni će se poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na
posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Rješenje o tome donosi SPP
na prijedlog tuţitelja. Posmatranje ne moţe trajati duţe od dva mjeseca.
Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjiĉenog/optuţenog
poremećeno, daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje
imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke, kao i da li je i u kojoj mjeri
poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela.
Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuţeni koji se
nalazi u pritvoru, sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je
odreĎen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora.
Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunat će se osumnjiĉenom/
optuţenom u pritvor, odnosno u kaznu, ako ona bude izreĉena.

Glava IX - POSEBNE ISTRAŢNE RADNJE (čl. 130. – 136.)


Posebne istraţne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju
postoje osnove sumnje:
1. da je sama ili s drugim osobama uĉestvovala ili uĉestvuje u uĉinjenju
kriviĉnog djela ili
2. da uĉinitelju ili od uĉinitelja kriviĉnog djela prenosi informacije u vezi s
kriviĉnim djelom, ili
3. da uĉinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija,

ali pod uslovima:


1. da se na drugi naĉin ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo
povezano s nesrazmjernim teškoćama i
2. da se radi o kriviĉnom djelu za koje se moţe izreći kazna zatvora 3 godine
ili teţa kazna.

Vrste posebnih istraţnih radnji su (7 vrsta):


a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija,

146 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka,


c) nadzor i tehničko snimanje prostorija,
d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba , transportnih sredstava i
predmeta koji stoje u vezi sa njima,
e) korištenje prikrivenih istraţitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje
pod laţnim identitetom) i informatora,
f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine,
g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.

Pri izvršavanju posebnih istraţnih radnji, policijski organi ili druge


osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na
uĉinjenje kriviĉnog djela. Ako su takve aktivnosti preduzete, ta okolnost
iskljuĉuje kriviĉno gonjenje podstrekavane osobe za kriviĉno djelo izvršeno u vezi
s ovim radnjama.
Posebne istraţne radnje odreĊuje naredbom SPP, na obrazloţeni
prijedlog tuţioca koji sadrţi:

1. podatke o osobi protiv koje se predlaţe preduzimanje posebne istr. radnje,


2. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaţe preduzimanje radnje
uĉestvuje ili je uĉestvovala u uĉinjenju kriviĉnog djela ili da uĉinitelju ili od
uĉinitelja prenosi informacije u vezi s kriviĉnim djelom, ili da uĉinitelj koristi
njeno sredstvo telekomunikacija,
3. razloge za preduzimanje posebne istraţne radnje i ostale bitne okolnosti
koje zahtijevaju njeno preduzimanje,
4. navoĊenje posebne istraţne radnje koja se zahtijeva i naĉin njenog
izvoĊenja, te
5. obim i trajanje posebne istraţne radnje.

Naredba SPP-a o provoĊenju posebnih istraţnih radnji sadrţi


podatke iz prijedloga tuţioca, kao i utvrĊivanje trajanja nareĊene radnje.
Izuzetno, ako se pisana naredba ne moţe dobiti na vrijeme i ako
postoji opasnost od odlaganja, moţe se zapoĉeti s izvršavanjem posebne
istraţne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a, a njegova pisana
naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe.
Ako je neka od posebnih istraţnih radnji preduzeta bez naredbe SPP-
a ili u suprotnosti s njom, sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima
ne moţe zasnivati svoju odluku.

Glava X
MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIĈENOG/
OPTUŢENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIĈNOG POSTUPKA
Prisustvo osumnjiĉenog/optuţenog u kriviĉnom postupku je apsolutno
bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“), jer nije predviĊena
mogućnost suĊenja u odsustvu.

147 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

VRSTE MJERA (član 137.)

Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeĊenje prisustva osumnjiĉenog/


optuţenog tokom kriviĉnog postupka i njegovo nesmetano voĊenje, a to
su:
1. POZIV,
2. NAREDBA ZA DOVOĐENJE,
3. MJERE ZABRANE,
4. JAMSTVO i
5. PRITVOR.

Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu teţinu, što


istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene.
Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera, a
to su:
1. prilikom odluĉivanja koju će mjeru primijeniti, sud se mora pridrţavati
uslova za primjenu pojedinih mjera, vodeći raĉuna o tome da se teţa
mjera ne primjenjuje ukoliko se blaţom moţe postići svrha.
U skladu s tim, pritvor, kao najteţa mjera, ne moţe se primijeniti ako se
ista svrha moţe postići blaţom mjerom, o čemu se posebno vodi računa
kod pritvora prema maloljetniku.
2. sud je duţan da po sluţbenoj duţnosti ukine ove mjere kad prestanu
razlozi zbog kojih su odreĊene, odnosno da teţu mjeru zamjeni lakšom
kad za to nastupe uslovi.

1. POZIV (član 138.)

Prisutnost optuţenog/osumnjiĉenog pri izvršenju radnji u kriviĉnom


postupku osigurava se njegovim pozivanjem.
Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva, koji
sadrţi:
1. naziv organa koji poziva,
2. ime i prezime optuţenog/osumnjičenog,
3. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret,
4. mjesto gdje optuţeni ima da doĎe,
5. dan i sat kad treba da doĎe,
6. označenje da se poziva u svojstvu optuţenog /osumnjičenog,
7. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden,
8. upozorenje da je duţan odmah obavijestiti tuţioca, odnosno sud o
promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište i
9. sluţbeni pečat i potpis tuţioca, odnosno sudije koji poziva.
Kad se optuţeni/osumnjiĉeni prvi put poziva, pouĉit će se o pravu da
uzme branioca i da branilac moţe biti prisutan njegovom saslušanju.
Do podizanja optuţnice poziv osumnjiĉenom upućuje tuţilac.
148 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ako optuţeni nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge
neotklonjive smetnje, ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati
njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima.

2. DOVOĐENJE - NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139.)

Naredbu da se optuţeni dovede moţe izdati sud u 3 sluĉaja:


1) ako je doneseno rješenje o odreĊivanju pritvora, ili
2) ako uredno pozvani optuţeni ne doĊe, a svoj izostanak ne opravda, ili
3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti
oĉigledno proizlazi da optuţeni izbjegava prijem poziva.

Izuzetno, u hitnim sluĉajevima, naredbu za dovoĊenje moţe izdati i


tuţilac, ukoliko uredno pozvani osumnjiĉeni ne doĊe, a svoj izostanak ne
opravda. Naredbu za dovoĊenje izvršava sudska policija.
Naredba za dovoĊenje izdaje se pismeno i ona sadrţava:
1. ime i prezime osumnjiĉenog/optuţenog koji se ima dovesti,
2. naziv kriv. djela koje mu se stavlja na teret, uz navoĊenje odredbe KZ-a,
3. razlog zbog kojeg se nareĊuje dovoĊenje, i
4. sluţbeni peĉat i potpis sudije/tuţioca koji nareĊuje dovoĊenje.
Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuţenom i
poziva ga da poĊe s njom. Ako optuţeni to odbije, dovest će ga prinudno.

3. MJERE ZABRANE (član 140. – 140g.)

Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140.)

Zabrana napuštanja boravišta moţe se primijeniti ako postoje


okolnosti koje ukazuju da bi osumnjiĉeni/optuţeni mogao pobjeći, sakriti
se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo.
Ova mjera odreĊuje se rješenjem suda, i njom se osumnjiĉenom/
optuţenom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta.
U prednjim okolnostima sud moţe, bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu
mjeru, narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih
isprava, kao i zabranu korištenja liĉne karte za prelazak drţavne granice.

Ostale mjere zabrane (član 140a.)


Kada okolnosti sluĉaja na to ukazuju sud moţe izreći i ove mjere
zabrane:
1. Zabranu poduzimanja odreĊ. poslovnih aktivnosti ili sluţbenih duţnosti,
2. Zabranu posjećivanja odreĊenih mjesta ili podruĉja,
3. Zabranu sastajanja sa odreĊenim osobama,
4. Naredbu da se povremeno javlja odreĊenom drţavnom tijelu, i
5. Privremeno oduzimanje vozaĉke dozvole

Sve naprijed navedene mjere sud moţe izreći uz mjeru zabrane


napuštanja boravišta i zabranu putovanja.
149 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Izricanje mjera zabrane (član 140b.)

Sud moţe izreći mjere zabrane obrazloţenim rješenjem na prijedlog


stranke ili branitelja, a po sluţbenoj duţnosti kada odluĉuje o pritvoru.
U rješenju kojim se odreĊuje neka mjera zabrane unosi se
upozorenje osumnjiĉenom/optuţenom da se protiv njega moţe odrediti
pritvor ukoliko prekrši izreĉene zabrane.
Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP, poslije podizanja optuţnice SPS, a
nakon dostavljanja predmeta sudiji, odn. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog
pretresa, taj sudija odn. predsjednik vijeća.
Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima, a najduţe do
pravosnaţnosti presude, ako toj osobi nije izreĉena kazna zatvora,
odnosno, najkasnije do upućivanja na izdrţavanje kazne zatvora, ako je
ona izreĉena.
Ako je izreĉena novĉana kazna, odnosno donešena odluka o
imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi, mjera
zabrane putovanja moţe trajati dok se novĉana kazna ne plati u potpunosti,
tj. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili
oduzimanju imovinske koristi
Opravdanost izreĉenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca.
Protiv rješenja kojim se odreĊuje mjera zabrane, moţe se izjaviti ţalba
vijeću kriviĉnog odjeljenja suda. Rok za rješavanje po ţalbi je 3 dana od dana
prijema ţalbe. Ţalba ne zadrţava izvršenje rješenja.

Ograniĉenja u pogledu sadrţaja mjera z abrane (član 140d.)


Mjerama zabrane ne moţe se ograniĉiti pravo osumnjiĉenom/optuţenom
da komunicira sa svojim braniteljem u BiH, te da ţivi u svom domu, da se viĊa sa
porodicom i bliskim roĊacima, da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl., osim
ako se postupak vodi za kriviĉno djelo uĉinjeno na štetu ĉlanova porodice i
bliskih roĊaka, odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti.

Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g.)


Izuzetno, u hitnim sluĉajevima, a posebno u onim u kojima se radi o
kriviĉnom djelu za koje se moţe izreći kazna zatvora od 10 god. ili teţa, tuţilac
moţe izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i liĉne karte, uz
zabranu izdavanja novih isprava kojima se moţe preći drţavna granica. Naredbu
izvršava policijski organ ili sudska policija. Za oduzete isprave izdaje se potvrda.
O preduzetoj mjeri tuţilac odmah obavještava nadleţnog sudiju, tj vijeće, koje u
roku od 72 sata treba da odluĉi o naredbi. Ako je ne izda, isprave će se odmah
vratiti.

4. JAMSTVO

USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŢAJ (čl. 141. i 142.)

Jamstvo je mjera za obezbjeĊenje prisustva osumnjiĉenog/


optuţenog u kriviĉnom postupku koja se primjenjuje samo u sluĉaju da se,
150 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

zbog bojazni da će pobjeći, prema osumnjiĉenom/optuţenom treba odrediti


ili je već odreĊen pritvor.
Za razliku od pritvora, koji se, zavisno od razloga, moţe odrediti ne samo
zbog opasnosti od bjekstva, jamstvo iskljuĉivo sluţi sprjeĉavanju bjekstva
osumnjiĉenog/optuţenog. To znaĉi da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo
ako je bjekstvo osumnjiĉenog/optuţenog jedini razlog za odreĊivanje pritvora.
Sud ne moţe predloţiti primjenu jamstva, niti ga odrediti po
sluţbenoj duţnosti, već incijativa uvijek potiĉe od optuţenog, njegovog
branioca ili trećih lica.
Ako jamstvo nudi treće lice, neophodan je pristanak optuţenog.
Bez obzira da li jamstvo daje optuţeni ili treće lice, pored datog jamstva
nuţno je i da sam optuţeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće
napustiti svoje prebivalište/boravište.
Kada optuţeni ili treće lice ponudi primjenu jamstva, sud ako naĊe
da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva, odreĊuje iznos jamstva za koji
smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuţeni neće pobjeći i o tome
obavještava davaoca jamstva. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos, sud
donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“, a kada ono bude obezbjeĊeno,
optuţenog pušta na slobodu.
Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud, onda
se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuĊeno jamstvo“. Jamstvo dakle
mora biti poloţeno, odn. obezbjeĊeno prije nego što se optuţeni pusti na
slobodu. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnaţno,
optuţeni se pušta iz zatvora.
Sadrţinski posmatrano, jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i
materijalnoj garanciji optuţenog ili drugog lica.

1. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuţenog ili


drugog lica da optuţeni neće pobjeći do kraja kriviĉnog postupka, s tim što
ovu izjavu prati i obećanje optuţenog da se neće kriti i da bez odobrenja
neće napustiti svoje boravište.
2. Sa aspekta materijalne garancije, jamstvo moţe biti liĉno i stvarno.
a) Liĉno jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više graĎana da
će platiti utvrĎeni iznos jamstva.
b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, hartija od
vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti
koje se lako mogu unovčiti i čuvati, a kada su u pitanju nekretnine,
jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na
nepokretna dobra lica koje daje jamstvo.

Visina materijalne garancije uvijek glasi na novĉani iznos, bez obzira


što se mogu polagati i druge pokretne stvari, odn. stavljati hipoteka na
nekretnine. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio, ni u
pogledu najvišeg, niti najniţeg iznosa. Visina novĉanog iznosa jamstva
odreĊuje se s obzirom na teţinu kriviĉnog djela, imovinsko stanje lica koje
daje jamstvo, te liĉne i porodiĉne prilike optuţenog. I pored datih kriterija,
iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i odreĎuje se za svaki konkretan slučaj.
151 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom


stanju, porijeklu imovine, vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje
kao jamstvo.
Ako optuţeni pobjegne, odrediće mu se pritvor, a rješenjem će se
odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budţeta Federacije
(„Rješenje o propasti jamstva“). Ako optuţeni prema kome je odreĊena ova
mjera u toku kriviĉnog postupka pobjegne, vrijednost data kao jamstvo rješenjem
se oduzima i unosi kao prihod u budţet Federacije. Rješenje o propasti jamstva
donosi se ne ĉekajući na konaĉan ishod postupka.
Propalo jamstvo će se vratiti ako se kriviĉni postupak završi
obustavom postupka ili oslobaĊajućom presudom.

PRESTANAK JAMSTVA (član 143.)

Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili osloboĊenju od jamstva. To je


jedan od naĉina prestanka jamstva, a drugi naĉin prestanka jamstva je
propast jamstva - jamstvo propada samo ako optuţeni pobjegne.
Optuţenom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor:
a) ako na uredan poziv ne doĎe, a izostanak ne opravda,
b) ako se sprema za bjekstvo ili
c) ako se protiv njega, pošto je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi
zakonski osnov za pritvor.

U navedenim sluĉajevima, jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju


jamstva“). Jamstvo se takoĊer ukida i kada je optuţeni pravosnaţno
osuĊen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdrţavanje te kazne.
Poloţeni novĉani iznos, dragocjenosti, papiri od vrijednosti ili druge
pokretne stvari vraćaju se, a hipoteka se skida.

PRITVOR

ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145.)

Pritvor se moţe odrediti ili produţiti samo pod uslovima propisanim


u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne moţe ostvariti drugom mjerom.
Pritvor odreĊuje ili produţava rješenjem sud, na obrazloţen prijedlog
tuţitelja, a nakon što se prethodno sasluša osumnjiĉeni/optuţeni.
Obrazloţen prijedlog za produţenje pritvora, tuţitelj je duţan
dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. Taj prijedlog sud
bez odlaganja dostavlja osumnjiĉenom/optuţenom i njegovom branitelju.
Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nuţno vrijeme.
Ako se optuţeni nalazi u pritvoru duţnost je svih organa koji uĉestvuju u
kriviĉnom postupku i organa koji im pruţaju pravnu pomoć da postupaju s
posebnom hitnosti.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti ĉim prestanu
razlozi na osnovu kojih je odreĊen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu.
Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora, ţalba
nije dopuštena.
152 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146.)

Ako postoji osnovana sumnja da je odreĊena osoba uĉinila kriviĉno


djelo, pritvor joj se moţe odrediti:
1. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od
bjekstva,
2. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti
dokaze ili tragove vaţne za kriviĉni postupak ili ako naroĉite okolnosti
ukazuju da će ometati kriviĉni postupak uticajem na svjedoke, sauĉesnike
ili prikrivaĉe (u ovom sluĉaju, pritvor će se ukinuti ĉim se osiguraju dokazi
zbog kojih je pritvor odreĊen),
3. ako naroĉite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti kriviĉno djelo ili
da će dovršiti pokušano kriviĉno djelo ili da će uĉiniti kriviĉno djelo kojim
prijeti, a za ta kriviĉna djela moţe se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine
ili teţa kazna,
4. u vanrednim okolnostima, ako se radi o kriviĉnom djelu za koje se moţe
izreći kazna zatvora 10 godina ili teţa kazna, a koje je, s obzirom na naĉin
izvršenja ili posljedice kriviĉnog djela, posebno teško, pa bi puštanje na
slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

U rješenju o odreĊivanju pritvora posebno se mora obrazloţiti


zakonski osnov za odreĊivanje pritvora, a ne parafrazirati odgovarajuća
zakonska odredba. (npr. sud mora obrazloţiti zašto postoji opasnost od
bjekstva – npr. samovoljno napustio radno mjesto, viĊen da ide prema granici,
izvadio putnu ispravu)

NADLEŢNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148.)

Pritvor se odreĊuje rješenjem suda o odreĊivanju pritvora. To


rješenje se donosi na prijedlog tuţioca, što znači da bez njegovog prijedloga
sud ne moţe odrediti pritvor.
Rješenje o odreĊivanju pritvora sadrţi:
1) ime i prezime lica koje se lišava slobode, odnosno stavlja u pritvor,
2) kriv. djelo za koje se to lice tereti,
3) zakonski osnov za pritvor,
4) obrazloţenje,
5) pouku o pravnom lijeku.
6) peĉat suda i potpis sudije.
Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu
pritvaranja, pri ĉemu se mora naznaĉiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja.
Prethodno se mora odrţati posebno roĉište, na kojem se osumnjiĉenom/
optuţenom i njegovom braniocu mora pruţiti prilika da se izjasne o prijedlogu
tuţitelja za odreĊivanje pritvora.
Pritvorena osoba ima pravo ţalbe protiv rješenja o odreĊivanju pritvora
vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor, sastavljenom od trojice sudija,
u roku od 24 sata od prijema rješenja. Ţalba ne zadrţava izvršenje rješenja.
Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati.
153 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149.)

1. U fazi istrage pritvor odreĊuje SPP i to po obrazloţenom prijedlogu


tuţioca. U svom prijedlogu tuţilac je duţan navesti razloge na kojima temelji
svoj prijedlog. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tuţioca za
odreĎivanje pritvora. Ukoliko naĊe da je taj prijedlog osnovan, donosi
„rješenje o odreĊivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor moţe trajati
najduţe do 1 mjesec od dana lišenja slobode. Protiv tog rješenja
osumnjiĉeni ima pravo ţalbe vanraspravnom vijeću istog suda. Ţalba ne
odlaţe izvršenje rješenja. Po isteku ovog roka od mjesec dana, osumnjiĉeni
će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produţenju pritvora.
2. Po isteku roka na koji je pritvor odreĊen, osumnjiĉeni se moţe zadrţati
u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produţenju pritvora“. Ovo
rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloţenom
prijedlogu tuţioca. Po ovom rješenju pritvor moţe trajati najduţe 2
mjeseca. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tuţilac traţi da se
pritvor produţi, jer tuţilac npr. moţe traţiti da se pritvor produţi za samo jedan
mjesec, ali prije isteka tog roka moţe traţiti da se produţi za još jedan mjesec.
Dakle, vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produţi za najviše do
dva mjeseca, što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno
za provoĊenje istraţnih radnji koje traţi tuţilac.
3. Kada su u pitanju kriviĉna djela sa zaprijećenom kaznom preko 10
godina ili teţom kaznom, pritvor se moţe produţiti najviše još za 3
mjeseca. Za ovo produţenje moraju postojati naroĉito vaţni razlozi, koje
tuţilac obrazlaţe u svom prijedlogu. Koji su to «naroĉito vaţni razlozi»,
zakon ne odreĊuje, ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri
opravdavaju produţenje pritvora, što se mora posebno cijeniti u svakom
konkretnom sluĉaju. Pritvor se produţava po obrazloţenom prijedlogu
tuţioca. O produţenju pritvora u ovoj situaciji odluĉuje vijeće Vrhovnog
suda Federacije. I protiv tog rješenja dozvoljena je ţalba koja ne zadrţava
izvršenje rješenja. O ţalbi odluĉuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda.
4. Izuzetno, u sloţenim predmetima i kada su u pitanju kriviĉna djela za
koja je propisan dugotrajni zatvor, pritvor u istrazi se moţe produţiti za
još 3 mjeseca, 2 puta uzastopno. Prijedlog za ovo produţenje podnosi
tuţilac. Taj prijedlog sadrţi izjavu kolegija tuţilaštva o potrebnim
mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okonĉala. I protiv ovog
rješenja dozvoljena je ţalba koja ne zadrţava izvršenje rješenja. O ovom
produţenju odluĉuje vijeće Vrhovnog suda Federacije, a o ţalbi
apelaciono vijeće Vrhovnog suda.

Dakle, pritvor u istrazi, zavisno od propisane kazne za kriviĉno djelo u


pitanju, vaţnosti razloga i sloţenosti predmeta, moţe trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 =
ukupno 12 mjeseci.
Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optuţnica,
osumnjiĉeni će se pustiti na slobodu.
154 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

UKIDANJE PRITVORA (član 150.)

U toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, SPP moţe ukinuti
pritvor po prethodnom saslušanju tuţioca, donošenjem „rješenja o ukidanju
pritvora“. Protiv tog rješenja tuţilac moţe podnijeti ţalbu vanraspravnom vijeću,
koje je duţno donijeti odluku u roku od 48 sati.

PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŢNICE (član 151.)

Pritvor se moţe odrediti, produţiti ili ukinuti i nakon potvrĊivanja


optuţnice, i to rješenjem SPS-a, uz napomenu, da ako se osumnjiĉeni/
optuţeni već nalazi u pritvoru, rješenje o produţenju pritvora moţe donijeti
samo vanraspravno vijeće.
Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca
od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Ţalba protiv ovog
rješenja ne zadrţava njegovo izvršenje.
Nakon potvrĊivanja optuţnice, a prije izricanja prvostepene presude,
pritvor moţe trajati najduţe:
a) 1 god.- u sluĉaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god.;
b) 1 god. i 6 mjeseci - u sluĉaju kriv. djela za koje je propisana kazna
zatvora do 10 godina;
c) 2 god. - u sluĉaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10
godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) 3 god. - u sluĉaju kriv. djela za koje je propisana kazna dugotraj. zatvora.

Ako za ovo vrijeme ne bude izreĉena prvostepena presuda, pritvor će


se ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu.

PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152.)

OdreĊivanje/produţenje pritvora poslije izricanja prvostepene


presude, dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor, izuzev razloga
postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti
dokaze ili tragove vaţne za kriv. post. ili ako naroĉite okolnosti ukazuju da će
ometati kriv. post. uticajem na svjedoke, sauĉesnike ili prikrivaĉe. Ako razlozi za
pritvor više ne postoje, takoĊe će se ukinuti i ranije odreĊeni pritvor.
U svim ovim sluĉajevima donosi se posebno rješenje o odreĊivanju/
produţenju/ukidanju pritvora protiv koga je ţalba dozvoljena, ali ona ne zadrţava
njegovo izvršenje.
MeĊutim, pritvor se mora uvijek ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu
ako je optuţeni osloboĊen od optuţbe ili:
a) je optuţba odbijena, osim iz razloga nenadleţnosti suda ili
b) ako je oglašen krivim, a osloboĊen od kazne ili
c) mu je izreĉena samo novĉana kazna ili
d) je uslovno osuĊen ili
e) je zbog uraĉunavanja pritvora kaznu već izdrţao.
155 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

U svim tim sluĉajevima pritvor se ukida, jer sa donošenjem bilo koje od tih
odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za
odreĊivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u kriviĉnom
postupku.
Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor moţe trajati najduţe
još 9 (devet) mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izreĉena drugostepena
presuda kojom se prvostepena presuda potvrĊuje ili preinaĉuje, pritvor će
se ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci
bude izreĉena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida,
pritvor moţe trajati najduţe još 1 (jednu) godinu od dana izricanja
drugostepene odluke.
Pritvor se uvijek ukida istekom izreĉene kazne.
Optuţeni koji se nalazi u pritvoru, a presudom mu je izreĉena kazna
zatvora, ostaće u pritvoru do upućivanja na izdrţavanje kazne, ali najduţe
do isteka kazne izreĉene presudom. Poslije upućivanja lica na izdrţavanje
kazne, sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj ĉlan jer je pritvor
prestao i nastavljen izdrţavanjem kazne.
Zakon predviĊa mogućnost upućivanja optuţenog koji je u pritvoru u
ustanovu za izdrţavanje kazne i prije pravnosnaţnosti presude i to na
njegov zahtjev. Inicijativa moţe poteći samo od optuţenog, ne i od suda (uz
pristanak optuţenog). Zahtjev optuţenog nije obavezujući za sud, a sud odluĉuje
rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. Rješenje donosi sudija,
odnosno predsjednik vijeća, bez obzira da li je optuţeni stavio prijedlog prije
objavljivanja presude ili kasnije. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne
zatvora. Protiv rješenja je dozvoljena ţalba apelacionom vijeću u roku od tri
dana. Ţalba optuţenog, u stvari, znači da je on odustao od svog zahtjeva.
Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuţeni ne
uputi na izdrţavanje kazne prije pravnosnaţnosti presude. OsuĎeni koji se ne
nalazi u pritvoru ne moţe zahtijevati da prije pravnosnaţnosti presude stupi na
izdrţavanje kazne.

