www.sajt.com.

hr

FONETIKA I FONOLOGIJA
1. IME I DEFINICIJA FONETIKE Fonetika je lingvisti ka disciplina koja se bavi prou avanjem ljudskih glasova sa svih mogu ih aspekata: tipova izgovora, prozodije, ritma, fiziologije, fizike, akustike, psihologije, ortoepije, ortografije i funkcionalnih vrijednosti. Naziv fonetika dolazi od gr ke rije i fonetik. Za fonetiku su se zanimali jo stari civilizirani narodi Indijci i Kinezi, a napose Grci i Rimljani, jo od onog trenutka kada su se glasovi po eli predstavljati simbolima. Ve Aristotel dijeli konsonante na zvu ne i bezvu ne i primje uje tri tipa akcenta u gr kom. Olak avaju a okolnost za rani interes za fonetiku je u tome to se fonetika odvija u sferi egzaktnog i perciptibilnog, jer su glasovi egzaktne kategorije. No, u jeziku nije uvijek tako (semantika). Fonetika postaje egzaktnom znano u tek tek krajem 18. stolje a. Prema Trubetzkoju, fonetika je znanost o materijalnoj strani ljudskog glasa (La phontique est la science de la face materielle du langage humain.). Predmet fonetike su artikulirani ljudski glasovi. Bitna razlika izme u artikuliranih i neartikuliranih glasova jest u tome to se artikulirani glasovi proizvode svjesno, vlastitom voljom, dakle posredstvom psiholo kog ustrojstva samog ovjeka, a neartikulirani uglavnom nevjesno, hotimi no. I u tome to kombiniranjem artikuliranih glasova mogu nastati poruke (broj kombinacija je beskona an), dok se neartikulirani glasovi ne mogu kombinirati (pla , krik, smijeh) nego su sami po sebi jednozna na poruka. Fonetika kao dio fizike Fizikalni aspekti glasa odnosno njegova akusti na definicija predstavlja zvu ne vibracije koje proizvodi neki predmet dok titra. U svojoj fizikalnoj su tini nema nikakve razlike izme u artikuliranog i neartikuliranog tona. Kada slu amo glazbu, za nas nije toliko va an pojedini ton koji proizvodi instrument, ve artikulacija notnog teksta odnosno kombinacije tonova koje prepoznajemo kao melodiju. Isto tako je u jeziku, jedan ton ne ini izri aj ve njihova kombinacija. Odnosom tih kombinacija bavi se lingvistika u irem smislu, pa i fonetika. Fizikalni karakter fonetike: fonetika je dakle dio akustike i prema tome dio fizike. Glasovi su gra evni materijal od kojih su sa injeni izri aji. Zbog toga neki lingvisti ne smatraju fonetiku dijelom lingvistike. Jezik se mo e prou avati na vi e razina, kao na primjer: morfolo ka, sintakti ka, semanti ka, leksikolo ka, etimolo ka i dr. Sve se ove razine ispreple u me u sobom i nije uvijek jednostavno razlu iti bilo koju od njih radi njihova prou avanja. No, iz didakti kih razloga to je ponekad nu no, pa emo i mi tako postupiti u slu aju fonetike. Pojmovi: valovi (ondes), vibracije, titraji (vibrations), amplitude (amplitudes), frekvencije (frquences), glasiljke, glasne ice (cordes vocales), otvorenost (ouverture), zatvorenost (fermeture), upljina (cavit), zvuk (son), glas (voix).

2. PREDMET I PODJELA FONETIKE Gotovo da nema znanosti ni znanstvene discipline koja bi zahva ala samo jednu sferu dru tvenog ivota, odnosno ije bi se prou avanje moglo pratiti samo sa jedne to ke gledi ta. Ako kao predmet prou avanja uzmemo npr. stablo lako emo se uvjeriti da ga razli ito gleda slikar, umar, tesar, brodograditelj, pjesnik, proizvo a papira itd. Ista je stvar i s fonetikom, razli ito je promatra fiziolog, lingvist, pjesnik ili sam foneti ar. Dakle, prou avanje fonetskih pojava pretpostavlja tri osnovne razine: fizikalnu, artikulativnu i psihi ku, te njihove kombinacije. To je lako ustvrditi ako je podsjetimo na na in preno enja jezi nih poruka (circuit de la parole). Izri aj ima dva lica: materijalno (nelingvisti ko) kojim se bavi fonetika te jezi no (lingvisti ko) kojim se bavi fonologija. Op a fonetika (phontique gnrale) izu ava sve fenomene vezane uz proizvodnju glasova i njihovu artikulaciju, distribuciju, promjene, funkcioniranje govornog aparata (appareil phonatoire/ appareil de phonation/ organes de phonation), fonetiku glasa, sloga, izri aja, ritmi ke grupe itd; u svim jezicima svijeta. Prou ava ono to je zajedni ko svim govornicima i svim jezicima svijeta. Deskriptivna fonetika (phontique descriptive) definira i svrstava glasove ili kombinacije glasova, bilo kojeg jezika uop e ili pojedinih jezika i govora u jednom odre enom trenutku. Deskriptivna fonetika prou ava foneti ke specifi nosti pojedinih jezika (usporediti: hrvatski/ francuski/ kineski/ arapski) i pojedinih dijalekata ili govora (usporediti: novo tokavski/ kajkavski/ akavski), te opisuje njihove fonolo ke inventare (primjer: hrvatski: 5 vokala, francuski: 16 vokala; primjer ekam da vidi moju sestru - atab ktyvwamas:r). Historijska fonetika (phontique historique, phontique volutive) prou ava fonetske promjene koje su se dogodile unutar jednog jezi nog sustava i razloge koji su na to utjecali. Pogledati: A.Martinet: Economie...; osi : Uvod u studij francuskog jezika Primjeri: Vokali: 5 u latinskom, a 16 u francuskom jeziku. Nazalnost: ne postoji u latinskom, karakteristi na za francuski jezik. Afrikati: ne postoje u latinskom, postoje u starofrancuskom, a opet u modernom francuskom ne postoje. Ovim se pitanjima osobito bavila lingvisti ka kola koju nazivamo historijsko-komparativna gramatika. Komparativna fonetika (phontique comparative) usporedno izu ava fonetske fenomene, napose kod jezika koji imaju zajedni kog pretka (romanski jezici, indoeuropski jezici). Tako

