Bismillahirrahmanirrahim

Izdava BZK Preporod Stolac Za izdavaa Mensud Medar Tehniki urednik Ale Puzi Design Acid DTP studio Stolac Naslovna strana Ecce Ancilla Domini, Dante Gabrijel Rosseti

Samo za one koji znaju da ljudski razum ne moe dosegnuti konane istine niti otkriti krajnju svrhu stvorenih stvari.

Belmi, ije su me plave oi boje mora nadahnule na poduhvat od kojeg bi se sustegao i hrabar moreplovac.

Jasminko arac

KRISTOVA NEVJESTA
Stolac, 2005. godine

Jahai apokalipse
6

ena pobona pokazat e istinu svoju u jutro dugo ekano, nevjesta Kristova to sjeme budueg mira nebeskog nosi obznanit e bremenitost svoju za vijeke vijekova. U imenu njenom je robovanje smjerno. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Lovorov vijenac pobjedniki nju eka kad uzvienost zlo prevlada iza brda svetog. Pogledi e mnogi pratiti povorku dugu u praini crvenoj kad navjestitelj milostivi sastavi slova dva ojaan Duhom Svetim. Pomognut anelom vinjim razotkrit e svima tajne tri onaj to poslan bjee meu dvanaest plemena Israilovih, u znanju je zapisana poruka njegova. Njegov e prst podignuti u tiinu zaviti mudrosti etiri strane, oborene e knjige u praini ostati zauvijek. Raa se vrijeme znanja potpunog. Nee ga sprijeiti zloslutni pjev ptica crnih na hramu bliskom, utoite e spremno biti kad pogled zabrinuti skrbnika porodice presvete ostavi biljeg bijeli u noi odluke teke. Ruke e prema nebu podii mudrac veliki u noi mjeseca punog. Tama mrkla kao estoga sata obavit e zemlju kada se bude rastavljala dlaka tanka od tijesta zamjeenog, ponovljena e biti slika bjekstva davnog. ivotinja neista u obliju ljudskom ogledalo razbit e skupocjeno, nee pogledati ispred kad se krila smrti sputala budu na zabranu davnu. Milosre e potei sa zemaljskih izvora svih,

potoci isti blagoslove nose mnoge prstima sretnim kad mrea Apostolska ljubavi mreom ulovi srca prazna, osakaena dobom eljeznim. amac konopaca rairenih zaplovit e naglo i napustiti obalu istonu. Gubitak e mnogi skriven ostati u riznicama soja oholog kada se ruka pravedna spusti na tezge prepune. Mlijeko od bisera bjelje u prsima punim netaknuto e ostati etrdeset ljeta dugih. Sunev sjaj neprekidan boanski nauk e pratiti, rasprostrijet e se zemljom cijelom voen zvijezdom iz slivova rijeke velike. Deva sa lavom drugovat e, tigar sa goveetom prebiva a djeca se bezbjedno igraju sa zmijama u rukama ednim. ista e lica doi stojei na kupoli glatkoj, za umove nemarne, zagaene neznanat e biti ovjek rumenila njenog. elo pokvaeno, umiveno skrivati on nee od pogleda radoznalih kad oi u udu rairene svjedoci nijemi budu. Teku e slutnju osjetiti vladara etiri oiju okrutih u vlasti zvijezde plamtee, ekat e nemoni, vlast e njihov skrena biti kada se spoje mjeseeve polovine dvije na kapiji svima znanoj. arolija e velika biti za poricatelje stapanje svjetala modrih. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Koplje e nositi on u desnoj ruci svojoj, gvoe posveeno od zemaljske rude nije. Luonoa sa neba etvrtog osvijetlit e lampom izduenom ispod koulje izatkane svijet zemni po drugi put, poslanje nedovreno njega eka.

Znak Mesijin na vratima kamenog grada u trenu e neoekivanom peat dobiti jasni. Pognute glave e ui on u sandalama iznoenim kad stub iroki zasja suzama oroen mnogim, zvijezda e ponovo pasti sjajna iznad glave velikana. Kad se sunce visoko digne dlanove e poloiti preiste na bolesnika osam, iz otvora devet e cvijetovi progovoriti mirisni. Predznak po redu drugi na konju usplahirenom motri dok nadlakticu svetu on eka, sedamnaest je brojka brata njegova. Plavetnilo hrama obiljeenog stopit e se sa plavetnilom nebeskim kad presahnu nade u oima alosnim to predugo motre znak oekivani. ta?! Zar je on jo uvijek iv? - aputat e usne sve u pometnji stranoj koja e zatresti zemlju silinom do tada nevienom. Prisegnut e milostivo na istinu sin Marijin, dvoumiti se nimalo nee u asu kad zvuk sa nebesa tri puta najavi dolazak Oekivanog. Gabrijelov je glas strava uasna koja e uspraviti dlake sve na koama stvorenja ljudskih. Svitak razmotani iz lae Noine otkrit e tajnu trostruku groba Mesopotamskog, slovo aramejsko govori a da ni upitano nije. Osvrnuti se nee nijednom na maslinove grane otkinute veliko srce, gora je pusta iza lea njegovih. Palme mnoge posjeene, a neke ostavljene da uspravno stoje, sjeanja e zazvati na redove zgusnute slova davnih. Trait e slinost svi u dogaajima vremena prolih.

