1

James Blish - Spock mora umrijeti

Naslov originala: James Blish - SPOCK MUST DIE Copyright by James Blish, 1968 Svaki poetak je lijep! Bar kada je nauna fantastika u pitanju. Pokretanje jedne nove SF edicije u domaim uvjetima uvijek je dobrodoao dogaaj, bar za onu mnogoljudnu armiju poklonika ovog anra koja s nestrpljenjem i blagonaklonou iekuje svaku ovakvu pojavu. No, ovaj zajameni entuzijazam ne znai istovremeno I garanciju da e ba sve to se pojavi imati osiguranu prou kod italaca. Naprotiv. Kao valjda nijedna druga italaka grupacija, poklonici naune fantastike su izbirljivi i nipoto ne doputaju da im se krijumari lo sadraj u bilo kom pogledu.- anrovskom, umjetnikom, ideolokom - jednom rijeju, u pogledu onoga to dre za osnovni kvalitet naune fantastike. U, tom smislu, svaka nova SF edicija mora ozbiljno raunati s tim da e dospjeti u ruke iskusnih anrovskih vukova, te ako eli da se zadri na tritu mora se, pored ve spomenutog naelnog kvaliteta, odlikovati i nekakvom osobnou. Mora posjedovati vlastiti identitet. U emu bi se mogao ogledati taj posebni identitet biblitoteke Supernova, koji bi je izdvajao, sa jedne strane, od ve ustaljenih domaih SF edicija, kao to su Kentaur, Polaris i Sirijus, a sa druge, od redovnih mjesenih SF izdanja koje izdaje ne samo ista novinska kuca, novosadski Dnevnik nego i ista redakcija? Prije svega po tipu tiva koji bi objavljivala. U osnovi, poto je tri dominantna knjievna oblika u kojima se stvara nauna fantastika. Kratka pria, dua novela i roman. Dva od ova tri oblika sasvim su zadovoljavajue zastupljena na domaem italakom SF tritu: Kentaur i Polaris pokrivaju romane, dok je SiriuS usredsreen na priu. Preostaje, dakle, dua novela - i 'Supernova" planira upravo njom da se pozabavi. Da je posredi oblik koji i te kako zasluuje svoje posebno izdanje, svjedoi u prvom redu okolnost da su neka meu najljepim SF djelima napisana u formi due novele. Sticajem okolnosti, moda najkvalitetnija ostvarenja ove vrste jo nisu objavljena kod nas te tako evo najzad prilike da se ta SF nepravda na najbolji nain ispravi Dakle, Supernova e biti Prevashodno posveena publikovanju najboljih svjetskih SF novela Hi, kako se to jo naziva, kraih romana a mi vam bez oklijevanja moemo jamiti da ete biti zadovoljni ponuenim tivom. No, sadraj biblioteke Supernova nee se iscrpsti samo na ovoj stavci iako e ona, nema sumnje, biti uvjerljivo dominantna. Pored ovakvih uvodnika, u kojima emo Prije svega odravati komunikaciju sa vama te vas u tom smislu odmah pozivamo da nam se javite svojim sugestijama, Prijedlozima, kritikama na kraju svake sveske donijet emo i specijalni SF mozaik, ija e svrha biti da vam pruzi telegrafske informacije o najnovijim zbivanjima u svijetu naune fantastike. Razumije se,"s vremenom, dodavat emo i nove rubrike sa jednim jo skrivenim naumom da ovo izdanje Preraste u prvi domai SF magazin... No, zasad je ta ideja jo potpuno u carstvu naune fantastike... U svakom sluaju, biblioteka Supernova za sada e izlaziti svakog drugog mjeseca, a njeno prvo godinje kolo od est knjiga donijet e sljedee naslove: 1. Dejms Bli, Spok mora da umre 2. Artur Klark, Ka sputanju noi 3. Kliford Simak, Nevolja sa Tihoom 4. Frederik Pol i Dek Vilijemson, Podmorsko traganje 5. Teodor Sterden, Kildozer 6. Semjuel Dilejni, Zvjezdani ponor Ne preostaje nam vie nita do da vas sada Prepustimo uivanju u najuzbudljivijoj od svih pustolovina zvjezdane krstarice Enterprajz i njene odvane posade koju Predvodi kapetan Kirk. Ova epizoda potekla je iz pera nikog drugog do slavnog Dejmsa Blia, iju ete nepogreivu SF kiicu Prepoznati jo od prve stranice. Drimo da nismo pogrijeili to smo se oprjedjelili za ovu majstorsku spejs-operu kojom inauguriemo novu biblioteku. U svakom sluaju, o tome vi imate posljednju rije a kada budete donosili sud, imajte na umu da svaki poetak nije samo lijep nego i teak... Zoran ivkovi

PRVA GLAVA MEKKOJ BEZ KOSTIJU Iz Kapetanovog dnevnika. zvjezdani datum 4011.9: Nastavljamo sa snimanjem navigacijske mree za ovu oblast prostorvremena, kao to nam je naloeno. Gospodin Spok izvjetava da se, sudei na osnovu podataka iz biblioteke, ovaj postupak jo naziva oznaavanje klupa, Prema drevnom nainu pravljenja mapa, ustanovljenom u danima prije svemirskih putovanja, mada ovi kubni parseci praznine ne izgledaju ba kao mjesta privlana za postavljanje klupa. Iako se, s obzirom na hiperbrzinu, ne nalazimo daleko od klingonskog carstva (a i uvjeren sam da e Klingonci tvrditi da smo, u stvari, bili u njemu), ova misija je protekla bez nekih veih uz-buenja i ini mi se da sam medu oficirima uoio znake dosade. Meutim, to uope nije uticalo na njihovu efikasnost. Pitam se, ree MekKoj, i da li sam jo ona i stari? Muci me uasna sumnja da sam duh. Da sam duh ve skoro dvadeset godina. To pitanje dopre do uha Kapetana Kirka dok je prolazio pored odaje za rekreaciju na Enterprajzu, nosei posluavnik sa oljama kave. Meutim, to pitanje nije njemu bilo upueno; okrenuvi se, ugledao je kirurga zvjezdanog broda kako sjedi za stolom sa Skotom, koji ga je oigledno pomno sluao. Skoti slua nekoga tko mu se povjerava? Hi Dok da to ini? Skotija su inae ljudi zanimali u istoj mjeri u kojoj su oni zanimali i njegove maine; a MekKoj je bio u toj mjeri utljiv da su ga smatrali cinikom. Mogu li se pridruiti ovom simpozijumu? upita Kirk. Ili je zatvoren za javnost? Nije zatvoren, ve glup, ini mi se, odvrati inenjerijski asnik. Ovaj ovdje dok razvija zamisao da transporteri Predstavljaju neku vrstu elektrine stolice. Dalje ni-sam uspio ba da ga pratim, ali pokuavam, trudim se najbolje to mogu. Oh, izusti Kirk, jer nije znao ta drugo da kae. Za-tim sjede. Njegov prvi utisak da je MekKoj posredno govorio o svom razvodu pao je u vodu, to mu je istovremeno povratilo vjeru da razumije MekKojev karakter, ali ga i ostavilo u potpunom neznanju. Za Kirka je bilo vano da razumije MekKoja, kako zbog sebe samog tako i zbog njegove vanosti za brod, jer je kao glavni brodski lijenik MekKoj bio jedini ovjek koji je mogao da prie Kirku u bilo koje vrijeme i to na najintimnijem osobnom nivou; zaista, MekKojeva dunost bila je da istovremeno vodi rauna o Kapetanovom fizikom, mentalnom i emocionalnom stanju i da o tome otvoreno razgovara... i to ne nuno samo sa pacijentom. Kada je MekKoj doao na Enterprajz, Kirk je podozrevao da se za svemirsku slubu odluio na prvom mjestu zbog razvoda. Meutim, pojedinosti su predstavljale pravu misteriju. Kirku je bilo poznato da MekKoj ima kerku, Doanu, koja je u to vrijeme imala dvadeset godina i o kojoj se lijenik brinuo; negdje je radila kao bolniarka, i MekKoj je dobijao od nje vesti koliko je to meuzvjezdana posta dozvoljavala. A to nije bilo esto. Bilo bi dobro-, poe Kirk, da me neko uputi u preanji tok razgovora. Vi, Dok, malo-malo pa izjavite kako vam se transportni sistem ne dopada. U stvari, ini mi se da upotrebljavate rije 'nevoljan'. 'Nisam ba rad da mi se molekuli razbacuju i zrae unaokolo kao da sam neka radio-poruka." Uvijek neto slino kaete, zar ne? I jeste u pravu i niste, odvrati Mek Koj. Radi se o ovome. Ako dobro razumijem Skotija, transporter naa tijela pretvara u energiju, a zatim ih na odreditu ponovo pretvara u materiju... To je uasno pojednostavljivanje, pobuni se Skot. Njegov pomalo smuen govor na poetku, koji je uvijek bio posljedica nekog stresa, sada je bio objanjen; razgovarali su o mainama, u koje je bio krajnje zaljubljen. Transporter, u stvari, vrsi analizu energetskog stanja svake cestice i u tijelu, a zatim pravi Dirakov skok u jedno isto takvo stanje, ali na drugom mjestu. Nije u pitanju nikakvo Pretvara-nje... da jeste, raznijeli bismo brod. To me nije briga, ree MekKoj. Brine me samo stanje moje svijesti... moj ego, ako vam se tako vie dopada. A ne materija, energija ili bilo to drugo to bih mogao da imenujem, usprkos injenici da je to sredinji fenomen svih ljudskih misli. Konano, svima nam je poznato da ivimo u solipsistickoj vaseljeni. U emu? upita Kirk. Naseljavamo dva svijeta, odvrati strpljivo MekKoj. Jedan svijet je u naim glavama... da tako kaem, nas unutranji svijet. Drugi je pojavni svijet... ali i on je, zapravo, samo produetak unutranjeg svijeta,

obogaen podacima sa mjernih instrumenata i svom silom mainskih oitavanja Pojavni svijet je takoer proizvod svijesti. Slae li se, Dime? Provizorno, odvrati Kirk. Ali smatram da je ono to naziva pojavnim svijetom veoma uvjerljivo. Stotistiki gledano, jeste. Ali veoma lako se raspada ako se pored Stotistikih podataka ispitaju i oni pojedinani. Sve to stvarno znamo jeste ono to je zabiljeeno u naim glavama... tu teoriju su nekada nazivali logikim pozitivizmom. Idem dalje: tvrdim da pojavni svijet moda uope ne postoji i da nita sem moje svijesti nije dokazivo stvarno, a nju nisam u stanju da izmjerim. Ovaj stav se naziva solipsizmom i ja tvrdim da nas injenica to samosvijest postoji sve primorava da u srcu i od samog roenja budemo solipsisti. Toga samo rijetko postajemo svjesni*. Za to je krivo svemirsko putovanje, sloi se Kirk. To naroito dolazi do izraaja kada si tako daleko od kue, kao to smo sada. Sreom, oporavie se ti, bar ono koliko je potrebno da obavlja svoj posao. Niko se nikada potpuno ne oporavi, primjeti mrano MekKoj. Vjerujem da prvo otkrie sve situacije predstavlja jedan od velikih formativnih skova u razvoju jednog ljudskog bia... koji je moda isto onoliko vaan kao i trauma roenja. Reci mi, Dime-. zar u svom djetinjstvu ili ranoj mladosti nisi na trenutak ili na sat sa zaprepasenjem bio svjestan da se ti, jedan jedini Dim Kirk, nalazi u samom sreditu cijelog svijeta? Nisi li, kada si pokuao da zamisli kako bi svijet izgledao kada bi ga vidio iz neke druge toke gledanja, shvatio da si zauvijek zatvorenik u vlastitoj glavi? Kirk stade pretraivati svoja sjeanja. Da, bilo je takvih trenutaka*. ree on. A injenica to ih se jo sjeam i to ih tako lako prizivam u sjeanje izgleda da ukazuje na to da su mi bili prilino vani. Ali poslije izvjesnog vremena zaboravio sam na cijelu stvar. Nisam bio u stanju da sagledam nikakve praktine posljedice svega toga, a u svakom sluaju ja tu nita nisam mogao -da izmijenim. Ali jo nisi odgovorio na moje pitanje. Kakve sve to veze ima sa transporterom?* A ma ba nikakve*, primjeti Skot. Nije ba tako. Bez obzira na sam mehanizam, svrha transportera je da poniti moje tijelo i ponovo ga oblikuje negdje drugdje. Sloiete se, na osnovu iskustva, da je za taj proces potrebno odreeno, fiziko vrijeme... kratko, ali mjerljivo. Takoer na osnovu iskustva, morate priznati da za to vrijeme ne postoje ni tijelo ni svijest. Je li ovdje sve u redu? Pa, na neki nejasan nain jeste, sloi se Kirk. Dobro. Na drugom kraju oblikuje se tijelo koje je oigledno istovjetno sa originalom, ivo je, posjeduje svijest i sva sjeanja originala. Ali to NIJE original. Original je uniten.* Ne vidim kakve to ima veze, ree Skot Kao ni tvoj solipsistiki stav. Kao to gospodin Spok voli rei, "Razlika koja ne predstavlja razliku nije nikakva razlika.' Nije za tebe, nastavi MekKoj. jer e se novi MekKoj izgledati i ponaati se potpuno isto kao i onaj stari. Ali meni samom? Ja ne mogu zauzeti tako djelotvoran stav u vezi s tim. prema definiciji, ja nisam isti onaj ovjek koji je prije dvadeset godina po prvi put uao u transporter. Ja sam konstrukcija koju je napravila maina prema liku jednog mrtvaca... i do avola s tim, ak ni ja ne mogu znati koliko je ta kopija vjerna, jer.... pa, zbog toga to se oigledno ne bih sjeao da neto nedostaje.* Pitanje, javi se Kirk. Osjea li se drukijim?* Aha, primjeti zadovoljno Skot. Ne, Dime, ne osjeam se, ali kako bih i mogao? Mislim da se sjeam kakav sam ranije bio, ali moda sam u zabludi. Moja specijalnost je psihologija i rijetko ete me vidjeti da dijelim tablete. Znam da postoje ogromne oblasti mog uma koje su nepristupane mojoj svijesti sem u odreenim uvjetima... na primjer, za vrijeme stresa ili u snovima. to ako dio te psihike podloge nije bio dupliciran? Otkud da ja to znam? Mogao si da pita Spoka, Prijedlozi Skot. Hvala, ne. Jedan jedini put kada sam putem uma bio s njim povezan, to mi je spasilo ivot... spasilo je sve nas, sjeas se... ali nije mi bilo prijatno. Pa, ipak bi trebalo, ree Skot, ako te to toliko muci. Mogao bi da se prikljuim na jednu od tih oblasti nesvjesnog, a zatim da poslije tvog narednog putovanja putem transportera provjeri da li je jo na svom mjestu. Gotovo sam uvjeren da bi bila tamo, dodade Kirk. Ne shvaam zato pretpostavlja da je transporter tako izbirljivo selektivan. Zato bi on izbrisao nesvjesne tragove umjesto svjesnih?* A zato ne bi? U stvari, da li on to ini ili ne? To pitanje je dosta blisko onom na koje bih ja elio da dobijem odgovor. Da je posredi to pitanje, ak bih pristao na eksperiment koji Skoti predlae, i zamolio bih i ostale na brodu da uine isto.