se unutar romanskih jezika mogu uspore ivati fonetske pojave u francuskom, katalonskom, panjolskom ili u nekoj drugoj jezi noj pojavi. Normativna fonetika ili ortoepija (orthopie) prou ava pojave i propisuje pravila za dobar izgovor nekog jezika. Njezin se u inak mo e dobro pratiti kod djece dok u e materinski jezik ili onih koji tek po inju u iti strani jezik, kod pojedinaca koji ne mogu izgovarati neke foneme ili grupu fonema. Unutar ortoepije ili kao njen logi an pandan, name e se i postojanje korektivne fonetike (phontique corrective), koja upravo za predmet svoga rada ima ispravljanje krivog izgovora ili manjkavosti pri izgovoru. Jedna od najpoznatijih ustanova koja se bavi pitanjima korektivne fonetike je SUVAG. Eksperimentalna ili laboratorijska fonetika (phontique experimentale) je osobita vrsta deskriptivne fonetike; razvila se naro ito u tridesetim godinama XX. stolje a. S pomo u aparata (oscilatora, spektrografa, sonografa i drugih) n egzaktan se na in prou ava i prat i foneti ke fenomene Funkcionalna fonetika, fonematika ili fonologija (phontique fonctionnelle, phonmique ou phonologie) danas se izu ava kao zasebna lingvisti ka disciplina, metodolo ki i sadr ajno razli ita od fonetike, ali ipak o njoj ovisna. Predmet prou avanja nisu sami glasovi nego prije svega njihove karakteristike definiranje razlikovno u od drugih, s kojima ulaze u kombinacije za stvaranje izri aja i zna enja. Pra ka lingvisti ka kola i njezini najva niji predstavnici Trubetzkoj i Jakobson, najzaslu niji su to je fonologija dobila posebno mjesto u okviru jezi nih prou avanja. Od na ih lingvista posebno treba istaknuti arka Mulja i a i Dalibora Brozovi a. 3. GOVORNI ORGANI U ovom emo poglavlju re i ne to o fiziolo kim osobinama glasova (caractre physiologique). Svaki na izri aj (nonc) ostvaruje se osobinama glasova (caractre physiologique). Analizom odnosno ra lanjivanjem govornog lanca dolazimo do glasova (sons/voix) minimalnih izri ajnih jedinica. Glas je skup asrtikulacijsko-akusti kih osobina koje se realiziraju djelovanjem na ih govornih organa (organes de phonation, organes phonatoires, organes de la parole). Suvremena je fonetika, pomo u tehni kih pomagala uspjela do tan ine opisati glas (spektrograf i drugi aparati) pa se tu u velikoj mjeri pribli ila potrebama fonologije i pomogla joj u opisu distinktivnih obilje ja fonema (IDO). Govorni aparat (appareil phonatoire) Kako nastaje glas? Plu a (poumons) su organ koji prvenstveno slu i za disanje. Disanje (respitaion) se sastoji od udisaja (inspiration) i izdisaja (expiration). Foneti are prvenstveno zanima ono to se doga a kod izdisaja; u rijetkim slu ajevima i kod rijetkih jezika i ono to se doga a kod udisaja, jer foneti ari prou avaju glas koji nastaje izdisajem. Prvotna svrha d isanja tako er nema veze s jezikom kao dru tvenom pojavom.

Du nik (trache, trache-artre) se nastavlja na plu a, a grkljan (larynx) se nalazi na zavr etku du nika. Glasne ice, glasiljke ili glasnice (cordes vocales) su zapravo zalisci koji se, prilikom govora, otvaraju i zatvaraju te predstavljaju jedini organ ljuskog tijela namjenjen prvenstveno govoru. Ovisno o brzini titranja glasnica, glas e biti dubok (grave) ili visok (aigu) od 60 titraja u sekundi za mu ki bas do 1300 za enski sopran; prosje no mu ki glasovi 100-150, a enski 200-300 titraja u sekundi. Rezonatori: usna upljina (cavit buccale) i nosna upljina (cavit nasale). upljine imaju ulogu poja ala, to su ve e, glasovi su dublji i obratno, to su manje glasovi su vi i. Svod usne upljine naziva se nepce (palais) koje je sastavljeno od od prednjeg ili tvrdog nepca (palais dur) i stra njeg ili mekog nepca (palais mou ili voile du palais). Glasovi koji se tvore na prednjem nepcu nazivaju se palatali (palatales), a oni na stra njem velari (vlaires). Jezik (langue) je najva niji organ u usnoj upljini, toliko va an da su po njemu brojni jezici dobili i ime. Prvotna mu je namjena prehrambena. Budu i da je rije o vrlo elasti nom, zapravo najelasti nijem mi i u u ljudskom organizmu, vrlo je podoban za artikulaciju raznih vrsta glasova. Svaki njegov pojedini dio ima posebno ime od kojih dolaze i brojni nazivi u fonetici: vrh (apex apical), hrbat (dorsus dos dorsal). Usne (lvres; pridjev: labial). Gornja usna (la lvre suprieure) i donja usna (la lvre inferieure). Usne se nalaze u produ etku eljusti (marchoires) od kojih je gornja fiksna (nepokretna), a donja pokretna. Zubi (dents; pridjev dental) predstavljaju va an element u tvorbi glasova. Desni (alvoles; pridjev alvolaires). Dobro poznavanje navedenih termina na latinskom, francuskom i hrvatskom neophodno je za pra enje nastave iz fonetike i fonologije. 4. TIPOVI ARTIKULACIJE Zbog velike gipkosti govornih organa (prvenstveno jezika i usana), mogu e su bezbrojne kombinacije orvora (ouverture) i zatvora (fermeture) u usnoj upljini. U pogledu slobode prolaza zraka kroz usnu upljinu, mo emo razlikovati tri osnovna tipa artikulacije: Slobodan (libre) Stje njen (rtrci) Zatvoren (arrt)