Plod u ruci desnoj dovoljan bit e za sva usta izgladnjela, blagoslovit e on glasom jasnim polovine dvije. Ulje e posuto biti na kosu raspletenu pokajnice lica skrivenog, mirisnim kapima brisat e noge drugaije. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Leima oslonjen vrsto uz zid Hrama svetog sve tajne poloit e u ruke vjernih Spasitelj dugo ekani, nadlanice su okrenute prema njemu. Uenja glasonoa svih potei e jezikom jasnim potomka asnog, ut e ga i tamo gdje glas ljudski nikada dopro nije. Ruka spasa ispruena na sve to die dahom boanskim. U blizini mjesta kunje Abrahamove strah veliki i apat od kojega se krv u ilama ledi. Grozno e crvenilo do koljena dosezati kad pribjeite bezbjedno zakljuano bude peatom crnim. Nema utoita ve u Njega! - micat e se usne sve obiljeene oajem stranim. Past e neman uasna pred vratima obezglavljena u asu kada na koljenima mnogi milost traili budu. Slavni potomci bjekstvo e pokuati uzaludno, sjenke e loviti izgnani, posramljeni od svih. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Dvojicu svetih e doekati povorka odabranih sa granicama

10

maslinovim u rukama sretnim, zagrljeni e biti obojica rukama uenika Solomonovih na dan kad predvorja blistava zasjala budu sjajem novim. Judin e poljubac opomena postati, znak na obali mora mrtvog e biti krune biserne, dvadeset i jedan dragulj crveni je na pokrivalu svakom. Devedeset i devet Imena obuzet e umove poput pjesme najljepe u asu kad gorina napusti due sve nepovratno, lijek e knjiga asna dati za bolesti sve. Krist e iza Krista drugog stajati u redu jednakosti vrle to pomjerena nije, protivljenje iskazati nee glave sijede to knjigu dre zanjihani. Pokorit e se smjerno mudraca sedamdeset staze Mojsijeve kad vrela dvanaest iz stijene voda jedna postanu, bistrina e otvoriti oi mnoge. Odbit e u proelje stati Duh Boiji, prednost e dati mladiu ljupkom u vremenu kada se no i dan mjeali budu. Poklonjenje to davno je obeano pastirima sa planine hladne obistiniti e istinu skrivanu u zoru izazova velianstvenog, molitva kakvu oi ljudske vidjele nisu. Prestravljen e zamuknuti ispunjenem navjetenja vladar iz nizine bliske, carski pogled e nadu uzaludnu ponijeti na devi brzoj hitronogoj, kad listovi sjajni u vatri jedinstva gorjeli budu. Plamen e jasni sastaviti trojke dvije iz bitke davne, jednost pomiruje broja dva u asu kad roenje i uzdignue isti budu. Prepoznat bit e ovjek iz zemlje svetlosne kad znak jasni

11

preobrati Tomu nevjernog ispred humke pjeane na razmeu zemlje dvije. U mo Izabranog sumnjati vie niko nee. Njegovi su dani koji slijede. Sedamdeset etiri ovjeka srca nesvakidanjeg spremna e biti kad jaha trei uzvitlao prainu bude. Naredbu e ekati redovnici odani prekriveni oblacima sa zemlje smaragdne, oni e se sputati jedan iza drugoga u magli pepeljaste boje, putokazom voeni ruke desne. Stajat e mirno kao da su ptice na glavama njihovim vitezovi lica svijetlog sa planine zelene to svijet opasava. Prst sa naslona postavljenog znak e dati titonoama pogleda orlovskog u noi koja e cijepati srca monika est estinom tegobnom. Sto okrugli nadu e izgubiti svu, prepolovit e se otro na dijela dva. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Imena njihova znati se nee, svjetlo njihovo tajnu tvori Imena Presvetog vremena ovoga, nadomak izlasku konanom je ivotinja to iz zemlje e poniknuti. Glas njen je odvie ljudski. Slinost neeljena uplait e zvijer iza stubova zlatnih sa tri brave zakljuanu, vratari lica bijelog spustit e ponizno ruke na grudi svoje kada se zubi pokau zmaja plamenog. Duh e Ramzesov dubine napustiti nenadano kad tap moni

12

ponovo dva mora razdvoji, gibanje strano u gomilama opinjenim nemir e donijeti, privienje e mnogi uzaludno htjeti da poreknu. Sva nada njihova je obmana listova zlatnih. Peurke velike izniknut e jo prije na mjestima gdje se zemlja sa zemljom sastavlja od davnina, kobna kia otrov nevidljivi lije, iri se na svijet cijeli. Zaprepatenost e podsjei krila labudova kad krug bezizlazni postane kua njegova, jezerom e ploviti spas iekujui. Strah silni pamet e odnijeti glavama prezrenim, tek aka ljudi oko Istine okupljena prisebnost e zadrati u vremenu kada se nee moi ni spomenuti ime Boije, smirenog daha e ekati grupa odana. Zemlja e poharana biti uasom velikim kad gradovi sablasni na pustinje beivotne liili budu. Mnoga e osoba prokleti dan roenja svojega krei ruke u jadu nepojmljivom kad usta uboga zemlju umjesto hljeba jela budu u tami neprozirnoj. Krici do neba u zemljama svim, oblaci gusti kao vatra uarena iznad glava prestravljenih. Siluete izgubljene u obuzetosti stranoj, suze kakve se vidjele nisu. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Smrt e eljeti ljude kao nikad do tada, zavidjet e onima u groblju lica izbezumljena. Sve e poruke uzaludne biti za ui