LIŠENJE SLOBODE I ZADRŢAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153.)

Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. Policijski organ


moţe neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova:
1. ako postoje osnovi sumnje da je to lice uĉinilo kriviĉno djelo i
2. ako postoji bilo koji zakonski razlog za odreĊivanje pritvora.

Prilikom lišenja slobode:


 policijski organ je duţan takvo lice bez odlaganja, a najkasnije u roku od
24 sata, sprovesti tuţiocu. Izuzetno, ako su u pitanju djela terorizma, taj
rok je 72 sata. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno, pustiće se na
slobodu. Lišenje slobode je faktiĉka mjera o kojoj policijski organ ne donosi
nikakvo rješenje.
 tuţilac je duţan bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata da ispita
to lice i odluĉi da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog
za odreĊivanje pritvora.
156 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

 SPP je duţan odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, donijeti odluku o


prijedlogu za odreĊivanje pritvora. Ukoliko ne prihvati prijedlog,
donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na
slobodu.

Osoba lišena slobode mora biti pouĉena o svojim pravima koja ima u
skladu sa zakonom:
1. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode, gdje se podrazumjeva:
a. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila odreĊeno kriviĉno djelo,
b. postojanje nekog od pritvorskih osnova.
2. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije duţno
dati iskaz, niti odgovarati na postavljena pitanja.
3. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru, te da
će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja
nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane.
4. pravo pomenute osobe da porodica, konzularni sluţbenik strane drţave ili
druga osoba koju odredi, budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.

Na lišenje slobode se ne moţe izjaviti ţalba iz razloga što je lišenje


slobode limitirano rokom “najduţe 24/72 sata”, pa je eventualna ţalba
nepotrebna, jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti,
po predaji lica od policijskog organa. Nepostojanje ţalbe na mjeru lišenja
slobode ne znači, meĎutim, nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su
protivpravno lišena slobode. Naprotiv, takva lica imaju pravo na naknadu štete u
slučaju nezakonitog lišenja slobode, u odreĎenom roku i u propisanom postupku.
Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom
ĉlanu ĉine kriviĉnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode,
disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za drţavu da naknadi
moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode.

IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA

Opće odredbe (Član 154.)


Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni
ministar pravde. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni
uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i
stručnu spremu predviĎenu propisima.
Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155.)
Pritvor se izvršava na naĉin da se ne vrijeĊa osoba i dostojanstvo
pritvorenika. Ovlaštene osobe sudske policije i straţe ustanove pri izvršavanju
pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u sluĉajevima odreĊenim
zakonom. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mje ri
potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je odreĎen pritvor, spriječi bjekstvo
pritvorenika, spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po ţivot i
zdravlje ljudi. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde.

Smještaj pritvorenika (Član 156.)


157 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veliĉine koje


udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. U istu prostoriju ne smiju biti
smještene osobe razliĉita spola. U pravilu, pritvorenici se neće smjestiti u istu
prostoriju s osobama koje izdrţavaju kaznu zatvora , sa osobama koje bi na njega
mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na voĎenje postupka.

Posebna prava pritvorenika (Član 157.)


Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24
sata. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata
dnevno.
Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu, higijenske
potrepštine, o svom trošku nabavljati knjige, novine i drugu štampu, te imati
druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti
kućni red. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne
pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom.

Pravo na komunik. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158.)


Po odobrenju SPP, odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom
osobe koju on odredi, pritvorenika imaju pravo posjećivati, u okviru kućnog reda,
braĉni, odnosno vanbraĉni drug i njegovi srodnici, a na njegov zahtjev lijeĉnik i
druge osobe. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati
šteta za voĎenje postupka. SPP, odnosno SPS će odobriti konzularnom
sluţbeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je drţavljanin te zemlje .
Pritvorenik smije odrţavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom.
Izuzetno, ako to zahtijevaju interesi postupka, moţe se odrediti nadzor nad
takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje, a odreĊuje se rješenjem, protiv kojeg je
dopuštena ţalba. Pritvoreniku se ne moţe zabraniti odašiljanje molbe, prituţbe ili
ţalbe.
Pritvorenik ne moţe koristiti mobitel, ali ima pravo, u skladu s kućnim
redom a pod nadzorom uprave pritvora, o svom trošku obavljati telefonske
razgovore. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu, iz razloga sigurnosti i dr.
propisanih razloga, pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona.
Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem.

Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160.)


Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda.
Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi duţan je najmanje jednom u 15
dana obići pritvorenike i ako naĊe da je potrebno, i bez prisutnosti sudskog
policajca, obavijestiti se kako se pritvorenici hrane, kako zadovoljavaju ostale
potrebe i kako se s njima postupa. Predsjednik suda, odnosno sudija kojeg on
odredi duţan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri
obilasku ustanove.
Predsjednik suda, SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća, mogu u svako doba
obilazitipritvorenike.

158 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

GLAVA XI - PODNESCI I ZAPISNICI


Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162.)

Optuţnica, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja


podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik.
Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadrţavati sve što je potrebno da bi se
po njima moglo postupiti.
Ako u ovom zakonu nije drugaĉije odreĊeno, sud će podnositelja
podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrţi sve što je potrebno da bi se po
njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a
ako on to ne uĉini u odreĊenom roku sud će podnesak odbaciti.
U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnositelj će se
upozoriti na posljedice propuštanja.

Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163.)


Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se
sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku.
Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će
pozvati podnositelja da u odreĊenom roku preda dovoljan broj primjeraka.

Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165.)


O svakoj radnji preduzetoj u toku kriviĉnog postupka sastavit će se
zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda
neposredno poslije toga.
Zapisnik piše zapisniĉar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe
ili se radnja preduzima van sluţbenih prostorija organa, a zapisniĉar se ne moţe
osigurati, zapisnik moţe pisati osoba koja preduzima radnju.
Kad zapisnik piše zapisniĉar, zapisnik se sastavlja na taj naĉin što osoba
koja preduzima radnju kazuje glasno zapisniĉaru što će unijeti u zapisnik.
Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u
zapisnik. Ovo pravo joj se moţe uskratiti u slučaju zloupotrebe.

Sadrţaj zapisnika (Član 166.)

Zapisnik sadrţi: 1. naziv organa pred kojim se obavlja radnja, 2. mjesto


gdje se obavlja radnja, 3. dan i sat kad je radnja zapoĉeta i završena, 4. imena i
prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju, 5. kao i
naznaĉenje kriviĉnog predmeta po kojem se preduzima radnja.
Zapisnik treba sadrţavati bitne podatke o toku i sadrţaju preduzete
radnje. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori.
Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će
se naznaĉiti u zapisniku.
Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviĊaj, pretresanje stana ili osoba
ili prepoznavanje osoba ili predmeta, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su

159 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

vaţni, s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrĊivanje istovjetnosti pojedinih


predmeta (npr. opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na
predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteţi, planovi, fotografije, filmski
snimci i sliĉno to će se navesti u zapisniku i prikljuĉiti zapisniku.

VoĊenje zapisnika (Član 167.)


Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati
ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati ĉitka.
Sva preinaĉenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju
biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik.

Ĉitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168.)


Osobe koje se saslušavaju, kao i osumnjičeni, odnosno optuţeni, branitelj
i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to je
duţna da ih upozori osoba koja preduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti
da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek
pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku.
Zapisnik potpisuje saslušana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više
listova saslušana osoba potpisuje svaki list.
Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kaţiprsta desne
ruke, a zapisniĉar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Ako se usljed
nemogućnosti da se stavi otisak desnog kaţiprsta stavlja otisak nekog drugog
prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s
koje ruke uzet otisak. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da
stavi otisak prsta, zabiljeţit će se to u zapisniku i navest i razlog odbijanja.
Ako je bilo prigovora u vezi sadrţaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti
prigovori. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisniĉar.

Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171.)

O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik.


Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrţi tok glasanja i
odluku koja je donesena.
Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi ĉlanovi vijeća i zapisniĉar.
Odvojena mišljenja prikljuĉit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik.
Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ovaj
zapisnik moţe razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po
pravnom lijeku i u tom sluĉaju duţno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban
omot i da na omotu naznaĉi da je razgledalo zapisnik.

GLAVA XII - ROKOVI


ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAĈUNANJE (čl. 172. i 173.)

Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije


nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi.

160 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kad je izjava upućena preko pošte preporuĉenom pošiljkom,


telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom, dan slanja ili predaje
pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena.
Rokovi se odreĊuju na sate, dane, mjesece i godine. Dan kad je
dostavljanje izvršeno, tj. u koji pada dogaĊaj od kada treba raĉunati trajanje roka,
ne uraĉunava se u rok već se za poĉetak roka uzima prvi naredni dan.
Rokovi odreĊeni po mjesecima, odnosno godinama, završavaju se
protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom
broju odgovara danu kad je rok otpoĉeo. Ako nema toga dana u posljednjem
mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada na drţavni praznik ili u subotu i nedjelju, te u
neki drugi dan kada drţavni organ ne radi, rok istiĉe protekom prvog narednog
radnog dana.

POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. 174 - 176.)

Optuţenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu ţalbe na


presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti, sud će dopustiti
povraćaj u preĊašnje stanje radi podnošenja ţalbe, ako u roku od 8 dana
od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok, podnese molbu za
povraćaj u preĊašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i ţalbu.
Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne moţe se traţiti
povraćaj u preĊašnje stanje.
O povraćaju u preĊašnje stanje odluĉuje sudija, odn. predsjednik vijeća
koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija ţalbom. Protiv rješenja kojim se
dopušta povraćaj u preĊašnje stanje nije dopuštena ţalba.
Molba za povraćaj u preĊašnje stanje ne zadrţava, po pravilu,
izvršenje presude, odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne
mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud moţe odluĉiti da se s
izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi.

Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA


VRSTE ODLUKA U KRIVIĈNOM POSTUPKU (član 177.)

U kriviĉnom postupku odluke se donose u obliku:


1. presude,
2. rješenja i
3. naredbe.
Presudu donosi samo sud, a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji
uĉestvuju u kriviĉnom postupku.

Odluĉivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178.)

Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja.


Odluka je donesena kad je za nju glasala većina ĉlanova vijeća.

161 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji.


On je duţan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.
Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele
na više razliĉitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit
će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina.
Ako se i na taj naĉin ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što će se
glasovi koji su najnepovoljniji za optuţenog pribrojiti glasovima koji su od ovih
manje nepovoljni.
Ĉlanovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi
predsjednik vijeća, ali ĉlan vijeća koji je glasao da se optuţeni oslobodi ili da se
presuda ukine i ostao u manjini, nije duţan glasati o sankciji. Ako ne glasa, uzet
će se kao da je pristao na glas koji je za optuţenog najpovoljniji.

Naĉin glasanja (Član 179.)

Pri odluĉivanju prvo se glasa je li sud nadleţan, kao i o drugim prethodnim


pitanjima. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na
odluĉivanje o glavnoj stvari.
Pri odluĉivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuţeni
uĉinio kriviĉno djelo i je li kriviĉno odgovoran, a zatim će se glasati o kazni,
drugim kriviĉnopravnim sankcijama, troškovima kriviĉnog postupka,
imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku.
Ako je ista osoba optuţena za više kriviĉnih djela, glasat će se o kriviĉnoj
odgovornosti i kazni za svako od tih djela, a zatim o jedinstvenoj kazni za sva
djela.

Tajno zasjedanje (Član 180.)

Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju.


U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo
ĉlanovi vijeća i zapisniĉar.

Saopćavanje odluka (Član 181.)

Ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno, odluke se saopćavaju


osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne, a dostavljanjem
ovjerenog prijepisa odluke, ako su odsutne.
Ako je odluka usmeno saopćena, to će se naznaĉiti u zapisniku i u spisu,
a osoba kojoj je saopćenje uĉinjeno potvrdit će to svojim potpisom . Ako osoba
izjavi da se neće ţaliti, ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se
dostaviti, ako ovim zakonom nije drukčije odreĎeno.
Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena ţalba dostavljaju se s uputstvom
o pravu na ţalbu.

Glava XIV - DOSTAVLJANJE PISMENA

162 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Naĉin dostavljanja (Član 182.)


Pismena se dostavljaju, po pravilu, preko pošte. Dostavljanje se moţe
obavljati i preko sluţbene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod
tog organa.
Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud moţe i usmeno saopćiti osobi
koja se nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Usmeno
pozivanje zabiljeţit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati, osim ako
je to pozivanje zabiljeţeno u zapisniku o glavnom pretresu.

Liĉno dostavljanje (Član 183.)


Pismeno za koje je u ovom zakonu odreĊeno da se ima liĉno dostaviti
predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. Ako se osoba kojoj se pismeno
mora liĉno dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti,
dostavljaĉ će se obavijestiti kad i na kom mjestu moţe tu osobu da zatekne i
ostavit će kod jedne od osoba iz ĉlana 184. ovog zakona pismenu obavijest da
radi primanja pismena bude u odreĊeni dan i sat u svom stanu ili na svom
radnom mjestu. Ako i poslije ovog dostavljaĉ ne zatekne osobu kojoj se pismeno
dostavlja, postupit će po odredbi ĉlana 184. stava 1. ovog zakona. Time se
smatra da je dostavljanje izvršeno.

Posredno dostavljanje (Član 184.)


Pismena za koja u ovom zakonu nije odreĊeno da se moraju liĉno
dostaviti dostavljaju se takoĊer liĉno, ali takva pismena u sluĉaju da se primatelj
ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih
odraslih ĉlanova domaćinstva koji je duţan da primi pismeno. Ako se oni ne
zateknu u stanu, pismeno se predaje susjedu, ako on na to pristane. Ako se
dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta
osoba se tamo ne zatekne, pismeno se moţe uruĉiti osobi ovlaštenoj za prijem
pošte koja je duţna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu,
ako ona pristane primiti pismeno.
Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj
osoba iz stava 1. ovog člana zbog toga ne moţe pismeno na vrijeme predati,
pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi.

Sadrţaj liĉnog dostavljanja (Član 185.)

Osumnjiĉenom/optuţenom će se liĉno dostaviti poziv za prvo


ispitivanje u istrazi, poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje
kriviĉno-pravne sankcije. Optuţenom koji nema branitelja, liĉno će se dostaviti
i optuţnica, presuda i druge odluke od ĉijeg dostavljanja teĉe rok za ţalbu, kao i
ţalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. Po zahtjevu optuţenog,
presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi.
Ako optuţenom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom
mu je izreĉena kazna zatvora, a dostavljanje se ne moţe izvršiti na njegovu
dosadašnju adresu, sud će optuţenom postaviti branitelja po sluţbenoj
duţnosti koji će vršiti ovu duţnost dok se ne sazna nova adresa
optuţenog.
163 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ako je u pitanju koja druga odluka od ĉijeg dostavljanja teĉe rok za ţalbu
ili ţalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka,
odnosno ţalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od
dana isticanja smatra se da je izvršeno punovaţno dostavljanje.
Ako optuţeni ima branitelja, optuţnica i sve odluke od ĉijeg dostavljanja
teĉe rok za ţalbu, kao i ţalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara,
dostavit će se branitelju i optuţenom. U tom sluĉaju, rok za izjavu pravnog lijeka,
odnosno odgovora na ţalbu teĉe od dana dostavljanja pismena optuţenom ili
branitelju. Ako se optuţenom ne moţe dostaviti odluka, odnosno ţalba zato što
nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka, odnosno ţalba istaći na oglasnoj
tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je
izvršeno punovaţno dostavljanje. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuţenog,
a on ima više branitelja, dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih.

Dostavnica (Član 186.)


Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i
dostavljaĉ. Primatelj će na dostavnici sam naznaĉiti dan prijema.
Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljaĉ će ga
potpisati, naznaĉiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja.

Odbijanje prijema pismena (Član 187.)


Kad primatelj ili odrasli ĉlan njegovog domaćinstva odbije da primi
pismeno dostavljaĉ će zabiljeţiti na dostavnici dan, sat i razlog odbijanja prijema,
a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. Time
je dostavljanje izvršeno.

Posebnisluĉajevidostavljanja(Član188.)
Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave
ustanove u kojoj su smještene. Osobama koje uţivaju pravo imuniteta u BiH, ako
meĎunarodni ugovori šta drugo ne odreĎuju, dostavljanje se vrši preko
nadleţnog ministarstva BiH. Dostavljanje drţavljanima BiH koji se nalaze u
inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj drţavi, pod uvjetom da
se strana drţava ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se
dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA

Pravomoćnost odluka (član 192.)


Presuda postaje pravomoćna kad se više ne moţe pobijati ţalbom ili kad
ţalba nije dopuštena.

Nemogućnost naplate novĉane kazne (Član 193.)


Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u odreĎenom
roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH.

Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.)

164 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Izvršenje presude u pogledu troškova kriviĉnog postupka, oduzimanja


imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje
vaţe za izvršni postupak.
Prinudna naplata troškova kriviĉnog postupka u korist budţeta Federacije
vrši se po sluţbenoj duţnosti.
Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će
odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje vaţe za izvršni
postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se
uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budţeta Federacije.
Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta moţe se van sluĉaja
ponavljanja kriviĉnog postupka izmijeniti u parniĉnom postupku ako se pojavi
spor o vlasništvu oduzetih predmeta.

Izvršnost odluka (Član 195.)


Ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno, rješenje se izvršava kad
postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu
izdao ne naredi drugaĉije.
Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne moţe pobijati ţalbom ili
kad ţalba nije dopuštena.

Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.)


Kad je odluka kojom je odluĉeno o imovinskopravnom zahtjevu postala
pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s
naznaĉenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIĈNOG POSTUPKA


Vrste troškova (Član 199.)

Troškovi kriviĉnog postupka su izdaci uĉinjeni povodom kriviĉnog


postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.
Troškovi kriviĉnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake,
tumaĉe i struĉne osobe i troškove uviĊaja, podvozne troškove osumnjiĉenog/
optuţenog, izdatke za dovoĊenje osumnjiĉenog/optuţenog ili osobe lišene
slobode, podvozne i putne troškove sluţbenih osoba, troškove lijeĉenja
osumnjiĉenog/optuţenog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehniĉkog pregleda
vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i
nuţne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika.
Paušalni iznos utvrĎuje se u okviru iznosa odreĎenih odgovarajućim
propisom, s obzirom na trajanje i sloţenost postupka i imovno stanje osobe
obavezne da plati ovaj iznos.
Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nuţni izdaci postavljenog
branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tuţilaštva, odnosno suda, a
naplaćuju se kasnije od osoba koje su duţne da ih naknade po odredbama ovog
zakona. Organ koji vodi krivični postupak duţan je da sve troškove koji su
unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaţe spisu.

165 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Odluka o troškovima (Član 200.)


U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja kriviĉni
postupak, odluĉiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose.
Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o
visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova
moţe se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja
pravomoćne presude ili rješenja o obustavi kriviĉnog postupka osobi koja ima
pravo da postavi takav zahtjev.
Kad je odluka o troškovima sadrţana u posebnom rješenju o ţalbi protiv
tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja.

Troškovi postupka kad se optuţeni oglasi krivim (Član 202.)

Kad sud optuţenog oglasi krivim izreći će u presudi da je duţan da


naknadi troškove kriviĉnog postupka.
Osoba koja je optuţena za više kriviĉnih djela neće se osuditi na
naknadu troškova u pogledu djela za koja je osloboĊena optuţbe, ukoliko
se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.
U presudi kojom je više optuţenih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će
dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optuţene da
solidarno snose troškove.
U odluci kojom rješava o troškovima, sud moţe osloboditi optuţenog
duţnosti da naknadi u cjelini ili djelimiĉno troškove kriviĉnog postupka,
ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdrţavanje optuţenog
ili osobe koju je on duţan da izdrţava.

Troškovi postupka u sluĉaju obustave postupka, oslobaĊajuće ili


odbijajuće presude (član 203.)
Kad se obustavi kriviĉni postupak ili kad se donese presuda kojom se
optuţeni oslobaĊa optuţbe ili kojom se optuţba odbija, izreći će se u rješenju,
odnosno presudi da troškovi kriviĉnog postupka padaju na teret budţetskih
sredstava, osim u sluĉaju ako je osoba svjesno podnijela laţnu prijavu, koja će
sama snositi troškove kriviĉnog postupka.
Kad sud odbije optuţbu zbog nenadleţnosti odluku o troškovima donijet
će nadleţni sud.
Ako zahtjev za naknadu nuţnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana
ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana
podnošenja zahtjeva, optuţeni i branitelj imaju pravo da potraţivanja ostvaruju u
parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI


Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem kriviĉnog djela moţe se
odnositi na:
a) naknadu štete,
b) povrat stvari ili

166 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

c) poništenje odreĊenog pravnog posla.

O imovinskopravnom zahtjevu moţe se raspravljati u kriviĉnom


postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne
bi odugovlaĉio kriviĉni postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za
ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev
ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka
glavnog pretresa. Predlagaĉ je duţan da odreĊeno oznaĉi svoj zahtjev i da
za to podnese dokaze. Tuţilac, odnosno sud, duţni su da osumnjičenog,
odnosno optuţenog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (ĉl. 207. -211.)

ODLUĈIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.)

O imovinskopravnom zahtjevu odluĉuje sud.


Sud moţe predloţiti oštećenom/optuţenom, odnosno braniocu,
provoĊenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako
ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na
medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuţeni,
odnosno branilac do završetka glavne rasprave.
U presudi kojom optuţenog oglašava krivim sud moţe oštećenom
dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu moţe dosuditi imovinsko-
pravni zahtjev djelimiĉno, a za ostatak ga uputiti na parniĉni postupak. Ako
podaci kriviĉnog postupka ne pruţaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za
djelimiĉno presuĊenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u
cjelini moţe da ostvaruje u parniĉnom postupku.
Kad sud donese presudu kojom se optuţeni oslobaĊa optuţbe ili
kojom se optuţba odbija ili kad rješenjem obustavi kriviĉni postupak, uputit
će oštećenog da imov.- pr. zahtjev moţe ostvarivati u parniĉnom postupku.

ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.)


Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da
stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuţenog ili kod nekog od uĉesnika
na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na ĉuvanje, odredit će u
presudi da se stvar preda oštećenom.

ODLUĈIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.)


Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje odreĊenog
pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili
djelimiĉno poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proistiĉu,
ne dirajući u prava trećih osoba.

VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.)


Ako je rijeĉ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne sluţe
kao dokaz u kriviĉnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije
završetka postupka.

167 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parniĉni


postupak, a sud će u kriviĉnom postupku odrediti samo ĉuvanje stvari kao
privremenu mjeru osiguranja.
Stvari koje sluţe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku
postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se
moţe vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE


Obustava postupka u sluĉaju smrti osumnjiĉenog/optuţenog (Član 219.)
Kad se u toku kriviĉnog postupka ustanovi da je osumnjiĉeni, odnosno
optuţeni umro postupak će se obustaviti.

Postupak u sluĉaju neuraĉunljivosti osumnjiĉenog/optuţenog (Član 220.)


Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjiĉeni, odnosno optuţeni u
vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela bio neuraĉunljiv, sud će utvrditi da je
osumnjiĉeni/optuţeni uĉinio kriviĉno djelo u stanju neuraĉunljivosti, te predmet
uputiti organu nadleţnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja
odgovarajućeg postupka.

Duševno oboljenje osumnjiĉenog/optuţenog u toku postupka (Član 221.)


Kad se u toku kriviĉnog postupka utvrdi da je osumnjiĉeni, odnosno
optuţeni po uĉinjenom kriviĉnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja,
rješenjem će se prekinuti kriviĉni postupak (član 409.).

Primjena pravila meĊunarodnog prava (Član 222.)


U pogledu iskljuĉenja kriviĉnog gonjenja za strance koji uţivaju pravo
imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila meĊunarodnog prava.
U sluĉaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog ĉlana, tuţitelj
odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde.

Odobrenje za kriviĉno gonjenje (Član 223.)


Kad je zakonom, odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu
ustava i zakona, propisano da je za kriviĉno gonjenje pojedinih osoba potrebno
prethodno odobrenje nadleţnog drţavnog organa, tuţitelj ne moţe pokrenuti,
odnosno nastaviti istragu, niti podići optuţnicu ako ne podnese dokaz da je
odobrenje dato.

Posebniuvjetizakriviĉnogonjenje(Član225.)
U sluĉaju kada je kriviĉno djelo izvršeno van teritorije Federacije, tuţitelj
moţe preduzeti kriviĉno gonjenje ako je to kriviĉno djelo propisano u zakonu
Federacije. Tuţitelj će, u tom sluĉaju, preduzeti kriviĉno gonjenje samo ako je
izvršeno djelo propisano kao kriviĉno djelo i po zakonu drţave na ĉijoj je teritoriji
kriviĉno djelo izvršeno. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako

168 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

se po zakonu te drţave krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog, a


takav zahtjev nije podnesen.Tuţitelj moţe preduzeti krivično gonjenje, bez obzira
na zakon drţave na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra
krivičnim djelom prema pravilima meĎ. prava.

Dio II – TOK POSTUPKA


Glava XIX – ISTRAGA
OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIĈNOG DJELA (ĉlan 228.)