Prvim tipom smatraju se vokali (voyelles), a druga dva predstavljaju konsonante (consonnes). Kod vokalskih artikulacija, prolaz zraka kroz du nik i usta (pharyngo-buccal) je slobodan (libre). to je taj otvor ve i, to jest, to je jezik vi e udaljen od nepca, to su vokali koji tada nastaju otvoreniji. S akusti ke to ke gledi ta, polo aj jezika i usana odgovara visokim (hautes) i niskim (basses) frekvencijama (frqances). Korelacija je o ita: to je jezik bli e nepcu frekvencije su vi e i vokali su vi i, reksiji, o triji; i obratno: to je jezik dalje od nepca frekvencija je ni a i vokali su dublji. Slogotvornost

Vokali mogu sami initi slog (syllabe): eau /o/; est / )/; ou /u/, pa ka emo da su oni slogotvorni (syllabiques), a konsonanti ne mogu, pa za njih ka emo da su neslogotvorni odnosno asilabi ni (assyllabiques). S obzirom na monosilabi ki karakter francuskog jezika, vokali mogu dati i minimalnu jedinicu zna enja (monme). Na primjer [o] = voda. Budu i da konsonanti ne mogu tvoriti slog, oni to rade sa svojim susjednim vokalom tj. zvone sa svojim susjednim vokalom odakle i potje e njihovo ime consonnes koje je nastalo od prijedloga con (s, sa) i glagola sonner (zvoniti). Zapreke Svi konsonanti se tvore s pomo u neke zapreke (obstacle), ustvari, na ovaj ili na onaj na in, stje njenjem usnog kanala (canal buccal). O tome kakve sve tipove stje njenja imamo govorit e se posebno prilikom izu avanja tvorbe konsonanata. Ovo je princip artikulacijskog (fonetskog) tvorbenog opisa francuskih glasova. Svaki glas osim svojih artikulacijskih svojstava (mjesto i na in tvorbe) ima i svoja inherentna distinktivna obilje ja (IDO, traits distintifs), koja je u tijesnoj vezi s na inom i mjestom tvorbe, ali im je pristup s metodolo ke strane druga iji. No to nas pitanje vodi prema jednoj drugoj disciplini, prema fonologiji. 5. PODJELA I OPIS GLASOVA S ARTIKULACIJSKE TO KE GLEDI TA Razli ite tipove artikulacije uvjetuje razli it polo aj govornih organa. Iz tih razli itih artikulacija proizlaze i razli iti glasovi. Spomenuli smo razliku u proizvodnji konsonanata i prednjih vokala, te razli itim tipovima artikulacije konsonanata. Mogu i kriteriji za razlikovanje karakteristi nih artikulacija su: mjesto tvorbe ili artikulacije (lieu d'articulation) titranje glasiljki (vibration des cordes vocales) na in tvorbe ili artikulacije (mode d'articulation) prolaz zra ne struje Prema mjestu artikulacije, konsonante dijelimo na: Dvousneni ili bilabijali (biabiales): b, p, m Zubnousneni ili labiodentali (labiodentales): f, v Zubni ili dentali (dentales): t, d, n Alveolari (alvolaires): t, englesko d Prednjonep ani (palatales): j, nj, lj, , , , d , c, , Stra njenap ani (vlaires): k, g, h Prema osnovnoj podjeli prema mjestu tvorbe, konsonanti se dijele na labiale, dentale, palatale i velare.

Prema titranje glasiljki, konsonanti se dijele na: Zvu ne (sonores, voises) konsonante koji nastaju prilikom titranja glasnica. Bezvu ne (sourdes, non voises) konsonante prilikom ije artikulacije glasiljke ne titraju. Prema na inu tvorbe, konsonanti se dijele na: Prekidne, okluzive (occlusives): p, t, k, b, d, g + afrikate donekle Neprekidne, frikative ili spirante (fricatives, spirantes): f, v, s, , , z, h, l, r Prema prolazu zra ne struje, konsonanti se dijele na: Oralne (orales) koji nastaju kada zra na struja prolazi kroz usnu upljinu, Nazalne (nasales) koji nastaje kada zra na struja prolazi kroz nosnu i usnu upljinu (m, n, nj, englesko n)

Afrikate i likvide Osnovna karakteristika svih podjela je heterogenost kriterija, pa se pojedini glasovi mogu na i u vi e dijeljenih skupina. Prema mjestu i na inu tvorbe posebno mjesto zauzimaju afrikate (affriques) jer su sastavljeni od jednog prekidnog i jednog neprekidnog suglasnika, zvu nog ili bezvu nog; npr. / / = /t/ + / /; /d / = /d/ + / /. S afrikatama treba biti oprezan i re i da / /, iako po postanku /t/ i / /, nije isto to i /t/ i / /. Rije je o novom fonemu,a ne o dva biv a. Francuski jezik danas nema afrikata, ali ih je imao u povijesnom razvoju. Afrikate u hrvatskom su: /c/, / /, / /, /d / i / /. Likvide (liquides) ine osobito va nu skupinu suglasnika. Po mjestu tvorbe su alveolari, po na inu tvorbe frikativi, po zvu nosti zvu ni, a po prolazu zra ne struje orali. Me utim, postoji i alveolarno /r/. Fonem /l/ je lateral (latrale), dok je /r/ uglavnom vibrant (vibrante), alveolaran, zvu an, neprekidan i oralan. Francuski jezik poznaje uvularni /r/ (uvulaire/, koje se artikulira na mekom nepcu i resici. 6. PROZODIJSKE KARAKTERISTIKE FRANCUSKOG JEZIKA Prozodija je znanstvena disciplina koja se bavi prou avanjem prozodijskih jedinica (visine, trajanja i intonacije). Prozodem je skup obilje ja koja ine obilje je sloga, iako se esto pripisuju vokalima ( to je neto no; latinski se vokali dijele na duge i kratke, a hrvatski ne). Dok fonemi objedinjuju akusti ke i artikulacijske osobine glasova, prozodemi se odnose na njihova respiratorna i muzi ka svojstva. Prozodijska su obilje ja: silina (udar, naglasak osnovno prozodijsko obilje je), duljina (kvantitet) i intonacija.

