Вы находитесь на странице: 1из 39

KRIMINOLOGIJA

VIKTIMOLOGIJOM
KRIMINOLOKA ETIOLOGIJA 1. DIO
(prvi kriminoloki diskursi, pozitivistika kola, ekoloke teorije) Dr.sc. Anna-Maria Geto

SADRAJ
1. UVOD U KRIMINOLOKU ETIOLOGIJU 2. PRVI KRIMINOLOKI DISKURSI
Sokrat, Platon, Aristotel, Aurelije Augustin Abelard, Akvinski, Hobbes, Holbach, More Beccaria, Bentham, Kant Comte, della Porta, Caldwell, Quetelet Lombroso, Ferri, Garofalo Goddard, Dugdale, Binet, Kretschmer, Sheldon, Freud, Tarde Teorija socijalne dezorganizacije Teorija kulturnog konflikta Teorija simbolikog interakcionizma

3. POZITIVISTIKA KOLA

4. EKOLOKE TEORIJE

1. Uvod u kriminoloku etiologiju


kriminoloke teorije na osnovi empirijskih iskustava sustavno uspostavljaju imbenike koje smatraju odluujuima u kriminogenezi

nastoje se ustanoviti zakonitosti o kojima ovisi opseg, kretanje i struktura delinkvencije na odreenom podruju i u odreenom vremenskom periodu etioloki imbenici endogene, egzogene i mjeovite teorije

Pregled osnovnih kriminolokih teorija s glavnim predstavnicima i osnovnim postavkama:


NAZIV I VRSTA TEORIJE POZIVITISTIKA KOLA mjeovita GLAVNI PREDSTAVNICI Lombroso, Garofalo, Ferri OSNOVNE POSTAVKE U sreditu pozornosti je delinkvent ije je ponaanje uvjetovano nizom endogenih i egzogenih imbenika

EKOLOKA TEORIJA egzogena TEORIJA ANOMIJE egzogena


TEORIJA ETIKETIRANJA egzogena

Park, Burgess, Shaw, McKey, Sellin

Uzroke delinkvencije ne treba traiti u individualnoj patologiji ved u okolini u kojoj poinitelj ivi
Anomija je stanje loma normativne strukture drutva u kojem ljudi ne znaju to mogu oekivati od sustava i jedni od drugih i koje je glavni uzrok kanjivih ponaanja Osoba postaje delinkvent ne zbog svoje individualne patologije ved zbog toga to joj je drutvo uspjeno stavilo tzv. 'delinkventnu etiketu'

Durkheim, Merton

Lemert, Becker

TEORIJA GENETSKE PREDISPOZICIJE ZA KANJIVO PONAANJE endogena

Christiansen, Mednick, Jacobs, Cespi

Uzrok delinkventnog ponaanja su naslijeene osobine i djelovanje tzv. kandidatskih gena koji potiu agresivnost i delinkventno ponaanje Kanjivo ponaanje se ui od ostalih pripadnika skupine. Uenje kanjivog ponaanja sadri: tehniku poinjenja kanjivog djela koja moe biti vrlo jednostavna ili vrlo sloena i posebnosti usmjerenja motiva, racionalizacije i navika
Krenje pravnih normi samo je posljedica nepravednosti tih normi koje same po sebi predstavljaju kriminalno ponaanje jer su uspostavljene s cijem dominacije drutvene manjine nad obespravljenom drutvenom vedinom

TEORIJA DIFERENCIJALNE ASOCIJACIJE egzogena

Sutherland, Cressey

RADIKALNA TEORIJA egzogena

Quinney

2. Prvi kriminoloki diskursi


Sokrat (469.-399. pr.Kr.) Aristotel (384.-322. pr.Kr.) Aurelije Augustin (354.-430.) Platon (427.-347. pr.Kr.) primjer posuenog oruja od prijatelja koji je u meuvremenu poludio za moralno djelovanje nije dovoljno poznavanje opevaeih etikih normi koje se bezuvjetno mogu primijeniti u svakoj prilici, nego je prijeko potrebno promisliti konkretnu situaciju i prosuditi je li na nju primjenjiva opevaea norma

Platon: Drava, X. knjiga, 604, c

2. Prvi kriminoloki diskursi


Pierre Abelard (1079.-1142.) Toma Akvinski (1225.-1274) Thomas Hobbes (1588.-1679.) Paul Holbach (1723.-1789.)