Sluţbene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji,


javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima, duţne su da
prijave kriviĉna djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji
drugi naĉin. U takvim okolnostima, sluţbena ili odgovorna osoba će preduzeti
mjere da bi se saĉuvali tragovi kriv. djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih
je uĉinjeno kriv. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tuţilaštvo bez odlaganja.
Zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staratelji, usvojitelji i
druge osobe koje su ovlaštene ili duţne da pruţaju zaštitu i pomoć maloljetnim
osobama, da vrše nadzor, njihovo odgajanje i vaspitavanje, a koji saznaju ili
ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba ţrtva seksualnog, fizičkog ili
nekog dr. zlostavljanja, duţni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tuţitelja.

PRIJAVLJIVANJE KRIVIĈNOG DJELA OD GRAĐANA (ĉlan 229.)

GraĊanin ima pravo prijaviti izvršenje kriviĉnog djela.


Svako je duţan prijaviti uĉinjenje kriviĉnog djela kada
neprijavljivanje kriviĉnog djela predstavlja kriviĉno djelo. 2

PODNOŠENJE PRIJAVE (ĉlan 230.)

Prijava se podnosi tuţitelju, pismeno ili usmeno. Ako se prijava


podnosi usmeno, osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice laţnog
prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopćena
telefonom, saĉinit će se sluţbena zabilješka.

NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (ĉlan 231.)

2
Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora, ili ko samo zna da je takvo djelo
učinjeno, pa to ne prijavi, iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela, kaznit će se
novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

169 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Istragu provodi tuţilac i jedino je on nadleţan za provoĊenje istrage.


Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je uĉinjeno kriviĉno
djelo.
O provoĊenju istrage tuţilac donosi „naredbu o provoĊenju istrage“.
Protiv naredbe tuţioca o provoĊenju istrage nije dopuštena ţalba.
Naredba o provoĊenju istrage treba da sadrţi:
1) podatke o uĉinitelju kriviĉnog djela, ukoliko su ti podaci poznati. Dakle,
sada se istraga moţe voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo.
2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obiljeţja kriviĉnog djela,
3) zakonski naziv kriviĉnog djela,
4) okolnosti koje potvrĊuju osnove sumnje za provoĊenje istrage i postojeće
dokaze,
5) okolnosti koje treba istraţiti i istraţne radnje koje treba poduzeti.

Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje


osnovi sumnje da je i neko drugo lice, osim osumnjiĉenog, uĉestvovalo u
izvršenju KD za koje se vodi istraga, tuţ ilac će donijeti „naredbu o
proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice!
Ako tuţilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provoĊenje istrage,
donijeće „naredbu o neprovoĊenju istrage“. Ovo će biti u slijedećim
sluĉajevima:
1. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije kriviĉno
djelo (npr. radi se o graĊansko-pravnom odnosu, upravno-pravnom
odnosu, pravno irelevantnom odnosu, nedostaje neki od elemenata
kriviĉnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. djela),
2. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice uĉinilo kriviĉno djelo,
3. ako je nastupila zastarjelost kriviĉnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno
amnestijom ili pomilovanjem,
4. ako postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje. (npr. kod
primjene meĊunarodnog prava za osobe sa imunitetom, kao i kad je
zakonom propisano da se za odreĊene osobe kriviĉno gonjenje moţe
poduzeti samo po odobrenju drţavnog organa, a tog odobrenja nema)

Kada tuţilac donese ovu naredbu, duţan je u roku od 3 dana


obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. U tom sluĉaju oštećeni i
podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti prituţbu uredu tuţioca.

PROVOĐENJE ISTRAGE (ĉlan 232.)

U zakonu je propisano ovlaštenje tuţioca da moţe preduzimati sve


istraţne radnje, odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu.
Istina, za neke od tih radnji tuţilac prethodno mora pribaviti naredbu od
SPP, kao što je npr. naredba o pretresanju stana.
U zakonu je izriĉito predviĊeno da tuţilac moţe:
1. ispitivati osumnjiĉenog (naravno, ako ovaj na to pristane, jer ga štiti princip
da niko nije duţan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“),
2. saslušavati oštećenog i svjedoke,
170 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

3. vršiti uviĊaj i rekonstrukciju dogaĊaja,


4. preduzimati posebne mjere koje obezbjeĊuju sigurnost svjedoka,
5. nareĊivati potrebna vještaĉenja i
6. prikupljati odreĊene informacije.

O svim ovim radnjama koje tuţilac preduzima moraju biti sastavljeni


zapisnici, koje tuţitelj moţe kasnije koristiti tokom suĊenja.
Ako se osumnjiĉeni nalazi u pritvoru, naredbu za dovoĊenje i
ispitivanje izdaje tuţitelj, i o tome obavještava SPP-a.

NADZOR TUŢIOCA NAD RADOM OSL


(Ovlaštenja i duţnosti OSL u sluĉaju izvršenja kriv. djela) (ĉlan 233.)

Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno kriviĉno djelo s


propisanom kaznom zatvora preko 5 godina, OSL je duţno odmah
obavijestiti tuţitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere:
1. da se pronaĊe uĉinitelj kriviĉnog djela,
2. da se sprijeĉi skrivanje ili bjekstvo osumnjiĉenog ili sauĉesnika,
3. da se otkriju i saĉuvaju tragovi kriviĉnog djela i predmeti koji mogu
posluţiti kao dokazi, te
4. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u kriviĉnom postupku.

OSL je duţno u ovom sluĉaju, ako postoji opasnost od odlaganja,


preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka.
O svemu što je preduzeto, OSL duţno je odmah obavijestiti tuţitelja i
dostaviti prikupljene predmete koji mogu posluţiti kao dokaz.
Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom
propisana kazna zatvora do 5 god., OSL je duţno obavijestiti tuţitelja o svim
raspoloţivim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo, najkasnije 7
(sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD uĉinjeno.

UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Ĉlan 234.)

Radi izvršenja zadataka iz ĉlana 233. ovog zakona, OSL moţe:


1. prikupljati potrebne izjave od osoba;
2. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage;
3. ograniĉiti kretanje na odreĊenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi
odreĊena radnja;
4. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrĊivanjem identiteta osoba i
predmeta;
5. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga;
6. u prisustvu odgovorne osobe pretraţiti odreĊene objekte i prostorije
drţavnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u odreĎenu
njihovu dokumentaciju, kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje.

171 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Pri prikupljanju izjava od osoba, OSL moţe izdati pisani poziv osobi
da doĊe u sluţbene prostorije, pod uvjetom da se u pozivu naznaĉe razlozi
pozivanja.
Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog ĉlana ima
pravo da podnese prituţbu tuţitelju u roku od tri dana.
Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, OSL sastavlja
izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni
izvještaji, spisi o preduzetim radnjama i mjerama, sluţbene zabilješke, izjave i
drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno voĎenje postupka, uključujući
sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom.
Tuţitelj moţe prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je
to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe, njezinih saučesnika ili
krivičnih djela drugih učinitelja.

ZADRŢAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA (Ĉlan 235.)

OSL ima pravo da osobe zateĉene na mjestu uĉinjenja kriviĉnog


djela zadrţi radi prikupljanja izjava, ako te osobe mogu dati obavještenja
vaţna za kriviĉni postupak i o tome je duţna obavjestiti tuţitelja.
Zadrţavanje tih osoba na mjestu uĉinjenja kriviĉnog djela ne moţe trajati
duţe od šest sati. Nakon isteka tog perioda, zadrţavanje će prestati.
OSL moţe fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi
sumnje da je uĉinila kriviĉno djelo. Kada to doprinosi efikasnosti postupka, OSL
moţe javno objaviti fotografiju te osobe, ali samo po odobrenju tuţitelja.
Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiĉu otisci prstiju na
pojedinim predmetima, OSL moţe uzimati otiske prstiju i od osoba za koje
postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. kraĊa
u banci: uzimaju se otisci zaposlenika, kako bi se eventualno meĊu pronaĊenim
otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD).
Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog ĉlana ima pravo da
podnese prituţbu tuţitelju.

UVIĐAJ I VJEŠTAĈENJE (Ĉlan 236.)

OSL duţno je izvršiti uviĊaj i odrediti potrebna vještaĉenja (neophodna


vještaĉenja OSL jedino i moţe odrediti tokom uviĊaja), osim pregleda, obdukcije i
ekshumacije leša, uz prethodno obavještavanja tuţitelja (ovo zato što i tuţitelj,
ako ţeli, moţe doći na mjesto uviĊaja).
Ako je tuţitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviĊaja, on od OSL
moţe traţiti da izvrši odreĊene radnje koje on smatra neophodnim.
Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviĊaja, moraju se evidentirati u
zapisnik, ali i u posebni sluţbeni izvještaj.

SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (ĉlan 238.)

Zavisno od faze postupka, sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP, a


nakon podizanja optuţnice SPS.
172 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza, potrebno je da


su kumulativno ispunjena 3 uslova i to:
1. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde, što je ustvari
svodi na ocjenu znaĉaja i vaţnosti dokaza (npr. iskaza nekog
svjedoka). Ako je u pitanju neki nevaţan svjedok, koji nije oĉevidac
dogaĊaja i koji je npr. samo ĉuo od nekoga za dogaĊaj koji se desio, tada
se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza.
2. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom
pretresu (npr. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suĊenja).
Stranka ili branilac koji predloţe sudsko osiguranje dokaza duţni su u
prijedlogu da to obrazloţe i da tu okolnost uĉine vjerovatnom.
3. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog
osiguranja dokaza.

Kao što je navedeno, o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i
to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje
dokaza obavi.
Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza, onda se u
prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. Za ovo ispitivanje vaţe
pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. To znaĉi da se svjedok
ispituje direktno, unakrsno, a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. Ako na
glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će
se proĉitati njegov iskaz. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres, on će se ispitati,
a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne moţe čitati.
Postoji, takoĊer, mogućnost da neki vaţan dokaz neće moći biti
korišten na suĊenju, (npr. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu
promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama moţe traţiti sudsko
osiguranje dokaza tj. da analizu te materije izvrši neki drţavni organ ili
ustanova prije nego je to uobiĉajeno.
Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza, onda donosi
rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti ţalbu
vanraspravnom vijeću u roku od tri dana.

OBUSTAVA ISTRAGE (ĉlan 239.)

Tuţilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provoĊenju i


nesprovoĊenju istrage, već i naredbu o obustavi istrage.
Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju iskljuĉivo
moţe donijeti tuţilac i to u sluĉajevima koji su izriĉito predviĊeni zakonom
a to su:

1. da djelo koje je uĉinio osumnjiĉeni nije kriviĉno djelo (materijalno-pravni


razlog) Radi se o slijedećim situacijama:
a) kada je u pitanju graĎansko-pravni, upravno-pravni ili pravno-irelevantan
odnos,
b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki
od elemenata konkretnog krivičnog djela,
173 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

c) ako je u pitanju beznačajno djelo, nuţna obrana ili krajna nuţda. Zbog
nuţne obrane ili krajne nuţde (kad djelo nije krivično djelo), istragu je
moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj.
da je osumnjičeni postupao u nuţnoj odbrani. Tako, ako iz iskaza dva
svjedoka proizilazi da osumnjiĉeni nije postupio u nuţnoj obrani, a iz
iskaza pet preostalih da jeste, nije moguće naredbom obustaviti istragu.
2. da nema dovoljno dokaza da je osumnjiĉeni izvršio kriviĉno djelo
(ĉinjeniĉni razlog). Ovdje se radi o tome da se raspolaţe sa dovoljno dokaza
o tome da je kriviĉno djelo uĉinjeno, meĊutim ne postoji dovoljno dokaza da je
osumnjiĉeni poĉinitelj kriviĉnog djela. Treba voditi raĉuna da zakonodavac
samo u tom sluĉaju dozvoljava tuţiocu da ponovo otvori istragu ukoliko doĊe
do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osum njiĉeni poĉinio krviĉno
djelo za koje je voĊena istraga.
3. da postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost
osumnjiĉenog, osim u sluĉaju kada se u toku postupka utvrdi da je
osumnjiĉeni, u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela, bio neuraĉunljiv.
4. da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila
zastara ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje
(procesno-pravni razlozi). Amnestija i zastara kriviĉnog gonjenja su ureĊene
odredbama kriviĉnog materijalnog prava. Pod drugim smetnjama koje
iskljuĉuju kriviĉno gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje
osumnjiĉenog nakon uĉinjenja kriviĉnog djela, pravosnaţno presuĊena stvar,
te imuniteti prema domaćem i meĊunarodnom pravu.

O donošenju naredbe o obustavi istrage, tuţilac je duţan obavijestiti


oštećenog, sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage, koji
ima pravo podnijeti prituţbu Uredu tuţioca u roku od 8 dana. TakoĊer mora
obavijestiti i osumnjiĉenog ako je ispitan, te podnosioca prijave.
Zakon daje ovlaštenje tuţiocu da ponovo otvori istragu ako je do
obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je
osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo. Naime, ukoliko tuţilac doĊe do novih
dokaza da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo, ponovo će otvoriti istragu i
nastaviti sa istragom protiv osumnjiĉenog. Vrijeme utrošeno do momenta
obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tuţilac trebao okončati istragu.

OKONĈANJE ISTRAGE (ĉlan 240.)

Tuţilac okonĉava istragu kad naĊe da je stanje stvari dovoljno


razjašnjeno da se moţe podići optuţnica. Okonĉanje istrage će se zabiljeţiti u
spisu, kako bi se moglo ocijeniti da li tuţitelj preduzima dalje mjere u cilju
podizanja optuţnice.
Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja
naredbe o provoĊenju istrage, tuţilac je duţan obavijestiti glavnog tuţioca,
koji će sazvati kolegij tuţilaštva. Kolegij tuţilaštva će, u ovisnosti da li su
tome razlog subjektivni (npr. tuţilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni
razlozi, preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okonĉala (npr. povećati
broj tuţilaca koji će raditi na tom sluĉaju).
174 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Optuţnica se ne moţe podići ako osumnjiĉeni nije ispitan!!! (pod


ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjiĉeni koristio svoje pravo da
ne daje iskaz).

SMRT I BOLEST UĈINIOCA KRIVIĈNOG DJELA

Ako u toku kriviĉnog postupka osumnjiĉeni/optuţeni umre, postupak će se


rješenjem obustaviti.
Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjiĉeni/optuţeni u vrijeme
izvršenja kriviĉnog djela bio neuraĉunjiv, a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj
ustanovi, neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom
privremenom zadrţavanju u trajanju do 30 dana.
Kad se u toku kriviĉnog postupka utvrdi da je osumnjiĉeni/optuţeni, nakon
izvršenja kriviĉnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se
prekinuti kriviĉni postupak, a to lice će se uputiti nadleţnom organu socijalnog
staranja. Kada se zdravstveno stanje optuţenog popravi tako da moţe
uĉestvovati u postupku, postupak će se nastaviti.

Glava XX – POSTUPAK OPTUŢIVANJA


PODIZANJE OPTUŢNICE (ĉlan 241.)

Kad u toku istrage tuţilac naĊe da postoji dovoljno dokaza iz kojih


proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim
dokazima koji upućuju na zakljuĉak da je izvršeno kriviĉno djelo i neku osobu kao
izvršioca kriviĉnog djela“) da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo, pripremiće
i uputiti optuţnicu SPS-u, uz dokaze na kojima se optuţnica zasniva.
Optuţnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjiĉenog i
njegovog branioca.
(Zakon ne predviĊa poseban rok za podizanje optuţnice nakon okonĉanja
istrage, ali optuţnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno
razjašnjeno da se optuţnica moţe podići. Oĉigledno kašnjenje u preduzimanju
procesne radnje podizanja optuţnice moţe biti razlog za pokretanje disciplinskog
postupka zbog nemarnog odnosa prema radu, stalnog i neopravdanog kašnjenja
u provoĊenju radnji u vezi s vršenjem tuţilaĉke funkcije ili bilo kakvo drugo
ponovljeno nepoštivanje duţnosti tuţioca.)
Nakon podizanja optuţnice, osumnjiĉeni/optuţeni i branilac, imaju
pravo uvida u sve spise i dokaze, te zahtijevati da im se omogući
fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane.
Nakon podizanja optuţnice, stranke ili branilac mogu predlagati SPS-
u sudsko obezbjeĊenje dokaza.
Podnošenjem optuţnice poĉinje nova faza kriviĉnog postupka, a to
je postupak optuţivanja, koji se sastoji od:
1. upućivanja optuţnice SPS-u,
2. potvrĊivanja ili odbijanja svih ili pojedinih taĉaka optuţnice,
3. prethodnog(ih) prigovora(i).
4. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje),
175 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

5. pregovaranja o krivnji,
6. sporazuma o priznanju krivnje,
7. povlaĉenja optuţnice i

SADRŢAJ OPTUŢNICE (ĉlan 242.)

Optuţnica, obavezno, sadrţi:


1) naziv suda,
2) ime i prezime osumnjiĉenog s liĉnim podacima,
3) opis djela (dispozitiv optuţnice), iz kog proizlaze:
a) zakonska obiljeţja krivičnog djela,
b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela,
c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo, kao i
d) ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi,
4) zakonski naziv kriviĉnog djela, s navoĊenjem odredbe kriviĉnog zakona,
5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti, uz naznaĉenje svjedoka ili
pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka, spisa koje treba proĉitati i
predmeta koji sluţe kao dokaz,
6) rezultat istrage,
7) dokaze koji potkrijepljuju navode optuţnice.

Jednom optuţnicom moţe se obuhvatiti više kriviĉnih djela ili više


osumnjiĉenih. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optuţnice. Dakle, jednom
optuţnicom neka osoba moţe biti optuţena za dva ili više kriv. djela, a isto tako
jedna optuţnica moţe obuhvatiti više osumnjiĉenih. Ako je neka osoba optuţena
za više kriviĉnih djela, tada, u pravilu, svako od tih kriviĉnih djela treba opisati
zasebnim taĉkama, a ovo iz razloga što se u toku suĊenja moţe pokazati da za
neko kriviĉno djelo ne postoje dokazi, pa u tom dijelu treba donijeti oslobaĊajuću
presudu, a u drugom dijelu presudu kojom se optuţeni oglašava krivim. Ukoliko
je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački, tada postoji dosta problema da sud
izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuţenog treba osloboditi od optuţbe u
odnosu na činjenični opis za koji optuţeni treba biti oglašen krivim.
Ako se osumnjiĉeni nalazi na slobodi, u optuţnici se moţe predloţiti
da se odredi pritvor, a ako se nalazi u pritvoru, moţe se predloţiti da se
pritvor produţi ili da se pusti na slobodu. Prijedlog za odluĉivanje o
pritvoru je drugi fakultativni, ali mogući dio optuţnice. Odluka o pritvoru
moţe se donijeti tek poslije potvrĊivanja optuţnice. Praktiĉno, prvo se odluĉi o
potvrĊivanju optuţnice, a odmah potom i o pritvoru. Ako se osumnjičeni nalazi u
pritvoru, potvrĎivanje optuţnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi.

ODLUĈIVANJE O OPTUŢNICI (ĉlan 243.)

Kada optuţnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u, onda on


prvenstveno ispituje: 1. da li je sud nadleţan, 2. da li je djelo obuhvaćeno
amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge
okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje i na kraju 3. razmatra optuţnicu

176 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

u smislu njene formalne ispravnosti, odn. provjerava da li sadrţi sve što je


potrebno da se po njoj moţe postupiti.
Ukoliko optuţnica ne sadrţi sve ono što je potrebno i propisano u zakonu,
SPS će pozvati tuţioca da optuţnicu ispravi odn. dopuni, a istovremeno će mu, u
tom dopisu, ukazati na nedostatke u optuţnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste
ispravio, uz upozorenje da će optuţnica, ukoliko tako ne postupi, biti odbaĉena
kao i svaki drugi neuredan podnesak. Ako tuţilac u ostavljenom roku ne ispravi
odnosno ne dopuni optuţnicu, sud će rješenjem odbaciti optuţnicu, a protiv
takvog rješenja nije dopuštena ţalba.
Ukoliko optuţnica sadrţi sve ono šta je potrebno da bi se po njoj
moglo postupiti, tj. ako je propisno sastavljena, onda SPS razmatra dokaze,
koji su dostavjeni uz optuţnicu kako bi izveo zakljuĉak da li postoji
osnovana sumnja da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo koje se u
optuţnici navodi. U tom smislu, SPS treba da proĉita dokaze koji su mu
dostavljeni (iskaze svjedoka, nalazi i mišljenja vještaka i sl), da izvrši uvid u
druge dokaze (skica lica mjesta, fotodokumentacija i sl.) i pregleda predmete
(noţ ili neko drugo oruĊe).
Ukoliko je tuţilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje
osnovane sumnje da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo navedeno u optuţnici,
tada SPS treba da potvrdi optuţnicu. Svoju odluku o potvrĊivanju optuţnice,
SPS treba da donese u roku od 8 dana, a u sloţenim predmetima 15 dana,
raĉunajući od dana prijema optuţnice. U ovaj rok se ne uraĉunava vrijeme
kada je optuţnica vraćena tuţiocu, radi ispravke formalnih nedostataka.
Ukoliko odbije sve ili pojedine taĉke optuţnice, SPS donosi rješenje
koje se dostavlja tuţiocu. Protiv ovog rješenja dopuštena je ţalba u roku od
24 sata, o kojoj odluĉuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata.
Zakon ne precizira formu potvrĊivanja optuţnice, npr. potvrĊivanje u formi
rješenja ili naredbe. Najjednostavniji naĉin potvrĊivanja optuţnice je
stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optuţnice koji sadrţi
poslovni broj optuţnice, datum potvrĊivanja, ime i potpis SPS koji je izvršio
potvrĊivanje optuţnice. Ova forma potvrĎivanja optuţnice je primjenjiva kada
optuţnica sadrţi samo jednu tačku ili se potvrĎuju sve tačke optuţnice.
MeĊutim, ako optuţnica sadrţi više taĉaka, a potvrĊuju se samo pojedine
taĉke optuţnice, potvrĊivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja.
Nakon potvrĊivanja pojedinih ili svih taĉaka optuţnice, osumnjiĉeni
dobija status optuţenog!!!
Ako se optuţeni nalazi na slobodi, optuţnica se dostavlja bez
odlaganja, a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optuţnice vrši u
roku od 24 sata po potvrĊivanju optuţnice. SPS će obavijestiti optuţenog
da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optuţnice ima pravo podnijeti
prethodne prigovore, da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po
odluci suda o tim prigovorima, odnosno po isteku roka za njihovo
podnošenje, te da moţe navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava
izvesti na glavnoj raspravi.
U sluĉaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrĊivanje
optuţnice, tuţilac moţe naknadno podnijeti novu optuţnicu, ako prikupi
nove dokaze. Nova ili izmijenjena optuţnica mora biti zasnovana na novim
177 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

dokazima, jer je prethodna optuţnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije
utvrdio postojanje osnovane sumnje. Ova optuţnica se obavezno podnosi na
potvrĊivanje.

IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (ĉlan 244.)

Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a, koncept koji je


uveden reformom kriviĉnog postupka, a što je preneseno iz anglosaksonskog,
odn. angloameriĉkog sistema (adversarni sistem).
Izjašnjenje o krivnji optuţeni daje SPS-u. Tu izjavu daje u prisutnosti
tuţioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik.
Prije davanja ove izjave, optuţeni se mora upoznati sa svim
mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje, a to su:
 da se davanjem ove izjave odriĉe prava na suĊenje,
 da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni
zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom,
troškovima postupka, kao i mogućnostima da pod odreĊenim uslovima
bude osloboĊen njihovog plaćanja.

Ukoliko optuţeni nema branitelja, SPS će provjeriti prednje, kao i to


da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog sloţenosti
predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuţenog u interesu pravde, odnosno
ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja).
Prilikom izjašnjenja o krivnji, optuţeni treba da se odreĊeno izjasni o
tome da li je kriv ili nije, odnosno da kaţe „kriv sam“ ili „nisam kriv“.
MeĊutim, ako nakon poziva da se izjasni o krivnji, optuţeni neće da
se izjasni o krivnji, ili neće odreĊeno da se izjasni, ili poĉne priĉati o
kriviĉnom djelu ili neĉem drugom, onda SPS, ex officio, u zapisnik unosi da
se optuţeni izjasnio da nije kriv, tj. da poriĉe krivnju.
Ako se optuţeni izriĉito izjasni da nije kriv, SPS, će nakon unošenja
izjave o poricanju krivnje u zapisnik, predmet proslijediti sudiji, odnosno
vijeću kojem je dodijeljen, radi zakazivanja glavnog pretresa, a dokaze koji
potkrepljuju navode optuţnice vratiće tuţiocu. Glavni pretres biće zakazan
u roku od 30 dana, koji rok se iz opravdanih razloga moţe produţiti za još
30 dana. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od
teţine kriviĉnog djela, odnosno zaprijećene kazne.
Ako se optuţeni izriĉito izjasni da jeste kriv, SPS će (opet u
zavisnosti od teţine kriv. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi
zakazivanja roĉišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve
izjave, odnosno odrţavanja rasprave za izricanje kriviĉno-pravne sankcije.
Zakon ne odreĎuje rok u kome mora postupiti SPS, ali je očigledno da se ova
radnja treba preduzeti bez odlaganja. Najčešći razlog zbog kojih optuţeni
priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optuţbe i činjenica da se priznanje krivnje u
pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja ka zne.
Moguće su situacije da je optuţnica podnesena i potvĊena u odnosu
na npr. dva optuţena, pa jedan da izjavu da priznaje krivnju, a drugi poriĉe
krivnju. U tom sluĉaju treba izvršiti razdvajanje kriviĉnog postupka. U odnosu na
178 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

optuţenog koji je priznao krivicu, nastavlja se postupak izricanja presude bez


odrţavanja glavnog pretresa, ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. Prema
optuţenom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice,
nastavlja se redovan kriviĉni postupak.
Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao
oteţavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja kriviĉnopravne sankcije.
Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja
sankcije. To ne znaĉi da optuţeni ne moţe koristiti svoje prvobitne izjave ako je
to u interesu njegove odbrane, ako to predstavlja najpovoljniji naĉin odbrane.
RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (ĉlan 245.)

Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuţenom se ne moţe


izreći kriviĉnopravna sankcija. Zbog toga je zakonodavac predvidio
obavezu suda, i to sudije, odnosno vijeća (u zavisnosti od teţine kriv.
djela), da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek
onda odluĉe da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti.
Dakle, kada sudija odnosno vijeće, uz prateće materijale dobije izjavu
o priznanju krivnje, treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih
uslova, koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena:
1. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje, tj. provjerava se da li je
izjava data dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem,
2. Drugo, provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuţenog
(dakle, sudija/vijeće, isto kao i SPS, vrše pregled materijala koje je
dostavio tuţilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji
optuţenog),
3. Treće se odnosi na to da li je optuţeni upozoren i da li je razumio moguće
posljedice izjave o priznanju krivnje, kao što su:
 da se davanjem ove izjave odriĉe prava na suĊenje,
 da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-
pravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom,
 da li je upoznat o troškovima postupka, kao i mogućnostima da pod
odreĊenim uslovima bude osloboĊen njihovog plaćanja.

Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju


krivnje optuţenog, ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se
nastavlja sa raspravom za izricanje kriviĉno-pravne sankcije.
Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje, to će saopćiti
strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik.
U ovom sluĉaju, kada odbaci izjavu o priznanju krivnje, u daljoj proceduri
suĊenja ova izjava o priznanju krivnje se ne moţe koristiti kao dokaz.

PREGOVARANJE O KRIVNJI (ĉlan 246.)

Osumnjiĉeni/optuţeni i njegov branilac mogu sa tuţiocem još u fazi


istrage pregovarati o krivnji, odn. dogovarati se o zakljuĉivanju sporazuma
o priznanju krivnje. Ovo je moguće i kasnije, sve do okonĉanja glavne
rasprave, odnosno rasprave pred ţalbenim vijećem.
179 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

MeĊutim, ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o


priznanju krivnje prije nego što je optuţnica potvrĊena, niti se on moţe
zakljuĉiti ako se optuţeni na roĉištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je
kriv!
Prilikom pregovaranja o krivnji, sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja,
niti da daje sugestije, niti da se na drugi naĉin miješa u saĉinjavanje sporazuma
o priznanju krivnje. Pregovaranje o krivnji, koje kako smo već rekli moţe otpoĉeti
još u toku istrage, u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će
osumnjiĉeni/optuţeni priznati krivnju.
Ukoliko se tuţilac i osumnjiĉeni dogovore o uslovima priznanja
krivnje, tada zakljuĉuju sporazum, (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi)
koji mora biti potpisan od tuţioca, osumnjiĉenog/optuţenog i njegovog
branioca.
Tom prilikom, ukoliko osumnjiĉeni/optuţeni pristane da prizna
krivnju, tuţilac moţe sa svoje strane ponuditi:
a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma, primjenom odredbi o
ublaţavanju kazne (npr. za kriv. djelo za koje je predviĊena kazna zatvora
najmanje 3 god. moţe mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine),
b) blaţu vrstu kazne (npr. izricanje novĉane kazne umjesto kazne zatvora),
ili drugu vrstu kriviĉno pravne sankcije (npr. uslovna osuda, umjesto
kazne zatvora ili novĉane kazne).

Prilikom saĉinjavanja sporazuma, stalno se mora voditi raĉuna o


zakonskim mogućnostima, tj. moraju se poštovati materijalno-pravne
odredbe kriviĉnog zakona, pa tuţilac moţe ponuditi samo ono što je
predviĊeno zakonom. (npr. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje
uslovne osude, ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). Ukoliko to tuţilac
previdi, takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti.
Postignuti sporazum o priznanju krivnje se, uz optuţnicu, dostavlja
sudu, ako je postignut do trenutka podizanja optuţnice. Nakon potvrĊivanja
optuţnice, SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju
kriviĉno-pravne sankcije. Poslije dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću, o
sporazumu odluĉuje sudija/vijeće.
Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje, on isto
mora biti razmatran i moţe biti prihvaćen ili odbaĉen.
Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum, sud provjerava više
kumultivnih uslova, i to:
1. da li je sporazum o priznanju krivnje zakljuĉen dobrovoljno, svjesno i sa
razumijevanjem, te da li je optuţeni upoznat sa mogućim zakonskim
posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje, ukljuĉujući i
posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev, oduzimanje imovinske
koristi steĉene kriviĉnim djelom i troškove kriv. postupka;
2. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuţenog;
3. da li je optuţeni razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriĉe ne
samo prava na suĊenje, već i prava na ţalbu u odnosu na kriviĉno-pravnu
sankciju, koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. (ukoliko optuţeni ili
tuţilac izjave ţalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena
180 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

presudom, a koja je bila predviĎena u sporazumu, onda će takva ţalba biti


odbačena kao nedopuštena. MeĎutim, moguće su situacije da optuţenom
bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je
predviĎeno u sporazumu o prizanju krivnje. U tom slučaju, ţalba će biti
razmatrana kod drugostepenog suda).
4. da li je predloţena kriviĉno-pravna sankcija u skladu sa KZ-om;
5. da li je oštećenom pruţena prilika da se pred tuţiteljem izjasni o
imovinsko-pravnom zahtjevu;

Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, izjava optuţenog se


unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje
kriviĉno-pravne sankcije.
Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje, to će saopćiti
strankama i braniocu, i isto konstatovati u zapisnik. Glavna rasprava će se
zakazati u roku od 30 dana. U ovom sluĉaju, kada odbaci sporazum o priznanju
krivnje, u daljoj proceduri suĊenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne moţe
koristiti kao dokaz.
O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog.

POVLAĈENJE OPTUŢNICE (ĉlan 247.)

Povlaĉenje optuţnice je pravo tuţioca da raspolaţe optuţbom, što


predstavlja odstupanje od principa legaliteta kriviĉnog gonjenja, a
realizaciju principa mutabiliteta.
Tuţilac ima pravo da povuĉe optuţnicu, bez prethodnog odobrenja,
do potvrĊivanja optuţnice.
Nakon toga, pa do poĉetka glavnog pretresa, optuţnica se moţe
povući samo uz prethodno odobrenje SPS. Prethodno odobrenje se daje na
osnovu zahtjeva tuţioca sa kratkim razlozima, koji se moţe uputiti pismeno ili
usmeno na zapisnik.
Ukoliko se optuţnica povuĉe (prije ili nakon potvrĊivanja), SPS donosi
rješenje kojim se kriviĉni postupak obustavlja.
O obustavljanju kriviĉnog postupka odmah se obavještavaju
osumnjiĉeni/optuţeni i branilac, kao i oštećeni. Obavještenje navedenih
lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka.
Ukoliko tuţilac izjavu o povlaĉenju optuţnice da na glavnom
pretresu, ista se moţe tumaĉiti samo kao izjava o odustanku od optuţbe i
tada sud donosi presudu kojom se optuţba odbija.

RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (ĉlan 248.)

Kao što je već reĉeno, optuţeni i njegov branilac mogu nakon


potvrĊivanja optuţnice, a u roku od 15 dana od dana uruĉenja optuţnice,
podnijeti prethodne prigovore. Ti prethodni prigovori se iznose u
pismenom podnesku koji se dostavlja sudu, a o njima odluĉuje SPS u roku
od 8 dana. Ovaj SPS ne moţe uĉestvovati u suĊenju.
Što se tiĉe samog sadrţaja takvog podneska u njemu se moţe:
181 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

1. osporavati nadleţnost suda (misli se samo na stvarnu nadleţnost, jer u


smislu ĉlana 36. ZKP FBIH, nakon potvrĊivanja optuţnice, sud se ne
moţe oglasiti mjesno nenadleţnim, a niti stranke mogu uspješno isticati
prigovor mjesne nenadleţnosti),
2. ukazivati na formalne nedostatke optuţnice
3. isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila
zastara ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje
4. osporavati zakonitost dokaza,
5. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i
6. osporavati odluka kojom je optuţenom odbijen zahtjev za dodjelu branioca
siromašnih. (član 60. Stav 1. „K ad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak
se vodi za krivično djelo za koje se moţe izreći kaz na zat vora od tri godine ili teţa kazna
ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti, bez obzira na propisanu kaznu, osumnjičenom,
odnosno optuţenom će s e, na njegov zahtjev, postaviti branitelj, ako prema s vom
imovnom stanju ne moţe snositi troškove odbrane”)

Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani, SPS će ih odbiti rješenjem


protiv kojeg nije dozvoljena ţalba.
Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan, odluĉiće
da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tuţiocu. TakoĊer , ako se u postupku po
prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuţenika, smatraće
se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti naĉin o tome odluĉiti.
Protiv odluka po prigovoru, ţalba nije dopuštena.

PREDRASPRAVNO ROĈIŠTE (ĉlan 248a.)

Tokom priprema za glavnu raspravu moţe se odrţati roĉište sa strankama


i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres, u cilju
njegovog što efikasnijeg voĊenja i okonĉanja - predraspravno roĉište.

Glava XXI – GLAVNI PRETRES


JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (ĉlan 249.)

Glavni pretres je javan.


Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe.
Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oruţje ili
opasno oruĎe, osim sluţbenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija,
odnosno predsjednik vijeća.

ISKLJUĈENJE JAVNOSTI (ĉl. 250. – 252.)

Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa, sudija,


odnosno vijeće, moţe u svako doba, po sluţbenoj duţnosti ili po prijedlogu
stranaka i branitelja, ali uvijek po njihovom saslušanju, iskljuĉiti javnost za
cio glavni pretres ili jedan njegov dio:
1. ako je to u interesu drţavne sigurnosti, ili

182 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

2. ako je to potrebno radi ĉuvanja drţavne, vojne, sluţbene ili vaţne


poslovne tajne, ili
3. ako je to potrebno radi oĉuvanja javnog reda, ili
4. radi zaštite morala u demokratskom društvu, ili
5. radi zaštite osobnog i intimnog ţivota optuţenog ili oštećenog, ili
6. radi zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka.

Iskljuĉenje javnosti ne odnosi se na stranke, branitelja, oštećenog,


zakonskog zastupnika i punomoćnika.
Sudija, odnosno vijeće, moţe dopustiti da glavnom pretresu na kome je
javnost iskljuĉena budu prisutne sluţbene osobe, nauĉni i javni radnici, a na
zahtjev optuţenog moţe to dopustiti i njegovom braĉnom, odnosno vanbraĉnom
drugu i bliskim srodnicima.
Sudija, odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom
pretresu na kome je javnost isključena da su duţne da kao tajnu čuvaju sve ono
što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično
djelo.

RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM

Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Ĉlan 253.)


Sudija, odnosno ĉlanovi vijeća i zapisniĉar moraju biti neprekidno prisutni
na glavnom pretresu.
Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duţe, predsjednik vijeća moţe
zatraţiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju
glavnom pretresu kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti.

Obaveze sudije, odnosno predsjednika vijeća (Ĉlan 254.)


Sudija, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom.
Duţnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano
pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi
razjašnjenju stvari.
Odluke sudije, odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i, s kratkim
obrazloţenjem razmatranih ĉinjenica, unose u zapisnik o glavnom pretresu.

Redoslijed radnji glavnog pretresa (Ĉlan 255.)


Glavni pretres teĉe redom koji je odreĊen u ovom zakonu, ali sudija,
odnosno predsjednik vijeća moţe odrediti da se odstupi od redovnog toka
raspravljanja zbog posebnih okolnosti, a naroĉito zbog broja optuţenih, broja
kriviĉnih djela i obima dokaznog materijala.

Duţnost sudije, odnosno predsjednika vijeća (Ĉlan 256.)


Duţnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara o odrţavanju
reda u sudnici i dostojanstvu suda. Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe
odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom
pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. Sudija/predsjednik
vijeća moţe odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu.
183 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe narediti da se sa zasjedanja


udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu, ako su se
mjere za odrţavanje reda predviĊene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za
osiguranje neometanog odrţavanja glavnog pretresa.
U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. Izuzetno,
predsjednik suda moţe odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu.

Kaţnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Ĉlan 257.)


Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe udaljiti osobu iz sudnice da bi se
zaštitilo pravo na pravedno i javno suĊenje odnosno odrţalo dostojanstveno i
neometano suĊenje.
Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe narediti da se optuţeni udalji iz
sudnice za odreĊeni vremenski period ukoliko optuţeni i nakon upozorenja
nastavi s nedoliĉnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz
sudnice. U tom vremenskom periodu sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe
nastaviti postupak, ukoliko optuţeni ima branitelja.
Ako tuţitelj, branitelj, oštećeni, zakonski zastupnik, punomoćnik
oštećenog, svjedok, vještak, tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom
pretresu ometa red ili se ne pokorava nareĎenjima sudije /predsjednika vijeća za
odrţavanje reda, sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. Ako upozorenje bude
bezuspješno, sudija/predsjednik vijeća moţe narediti da se osoba udalji iz
sudnice i kazni novčanom kaznom do 10.000 KM. Ako tuţitelj ili branitelj budu
udaljeni iz sudnice, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili
Federalnu advok. komoru čiji je branitelj član, radi preduzimanja daljnjih mjera.
Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji, nakon što je kaţnjen, produţi da
narušava red, sudija/predsjednik vijeća moţe uskratiti daljnje zastupanje na
glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30.000 KM.

Davanje laţnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Ĉlan 258.)


Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu
dao laţni iskaz, sudija/predsjednik vijeća moţe narediti da se saĉini poseban
prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tuţitelju.

PRETPOSTAVKE ZA ODRŢAVANJE GLAVNOG PRETRESA

Zakon je predvidio pretpostavke za odrţavanje glavnog pretresa na


koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres
odrţao.
U sluĉaju ako je neko izostao, odrţavanje glavnog pretresa zavisi od toga
koji je od procesnih subjekata ili uĉesnika u postupku izostao (npr. neće se
odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). Za razliku od toga, ukoliko je
izostao tuţilac, optuţeni ili njegov branilac, glavni pretres se odlaţe. Postoji
izuzetak u odnosu na branioca, a to je ako se optuţeni odrekne prava na
branitelja, a odbrana nije obavezna.

184 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

OTVARANJE ZASJEDANJA (ĉlan 259.)


Pojmovno, otvaranje zasjedanja znaĉi poĉetak rada na nekom predmetu,
ali to ne znaĉi da je glavni pretres poĉeo, jer glavni pretres poĉinje ĉitanjem
optuţnice. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća, koji objavljuje predmet
glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuţenog i tuţitelja,
kao i navoĊenje kriviĉnog djela za koje je optuţnica potvrĊena.
Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće
treba paziti na nadleţnost suda. Ukoliko sud nije nadleţan, do početka glavnog
pretresa treba donijeti rješenje o nenadleţnosti, a ako je glavni pretres počeo,
sud mora donijeti presudu kojom se optuţba odbija.

NEDOLAZAK TUŢIOCA NA GLAVNI PRETRES (ĉlan 260.)

Ukoliko tuţitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne doĊe na glavni pretres


isti se mora odloţiti. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres
ne moţe odrţati ukoliko nije prisutan tuţitelj. Ako bi se desilo da se glavni
pretres odrţi bez prisustva tuţitelja, u tom sluĉaju je uĉinjena bitna
povreda odredaba kriviĉnog postupka, zbog koje se, ukoliko bude
izjavljena ţalba, presuda mora ukinuti.
Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tuţitelja sa glavnog pretresa
pod uvjetom da je isti odloţen zbog njegovog izostanka. MeĎutim, ukoliko je do
odlaganja došlo iz nekog drugog razloga, kao što je izostanak sudije, onda je
takvo kaţnjavanje isključeno.
Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tuţitelja kako bi ovaj
iznio razloge zbog kojih je izostao, pa ukoliko su ti razlozi opravdani (npr. prije
suĊenja mu pozlilo) neće biti kaţnjen, a u protivnom, ako nije bilo opravdanog
razloga, moţe se kazniti novĉanom kaznom do 5000 KM. Sud o tome donosi
rješenje, protiv kojeg je dozvoljena ţalba, te obavještava VSTV BiH.

NEDOLAZAK OPTUŢENOG NA GLAVNI PRETRES (ĉlan 261.)

Zakonodavac je takoĊer predvidio obavezno prisustvo optuţenog na


glavnom pretresu. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava
preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan
na glavni pretres i nije došao, niti je svoj izostanak opravdao. Za ovu situaciju
zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privoĎenje. Ukoliko bi se desilo da
optuţeni naknadno opravda svoj izostanak, sudija/predsjednik vijeća moţe
opozvati naredbu.
Postoje situacije kada optuţeni koji je uredno pozvan oĉigledno izbjegava
da doĊe na glavni pretres, tj. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. već
jednom bio privoĊen, pa ponovno ne doĊe ili kada sudska policija doĊe da ga
privede, a on pobjegne iz svog stana i sliĉno) onda su time uspunjeni uvjeti da se
prema njemu odredi pritvor. Taj pritvor moţe trajati do objavljivanja presude, a
najduţe 30 dana.
Optuţenom se ne moţe suditi u odsustvu. (član 262.)

NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (ĉlan 263.)


185 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne doĊe


ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda.
U tim sluĉajevima glavni pretres se odlaţe, jer je optuţenom garantirano
pravo na formalnu odbranu.
U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge
svog nedolaska, odnosno napuštanja bez odobrenja .
Branitelj nije obavezan da doĊe na to roĉište, jer moţe sudu dostaviti i
podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće
dokaze (npr bio bolestan). Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili
opravdani, onda u tom slučaju donosi rješenje o kaţnjavanju branitelja novčanom
kaznom koja moţe biti do 5000 KM.
Dakle uvjeti za kaţnjavanje branitelja su:
1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu,
2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i
3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak.

Ako se radi o branitelju koji je postavljen po sluţbenoj duţnosti, a isti


neopravdano izostaje, moguće je uz saglasnost optuţenog odrediti drugog
branitelja.

NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (ĉlan 264.)


Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili
vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali.
U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovoĎenju.
Zakon predviĎa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne
novčanom kaznom do 5000 KM.
Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska, to
je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije.

ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA

RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (ĉlan 265.)

Na zahtjev stranaka ili branitelja , glavni pretres se moţe odloţiti


rješenjem sudije/predsjednika vijeća, ako: 1. treba pribaviti nove dokaze ili
2. ako je optuţeni nakon izvršenog kriviĉnog djela nesposoban da
prisustvuje glavnom pretresu ili 3. ako postoje druge smetnje da se glavni
pretres uspješno provede.
Rješenje kojim se odlaţe glavni pretres unijeće se u zapisnik i, po
mogućnosti, odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. Sudija/predsjednik
vijeća, će takoĊer narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog
odlaganja glavnog pretresa.
Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena ţalba.

NASTAVLJANJE ODLOŢENOG GLAVNOG PRETRESA (ĉlan 266.)

186 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ako se glavni pretres, koji je bio odloţen, drţi pred istim sudijom,
odnosno vijećem, pretres će se nastaviti, a sudija /predsjednik vijeća će
ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. Sudija/predsjednik vijeća moţe
odrediti da glavni pretres počne iznova.
Glavni pretres koji je odloţen mora iznova poĉeti ako se izmijenio sastav
vijeća, ili je odlaganja trajalo duţe od 30 dana, ali vijeće, uz saglasnost stranaka i
branitelja, moţe odluĉiti da se u ovakvom sluĉaju svjedoci i vještaci ne
saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviĊaj, nego da se proĉitaju iskazi
svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. pretresu, odn. da se proĉita zapisnik o
uviĊaju.
Ako se glavni pretres drţi pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća,
glavni pretres mora iznova poĉeti i svi dokazi se moraju ponovno izvesti.
Izuzetno, ako se glavni pretres drţi pred drugim predsjednikom vijeća, uz
saglasnost stranaka i branitelja, vijeće moţe odluĉiti da se u ovakvom sluĉaju
ranije izvedeni dokazi neće izvoditi.

PREKID GLAVNOG PRETRESA (ĉlan 267.)

Osim u sluĉajevima predviĊenim ovim zakonom, sudija/predsjednik


vijeća, moţe prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog
vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog
pripremanja optuţbe ili odbrane.
Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom,
odnosno vijećem. Ako se glavni pretres ne moţe nastaviti pred istim sudijom,
odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duţe od 8 dana,
postupit će se po odredbama ĉlana 266. ovog zakona – „nastavljanje odloţenog
glavnog pretresa“.

ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (ĉl. 268. – 270.)

Uobiĉajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na


kompjuteru. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima
preduzetih procesnih radnji. TakoĊer se u zapisnik o glavnom pretresu unosi
potpuna izreka, i ta izreka predstavlja izvornik.
Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik.

POĈETAK GLAVNOG PRETRESA

Ulazak sudije, odnosno vijeća u sudnicu (Ĉlan 271.)


Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz
sudnice svi prisutni, na poziv ovlaštene osobe, treba da ustanu.
Stranke i drugi učesnici postupka duţni su da ustanu kad se obraćaju
sudu, osim ako za to postoje opravdane prepreke.

Uvjeti za odrţavanje glavnog pretresa (Ĉlan 272.)


Kada sudija, odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih
osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres odrţi bez
187 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

prisustva odreĎenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloţeno,


pozvat će optuţenog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrĎivanja identiteta.

UtvrĊivanje identiteta optuţenog i davanje uputa (Ĉlan 273.)


Sudija, odnosno predsjednik vijeća uzima od optuţenog osobne podatke
(ĉlan 92.) da bi utvrdio njegov identitet.
Nakon utvrĊivanja identiteta optuţenog, sudija, odnosno predsjednik
vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i
nadleţnost suda.
Nakon utvrĊivanja identiteta optuţenog sudija, odnosno predsjednik vijeća
će uputiti svjedoke i vještake van sudnice, u za njih odreĊenu prostoriju, gdje će
ĉekati dok budu pozvani da svjedoĉe. Sudija, odnosno predsjednik vijeća će
upozoriti svjedoke da dok ĉekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim
svjedocima. Na prijedlog tuţitelja, optuţenog ili branitelja sudija, odnosno
predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da
prisustvuju toku pretresa u sudnici.
Ukoliko je prisutan oštećeni, ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev,
sudija, odnosno predsjednik vijeća, će ga pouĉiti da moţe podnijeti taj zahtjev do
zakljuĉenja glavnog pretresa.
Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe preduzeti neophodne mjere radi
sprječavanja meĎusobnog komuniciranja svjedoka, vještaka i stranaka.

Pouke optuţenom (Ĉlan 274.)


Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuţenog na potrebu
paţljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da moţe iznositi činjenice i
predlagati dokaze u svoju korist, da moţe postavljati pitanja optuţenim,
svjedocima i vještacima i da moţe davati obrazloţenja u vezi s njihovim
iskazima. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka moţe dati izjavu kao
svjedok, te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja.

ĈITANJE OPTUŢNICE I UVODNA IZLAGANJA (ĉlan 275.)

Zakon izriĉito predviĊa kao obavezu tuţioca da proĉita optuţnicu.


Glavni pretres poĉinje ĉitanjem optuţnice. Tada se učesnici u
postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka.
Optuţnicu ĉita tuţitelj i to je njegovo iskljuĉivo pravo i obaveza.
Poslije ĉitanja optuţnice, tuţitelj ne moţe više povući optuţnicu, ali
moţe dati izjavu da odustaje od optuţbe i u tom sluĉaju, sud donosi
presudu kojom se optuţba odbija. Dakle, nakon podnošenja optuţnice od
strane tuţitelja sudu, pa do početka glavnog pretresa, tuţilac nema pravo da
izmjeni optuţnicu i to moţe učiniti u toku dokaznog postupka.
Nakon ĉitanja optuţnice obaveza je suda da zatraţi od optuţenog da
se izjasni da li je razumio optuţnicu. Ako optuţeni izjavi da je nije razumio,
onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode.
Nakon toga tuţitelj mora dati tzv. uvodnu rijeĉ (uvodno izlaganje ili
uvodni govor). Ovo je obaveza tuţioca koji se toga ne moţe odreći, niti mu
188 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

to pravo moţe biti uskraćeno, a tokom uvodnog izlaganja tuţilac iznosi


kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optuţbe. Pravo
tuţioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optuţnicu je prva prilika da
sudu navede čvrste i jasne dokaze optuţbe, koji će biti izvedeni na glavnom
pretresu. Uvodno izlaganje je, dakle, za tuţitelja obavezno i ne treba ga
poistovjećivati sa završnim riječima.
Što se tiĉe optuţenog i njegovog branioca, zakon predviĊa da oni
mogu, ako ţele, da „izloţe koncept odbrane“, što de fakto jeste uvodno
izlaganje. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuţenog da ne
iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka, uključujući i
procesnu situaciju kao što je ova. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi
optuţeni dokazivao svoju nevinost dok tuţitelj ne dokaţe njegovu krivnju.

DOKAZNI POSTUPAK

IZVOĐENJE DOKAZA (ĉl. 276.)

U zakonu je predviĊeno pravo stranaka i branioca da predlaţu i


pozivaju svjedoke, vještake, te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima
odreĊenim u zakonu.
Izraz pozivanje svjedoka u toku suĊenja je u stvari preuzet iz adversarnog
sistema i kada, npr tuţitelj kaţe da poziva nekog svjedoka, to ne znaĉi da on u
bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka, već to radi sluţbenik
suda, a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suĊenja svjedoku
dostavlja poziv za suĊenje. Sve te radnje pozivanja, odnosno dostavljanje poziva
i prozivanje svjedoka, obavlja sud.
Svi dokazi se mogu svrstati u 3, odnosno 4 grupe:

1. dokazi optuţbe,
2. dokazi odbrane,
3. dokazi suda i
4. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca.