13

gluhe kad kosti bijele hrana najbolja budu, eljet e mnogi da su na mjestima onih ve pokopanih. Potomka pobonog ueni sin, u koljenu treem tajna dugo ekana obznanjena e biti u gradu malenom to duhovima muenika okruen je, potomak Saracena nepoznatog svjedok e biti svjetlosti posljednje. Na mjestu gdje se grb porodini krajem zove svojim uspravljen e biti simbol humke, ruka e velika prstom pokazati Jupiterovim gradnju hrama novog. Sjedinjenje uenja svih ispravnih plavu boju dobiva u sumraku radoznalosti iskazane, nekolicina je na koljenima vrstim. Trag dugog svijetla ulazak e pratiti veliajni kroz estera vrata u zemlju svetu. Poivalite Abrahamovo eljeno e sklonite biti za srca pometena, pored kamenih stopala uenja sva u krugu jedinstva, drat e ruke jedan drugima isposnici puteva raznih. Jednooki e din pokuati visine dosegnuti kad smutnju veliku zavri trideseti prorok lani. U noima ukletim tumarat e bia izobliena udei krv poput zvijeri divljih. Ubijeni ne zna zato gine niti ubica zna zato ubija. Najnii pad udorea ovjeijeg otkada pero dogaaje pie. Tama e prije svitanja sablasno gusta biti, strah od aveti jezivih pozatvarat e vrata sva na kuama nezatienim kada dva lica bude pokazivao i onaj iskreni. Na pakao nemilosrdni e ponajprije liiti zemlja cijela kad Odisejevu enu mnogi budu traili

14

uzaludno. Toak e Ezekijelov sjaj od sebe dati posljednji, podii u nebo letjelicu. Uzaludnu e potragu eljezna ruka povesti u jutro sa tri znaka obiljeeno. Tragai brzi umova svijetleih sustii nee priliku u odori zelenoj, boansku e podrku imati starac to pije sa izvora Ilijinog. Potvrena e prisutnost njegova biti od trena kad je riba u vodu skliznula beumno na mjestu sastavljanja mora dva. Laa posve drugaija sa sedam sivih jedara tone u vodu bijelu i ljupki je djeak ubijen, iz kneevske porodice ovoga puta. Zid e prezidati najvri u zemlji sunca ruka nova u rukavici bijeloj. Na magarcu pozlaenom e obii svijeta pola zavodljivac podli, nee sprijeen biti u danima zle sree kad propast velika prijetila bude svakom nemarno baenom sidru. Led bakarne boje prije no zasja svjetlo u amu, nee mu se nadati zastave razvijene. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Povesti e svijeta treine dvije u ludilu to zaustavljeno biti nee kiklop nesretni, propovjed svaka uzaludnog poziva biti e u danima duge kletve kad stub plameni uini nebesa tamnijim od noi najcrnje. Nesretna ljubav iz Verone davne ponovo uzima danak svoj, porodina je oznaka prepreka velika kad prst moni nareivao bude velikom broju, stado je posluno polovina roda ljudskog.

15

Voeni poput slijepca nemonog glave e sputati pokorno ak i amani moni. Magija e vjeta to opojnoj travi lii u zanos baciti bia nepregledna, gomile se klate poput lutaka drvenih. Gubitnik e osjetiti propadanje tla pod nogama monim, zazivati e uzaludno sve vojske svijeta ovoga. Kraj e neibjeni doekati ogrta svileni do zemlje sputen, slava se njegova okonava u praini narandine boje kad deva edna pristupi pojilu svome. Tri stotine i jo trinaest njih poredano e biti u danu velikom. Sjena boija u sjeni drveta bagremovog rukopolaganje e primiti boraca oklopljenih, poput stjene granitne su oni, srca od eljeza vreg. Djedovsku zakletvu na vjernost obnovit e ista dua u tiini Hrama porukom bezglasnom, potpuna e biti vijest zapeaena kad silna carstva drhtala budu. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Pridruit e im se sve zemlje kraljice od Sabe i dijelovi zemlje crvene u vremenu koje e doivjeti tek jedna od deset dua. Broj e im narasti ali ne mnogo, sablja iskovana zemaljska nije. U pustoi beskrajnoj irit e se strah. Mali e broj odabranih boj zametnuti kad napadnuti budu iz pravaca pet u nepreglednoj daljini bijeloj. udit e se hrabrosti njihovoj dva lava iz pustinje zaboravljene, neodluni e sjediti no cijelu na ilimu arenom kad oi umorne klonule budu u cik zore.

16

Deset e biti broj zagonetni u odmjeravanju snaga pripravnih, kad neprijatelj varku pripremao bude u atoru plavom. Pobjedu odnosi skupina manja, carstvo je nebesko kua njihova. Dvije sablje, jedna otrija od druge, hitro e proi putem zapadnim u danu odluke neizbjene. Bojati se nee sinovi Sunca kad stubama drevnim prilika gologlava bjeala bude. Kapa e naslijeena u praini ostati, pogaena, mnogima e dokaz dati jasni. Carska e svita u haljinama raskonim izdati vou svoga u jadu iznenadnom. Laka srca e predati koveg dragocjeni paevi odjee jarke, gonit e ih samo pogled prodorni kad uzmicali budu rijeci velikoj. Teki uzdah otet e se iz grudi napaenih kada se mudrac iz kue paukove na prelazu izmeu gore dvije prisjeti Lotove ene. Kasno e biti za uzmak asni kad krila orlova napuste vodu veliku, bijeli e dralovi preplaviti kopna u broju velikom. U pokrajini sablazni svete zastave crne razvijene na kopljima samrtnim, crveni soko drhti na vjetru dok se priprema odmjeravanje veliko. Ogrta s nebesa sputen na svjetala pet sada je na ramenima snanim, plemenitim, duhovno siromatvo je slava njegova. Znalac Kue iste bacit e na koljena silnika sa estice tri u ruci varvarskoj, nee se oduprijeti moi avo u liku ljudskom kad podrka iz dvoraca zlatnih bude nosila samo oaj dua objesnih u akama punim.