Akcent ili naglasak je fonolo ko distinktivno sredstvo koje nije ograni eno samo na jedno mjesto, na jedan segement nego se sastoji u konktastu nagla enih i nenagla enih slogova, pa uklju uje vi e slogova ili cijelu rije . Tako er i na razini re enice ili iskaza mo emo osnovnom zna enju re enice dodavati razli ite sadr aje isti u i akcentom pojedine rije i: Petar je danas prodao ku u Mariji. (Petar, a ne Marko) Petar je danas prodao ku u Mariji. (danas, a ne ju er) Petar je danas prodao ku u Mariji. (prodao, a ne poklonio) Petar je danas prodao ku u Mariji. (ku u, a ne automobil) Petar je danas prodao ku u Mariji. (Mariji, a ne Jasni) I ovdje je distinktivna funkcija akcenta mogu a samo u okviru ove cjeline tj. cijele re enice. Uz akcent ve e se i re eni na melodija ili intonacija kojom ne to mo emo konstatirati (Ti si to ponovno u inio.), pitati (Ti si to ponovno u inio?) ili izraziti prijekor (Ti si to ponovno u inio!). i za tu razliku je potrebna cijela re enica. Postoje dakle razlikovna sredstva koja nisu ograni ena na jedan segment rije i nego se prote u na cijelu rije ili re enicu. Ta se sredstva u ameri koj lingvistici zovu suprasegmentalni fonemi, dok se u binarizmu koriste nazivi prozodija i prozodemi. Slog Od op eg prema pojedina nom: tekst (discours), izri aj (nonc), ritmi ka grupa (groupe rythmique), monem (monme), slog (syllabe), glas (son, voix). Slog je slijed on najmanje jednog vokala i jednog konsonanta, ali ga mo e initi i jedan vokal (haie /)/, eau /o/, aux /o/, est /)/). Rije se mo e sastojati od jednog, ali i od vi e slogova. S obzirom na to da je francuski tipi an monosilabi ki jezik, ima golem broj rije i osnovnog vokabulara sastavljenog samo od jednog sloga: /po b/, /po/, /pu/, /pe/, /p )/, /pa/, /py/, /pab/ itd. Svaki slog mo e biti otvoren (ouverte) ili zatvoren (ferme). To je injenica od presudne va nosti za razvoj francuskog vokalizma i za broj vokala u francuskom jeziku, primjerice, /me/ - /m):r/, /bo/ - /b3n/. Ve inu slogova u francuskom predstavljaju otvoreni slogovi (oko 80%). Sli no je stanje i u drugim indoeuropskim jezicima, pa prema tome pripada fonetskom ustrojstvu jezika kao takvog. Otvoren slog je onaj koji zavr ava vokalom, a zatvoren onaj koji zavr ava konsonantom. Primjeri: Otvoreni slogovi: pa/ra/di pre/se/de Zatvoreni slogovi: m3r/t)l v)r/dikt po/li/fo/ni 3rdr/

Konsonantske grupe Kada imamo slijed od vi e konsonanata, rije se ra lanjuje na slogove tako da prvi konsonant u grupi ide u prethodni slog, a drugi konsonant zapo inje novi slog. Dakle, s konsonantom

zavr ava i zapo inje slog. Iznimku predstavljaju grupe mutta cum liquida, u kojima i prvi i drugi konsonant idu u sljede i slog. Primjer: e/krir/, a/pli/ke. Slijed od vi e konsonanata nazivamo konsonantskom grupom (groupe consonnantique). Konsonantna grupa mo e biti:  Inicijalna (initial): croire, prendre, transcrir  Medijalna (mdiane): esprer, comprendre, verdict  Finalna (final): attendre, portable, pauvre Grupa mo e biti sastavljena i od vi e od 2 konsonanta. Konsonantska grupa u francuskom mo e nastati i izgovorom slijeda rije i u nizu: [ llyi...]. Konsonanti su asilabi ni (asyllabique), jer ne mogu tvoriti slog, dok su vokali silabi ni (syllabiques), jer to mogu. Princip je taj da svaki vokal tvori po jedan slog (malalbe, vhicule, crer), pri emu u francuskom valja voditi ra una o grafiji, budu i da u pojedinim slu ajevima veliki broj grafema stoji za samo jedan vokalski fonem (chteau, pour, chauffeur). Udvojeni konsonanti i diftonzi Udvojenim konsonantima (consonnes gmines ou doubles) ne izgovaraju se udvojeno, to jest, ne izgovaraju se razli ito od obi nih (neudvojenih) konsonanata. Kod rastavljanja na slogove, granica sloga je u grafiji izme u ta dva konsonanta (com/men/ce/), a u izgovoru, po istim pravilima kao i u drugim rije ima, to jest kao da nije rije o udvojenim konsonantima. Kada unutar jedne rije i imamo slijed vi e vokala, u principu svaki vokal ini poseban slog. Takav susret nazivamo zijevom ili hijatom (hyatus) (be/a; ko/eg/zis/s%b:s) Diftong (diphtongue) je susret jednog poluvokala i jednog vokala. Poluvokal i vokal u diftongu pripadaju istom slogu: /vwa:r/, /pj):r/. 7. VOKALI (VOYELLES) Otac dana njeg francuskog vokalskog sustava je latinski. Latinski je imao 5 vokala i deset vokalskih fonema. Svaki je, naime, vokal bez obzira na polo aj, mogao biti dug i kratak, a kako je vokalska kvantiteta bila fonolo ki relevantna, to je svaki vokal imao po dvije vrijednosti. Me utim, razvitak latinskog vokalizma tekao je, zahvaljuju i sinkopi i ispadanju vokala u nenagla enim slogovima, prema otvorenim i zatvorenim slogovima, i kasnije, prema zatvorenim i otvorenim vokalima, dakle, prema onome to se u fonetici naziva apertura (aperture).