Inaĉe, dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:

 Dokazi optuţbe;
 Dokazi odbrane;
 Dokazi optuţbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika);
 Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane
optuţbe (duplika);
 Dokazi ĉije izvoĊenje je predloţio sud;
 Svi ostali dokazi, relevantni za izricanje kriviĉno-pravne sankcije;

Navedeni dokazi, u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. MeĊutim,


ako je to u interesu praviĉnosti, predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se
dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. ako ima više optuţenih i više KD,

189 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

predsjednik vijeća moţe odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na
jedno djelo, a zatim one koji se odnose na drugo, itd).
U pravilu, sud bi trebao uvijek da sačeka izvoĎenje dokaza optuţbe i
odbrane, pa tek onda izvodi svoje dokaze . Prema tome, sud treba da se što
manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka, a li će u slučaju
neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuĎen da to radi.

DIREKTNO, UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (ĉl. 277.)

U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optuţbe, odbrane i dokazi suda.


Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po
modelu unakrsnog ispitivanja.
U okviru unaksrnog ispitivanja, ispitivanje svjedoka (isto tako optuţenog i
vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema, ali se
vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema, koji se ogledaju u pravu suda
da ispituje svjedoke (optuţenog i vještaka) i to, kako svjedoke odbrane i optuţbe,
tako i svjedoke koje je sud pozvao.
Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti
stranaka, već i suda, onda je jasno da imamo mješoviti postupak, tj. mješavinu
angloameričke i evropske kontinentalne procedure.
Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji
je pozvao svjedoka.
Oni ga prvi ispituju da dokaţu istinitost svojih tvrĊenja.
Tako tuţilac nastoji da dokaţe tezu optuţbe (da je optuţeni uĉinio kriviĉno
djelo na naĉin kako je to opisano u optuţnici), a ako direktno ispitivanje vrši
branitelj, on nastoji da dokaţe antitezu odbrane.
Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje takoĊer potiĉe
iz adversarnog sistema.
Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu
stranu i to na naĉin da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog
ili glavnog ispitivanja.
Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja
ograniĉavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i
na pitanja u korist vlastitih tvrĊenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje
limitira unakrsno ispitivanje.
Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga
što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog
sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili
branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da
radi i sud po sluţbenoj duţnosti.
Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje
moţe nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da
svjedok laţe). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog kriviĉnog djela,
iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli dogaĊaj, iako je vidio samo njegov
dio, pa to treba pri ovom naĉinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn.
predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog
odgovaranja na ista pitanja.
190 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih


pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća.
Takva pitanja moţe dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o
svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno
neće da saraĊuje i pokazuje odbojan stav.
U vezi sa ranije spomenutim ograniĉavanjem unakrsnog ispitivanja
na, izmeĊu ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrĊenja, moţe se zakljuĉiti da
je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom
pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom
direktnog ispitivanja. Npr. moţe se pojaviti problem alibija, jer postavlja se
pitanje kako postupiti u sluĉaju ako se npr. radi o svjedoku optuţbe i
tuţilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na
okolnosti alibija optuţenog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu
zbog toga branilac ne moţe postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi.
Takva situacija bi se trebala razriješiti na naĉin da branilac zatraţi od suda
dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli
da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane, tj. da
svjedok nakon završenog ispitivanja izaĊe i saĉeka pred sudnicom, jer će ga on
pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati.
Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protu-
ispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga
ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka.
Oni u tom sluĉaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom
unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju
npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono
što je svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac.
Konaĉno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima
pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili
dodatnog ispitivanja, a moţe i saĉekati da oni to završe, pa da tek onda sud
ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi
se o svjedoku koga su predloţile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a
onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja.

PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (ĉl. 278.)

Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on


odluĉuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevaţno, a isto tako
odluĉuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvoĊenja novih
dokaza, koje odbija ako dokaz nema znaĉaja za predmet ili je nepotreban.
Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom,
njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i
branioca, ako je pitanje:
1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor,
2. nedozvoljeno, a takvo će biti:
a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traţe se
odgovori na okolnosti i ĉinjenice koje nisu bile predmet direktnog
ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedoĉenja, ili
191 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez


prethodne dozvole suda, ili
c) ako se pitanje odnosi na ĉinjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati,
(npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za
dokaz pribavljen na nezakonit način).
3. nevaţno za predmet - zato što se ne odnosi na ĉinjenice koje se mogu
dovesti u vezu sa konkretnim sluĉajem.
Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve uĉesnike u
postupku, (stranke, branioca i sudije, ĉlanove vijeća).
Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na
pitanje je konaĉna.
MeĊutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/
predsjednika vijeća pobijati ţalbom na presudu, ako je zbog zabrane
pitanja ili odgovora ĉinjeniĉno stanje pogrešno ili nepotpuno utvrĊeno.

POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUĈAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.)

Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom


ţivotu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz
koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu
orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti.
Izuzetno od naprijed navedenog, moţe se u postupku koristiti dokaz da
sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču
od druge osobe, a ne od optuţenog.
U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječ nosti i vrijednosti
zaštićenih meĎunarodnim pravom, pristanak ţrtve se ne moţe upotrijebiti u prilog
odbrane optuţenog.
Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se
odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost.

POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŢENOG – tokom glavnog pretresa (ĉl. 280.)

Moguće su situacije da optuţeni u toku optuţnog postupka ospori


krivnju ili sa tuţiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku
glavnog pretresa odluĉi da prizna krivnju.
Takvu izjavu moţe dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu.
Pošto ni u ovom sluĉaju takvo priznanje ne moţe biti autonoman dokaz, to
je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod
uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuţeni zaista uĉinio
kriviĉno djelo. TakoĊer, priznanje mora biti:
1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i
2. u skladu s prije izvedenim dokazima.
Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose
na izricanje kriviĉno pravne sankcije.
Potpuno priznanje optuţenog se odnosi na sve taĉke optuţnice i
zajedno sa sadrţajem prije izvedenih dokaza potvrĊuje taĉnost zakonskih
obiljeţja kriviĉnog djela opisanih u dispozitivu optuţnice.
192 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Prema tome, ovdje se traţi podudarnost priznanja optuţenog i optuţbe u


bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logiĉan zakljuĉak da se djelimiĉna,
nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti.
U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju
objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrţi osnove isključenja
postojanja krivičnog djela (npr. nuţna odbrana ili krajnja nuţda). U ovakvim
situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak.
Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Ĉlan 281.)
Svi svjedoci polaţu zakletvu ili daju izjavu prije svjedoĉenja koja
zamjenjuje zakletvu.
Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu
potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst
zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati,
zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača.

Zaštita svjedoka od vrijeĊanja, prijetnji i napada (Ĉlan 282.)


Sudija/predsjednik vijeća, duţan je zaštititi svjedoka od vrijeĊanja, prijetnje
i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u
postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeĎa, prijeti ili dovodi u opasnost
sigurnost svjedoka pred sudom. U sluĉaju ozbiljne prijetnje svjedoku,
sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tuţitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja.
Na prijedlog stranke ili branitelja sudija /predsjednik vijeća narediće
policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka.

Kaţnjavanje za odbijanje svjedoĉenja (Ĉlan 283.)


Ako svjedok odbije da svjedoĉi bez opravdanog razloga i nakon
upozorenja na posljedice, moţe biti kaţnjen novĉanom kaznom do 30.000 KM.
Ako i poslije toga odbije svjedoĉiti, moţe se zatvoriti, sve dok ne pristane
svjedoĉiti ili dok njegovo svjedoĉenje postane nepotrebno ili dok se kriviĉni
postupak ne završi, ali najduţe 30 dana.
Protiv rješenja o novĉanom kaţnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je ţalba
koja ne zadrţava izvršenje rješenja O ţalbi odluĉuje vanraspravno vijeće.

Angaţovanje vještaka (Ĉlan 284.)


Vještaka mogu angaţovati stranke, branitelj i sud.
Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angaţovao.

Ispitivanje vještaka (Ĉlan 285.)


Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće
ga i na njegovu duţnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u
skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje laţnog iskaza o
nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo.
Vještak će poloţiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja , koja se
daje usmeno.
Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal
samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu.

193 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

SASLUŠANJE VAN SUDNICE (ĉl. 287.)

Ako se u toku suĊenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti


da doĊe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim
teškoćama, sudija/predsjednik vijeća moţe narediti da se svjedok, odnosno
vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedoĉenje smatra vaţnim.
Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a
ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog
ispitivanja.
Ako sudija/predsjednik vijeća naĊe da je to neophodno, ispitivanje
svjedoka se moţe izvršiti prilikom rekonstrukcije dogaĊaja van sudnice.
Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka
ili izvoĊenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na
glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja.

IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (ĉl. 288.)

Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu


biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih
navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon ĉega se prilaţu kao dokazni materijal
ili za dodatno ispitivanje. U ovom sluĉaju osobi će se dati mogućnost da objasni
ili pobije svoj prethodni iskaz.
Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno
vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su
ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov
dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno oteţan iz vaţnih uzroka ili ako bez
zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.

IZMJENA OPTUŢBE (ĉl. 290.)

Izmjena optuţbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tuţioca


koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo
ĉinjeniĉno stanje iznijeto u optuţnici.
Ako tuţilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu, drugaĉije
ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zakljuĉak da mu ĉinjeniĉni opis iz
optuţnice nije dobar, tada moţe traţiti od suda da do okonĉanja dokaznog
postupka izvrši izmjenu podnesene optuţnice, tj. da u ĉinjeniĉnom opisu djela
izmjeni odluĉne ĉinjenice.
Dakle, sud ne moţe naloţiti tuţiocu izmjenu optuţbe, niti se izmjena
optuţnice moţe vršiti prije izvoĊenja dokaza (optuţbe odn. odbrane) koji
mogu da ukaţu da se izmijenilo ĉinjeniĉno stanje izneseno u optuţnici.
Tuţilac to moţe uĉiniti po svom nahoĊenju tj. na osnovu svoje nove
subjektivne ocjene, tj. nove ocjene izvedenih dokaza, koja moţe biti razliĉita od
one koju je imao prilikom sastavljanja optuţbe. Sud, u ovom slučaju, mora
dozvoliti tuţiocu da izvrši izmjenu optuţnice, a ako mu to zabrani , tuţilac moţe
uspješno izjaviti ţalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. postupka.

194 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Izmjena optuţbe podrazumjeva promjenu odluĉnih ĉinjenica, koje su


navedene u ĉinjeniĉnom opisu djela iz optuţbe, tj. izmjenu onih ĉinjenica i
okolnosti iz ĉinjeniĉnog opisa djela optuţnice koje predstavljaju zakonska
obiljeţja kriviĉnog djela. (Npr. radiće se o izmjeni optuţnice za kriviĉno djelo
teške kraĊe kada tuţilac izmjeni ĉinjenice i okolnosti iz optuţnice koje
predstavljaju obijanje zakljuĉanog prostora, pa umjesto toga u ĉinjeniĉni opis
unese ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje)
S druge strane, ako tuţilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz
ĉinjeniĉnog opisa koje nisu odluĉne (ne predstavljaju zakonska obiljeţja kriv.
djela) radi se o tzv. preciziranju optuţnice, a ne izmjeni optuţnice. Npr. da je
oštećeni na mjesto dogaĊaja došao iz šupe, umjesto iz garaţe, kako je prvobitno
navedeno u optuţnici.
Izmjena optuţbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne
kvalifikacije kriviĉnog djela koja bi oteţala procesni poloţaj optuţenog.
Kada tuţilac mijenja ĉinjeniĉni opis djela on moţe mijenjati samo one
ĉinjenice i okolnosti koje su bile predmet optuţbe. Drugim rijeĉima, izmjena
optuţbe se moţe odnositi samo na genusno (isto) kriviĉno djelo za koje je
podnesena optuţba, ali ne i na neko drugo kriviĉno djelo, jer bi se u tom
sluĉaju radilo o nedozvoljenom proširenju optuţbe, koje bi sud morao
odbiti. (npr. ako je tuţilac podnio optuţnicu protiv optuţenog zbog kriviĉnog
djela silovanja, pa se pokaţe da za to kriviĉno djelo nema dokaza, ali se isto tako
pokaţe da je optuţeni prije odlaska sa mjesta dogaĊaja ukrao tašnu oštećenoj,
što nije bilo obuhvaćeno u ĉinjeniĉnom opisu djela, onda tuţilac nema pravo da
izmijeni optuţnicu tako što bi umjesto ĉinjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv.
djelo silovanja sada naveo ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. djelo
kraĊe. U ovom sluĉaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju, a ne o
izmjeni optuţnice)
Usljed izmjena optuţnice, a radi pripremanja odbrane, glavni pretres
moţe biti odgoĊen. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti, sud odlučuje na
prijedlog optuţenog odn. branioca. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se
radi o znaĉajnijim izmjenama optuţnice. Npr. u sluĉaju izmjene ĉinjenica i
okolnosti kod kriv. djela kraĊe da se radilo o provaljivanju, a ne obijanju
zatvorenog prostora, sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. MeĊutim,
ukoliko se radi o kriv. djelu iz oblasti privrednog kriminala, gdje su izmjene
optuţnice bile obimnije, uvijek treba dozvoliti odgaĊanje glavnog pretresa radi
pripremanja odbrane. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane , glavni pretres se
odgaĎa. U svakom sluĉaju odbrani treba pruţiti mogućnost da se izjasni o
ĉinjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne
prirode. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba kriviĉnog
postupka.
U sluĉaju izmjene optuţbe, izmijenjena optuţnica se ne dostavlja na
potvrĊivanje, ali sud mora pozvati optuţenog da se izjasni o tome da li
razumije izmjene optuţnice i optuţnicu u cjelini. Zatim, sud odlučuje da li će
odloţiti glavni pretres radi pripremanja odbrane.
S obzirom da se ne vrši potvrĊivanje izmijenjene optuţnice, potrebno
je da izmeĊu ranije optuţnice i opisa djela u izmijenjenoj optuţnici postoji
istovjetnost u osnovnim elementima.
195 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta.


Zbog toga zakon predviĎa samo izmjenu optuţbe, ali ne i procesnu ustanovu
proširenja optuţbe koju su poznavali raniji procesni zakoni.

DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (ĉl. 291.)


Prije nego što objavi da je glavni pretres završen, sudija/predsjednik vijeća
treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga.
U ovom dijelu postupka iskljuĉena je mogućnost da sud pozove neke
svoje svjedoke, već to mogu uraditi samo stranke i branilac.
Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge , sud ocjenjuje da li su oni
opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvoĎenje takvih dokaza.

ZAVRŠNA RIJEĈ (ĉl. 292.)

Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen


prelazi se na završnu rijeĉ.
Stranke i branilac iznose završne rijeĉi (završno izlaganje ili završni
govor), a ako je prisutan oštećeni i on takoĊer.
Završna rijeĉ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog
dokaznog postupka. Naravno, potenciraju se oni dokazi koji potvrĊuju tezu
optuţbe, odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke.
Stranke i branilac iznose završne ĉinjeniĉne i pravne zakljuĉke, te predlaţu
prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. Zaključci prate uvodno izlaganje,
daje se prikaz dokaza koji potvrĎuju koncept optuţbe, odnosno odbrane
predočen još u uvodnom govoru. Na kraju završne rijeĉi tuţilac, osim
uobiĉajenog prijedloga da se optuţeni oglasi krivim, moţe predloţiti i izricanje
bilo koje kriviĉnopravne sankcije u skladu sa zakonom, jer nema zakonskih
ograniĉenja u tom pogledu.
U toku završne rijeĉi tuţilac moţe odustati od optuţnice, jer glavni
pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optuţba
odbija. Praktiĉno, postoji i mogućnost da tuţ ilac u završnoj rijeĉi predloţi
da sud donese presudu kojom se optuţeni oslobaĊa od optuţbe, što je
najpovoljniji ishod kriviĉnog postupka za optuţenog. U tom slučaju sud bi
trebao udovoljiti prijedlogu tuţioca, jer bi u suprotnom prekoračio optuţbu i učinio
bitnu povredu odredaba kriv. postupka.
Završna rijeĉ oštećenog je ograniĉena na analizu dokaza koji potvrĊuju
osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se moţe
odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništenje odreĊenog pravnog posla.
Završna rijeĉ je obavezna za stranke i branioca, ali optuţeni ne mora
dati završnu rijeĉ ako to ne ţeli. MeĎutim, uskraćivanje optuţenom prava na
završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer je
ovo pravo sastavni dio prava na odbranu.
Što se tiĉe redoslijeda završnih rijeĉi iste prvo daje tuţilac, zatim
oštećeni, branilac i optuţeni. Tuţilac ima pravo da dadne repliku, a
posljednje rijeĉi uvijek pripadaju optuţenom.

196 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Više tuţilaca ili branilaca mogu dati završnu rijeĉ, tako da po


meĊusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih, ali se ne
smiju ponavljati u svojim izlaganjima .
Ako svi daju završnu rijeĉ, vrši se podjela izlaganja npr. analiza iskaza
svjedoka, analiza nalaza i mišljenja vještaka, analiza elemenata kriviĉnog djela,
kriviĉne odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine
kriviĉnopravne sankcije itd.

ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (ĉl. 293.)

Nakon završnih rijeĉi, sudija, odnosno predsjednik vijeća objavljuje


da je glavni pretres završen, a sud se povlaĉi na vijećanje i glasanje radi
donošenja presude.
Prema tome, nakon završnih rijeĉi i objave da je glavni pretres
završen mora se donijeti presuda, jer više ne postoji zakonska mogućnost
ponovnog otvaranja glavnog pretresa.
Povlaĉenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu
ove odredbe znaĉi da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije
pojedinca, odnosno ĉlanova vijeća i zapisniĉara. Zbog toga se sud moţe povući
u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje
će udaljiti stranke, branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude.

Glava XXII – PRESUDA


Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja kriviĉnopravni zahtjev
iznesen u optuţnom aktu. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud
donosi i samo sud moţe donijeti sankciju, presudu.
Presuda se izriĉe i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine.

VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŢBU (ĉl. 295. Stav 1.)

U zakonu je predviĊeno da se presuda moţe odnositi:


 samo na osobu koja je optuţena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i
 samo na djelo koje je predmet optuţbe sadrţane u potvrĊenoj optuţnici,
odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optuţnici (OBJEKTIVNI
IDENTITET).
Dakle, izmeĊu presude i optuţnice mora postojati objektivni i
subjektivni identitet, a što je u skladu sa naĉelom akuzatornosti (tuţilac u
optuţnici odreĊuje protiv koje osobe se treba voditi kriviĉni postupak i za koje
djelo).

PRAVNI IDENTITET PRESUDE (ĉl. 295. Stav 2.)

U pogledu pravnog identiteta izmeĊu presude i optuţnice, jasno je da


on ne mora postojati, jer je u zakonu izriĉito navedeno da sud nije vezan za

197 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

prijedloge tuţioca iz optuţnice u pogledu pravne ocjene djela. Ovo znaĉi da


sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optuţnice, već ĉinjeniĉni opis
djela moţe pravno kvalifikovati na naĉin koji smatra ispravnim.
Npr. ako je neke radnje iz optuţbe tuţilac pravno kvalifikovao kao kriviĉno
djelo teške kraĊe, sud moţe na osnovu ocjene ĉinjeniĉnog opisa djela zakljuĉiti
da se radi o kriv. djelu kraĊe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela.
Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta , sud
presudom moţe obuhvatiti samo onu osobu koja je optuţena. Ukoliko se u
toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga, a ne optuţena, osoba
izvršila odreĊeno kriviĉno djelo, sud će donijeti oslobaĊajuću presudu.
Istovremeno, sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu
osobu, jer ona nije obuhvaćena optuţnim aktom.
Objektivni identitet izmeĊu optuţbe i presude je posljedica akuzatornog
ili optuţnog principa. Zbog objektivnog identiteta izmeĊu optuţbe i presude,
sud u presudi mora riješiti predmet tuţioĉevog zahtjeva i istovremeno ne
smije prekoraĉiti njegove granice. Dakle, identitet optuţbe i presude mora
postojati:
 u obimu, što znaĉi da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optuţbe u
cjelini, tj. sve taĉke u potvrĊenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj
optuţnici,
 u sadrţaju, što znaĉi da se presuda mora odnositi na konaĉan sadrţaj
optuţnice, tj. na ono što je obuhvaćeno potvrĊenom, odnosno na glavnom
pretresu izmijenjenom optuţnicom.
Postupajući suprotno, sud bi uĉinio bitnu povredu odredaba kriv.
postupka i presuda će se ukinuti, ako u tom smislu bude izjavljena ţalba.
Postavlja se pitanje šta sud u ĉinjeniĉnom opisu djela optuţbe moţe
izmijeniti, a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optuţbe? To su
one situacije kada tuţilac propusti da izmijeni neke ĉinjenice i okolnosti koje je
trebao izmijeniti, pa sud doĊe u situaciju da to uradi.
U ovim sluĉajevima, sud moţe:
a) mijenjati one ĉinjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obiljeţja
kriviĉnog djela (npr. umjesto ĉinjenica i okolnosti obijanja kod kriviĉnog djela teške
kraĊe, moţe navesti ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod
kriviĉnog djela teška kraĊe),
b) u ĉinjeniĉni opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr. tako da se
djelo moţe kvalifikovati kao kriviĉno djelo kraĊe umjesto kriviĉnog djela teške
kraĊe).

Nasuprot tome, sud u ĉinjeniĉni opis nikad ne moţe unijeti


kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuţenog u teţi poloţaj od onoga u kome
je bio. Ako bi to uradio, to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv.
postupka. Npr. ako se radi o optuţnici za kriv. djelo kraĊe, sud ne moţe
dodavati ĉinjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. djelo teške
kraĊe. Obrnuta situacija je moguća, odn. da sud iz ĉinjeniĉnog opisa djela iz
optuţnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao
kriv. djelo teške kraĊe. Sud ovo moţe uraditi pod uslovom da ustanovi da takve
okolnosti nisu dokazane, te djelo kvalifikovati kao kriviĉno djelo kraĊe. U

198 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

suprotnom, ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optuţnice, radiće se o


prekoraĉenju optuţnice, što ĉini bitnu povredu odredaba kriv. postupka.
U postupku prema maloljetnicima identitet izmeĊu presude i optuţbe
rješava se na naĉin da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga
tuţioca donese odluku na osnovu ĉinjeniĉnog stanja koje je izmijenjeno na
glavnom pretresu (čl. 385. st. 4. ZKP FBiH).

DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (ĉlan 296.)


Sud zasniva presudu samo na ĉinjenicama i dokazima koji su
izneseni na glavnom pretresu.
Prema tome, dokazi koji nisu neposredno izvoĊeni tokom pretresa i
podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude.
Sud je duţan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinaĉno i u vezi s
ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zakljuĉak je li neka
ĉinjenica dokazana.
Sud moţe odstupiti od neposrednog izvoĊenja dokaza na glavnom
pretresu samo onda ako je to predviĊeno u zakonu, kao npr.:
1. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u
mogućnosti da doĊu, a njihovo svjedoĉenje je vaţno za konkretni kriviĉni
predmet,
2. da se zapisnici o iskazima svjedoka, vještaka ili osumnjiĉenog iz istrage
ĉitaju na glavnom pretresu,
3. odredbe o radnjama dokazivanja, kao što su uviĊaj, pretresanje stana,
prostorija ili osoba, privremeno oduzimanje predmeta, imovine ili
dokumentacije,
4. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena,
zapisa ili fotografije.

VRSTE PRESUDA (ĉlan 297.)

U zavisnosti od toga da li sud meritorno odluĉuje o optuţbi tuţioca,


zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu:
1. procesna (formalna presuda) i
2. meritorne presude.

1. U procesnu ili formalnu presudu spada


PRESUDA KOJOM SE OPTUŢBA ODBIJA (ĉl. 298.).

2. Meritorne presude po svom obliku mogu biti:


a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OSLOBAĐA OD OPTUŢBE,
b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OGLAŠAVA KRIVIM,
c) tzv. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuraĉunljive osobe.

1. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŢBA ODBIJA -


(ĉlan 298.)

199 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kada je rijeĉ je o presudi kojom se optuţba odbija, za istu se zbog njene


specifiĉnosti, pored zakonskog naziva, koriste izrazi formalna ili procesna
presuda.
Sud je na prijedlog stranaka ili po sluţbenoj duţnosti obavezan da
vodi raĉuna da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude.
Zakonodavac nije sluĉajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu,
jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje, onda ne postoji mogućnost
da se sud upušta u meritum stvari, već mora donijeti presudu kojom se
optuţba odbija.
Ta presuda se donosi u slijedećim sluĉajevima:
1) ako sud nije stvarno nadleţan,
2) ako je tuţitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao
od optuţnice,
3) ako nije bilo potrebnog odobrenja drţavnog organa za voĎenje postupka ili
je ono naknadno povučeno,
4) ako je optuţeni za isto krivično djelo već pravomoćno osuĎen, osloboĎen
od optuţbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen, osim ako se
podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka
tuţitelja od krivičnog gonjenja, a do odustanka tuţitelja je došlo zbog kriv.
djela zloupotreba sluţbenog poloţaja i
5) ako je optuţeni aktom amnestije ili pomilovanja osloboĎen od gonjenja ili
se gonjenje ne moţe preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge
okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da


njezino obrazloţenje treba biti kratko. Ovo je prvenstveno posljedica toga što
se sud nakon donošenja ove presude ne moţe upuštati u meritum stvari, ocjenu
izvedenih dokaza i slično. Tako, npr ukoliko tuţitelj na glavnom pretresu
odustane od optuţbe onda se u obrazloţenju samo napiše kratko da je optuţnica
broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuţenog zbog kriviĉnog djela.
Npr. ubistva iz ĉlana 166. stav 1. KZFBIH, odbijena, a onda se u novom redu
samo napiše da je tuţitelj na odrţanom pretresu odustao od optuţbe, pa je sud
na osnovu ĉlana 298. taĉka c. ZKPFBIH odluĉio kao u izreci.