Ja, gospodo, ree Kirk, imam neto vie staza na zvjezdanom brodu od vas obojice. Nimalo ne pretjerujem ako kaem da je ovo najuvrnutiji razgovor voden u odaji za rekreaciju u koji sam se umijeao. Ali nema veze, Dok, iemo do kraja. Kako glasi to pitanje?* A to biste oekivali od jednog psihologa? upita MekKoj. U pitanju je, razumije se, dua. Ako uope post-o)i, o emu ja ne znam nita vie od bilo kog drugog ovjeka. Kada me je ta prokleta maina prvi put ponovo oblikovala, da li je moja dua, ako postoji, prevalila taj put zajedno sa mnom... ili ja samo predstavljam razuman automat?* To to si sposoban da brine zbog toga*, primjeti Kirk, ini mi se da samo po sebi Predstavlja odgovor*. Hmmrn. Moda si u pravu, Dime. U stvari, bolje da t u pravu. Jer ako nisi, onda to znaci da uvijek kada ne-koga prvi put propustimo kroz transporter, vrsimo ublstvo*. E sad si ba pretjerao! U stvari, nema tu mnogo mudrovanja*. ree zajapureno Skot. uj ti mene, Dok. po definiciji dua ti je besmrtna. Ako postoji, ne moe se unititi.. .* Kapetane Kirk*, javi se jedan glas preko zvunika Interkoma u rekreacionoj prostoriji. Kirk ustade s izvjesnim olakanjem; atmosfera za stolom postala je prilino zapaljiva. Ali to olakanje je kratko potrajalo. Nalazim se u prostoriji za rekreaciju, gospodine Spok. Da li biste mi pomogli, Kapetane? Potrebno je da donesete jednu odluku u svojstvu zapovjednika. MekKoj i Skot podigoe pogled prema kapetanu, da se ovdje, u potpuno neistraenom dijelu Galaksije, pojavi potreba da zapovjednik donosi odluku? Evo me, dolazim, poruci Kirk. Ukratko, u emu je problem?* Gospodine, zau se glas prvog asnika, Klingonci su konano zapoeli rat. Izgleda da je Organija ve unitena, a mi smo odsjeeni od Federacije. DRUGA GLAVA IZA LINIJA Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4011. 8: Ovaj galaktiki krak nikada nisu posjetila ni ljudska bia, niti neka od nama poznatih neljudskih rasa. Nas najvaniji zadatak ovdje bio je da postavimo oznake za hiperpogonske letove, a za-tim, razumije se, i da podnesemo izvjetaj o svemu to bi moglo biti vrijedno naunog istraivanja. Ali kako sada stvari stoje, uope neemo biti u mogunosti da podnesemo bilo kakav izvjetaj. im se Kirk pojavio na mostu, Spok je ustao sa komandantovog sjedita i tiho se premjestio na svoje mjesto za kompjuterom-bibliotekom. Za upravljaem se nalazio Sulu, a za komunikacijskom konzolom zamjenik Uhura. Na monitoru su se vidjele samo zvijezde: Enterprajz se nalazio u standardnoj orbiti oko jedne od njih - Kirk nije morao brinuti oko koje. Na izgled je sve bilo u redu. Gospodine Spok, ree Kirk, sjedajui, dajte mi, molim vas, pojedinosti. Veoma su oskudne, Kapetane, i malo je vjerojatno da u doi do novih, odvrati prvi asnik. Ono malo pojedinosti to posjedujem poznate su svima... uzdrao sam se da pozovem komandu Zvjezdane flote iz razumljivih razloga. Ve neto vie od godinu dana nije dolazilo do incidenata sa klingonskim carstvom, ali izgleda da su sada krenuli u glavni napad na Federaciju u to na veoma irokom frontu. Razumije se, bez ikakve prethodne objave rata. U izvjetajima koje je primila zamjenik Uhura stoji da snage Federacije odolijevaju, ali mislim da u to ne bi trebalo ba mnogo da vjerujemo. Kao prvo, namjena javnih obavijesti u slinim okolnostima jeste da ohrabruju, kao drugo da zavedu neprijatelja, te stoga mogu da sadre tek neto malo golih injenica. To se podrazumijeva, odvrati Kirk. Ali organijanski mirovni ugovor trebalo je da onemogui tako neto. Trebalo je da znamo; bili smo na Organiji kada im je nametnut taj ugovor i vidjeli smo da su Organijanci tada uspjeli da sprijee jedan od moda najveih svemirskih sukoba. Niko to ne spori, razumije se. Meutim, Kapetane, ovog puta Organijanci ne samo da nisu uspjeli da interveniraju, ve se sa planetom uope ne moe stupiti u vezu. Praktino, kao da je nestala s lica Vaseljene. U nedostatku novih podataka, mislim da moramo pretpostaviti da je unitena*. Sulu se napola okrenu u svom navigacijskom sjeditu, Kako je to mogue? upita on. Organijanci su bia koja se sastoje od iste misli. Oni nisu mogli biti uniteni. I nije tono da su sprijeili samo jednu bitku... oni su istovremeno zaustavili flote u cjeloj Galaksiji*.

Sami Organijanci jesu stvorenja sazdana od misli*, primjeti Spok, i bez sumnje je dosta onoga to smo vidjeli" na njihovoj planeti predstavljalo rezultat hipnotizama. Ali nismo imali uope razloga da pretpostavimo da je i sama planeta iluzija; a ako nije bila, onda je mogla biti unitena. Kakav bi to uticaj moglo imati na Organijance, nemamo pojma. Sve to znamo jeste da nisu intervenirali u tekuem ratu, i ini se da ni na koji nain ne moemo otkriti to se sa njima dogodilo*. Pa, poe Kirk, hajde da vidimo u emu se sastoji na problem. Izmeu Enterprajza i Federacije isprijeilo i cijelo klingonsko carstvo... ukljuujui tu i svih sedamnaest Zvjezdanih baza. S druge, pak, strane, Klingonci ne znaju da smo ovdje, u za njih mrtvom uglu; mogli bismo iz toga izvuci neku korist. Zamjenie Uhura, kakve su nae mogunosti da od komande Zvjezdane flote dobijemo neka uputstva, a da pri tom ne otkrijemo svoje prisustvo? Praktino nikakve, Kapetane*, odgovori Bantu djevojka. ak i ako uputimo pitanje u obliku snopa od jedne mikrosekunde, morat emo da ga aljemo uestalo i da potrudimo da bude jak ako elimo da jedan takav impuls bude uhvaen. Izmeu nas i matinog svijeta nalazi se Sarplijevo sredite, srce Galaksije, a tamo je gustina zvijezda tako velika da se ak i u podsvemiru stvara znatna energija. Da bismo se probili kroz takav jedan statiki naboj morat emo da aljemo impulse u pravilnim razmacima kako bismo privukli njihovu panju... a to e takoer privuci i Klingonce. Nee uspjeti da deifruju poruku, ali e kao od ale odrediti nas poloaj*. U redu, ree Kirk. Poni da alje takav jedan impuls, ali u nepravilnim razmacima; gospodine Spok, molim vas dajte zamjeniku Uhuri popis nasuminih brojeva iz kompjutera koje moe da koristi kao raspored. Vjerojatno neemo uspjeti, ali treba probati. U meuvremenu, moramo pretpostaviti da smo sami odgovorni za svoje postupke... i da ako elimo da budemo od bilo kakve pomoi Federaciji, moramo brzo da djelujemo. Mislio sam da za poetak moemo da se izvuemo tako to bismo pokuali da zaobiemo cijelo klingonsko carstvo. Ja bih se s tim neosporno sloio, ree Spok. Rat bi se vjerojatno zavrio prije no to bismo stigli nakraj puta ili ak i prije no to bismo dospjeli na pristojnu udaljenost od Federacije ili bilo koje Zvjezdane baze. Mogli bismo pokuati da se probijemo, Prijedlozi Sulu. Imamo dosta energije za paljbu, a tu je i faktor iznenaenja. A na ovoj strani carstva jedva da i postoje utvrenja... zamislite samo kakav kaos bismo mogli da napravimo u njihovim bazama za snabdijevanje, njihovim komunikacijskim centrima, medu ealonima u zatitnici. To bi u velikoj mjeri prevazilo tetu koju jedan zvjezdani brod moe da priini u nekoj tradicionalnoj bici, protiv ravnopravnih neprijateljskih snaga*. To bi nas takoer, primijeti smrknuto Kirk, na kraju uvuklo u zasjedu. Moda i ne bi bar jedno due vrijeme, ree Sulu. Moemo se posluiti taktikom udri i bjei. Mogu izraditi kurs... moda se ponovo posluivi rasporedom nasuminih brojeva... za koji tvrdim da ga nijedan kompjuter nee moi predvidjeti. Ne moe napraviti takav kurs koji e istovremeno biti i nepredvidljiv i pogaati vane ciljeve, primjeti Kirk, ili pribliavati nas Federaciji; a ako kurs ne bude samo nasumian, onda se moe predvidjeti. A to budemo blie Federaciji biemo i blie borbenom frontu, ali sa pogrene strane. biem izbaeni iz svemira prije no to budemo u stanju da preemo na drugu stranu. teta koju bismo mogli da priinimo, ree Spok, mogla bi biti od velike koristi Federaciji. Posmatrajui stvari sa strateke toke gledanja, Prijedlog gospodina Sulua ima znatnu vrijednost. I ja sam voljan da se pozabavim tom idejom, ako moram, odvrati Kirk. Ali jasno je da je ta taktika ravna samoubistvu. Ja sam odgovoran i za brod i za posadu u istoj onoj mjeri u kojoj sam odgovoran i za Federaciju. Nemam namjeru da izgubim Enterprajz i sve prisutne na njemu u jednoj takvoj pustolovini, ako ne dobijem izriita nareenja od Federacije da uinim tako neto. Ako primimo takva nareenja, izvrit u ih; bez njih, zabranjujem da pristupite realizaciji te zamisli. Ima li jo tko kakav Prijedlog? Poto)i neto to bih ja nazvao srednjom mogu-noscu, Kapetane, ree Spok. Zavisi od prilino klimavog logikog lanca, ali moda je to najbolje to moemo da uinirno*. Da ujemo. Pa dobro. Sa sigurnosu moemo pretpostaviti, kao prvo, da Klingonci ne bi rizikovali da otponu rat ako ne osjeaju da su nadjaali Federaciju kako to se tie vatrene moi tako i u kontroli paljbe. Niko drugi sem bersekera ne bi zapoinjao rat pod nekim drugim okolnostima, a Klingonci, iako su krajnje naklonjeni ratovanju, ipak nisu berserkeri.