FRANCUSKI VOKALI U JONESOVU TRAPEZU

Palatali Zatvoreni [i] [y] Poluzatvoreni [e] [] Poluotvoreni [ )] [)b ] Otvoreni [a] Podjela vokala: [ $] [ ] [b]

velari [u]

[o]

[ 3] [ 3b] [%b] [ %]

1. Prema stupnju otvorenosti: a) Otvoreni (ouvertes): a, %, %b b) Poluotvoreni (semi-ouvertes): ), , 3, ob, b, )b c) Poluzatvoreni (semi-fermes): e, , o d) Zatvoreni (fermes): i, y, u e) Poluvokali (semi-voyelles): j, y, w 2. Prema mjestu tvorbe: a) Prednji (palatales, anterieures): a, ), e, i, %b, )b b) Srednji (medianes, composes, labialises, arrondies): , , y, b c) Stra nji (posterieures, velaires): %, o, 3, u, ob 3. Prema prisutnosti nazalnosti: Nazalni su vokali oni vokali koje prati nazalni izgovor i oni su u francuskom jeziku potpuni fonemi za razliku od hrvatskog gdje su nazali varijante (alofoni) osnovnog oralnog fonema. Nazali su: %b, b, )b, ob Vokalska kvantiteta (quantit vocalique) Vokalska kvantiteta (quantit vocalique, allongement) u francuskom jeziku nije distinktivna (razlikovna, relevantna). Raspored dugih i kratkih vokala je pozicijski i ne ovisi o samome vokalu, ve o ritni koj grupi (groupe rythmique) i vokalskom okru enju (entourage vocalique) i op enito fonetskom okru enju (entourage phontique). Da bi vokali bili dugi (allongement vocalique) moraju se ispuniti neki uvjeti:

a) Vokal mo e biti dug samo u nagla enom zatvorenom slogu (syllabe accentue, ferme). Nagla en slog je onaj slog koji se nalazi na kraju ritmi ke grupe. Evo nekoliko primjera: Pierre. Pierre regarde. Pierre regarde sa soeur. Pierre regarde sa soeur jouer de la guitare. b) Produ uju se u zatvorenom nagla enom slogu (allongement combinatoire) svi vokali, ako je slog zatvoren konsonantima /v/, /r/, /z/, / / ili konsonantskim grupama /vr/ i /vl/. c) Produ uju se svi nazali u zatvorenom nagla enom slogu bez obzira na konsonant koji zatvara slog. d) Produ uju se vokali /o/, // i /%/ bez obzira na konsonant koji zatvara slog. Nazali Od europskih jezika samo je francuski sa uvao nazale kao potpune foneme. Pozna ih jo poljski i portugalski. Nazali su u francuskom potpuni fonemi jer se svaki nazal iz nazalne serije suprotstavlja svim ostalim nazalima i svim vokalima. U dosta je nepovoljnoj poziciji nazal /b/ zbog male funkcionalne optere enosti (rendement fonctionnel). Kod artikulacije nazala od odlu ujeg je zna enja nosna upljina, mada se temeljne opozicije stvaraju kao i kod orala. Nazalni element u tvorbi se ne mo e kontrolirati. On je prisutan ili odsutan. Nazalizirani vokal (voyelle nasalise) je vokal koji na sebe prima dio nazalnosti susjednog nazalnog konsonanta, ali time ne mijenja svoj fonolo ki status, nego ustvari postaje alofon osnovnog oralnog fonema. Nazalni vokal je potpuni fonem ( part entire). U zatvorenom slogu pod naglaskom se svaki nazal produ uje, bez obzira na konsonant koji zatvara slog (vidi: allongement, quantit vocalique). Ta duljina nije fonolo ka (ex: enfance, sainte, rponse...) Grafi ka prezentacija nazala Ne mo e biti rije i o nazalnom vokalu bez prisutnosti nazalnog konsonanta; svejedno radi li se o /m/ ili o /n/. /m/ je zapravo pozicijska varijanta fonema /n/ ispred bilabijala /p/, /b/, /m/. Nazalni suglasnik na apsolutnom kraju nazalizira prethodni vokal. To je redovito /n/: vin, pont, vent, parfum. Za postojanje nazalnosti va an je sljede i raspored: V + N + C = N (nasale); npr: important, entendre, rpondre Nema nazala ili se provodi denazalizacija (denasalisation): 1. V+N+V = O (orale): ami, inactif, inoubliable 2. V + 2N + V = O (orale): innocent, anne, donner
%b grafije: an, en, aen, ao; IZNIMKE: ennui, emmagasiner, ennoblir, -ient; -ien: bien, lien, vient; en: lycen, mditerrannen.

)b grafije: in, im, n, n; IZNIMKE: examen, appendice, Benjamin, Rubens, Stendhal. Denazalizacija: inn+voyelle enski rod pridjeva i imenica, glagoli 3b grafije: on, om, mon, ombre, un/um, Columbia, jungle, columbarium, maximum, rhum, album. Denazalizacija se vr i isto kao i u prehodnom slu aju. b grafije: un, um; denazalizacija: tunnel, brune, rhume, parfumer.