2. MERITORNE PRESUDE

2.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OSLOBAĐA OD OPTUŢBE (ĉlan 299.)

Ova presuda se donosi u 3 (tri) sluĉaja predviĊena u zakonu:


1. ako djelo za koje se optuţeni optuţuje nije zakonom propisano kao
kriviĉno djelo. To će biti onda ako u djelu opisanom u optuţnici:
a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma kriviĉnog djela , a KZ kao
elemente opšteg pojma kriviĉnog djela predviĊa:
 da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. djelo,
 da su njegova obiljeţja propisana zakonom i propisana sankcija,
 da je djelo protivpravno (tj, da ne postoji neki od zakonom
predviĊenih osnova koji iskljuĉuju protivpravnost, kao što su: 1.
200 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

nuţna odbrana, 2. krajnja nuţda, 3. djelo malog znaĉaja, 4.


pristanak povrijeĊenog, pod odreĊenim uslovima, 5. preduzimanje
odreĊenih graĊanskih ili sluţbenih duţnosti ili obavljanje odreĊenih
radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja), i
b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela ,
c) ako je u činjeničnom opisu optuţnice naveden neki graĎansko-pravni
odnos, upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos
d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok
posljedice).
2. ako postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost. Osnovi
koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. nehat (isključena je krivična
odgovornost kad se neko krivično djelo moţe izvršiti samo sa umišljajem,
a kod optuţenog se utvrdi nehat), i 2. stvarna zabluda.
3. ako nema dovoljno dokaza da je optuţeni uĉinio kriviĉno djelo za
koje se optuţuje. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. Dakle,
sud je duţan donijeti oslobaĎajuću presudu, kako onda kad je sa
sigurnošću utvrĎeno, tj. dokazano da optuţeni nije izvršio kriv. djelo za
koje se optuţuje, tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuţeni
učinio kriv. djelo. TakoĎer, sve činjenice koje su in peius optuţenog
moraju se sa sigurnošću utvrditi, tj. dokazati, a ako se to ne postigne
uzima se kao da one i ne postoje. I, treće, sve činjenice koje su in favorem
optuţene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrĎene sa
vjerovatnošću.

2.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OGLAŠAVA KRIVIM (ĉlan 300.)

Ona moţe imati sljedeće pojavne oblike:


1) osuĊujuća presuda - kojom se osoba glašava krivom i osuĊuje na odreĊenu
vrstu i visinu kazne, ili
2) uslovna osuda - kojom se osobi utvrĊuje kazna bez njenog izvršenja, ili
3) osloboĊanje od kazne - presuda kojom se optuţeni koji je oglašen krivim za
odreĊeno kriv. djelo osloboĊa od kazne, ili
4) kazneni nalog - presuda kojom se optuţenom koji je oglašen krivim za
odreĊeno kriviĉno djelo izdaje kazneni nalog.

U presudi kojom se optuţeni oglašava krivim, sud će navesti


slijedeće:
1. za koje se kriviĉno djelo optuţeni oglašava krivim, uz navoĊenje
ĉinjenica i okolnosti koje ĉine obiljeţja kriviĉnog djela i od kojih
zavisi primjena odreĊene odredbe Kriviĉnog zakona. (Ovaj dio
presude mora biti jasan i odreĊen, kao i potpun. Dakle, sud mora utvrditi
postojanje ĉinjenica i okolnosti koje ĉine obiljeţja kriviĉnog djela, i zatim ih
mora unijeti u izreku svoje presude.)
2. zakonski naziv kriviĉnog djela i koje su odredbe Kriviĉnog zakona
primijenjene. (Ako je djelo sadrţano u sporednom kriviĉnom
zakonodavstvu, tj. u drugom zakonu, navodi se naziv djela - ako je u

201 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

zakonu dat takav naziv, kao i naziv posebnog zakona o kojem je rijeĉ, te
odredba zakona koja propisuje odreĊeno ponašanje kao kriviĉno djelo).
3. kakva se kriviĉnopravna sankcija izriĉe optuţenom ili se po
odredbama Kriviĉnog zakona oslobaĊa od kriviĉnopravne sankcije.
(U izreci osuĊujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina
kriviĉnopravna sankcije koja se izriĉe, i to kako glavne, tako i sporedne.
Za kriviĉna djela koja su izvršena u sticaju, u izreku presude se unose
kriviĉnopravne sankcije utvrĊene za svako pojedinaĉno kriviĉno djelo, a
zatim jedinstvena kriviĉnopravna sankcija koja je izreĉena za sva djela u
sticaju. Zajedniĉka kriviĉnopravna sankcija koja se odmjerava osuĊenoj
osobi odmjerava se po istim pravilima kao i kriviĉnopravna sankcija za
kriviĉna djela izvršena u sticaju).
4. te odluke o:
1) uslovnoj osudi,
2) mjerama sigurnosti,
3) oduzimanju imovinske koristi,
4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. drţatelju),
5) uraĉunavanju pritvora ili već izdrţane ka zne,
6) troškovima kriviĉnog postupka,
7) imovinskopravnom zahtjevu,
8) objavi pravosnaţne presude putem sredstava javnog informiranja.

Svaka osuĊujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom
se optuţeni oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke, jer se
uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke.
Ako je optuţenom izreĉena novĉana kazna, u presudi će se odrediti rok u
kojem se novĉana kazna ima platiti i naĉin zamjene izvršenja novĉane kazne u
sluĉaju da se novĉana kazna ne plati.

OBJAVLJIVANJE PRESUDE

VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (ĉlan 301.)

1) Pošto je presuda izreĉena sud će je odmah objaviti. Ako sud nije u


mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu,
odloţit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i
mjesto objavljivanja presude.
2) Sud će u prisutnosti stranaka, branitelja, zakonskih zastupnika i
punomoćnika javno proĉitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude.
3) Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka, branitelj, zakonski
zastupnik ili punomoćnik nije prisutan. Sud moţe odluĉiti da optuţenom
koji je odsutan, presudu usmeno priopći sudija, odnosno predsjednik
vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.
4) Ako je javnost na glavnom pretresu bila iskljuĉena, izreka presude će se
uvijek proĉitati u javnom zasjedanju. Vijeće će odluĉiti hoće li i koliko
iskljuĉiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude.
5) Svi prisutni saslušaće ĉitanje izreke presude stojeći.
202 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

POUKA O PRAVU NA ŢALBU I DRUGA UPOZORENJA (ĉlan 303.)

1) Po objavljivanju presude, sudija, odnosno predsjednik vijeća, će pouĉiti


optuţenog i oštećenog o pravu na ţalbu, kao i o pravu na odgovor na
ţalbu.
2) Ako je optuţenom izreĉena uvjetna osuda, sudija, odnosno predsjednik
vijeća upozorit će ga na znaĉaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora
pridrţavati.
3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuţenog da je do pravosnaţnog
okonĉanja postupka duţan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese.

PISANA IZRADA PRESUDE (ĉl. 304. - 306.)

Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana


po objavljivanju, a u sloţenim stvarima, izuzetno u roku od 30 dana.
Ako presuda nije izraĊena u tim rokovima sudija, odnosno predsjednik
vijeća je duţan obavijestiti predsjednika suda zbog ĉega to nije uĉinjeno.
Predsjednik suda će, po potrebi, poduzeti mjere da se presuda što prije izradi.

Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

ŢALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU

PRAVO NA ŢALBU I ROK (ĉlan 307.)

U ZKP-u je predviĊen rok za ţalbu od 15 dana od dana dostavljanja


presude.
Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi, što znači
da se ţalba moţe podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda.
Pomenuti rok za ţalbu predstavlja pravo sui generis, što znaĉi da
stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za ţalbu od 15 dana, koji
poĉinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude.
Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog
(bračni, vanbračni drug, roditelj ili dijete i usvojitelj, odn. usvojenik) njima se rok
za ţalbu računa od dana kada je optuţeni primio presudu.
Postoji mogućnost da u sloţenim stvarima stranke i branitelj traţe
produţenje roka za ţalbu i isti se iz opravdanih razloga moţe produţiti još
najviše 15 dana. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produţenje
ţalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teĉe rok za
ţalbu, a kada sud donese odluku rok za ţalbu se nastavlja za preostali
vremenski period, a u sluĉaju da je dozvoljeno produţenje ţalbenog roka onda
dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana ţalbenog roka. Ako je
produţenje ţalbenog roka traţila jedna strana i to bude dozvoljeno onda
produţenje ţalbenog roka vaţi i za suprotnu stranu.
Blagovremeno podnesena ţalba odlaţe izvršenje presude.

203 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

SUBJEKTI ŢALBE (ĉlan 308.)

Zakonodavac je odredio ko moţe podnijeti ţalbu, a to su:


1. optuţeni i njegov branitelj,
2. tuţitelj, koji moţe podnijeti ţalbu kako na štetu, tako i u korist optuţenog
(ovo se nikad nije desilo),
3. roditelj ili dijete i usvojitelj, odnosno usvojenik (samo u korist optuţenog),
4. oštećeni zbog troškova kriviĉnog postupka i odluke o imovinskopravnom
zahtjevu i
5. osoba ĉiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist
pribavljena kriviĉnim djelom.

Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog,


istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja, ali ne i protiv njegove volje,
osim ako je optuţenom izreĉena kazna dugotrajnog zatvora.

ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŢALBE (ĉlan 309.)

Nakon što sud donese presudu, prestaju njegova ovlašćenja u


smislu eventualnog ţalbenog postupka, pa jedino od volje stranaka ovisi
da li će doći do ţalbenog postupka. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da
je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa
njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene ţalbe pod
propisanim uvjetima.
Odricanje od prava na ţalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da
neće koristiti ţalbu protiv presude, a odustajanje od ţalbe znaĉi da je
ovlaštena osoba dala izjavu da povlaĉi blagovremeno podnesenu ţalbu.
Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. Tako npr. kako branitelj, tako
ni druge osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog ne mogu dati izjavu da
odustaju od ţalbe ukljuĉujući i onu ţalbu koju su te osobe napisale.
Optuţeni se moţe odreći prava na ţalbu tek nakon što mu je presuda
dostavljena.
Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuţeni moţe odreći od
prava na ţalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su:
1) ako se i tuţitelj odrekao prava na ţalbu i
2) ako optuţeni po presudi ne bi trebao izdrţavati kaznu zatvora . To će biti u
slučaju ako mu je izrečena novčana kazna, uvjetna osuda, ako je oglašen
krivim, a osloboĎen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdrţao u
pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj., a izreĉena mu kazna zatvora od 6 mj.).

Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuţeni moţe


odustati od svoje ţalbe kao i ţalbe koja je izjavljena u njegovu korist.
Optuţeni jedino ne moţe odustati od ţalbe koju je izjavio tuţitelj u njegovu
korist (nikada se to nije desilo).
Tuţitelj se moţe odreći od prava na ţalbu odmah nakon objavljivanja
presude, a moţe odustati od izjavljene ţalbe prije nego što apelaciono
vijeće donese odluku.

204 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

SADRŢAJ ŢALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŢALBE (ĉlan 310.)

U zakonu je propisano šta ţalba treba da sadrţi, pa je tako navedeno


da ona treba da sadrţi 5 sastojaka i to:
1. oznaĉenje presude protiv koje se podnosi ţalba (naziv suda, broj
predmeta i datum donošenje presude),
2. osnov za pobijanje ţalbe (obavezan sastojak),
3. obrazloţenje (obavezan sastojak),
4. ţalbeni prijedlog,
5. potpis (obavezan sastojak).

Od ovih sastojaka ţalbe obavezni su: osnov za pobijanje ţalbe,


obrazloţenje i potpis.
Ako je ţalbu podnio optuţeni koji nema branitelja ili oštećeni koji nema
punomoćnika, a ţalba ne sadrţi sve ono što je potrebno i što je navedeno u
zakonu, onda sud poziva ţalitelja da ţalbu dopuni. Ukoliko ne postupi tako i ne
dopuni ţalbu, a ţalba ne sadrţi obavezne sastojke onda će sud njegovu ţalbu
rješenjem odbaciti. To će isto uraditi ako ne moţe utvrditi na koju se presudu
njegova ţalba odnosi.
Kada je u pitanju ţalba u korist optuţenog (bez obzira ima li optuţeni
branitelja ili ne), sud takvu ţalbu sa takvim nedostacima ne moţe odbaciti i
dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. Ţalbu optuţenog moţe
odbaciti jedino u sluĉaju ako se ne moţe utvrditi na koju presudu se
odnosi.
Odbacivanje ţalbe oštećenog ili optuţenog zbog toga što nisu ni na poziv
suda naveli na koju se presudu odnosi njihova ţalba moţe uslijediti samo nakon
što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike.
Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na ţalbu tuţitelja koja
ne sadrţi obavezne sastojke, kao i u odnosu na ţalbu oštećenog koji ima
punomoćnika, jer u sluĉaju ako te ţalbe ne sadrţe obavezne sastojke ista
se odbacuje, a to se ĉini i u sluĉaju ako se ne moţe utvrditi na koju
presudu se odnosi ţalba.

ŢALBENI OSNOVI (član 311.)

Presuda se moţe pobijati:


1. zbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka,
2. zbog povrede Kriviĉnog zakona,
3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja,
4. zbog odluke o kriviĉnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi,
troškovima kriviĉnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog
odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja.

1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKA (član 312.)

205 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i


2. relativne.
Apsolutno bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka su taksativno
nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na
zakonitost i pravilnost izreĉene presude, pa je u pogledu njihovog
postojanja iskljuĉeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog
odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi
opravdanost ţalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda kriviĉnog
postupka koje se odnose samo na povredu propisa kriviĉnog postupka o
postojanju odobrenja nadleţnog organa, kao i u sluĉaju prekoraĉenja optuţbe,
ne moţe ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinaĉiti (čl. 329. st.1.
ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje
prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv.
postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja.
Apsolutno bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka, taksativno su
nabrojane u zakonu, i to su:
a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude uĉestvovao
sudija koji nije uĉestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom
odlukom izuzet od suĊenja,
b) ako je na glavnom pretresu uĉestvovao sudija koji se morao izuzeti,
c) ako je glavni pretres odrţan bez osobe ĉija je prisutnost na glavnom pretresu
po zakonu obavezna ili ako je optuţenom, branitelju ili oštećenom protivno
njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik
i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa ,
d) ako je povrijeĊeno pravo na odbranu,
e) ako je protivno zakonu bila iskljuĉena javnost na glavnom pretresu,
f) ako je sud povrijedio propise kriviĉnog postupka o postojanju
odobrenja nadleţnog organa - preinaĉava presudu,
g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadleţan ili ako je nepravilno
odbio optuţbu zbog stvarne nenadleţnosti - preinaĉava presudu,
h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optuţbe,
i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona
ne moţe zasnovati presuda,
j) ako je optuţba prekoraĉena - preinaĉava presudu, i
k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrjeĉna sama sebi ili razlozima
presude ili ako presuda uopće ne sadrţi razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi
o odluĉnim ĉinjenicama.

Bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka postoji i ako sud u toku


glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je
nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od
utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede
odredaba kriviĉnog postupka).
Dakle, relativno bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka se svode na
neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe.
Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba kriviĉnog
postupka, potrebno je da se ţalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste
206 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje odreĊene


odredbe procesnog zakona, nego i da se ţalbom ukazuje i u kom smislu i
zbog ĉega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno
donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je uĉinjena relativno
bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po
sluţbenoj duţnosti.
Za postojanje relativno bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka nije
potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća kriviĉnog odjeljenja
kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već
je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica.

2. POVREDE KRIVIĈNOG ZAKONA (član 313.)

Povreda kriv. zakona postoji ako je K Z FBiH povrijeĊen u pitanju:


1. da li je djelo za koje se optuţeni goni kriviĉno djelo,
2. postoje li okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost,
3. postoje li okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje, a naroĉito da li je
nastupila zastarjelost kriviĉnog gonjenja ili je gonjenje iskljuĉeno usljed
amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuĊena,
4. da li je u pogledu kriviĉnog djela koje je predmet optuţbe primijenjen
zakon koji se ne moţe primijeniti,
5. da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri
sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoraĉeno ovlaštenje koje
sud ima po zakonu,
6. da li su pravilno primij. odredbe o uraĉunavanju pritvora i izdrţane kazne.

Ako sud u ţalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u


prvostepenom postupku povreĊene odredbe KZ FBiH, ne moţe doći do ukidanja
presude, jer se ista preinaĉuje.

3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ĈINJENIĈNO STANJE (čl 314.)

Presuda se moţe pobijati zbog pogrešno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja


(postoji kad je sud neku odluĉnu ĉinjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno
utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja (postoji kad sud neku odluĉnu ĉinjenicu uopšte nije
utvrdio). Nepotpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje postoji i kad na to ukazuju nove
ĉinjenice ili novi dokazi.

4. ODLUKE O KRIVIĈNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA,


IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.)

1. Presuda se moţe pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom
odlukom nije prekoraĉeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno
odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiĉu da kazna bude veća ili
manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o

207 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

ublaţavanju kazne, o oslobaĊanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za


to postojali zakonski uvjeti.
2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi moţe se
pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi
nije prekoraĉeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno
donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje
imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga
moţe se pobijati odluka o troškovima kriviĉnog postupka.
3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude
putem sredstava javnog informiranja moţe se pobijati kad je sud o ovim
pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama.

PODNOŠENJE ŢALBE (član 316.)


Ţalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za
protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora.
Neblagovremenu, nedopuštenu i ţalbu izjavljenu od neovlaštene osobe,
odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća.

ODGOVOR NA ŢALBU (član 317.)


Primjerak ţalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku
od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na ţalbu. Ţalba i odgovor na
ţalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se
apelacionom odjeljenju.

SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.)


Kad spis po ţalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda
dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji odreĎuje sudiju izvjestitelja.
Sudija izvjestitelj moţe, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća
koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba
krivičnog postupka, a moţe i provjeriti navode ţalbe u pogledu novih dokaza i
novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj
pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća.

SJEDNICA VIJEĆA (član 319.)


O sjednici vijeća obavijestit će se tuţilac, optuţeni i njegov branilac.
Ako se optuţeni nalazi u pritvoru ili na izdrţavanju kazne osigurat će se
njegova prisutnost.
Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja ţalbe, a nakon toga druga
stranka izlaţe odgovor na ţalbu. Vijeće moţe od stranaka i branioca koji su
prisutni sjednici zatraţiti potrebno objašnjenje u vezi sa ţalbom i odgovorom na
ţalbu. Stranke i branilac mogu predloţiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po
dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz
ţalbe, odnosno odgovora na ţalbu, ne ponavljajući ono što je sadrţano u
objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne
sprječava odrţavanje sjednice vijeća.

208 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se moţe


isključiti samo pod uslovima odreĎenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252).
Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima.
Rješenja o odbacivanju ţalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene,
mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća.

ODLUĈIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.)


Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu
odrţanog pretresa.

GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.)

Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem


se ona pobija ţalbom.
Sud uvijek mora voditi raĉuna o osnovama i razlozima ţalbe, jer mu
to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene
ţalbe. Nema preispitivanja presude po sluţbenoj duţnosti ni u kojem
pravcu.
Ukoliko sud uvaţi ţalbu iz osnova bitne povrede odredaba kriviĉnog
postupka i ukine presudu, sud se u ovom sluĉaju ne upušta u preispitivanje
ostalih ţalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrĎeno činjenično stanje....)
Ako nije uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka sud se moţe
upustiti u ispitivanje ĉinjeniĉnog stanja, pa ako utvrdi da je ţalba osnovana ukida
presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom sluĉaju ne upušta u ocjenu niţih
ţalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni).
Ukoliko je ĉinjeniĉno stanje pravilno i potpuno utvrĊeno, tek se tada sud
upušta u ocjenu niţih ţalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na
koje, ukoliko su opravdane, ne moţe doći do ukidanja presude jer se ista
preinačuje.

ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322.)

Ako je podnesena ţalba samo u korist optuţenog, presuda se ne


smije izmijeniti na njegovu štetu.
Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tuţitelj izjavio ţalbu, ali npr. samo
zbog odluke o kazni pa doĎe do ukidanja presude, onda nakon donošenja
presude u ponovljenom postupku tuţitelj moţe izjaviti ţalbu samo zbog odluke o
kazni.
Jednom ukinuta presuda po ţalbi optuţenog uslovljava zabranu reformatio
in peius i više se presuda ne moţe izmijeniti na njegovu štetu.

BENEFICIO COHESIONIS (član 323.)

Ako ţalbeno vijeće povodom ţalbe jednog od saoptuţenih ocijeni da


su razlozi zbog kojih je uvaţena njegova ţalba od koristi i za saoptuţenog
koji se nije ţalio ili se ţalio, ali ne u tom pravcu, onda će sud uzeti kao da
takva ţalba postoji.
209 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

UvoĎenjem ovog pravnog instituta, zakonodavac nastoji da se spriječi


mogućnost da se sudi dvojici ili više optuţenih, koji su u istoj pravno situaciji, a
da u ţalbenom postupku doĎe do razlika. Npr. ako je neki od optuţenih u ţalbi
naveo da je prvostepeni sud uĉinio bitnu povredu, pa drugostepeni sud uvaţi tu
njegovu ţalbu, onda se po sluţbenoj duţnosti ovo proširuje i na saoptuţenog koji
nije izjavio ţalbu ili je nije izjavio u tom pravcu.
Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada
se jedan optuţeni ţalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom
odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela
bio smanjeno uraĉunljiv. Ukoliko sud uvaţi takvu njegovu ţalbu i odmjeri mu
kaznu u kraćem vremenskom trajanju, onda će u smislu ovog pravnog instituta to
biti prošireno i na optuţenog koji se nije ţalio ili nije izjavio ţalbu u tom pravcu,
pod uslovom da je i on u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno
uraĉunljiv.
ODLUKE PO ŢALBI (član 325. – 331.)

Vijeće apelacionog odjeljenja moţe u sjednici vijeća:


1) rješenjem odbaciti ţalbu kao neblagovremenu - ako se utvrdi da je
podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.
2) rješenjem odbaciti ţalbu kao nedopuštenu - ako se utvrdi da je ţalbu
podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje ţalbe ili osoba koja se
odrekla prava na ţalbu ili osoba koja je odustala od ţalbe ili ako ţalba po
zakonu nije dopuštena (npr. ţalba optuţenog na vlastitu štetu, ili ţalba
oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu).
3) presudom odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu
presudu - kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija
ţalbom.
4) preinaĉiti prvostepenu presudu - ako smatra da su odluĉne ĉinjenice u
prvostepenoj presudi pravilno utvrĊene, ali da se, s obzirom na utvrĊeno
ĉinjeniĉno stanje i po pravilnoj primjeni zakona, trebala donijeti drukĉija
presuda, a prema stanju stvari i u sluĉaju bitnih povreda odredaba
kriviĉnog postupka o postojanju odobrenja nadleţnog organa, zatim ako je
sud donio presudu, a nije bio stvarno nadleţan ili ako je nepravilno odbio
optuţbu zbog stvarne nenadleţnosti, te ako je optuţba prekoraĉena
5) ukinuti presudu i odrţati pretres - ako utvrdi da postoji neka od bitnih
povreda odredaba kriv.postupka (osim povrede odredaba kriviĉnog
postupka o postojanju odobrenja nadleţnog organa ili prekoraĉenja
optuţbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom
utvrĊenom ĉinjeniĉnom stanju, jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća
ispravlja ĉinjeniĉno stanje.
U obrazloţenju takve presude, u dijelu kojim se ukida I st. presuda ili u
rješenju kojim se ukida I st. presuda, navest će se samo kratki razlozi za
ukidanje.

O svim ţalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja


odluĉuje jednom odlukom.

210 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332.)

Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I. st.


postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog
odjeljenja.
Na tom pretresu, vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede
procesne radnje odreĊene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja
na koja je u njoj ukazano. Pri tome valja posebno naglasiti, da se zakazani
pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi, a to moţe biti u
cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima
kada je presuda ukinuta djelimično.
Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi
dokaze, a niti se moţe nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. sudu
na ponovno suĊenje, već to vijeće mora odrediti odrţavanje pretresa na
kome je dozvoljeno izvoditi dokaze.
Prema ovoj odredbi zakonska odreĎenja iz stava 2. se ne odnose na
osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97. ovog zakona.

ŢALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU

USLOVI ZA PODNOŠENJE ŢALBE I POSTUPAK PO ŢALBI (član 333.)

PredviĊena je mogućnost podnošenja ţalbe ako sud koji odluĉuje u


drugom stepenu preinaĉi presudu prvostepenog suda kojom je optuţeni
osloboĊen od optuţbe, te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim, ili
je po ţalbi na oslobaĊajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga
oglašava krivim.
Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je ţalba sudu
trećeg stepena, a to je Vrhovni sud FBiH.
Ţalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu, koji
ţalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. Nakon toga,
drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost ţalbe, pa tek onda
spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH).
Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost
drugostepene presude, a ne i prvostepene presude. Upravo zbog toga, ako
ţalitelj iznosi opravdane prigovore, Vrhovni sud moţe ukinuti samo
drugostepenu presudu, a neće dirati prvostepenu presudu.
Što se tiče sastava tročlanog vijeća, treba naglasiti da u njemu ne mogu
sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija
ţalbom.