17

Vojske tri cara ohola uzaludno e u pomo pritei kad so gorka napuni usta faraona iz vremena drevnog. Staklo e tvrdo u trenu slomljeno biti kad zavjesa prozirna padne. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Savrenstvom Presvetog putnik prostranstava duhovnih udubinu meu oima pronalazi dugo zanemarenu. Nesluene stvarnosti pohode due pomazanika sretnih kad cjelinu uznesenja doivi rod ljudski po prvi put otkako svijet postoji voljom Boijom. Za srca razbuena zapreke postojati nee kad svjetlost iz Knjige u treptaju oka jednoga prijestolje prenese iz zemlje lavljega srca ovoga puta. Sedamdeset istih e okrenuti stvari nabolje kad vor veliki u noi punog mjeseca nepovratno presjeen bude mudrou Aleksandrovom. Poput taloga e otploviti sve neasno vodama pet mora velikih i vratiti se nee nikada vie. Planet sjajni sa neba drugog zemljanima e podariti blagodat novu. Ljubavi meu ljudima kraja nema, kri i polumjesec su jedno. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Prije ljubavi sveope dva horizonta suprotna sastavit e se u magli ruiastoj. Dvojica e jedan naspram drugoga stati u asu kad Judin brat uzaludno priliku ekao bude, zlo je zemaljsko izgubilo zenit svoj.

18

Sablje e se dvije sastaviti nepovratno kad Antikrist na lea baen bude. Voa apostola svetih ime e boije zazvati kad oklop neprobojni boje srebrne bude imao protivnik nijemi. ene dvije u svilu umotane snovat e obnovu carstva propalog u noi zloslutnoj. Kraj tiranina pometnju e izazvati stranu na obali jezera istog, brojke briljivo slagane razbacane e biti na stepenitu mermernom. U velu neprozirnom prilika umotana promatra e postati eljeni. Peat prijatelja boijih spas e donijeti i njegova molba e primljena biti kad due sve slutile budu samo pokajanje posljednje. Bijela ruka spas e donijeti iznenadno kad nadu izgube i oni strpljivi. Svi ele da poljube usnama zahvalnim nadlanicu plemenitu u asu kad paevi u bijelo odjeveni podignu zastor davni. Svjetlo e lica predivnog opiniti i poricatelja najokorjelijeg. Bijedno e zavriti skinuta glava ela oznaenog slovom velikim u trenu kad se sudbinom bavila budu pera dva u zemlji staroj. Istraivat e nevieno glave sijede hodei vrsto stazom Sabejskom od trnja divljeg oienoj nakon vijekova mnogo. Sljedbenici u trenu e raspreni biti poput magaraca divljih prestraenih. Kapuljae crne e navui hitro u kui velikoj, neprimjeeni e htjeti da ostanu sinovi satane kada se tuma pisma klinastog okrene protiv njih.

19

Do kraja konanog nikada vie sablju nee uzeti ruka ljudska. Gurat e se u gomilama na breuljku sivom oni manjkave vjere, eljet e dokaz opipljiv smrti davno navjetene. Pitanje tegobno ostae otvoreno. Obrijani ovjek s mjesta uzdignutog izrei e rijei dvije za kraj sretni. Njemu e povjerenje ukazano biti kada se vijealo bude o vjesti briljivo skrivanoj. Uzaludan e svaki uzmak biti pred istinom konanom kad tajna velika otpeaena bude. Mesija e razlomiti hljeb jedinstva na dijela tri, znak e pogreni slomiti na dvoje nadahnut Duhom Svetim. Vino e novo ponuditi ukraen ubrusom ljubiastim preko ruke lijeve, lice mu rumenilom odie istim kad dvanaest nogu ponovo brisao bude. to bude preticalo podrume lihvarske podjeljeno e biti rukama ispruenim. Lukavstvo vladara nepriznatog uspjeti nee kad sedam zemalja odluku konanu donese kockom Joninom. Pognute glave e otii srce pohlepno snujui kraljevstvo oeva svojih u trokutu zlatnom. Praina hrama tri razasuta e biti pod stopalima snanim, lice lava kamenog odgovore e dati mnoge. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. U gradu to veliki poar pretrpio je otri jezici optuivat e se meusobno. Teke e rijei pasti kad zabluda padne sa trona boje jarke, misli e rojiti se poput pela divljih. Niko sabrati nee glave raspameene u hodnicima uskim.

20

Maslinovu e granicu nositi dvojica nejakih u rukama svijetlim jo prije ukopa Antikristova kada se bude bjealo u pravcima svim od istine strane. eljet e svom snagom zavretak sretan drame vjekovne prilike u odorama tamnim kad svijee plamtjele budu sjajem jasnim oko ostrva prolosti asne. Lik Marije Magdalene obasjat e srca mnoga uzdahom pokajanja, Krist i Buda pod jednim ogrtaem, skupa sa Mojsijem u Gradu sigurnom. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Knjiga to sabira uenja sva poloena e biti na srca etrdeset odabranih, Abrahamov zavjet asni je dno posude znanja njihova. Kocka e sjati drevna oiena od idola svakog tapom to naslijeen je vezom dvostrukom. Bizantska ruka stub dri dok duhovnjaci plemeniti na usne platno laneno stavljaju bojei se za biserje dragocjeno. utjet e svi do jednoga dok strijele daleko budu od mete padale dragocjene. On e sedamdeset godina imati i jo tri kada u zemlju poloen bude. Grad svijetli pored najveeg primit e jo jednoga njemu slinog dok se suton ruiasti sputao bude nad zemljom drevnom, vjenanica bijela znak e dati sauvana rukama djece troje. Nee ga svi vidjeti u asu kad trinaest bude broj kljuni. Smrt bijela neznanje nosi za one koji sastave sjeanja dva, slinost zazvana je nepovratno.