Poluvokali/Polukonsonanti (semi-voyelles) Svi poluvokali ili polukonsonanti su spiranti, velari i zvu ni. /j/ nije labijaliziran dok /y/ i /w/ jesu. Korespondenti poluvokala su najzatvoreniji vokali u francuskom, to jest: /i/, /y/ i /u/; u nekim jezicima poluvokali su samo alofoni najzatvorenijih vokala i nemaju fonolo ku vrijednost. Poluvokal /j/ se nikada ne javlja u ortografiji; a kada se javlja u tom obliku onda predstavlja fonem / >/. /j/ je uvijek ispred, izme u ili iza vokala: /j):r/, /taj/, /travaje/. Izme u vokala zatvara hijat i ne tvori konsonantsku grupu: /vwaj)l/, /krej3b/. Poseban slu aj predstavlja grafija V+il (ail, oeil), V+ill (ailleurs, aille); V+ay (crayon); V+oy (voyez); C+r/l+i (crier, plier); C+ille+V (billet). Iznimke: ayez, ayons, essayer. Me utim /aj/: Bayonne, La Fayette, mayonnaise, Mayance, Himalaya, cobay. /j/ je pravi fonem i nikako se ne smije mije ati s fonemom /i/ i obrnuto: abbaye /-ei/ abeille /-ej/, pays /ei/ paie /-e/, pied /-je/, piller /ije/. Va ne opozicije nastaju udvostru avanjem fonema /j/ u nekim specifi nim situacijama s glagolima ija osnova zavr ava na /j/: nous croyons /-jo/, nous croyions /jjo/, vous voyez /je/ vous voyiez /jje/. Dakle u imperfektu i konjuktivu prezenta. Poluvokal /y/. U ortografiji je uvijek predstavljen grafemom u. Ne javlja se ni na po etku ni na kraju nego uvijek u medijalnoj poziciji: U+V: huile, hutre, huit; ili ruelle, nuage, nuit. C+R/L+UI = /Y/ fluide, lui, instruit C+R/L+U+ neki drugi vokal = /Y/, cruelle, truand /y/ se oponira /j/ u rije ima kao to su scier, suer. Poluvoka /w/. U prtografiji se javlja naj e e kao OI quoi, voiture, trois odnosno OIN: moins, loin, point. Jo se javlja u slijedu OU+V: oui, Louis, rou. Nikada se na javlja u finalnoj poziciji, a rijetko u inicijalnoj. /w/ se suprotstavlja /j/ i /y/ u rije ima: souhait/scier/suer; i rou/ruer/riez. 8. UVODNA RASPRAVA O FONEMU Glasove proizvode sva iva bi a. Sva iva bi a komuniciraju izme u sebe (ne samo glasovima), no iz toga se ne mo e zaklju iti da se svaku komunikaciju smije smatrati jezikom, usprkos injenici to govorimo o jeziku cvije a, jeziku boja, jeziku ivotinja. Svaki komunikacijski sustav operira simbolima (zastave, vojne oznake, grbovi, novac, glasovi,

slova). Da bismo razumjeli zna enje simbola, moramo razumjeti ifru, to jest priradati onoj sociolo koj skupini koja tu ifru razumije ( tap + cilindar, pet povezanih krugova; dvanaest zvijezda na plavoj podlozi, broj cipela...). Rije je tako er jedna ifra, jedan simbol. Da bismo razumjeli njezino zna enje moramo pripadati jezi noj zajednici koja poznaje ifre, ili, moramo te ifre nau iti, ako se u tu zajednicu elimo na bilo kakav na in uklju iti. U enje stranih jezika je ustvari upoznavanje s novim simbolima za stvari koje ve poznajemo. Pojave kao to su dan, no , ki a, more, ptica, krava itd. identi ne su u hrvatskom i u francuskom. Iz tog mo emo zaklju iti da je izvanjezi na stvarnost svugdje ista, dakle, nije stvarnost sama po sebi, nego imenovanje te stvarnosti (etikete, simboli, ifre, dogovori, konvencije, jednom rije ju, rije i, jo preciznije monemi). Svaka rije , monem, sastoji se od slijeda glasova koje mo emo izgovoriti (eventualno napisati) samo jednoga za drugim (princip tzv. linearnosti lingvisti kog znaka). Najve i broj glasova je u svim jezicima identi an, jer su i govorni organi koji ih proizvode kod svih ljudi svijeta identi ni i ne daju beskrajni broj mogu nosti za nove artikulacije. Ono to nije identi no ni u jednom jeziku, to je raspored, postava, distribucija glasova u iskazu. Nisu identi ni ni dogovori izme u korisnika sistema. Svaki raspored ili postava daje neko zna enje i to emo smatrati stvarno u. Svaka rije -monem, sastavljena je od manjih jedinica, koje su po svom zna enju identi ne u ve ini jezika i koje nemaju nikakva zna enja (glasovi, slova). Od sada emo te jedinice zvati fonemima (phonmes), a njihovu pisanu manifestaciju grafemima (graphmes). 9. FONEM I OSNOVE FONOLOGIJE Nakon opisa glasova s arrtikulacijske to ke gledi ta, bit e potrebno radi homogenosti opisa i jedinstvene prezentacije svih fonema nekog jezika opisati i sastav (gra u) samih fonema. Ovim su se pitanjima bavili mnogi lingvisti i itave lingvisti ke kole (npr. Pra ka fonolo ka kola), a od najpoznatijih lingvista posebno Roman Jakobson, od hrvatskih arko Mulja i i Dalibor Brozovi . Osnovna zna ajka suvremene lingvistike je da jezik promatra kao sustav za komuniciranje me u ljudima, lingvistiku kao nepreskriptivu znanost koja je u irem smislu dio semiologije znanosti o znakovima. U jeziku sve funkcionira na principu opozicija, ali je to i sistem u kojem se sve i dr i (Saussure: un systme o tout se tient). Najmanja jedinica koja ulazi u opozicije jest fonem. Fonem je, dakle, najmanja jedinica izraza, ali bez vlastita zna enja, to nije slu aj s ve im jedinicama (monemom, npr.). fonem vu e svoju vrijednost iz odnosa prema drugim jedinicama u sistemu, to nije iz odnosa prema svim jedinicama iz svoje klase, to jest fonema. Iako je fonem bez zna enja, on utje e na zna enje i bez njega se ono ne bi moglo ostvariti. Fonem se realizira glasovnim putem i ortografija tu ne igra nikakvu ulogu. Prepoznajemo samo one glasove koji su razli iti od drugih. Svojstva koja ih ine druga ijima pproizlaze iz specifi ne artikulacije. Potrebno je, dakle, analizom utvrditi koja su to svojstva.