Podtoka jedan: Moemo pretpostaviti da Klingonci imaju novo oruje, kao i to da vjeruju kako su odnjeli Prije-vagu to se tie nekog ve poznatog oruja. Ali mi ne znamo to je od toga posredi. Glavna toka dva: Poto su Organijanci zabranili svaki ovakav rat i kako posjeduju mo da ga zaustave, proizlazi da ga Klingonci ne bi zapoinjali ako Prijethodno nisu saznali da su Organijanci ispali iz igre. Podtoka dva: To saznanje bi samo po sebi moglo Predstavljati najvanije od svekolikog novog oruja koje bi Klingonci mogli posjedovati. Meutim... Zakljuak: Postoji vjerojatnoa od najmanje etrdeset pet poto da su Klingonci upotrijebili neko novo oruje koje je izazvalo imobilizaiju ili unitenje Organije. Auuu, oglasi se Sulu. Pratio sam vas, gospodine, Spok, ali uope nisam pretpostavljao da vae misli idu u ! tom pravcu. Odakle vam to da vjerojatnoa iznosi etrdeset pet posto? upita Uhuru. U vaim premisama nisam ula da navodite nijedan slian parametar*. Ovaj tip argumenta moe se izvesti u obliku serije ukrstajuih krugova*. odgovori Spok. Kada odbacite one dijelove krugova koji se nalaze van oblasti koja im je zajednika... Manimo se toga, prekide ga Kirk. Do sada si nam iznio samo logiki lanac koji si spomenuo. Moe li nam preporuiti i to treba da radimo? Svakako. U redu. Uhura, pozivi dr MekKoja i gospodina Skota da dou ovamo. Ne elim da idemo dalje dok i oni ne budu obavijeteni o situaciji. Na to nije otilo mnogo vremena, poto je Spok snimio cijeli razgovor, kao to je to rutinski inio sa svakom diskusijom koja je prethodila donoenju neke vane odluke. Skot i doktor paljivo su sasluali snimak. Je li jasno, Dok? Skoti? Ima li pitanja? U redu, gospodine Spok; to nam predlaete da preuzmemo? Prvi asnik odvrati: Zato ne bismo poli na Organiju, umjesto na neku Zvjezdanu bazu, i pokuali da utvrdimo to se stvarno tamo dogodilo ?Takav jedan kurs posjeduje gotovo sve taktike prednosti koje je nagovijestio gospodin Sulu... unijee nevjerojatnu pometnju u klingonske ealone u zatitnici ako uzmemo u obzir iznenaenje i vojnu slabost ove strane njihovog carstva. I jo k tome kretali bismo se u neoekivanom pravcu; kada nas Klingonci jednom otkriju, oni e prirodno oekivati da krenemo u susret Floti ili da potraimo okrilje pod zatitom tekog naoruanja neke Zvjezdane baze. Vjerojatno e tek iz treeg puta pogoditi da smo se zapravo uputili prema Organiji, ali isto tako se moe desiti da to pogode tek iz petog ili estog puta. Konano, teko da bismo strateki mogli uiniti neto vie: ako bismo uspjeli da saznamo to se dogodilo sa Organijom i ako bismo uspjeli da uinimo neto u vezi s tim, rat bi bio okonan. Sem, dodade Mek' Koj, ako se ne pokae da samo Bog moe popraviti ono to se dogodilo Organiji*. Nita ne garantujem, odvrati jednolino Spok. Samo iznosim mogunosti. Ovaj prijedlog mi se vie dopada, ree lagano Kirk. ?Rizik je, razumije se, i dalje ogroman, ali shema bar nije potpuno samoubistvena. Gospodine Spok, potrebna su mi dva prorauna: prvo, vrijeme neophodno da stignemo odavde do Organije pri estom stepenu hiperpogona; i drugo, vrijeme potrebno da uemo u teritorijalni prostor carstva na tom putu. Spok se okrenu prema svojoj zaklonjenoj stanici i poslije nekoliko trenutaka ree-. Slubeno emo ui u klingonski prostor za dva mjeseca, a za preostali put do Organije bite nam potrebno jo etiri mjeseca. Razumije se, uvijek postoji mogunost da Klingonci patroliraju i van granica svoje teritorije, ali tvrdim da je ta mogunost veoma mala na ovoj strani carstva*. Kirk shvati da bi moglo biti i gore. Pred njim je bila jedna vana odluka koja e mu u stvari dozvoliti da prvo o njoj razmisli; sada se od njega oekivalo da donese samo djeliminu odluku. Oigledno je Pred sobom imao bar mjesec dana, a za to vrijeme je mogao da se predomisli. Ali samo je rekao: Gospodine Sulu, upravite brod prema Organiji estim stupnjom hiperpogona. Zamjenie Uhura, podesite sve senzore na maksimalni domet, poevi od sada, i ukljucite automatsku odbranu za sve to bi moglo da ukazuje na neki drugi brod. Takoer me smjesta pozovite ako bilo to stigne iz komande Zvjezdaneflote. Razumije se, Kapetane, odvrati asnik za vezu. Ali nita nije stiglo, to i nije bilo iznenaujue. Iako je bilo uobiajeno da neki brod due vremena ne bude u vezi sa centralom Federacije, ipak je koliina poruka koje su dnevno stizale u komandu Zvjezdane flote bila ogromna, a mogunosti da se uhvati neka neplanirana poruka poslata impulsom od jedne mikrosekunde... i to poruka koja ne smije da bude upadljiva... bile su, shodno tome, neznatne. Takoer je bilo uobiajeno da e Kirk i ovog puta morati da se osloni na sopstvenu procjenu situacije. Meutim, primjetio je da se u kompjuterskom dijelu broda dogada neto neobino. Skota je oigledno muio neki sloen problem; jer skoro tjedan dana vrijedno se savjetovao sa Spokom, opremljen u poetku

svenjevima jednaina, a kasnije grubim inenjerskim proraunima. Kirk ih nije dirao. Bilo to da su radili, bio je uvjeren da nisu gubili vrijeme uzalud; i znao je da e o svemu biti podrobno obavijeten. Krajem nedjelje, Skot je doista zahtijevao da sa Kirkom porazgovara u Kapetanovim radnim odajama. Kapetane, da li se sjeas naeg razgovora sa Dokom oko transportera i raznih njegovih slutnji s tim u vezi? Da, Skoti, sjeam se, mada ne mogu rei da zbog njih nisam spavao*. Nisam ni ja mnogo razbijao glavu to se tie moralne strane svega toga. Ali uinilo mi se da je to veoma lijep tehniki problem i ono do ega sam doao izgleda da ima veze sa nasom sadanjom situacijom*. Uope nisam iznenaen, ree Kirk. Ispriaj mi o emu se radi. Poznato ti je to su tahioni? Uio sam o njima u koli. Ako se dobro sjeam, to su estice koje putuju brze od svijetlosti... iz ega niko nikada nije uspio da izvue nikakvu korist. To je tono, ali samo dijelom. Tahioni ne mogu da putuju sporije od svijetlosti, i jo nije odreeno kolika im je najvea mogua brzina kretanja. Oni postoje unutar onoga to nazivamo Hilbertovim svemirom, koji posjeduje onoliko dimenzija koliko ti je potrebno da pretpostavi kako bi rijeio bilo koji odreeni problem. Za svaku cesticu u normalnom svemiru... bilo da se radi o protonu, elektronu, pozitronu, neutronu, nije vano kom... postoji odgovarajui tahion. Ve je i to, primjeti Kirk, mnogo vie nego to je moj instruktor izgleda znao o njima. Od tada je mnogo toga otkriveno. I meni je gospodin Spok morao da osvjei pamenje, vjeruj mi. Ali to nije bitno. Pretpostavi da namjeravamo da prepravimo tansporter tako da on, umjesto da skenira ovjeka i ponovo ga oblikuje na odreditu u njegovom normalnom stanju, izvri oblikovanje u tahionima, na poetku procesa? To bi rijeilo moralni problem, jer original ne bi nikud odlazio... dok bi stvorenje od tahiona, koje ne moe da opstane u svakodnevnom svemiru sa nama, odlazilo na odredite i odande se vraalo u normalno stanje. U tom sluaju nikada ne bi dolazilo do nikakvog ubistva, ako je u tome bio problem.* Hmm. ini mi se... ekaj, Kapetane, nisam zavrio. Tim metodom bismo neizmjerno proirili domet transportera. Ne mogu vam kazati tono koliko, ali u poreenju s ,tim nae sadanje ogranienje od esnaest hiljada milja Predstavljalo bi sitnicu. Rezultat. Odavde aljemo ovjeka na Organiju. On sakuplja podatke koji su nam potrebni; kada se vrati na brod, zadravamo ga u obliku tahiona onoliko koliko je potrebno da ispusti materijal. Zatim iskljucujemo polje i puf! Kopija se pretvara u plazmu u jednoj drugoj Vaseljeni, a na original uope nije naputao brod! Uvjeren sam, poe lagano Kirk, da mi ne bi sve to govorio da nisi siguran da si rijeio sve probleme vezane za mehaniku. Ima pravo, Kapetane, i veoma se ponosimo time*, ree Skot. Geniji smo ti mi, i ako si voljan moete nam udijeliti medalje. Ali budimo ozbiljni, uspjeemo, moemo to da ostvarimo. Za samo podeavanje maine potrebno nam je tjedan dana... i ne moramo ni inch vie da se pribliimo klingonskom carstvu kada s tim zavrimo. U svakom sluaju emo nastaviti put, odvrati Kirk. Volim da sebi osiguram nekoliko mogunosti. U svakom sluaju... moja hiperbola je bila na mjestu. Kirk ukljui interkom. Ovdje Kirk. Gospodine Spok, podesite brod da leti potpuno automatski. Svi zapovjednici odjeljenja treba da se nadu danas u nula zarez sedam u sali za izdavanje uputstava. Kirk gotovo. Interkom se iskljui. Gospodine Skot, nastavite sa radom na izmjeni transportera... vodei rauna u toku rada da te promjene ne budu konane. Hura, odlino, ree Skot ustajui. Kirk podie aku. Ali, dodade on, da sam na tvom mjestu, ne bih obavijestio dr MekKoja da sam rijeio njegov moralni problem*. Stvarno? Stvarno. Vidi, Skoti, vjerojatno bi te upitao da li tahionski duplikat posjeduje besmrtnu duu... a ini mi se da ti ne bi mogao na to da mu odgovori. TREA GLAVA

REZERVOAR-ZAMKA Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4018.4: Poto gospodin Skot jami da ljudskom tijelu ne prijeti nikakva opasnost od njegovog prepravljenog transportera, bilo je sasvim logino to je za izaslanika za Organiju izabran gospodin Spok. On se nalazio na planeti tokom svih dogaaja koji su prethodili sklapanju primirja (vidjeti dnevnik pod zvjezdanim datumom 3199.4). i lino poznaje Ajlborna, Klejmara i Trefajna... ili bar poznaje ljudske oblike koje oni poprimaju, kao to je njegov njima poznat. Pored njega jo bih jedino ja mogao doi u obzir. Ali gospodin Spok je vjerojatno najsavjesniji posmatra medu nama. Transporterske odaje bile su smjetene u razliitim dijelovima Enterprajza, ali Skot je preuredio glavnu salu i razlog za to je bio oigledan: energija. Na prvi pogled bila je vidljiva samo jedna izmjena, mada Kirk uope nije sumnjao da ih je izvrseno mnogo vie na slobodnoj konzoli, kao i da su asnik za transport i njegovi tehniari i te kako bili svjesni. Sama kruna platforma transportne odaje bila je opasana sjajnim metalom, tako da se njenih est poloaja vie nije moglo vidjeti... bile su vidljive samo stepenice koje su vodile do njih. Zaklon je na alost, neophodan*. objasni inenjerijski asnik Kirku i Spoku. Dok god je polje ukljueno, cijelokupna unutranjost ove odaje doista se nalazi u jednoj drugoj Vaseljeni... ili, jo tonije, u nekoj vrsti kontinuuma u kome su mogui transfinitni broj i raznovrsnost Vaseljena... i to djelovanje mora biti omeeno. Isto tako sam mogao da upotrebim inu mreu... na primjer, mreu stajnog postolja atla... kako bismo vidjeli unutrasnjot, ali pri ruci sam imao samo oklopnu plou iz nekog drugog posla i urilo mi se, a pretpostavljam da nam se svima uri*. Kada je pokuavao da bude to je mogue odreeniji Skot uope nije grijeio u govoru. Kirk je bio odavno navikao na ovo, ali gotovo uvijek bi to kod njega izazvalo osmijeh. Posluit e za sada, Skoti. Kasnije moemo dodati ukrase U stvari, ako ovo bude radilo onako kako si predvidio, inenjeri iz cijele Galaksije smiljat e nova poboljanja. Za sada mi reci u emu se sastoji program?* Otprilike je isti kao i obicno, Kapetane, sem to se tie udaljenosti. Podesili smo koordinate na konzoli... uzgred budi reeno, gospodine Spok, hoete li nam rei njihovu vrijednost? Jedanaest hiljada osam stotina sedamdeset d. j. Sa osamdeset pet, sedamdeset etiri, ezdeset osam K. Oficir za transport izgledao je zaprepaten... Skot ga oigledno jo nije uputio u pojedinosti u vezi sa razdaljinom*... ali nita nije rekao. Skot nastavi. Zatim gospodin Spok ulazi u rezervoar i staje na bilo koje mjesto; zatvaramo vrata i aktiviramo mainu. On nee nita primijetiti, jer iako e se istog asa nai u n-dimenzionalnom prostoru, on je u stanju da opaa samo etiri dimenzije u isto vrijeme, kao i mi ostali. Ali on nee ne-stati... jednostavno e ponovo izii iz rezervoara. U meuvremenu e njegov dvojnik biti na putu ka Organiji i automatski e se ovamo vratiti, dan poslije materijalizacije, bez obzira na to kada do nje dode. Ako za to vrijeme ne obavi posao, poslat emo ga ponovo. Kada duplikat stigne ovamo, ponovo emo uspostaviti Hilbertov svemir u rezervoaru i odravat emo ga onoliko vremena koliko e biti potrebno da dvojnik podnese izvjetaj*. Do sada je sve jasno, ree Kirk. Jeste li spremni, gospodine Spok? Jesam, Kapetane*. Onda ulazite u taj rezervoar*, ree Skot. Spok ue, a vrata se za njim zatvorie Oficir za transport stade da podeava kontrole. Kao to je Skot i predvidio, nisu uspjeli nita da vide, niti je izgledalo da se poznato muklo zavijanje transportera imalo izmijenilo. Kirk je pokuao da zamisli kako izgleda n-dimenzionalni prostor i nije se iznenadio to nije uspio. Gotovo, ree Skot Moze da izide. Spok se, Meutim, nije pojavio. Kirk primjeti: Izgleda da smo zaboravili da se odgovorimo oko znaka kojim emo mu to staviti do znanja. pretpostavljam da se vrata sada mogu otvoriti? Svakako, Kapetane. Kirk ode do platforme i povue vrata. Gospodine Spok... Zatim uuti. Spok je bio tamo i oigledno mu nita nije falilo. U stvari, on je za sto posto bio odve prisutan. U rezervoaru su se nalazila dva istovjetna Spoka.