Thomas More (1477.-1535.)

2. Prvi kriminoloki diskursi


Cesare Beccaria (1738.-1794.) Jeremy Bentham (1748.-1832.) Immanuel Kant (1724.-1804.)

2. Prvi kriminoloki diskursi

CESARE BECCARIA
1738-1794 Dei delitti e delle pene (1764) O zloinima i kaznama
Klasina kriminologija slobodna volja

O zloinima i kaznama
Ni u jednoj stvari ne moe se oekivati da tko istovremeno sije i anje, ve treba poraditi na tome kako bi postepeno sazrela.
C. Beccaria: O zloinih i kaznah (prijevod J.ilovi ), 1889

http://www.pravokutnik.net/a/b eccaria-silovic.pdf

10

O zloinima i kaznama
I. Izvor kazni II. Pravo kanjavanja III. Posljedice IV. Tumaenje zakona V. Nejasnost zakona VI. Srazmjernost izmeu zloina i kazni VII. Zablude o odmjeravanju kazni VIII. Podjela zloina IX. O asti X. O dvobojima XI. O javnom miru XII. Svrha kazne XIII. O svjedocima XIV. Indiciji i forme postupanja XV. Anonimne prijave XVI. O torturi XVII. O fisku XVIII. O zakletvama XIX. Hitnost kazne XX. Nasilja XXI. Kazne za plemie XXII. Kraa XXIII. Infamija XXIV.Dokoliari XXV. Protjerivanje i konfiskacije XXVI.O obiteljskom duhu XXVII.Blagost kazni XXVIII.O smrtnoj kazni XXIX.O pritvoru XXX. Trajanje postupka i zastara XXXI.Zloini koje je teko dokazati XXXII.Samoubojstvo XXXIII.Krijumarenje XXXIV.O dunicima XXXV.Pravo azila XXXVI.O raspisivanju ucjene na glavu XXXVII.Pokuaj, suuesnici i nekanjivost XXXVIII.Sugestivna pitanja i ispitivanje okrivljenika XXXIX.O jednoj posebnoj vrsti zloina XL. Krivi nazori o koristi XLI. Kako da se sprijee zloini XLII. O znanostima XLIII. Dravni funkcionari XLIV. Nagrade XLV. Odgoj XLVI. O pomilovanju XLVII.Zakljuak

11

2. Prvi kriminoloki diskursi

JEREMY BENTHAM
1748-1832
UTILITARIZAM Klasina kriminologija slobodna volja

12

2. Prvi kriminoloki diskursi

IMMANUEL KANT
1724-1804
KATEGORIKI IMPERATIV

polazi od 3 temeljna naela:


sloboda pojedinca jednakost svih u graanskom drutvu neovisnost zajamena kategorijom graanina

13

3. Pozitivistika kola
pozitivizam je pristup koji prouava ljudsko ponaanje koritenjem znanstvenih metoda

razvoj pozitivistike kole u kriminologiji pod utjecajem 3 povijesna imbenika:


razvoj sociologije pozitivizma (A. Comte) teorija evolucije (C. Darwin) antropologija

14

3. Pozitivistika kola
August Comte (1798.-1857.) Giambattista della Porta (1535.-1615.) Charles Caldwell (1772.-1853.) Adolph Quetelet (1796.-1874.)

15

3. Pozitivistika kola

AUGUST COMTE
1798-1857 znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo

Pozitivistika kriminologija socijalni determinizam

16

3. Pozitivistika kola

G. DELLA PORTA
1535-1615

FIZIOGNOMIJA
prouava odnos izmeu tjelesnih obiljeja i ponaanja

17

3. Pozitivistika kola

J. K. LAVATER
1741-1801

FRENOLOGIJA
parapsiholoka disciplina koja se bavi prouavanjem utjecaja oblika lubanje na ponaanje i emocionalni ivot ovjeka