ŢALBA NA RJEŠENJE

Dopuštenost ţalbe na rješenje (Član 334.)


Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke, branitelj i osobe
ĉija su prava povrijeĊena mogu podnijeti ţalbu uvijek kad u ovom zakonu nije
izriĉito odreĊeno da ţalba nije dopuštena.
211 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena ţalba, ako
ovim zakonom nije drugačije odreĎeno.
Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude
mogu se pobijati samo u ţalbi na presudu.

Opći rok za podnošenje ţalbe (Član 335.)


Ţalba se podnosi sudu koji je donio rješenje.
Ako ovim zakonom nije drugaĉije odreĊeno, ţalba na rješenje podnosi se
u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja.

Suspenzivno djelovanje ţalbe (Član 336.)


Ako u ovom zakonu nije drugačije odreĎeno, podnošenjem ţalbe na
rješenje odlaţe se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena ţalba.
Odluĉivanje o ţalbi na rješenje (Član 337.)
O ţalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odluĉuje vijeće
apelacionog odjeljenja višeg suda, ako ovim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. O
ţalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom
Federacije odluĉuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH.
O ţalbi protiv rješenja SPP, odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda, osim
ako ovim zakonom nije drugačije odreĎeno.
Odlučujući o ţalbi sud moţe rješenjem odbaciti ţalbu kao neblagovr. ili
kao nedopuštenu, odbiti ţalbu kao neosnovanu ili uvaţiti ţalbu i rješenje
preinačiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK


PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340.)

Kriviĉni postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom


presudom, moţe se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u sluĉajevima i
pod uslovima predviĊenim u ovom zakonu.

NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a.)

Pravosnaţna presuda moţe se preinaĉiti i bez ponavljanja kriviĉnog


postupka, ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuĊenika
pravosnaţno izreĉeno više kazni, a nisu primjenjene odredbe o
odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. U tom slučaju, sud će
ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu
kaznu.
Nadleţnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao teţu
kaznu, a presudu donosi u sjednici vijeća, i to na prijedlog tuţitelja ili osuĎenog,
odnosno branitelja, uz prethodno saslušanje protivne strane.

NASTAVLJANJE KRIVIĈNOG POSTUPKA (član 341.)


Ako je kriviĉni postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom
optuţba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja, postupak
212 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

će se na zahtjev tuţioca nastaviti ĉim prestanu uzroci zbog kojih su donesene


navedene odluke.

PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM


(član 342.)

Ako je izvan sluĉajeva iz ĉlana 341. ovog zakona kriviĉni postupak


pravomoćno obustavljen prije poĉetka glavnog pretresa, moţe se dopustiti
ponavljanje kriviĉnog postupka na zahtjev tuţitelja, ako se podnesu novi
dokazi na osnovu kojih se sud moţe uvjeriti da su se stekli uvjeti za
ponovno pokretanje kriviĉnog postupka.
Kriviĉni postupak pravomoćno obustavljen do poĉetka glavnog pretresa
moţe se ponoviti kad je tuţitelj odustao od gonjenja, ako se dokaţe da je do
odustanka došlo usljed kriviĉnog djela zloupotrebe sluţbenog poloţaja tuţitelja.
U pogledu dokazivanja krivičnog djela tuţite lja primjenjivat će se odredbe
člana 343. stava 2. ovog zakona.

PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343.)

Kriviĉni postupak završen pravomoćnom presudom moţe se


ponoviti u korist osuĊenog:
a) ako se dokaţe da je presuda zasnovana na laţnoj ispravi ili na laţnom
iskazu svjedoka, vještaka ili tumaĉa,
b) ako se dokaţe da je do presude došlo usljed kriviĉnog djela sudije ili
osobe koja je vršila istraţne radnje,
c) ako se iznesu nove ĉinjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored duţne
paţnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su
sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju
oslobaĊanje osobe koja je bila osuĊena ili njezinu osudu po blaţem
kriviĉnom zakonu,
d) ako je neka osoba za isto kriviĉno djelo više puta osuĊena ili ako je više
osoba osuĊeno zbog istog djela koje je mogla uĉiniti samo jedna osoba ili
neka od njih,
e) ako se u sluĉaju osude za produţeno kriviĉno djelo ili za drugo kriviĉno
djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji
iznesu nove ĉinjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuĊeni nije
uĉinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih
ĉinjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne,
f) ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava
utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako
je presuda zasnovana na tom kršenju, i
g) ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine prestao vaţiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila
donesena pravomoćna osuĊujuća presuda.

U sluĉajevima iz taĉ. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati


da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna kriviĉna djela. Ako se
213 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

postupak protiv ovih osoba ne moţe provesti zbog toga što su umrle ili što
postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje, te ĉinjenice mogu se utvrditi i
drugim dokazima.

PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŢENOG (član 344.)

Kriviĉni postupak se moţe ponoviti na štetu optuţenog ako je presuda


kojom se optuţba odbija donesena zbog odustanka tuţitelja od optuţbe, a
dokaţe se da je do ovog odustanka došlo usljed kriviĉnog djela korupcije ili
kriviĉnog djela protiv sluţbene i druge duţnosti tuţitelja.

OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345.)

Zahtjev za ponavljanje kriviĉnog postupka mogu podnijeti stranke i


branitelj, a poslije smrti osuĊenog, zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tuţitelj
i zakonski zastupnik, braĉni, odnosno vanbraĉni drug optuţenog, roditelj ili dijete
i usvojitelj, odnosno usvojenik.
Zahtjev za ponavljanje kriviĉnog postupka u korist osuĊenog, moţe se
podnijeti i pošto je osuĊeni izdrţao kaznu i bez obzira na zastarjelost, amnestiju
ili pomilovanje.
Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka,
obavijestit će o tome osuĎenog, odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist
osuĎenog podnese zahtjev.

POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346.)

O zahtjevu za ponavljanje kriviĉnog postupka odluĉuje vijeće


kriviĉnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija
U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traţi
ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju ĉinjenice na kojima se zahtjev
zasniva. Ako zahtjev ne sadrţi ove podatke, sud će pozvati podnositelja da u
odreĎenom roku zahtjev dopuni.
Prilikom rješavanja o zahtjevu, u vijeću neće uĉestvovati sudija koji
je uĉestvovao u donošenju presude u ranijem postupku.

ODLUĈIVANJE O ZAHTJEVU (član 347.)

Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa


ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema
zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su ĉinjenice i dokazi na kojima se
zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji
je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da ĉinjenice i dokazi oĉigledno nisu
podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u
zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka, ili ga nije potkrijepio
dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda.
Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci
koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne
214 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća
odredit će da se izvide ĉinjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u
odgovoru na zahtjev.
Poslije provedenih izviĊaja sud će rješenjem odmah odluĉiti o zahtjevu za
ponavljanje postupka na naĉin iz ĉlana 348. Stav (2) ovog zakona.

DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348.)

Sud će, ako ne odredi da se izviĊaj dopuni, na osnovu rezultata


izviĊaja zahtjev uvaţiti i dopustiti ponavljanje kriviĉnog postupka ili će
zahtjev odbiti, ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog
postupka.
Ako sud naĊe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u
korist optuţenog postoje i za nekog od saoptuţenih koji nije podnio zahtjev za
ponavljanje postupka, postupit će po sluţbenoj duţnosti kao da takav zahtjev
postoji.
U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka, sud će
odlučiti da se odmah zakaţe novi glavni pretres.
Ako je zahtjev za ponavljanje kriviĉnog postupka podnesen u korist
osuĊenog, a sud, s obzirom na podnesene dokaze, smatra da osuĊeni moţe u
ponovljenom postupku biti osuĊen na takvu kaznu da bi se uraĉunavanjem već
izdrţane kazne imao pustiti na slobodu, ili da moţe biti osloboĊen od optuţbe ili
da optuţba moţe biti odbijena, odredit će da se izvršenje presude odloţi,
odnosno prekine.
Kad rješenje kojim se dopušta po navljanje krivičnog postupka postane
pravomoćno, obustavit će se izvršenje kazne, ali će sud, po prijedlogu tuţitelja,
odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor.

PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349.)

Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je


dopušteno ponavljanje kriviĉnog postupka, primijenjuju se iste odredbe
kao i na prethodni postupak. U ponovljenom postupku sud nije vezan za
rješenja donesena u prethodnom postupku.
Ako se ponovljeni postupak obustavi do poĉetka glavnog pretresa,
sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu.
Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se
prethodna presuda djelimiĉno ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja
na snazi. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuţenom uraĉunati
izdrţanu kaznu, a ako je ponavljanje odreĊeno samo za neko od djela za koje je
optuţeni bio osuĊen, sud će izreći novu jedinstvenu kaznu.
Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. ovog
zakona („Ako je podnesena ţalba samo u korist optuţenog, presuda se ne smije
izmijeniti na njegovu štetu“).

Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

215 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

OPĆA ODREDBA (član 350.)

Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima


izbjegavanje glavnog pretresa.
Da bi tuţilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provoĊenje
postupka za izdavanje kaznenog naloga, moraju biti ispunjeni odreĊeni
preduslovi:
1) da je za predmetno kriv. djelo propisana kazna zatvora do 5 godina ili
novĉana kazna kao glavna kazna.
2) da tuţilac raspolaţe sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi
da je osumnjiĉeni poĉinio predmetno kriviĉno djelo.

Tuţilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga


dostavlja sudu u formi optuţnice.
U takvoj optuţnici, tuţilac je duţan da izriĉito navede koja se
kriviĉnopravna sankcija traţi da bude izreĉena optuţenom bez provoĊenja
glavne rasprave. Tuţilac ni u kom sluĉaju ne moţe traţiti u optuţnici da se u
postupku za izdavanje kaznenog naloga, optuţenom izrekne kazna zatvora, bez
obzira na ĉinjenicu da je za predmetno kriviĉno djelo predviĊena kazna zatvora
kao kriviĉnopravna sankcija.
Tuţiocu su taksativno pobrojane vrste kriviĉnopravnih sankcija i
mjera koje moţe zahtijevati da budu izreĉene optuţenom, a to su:
1) novĉana kazna,
2) uslovna osuda
 mjere sigurnosti, i to: zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije ili
oduzimanje predmeta, te mjera
 oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom.

NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. NALOGA (član 351.)

O optuţnici koja sadrţi zahtjev za izdavanje kaznenog naloga


odluĉuje sudija pojedinac.
Optuţnicu tuţioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga,
sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izriĉito propisana sluĉaja:

1. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka, a to se prije


svega odnosi na situaciju gdje imamo:
a) da je optuţeni u isto vrijeme optuţen za više kriviĉnih djela,
b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv.
djela, te
c) kad se za predmetno kriviĉno djelo vode odvojeni postupci za više osoba.
2. kad se utvrdi da za predmetno kriviĉno djelo nije moguće postaviti takav
zahtjev u smislu propisane kazne, (propisana kazna zatvora veća od 5
godina, odnosno nije predviĎena novčana kazna kao glavna kazna)
3. ako zatraţena kriviĉnopravna sankcija ili mjera nije predviĊena meĊu
dopuštenim kriviĉnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tuţilac traţio
npr. kaznu zatvora).
216 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog


naloga, tuţilac ima pravo ţalbe vanraspravnom vijeću, koje je duţno
odluĉiti o ţalbi u roku od 48 sati.
U sluĉaju da optuţnica koja sadrţi zahtjev za izdavanje kaznenog
naloga ispunjava formalne uvjete, a sudija ocijeni da podaci sadrţani u
optuţnici ne pruţaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga,
postupit će sa optuţnicom kao da je ista podnijeta na potvrĊivanje, te će je
proslijediti u dalji postupak, prema ĉlanu 243. ZKP (potvrĊivanje optuţnice).

PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352.)

Ako se sloţi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija će


potvrditi optuţnicu i zakazati saslušanje optuţenog, bez odlaganja, a
najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrĊivanja optuţnice.
Prilikom saslušanja sudija će:
a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuţenog da ga zastupa branilac,
b) utvrditi da li je optuţeni razumio optuţnicu i zahtjev tuţioca za izricanje
kriviĉnopravne sankcije ili mjere,
c) pozvati tuţitelja da upozna optuţenog sa sadrţajem dokaza koje je
prikupio tuţilac i pozvati ga na davanje izjave o predoĉenim dokazima,
d) pozvati optuţenog da se izjasni o krivnji,
e) pozvati optuţenog da se izjasni o predloţenoj kriviĉnopravnoj sankciji ili
mjeri.
Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja.

IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353.)


Ako optuţeni izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optuţnicu, sudija će
proslijediti optuţnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim
Zakonom. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana.
Ako optuţeni izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru
predloţenu u optuţnici, sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati
kazneni nalog u skladu s optuţnicom.

Glava XXVI - POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE


Izricanje sudske opomene (Član356.)
Sudska opomena izriĉe se rješenjem. Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo
predviĊeno, odredbe ovog zakona, koje se odnose na presudu kojom se
optuţeni oglašava krivim, primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni.

Objavljivanje i sadrţaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357.)


Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog
pretresa s bitnim razlozima. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će
optuţenog da mu se za kriv. odjelo koje je uĉinio ne izriĉe kazna jer se oĉekuje
da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši kriviĉna djela.
U izreci rješenja o sudskoj opomeni, pored liĉnih podataka o optuţenom, i
odluke o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju
predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku, odnosno drţatelju, te
217 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

odluka o troškovima kriviĉnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o


tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog
informisanja, navest će se samo da se optuţenom izriĉe sudska opomena za
djelo koje je predmet optuţbe i zakonski naziv kriviĉnog djela. U obrazloţenju
rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene.

Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358.)


Rješenje o sudskoj opomeni moţe se pobijati zbog: 1. bitne povrede
odredaba kriviĉnog postupka, 2. povrede KZ-a, 3. netaĉno/nepotpuno utvrĊenog
ĉinjeniĉnog stanja, kao i 4. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje
opravdavaju izricanje sudske opomene.
Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrţi odluku o mjerama sigurnosti, o
oduzimanju imovinske koristi, o troškovima kriviĉnog postupka ili o
imovinskopravnom zahtjevu, ova odluka se moţe pobijati iz razloga što sud nije
pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi, odnosno što
je odluku o troškovima kriviĉnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio
protivno zakonskim odredbama.

Povreda Kriviĉnog zakona (Član 359.)


Povreda Kriviĉnog zakona u sluĉaju izricanja sudske opomene postoji,
ako djelo za koje se optuţeni goni nije kriviĉno djelo, ako postoje okolnosti koje
iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost, ako postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno
gonjenje, kada je u pogledu kriviĉnog djela koje je predmet optuţbe primijenjen
zakon koji se ne moţe primijeniti, i kada je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri
sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoraĉeno ovlaštenje koje sud ima
po zakonu.

Odluke povodom ţalbe (Član 360.)


Ako je ţalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tuţilac na štetu
optuţenog, drugostepeni sud moţe donijeti presudu kojom se optuţeni oglašava
krivim i osuĊuje na kaznu ili kojom se izriĉe uvjetna osuda, ako naĊe da je
prvostepeni sud pravilno utvrdio odluĉne ĉinjenice, ali da po pravilnoj primjeni
zakona dolazi u obzir izricanje kazne.
Povodom bilo čije ţalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni
sud moţe donijeti presudu kojom se optuţba odbija ili se optuţeni oslobaĎa od
optuţbe ako naĎe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da
po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda.

Glava XXVII - POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

OPĆE ODREDBE

Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. 361.)


Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su
uĉinile kriviĉno djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno

218 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

suĊenja nisu navršile dvadeset jednu godinu ţivota. Ostale odredbe ovog zakona
primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave.

Primjena odredbi prema djeci (Čl. 362.)


Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog
djela nije navršio ĉetrnaest godina ţivota, kriviĉni postupak će se obustaviti i o
tome će se obavijestiti organ starateljstva.

Obazrivo postupanje (Čl. 363.)


Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naroĉito pri
njegovom ispitivanju, svi koji uĉestvuju u postupku duţni su postupati
obazrivo, vodeći raĉuna o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i osobnim
svojstvima maloljetnika, kako voĊenje kriviĉnog postupka ne bi štetno
uticalo na razvoj maloljetnika.

Obavezna odbrana (Čl. 364.)


Maloljetnik mora imati branitelja od poĉetka pripremnog postupka.
Ako sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu
branitelja, njega će postaviti po sluţbenoj duţnosti sudija za maloljetnike.

OsloboĊenje od duţnosti svjedoĉenja (Čl. 365.)


Od duţnosti svjedoĉenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne
razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove liĉnosti i prilika u kojima ţivi,
osloboĊeni su samo 1. roditelj, 2. staratelj, 3. usvojitelj, 4. socijalni radnik, 5.
vjerski ispovjednik, odnosno vjerski sluţbenik i 6. branitelj.

Spajanje i razdvajanje postupka (Čl. 366.)

Kad je maloljetnik uĉestvovao u uĉinjenju kriviĉnog djela zajedno s


punoljetnom osobom, postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po
odredbama ove glave. Postupak prema maloljetniku moţe se spojiti s
postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona
samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari.
Rješenje o tome donosi SZM, na obrazloţeni prijedlog tuţitelja. Protiv ovog
rješenja nije dopuštena ţalba.

ProvoĊenje jedinstvenog postupka (Čl. 367.)


Kad je osoba uĉinila neko kriviĉno djelo kao maloljetna, a neko kao
punoljetna, provest će se jedinstven postupak po ĉlanu 32. ovog zakona pred
vijećem koje sudi punoljetnim osobama.

Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. 369.)


Maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog
zastupnika. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno
odredbama člana 185. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati
pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda.

219 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Objavljivanje toka kriviĉnog postupka (Čl. 370.)

Ne smije se objaviti tok kriviĉnog postupka prema maloljetniku, ni


odluka donesena u tom postupku. Pravomoćna odluka suda moţe se objaviti,
ali bez navoĊenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se moţe utvrditi njegov
identitet.

Duţnost hitnog postupanja (Čl. 371.)


Organi koji uĉestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i
ustanove od kojih se traţe obavještenja, izvještaji ili mišljenja duţni su najhitnije
postupiti - kako bi se postupak što prije završio.
Sastav suda (Čl. 372.)
U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i
pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema
maloljetnicima, u skladu s ovim zakonom.
Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odluĉuje po ţalbama
protiv odluke sudije za maloljetnike u sluĉajevima predviĊenim ovim zakonom.

POKRETANJE POSTUPKA (Čl. 373. i 374.)

Primjena naĉela oportuniteta i odgojne preporuke

Za kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili


novĉanom kaznom tuţitelj moţe odluĉiti da ne zahtijeva pokretanje
kriviĉnog postupka, iako postoje dokazi da je maloljetnik uĉinio kriviĉno
djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema
maloljetniku, s obzirom na prirodu kriviĉnog djela i okolnosti pod kojima je
uĉinjeno, raniji ţivot maloljetnika i njegova osobna svojstva. Tuţitelj moţe
zatraţiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka
prema maloljetniku.
Prije donošenja ove odluke tuţitelj je duţan razmotriti mogućnost i
opravdanost izricanja odgojne preporuke
Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju liĉna svojstva
maloljetnika tuţitelj moţe, u dogovoru s organom starateljstva, uputiti
maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje, ali najduţe na
30 dana.
Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku, tuţitelj moţe odluĉiti
da ne zahtijeva pokretanje kriviĉnog postupka za drugo kriviĉno djelo
maloljetnika ako s obzirom na teţinu tog kriviĉnog dijela, kao i na kaznu,
odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe voĊenje
postupka i izricanje kriviĉnopravne sankcije za to djelo.

PRIPREMNI POSTUPAK

Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. 375.)

220 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Tuţitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u.


Prije donošenja odluke o tome hoće li se sloţiti s ovim zahtjevom koji se odnosi
na kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novĉanom
kaznom, SZM je duţan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne
preporuke u skladu s odredbama KZFBiH. Ako odluĉi da izrekne odgojnu
preporuku, SZM će odluĉiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. Ako
se SZM ne sloţi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka, zatraţit će da
o tome odluči vijeće za maloljetnike.

Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. 376.)


U pripremnom postupku prema maloljetniku, pored ĉinjenica koje se
odnose na kriviĉno djelo, posebno će se utvrditi godine ţivota maloljetnika,
okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti, ispitat će se
sredina u kojoj ţivi i prilike pod kojima maloljetnik ţivi, kao i druge
okolnosti koje se tiĉu njegove osobe.
Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. SZM moţe zatraţiti
da te podatke prikupi odreĊena struĉna osoba (socijalni radnik, defektolog,
psiholog i dr.), a moţe njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva.

Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. 377.)

SZM sam odreĊuje naĉin izvoĊenja pojedinih radnji drţeći se


odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na
odbranu, prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje.
Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tuţitelj i
branitelj. Ispitivanje maloljetne osobe, kad je to potrebno, obavit će se uz pomoć
pedagoga ili druge struĉne osobe.
SZM moţe odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude
prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj, odnosno staratelj
maloljetnika.

Smještaj maloljetnika (Čl. 378.)


SZM moţe narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti
u prihvatilište, odgojnu ili sliĉnu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa
starateljstva ili da se preda drugoj obitelji, ako je to potrebno radi izdvajanja
maloljetnika iz sredine u kojoj je ţivio ili radi pruţanja pomoći, zaštite ili smještaja
maloljetnika.

OdreĊivanje pritvora (Čl. 379.)

Izuzetno, SZM moţe maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. krije ili ako
postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, 2. ako postoji
osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove
vaţne za kriviĉni postupak ili ako naroĉite okolnosti ukazuju da će ometati kriviĉni
postupak uticajem na svjedoke, sauĉesnike ili prikrivaĉe i 3. ako naroĉite
okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti kriviĉno djelo ili da će dovršiti

221 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

pokušano kriviĉno djelo ili da će uĉiniti kriviĉno djelo kojim prijeti, a za ta kriviĉna
djela moţe se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teţa kazna,
Na osnovu rješenja o odreĊivanju pritvora koje je donio SZM, pritvor
moţe trajati najduţe mjesec dana. Vijeće za maloljetnike duţno je obaviti
kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana.
Vijeće za maloljetnike moţe u sluĉaju postojanja zakonskih razloga
produţiti pritvor za još dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je ţalba
koja ne zadrţava izvršenje rješenja.
Nakon završetka pripremnog postupka, pritvor moţe da traje najduţe
još šest mjeseci, s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti
ove mjere svakih mjesec dana.

Obrazloţeni prijedlog (Čl. 381.)


Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na uĉinjenje kriviĉnog djela i
na osobu maloljetnika, SZM dostavlja spise tuţitelju koji je duţan u roku od 8
dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloţeni
prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od
postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka .
Ako tuţitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi
obrazloţeni prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetniĉkog
zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM - smatrat će
se da je odustao od kriviĉnog gonjenja.

Obustava postupka (Čl. 382.)


Ako u toku pripremnog postupka tuţitelj naĊe da nema osnove za voĊenje
postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdrţavaju, stavit će
prijedlog SZM da obustavi postupak. Ako se SZM ne sloţi s prijedlogom tuţitelja,
zatraţit će da o tome odluĉi vijeće za maloljetnike, koje moţe odluĉiti da se
potupak obustavi ili nastavi pred SZM.

Kontrola postupka (Član 383.)


SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti
maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima
postupak još u toku. Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se
postupak ubrza.

PRVOSTEPENI POSTUPAK

Zakazivanje roĉišta ili glavnog pretresa (Član 384.)


Kad primi prijedlog tuţitelja, SZM zakazuje ročište ili glavni pretres.
Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po
odrţanom glavnom pretresu.
SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je i zrečena.

Odluĉivanje na glavnom pretresu (Član 385.)

222 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Kad se odluĉuje na osnovu glavnog pretresa, shodno će se


primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu, rukovoĊenju
glavnim pretresom, o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa, o zapisniku i
o toku glavnog pretresa, ali SZM moţe odstupiti od ovih pravila, ako smatra
da njihova primjena u konkretnom sluĉaju ne bi bila cjelishodna.
Pored osoba ĉije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu, na glavni
pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva.
Nedolazak roditelja, staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprjeĉava
sud da odrţi glavni pretres.
Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tuţitelj kad je
podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj.
Na roĉište će se pozvati tuţitelj, maloljetnik, branitelj, roditelj/staratelj.
Branitelj i tuţitelj su duţni prisustvovati. Ako ne doĊu, SZM će obavijestiti ured
tuţitelja i advokatsku komoru.

Iskljuĉenje javnosti (Član 386.)


Kad se sudi maloljetniku, javnost je uvijek iskljuĉena.
SZM moţe dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se
bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetniĉkog kriminaliteta,
kao i nauĉnici.
U toku glavnog pretresa SZM moţe narediti da se, osim tuţitelja, branitelja
i predstavnika organa starateljstva, sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe.
Za vrijeme izvoĊenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM moţe
narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja.

Zakazivanje gl. pretresa ili odrţavanje roĉišta i donošenje odluke (Čl. 388.)

SZM duţan je zakazati glavni pretres ili odrţati roĉište za izricanje


odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tuţitelja ili
od dana kad je na roĉištu odluĉeno da se odrţi glavni pretres.
Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa odreĊuje se samo izuzetno.
SZM duţan je da pisano izradi presudu, odnosno rješenje u roku od
osam dana, a u posebno sloţenim sluĉajevima u roku od 15 dana od dana
objavljivanja presude, odnosno rješenja.