Dva Spoka su gledala jedan u drugog a u pogledima im se ocitavala mjeavina zabrinutosti i prezira, nalikovali su ljudima koji pokusavaju da shvate po kom principu radi smijeno ogledalo. Kirk je bio uvjeren da njegov izraz nije bio u toj mjeri procenjivaki. Koji je od vas, upita on, original? Ja, Kapetane*, odvratie oba Spoka u horu. Bojao sam se da e biti tako. Hajde da se oko jedne stvari odmah dogovorimo. Od sada pa nadalje, oslovljavacu vas, on upre prst u ovjeka s njegove lijeve strane, sa Spok jedan, a vas*, on upre prst u desnog, sa Spok dva. To ne znai da sam se opredjelio koji je od vas, u stvari, original. Ti, Skoti, oigledno nisi predvidio ovakav ishod. Ne, ja nisam, ree Skot. Ba teta to nismo mogli da gledamo u rezervoar, jer bismo sada pouzdano znali koji je koji na osnovu mjesta na kome stoji. Moe li to da utvrdis?* upita Kirk asnika za transport. Ne, ao mi je, gospodine, ne mogu. Poslije izvrenih izmjena sve se stanice istovremeno ukljuuju. Isto je tako oigledno da se nijedan od njih ne sastoji od tahiona*. Takoer nemogue, nevoljno se sloi Skot. Znaci da je nas naredni zadatak da otkrijemo kako se i to se ovo dogodilo, i ako je mogue da pronaemo neki nain da pravimo razliku izmedu originala i dvojnika. Moram primjetiti da sa dva Spoka na brodu ne bi trebalo da iskrsne nijedan logiki problem koga ne bismo mogli da resimo. Sem, primijeti Spok jedan, ako ne mislimo potpuno isto, u tom sluaju dvojnik Predstavlja visak. Oigledno je ne mislite potpuno isto, odvrati Kirk, jer biste inae obojica istovremeno i istim recima to izjavili. To je tono, ali nevano, Kapetane, ako smijem da primjetim, ree Spok dva. ak i da smo razmiljali na isti nain u trenutku stvaranja dvojnika, od tada pa nadalje naa iskustva se pomalo razlikuju... da ponemo, razumije se, od jednostavne razlike da zauzimamo razliita mjesta u prostorvremenu. To e stvoriti razilaenja u naim razmisljanjima koja e se neumitno s vremenom sve vie produbljivati. Meutim, ta razlika moe izvjesno due vrijeme ostati beznaajna, ree Spok jedan. Ve se ne slaemo, zar ne? upita hladno Spok dva. Ve se za ovo ne bi moglo reci da Predstavlja beznaajnu razliku. Prestanite s nadmudrivanjem, vas dvojica, ree Kirk. Sasvim je izvjesno da obojica govorite kao pravi Spok, u istoj mjeri u kojoj i liite na njega, i ini mi se da stvarate dvostruko veu zabunu nego to je on to inio za vrijeme svojih najgorih logikih terevenki. Spok jedan, poite u svoje odaje i ostanite tamo dok vas ne pozovem. Spok dva, poite sa mnom u moje odaje. Nijedan od njih dvojice nije ni rije progovprio dok turboliftom, a zatim pjeice hodnicima nisu stigli do Kirkove radne sobe, gde je Kirk pokazao problematinom drugom prvom oficiru na stolicu ispred svog radnog stola. Kao prvo, upita Kapetan, da li ste uope stigli do Organije makar na djeli sekunde? Ako jeste, da li ste uoili bilo to to bi nam bilo od koristi? Nisam, Kapetane. Nita se nije dogodilo, sem to su se u toj odaji odjednom nasla dva Spoka. Tvrdim vam da u tom trenutku u mom pamenju nije nastala nikakva pukotina. ao mi je to to ujem... ne samo zbog toga to nam je obavjetenje i te kako potrebno, ve i zbog toga to nas je to moglo uputiti na trag ko je ko od vas dvojice. Pretpostavljam da i dalje ostajete pri svojoj tvrdnji da ste vi originalni Spok?* Tako je, odvrati Spok dva, tonom koji je uglavnom upotrebljavao za iznoenje neospornih injenica. I sami ste svjesni situacije u istoj mjeri kao i ja. Pretpostavljam da bih se mogao naviknuti da ivim sa dva gospodina Spoka na brodu... to bi mi se ak moglo i dopasti.i... ali na brodu nema mjesta za dva prva. asnika. Koga od vas dvojice da degradiram, na koje mjesto, i na osnovu ega? Spok dva podie obrve. Smijem li napomenuti, Kapetane, da je situacija mnogo ozbiljnija? Da krenemo od, najvanijeg pogleda, nevanijeg vida svega ovoga: moda biste uspjeli da se naviknete'da ivite sa dva Spoka, ali to bi njima veoma smetalo. Ako pokusate da zamislite kako bi In izgledalo da se na brodu u Vaseljeni nalazite sa jo jednim Dzejmsom T. Kirkom, smjesta e vam postati jasno t Hmmm. Tako je... to bi bilo krajnje neprijatno. Ispriajte me, gospodine Spok. Jednostavno nisam imao dovoljno vremena da porazmislim o tom vidu problema. Sasvim vas razumijem. Ali iz toga proistie jo neto. To bi neosporno bilo opasno po brod. Ne govorim o zabuni koju bi proizvelo, mada bi i to samo po sebi bilo dovoljno, ve o utjecaju koji bi mogao imati na

10

efikasnost prvog asnika. Ako mi naredite, ja u ve uspjeti da iziem na kraj sa tom situacijom... ak i ako budem morao da zavrim kao podoficir... pa ipak bilo koji od nas da ostane prvi asnik radie pod stalnim osobnim stresom koga nee biti u stanju da se oslobodi. Pretpostavite, na primjer, da mu padne na pamet kako degradirani Spok kuje zavjeru kako bi ga zamijenio? Hi, razmislite, Kapetane, o situaciji u kojoj biste mogli da se naete ako degradirani Spok iznenada pone da tvrdi kako je on onaj koga ste ostavili na mjestu prvog asnika, a da je onaj drugi neopaeno zauzimati njegovo mjesto? Takva jedna zamjena ili ak itava serija zamjena, mogu naprosto proistei iz osjenanja dunosti koju obojica posjeduju. Kirk zazvida. To bi svakog demoralisalo, ukljuujui i i mene, ak i u mirnodopskim uvjetima. U pravu ste, Hvurno ne smijemo da rizikujemo. Ali to predlaete da od toga preuzmemo? Nemate izbora, Kapetane. Morate jednog od nas unititi. Kirk je ostao da zuri u njega dosta dugo. Konano ree: ak iako se dogodi da to budete vi? Spok dva ravnomernim glasom odvrati: ak iako to budem ja. Nastupila je jo dua tiina, dok je Kirk razmiljao o emocionalnim posljedicama koje bi to moglo da ima po njega. To razmiljanje nije mu priinilo zadovoljstvo. A da li je imao alternativu? Kao to je Spok dva nagovijesti nije bilo drugog izbora. Mogao bih to da uinim*. ree konano Kirk. Ali samo pod uslovom da smislimo neki pouzdan nain za otkrivanje koji je od vas dvojice onaj pravi. U meuvremenu, molim vas da odete pravo na komandni most, ostanete tamo tono deset minuta, a zatim se povuete svoje odaje do daljnjeg.* Bezizraajnog lica Spok dva klimnu i udalji se. Ono trenutka kada su se vrata za njim zatvorila, Kirk ukljui interkom i pozva Spokove odaje. Kirk zove gospodin Spoka jedan. Ovdje sam, Kapetane. Molim vas da se smjesta javite u moje odaje. Kada je Spok jedan uao, Kirk uz sok shvati svu t( zinu problema identiteta. Da se Spok dva, poto je za sobom zatvorio vrata, jednostavno odetao niz hodnik d mjesta koje se vie nije vidilo iz Kirkovih odaja, zatim s okrenuo i laganim korakom vratio nazad najavivi kao Spok jedan, Kirk tog trenutka ne bi mogao da zna se to dogodilo. Poto je poeo o tome da razmilja... Sjedite, gospodine Spok. Kirk mostu. Ovdje Uhura, Kapetane.* Da li je gospodin Spok tamo? Spok jedan podie obrvu, ali nita ne ree. Nije, Kapetane, nije njegova smjena. U stvari navratio je na otprilike pet minuta, ali je upravo otiao. ekajte u njegovim odajama... ili elite da ga ja pozove preko razglasa? Ne hvala, zamjenice, nije nita hitno. Kirk gotovo. Jedna manja kriza je prebroena... da li je odista? Naloio je Spoku dva da na mjestu ostane deset minu ali Uhura je rekla da je on otiao poslije pet. Ne, to vjeojatno nita nije znailo; zaposleni ljudi rijetko primjeuju koliko dugo se posmatrai zadravaju unaokolo i gotovo nikada ne znaju, niti ih je briga, prije koliko vremena su otili. Na to treba zaboraviti... ali bie na stotine slinih nevolja. Uhura, na primjer, kao gotovo cejlokupna posada nije ak ni znala to se dogodilo u odaji za transportovanje. Gospodine Spok, od sada pa nadalje, elim da nosite i znak raspoznavanja, i pobrinite se da on bude jedinstven i da se nikada od njega ne razdvajate. Onda najbolje da ga vi izmislite, Kapetane. Bilo to da izaberem, moj dvojnik bi to mogao da dokui. Moda bi takoer trebalo, bar za sada, da bude neupadljiv.* To je imalo smisla; Spok jedan nije elio da zbunjuje Kirka od etiri stotine trideset clanova posade sa dva prva asnika sve dok se ta zbrka vie ne bi mogla izbjegavati. To nije elio ni Kirk, mada je bio sasvim svjestan da skrivanje problema moe jo vie da ga zakomplikuje. Kirk skinu prsten svoje klase i predade mu ga. Upotrebite ovo... a meni predajte vas prsten Komandne Akademije. I vaa, uh, kopija ima isti takav, razumije se, ali ubjeen sam da pri svjesnijoj provjeri ne bi mogao da proe. Uvjeren sam da na brodu'ne postoji vie ni jedan. Ne, Kapetane, nijedan drugi asnik na Enterprajzu il|e nikada ak ni video Komandnu Akademiju, to e nm i kompjuter potvrditi. Provjerit u. I ponavljam, ovo ne smijete shvatiti kao viakk moje naklonosti... to je jo daleko od rjeenja. Ova promjena treba samo da mi olaka stvar. Sasvim vas razumijem, Kapetane. Logika predostronost.