Nepobitna je injenica da svi ljudi iz iste jezi ne skupine govore druga ije. Prepoznajemo nekog po glasu, u zborovima se pjevaju razli iti glasovi itd. druga ije govore mu karci od ena, djeca od ostale djece, druga ije prehla eni od zdravih, a ako tome jo pridodamo razli ite regionalno i dru tveno uvjetovane varijacije, broj individualnih varijacija postaje beskona an. No, isto je tako nepobitna injenica da se unato svim ovim razlikama, na koncu svi ukoliko poznaju kod razumiju. Kako je to mogu e? To dolazi od toga to svaki fonem u svojoj realizaciji ima nekoliko aspekata koji utje u na njegov izgled. Fonem ini posebnim razli itim od svih drugih njegova jezgra (noyau du phonme). Ta je jezgra sastavljena od ve eg broja inherentnih distinktivnih obilje ja (traits distinctifs). Skra eno emo ih zvati IDO. Skup svih IDO ini jedan poseban fonem. Identi na IDO daju identi ne foneme. Zbog fonemskog okru enja (entourage phonemique), dakle fonema koji se nalaze ispred i iza artikuliranog fonema i nemogu nosti govornih organa da brzo prelaze iz jedne artikulacije u drugu, fonem se ne mjenjaju i jezgru redovito izgovara druga ije nego to bi se izgovorio da mo e postojati izvan sustava, u tzv. istom stanju. Taj se dio fonema zove za titna masa fonema, varijanta fonema ili alofon. Broj varijanti je teoretski neograni en, a na njih utje e: fonemsko ograni enje, regionalni karakter govora, interferencije razli itih jezi nih sustava itd. U tre em sloju izgovora fonema aktiviraju se individualne varijante (variantes individuelles) izgovora. Prvi i drugi sloj (jezgra i varijante) je identi an za sve sudionike u procesu komunikacije, tre i je individualan. Ako je broj varijanti ograni en, broj fonema je u svakom slu aju striktno ograni en i ne mo e se ni pov ati ni smanjivati bez posljedica po itav sustav. Ovakvu situaciju nazivamo zatvorenim popisom (liste ferme) fonema. Najlak e emo do i do fonema i prepoznati ga kao razli itog od svih njemu jednakih jedinica, te funkcionalno zna e eg, slu e i se metodom komutacije (commutation), odnosno metodom minimalnih parova (paires minimales). Primjeri: /po-bo/, (py-by/, /pu-bu/, /pe-be/ itd. Vidi se iz gore navedenih primjera da se fonem /b/ u jednom svojstvu razlikuje od fonema /p/, a to je zvu nost te da razlika u tom svojstvu u identi nim postavkama uvijek izaziva promjenu u zna enju. To svojstvo koje se ovakvom metodom da izlu iti zovemo razli itim imenima, a naj e e distinktivno (razlikovno) obilje je (trait distinctif, trait pertinent, IDO, itd.). Analizom distinktivnih obilje ja dolazimo do opreka ili opozicija (oppositions), a opreke su temelj de Saussureova u enja o jeziku. Prema njemu: U jeziku postoje samo razlike...ni ta to nije razli ito ne pripada jeziku.. Identitet svakog elementa nekog sustava rezultira iz njegova odnosa prema drugim elementima tog sustava i to prvenstveno razlikovnih (primjeri iz ivota su brojni, npr: ime+prezime+nadimak+osobna karta+slika+otisak prstiju+eventualne osobitosti+jmbg). Za jezi na istra ivanja nije, dakle, toliko va na supstancija koliko forma, nije toliko va no to neki element jest, koliko je va no to on nije u odnosu na druge, to jest po emu je razli it od drugih.

U fonemu, sva se IDO ostvaruju istodobno i na fonem se ne mo e primjeniti na elo linearnosti iskaza. esto se doga a da broj razlikovnih jedinica dvaju fonema bude ve i od nu nog minimuma, to jest jedan. Sva IDO preko jedan nisu nu no potrebna, pa takvu pojavu nazivamo zalihost ili redundancija (redondance). Fenomen zalihosti prati i druge razine lingvisti ke analize. Primjeri /p/-/m/: ovdje su uklju ena dva IDO: zvu nost i nazalnost. Ili na razini sintakse: la grande montagne blanche pripadnost enskom rodu iskazana je 4 puta: imenicom enskog roda, lanom, pridjevima enskog roda. Zalihost je velika pomo za razumijevanje jezika jer je ona implicirano ponavljanje, koje je opet, temelj svakog u enja. Fonolo ki opisi razli itih jezi nih sustava ne smiju se brkati. Ono to je fonem u jednom jeziku ne mora biti u drugom. Isti ili gotovo isti glasovi u razli ititm jezicima nemaju iste funkcije i uposlenost. Razli iti sustavi se me utim mogu uspore ivati da bi se bolje uo ile razlike. Fonem je uvijek sastavlje od svoja tri osnovna dijela: jezgre, za titne mase i individualne varijante. To dalje zna i da je jezgra uvijek u nekom okru enju i da tu jezgru i za titnu masu mo emo doku iti samo ako je izgovorimo. Neizgovoreni fonem ne postoji. Ne postoji dakle, fonem kojeg mo emo realizirati mimo glasa (alofona). Fonem je apstrakcija. Svaki fonem ne mo e stajati na svakom mjestu u diskursu, a razlike postoje i od jezika do jezika. Na in, raspored fonema u postavama, specifi an za pojedini jezik nazivamo distribucijom (distribution). U talijanskom jeziku, npr. fonem / / ne mo e stajati na krajnjem mjestu /cento/, /piace/ dok u hrvatskom mo e, npr. skaka , rije , ribi . Konsonantska grupa /dl/ u talijanskom nije mogu a, dok je mogu a u hrvatskom jeziku: dlan, nadle an. Francusko e muet ne mo e stajati na kraju rije i; akavsko m na apsolutnom kraju prelazi u n: gledan, radin, a kajkavski i ruski zvu ni suglasnici na apsolutnom kraju prelaze u bezvu ne: krf, ljubaf, itd. Najjednostavniji dokaz da svi fonemi stoje u nekoj organiziranoj distribuciji, koja je uglavnom ravna sposobnosti ljedskih govornih organa, jest da s poku a itati tekst odostraga: /sob/-/bos/. Komplementarna distribucija (distribution complmentaire), tanak/tanka. Ovdje je rije o razli itim glasovima i istim fonemima. Budu i da ne tvore minimalni par nalaze se u komplementarnoj distribuciji, pozicijskoj ili kombinatornoj varijanti (variante combinatoire). U ovu klasu problema spada i pitanje arhifonema (archiphonme). Matemati kim rje nikom kazano, to je zajedni ki nazivnik, odnosno IDO koji se nalazi u svim kombinatornim varijantama fonema. Kontekst odlu uje o uporabi i realizaciji nekih fonema. Svaki je nazal u francuskom ispred /p/ i /b/ = /m/; /t/ i /d/ = /n/. Sli ni su fenomeni neutralizacija (neutralisation), gubitak nekog obilje ja zbog fonemskog okru enja i denazalizacija (denasalisation), gubitak nazalnosti zbog vokala iza nazalnog konsonanta; certain ami, mon ami itd. Asimilacije po zvu nosti tako er: ispiti izpiti izbiti. U ovo se uklju uje i pojam aliteracije (aliteration), koja je pojava tako er rezultat fonemskog okru enja: Iver /ive/ - je lve />l):v/, appeler i ostali glagoli s $ u infinitivnoj osnovi. Fonemi nisu definirani za sva vremena. Mogu nestajati (u francuskom su nestali afrikate, u hrvatskom nazali), a mogu i nastajati. Sve ja om medijskom povezano u i standardizacijom jezika, sve je manja

