Вы находитесь на странице: 1из 11

Određenje

VIKTIMOLOGIJE
Viktimologija je kriminološka disciplina koja
proučava žrtve ljudskih radnji koje se mogu
pripisati krivici učinioca, a koje su u krivičnom
zakonodavstvu predviđene kao krivična dela ili su
u međunarodnim aktima o ljudskim pravima
određene kao teška kršenja fundamentalnih
prava čoveka
Određenje
KRIMINALISTIČKE VIKTIMOLOGIJE

Kriminalistička viktimologija je poddisciplina


viktimologije koja izučava obeležja i efekte
kriminalne viktimizacije sa prevashodnim ciljem
da pruži doprinos kriminalističkim istragama i
unapredi saznanja od značaja za zaštitu žrtava u
pretkrivičnom i krivičnom postupku
CILJ I ZADACI VIKTIMOLOGIJE

Osnovni cilj: dolaženje do takvih naučnih saznanja o faktorima


viktimizacije koja se mogu upotrebiti kao osnov za izgradnju efikasnih
preventivnih mera
Pored toga, njen cilj jeste i dolaženje do što potpunijih saznanja o
posledicama viktimizacije i problema sa kojima se žrtve suočavaju
nakon izvršenog krivičnog dela
 
Zadaci viktimologije jesu:
 Izučavanje pojavnih obeležja viktimizacije, njenih posledica i
reagovanja pojedinca i društva na viktimizaciju (merenje obima i
efekata viktimizacije, identifikovanje problema sa kojima se žrtve
suočavaju i izučavanje društvenog reagovanja na žrtve i viktimizaciju);
 Utvrđivanje faktora viktimizacije;
 Stvaranje sistema mera za redukovanje (primarne i sekundarne)
viktimizacije
OSNOVNI CILJ I ZADACI
KRIMINALISTIČKE VIKTIMOLOGIJE
Osnovni cilj: dolaženje do naučnih saznanja koja će unaprediti:
- efikasnost kriminalističkih istraga
- zaštitu žrtava u pretkrivičnom i krivičnom postupku

Zadaci kriminalističke viktimologije jesu:

 Utvrđivanje faktora koji utiču na odluku žrtve da prijavi zločin i


sarađuje sa organima formalne kontrole kriminaliteta;
 Utvrđivanje faktora reviktimizacije, kao i faktora sekundarne
viktimizacije žrtava u pretkrivičnom i krivičnom postupku;
 Stvaranje sistema mera za redukovanje reviktimizacije i
sekundarne viktimizacije u pretkrivičnom i krivičnom postupku
POJAM ŽRTVE

 Pojam žrtve u užem smislu obuhvata lica čija su


dobra ili prava neposredno povređena ili ugrožena
izvršenjem krivičnog dela, odnosno kršenjem
međunarodno priznatih normi o ljudskim pravima

 Shvaćen u širem smislu, pojam žrtve bi obuhvatio lica


i druge subjekte (socijalne grupe, kolektive, društvo)
čija su dobra ili prava neposredno ili posredno
povređena ili ugrožena izvršenjem krivičnog dela ili
drugih kažnjivih radnji, odnosno kršenjem
međunarodno priznatih normi o ljudskim pravima
Direktne i indirektne žrtve

Pod pojmom direktne ili primarne žrtve


podrazumeva se lice koje je neposredno iskusilo
viktimizaciju, odnosno pretrpelo krivično delo i
njegove posledice

Indirektne ili sekundarne žrtve uključuju lica iz


bližeg okruženja direktne žrtve (npr. članovi
porodice i dr.) koja emocionalno pate ili trpe
finansijske posledice krivičnog dela, iako nisu
bile neposredno izložene viktimizaciji
VIKTIMIZACIJA
 Najopštije, viktimizacija podrazumeva stradanje, odnosno proces postajanja žrtvom. Žrtva
krivičnog dela je izložena stradanju kroz događaje i procese koji se označavaju pojmovima
primarne i sekundarne viktimizacije

 Primarna viktimizacija obuhvata proces i posledice samog traumatičnog događaja,


odnosno stradanja žrtve koje neposredno proističe iz radnje izvršenja krivičnog dela

 Sekundarna viktimizacija podrazumeva pooštravanje posledica primarne viktimizacije


putem neodgovarajućeg reagovanja pre svega predstavnika organa formalne kontrole
kriminaliteta, ali i drugih subjekata koji neposredno ili posredno dolaze u kontakt sa
žrtvom krivičnog dela. Sekundarnoj viktimizaciji su naročito podložne određene
kategorije lica koja su, zbog svog uzrasta, psihičkih i fizičkih obeležja ili karaktera
viktimizacije, osobito ranjiva

 U literaturi se govori i o tzv. tercijarnoj viktimizaciji koja označava trajnu obeleženost osobe
ulogom žrtve određenog zločina. Često, radi se o trajnom diskriminisanju ili odbacivanju
žrtve (npr. žene silovane od neprijateljskih vojnika ili žrtve trgovine ljudima) od sredine u
kojoj živi, što po pravilu izaziva izuzetno teške posledice po nju
RIZIK VIKTIMIZACIJE

Rizik viktimizacije predstavlja verovatnoću


stradanja od određenog kriminalnog ponašanja.
On je rezultat delovanja različitih unutrašnjih i
spoljašnjih faktora i kao takav, nije ravnomerno
raspoređen u populaciji

Činioci koji određuju stepen rizika viktimizacije


uključuju:
 lična obeležja, odnosno viktimogene predispozicije (o
kojima će biti reči u nastavku) i
 situacione okolnosti (npr. prisustvo vatrenog oružja,
slaba osvetljenost itd.)
VIKTIMOGENE PREDISPOZICIJE
 Viktimogene predispozicije predstavljaju obeležja nekog subjekta
koja čine da on bude trajno ili privremeno podložniji viktimizaciji
određenim tipom kriminalnog ponašanja

 Prema poreklu, viktimogene predispozicije se mogu podeliti na:


 urođene (različita biološka obeležja, npr. pol, konstitucija, urođeni mentalni
deficiti, različiti tipovi invaliditeta itd.) i
 stečene (npr. različita bihevioralna i socijalna obeležja)
  
 Prema trajnosti, viktimogene predispozicije se dele na:
 trajne (npr. pol, mentalna zaostalost i dr.) i
 privremene (npr. zanimanje, uzrast, privremeni duševni poremećaji i dr.).
VIKTIMITET

 Viktimitet - ukupnost kriminalnih viktimizacija na


određenom prostoru i u datom vremenskom periodu
Ovaj pojam je pandan pojmu kriminalitet koji označava ukupnost
izvršenih zločina (krivičnih dela)

Po pravilu, organima formalne socijalne kontrole je poznat


samo jedan (manji) deo viktimiteta odnosno izvršenih
kriminalnih viktimizacija

Вам также может понравиться