11

Kirk se trgnu. Obojica su bili Spok, sluili su se ak i istovjetnom izokrenutom reenicom i nijansama u stavu. Dobro. Uhvatimo se sada ukotac sa onim to nam daje muke. Razgovarao sam sa Spokom dva i uspjeli smo neto malo da se odmaknemo od poetka... mada ne u pravcu koji mi se mnogo dopada. Ne bi me iznenadilo da i doete do slinog zakljuka kao i on... ali s'druge, pak, strane, vas dvojica se ni malopijre niste sloili, pa bih stoga molio da ponovim ono o emu smo razgovarali. Ukratko, razgovor je tekao ovako... Spok jedan je saslusao Kapetanovo izlaganje potpuno Hi*l/xazajnog lica i sasvim miran; ali ka4a je Kirk zatra-l(i da cuje njegovo misljenje, doziveo je jo jedan od mno-ili ftokova toga dana. Smijem li napomenuti, Kapetane*, ree Spok jedan, ilM )o nelogicno od mene oekivati da potpuno ravno|iiino pratim ovakav sled argumenata? Pocnimo od toga |Ih sino vi i ja prijatelji... tu cinjenicu nikada nisam na- iskoristio kad sam bio na dunosti, ali ta injenica je ipak neosporna. Otkrice da biste se vi saglasili da ubi jete bilo kog Spoka moe samo da izmjeni moj sud. Kirk je Takoer slusao ne napravivsi nijedan pokret bezizrazajnog lica, ali da je bio macka, zacijelo bi naculji usi. Spok je doista tek neprimetno oklevao dok je govoric ali to je za njega ipak bilo krajnje neuobicajeno; ucinal koji je to izvrsilo na Kirka bio je u toj mjeri zapanjujuc kao da je njegov prvi asnik u besu poeo da muca. Kirk oPrijezno ree: Jednom prilikom ste bili sPrijemn vi mene da ubijete. U stvari, izvjesno vrijeme ste mislili d< ste to i uinili. Bilo je strasno okrutno to je morao to da kae; al inilo se da je vrijeme za uctivost odavno proslo. -Uveravam vas, Dime, da se toga ne sjeam s pono som, ree Spok jedan s nekom vrtom kamene skrueno sti koju niko sem ovjeka koji je bio pola Vulkanac, a poh ljudsko bie ne bi mogao ni da oseti, a kamoli da izraz: Ali vi se sigurno secate da sam u to vrijeme bio lud, zboi ceremonije parenja. Zelite li da mi se povrati to potpum iracionalno stanje uma? Hi elite da dobrodoslicom doce kam ako se vama neto slino dogodi? Razumije se da ne elim. Naprotiv. Sada od vas trazin da budete logicniji nego ikada ranije. ini,mi se, Kapetane, da nita drugo ni ne bi moglc da posluzi svrsi. Dopustite mi onda da nastavim da obraz lazem zato je Prijedlog mog dvojnika neoPrijezan. Njegovj primedba da e nae zajednicko prisustvo na brodu Pred stavljati muku za obojicu djelimicno je ispravna, ali mal< je vjerojatno da e nas isti problemi muciti u isto vrijeme od sada nas moete koristiti obojicu tako to ete od obo jice traziti da vam iznose svoja misljenja, a vama Prijeo staje samo da medu njima uspostavljate ravnotezu. Fan tomsko oklevanje se vie nije moglo uociti u njegovon glasu... zar se Kirku ono ranije samo priinilo? tovise Kapetane, celokupno to pitanje identiteta je operativm beznacajno. Uveravam vas da ja znam da sam ja ona pravi... a to znanje nije lazno ak iako sam ja, u stvari dvojnik. Bojim se da ete to morati podrobnije da mi objas nite. Ali tezina argumenta bila je sama po sebi nedvos misleno spokovska... lazno nedvosmislena, zakljuci sa is. ljenjem Kirk. Ako sam ja dvojnik, posjedujem cejlokupna, neokr njena sjeanja koja su Prijekopirana kada i ja. Koliko mi je poznato, sva ta sjeanja predstavljaju stvarna iskustva i i ma nigde nisu Prijekinuta, kao ni moji stavovi ni sposobno-iti. toga, kako zbog mojih ciljeva tako i zbog vaSih, obo-llca smo originali i nema razloga da jednog volite vie od drugog. Razlika koja ne stvara nikakvu razliku nije ni-iiakva razlika. MekKojev paradoks, primjeti Kirk. Je li to jedan od klasicnih paradoksa? Nije mi poz-uat. Citirao sam Korzibskog.* Ne, Dok ga je izmislio tek Prije dve nedjelje... ali on je i/.nenada oziveo. Kirk napravi pauzu. On sam nije bio uikakav strucnjak za logiku, a sada je Pred sobom imao >lva strucnjaka, i obojica su zastupala suprotna miSljenja 11 vezi sa problemom zivota i smrti, i to oigledno sa pod-iddnakom uverljivoscu. Gospodine Spok, ja u vas, ra-/.ume se, obavestiti kada budem doneo odluku, ali ne elim da je donesem naPrijecac. Za sada elim da se vi i vas dvojnik smenjujete u poludnevnim smenama. Na taj na-rin e uvijek neko od vas biti u sluzbi, necu morati jo da iiiram izmedu vas dvojice i necu morati da bacam novcic kako bih odluio koji od vas dvojice mora da se iseli iz vasih odaja. Idealno srednje resenje, primjeti Spok ustajuci. Za vas, moda, pomisli Kirk dok ga je posmatrao liako izlazi. Ali tvoj... brat... eli da te vidi mrtvog. On uzdahnu i pritisnu dugme na interkomu. Dok-tore? Ovdje Kirk. Pripremite tablete protiv glavobolje, dolazim vam u posetu. Slbodno kako bi zastitila sebe i Kapetana da se ne upuste neku opasnu vezu. Kirka je, Meutim, iznenadilo to je t uoio i kod estre Cepl. Ona se toliko priblizila tome d postane profesionalni poverilac kakvog

12

razdrazljiy MekKoj teko da bi mogao ponovo da pronade; to to se ponaala kao da izmedu njih postoji neka veza, a ujedn< sPrijecavajuci da taj odnos Prijede u neto licno, ukazivalc je na cinjenicu da je i sama dozivela neku nesrecnu lju bav zbog koje je oigledno izvesnu dozu zadovoljstva pro nasla tek u sluzbi Zvjezdane flote. Odakle potice ta cudna, Prijeterana privrzenost koj| zena svih doba i stepena iskustva izgleda da osecaji prema Spoku? Kirk nije umeo na to da odgovori, ali imai je dve teorije i cas se zalagao za jednu, a cas za drugu 1] zavisnosti od raspolozenja. Jedna se satojala u tome d to Predstavlja jednostavnu situaiju izazova i odgovor on moe biti hladan i nezainteresovan za druge zene, a^ da se meni ukazala prilika, ja bih uspela da mu se pribli zim! Druga, mnogo slozenija teorija izgledala je Kirku ver ovatnija jedino u trenucima depjesije: satojala se u tom da je veina belih clanica posade i poslije dva veka vidlj vih tragova sramnih rasnih Prijedrasuda o svojim ugla nom angloamerickim Prijecima, jo osecala tragove t nasleda, te je u Vulkancu-polutanu koji konacno nin bio proizvod nijedne zemaljske obojene grupacije vi dela bezbedan nain da raskine sa tim ukorenjeni Prijedrasudama a istovremeno moda i da zadovolj. seksualnu znatizelju koja je vjerojatno od samog poetk? Predstavljala glavni uzrok takvog ponaanja. |Kada je Kirk jednom prilikom izneo MekKoju obi ova stanovista, ovaj je... poslije nekoliko casica... odvratio Vi salonski psiholozi ste svi isti... stalno tragate za sloze; noscu i tamnim, skrivenim motivima gde ih verovatn uope nema. Veina ljudi je, Dime, mnogo jednostavniji Nas gospodin Spok je, iako to nerado priznajem, u svem nadmocan primjerak muske zivotinje... hrabar je, intel| gentan, mudar, odan, zauzima visok poloaj u svo drustvu... posjeduje sve pozitivne osobine koje bi mog da pomenes. Koja pametna zena ne bi zelela takvog jev nog muskarca? Ali zene su Takoer prakticna stvorenja skepticne su kada su u pitanju muskarci. Jasno im je d Spok nije pravi muskarac. Nedostaje mu ona neposred sposobnost da iskazuje svoja osjeanja, te one zele da kusaju da ga toga oslobode. Uope ne znaju kako bi to mstrasujuci zadatak bio. Oh. Znaci, to je djelimicno posljedica i materinskog nagona? Na MekKojevom lieu se pojavi nestrpljiv izraz. Opet pocinjes da se mesas u neto to ne razumes. Voleo bih da psihologiju Prijepustis meni zato sam inae i placen, ako si to u stanju da u6inis? Oh, pa dobro, nema veze. Dime, ako te qvo doista zbunjuje, pokusaj bar jednom da promatras zene! Uverices se da im ni na kraj pameti nije da se majcinski brinu o Spoku. Ne one zele da ga oslobode kako bi postao celovit. odrastao, gotovo supermen ftto nije uspio da postane do kraja, i zele da se pokazu do-tojne takvog muskarca. I kao to ve rekoh, one ne znaju koliko e morati da se muce Prije no to ista postignu. Mislis zbog Vulkancevog kulturnog zaleda? upita Kirk. Da, u poetku. Ali ima toga jo. Da li si znao, Dime, da bih ja Spoka svaki dan Prijegledao trazeci znake da je oboleo od raka da nije poluvulkanac? Mislio sam da je ta bolest savladana Prije mnogo to-tina godina. Nije, neke vrste se jo pojavljuju. I muskarci koji su to poto Zemljani, a u toj mjeri ne umeju da se isprazne kao to je sluaj sa Spokom, strasno su im podlozni u sred-njim godinama. Niko ne zna zbog ega. Razgovor je skrenuo na druge stvari, tako da Kirk, kao i obicno, nije dobio odgovore na veinu pitanja. MekKoj uope nije znao kakve su mu mogunosti da na-pravi odgovarajuce psiholoske tetove koji bi posluzili da se Spokovi razlikuju. Nije mi poznato kako je doslo do stvaranja dvojnika, te ne znam odakle da pocnem. Nikada nisam ba podrobno proucio vulkansku biohemiju. Procitao sam pone-to o tome poto je Spok stigao na brod, ali veinu stvari sam naucio na osnovu iskustva, posmatrajuci ga; a on Predstavlja meSavinu, hibrid, te stoga i zakon sam po sebi. Oh, razumije se da u pokusati neto da smislim, ali do da-vola, problem je doista u fizici... potreban mi je Skoti da mi odgovori na sva ona to, kako i zato u vezi sa tim nesrecnim slucajem da bih uope mogao da krenem s poslom! Toga sam se i plasio, ree Kirk. Mada postoji jo neto o emu bi trebalo da povees rauna. A to je? U pitanju je jedan psiholoski problem... ta stvar oko itovetnih blizanaca. Cak i kada su bioloske okolnosti nor-malne, teko je biti jedan od dva istovjetna blizanca. tolno se suocavas sa nevoljama oko identiteta; majke misle da je drazesno ako decu istovjetno oblate, ucitelji se muce da uredno vode zapise o njima. prijatelji nisu u to-nju da ih razlikuju, ali smatraju da je smijeno ako se Prijet-varaju da ne mogu. Obicno svega toga postaju svjesni u pubertetu, kada problem ko sam ja< postaje akutan za sve, ali za itovetne

13

blizance to je pakao. Ako to razdoblje Prijebrode, a da ne postanu neuroticni fli neto jo gore, obicno je od tada pa nadalje s njima sve u redu. Ali Spok nije kroz to prosao, a to je jo vanije, on je gotovo cijelog zivota svojevoljno bio emocionalno izolovan. Sada je iznenada, kao ve odrastao ovjek, dobio brata blizanca, i on nema nikakve mogunosti da se na tu situa-iju privikne, kao to je to sluaj sa prirodnim blizancem. Osecace znatnu napetost. Kirk rasiri ruke. Pomozi mu, razumije se, ako ti doz-voli. Dok, a i ja u sa svoje strane uiniti sve to bude mo-guce. Ali ini mi se da e on morati uglavnom sam da se na to privikne. I nemoj zaboraviti da je on cijelog zivota uvezbavao kako da kontrolise svoja osjeanja. Ne da ih kontrolise... da ih potiskuje, primjeti MekKoj. To dvoje se veoma razlikuje. Ali razumije se da e on sam morati s tim da izide nakraj. Laici nikada nece shvatiti jednu stvar u vezi sa psihoterapijom, a to je da ni-jedan doktor nikada nije izlecio emocionalnu jli men-talnu uznemirenost, niti e to ikada uiniti; najbolje to s moe da uini jeste da pokae pacijentu kako bi mogao j sam sebe da izleci. Ali Dime, ne umanjuj vanost ovoga... to je veoma znacajno. Mislim da e vrlo vjerojatno doci do pravih emo-cionalnih kriza, i to uskoro. Ve sam primjetio da je jedan od njih izgubio apetit. To mu izvjesno vrijeme neee skoditi... i Vulkanci mogu dugo da poste... ali anoreksija gotovo uvijek Predstavlja prvi znak emocionalne uznemirenosti*. Hvala, odvrati mracno Kirk. Pazicu. U meduvre-menu, hajde da pogledamo da li je Skoti ve smislio neke tetove*. On se udalji iz ambulante i uputi se do inzenjerijskog mosta. Skoti, mrsko mi je to moram stalno da ti postavljam isto pitanje, ali Dok kae da ne moe ni krenuti da sastav-lja tetove za pravog Spoka ili za duplikat, dok ne dobije bar neku ideju o time kako je doslo do dupliranja. Da li si na bilo to nabaao? Skot sav ocajan prozbori: Ah, ba nimalo, Kapetane. Uope ne razumijem nito. Ispod oiju je imao tamne kolutove i bilo je oigledno da uope nije spavao od poetka tog zapetljanog eksperi-menta transportovanja. Kirk je smjesta Prijestao da nava-ljuje na njega; bilo je oigledno da je davao sve od sebe i ometanje sada nicemu ne bi posluzilo. Zatim su svi, a ne samo Skot, bili Prijekinuti u svom poslu pozivom koji je uputila Bojna stanica. Kirkova prva Prijetpostavka... da su Uhurini senzori uhvatili neto to bi moglo Predstavljati drugi brod... po-kazala se kao tacna, ali jo Prije no to je stigao do mosta postao je svijestan da tu prici nije kraj. Kao prvo, zapis o automatskom pogonu na njegovoj kontrolnoj konzoli po-kazivao je da je Enterprajz Prijestao da se kree hiperbrzi-nom pola sekunde Prije no to se alarm oglasio. Sada su se, razumije se, ponovo nalazili u podsvemiru, ali trag koji su zabelezili senzori poticao je od nekog tako malog Pred-meta, tako da ako je u pitanju stvarno bio neki klingonski brod, on ne bi bio u stanju da otkrije Enterprajz u podsvemiru na toj udaljenosti. Zato smo, upita ostro Kirk, Prijestali da se kre-emo hiperpogonom? Kompjuter nas je Prijebacio, odvrati Sulu opravdano razdrazljivo u svojstvu navigatora koji je izgubio kon-trolu nad brodom zbog mehanizma bez mozga. ini se da se ravna prema starim uputstvima koja smo upotreb-ljavali pri obelezavanju klupa. Moda mu niko u ovom eveopstem metezu nije rekao da smo se uputili prema Organiji. To je naprosto nemoguce, ree Kirk. Sam sam uneo to naredenje. Neko mora da ga je opozvao. Gospodine Spok, upitajte masinu ko je to uinio. Prvi asnik... a na dunosti je bio Spok dva... okrenu se prema konzoli, a zatim ree: -Kompjuter izvetava da sam ja izdao to naredenje, Kapetane, kao to je jedino i logino. Ali ja to poricem... i uvjeren sam da e i moj dvoj nik to poreci. Izbrisite to naredenje i pobrinite se da se vie ne po| javi. Gospodine Sulu vratite nas na hiperpogon i udvostruj cite ga. Ve je ukljucen, Kapetane*. Gospodine Spok, da li je kompjuter u kvaru? Nije, Kapetane, potpuno je ispravan. Nema sumnje da mu je jedan od nas izdao takvo naredenje. Ali poto jedan takav postupak podrazumjeva veliki rizik da nas Klin-; gonci otkriju, a s druge strane ne obezbeduje nikakvu na^ doknadu, onda iz toga proizlazi da je to naredenje i izdatq zato da bismo bili otkriveni. Na osnovu toga zakljucujera da e i moj dvojnik poreci da je izdao jedno takvo narede-j nje To se u istoj mjeri odnosi i na vas, primjeti Kirk. Toga sam potpuno svijestan. Na o razumno objjj pi Kirk.