21

Kraljevi sa gore maslinove poloit e zlato i tamjan mirisni za roenje drugo. Pastiri kruna grimiznih sii e smjerno u haljinama preko ramena prebaenim i utim i crvenim, ne iz istog naroda svi. Zemaljske vjere sve bratimljenje srdano eka. Uenja etiri pomirit e se na nain najbolji, korijenje e zajedniko pronai u zemlji istine od patnje konano utihnuloj, mrnje nekadanje - tek sjeanja davna. Buda i Mojsije, Krist i Muhammed, sve knjige nebeske u jedno e sabrane biti ljubavlju svih bia ivih, jedinstvu probuenom kraja nema. Koveg zavjetni, tap i obua sveta, svi govore jezicima svim, nevidljivo carstvo dotie prisutne sve i ono to prisutno e biti. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Pokrajina granina, u prolosti rat dugi voen, bljesnut e sva munjom istine zaboravljene obasjana. Prijatelj Solomonov, ime je isto, razotkrit e tajnu groba svetog to snije u zelenilu tihom. Prsten e Solomonov peat biti kad praina padne na glave mudraca sedam carstva nevidljivog. Rastrgat e koulje bijele u alosti velikoj uglednici skromni kad prvi grumen zemlje baen bude. Glas krijeposni pastira bosonogog obznanit e smrt ispod kupole sjajne. Poruka Paraklitova zapeatit e usta mnoga

22

snagom vremena novog kad se nedoumice sve raspre poput pepela na vjetru iznenadnom. Nadomak grada oznaenog pobuna svijeta uenog. Oni koji tek slovo zakona znaju ustat e protiv Fatiminog sina, trait e da se vrati cvijet potomstva blagoslovljenog veliki redovi sa knigom u rukama drhtavim. Zbunjenost takva kao da je vjera nova obznanjena sa nebesa visokih. Velikani slova etrnaest nespremni su za dubina sedam u moru dubokom, svaka ima jo sedamdeset. Mnogi e znamen skinut biti sa ela usijanog, u prainu baen, prezren. uenje onih to ruke povezane kriju stidno veliko e biti. Povratit e se najednom iz bunila dugog kad svo znanje dotadanje stavljeno bude u sedam pitanja mudrih. Ljuska e mudrosti slomljena biti udarcem jednim kad bademov okus po prvi put vaniji bude od opne vlastite. Pretei e tvrdou svoju okus isti, nepromjenjeni. Stablu se moe pribliiti ruka udnje nezaboravljene. Bezgrjeni voa sedamnaest ljeta e na prijestolju ostati a zemlja e mu posluno izbaciti sve riznice svoje. Od istoka do zapada svjetlo nepregledno utrnuto biti ne moe, Sunce je izalo iza oblaka velikog. Prazne ruke se vratiti nee niko sa trijema malog ispod kupole bijele. napunit e ake ispruene sve Prijatelj Boiji, lice e sjati

23

negovo poput mjeseca punog kad dlanovima okrenutim utjei kolone nepregledne. U drevnom Babilonu on e sjesti kad slovo znaajno mudrosti davne sa planine pojasa zelenog obasja glave sve. Izaslanike e primiti mnoge, znamenja pokazati jasna u asu kada ga pratilo bude divljenje bez kraja. Na raj e veliki liiti zemlja sva kad posljednji put ponikne sjeme prokleto u dolini rastinja mirnog. U znanju lanom obitava prevara sjajna, obmana blistava korpiona e susresti crnog na dini pjeanoj, ubodom jednim rasprene su tmine. Obilje kakvo nije vieno od pada Adamovog, do zvijezda e ovjek dosezati u dva treptaja oka, ovladati moi nezamislivom. Dvije grane na stablu znanja istinskog dobit e jo dvadeset pet mladica novih. Dvadeset sedam izvora istih potei e usnama ednim uenjaka usnulih, iz ruke spasitelja velikog oni e piti. Pod nogama irdijevim lotosov cvijet za lica sa takom crvenom sreu e oznaiti. Iskupljenje e donijeti za ljude mnoge potomak u odori neobinoj, dvije su boje na koulji njegovoj. Njenost je njegova imunova, apostolska e ljubav titrati na usnama osmjeha blagog kad ruke prui iznenada. Mudrost hinduska probuena sa listova papirusovih cvasti e zemljom cijelom kad djedovsko znanje udove tijela rastavi na polovine dvije, roenje trostruko slavu nosi.

24

Peat zaljubljenih napustit e tijelo preisto u dobu zlatnome. ena sudbine zlosretne preko ruke e skrovito otrov sasuti u pehar puni, neznanje je njeno veliko u danu prelomnom. Zaborav e trenutni ime Svjedoka spustiti u srce veliko kad znalac staze teke unaprijed bude znao kraj svoj. Muenitvo je nepoznanica svijetlou okupana, ast svih predaka njegovih. Dijete iz krsta Ahmedovih ukopom ovjeka svetog zauzeto e biti, samo se slino sa slinim sastaviti moe. Devet je broj slave njegove u asu kad etvrti jaha u praini bude. Otac i sin ponovo skupa, najmanje dvojica od kneeva dvanaest plemenitih iz Tore presvete vratit e se na zemlju ovu zasigurno. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. More e podivljalo silinu stranu imati kada se kamen veliki obori na kapiji raspusnog grada. Lae e jedara ponosnih utoite nai u vodi bijeloj, otplovit e da vie nikada viene ne budu. Ljudi e se urno sputati niz strmine sve. Dva dina usnula ni od ega prezati nee. Glave ljute pogleda ubojitog od mrava e brojnije biti kad silan svijet razmeu pohrli urno od davnina ekanom. Zid e se sruiti, znak e to biti nereda stranog. Bia okrutna oiju kosih posijat e zlo mnogo bez sablji u rukama vrstim.