Odluke SZM (Član 389.)

SZM nije vezan za prijedlog tuţitelja pri odluĉivanju hoće li prema


maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako je tuţitelj
odustao od prijedloga, SZM ne moţe maloljetniku izreći kaznu nego samo
odgojnu mjeru.
SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu
člana 298. tač. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optuţba odbija
ili kojom se optuţeni oslobaĎa od optuţbe (član 299.), kao i kad sudija naĎe da
nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru, niti kaznu.

223 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

SZM donosi rješenje i kad izriĉe odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci


ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriĉe, ali se maloljetnik ne
oglašava krivim za kriviĉno djelo koje mu se stavlja na teret.
U obrazloţenju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje
opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere.
Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi
se u obliku iz člana 300. ovog zakona.

Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390.)


SZM moţe maloljetnika obavezati na plaćanje troškova kriviĉnog postupka
i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao
kaznumaloljetniĉkogzatvora.

PRAVNI LIJEKOVI

Ţalba protiv presude i rješenja (Član 391.)


Protiv presude kojom je maloljetniku izreĉena kazna maloljetniĉkog
zatvora, protiv rješenja kojim je maloljetniku izreĉena odgojna mjera i protiv
rješenja o obustavljanju postupka (ĉlan 283. stav 2.) mogu podnijeti ţalbu sve
osobe koje imaju pravo na ţalbu protiv presude (ĉlan 308.) i to u roku od 8 dana
od dana prijema presude, odnosno rješenja.
Branitelj, tuţitelj, braĉni odnosno vanbraĉni drug, srodnik po krvi u pravoj
liniji, usvojitelj, staratelj, brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti ţalbu u korist
maloljetnika i protiv njegove volje.
Ţalba protiv rješenja kojim se izriĉe odgojna mjera koja se izdrţava u
ustanovi zadrţava izvršenje rješenja ako SZM, uz saglasnost s roditeljima
maloljetnika i po saslušanju maloljetnika, ne odluĉi drugaĉije.

Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392.)

Vijeće za maloljetnike moţe preinaĉiti prvostepenu odluku i izreći


teţu mjeru maloljetniku samo ako je to predloţeno u ţalbi tuţitelja.
Ako prvostepenom odlukom nije izreĉena kazna maloljetniĉkog zatvora ili
zavodska mjera, vijeće za maloljetnike moţe tu kaznu, odnosno mjeru izreći
samo ako odrţi pretres.

Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395.)

Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o


izreĉenoj odgojnoj mjeri, odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio
rješenje o odgojnoj mjeri ako sam naĊe da je to potrebno, ili na prijedlog
tuţitelja, upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor
nad maloljetnikom.
Prije donošenja odluke SZM će saslušati tuţitelja, maloljetnika, roditelja ili
staratelja maloljetnika ili dr. osobe, a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove
u kojoj maloljetnik izdrţava zavodsku mjeru, od organa starateljstva i dr.

224 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIĈNA DJELA


PROTIV PRAVNIH OSOBA
Jedinstvenost postupka (član 396.)

Zbog istog kriviĉnog djela, protiv pravne osobe se, po pravilu,


pokreće i vodi kriviĉni postupak zajedno s postupkom protiv uĉinitelja.
Postupak samo protiv pravne osobe se moţe pokrenuti, odnosno voditi
kada protiv uĉinitelja kriviĉni postupak nije moguće pokrenuti, odnosno voditi iz
zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega kriviĉni postupak već
proveden. U jedinstvenom postupku se protiv optuţene pravne osobe i
optuţenog podiţe jedna optuţnica i izriĉe jedna presuda.

Cjelishodnost pokretanja kriviĉnog postupka (član 397.)

Tuţitelj moţe odluĉiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje


kriviĉnog postupka kada okolnosti sluĉaja ukazuju da to ne bi bilo
cjelishodno jer je doprinos pravne osobe uĉinjenju kriviĉnog djela bio neznatan
ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni
za pokriće troškova postupka, ili ako je protiv pravne osobe zapoĉet steĉajni
postupak ili kada je uĉinitelj kriviĉnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv
kojeg bi se kriviĉni postupak inaĉe pokrenuo.

Zastupnik pravne osobe u kriviĉnom postupku (član 398.)

Svaka pravna osoba u kriviĉnom postupku mora imati svog


zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom
zakonu ovlašten osumnjiĉeni, odnosno optuţeni i osuĊeni. Pravna osoba u
kriviĉnom postupku moţe imati samo jednog zastupnika. Sud mora svaki put
utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje.

OdreĊivanje zastupnika (član 399.)

Zastupnik pravne osobe u kriviĉnom postupku je onaj ko je ovlašten


zastupati pravnu osobu po zakonu, aktu nadleţnog drţavnog organa ili po
statutu, osnivaĉkom aktu ili drugom aktu pravne osobe.
Zastupnik moţe ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili
usmeno na zapisnik u kriviĉnom postupku).

Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl. 400. i 402)

Zastupnik pravne osobe u kriviĉnom postupku ne moţe biti osoba


koja je pozvana kao svjedok.
Zastupnik pravne osobe u kriviĉnom postupku ne moţe biti ni osoba protiv
koje teĉe postupak zbog istog kriviĉnog djela, osim ako je jedini ĉlan pravne
osobe.

225 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. postupku su troškovi kr. postupka.

Dostavljanje pismena (član 401.)


Pismena, namijenjena pravnoj osobi, dostavljaju se pisarnici i zastupniku.

Branitelj pravne osobe u kriviĉnom postupku (član 403.)


Pravna osoba moţe, pored zastupnika, imati branitelja. Pravna i fiziĉka
osoba, kao i osumnjiĉeni, odnosno optuţeni ne mogu imati istog branitelja.

Sadrţaj optuţnice (član 404.)

Optuţnica protiv pravne osobe u kriviĉnom postupku, pored sadrţaja


propisanih ovim zakonom, sadrţi :
1. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu,
2. sjedište pravne osobe,
3. opis krivičnog djela i
4. osnov odgovornosti pravne osobe.

Presuda pravnoj osobi (član 406.)

Pored sadrţaja propisanog u ĉlanu 300. ovog zakona pisana presuda


pravnoj osobi mora sadrţavati:
a) u uvodu presude - naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima
nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe, kao i ime i prezime
zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu,
b) u izreci presude - naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima
nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe, kao i zakonski propis
po kojem je optuţena, po kojem se oslobaĊa optuţbe za to djelo ili po
kojem se optuţba odbija.

Mjera osiguranja ( član 407.)


Za osiguranje izvršenja kazne, oduzimanja imovine ili oduzimanja
imovinske koristi, sud moţe, na prijedlog tuţitelja, protiv pravne osobe u
kriviĉnom postupku odrediti privremeno osiguranje. U ovom slučaju shodno se
primjenjuju odredbe člana 216. ovog zakona.

Glava XXIX - POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI,


ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE
KRIVIĈNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE
POSTUPAK U SLUĈAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409.)

Moguće su situacije da nakon uĉinjenja kriviĉnog djela kod


optuţenog nastupi duševno oboljenje. U tom sluĉaju stranke i branilac se
mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine kriviĉni postupak, s
obzirom da optuţeni nije sposoban u njemu uĉestvovati.

226 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Obaveza je suda da, u tom sluĉaju, zatraţi psihijatrijsko vještaĉenje kako


bi se zaista utvrdilo da li je optuţeni duševno obolio i da li je sposoban
uĉestvovati u kriviĉnom postupku.
Ako se takvim vještaĉenjem ispostavi kao taĉno da je kod optuţenog
nastupila duševna bolest nakon uĉinjenog kriviĉnog djela i da nije
sposoban uĉestvovati u postupku, sud rješenjem prekida postupak i
optuţenog upućuje organu nadleţnom za pitanje socijalnog staranja .
Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuţenog, što se
mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra, kriviĉni postupak će se nastaviti.

POSTUPAK U SLUĈAJU NEURAĈUNLJIVOSTI (Član 410.)

Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je


potrebno lijeĉenje, i koja je opasna za sebe i za okolinu, u stanju
neuraĉunljivosti uĉini protivpravno djelo.
Odredbe kriviĉnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio
shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa
navedenim osobinama moţe uĉiniti kriviĉno djelo. Krivični zakon izričito predviĎa
da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna
sankcija. MeĊutim, kada su u pitanju neuraĉunljive osobe, kriviĉni zakon
više ne predviĊa mogućnost izricanja kriviĉnopravne sankcije.
Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuraĉunljive osobe ne mogu
uĉiniti kriviĉno, već samo protivpravno djelo . Ovdje se polazi od toga da je
uraĉunljivost (smanjena uraĉunljivost i bitno smanjenja uraĉunljivost)
pretpostavka za krivnju. Budući da kod neuraĉunljivih osoba ne postoji krivnja,
samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela
(subjektivni elemenat).
Tuţilac protiv neuraĉunljivih osoba podnosi sudiji optuţnicu na
potvrĊivanje, ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji, s obzirom da je
krivnja u tom sluĉaju iskljuĉena (adversarni sistem).
Tuţilac je u ovoj optuţnici duţan staviti dva prijedloga:
1) da sud utvrdi da je osumnjiĉeni uĉinio protivpravno djelo u stanju
neuraĉunljivosti;
2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi, uz
izvještavanje zdravstvene ustanove.

Protiv osumnjiĉenog/optuţenog moţe se odrediti i pritvor, koji se


izvršava u zdravstvenoj ustanovi.
U toku suĊenja se mora utvrditi da je neuraĉunljiva osoba uĉinila
djelo, a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama.
Nakon toga, sud donosi utvrĊujuću presudu koja sada u našem
kriviĉnom postupku predstavlja ĉetvrti oblik prvostepene presude. Pošto je
prethodno podignuta optuţnica, sud ne moţe odluĉivati rješenjem, jer na
glavnom pretresu optuţnicu moţe konzumirati samo presuda.
Kada se donese utvrĊujuća presuda, sud mora donijeti i rješenje o
privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6
mjeseci.
227 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije rijeĉ o


neuraĉunljivoj osobi, tuţilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuţeni
uĉinio protivpravno djelo u stanju neuraĉunljivosti i da se predmet uputi organu
nadleţnom za pitanja socijalnog staranja). Zatim se suĊenje nastavlja kao i za
svakog drugog optuţenog.
Ako tuţitelj ne odustane od svog prijedloga iz optuţnice da je djelo
uĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti, sud će donijeti presudu kojom se
optuţba odbija.

Postupak u sluĉaju obaveznog lijeĉenja od ovisnosti (Član 411.)

O primjeni mjere sigurnosti obaveznog lijeĉenja od ovisnosti sud


odluĉuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. U svom nalazu i mišljenju
vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za lijeĉenje optuţenog.
Ako je pri izricanju uvjetne osude uĉinitelju odreĊeno lijeĉenje na slobodi,
a on se nije podvrgao lijeĉenju ili ga je samovoljno napustio, sud moţe, po
sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se uĉinitelj lijeĉio ili je trebao
da se lijeĉi, a po saslušanju tuţitelja i uĉinitelja, odrediti opozivanje uvjetne osude
ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog lijeĉenja od ovisnosti.

Oduzimanje predmeta (Član 412.)


Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se
kriviĉni postupak ne završi presudom kojom se optuţeni proglašava krivim,
ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o ĉemu se donosi posebno
rješenje.
Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija, odnosno vijeće, u trenutku
kad je postupak završen, odnosno kad je obustavljen, kao i kad je u presudi
kojom je optuţeni proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.

Oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom (Član 413.)


Imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom utvrĊuje se u kriviĉnom
postupku po sluţbenoj duţnosti.
Tuţitelj je u toku postupka duţan prikupljati dokaze i izviĊati okolnosti koje
su od vaţnosti za utvrĊivanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom.

Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. djelom (Član 414.)


Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim
djelom, osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravne
osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja.
Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije
optuţenog. Na isti naĉin postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska
korist prenesena, ako nije pozvana kao svjedok.
Osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravne
osobe, ovlašten je da u vezi s utvrĊivanjem imovinske koristi predlaţe dokaze i
da, po dopuštenju sudije, odnosno predsjednika vijeća, postavlja pitanja
optuţenom, svjedocima i vještacima.

228 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje


imovinske koristi, prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je
imovinska korist prenesena, kao i predstavnika pravne osobe.

UtvrĊivanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom (Član 415.)


Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom utvrditi
po slobodnoj ocjeni ako bi inaĉe njeno utvrĊivanje bilo povezano s
nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlaĉenjem postupka.

Privremene mjere osiguranja (Član 416.)


Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim
djelom, sud će po sluţbenoj duţnosti, po odredbama koje vaţe za izvršni
postupak, odrediti privremene mjere osiguranja.

Sadrţaj odluke kojom se izriĉe mjera oduzim. imovinske koristi (Član 417.)
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom sud moţe izreći
u presudi kojom se optuţeni oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne
mjere. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet, odnosno
novĉani iznos oduzima.

Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421.)

Kad je u uvjetnoj osudi odreĊeno da će se kazna izvršiti ako osuĊeni


ne vrati imovinsku korist pribavljenu kriviĉnim djelom, ne nadoknadi štetu
ili ne ispuni druge obaveze, a osuĊeni u odreĊenom roku nije ispunio te
obaveze, sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na
prijedlog tuţitelja ili po sluţbenoj duţnosti.
Sud je obavezan da zakaţe saslušanje radi utvrĊivanja ĉinjenica, na koje
će pozvati tuţitelja, osuĊenog i oštećenog. Ako sud utvrdi da osuĊeni nije ispunio
obavezu koja mu je bila odreĊena presudom, donijet će presudu kojom će
opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrĊena kazna izvrši ili produţiti rok za
ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili
osloboditi osuĊenog ispunjenja izreĉene obaveze. Ako sud naĊe da nema
osnova za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za
opozivanje uvjetne osude.

Glava XXX - POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU


OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH
POSLJEDICA OSUDE
Rješenje o brisanju osude (Član 422.)

Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom odreĊenog


vremena i pod uvjetom da osuĊeni u tom vremenu ne uĉini novo kriviĉno

229 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

djelo, rješenje o brisanju osude donosi po sluţbenoj duţnosti organ


nadleţan za voĊenje poslova kaznene evidencije.
Prije donošenja rješenja o brisanju osude, izvršit će se potrebna
provjeravanja, a naroĉito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuĊenog u
toku kriviĉni postupak za neko novo kriviĉno djelo uĉinjeno prije isteka roka
predviĊenog za brisanje osude.

Prijedlog osuĊenog za brisanje osude (Član 423.)

Ako nadleţni organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuĊeni


moţe traţiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.
Ako nadleţni organ ne postupi po zahtjevu osuĊenog u roku od 30 dana
od dana prijema zahtjeva, osuĊeni moţe traţiti da sud donese rješenje o brisanju
osude.

Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424.)

Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od


dana proteka vremena provjeravanja, sud će donijeti rješenje kojim se
utvrĊuje brisanje uvjetne osude. Ovo rješenje dostavit će se osuĊenom,
tuţitelju i organu nadleţnom za voĊenje kaznene evidencije.

Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425.)

Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke, shodno


odredbama KZFBiH, pokreće se na molbu osuĊenog, koja se podnosi sudu.
Zaduţeni sudija zakazat će i provesti saslušanje tuţitelja i osuĊenog, a o
ponašanju osuĊenog moţe zatraţiti izveštaj od policijskog organa, a moţe takav
izveštaj traţiti i od uprave ustanove u kojoj je osuĊeni izdrţavao kaznu.
Ako sud odbije molbu zato što osuĊeni svojim ponašanjem nije
zasluţio brisanje osude, osuĊeni moţe molbu ponoviti po isteku jedne
godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe.
U uvjerenju koje se graĊanima izdaje na osnovu podataka iz kriviĉne
evidencije, brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se
spominjati.

Glava XXXI - POSTUPAK ZA PRUŢANJE MEĐUNARODNE


PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U
KRIVIĈNOPRAVNIM STVARIMA (ĉl. 428. – 434.)
« MeĊunarodna kriv. pr. pomoć pruţa se po odredbama ovog zakona, ukoliko
zakonom BiH ili meĊunarodnim ugovorom nije što drugo odreĊeno.» (čl 428)
Molbe suda, odnosno tuţitelja za pravnu pomoć u kriviĉnim
predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem, tako

230 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

što sud, odnosno tuţitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde


koje ih dostavlja nadleţnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. (član 429.)

Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430.)


Kada Federalno ministarstvo pravde primi, putem nadleţnog ministarstva
Bosne i Hercegovine, molbu inozemnog organa za pravnu pomoć, duţno je
molbu dostaviti nadleţnom tuţitelju.
O dopuštenosti i naĉinu izvršenja radnje koja je predmet molbe
inozemnog organa odluĉuje sud, odnosno tuţitelj po zakonima Bosne i
Hercegovine i u skladu sa svojom nadleţnošću.

Izvršenje presude inozemnog suda (član 431.)

Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traţi


izvršenje kriviĉne presude inozemnog suda.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ĉlana, sud će izvršiti inozemnu
pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to
predviĊeno meĊunarodnim ugovorom, i ako sankciju izrekne i sud prema
kriviĉnom zakonodavstvu Federacije. U izreku presude našeg suda unijeće se
potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude, te sankcija. U obrazloţenju
presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. Protiv
presude mogu izjaviti ţalbu tuţitelj i osuĎeni ili njegov branitelj, u skladu s
odredbama ovog zakona.

Ustupanje kriviĉnog gonjenja stranoj drţavi (član 433.)

Ako je na teritoriji Federacije kriviĉno djelo uĉinio stranac koji ima


prebivalište u stranoj drţavi, toj drţavi se mogu, izvan uvjeta za izruĉenje
osumnjiĉenih odnosno optuţenih osoba predviĊenih u Zakonu o kriviĉnom
postupku Bosne i Hercegovine, ustupiti svi kriviĉni spisi radi kriviĉnog
gonjenja i suĊenja, ako se strana drţava tome ne protivi.
Ustupanje kriviĉnog gonjenja i suĊenja nije dopušteno ako se njime
stranac moţe izloţiti nepravednom postupku, nehumanom i poniţavajućem
postupanju ili kaţnjavanju.
Prije podizanja optuţnice, odluku o ustupanju donosi tuţitelj. Nakon
podizanja optuţnice, a do ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u
svrhu zakazivanja glavnog pretresa - odluku donosi SPS, na prijedlog
tuţitelja.
Ako je oštećeni drţavljanin Bosne i Hercegovine, ustupanje nije
dopušteno ako se on tome protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje
njegovog imovinskopravnog zahtjeva.

Preuzimanje kriviĉnog gonjenja od drţave (član 434.)


Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane drţave da se u Federaciji
preduzme krivično gonjenje drţavljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima
prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadleţnosti Federacije
izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine, dostaviti sa spisima nadleţnom
231 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

tuţitelju. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje, kao i o


pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku, obavijestit će se,
diplomatskim putem, strana drţava koja je uputila zahtjev.

GLAVA XXXII - POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE,


REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA
NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH
SLOBODE (ĉl. 435. – 444.)
Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435.)

Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je


bila pravomoćno izreĉena kriviĉnopravna sankcija ili koja je oglašena
krivom, a osloboĊena od kazne, a kasnije je povodom vanrednog pravnog
lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom
presudom osloboĊena od optuţbe, ili je optuţba odbijena osim u sljedećim
sluĉajevima:
1. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optuţba odbija došlo
zbog toga što je u ponovljenom postupku tuţitelj odustao od kriviĉnog
gonjenja, a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjiĉenim,
odnosno optuţenim,
2. ako je u ponovljenom postupku presudom optuţba odbijena zbog
nenadleţnosti suda, a ovlašteni tuţitelj je preduzeo kriviĉno gonjenje pred
nadleţnim sudom.
OsuĊeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim laţnim priznanjem ili
na drugi naĉin namjerno prouzrokovao osudu, osim ako je na to bio prinuĊen.

Zastarjelost potraţivanja za naknadu štete (član 436.)

Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana


pravomoćnosti presude kojom je optuţeni osloboĊen od optuţbe ili kojom
je optuţba odbijena, odnosno pravomoćnosti rješenja tuţitelja ili suda
kojim je postupak obustavljen, a ako je povodom zahtjeva za podnošenje
vanrednog pravnog lijeka podnesena ţalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana
prijema odluke tog vijeća.
Prije podnošenja sudu tuţbe za naknadu štete, ostećeni je duţan da se
svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja
sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade.

Podnošenje tuţbe nadleţnom sudu za naknadu štete (član 437.)


Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno
ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva, oštećeni moţe kod nadleţnog suda podnijeti tuţbu za naknadu štete.
Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva, oštećeni
moţe podnijeti tuţbu u pogledu ostatka zahtjeva.

232 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Tuţba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. U sluĉaju da


Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane
osude ona stiĉe pravo regresa od kantona ĉijim je zakonom osnovan sud koji je
donio pravomoćnu presudu, odnosno rješenje.

Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438.)

Nasljednici oštećenog nasljeĊuju samo pravo oštećene osobe na


naknadu imovinske štete. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove
smrti nastaviti postupak za naknadu štete, odnosno pokrenuti postupak ako je
oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla.

Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439.)


Pravo na naknadu štete pripada:
a) osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kriviĉnog postupka
ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom osloboĊena od
optuţbe ili je optuţba odbijena,
b) osobi koja je izdrţavala kaznu lišenja slobode, a povodom ponavljanja
kriviĉnog postupka izreĉena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju
od kazne koju je izdrţala ili joj je izreĉena kriviĉnopravna sankcija koja se
ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom, a osloboĊena od kazne,
c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa, neosnovano
lišena slobode ili je zadrţana duţe u pritvoru ili ustanovi za izdrţavanje
kazne ili mjere, osobi koja je u pritvoru provela duţe nego što traje kazna
zatvora na koju je osuĊena.
Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na
naknadu štete ako joj nije odreĊen pritvor, niti joj je vrijeme za koje je lišena
slobode uraĉunato u izreĉenu kaznu za kriviĉno djelo ili za prekršaj . Naknada
štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala
lišenje slobode.

Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440.)


Ako je sluĉaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje
slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio
povrijeĊen ugled te osobe, sud će, na njen zahtjev, objaviti u novinama ili drugom
sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost
ranije osude, odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije prikazan u
sredstvu javnog informiranja, ovakvo saopćenje će se, na zahtjev te osobe,
dostaviti organu, privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba
zaposlena, a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U.G.

Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441.)


Poslije smrti osuĊene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva
pripada njenom braĉnom odnosno vanbraĉnom drugu, djeci, roditeljima, braći i
sestrama. Zahtjev se moţe se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog
lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je usljed pravne kvalifikacije djela

233 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

u ranijoj presudi bio teţe povrijeĎen ugled osuĎene osobe. Zahtjev se podnosi
sudu u roku od šest mjeseci. O zahtjevu odluĉuje vijeće.

Rehabilitacija (član 442.)


Sud će po sluţbenoj duţnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis
neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja organu
nadleţnom za voĎenje kaznene evidencije. O poništenom upisu ne smiju se
nikom davati podaci iz kaznene evidencije.

Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444.)


Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode
prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se
radni staţ, odnosno staţ osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je
zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staţ izgubila. Prilikom
svakog rješavanja o pravu na koje utiče duţina radnog staţa, odnosno staţa
osiguranja, nadleţni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staţ priznat odredbom
stava 1. ovog člana. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo
ostvaruje, isplatit će se iz sredstava budţeta Federacije propisani doprinos za
vrijeme za koje je odredbom stava 1. ovog člana staţ priznat. Staţ osiguranja
priznat odredbom stava 1. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staţ.

GLAVA XXXIII - POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE

Traţenje adrese (član 445.)


Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjiĉenog/ optuţenog, kad je to
po odredbama ovog zakona neophodno, tuţitelj, odnosno sud će zatraţiti od
policijskih organa da osumnjiĉenog/optuţenog potraţe i da tuţitelja, odnosno sud
obavijeste o njegovoj adresi.

Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446.)


Izdavanje potjernice moţe se narediti kad se osumnjiĉeni/optuţeni protiv
kojeg je pokrenut kriviĉni postupak zbog kriviĉnog djela za koje se po zakonu
moţe izreći kazna zatvora tri godine ili teţa kazna nalazi u bjekstvu, a postoji
naredba za njegovo dovoĊenje ili rješenje o odreĊivanju pritvora. Izdavanje
potjernice nareĊuje sud.
Izdavanje potjernice naredit će se i u sluĉaju bjekstva osuĊenog iz
ustanove u kojoj izdrţava kaznu , bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz
ustanove u kojoj izdrţava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode. Naredbu u
takvom slučaju izdaje upravnik ustanove.

Izdavanje objave (član 447.)


Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s kriviĉnim
djelom, ili ove predmete treba pronaći, a naroĉito ako je to potrebno radi
ustanovljenja istovjetnosti pronaĊenog nepoznatnog leša, naredit će se izdavanje
objave kojom će se zatraţiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji
vodi postupak.

234 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako


postoji osnovana sumnja da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba došlo usljed
krivičnog djela.

Povlaĉenje potjernice ili objave (član 448.)


Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave duţan je da je odmah
povuĉe kad se pronaĊe traţena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost
kriviĉnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili
objava nije više potrebna.

Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449.)


Potjernicu i objavu raspisuje nadleţni policijski organ koga odreĊuje sud u
svakom pojedinom sluĉaju, odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na
izdrţavanju kazne ili zavodske mjere.
Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u
inozemstvu, nadleţno ministarstvo Bosne i Hercegovine moţe raspisati
meĊunarodnu potjernicu.
KRAJ
DODATI – PROĈITATI ZOBS

235 WWW.BH-PRAVNICI.COM