14

Toga sam potpuno svijestan. Na nesrecu, Meutim drugo razumno objasnjenje ne potojK pretpostavljam da nije zabelezeno vrijeme kada je toj naredenje izdatoNije, to ide u prilog tome da je izdavac elio da ostane nepoznat. Kirk je razmiljao jedan trenutak. Zamjenie Uhuraj li znakova da smo stvarno primeceni? Mislim da jesmo, Kapetane. Ako je taj predmet i upe-rio prema nama neke senzore, oni su suvise slabi da bi bili zabelezeni na mojoj tabli... ali i on je Prijesao u podsve-mir odmah poslije nas, tako da je iskljuceno da je u pitanju neki prirodan predmet i moe se zakljuciti da nas prati.. J mada na sasvim pristojnoj udaljenosti. ] Gospodine Sulu, izveite nekoliko jednostavnih, upadljiyih manevara i utvrdite da li nas i dalje sledi. Ako nas bude sledio, oslobodite ga se... a ako ne budete mogli da ga se oslobodite, pobegnite mu. Sigurno ne posjeduje dovoljno energije da odrzi korak sa nama. Oslobodicu ga se, veselo obeca Sulu. Gospodine Spok, oslobodeni ste svih dunosti. Gospo-din Sulu je naimenovan za prvog asnika pro tern. Zame-nice Uhura, obavestite sve nadlezne da su od sada pa do nice unura, ooavestite sve nadlezne da su od sada pa do daljnjeg, nareenja obojice Spoka nevazeca na ovom brodu. Nastavljamo ka Organiji kao i ranije dok ne odlu-cim drugacije; program za obelezavanje klupa se otka-zuje. Ima li pitanja? Nije ih bilo. Gospodine Spok, pozovite svog dvojnika koji se na-Itizi u vaim odajama i obavestite ga da mu obojica dola-/Imo u posetu. Pokuao sam da u interesu sloge na brodu i/.begnem ovakva suceljavanja, ali jedan od vas me je pri-i orao uza zid, mene i samoga sebe. Kirk nije bio u odajama prvog asnika jo od onog nomilog dogadaja kada je Spok gotovo stupio u brak na amom Vulkanu tu bolnu epizodu Kirk je posredno spomenuo tokom svog prvog razgovora sa Spokom jedan, u kojoj je pobesneli Spok sasvim ozbiljno poku- bij T dj bile su slicne njegovima po ra ipizodu u kojoj je pobesneli Spok sasvim ozbijo p ';ao da ga ubije. Te odaje bile su slicne njegovima po raiporedu protorija, ali mnogo jednostavnije namestene. I ono malo ukrasa koji su se u njima mogli naci uglavnom ie Predstavljalo razne nozeve, neodredeno i varljivo Bri-lantalne po dizajnu, to podseti Kirka da je Spokova rodi-leljska kultura... s oceve strane, iako je sada bila u osnovi .strasno racionalna... nekada gotovo u istoj mjeri bila tako strasno vojnicka. Kirka uope nije iznenadilo to se u odajama ni po emu nije primecivalo da u njima zive dva Spoka umjesto jednog. Meutim, ovdje su sada bila prisutna dva Spoka i oni su zurili jedan u drugog pogledom hladnog ali nepri-krivenog neprijateljstva. Konano je oigledno doslo do bitke. Moda to i nije bilo tako lose. Jedan od vas dvojice, gospodo, postupio je neuobica-jeno glupo, ree Kirk, i kada bih mogao da otkrijem koji je to bio, izbacio bih ga kroz vazdusnu komoru za sluaj opasnosti samo u donjem rublju. Samovoljno ugrozavanje sigurnosti Enterprajza Predstavlja isto tako ozbiljan zlo-cin kao i krsenje Opsteg unaPrijedenja broj jedan, bar to se mene tie... a kao to je vama dvojici odlicno poznato. To znaci da jednom od vas objavljujem rat, a obojica ete morati zbog toga da patite. Spoe jedan, da li ste vi opoz-vali naredenje o kursu koje sam ja uneo u kompjuter? Razumije se da nisam, Kapetane. Bilo je to rutinsko pitanje. Pa dobro. Obojica ste oslobodeni dunosti i elim vam dobru zabavu dok budete pokusavali da se ne pocupate u zajednickim odajama bez ikakvog posla. U meduvremenu, ne znam na osnovu ega bih mogao bilo kome od vas dvojice da stvaram neprilike, ako me razumete, te u se pobrinuti da se toga i pridrza-vam. Zauzvrat, elim da dobijem od vas neke savete. Spoe jedan, slazete li se da je onaj koji je podesio kompjuter da iskljuei hiper-pogon elio da Klingonci otkriju Enterpraiz?* Izgleda da je to jedini mogui zakljucak*. odvrati Spok jedan. Zato je on to u6inio? Mogu samo da nagadam, Kapetane. Moda je pravi Spok ipak stigao na Organiju i na njoj naao Klingonce koji su je zaposeli... ili su ga Klingonci Prijesreh na neki drugi naein... a zatim je zajedno sa originalom nazad pos-lat i dvojnik koji je u stvari klingonski agent. Cinjemca da u originalovom umu ne postoji sjeanje na to, kao ni bilo kakav dokaz da je posredi petljanje po umu. nije simpto-maticna; mi smo se ovdje susreli sa potpuno novim 1 ne-poznatim silama, kao to je zbunjenost gospodma Skota i pokazala*.

15

Moramo imati u vidu 1 tu mogucnost*. sloi se Kirk. Ona Takoer sadrzi i motiv za ono to se dogodilo sa kompjuterom. Spoe dva, imate li pnmedbi? Samo jednu re6, Kapetane. ako dozvoljavate, ree Spok dva. A ta rije je: glupost: Ponovo jedno zato Zato to sadrzi odve ad hoc Prijetpostavki. Viljem od Okama, sa Zemlje, jedan od pionira naune metodolo-gije ustanovio je da se logicke Prijemise ne smeju umnoza-vati bez dovoljno razloga za to. Taj princip se sada naziva Parsimonijevim zakonom. Danas se ovako parafrazira: najbolje je najjedno-stavnije objasnjenje koje odgovara svim cinjemcama, refie Kirk. Imate li neki primjer? Mislim da imam, odvrati Spak dva Ne postoji dokaz da je pravi Spok ikada igde transportovan. Daleko ]e jednostavnije pretpostaviti da je rije o ovome: neto je kre-nulo naopako tokom tog novog procesa i matenjahzovala se slika kao ona u ogledalu. Ako je to ono to se dogodilo, to bi znaeilo da su ukljueeni i najdublji mvoi dvojmkovog nervnog sistema. te je tako doslo i do stvaranja obrnute licnosti.. i moda je u tome izvor motiva simpatije prema Klingoncima. Spoe jedan. to vi kaete na to? .Vrednost te Prijetpostavke je u njenoj jednostaynostK ree hladno Spok jedan. .te je stoga razumljivo to ona nailazi na vee dopadanje. Ali Okamova otrica Prijedstav-lja samo ljudsku sklonost. a ne prirodm zakon. A ta hipoteza sa ogledalom Takoer Predstavlja Prijetpostavku za koju ne postoje cvrsti dokazi. Svakako, javi se Spok dva, Ali smijem li istaci, Kapetane. da iako ove Prijetpostavke iskljucuju jedna drugu, obe ipak zahtevaju itovetnu akiju: neposredno uniste-nje dvojnika. Sem u sluaju da su obe Prijetpostavke podjednako pogresne, dodade Spok jedan. Ili ako je jedna od njih tacna. ree Kirk. U oba slu-caja ostajem bez odgovora na pitanje: Koji je dvojnik?* Nijedan Spok mu nije odgovorio... a on im ne bi ver-ovao i da jesu. PETA GLAVA S DRUGE, PAK, STRANE... Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4020.8: Zabranio sam da ijedan Spok do daljnjeg izdaje bilo kakva nareenja, dok se ne razresi pitanje identiteta... ako je to uope mogue... mada se na taj nain, u stvari, lisavam prvog of icira. Medu-tim, to je daleko od nekog srednjeg zadovoljavaju-ceg poteza, poto je ak i bez ovlascenja isklju-ceni Spok u stanju svasta da uini. AH to ne mogu nikako da sPrijecim, sem da obojicu smestim u zat-vor, za to nemam nikakvog opravdanja, bar za sada. Iscrpljuiuce je bilo raditi bez prvog asnika uprkos tome to je Sulu davao sve od sebe, a narofiito pod dodat-r>lm pritiskom usled bojazni od klingonske prismotre... '?iulu je stvarno uspio da se otrese izvidackog broda koji l pratio Enterprajz, ali Klingonci su sada bez sumnje *nali da se oni nalaze tu negdje, te e se dati u nemi-losrdnu, upornu i delotvornu potragu za njima. Pa ipak se Kirk, kada je zavrio s poslom, uputio do bolnice Prije no Ito e poci na pocinak. Muci me neto to je rekao Spok dva, poveri on MekKoju. Ako je dvojnik doista nalik na lik u ogledalu, Mir to ne bismo mogli da otkrijemo pomocu fluoroskopije 111 rendgenskih zraka? Srce na pogresnoj strani, slijepo crevo s lijeve strane, neto slino? Bojim se da ne, Dime, odvrati MekKoj. Anatomski gledano, Vulkanci su savrSeno dvostrano simetricni... a nemaju ni slijepo crevo. Razumije se, Spok je genetski na-pola ovjek, ali to se ovog tie to se jedino ogleda u njego-voj desnorukosti Mislio sam na to, ali oigledno je i dvojnik. Ako je, Meutim, levak, vrlo uspesno glumi desnjaka. Ipak bi bilo dobro da nastavimo da motrimo. Da li je ovjek levak ili desnjak Predstavlja veoma duboku psiho-losku sklonost... Prije ili kasnije morace da se oda. Spok? Mora da se salis. >Vjerojatno si u pravu, mracno se sloi MekKoj. Pa ipak slazem se da emo moda jedino posmatra-njem doci do odgovora, a narocito ako to obavlja brodski psiholog, to jest ti, Dok. Ako se ovdje radi o okretanju cijelo-kupne licnosti, mora u duplikatu potojati neto to nije karakteristicno za Spoka, samo treba uporno za tim da tragamo.