25

I hrabra srca strahovat e u nepoznanici elikoj kad se stradalo bude bez oruja ikakva. Sklonjena e biti u udubinu poput saa pelinjeg velika tajna neba, mudrac tibetanski koveg e ostaviti zakljuan na visoravni opustjeloj. Na drvo lisnato nadomak svijetloga grada sputaju se slova znakovita u jutro tiho. Sakriti se moi nee na stepenitu visokom kada se blijeda lica suoe sa figurom votanom. Vatra strana istokom e harati, istina njena zemaljska nije. Plamen nepoznat umovima svim ig e utisnuti tri slova presveta sa kraka dva srcima pokvarenim, eljnim smutnje i tumaenja svog. Bikova glava tijela ovjeijeg ponovo razbuena u stepenitu kamenom. Zagrljene e biti djevice tri kad labirint zasjeda postane za usta ivotinjska. Krune e gaene biti poput listova jesenjih. Zatvorit e se u svijetlu kuu sa vrata sedmera oni istinskog srca. Broj im je malen i jo manji biva kad duh Ivana Vodonosca lavove gorde milovao bude bez straha ikakva. Snagom duha svojega odolijevat e smutnjama bijesa punim kad mjesec posve drugaiji, jedan od etrdeset drugih upije zvijezde mnoge. Sirijus Gospodara ima, pleme je crno istinu skrilo, na pla i smijeh navodi Jedan.

26

U ljutoj e zimi groe zrelo jesti rukama smirenim, Zaharijin peat sveti hram e uspravnim drati dok se ekalo bude koja e trska na povrini mirnoj ostati sama. Znat e smisao kunje vremena tegobnog elini starac. Rukama e pokriti one najbolje u snijegu okupane kad plamen nevieni pokrivalo zemaljsko bude svuda gdje pogled dopire. Vatra e stati iznenada, jad veliki ostavit na obrazima obiljeenim. Svi zemaljski zakoni ikada otkriveni padaju jedan za drugim. Iz lae velike potomstvo isto razilo se jo prije po zemlji njihovoj. Treina ivota Noinog ili malo vie, mjera e biti za vodu nabujalu, novi e potop veliki okajati zemlja sva. Kada se smisao kazaljki gubio bude vrijeme e postati zlato najdragocjenije. Kad voda do nesretnih vratova dosezala bude laa to na planinu pristala je u davnini spas ponovo donosi. Prilike sjajne utjeit e one obiljeene, pruiti ruku samilosnu, u asu kad tri srca dvolina polome ae crvene u nadi posljednjoj. Magla e tolika biti da se nita nee raspoznavati na udaljenosti bliskoj. Preplavljenost udima prirode razbuene podsjetit e na svijeta smaknue. Strahote najgoreg lica od sporenja sinova Adamovih. Voda e poeti da se povlai gonjena snagom odabranika tri

27

stotine i ezdeset. Niko ih vidjeti nee u molitvama skruenim u vrijeme propasti velike. Tama e prekriti zemlju ogrtaem jezivim kad jedino likovi skriveni budu sijali svjetlou polarnom. Kada potop stane kraj e veoma blizak biti. Zamrait e due porok nevidljivi u jutro prokleto. Trideset je brojka na koju e misliti nekolicina upuenih, sjetit e se oni smrti znaajne u godini dvadeset i osmoj. Trnje divlje na ruama bijelim, zla kob e poniknuti najednom u batama svim. Dojilje preplaene ostavljaju djecu svoju dok srca nesretna samo za mrnju znaju. Lica bezoblina vremena posljednjeg sjeme bijelo prosipaju na zemlju sasuenu. Zub e otrovni izniknuti u duhu opustoenog ovjeka svakog. Kao ivotinje nesvjesne lutat e prilike obezglavljene zemljama svim kad most deveti konanu tajnu otkrije. Vrijeme e teko umove pregaziti sve kad neznanac stranca u zagrljaju samrtnom drao bude sinom svojim. Sunce e poeti da tamni, boja je njegova krvava kad kopno svo i vode morske jedno postanu. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Zvijezde se spremaju padu posljednjem, utihnue slute svoje kad broj devetnaest svom silinom hitao bude. Kamile steone bez pastira ijednog ostaju.

28

Zemlja e izbaciti terete svoje, priati priu o stopama stvorenja svih, sinova Evinih od poetka hoda tegobnog. Izvoru svojemu vratit e se stvari sve onako kako i potekle su. Kraj e biti i poetak novi kad zemlja bude nova zemlja a i nebesa. Samo e svjetlost Kue iste osvijetliti horizonte budue. Po njima je sve poelo i njima vratit e se sve

29

Svjetlost Kue iste

30

Svjetlo Poslanika Muhammeda

U noi blagoslovljenoj svjetlo bljetavo dvorce ama osvijetlilo je. Dobrodolice znak rukama je prethodnika svih obgrlio kupole velike prije roenja najveeg. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Palaa vladara oholog u prah pretvorena jer dolazi onaj pod ijim nogama je praina svijeta cijelog. Izvori presahnuli najednom jer e e ovjekova konano i potpuno ugaena biti. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, ti koji si dua svih dua jo dok su one snivale samo u znanju boanskom. Svjetlosti nebeska to je perom ispisivala prvotnost svaku jo prije nego su aneli motrili slova bezgrjenou svojom. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Peatu navjestitelja svih to due tvoje djeli donesoe kao poslanje blagoslovljeno. Glasonoo posljednji a u stvaranju prvi. Ti koji si sklonite skupocjeno za bia sva. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

31

U svijetu Ahmeda prvobitnog ponikoe stvari sve. U tiini beskonanoj dah njegov outi estica svaka. Malo se ko sjea milosti preobilne iako ona u nama prebiva poput djeteta jo neroenog. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Adem u udu velikom da ima neko prije presveta imena motrio je. Cjelina ljubavi boanske oitovati se mogla nije. Plod stabla zabranjenog nakon vremena dugog dozreti e u punoi svojoj kad ubran bude rukom onoga ije je ime istovjetno. Potomak Kue otkrit e tajne sve zrenja denetskog. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, ti koji si sjaj svih poslanih, mjesee puni u dolini zauenosti putnika duhovnih. Sunce najvee u udubini srca lutajuih slomljenih, zvijezda sigurna na horizontima tragalaca najboljih. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