vjerojatnost da se pojave novi fonemi u standardiziranim jezicima. Pojava ili nestanak nekog fonema mo e za sobom povu i velike pomutnje u fonolo kom sustavu. U fonolo kom sustavu mogu se na raznim razinama pojaviti simetrije, paralelizmi i korelacije. esto se doga a se velika skupina fonema razlikuje na temelju samo jednog IDO. Takvu pojavu nazivamo korelacija (corrlation). U korelativnom su odnosu samo zvu ni i bezvu ni fonemi te nazali i neneazali. Funkcionalna optere enost (rendement fonctionnel) fonema je zastupljenost to nije u estalost zastupljenosti nekog fonema u opozicijama. Npr. / / je vrlo zastupljen u jeziku ima veliku okurenciju (occurence), ali slabo ulazi u opozicije, pa ima slabi rendement fonctionnel (u inak). Najproduktvniji su parovi zvu ni/bezvu ni, a u hrvatskom su najslabiji parovi: / // /, /d /-/ /, pa se u nekim zonama ve vide tragovi neutralizacije. Ozna eni lan (terme marqu) je onaj lan koji ima jedan + ili jedan element vi e od nultog stanja. Ta injenica drugom, neozna enom lanu ne umanjuje vrijednost (npr. tvorba enskog roda u morfologiji; p/b u fonologiji itd.). 10. BINARIZAM Binarizam je fonolo ka metoda pomo u koje se utvr uje identitet fonema, broj IDO koja sadr i vi e od jednog fonema, te matrica fonema pojedinog jezika. Svaki fonem se sastoji od vi e IDO i sva se Ido nalaze u jezgri fonema, te se realiziraju istodobno (sva odjednom, a ne jedno za drugim). Maksimalni broj IDO svih jezika koji postoji na planetu je 12. Svi se ne sla u oko to nog broja, a mi emo operirati brojem 12 kojeg predla e Roman Jakobson. Ni jedan jezik na svijetu ne koristi sva IDO koja su mu na raspolaganju. Neki kavkaski jezici koriste devet, to je jako mnogo, dok je prosjek ostalih jezika est do sedam. Binaristi ku je metodu uveo Roman Jakobson, u enik Pra ke fonolo ke kole, kasnije profesor na Yaleu. Zna ajno ju je komentirao i doradio arko Mulja i . Na hrvatski su je jezik aplicirali Dalibor Brozovi i arko Mulja i , obojica zadarski profesori. Matrice fonema (binaristi ke tablice) opisuju IDO tako da se svakome fonemu prosutnost nekog svojstva ozna ava sa +, a odsutnost istog svojstva sa -. Na nekim pozicijama se mo e istodobno imati i plus i minus, to jest fonem mo e imati istodobno i jedno i drugo svojstvo. Postoje sljede a inherentna distinktivna obilje ja fonema: 1. Vokalski nevokalski (vocaliques non vocaliques) 2. Konsonantski nekonsonantski (consonnantiques non consonnantiques) 3. Nazalni oralni (nasaliss oraux; nasaliss non nasaliss) 4. Kompaktni difuzni (compacts diffus) 5. Neprekidni prekidni (continus discontinus) 6. Stridentni blagi (stridents mat) 7. Glotalizirani neglotalizirani (glottaliss non glottaliss) 8. Zvu ni bezvu ni (sonores sourdes; voiss non vioss) 9. Napeti nenapeti (forts doux; ; tendus relchs) 10. Gravisni akutni (graves aigus; sombres claires)

11. Bemolizirani nebemolizirani (labialiss non labialiss; bmoliss normaux) 12. Dijazisirani nedijazisirani (mouills non mouills); palataliss non palataliss; diss normaux) Prvo, drugo, etvrto i deseto svojstvo je univerzalno i posjeduju ga svi jezici (vokalnost, konsonantnost, kompaktnost i gravisnost). Tre e, peto i deveto (napetost, nazalnost i neprekidnost) je kvaziuniverzalno i posjeduje ga ve ina jezika. Na primjeru francuske rije i /gato/, opis izgleda ovako: G VOKALNOST KONSONANTNOST NAZALNOST KOMPAKTNOST GRAVISNOST NAPETOST ZVU NOST NEPREKIDNOST + + + + A + + + + + + T + + O + + + + +

Binarizam nije metoda koja se primjenuje samo u fonologiji. Danas se primjenjuje i u semantici, leksikologiji, ali i u drugim jezi nim disciplinama, pa ak i izvan lingvistike.