16

Ima li kakvih Prijedloga? Moracemo se oslanjati na svoj sluh. Ali privatno ti kaem da veoma sumnjam u Spoka dva. Nekarakteristican je emocionalni pritisak kome me izlaze da naredirn da se duplikat unisti. Konzervativni pristup Spoka jedan vie mi lici na starog Spoka. Ali to nije nikakva polazna tocka Moramo srnisliti neki test* To je bar lako, ree suvo MekKoj. Samo naredi Jeo-man Rend da poljubi jednog od njih. Ako uzvrati ubij ga. Ako ne budemo u stanju da smislimo nita bolje, upravo to u i uiniti, ree Kirk. Ozbiljno to mislim, Dok. Znam, Dime. drzacu oci otvorene. Mada je i u najlijep-sim danima posmatranje tog ljudskog kompjutera Pred-stavljalo tezak posao. Posmatrati dvojicu, i to jo pod stal-nom Prijetnjom napada, Predstavljace pravo raspinjanje. Kirk se udaljio, bar privrijemeno zadovoljan. MekKoj e slediti trag; uope nije bilo vano to se on sa sarkaz-mom odnosio prema tome. Bez toga nije mogao kao ni bez disanja. Poslije sutrasnje sluzbe... nezanimljive, ali pogubne po nerve... Kirk je posetio inzenjerijsko odeljenje. Skotov iz-vestaj nije bio nita optimistieniji od lijenikevog. Odasiljao sam nezive Prijedmete prema koordina-tama Organije, Kapetane, i sakupio sam pravu zbirku udvojenih otpadaka. Time nita novo nismo dospeli da znamo. Otpadaka?* Beskorisnih Prijedmeta, alas. Prijedmeti se doista nao-pako udvajaju, tako da moemo smatrati da je ta hipoteza potvrdena. Ali ne mogu sagledati kako nam to pomaze. pretpostavljam da ste se setili da Prijegledate Spokove kako biste utvrdili na kojoj strani nose oznake? Setio sam se toga, ali Prijekasno... ne u trenutku kada su se pojavili. Tako je dvojnik imao dovoljno vremena da se i sam toga seti i Prijeduzme odgovarajuce korake. Pa, naredni put u izaslati na,polje jednu eksperimen-talnu zivotinju, a dvojnika u dati Doku da se s njim poi-gra. Mada ne vjerujem da e mnogo to saznati o obrnutoj licnosti na primjeru zivotinje. Ako to bude zee, moda e ga ujesti. Ali narednog dana, sve nade za izvodenje nekog pro-grama testiranja ostale su prazno slovo na papiru... to jest, izjalovile su se. Kada je Kirk doao da Prijeuzme svoju smenu na mo-stu je zatekao Spoka dva, na svoje prilino iznenadenje. Ovaj istog casa izjavi: Kapetane, nisam izdao nikakva nareenja i uope se ne bih ovdje nalazio da to ne zah-teva ozbiljnost situacije. Meutim, moram vam prijaviti da se bie koje nazivate Spok jedan zabarikadiralo u labo-ratoriji dr MekKoja, i odbija da izide dok u brodski dnev-nik ne bude uneto da sam ja uniten, a njemu da se garan-tuje ivot. Atmosfera na mostu nalikovala je onoj u unutrasnjo-sti elektrostaticke odaje. Kirk ree: Potvrdi! Potvrdeno, odvrati kompjuter. Kirk uputi jedan brz pogled prema Uhuri. Zamjenie, mmolite dr MekKoja da smjesta dode ovamo. Gospodine Spok, da se nalazite na njegovom mjestu... mislim na Spoka jedan... to mislite da biste time pokusavali da do-bijete? Sem, razumije se, to natoji da me natera da ui-nim ono to otvoreno zahteva?* Ima mnogo mogunosti, Kapetane. Jedna od njih je jednostavno ometanje brodske rutine. Ili moda pokusava da izazove krizu odanosti medu ostalim oficirima. Ili natoji da se osami kako bi na neki nain uspostavio vezu sa Klingoncima. Da li biste vi mogli da to uinite da ste na njegovom mjestu?* Bih, i to na nekoliko razlicitih naina. Gospodine Sulu, podignite def lektorske zastitnike. Ve su podignuti, Kapetane, odvrati navigator ve-selo i pored toga to je bio umoran. U itom trenutku ue MekKoj. Doktore, postoji li ista u vasoj laboratory! to bi Spok jedan mogao da upotrebi da osteti brod... ili povredi posadu? Ima dosta toga. odvrati MekKoj. Vjerojatno i vie nego to mogu da Prijetpostavim. Konano, on je brodski asnik za nauku... ili vie nego besPrijekoran faksimil. Da li je to dovoljno da opravda nas pokusaj da se un-utra probijemo pomocu fazera? Ne bih rekao, odgovori MekKoj. Tamo unutr_a se nalazi dosta oPrijeme koja je u sadasnjim okolnostima ne-nadoknadiva. a da ne pominjem i veliku kolicinu reage-naa i lekova. Ako pruzi otpor, mnogo toga moe biti ote-ceno ili unisteno... ili bi mogao da nas osujeti zaPrijetivsi da e sve sam unistiti. A uzmi u obzir, Dime, i cinjenicu da on moda ini upravo ono to i kae da ini: stiti vla-stiti ivot. Zato ne bismo pricekali i uverili se?

17

Srnem li neto da primjetim, Kapetane? javi se Spok dva Takvo ponaanje krije u sebi veliki rizik. Ovaj nje-gov cin... koji Predstavlja neposredno narusavanje vasih nareenja koja vaze za mene... potvrduje da je on dvoj-nik, a ne ja. Ostaviti ga na mini bilo bi isto kao kada biste na svoj brod pozvali krajnje obufienog klingonskog ofi-cira za nauku, urucivsi mu sve inzenjerijske alatke i mate-. rijale i zamolivsi ga da priini to veu stetu. Imate visoko misljenje 6 sebi, zar ne? upita MekKoj. Ako sumnjate u moje sposobnosti, doktore, Prijedla-zem vam da od kompjutera zatrazite beleske o meni. Prestanite, obojica, ree Kirk. Ovo nije trenutak za svadu. Gospodine Spok, molim vas, imajte na umu da ja ne smatram da je ovim bilo to potvrdeno. Sumnjam u obojicu i sPrijeman sam jedino da Prijeduzmem ono to e vas obojicu odrzati u zivotu. Do avola, covee, zar vam nije jasno da se zalazete za to da unistim nekoga ko mi je moda prijatelj... a uz to i najbolji prvi asnik u celoj Floti? Ako nije, onda je oigledno da vi ne moete biti pravi Spok! Razumije se da mi je to jasno, odvrati Spok dva. Ali moja je dunost da vam iznesem ono to smatram za cinje-nice. I jeste, sloi se Kirk, neto smirenije. Ipak emo za sada sve ostaviti onako kako jeste. U meduvremenu, zeHm da niko od vas ne ispusti iz vida da jo pokuavamo da izmaknemo klingonkoj mornarici i pobegnemo na Organiju... koja je sada naa jedina nada da emo Prijezi-veti, isto kao i to da emo makar malo biti od koristi Fede-raciji. Cak i da sve bude u redu, moda neemo stici na vrijeme, Kapetane, primjeti zamjenik Uhura. -Upravo sam uspela da uhvatim jedan opsti klingonski podsvemirski Prijenos. Tvrde da su Floti Federacije naneli ogromne stete u oblasti Velike magline Oriona. To je strasno blizu Zem-lje. To je i vie od toga, dodade Spok dva. Posredi je oblast koju Klingonci nazivaju Svemir novih sunaca, po-6to se tamo rada cetvrta generacija zvijezda. Kakve to ima veze? upita Kirk. Taj proces, Kapetane, treba da potraje jo milionima godina. To znaci da su Klingonci u toj mjeri uvjereni da e lzvojevati pobedu u ratu da su voljni da se razbacuju bro-dovima i ljudima kako bi osvojili suncane sisteme koji jo ni ne postoje. Moda su i u pravu. ESTA GLAVA KOD KUCE NEMA NIKOGA Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4150.0: Ve smo tri mjeseca duboko u klingonskom sve-miru i jo nismo otkriveni, mada smo prisluski-vali klingonske brodove koji su postavljali mrezu kako bi nas otkrili. toga sam odustao od pohoda na klingonske baze po principu udri pa bezi, jer bi im oni mogli pomoci da Prijedvide nas kurs, dok se (i ako se) pokae da je situacija na Organiji beznadezna. I dalje hvatamo izvestaje o porazima Federacije. Kompjuter smatra. da je teorija Spoka dva o cudnim mestima na kojima se pojavljuje klingonsko brodovlje vrlo verovatna, ali jo ne postoji nain da se njegov zakljucak saopsti Ko-mandi Zvjezdane Flote. Njegovo ponaanje je inae besPrijekorno; ali i Spok jedan se ponaa isto tako bezazleno, sem to i dalje odbija da izide iz svoje rupe. Poslije tri mjeseca na mostu je Takoer vladala patvor-8na atmosfera rutinskog obavljanja posla, kao da je bilo avrseno normalno da se jedan Spok nalazi za konzolom aiblioteke, a drugi da prima obroke iza barikade u lekKojevom laboratoriju. (Pokusaj da se izgladnjiva-ijem istera pokazao se kao nepodesan; on je, kao to je imah i najavio, jednostavno poeo da drzi striktnu di-|etu, paljivo troSeci MekKojeve zalihe... takva jedna di-|eta bi oborila svako obicno ljudsko bie koje bi smjesta ipalo desetak vrsta avitaminoza ali njegov poluvulkan-ti sastav mogao je neograniceno da je podnosi.) Kirk je bio veoma zadovoljan to su se njegovi zapo-venici odjeljenja privikli na tu situaiju. To je bio jo jedan dokaz da su u stanju lako da se oporave poslije bilo kakvog soka... mada mu nije bilo ba potrebno da se u to uverava u ovom trenutku... a pored toga, niko nije mogao sebi dozvoliti da bude rastresen u sadasnjim okolnostima. MekKoj i Skot su, razumije se, nastavili uporno da rade na problemu udvajanja kad god su mogli, ali pojavio se samo jo jedan trag; sve eksperimentalne zivotinje koje je Skot: poslao napolje, oponaajuci Spokovo neuspelo neputo-vanje, Takoer su se vratile sa duplikatima, ali svi ti dupli-kati umrli su nekoliko dana po povratku. Lijenik nije uspio da objasni uzroke njihovih smrti, ali ak i

18

da je bio u stanju to da uini, malo je vjerojatno da bi to objasnje-nje bilo od bilo kakve koristi, poto se oigledno nije mo-glo primeniti i na krajnje zivahnog udvojenog Spoka (bilo koji da je u pitanju). Poput svih ostalih malobrojnih tra-gova, inilo se da ni ovaj ne vodi nikud odredeno. Meutim, napetost je postepeno1 poela ponovo da ra-ste kada se Enterprajz priblizio 11872dy sa 85746 K, proiz-voljno odredenoj tacci u prostorvremenu gde je trebalo da iskljuci hiperpogon kako bi potrazio Organiju i... ne-to potpuno nepoznato. Za sada, ree Kirk svojoj smeni, nemamo razloga da pretpostavimo kako Klingonci misle da se nalazimo u blizini. Ali neemo rizikovati. Gospodine Sulu, elim da udruzite brodske fazere sa senzorskim alarmima zame-nika Uhure, tako da emo ako budemo primeceni, makar i u samom trenutku kada budemo izlazili ih hipersve-mira, moi da ispalimo priblizno Prijecizan hitac ve jedan nanodasak kasnije. Postoji, douse, izvesna mogucnost da na taj napin raznesemo nekog prijatelja, ali u ovom sek-toru mislim da ne treba racunati na njihovu pojavu. Soluove Sake su letele po komandnoj tabli. Uhuru je svoju tablu promatrala poput macke, povrijemeno pritiska-)uti odredene dirke kako bi povezala senzorska kola sa njegovom navigacionom potporom. Jedan za drugim po-ee da svijetle pokazivaci koji su oznacavali odaje sa faze-rima, dok su glomazne, ubilacke maine dostizale puni ste-pen pripravnosti. Sve je sPrijemno, Kapetane*. ree Sulu. Kada se pojavljujemo? etrnaest trideset-pet dvadeset. Zamjenie Uhura, koliko e vam vremena biti potrebno da ovlas potrazite Organiju? Mogu dobiti jedan potpuni sfericni atlas neba za de-set sekundi, Kapetane. Odli6no. Dajte nam deset sekundi u normalnom sve-miru, zatim krenite naPrijed pri cetrdeset osam zarez nula-est-devet prvog hiperpogona. Bilo bi dobro da to unesete u kompjuter, gospodine Spok. Spok dva klimnu, ali Sulu upita: Zar ne bi bilo lakse kada bih ja to zabelezio na mojoj tabli? 2elim da se to uradi na oba naina, radi sigurnosti. 2elite li odbrojavanje, Kapetane? upita Spok dva. Ne vidim razlog za to, poto smo na automatskom upravljanju. To samo stvara nepotrebnu napetost. Samo nastavite kao i do sada i budite pripravni. Minuti brzo prodose. Zatim se Enterprajz sa uobidaje-nom nagloscu naao u normalnom svemiru. I isto tako iznenada sve ostalo je Prijestalo da bude nor-malno. lako nije umeo da kae kako je to osetio, Kirk je bio svijestan prisustva jednog ogromnog zdrela, rane, vrtloga u samom tkanju protorvremena. inilo se da je neka ne-zamisliva sila rastvorila donji sloj metri6kog okvira Vase-ljene, ostavljajuci za sobom apsolutno i potpuno Nitavilo, krajnju ispraznost koja je prethodila ak i stvaranju Haosa. A Enterprajz je uranjao pravo u to. To osjeanje se moglo uporediti sa cistim uzasom. lako je izgledalo kao da se onih deset sekundi razyuklo u casove, Kirk je bio potpuno paralizovan, a njegovi saput-nici koji su se nalazili oko njega, podsjeali su na kipove. Zatim je sve nestalo, kao da nikada nije ni potojalo. Enterprajz se ponovo kretao pomocu hiperpogona. Zacu se zvonjava zvonca sa inzenjerijskog mosta. to to, krvave mu plave snopove, bi? Ne znam, Skoti; sklanjaj se odatle dok mi ne odgonet-nemo to se dogodilo, pa u te obavestiti. pretpostavljam da su i ostali clanovi tvoje posade osetili isto? Nastupila je kratkotrajna tiina. Aha, nema sumnje. Gospodine Sulu, da li ste utvrdili nas novi pravac? Jesam, gospodine*, odvrati navigator pobledelih usana ?Imate li slike, zamjenice? Odlicno, hajde da ih pogle-damo. I otvorite vezu sa Spokom jedan... neto mi kae da e nam biti potrebni svi mozgovi koje smo u stanju da okupimo kako bismo slomili ovaj orah. Sa monitora nestadoSe iskrivljene zvijezde podsve-mira, i zameni ih zvezdano polje koje je normalno izgledalo. Meutim, u njegovom sreditu nalazio se jedan lopta-sti predmet koji je blago svijetlucao, nejasnog izgleda i sa nekim cudnim, srebrnastim sjajem. To se, ree Uhura, nalazi na koordinatama na ko-jima bi trebalo da se nalazi Organija. Sem ako se moje sjeanje ne poigrava sa mnom, ali ovo ni najmanje ne lici na slike Organije kQje smo pohranili u dnevnik za vrijeme nae prve posete. Organija ima izrazita povrsinska obe-lezja i pripada planetama klase M. Ova stvar lici na ne-kog gasnog dzina, ako uope na ista lici.*