32

Svjetlo Fatime Zehre

Na cvijetu istom dvije latice purpurne, dva svjetla nositeljice blistave, rue iste. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Cvijet mirisni iz bate najbolje jo dok su vrtovi zemaljski u neodsanjanom asu bdjeli nad slikom svijeta. O, ti koja si jo zvijezde etiri dodirnula pod ogrtaem svjetlosnim iz zemlje mudrosti drevne. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

33

34

Svjetlo Imama Alija

Iskra svjetlosti sablje dvosjeklice oba svijeta obasjala je. Prolaznost ovoga i trajnost svijeta onoga baklja je prva nosila od dvanaest glavnji zapaljena. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, ti koji si luonoa mudrih, vrelo prvo od izvora dvanaest Musaovih iz stijene granitne, Zapovjednie vjerujuih na iji je dlan isti stvaranje poloeno cijelo, svjetlo si boije, strana boija, jezik boiji. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Odvojio si svjetlost svaku od tmine svake, stvarnost svaku od sjenke njene, izvornost svaku od priine ispred nje, vodi sigurni, lice boije okrenuto ljudima. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

35

36

Svjetlo Imama Hasana

Drhtajem treperavim orosio je svijet stvoreni cvijet denetski u moru dareljivosti boanske. Znalac nepomueni za sve tragaoce istinske, za sve putnike ka oazama zelenim. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, odabrani u ijem imenu je ljepota vasione cijele utisnuta peatom iskonskim. Dobrostivi, iji talasi dopiru do svih obala skrovitih. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, mjesee plemenitosti blistave, zrako sunca na povri mirnoj vilajeta nepretrgnutog, ti koji napaja piem rajskim sa vrela Muhamedovog, edo iz kime najbolje. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

37

38

Svjetlo Imama Husejna

U pustinji asa suenog zastave razvijene na dan bola velikog, rtva uzviena, princ muenika, imam sveti. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Posljednja no kraju se blii dok krug odabranih svjedoi vremena neka budua. Imamsko svjetlo sja jae od hiljadu sunaca u srcama sljedbenika. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. U zoru dana desetog sedamdeset i dva odabranika pred suncem izlazeim, samozaborav uzvieni u jutro svjedoenja davno obeanog. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Mlaz svjetlosti pao na priliku svetu poput kapi rose na mirisnoj latici denetskoj. Potomaka devet istih svjetlosti su vremena svojih. Nema spasa od dana odreenog kalemom. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Iz kimi mukaraca i maternica ena izranjaju oni koji su s njima

39

od dana zavjeta velikog. Svjetlost nedjeljiva ilovae jedne obujmila je srca ugovorom davnim. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

40

Svjetlo Imama Sedada

List, cvijet, grumen svaki zemlje progovarao je prisutnou njegovom blagoslovljenom, ukras pobonih. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Poput bisera u koljci tajanstva ostade tajna znanja. O, ti koji si u pokornosti stalnoj, stanovnie Kue iste. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Iz posude fakirske zalogaj svaki suza sjeanja pratila je. Ispod atora velikog feniks se uzdie dok rane muenike miriu poput cvjetova najljepih. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

41

42

Svjetlo Imama Bakira

Na obalama spasa svjetionik peti za sva srca bliska koja carstvima duha plove laom Nuhovom, otvoritelj vrata znanja tajni najdubljih. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O raskrivatelju dubina sedam, ti koji svjetlou sjevernom zaogre ramena snana, pologa uzvienog dostojna, ti koji si poimenino spomenut u Tevratu blistavom, knjizi Musaovoj. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, svjetlo boansko na pramcu spasa. Ko se popne spaen je ko izostane potopljen je, obeanje je djeda Kue iste. Jedro bijelo znamen grupe spaene za vremena sva. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

43

44

Svjetlo Imama Sadika

Kamen ugaoni hrama Ibrahimovog i Ismailovog bijae on u vremenu svome. Istinska riznica, edo Muhamedovo, bez vodia je staza tako mrana, tegobna. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, ti ije je ime presvjetlo safirima iskrenosti ispisano, istotom izatkano na razboju neporonom. O, utemeljitelju zadubljenja istinskih, svjetiljko blistava za sva srca zaudna. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, vlasnie dragulja Ademovih, oznako svih pravaca plemenitih, spasioe iz tmina dubokih, strahotnih. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

45

46

Svjetlo Imama Kazima

Trag veliajni svjetlosti sedme ka nebu se die duboko ispod zemlje vlane. O, neporoni to snagu svladavanja punog raskri oima sjetnim sljedbenika asnih. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Bdjenje u poklonjenju uzvienom od poetaka dana svakog do sredine arke, osunane. O, zvijezdo sjajna vjere iste iz ije ruke je pokajanje primano, buktinjo na Sinaju dobrote. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Studen, znoj i krv iz tamnice u tamnicu okovan a lanci pokornosti uzviene na stopalima svetim, u potinjenosti Jednom dok su lanci zabluda na vratovima nasilnika. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

47

48

Svjetlo Imama Reze

Ljubaznosti boanske jedne ponad drugih on izloi sve, jedinstva tajne raskri. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. U trenu osvjedoenja nepretrgnutog grozd sa trpeze davne, Isaovim dahom oroen. O, tajno tajni, o uitelju svih uitelja to lanac zlatni nose oko vratova pokornih u tekijama usamljenim. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, ti koji si hram jedinstva bliskog, ti koji si uvar knjige u vremenu svojemu, nasljednie svjetli. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