18

temperamenti po Lavateru

flegmatik
kolerik sangvinik

melankolik
19

3. Pozitivistika kola

FRANZ JOSEPH GALL


1772-1853

FRENOLOGIJA

J. K. SPURZHEIM
1776-1832 nastavio razvijati frenologiju

20

karta prema Gallu


FRIENDSHIP
HOPE

COMBATIVENESS

21

3. Pozitivistika kola
Cesare Lombroso (1835.-1909.) Enrico Ferri (1859.-1929.) Rafaelle Garofalo (1852.-1934.)

22

3. Pozitivistika kola

CESARE LOMBROSO
1835-1909
L uomo delinquente (1876) Roeni zloinac ATAVISTIKE STIGMATE

23

3. Pozitivistika kola
ATAVIZAM delinkventno ponaanje kao primitivno ponaanje

24

3. Pozitivistika kola

ENRICO FERRI
1856-1929

razradio prvi kazneni zakon utemeljen na principima pozitivizma "Moralnu odgovornost" zamijenio je socijalnom odgovornou

25

Prikaz Ferrijevog pentagona zloinaca

Roeni zloinci

Zloinci iz navike

FERRIJEV PENTAGON ZLOINACA

Zloinci iz strasti

Duevno bolesti zloinci

Sluajni zloinci

26

3. Pozitivistika kola

RAFAELLE GAROFALO
1852-1934

MORALNA ANOMALIJA
kaznena djela svrstava u 2 skupine: mala in se mala prohibita

27

3. Pozitivistika kola
Henry Goddard (1866.-1957.) Richard Dugdale (1841.-1883.) Alfred Binet (1857.-1911.) Ernst Kretschmer (1888.-1964.)

William Sheldon (1898.-1977.) Sigmund Freud (1856.-1939.) Gabriele Tarde (1843.-1904.)

28

3. Pozitivistika kola

HENRY GODDARD
1866-1957

The Kallikak Family: A Study in the Hereditary of Feeble-Mindedness

GENEALOGIJA
povezao kriminalno ponaanje s naslijeenim osobinama 29

3. Pozitivistika kola

RICHARD DUGDALE
1841-1883

The Jukes: A Study in Crime, Pauperism, Disease and Heredity.

GENEALOGIJA
povezao kriminalno ponaanje s naslijeenim osobinama

30

3. Pozitivistika kola

ERNST KRETSCHMER
1888-1964

UVODI KOLU SOMATOTIPOVA U KRIMINOLOGIJU


delinkventno ponaanje dovodi u vezu s tjelesnom graom poinitelja 31

tipologija prema Kretschmeru

ASTENIK

ATLETIK

PIKNIK

32

3. Pozitivistika kola

GABRIELE TARDE
1843-1904

objasnio kriminalno ponaanje kao naueno ponaanje, zbog sklonosti ljudi da imitiraju jedni druge

33

4. Ekoloke teorije
teite stavljaju na egzogene etioloke imbenike uzroke delinkvencije treba traiti u okolini u kojoj poinitelj ivi glavni predstavnici iz Chicaga (ikaka kola)

Teorija socijalne dezorganizacije Teorija kulturnog konflikta Teorija simbolikog interakcionizma

34

Teorija socijalne dezorganizacije


Robert Park & Ernest Burgess Clifford Shaw &Henry McKay na delinkvenciju na odreenom podruju utjee stupanj socijalne dezorganizacije odnosno potivanje normi koje su razliite od drutvenih konvencionalnih normi

35

koncentrine gradske zone prema Parku i Burgessu

36

Teorija socijalne dezorganizacije


Sampson i Groves navode 4 imbenika koji dovode do soc. dezorganizacije:

1. nizak ekonomski standard 2. pomjeanost razl. etnikih skupina


3. velika mobilnost unutar podruja 4. razorena/disfunkcionalna obitelj

37

Teorija kulturnog konflikta

Thorsten Sellin

svaka grupa oblikuje vlastite norme ponaanja


meusobna razlikovanja dovode do PRIMARNOG KONFLIKTA izmeu temeljne kulture i subkultura

SEKUNDARNI KONFLIKT izmeu razliitih subkultura iste temeljne kulture

38

Teorija simbolikog interakcionizma

Herbert Blumer

pretpostavka: FUNKCIONALIZAM DELINKVENCIJE u pluralistikom drutvu su kanjiva ponaanja samo jedan od oblika ponaanja koji u takvom drutvu ima svoju funkciju ljudsko (time i delinkventno) ponaanje rezultat je simbolike interakcije meu ljudima ponaanje delinkventa je manifestacija prava na razliitost u pluralistikom drutvu

39