49

50

Svjetlo Imama Devada

Iz vrta Poslanikaova latica mirisna, dragulj svijetli poloen ispred prijestolja Milostivog dok nita stvoreno ne bijae. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Knjiga mudrosti ive to za svako vrijeme znak nosi, poruku za bie svako. O, ti koji si miljenik boiji ljupkosti neiskazane to u cvijetu mladosti pokoen bijae. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Osam safira plavih sa krune namjesnitva vratilo se moru milosti boanske iz svijeta privida u svijet stvarni. O, more plemenitosti najboje, mudrae mladi, dostojanstveni. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

51

52

Svjetlo Imama Hadija

Izgnanstvo vee to kua sjeme gorko, za dua svijet i domovinu u nama zaboravljenu zna, za zemlju nebesku gdje vodi potreban je jasni. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O ti koji si vodi bezgrjeni, koji si utoite svih srca slabanih, svih ruku nejakih. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, ti koji si mjesto povezivanja i spajanja to traje jo od rtve Ibrahimove, posudo znanja pitkog, neiskrivljenog. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

53

Svjetlo Imama Askerija

U tuzi i bolu izdvojenosti svjetlo bremenito narasta to e se prostirati od istoka do zapada, u zatoenju koje na drugaiji nain zatoi srca mnoga zamkom lubavi. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, oe Gospodara vremena, spasitelja svijeta ovoga, tajne zapeaene, svjetlosti posljednje to lice je zakrila svoje od vremena ovoga tekog, tako tegobnog. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, ti koji si prethodnik onoga to nosi pero sveto navjetenja svih u rukama glasonoa tri stotine trinaest. O, ti ije je tijelo preisto od boanskog prijestolja svjetlosti stvoreno, vrelo blagosti svake. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

56

Svjetlo Imama Mehdija

O, ti koji si utoite pouzdano svim vjernim, nada za sve oi umorne, tako dugo otvorene. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Svjetlo je tvoje poput sunca iza oblaka tamnog skriveno, nevidljiv oima ali obasjava svijet cijeli. Zvijezda polarna za putnika svakog sve dok traje djetinjstvo ovo roda ljudskog. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. O, branioe Hrama, ti koji si mladi prekrasni za oi onih to znaju mladost due vlastite, tjeitelju neumorni do dana obznanjenosti suene. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove. Roen sa znanjem ti si, srca slijepa, zabludjela nespremna su za ljepotu tvoju i zato skriven si u vremenu ovom kunje velike, ti koji si edo navjestitelja poslanog. Da nije za tebe ne bismo stvarali svjetove.

57

Trozubac Posejdonov u moru ljubavi

58

Okvir za sliku njene muze

Zrake suneve razasute na pijesku vrelom, u sutonu pozlaenom u rijeku zagledan bijah. Uvijek se desi kada se najmanje nadamo. Predveerje samozaborava dalekog tugom govorilo je tek ujnom. Svaki kamen bijeli priu imao je svoju. Malisa je ostala samo u sjeanju odvie vjernom. Iako mislih na nju dan svaki, dlanovi vlani prazni ostadoe, isprueni uzaludno poput prstiju u pustinji dalekoj nevoljnika ednog koji pored sebe samo varku ima. Malisa je ostala samo u sjeanju odvie vjernom. Razdaljina u duama malena bijae ali razmak ivota dva velik i nepremostiv, dubok poput ponora tamnog koji odvraa ak i postojanjem samim. Ukoliko pupoljak bliskosti u razmaknutosti latica njenih namah i brzo rua ne postane, teke mijene vremena nestalnog pregaze ljubav svaku. Malisa je ostala samo u sjeanju odvie vjernom. Moda muze ljepote nestvarne pjevale ne bi pjesme zanosne, tako opojne da je ljubav svaka sinova ovjeijih savrena koliko i slijepa i da uzde nade na ponosnom konju due uzburkane nisu

59

u rukama vlanim oputene tako. Malisa je ostala samo u sjeanju odvie vjernom. Magla bijela horizonata uzvienih kad ruke pruamo slici prozirnoj to sniva u snjegovima bijelim ili koraci blatnjavi na putu mokrom gdje nas prate oluje i crni gavranovi, svejedno je, jer ostala je u meni. Malisa je ostala samo u sjeanju odvie vjernom.

60

Marija majka Isusova

Zabrinuti pogled Josipov u noi mrkloj, zametak svjetlosni ljubopitljivo je pratila Danica zvijezda. Ogrta spustila bijae ona Blistava na priliku ednu u veo neprozirni umotanu. Ljubav Marijina velika bijae. Stablo palmino odsjaj rumenila jutarnjeg prekri iz granja zelenog datule prosute na dlan djevianski, u liku mukarca savrena aneo presveti. Ljubav Marijina velika bijae. Dijete u kolijevci nad sobom mir zazva trostruki. Mir roenja, mir smrti i mir uskrsnua. Mir posvuda, posvuda carstvo prostrano nebesko. Ljubav Marijina velika bijae.

61

62

Poivalite Mustafino
Zatitnik grada, edo Hidrova uznesenja. Jedan kad se pojavi nestaje drugi. Dvojica su oduvjek u svjetlosti jednoj, jo od prije godina etiri hiljade. Dok sjeanje postojalo bude san je siguran, spokojan ispod nadstreica kua mokrih. Dvojica su oduvjek u svjetlosti jednoj, od iskona tajno a posljednji put pokazano. Bio je znamen vremena svog, znak je i danas. Jer praina zaborava ne dotie posude srca a slini se raaju u mijenama svim. Dvojica su oduvjek u svjetlosti jednoj, jedan u ieznuu , drugi u srcu. Navjetenje nevjeste Kristove u Ukrasu je vee, broj njihov jednak je. Dvojica su oduvjek u svjetlosti jednoj.

63

Objavljivanje knjige pomogli su: prof.dr. air Filandra mr. Kasim Korjeni Mensud Medar Ale Puzi Samir Kamenja