19

Treba jo neto dodati toj cinjenici, ree Kirk. Kre-tali smo se pravo prema tome kada smo iskljucili hiperpo-gon, i moj mentalni i emocionalni utisak govorio mi je da tamp niceg nije bilo... NlCEG ispisano drhtavim, velikim slovima. Da li je iko imao drugaciji utisak? Svi odmahnuse glavama. Spok dva ree: Kapetane, znamo da su Organijanci umesni hipnoticari i da su u stanju veoma veto da upravljaju drugim tokovima energije. U stanju su da svoju planetu prikazu onako kako zele, ak i Pred kamerama. Za deset sekundi? upita Kirk. Dopustam da bi emocionalni efekat mogao biti deo neke vrste opsteg mental-nog odasiljanja, ali sumnjam da su ak i Organijanci u stanju da stignu do jednog broda i docepaju se kola ka-mera sa takvom Prijeciznoscu i u tako kratkom razdoblju. Pored toga, moje kamere nisu standardne; s vre-mena na vrijeme vrsila sam brojne izmene vodova, primeti Uhura. Da bi se kola dovoljno dobro upoznala, kako bi se po njima moglo petljati, morali su ili da iscitaju moj um ili da iz kompjutera izvuku promenjene ijagrame kola. Nikome nisu poznate sve njihove sposobnosti, pri-meti Spok dva. Ne raspravljamo o tome. ree Kirk. Ali zato bi za nas stvarali jedan utisak, a za kamere potpuno drugaciji? Ili zele da smatramo kako se Organija vie ne nalazi tamo, ili da se strasno promenila... ali emu i jedno i drugo? Znaju da e ta protivurecnost izazvati u nama sumnju... madakao da su obe pojave, gledane pojedir nacno, bile planirane tako da tu sumnju obeshrabruju. A to izgleda ukazuje na cinjenicu da oni nisu odgovorni za ono to su kamere uhv-~tile, to jest da te slike pokazuju pravo stanje stvari... bilo ikakvo da ono.* Ako je to ta6no, ree Spok dva, bilo bi logiki svrsishodno pretpostaviti da postoji neko jednostavno objanjenje: da su Organijanci okruzili svoju planetu nekom vrtom energetskog paravana, i da je to ono to su kamere zabelezile, a njegov ucinak ono to smo mi osetili* To ima smisla*, odvrati Kirk. Ali, ako je to tono, to nam onda iz osnova kvari nas provobitni plan. Blago re-ceno, imam neko Prijedosjeanje da Organijanci ne zele da budu poseceni. I ako bi trebalo ipak da se spustimo tamo dole, uvjeren sam da ne bin bio u stanju da izdrzim priti-sak tog polja due od jednog minuta. Ima li dobrovoljaca koji misle da bi mogli due? Niko se nije prijavio. Kirk konacno ree: Spoe jedan, do sada nismo culi to vi o tome mislite. Kako vam izgleda ovaj problem?* Pa, Kapetan.e, zacu se kroz interkom Spokov glas, iako nisam video slike o kojima je rije, vas razgovor je bio dovoljno iscrpan, tako da mi je omogucio da izvrsim analizu. Sasvim je oigledno da ste svi na pogresnom tragu. Odgovor je, u stvari, veoma jednostavan, mada da-leko od toga da je oigledan.* Pa dobro, kako on glasi? Da cujemo, covee. Sarno ako prihvatite moje uslove, Kapetane. To je, zausti ostro Kirk, ucena. Upotrebljeni izraz je tacan, te me stoga niti vreda niti ubeduje. A to je sa sigurnoscu broda? Moja analiza situacije, cuo se kroz interkom, na-vodi me na zakljucak da prisustvo dva istovjetna prva ofi-cira Predstavlja veu opasnost po brodsku sigurnost nego Organijina nepristupacnost. toga i dalje insistiram na svojim uvjetima. Kirk se ljutito okrenu prema slici i prilici prvog ofi-cira koja se nalazila na mostu. Spoe dva, imate li pojma na to on to cilja? 2ao mi je to moram da kaem, ali nemam. Nas pro-ces misljenja sada se znatno razlikuje, to sam jo na po-cetku predvidio. Na osnovu raspolozivih podataka, sma-tram da je vae sadanje sagledavanje stanja na Organiji ispravno, mada nepotpuno. To je bilo vestacko razumevanje, pomisli Kirk, ali ni od kakve stvarne pomoci. Ako je Spok jedan doista znao odgovor, moda pi se isplatilo pruziti mu garancije koje trazi (to ono Sajlok stalno ponavlja u Mletadkorn trgovcu? Dobicu ja svoj polog!) da dobije... kojima e se Spok dva, narocito u sluaju ako je on dvojnik, usprotiviti kako bi zastitio vlastiti zivot. Ali ako je dvojnik bio Spok jedan, onda njegova tvrdnja da zna resenje moda samo Predstavlja smicalicu kojom eli da obezbedi unistenje originala. Ako se pokae da je njegovo resenje bilo po-gresno, pa, uvijek moe da se vadi na nedostatak podataka; Kirk nije nikada zahtijevao od svog prvog asnika da bude nepogresiv, djelimicno i zbog toga to Spok nije voleo da uhvati sebe u gresci. Nastavicemo sa sadanjom Prijetpostavkom, refie i konacno Kirk. Imajuci nju u vidu. naa jedina mogucnost da spasemo makar deo prvobitnog plana sastoji se u pro- ] nalazenju nekog naina da proemo pored tog paravana, zastitivsi se od njegovog dejstva ili da ga potpuno poni-stimo. Ovu loptu bih dobacio

20

gospodinu Skotu, ali za ana-lizu e mu biti potrebna podrobnija senzorska ocitavanja sa ekrana... zao mi je to to moram da kaem, ali to znaci da emo ponovo morati proci kroz sektor hiperpogona. Naredenja: Zamjenie Uhura, raspitajte se kod gospodina Skota to misli - koji bi mu raspored senzora mogao biti od naj-vee koristi i koje je najmanje mogue vrijeme za koje je u stanju da dobije odgovarajuca ocitavanja. A kada gospo-din Sulu napravi plan leta za prolazak, licno proverite da li je cejlokupna posada upozorena da ocekuje jo jedan onakav emocionalni sok, kao i to koliko e on potrajati. Spoe dva, nalozite kompjuteru da isprintuje iscrpnu listu svega to se zna o bilo kom- paravanu koji makar tek neodredeno podseca na ovaj... ukljuujui tu i nagadanja... i predajte to gospodinu Skotu. On umorno ustade. Idem u protorije za rekreaciju na sendvic. Ako se ne vratim dok sve bude sPrijemno za Prijelazak, pozovite me. Sva ostala podesavanja za Prijelazak neka ostanu ista kao i ona od maloPrije. Pravite ozbiljnu gresku, Kapetane, javi se glas Spoka jedan. Niste mi pruzili drugu mogucnost, gospodine Spok. Svi na izvrsenje zadatka! Kirk je bio manje-vie priPrijemljen na uzas pri nared-nom izlasku iz hipersvemira, ali to mu izgleda nije mnogo pomoglo. Ovog puta je iskustvo bilo mnogo gore jer je moralo due potrajati... Skot je zahtijevao fietrdeset pet beskonadnih sekundi, tokom kojih je izgledalo da Enter-prajz i sva njegova posada upadaju pravo u tu Jamu. A za vrijeme deset poslednjih sekundi, doslo je do bleska jakog belog plamena s jedne strane... to je jedan od brodskih fazera podeo da bljuje vatru. Tri sekunde kasnije, usledio je novi pucanj. Sulu! zavika Uhura. To mjesto vrvi od Klingonaca! SEDMA GLAVA NAPAD Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4181.6: Sigurno se est klingonskih borbenih letelica oko-milo na nas za vrijeme naeg drugog izlaska u nor-malan svemir Organije... to jest u ono gde je Or-ganija trebalo da se nalazi. Ako su se u blizini na-lazile i za vrijeme naeg prvog Prijelaska, a ja mis-lim da je to gotovo izvjesno, onda nas je samo krat-koca naeg boravka spasla da ne budemo prime-ceni jo tada. Razumije se, Takoer je mogue da nas ne bi otkrili ni drugi put da nije bilo paljbe iz nasih automatskih fazera, ali to zavisi od 6inje-nice da li je posredi bio klingonski garnizon ili su ekali u zasedi. Ako je u pitanju bilo ovo drugo. onda su nam fazeri ufiinili uslugu, jer nasi plo-tuni mora da su onesposobili dva njihova broda; samo ih je fietiri krenulo za nama hiperpogonom. Da smo imali posla sa nekim drugim neprijate-ljem, oCekivao bih da je neko ostao u rezervi, to bi takticki bilo uobiajeno i normalno, ali nijedan Klingonac ne bi izbegavao borbu sem u sluaju da je fizicki prikovan na ovaj ili onaj natin. Veina bitaka u svemiru ili se zavrsava istog casa kada'-su i otpofiete... kao to je to oigledno bio slu6aj sa dve zatecene klingonske letilice.1.. ili se otegnu unedogled, zbog ogromnih razdaljina na kojima se vode. (Prva ree-nica Osnova brodskih dunosti Akademije Zvjezdane flote glasi: Glavna smetnja s kojim se susree kapetan jednog zvezdanog broda koji eli da ue u bitku jeste ta da je gotovo nemogue ui u bitku.) inilo se da e i ova potrajati beskonacno. Nijedan od etiri Prijezivela klingonska broda nije bio po veliini dora-stao svom plenu, ciji su fazeri imali daleko vei domet od njihovih te su ih lako drzali na pristojnom odtojanju, a odbijaci s lakocom odgurivali povremena klingonska tor-peda. Ukratko, bila je to pat pozicija. Meutim, Kirk je iz iskustva znao da pat pozicija ne moe veno da traje; male klingonske letilice uporno su odasiljale gomile sifrovanih poruka putem podsvemirs-kog raija... inilo se da su tri od njih korvete, a preostali je.bio moda veli6ine jedne krstarice... a te poruke su oci-gledno Predstavljale hitne pozive za slanje odgovarajuceg pojacanja. Sada vie nije bilo razloga da Enterprajz ne sa-lje radio-poruke. Obavestite komandu Zvjezdane flote o nasem kreta-nju, nalozi on zamjeniku Uhuri. Ukljucite tu i opis situa-cije u vezi sa Organijom, kao i hologram vaseg najboljeg diska tijela u orbiti oko Organije. Recite im da nas napa-daju i zatrazite nareenja. Kao drugo, posaljite im za-sebnu poruku koja e sadrzati zaljucke Spoka dva o teku-coj klingoskoj strategiji. Tree, posaljite hitnu poruku pravo "Savetodavnom naucnom veu, u kojoj e stajati opis potojanja viska Spokova, kao i kako je tono do toga dolo... uz sve mogue postojece pojedinosti od strane gospodina Skota... i zatrazite od njih da izvrse ana-lizu i posavetuju nas... Uzgred budi reeno, koliko je stara naa najnovija sifra? Svega godinu dana, Kapetane.*

21

Klingonci mora da su je odavno provalili. Pa dobro, ipak ete morati njome dase posluzite.., ali ono to nije sifrovano neka bude na Svahiliju i zamolite ih da i odgo-vore salju na isti nain. To bi trebalo da zadrzi Klingonce. I hoce, odvrati Uhura, razvukavsi usta u zloban os-meh. Ali ak i na modernom Svahiliju ne postoje neki od Skotijevih tehnickih izraza, Kapetane. Na svakom zemaljs-kom jeziku postoje Indoevropske pozajmice... te bi Klin-gonci mogli, sluzeci se njima, da naslute ostatak poruke. Grom i pakao! Ako izostavirno tehnicke podatke, to e znaciti da emo ponovo morati da se oslonimo na vla-stite snage, a ne moemo se ba pohvaliti da smo, oslanja-juci se na njih, do sada dobro prolazili. Postoji jo jedna mogucnost, Kapetane, mada je do-to rizicna; moemo nesifrovane dijelove Prijevesti na juris.to je to? Nikada nisam cuo za tako neto. To je sinteticki jezik koji je Dzejms Dzojs izmislio za svoj poslednji roman, Prije vie od dve stotine godina. Sa-stoji se od cetrdeset ili pedeset razlicitih jezika, ukljucu-|ui i sleng svih tih jezika. Niko sem jednog Zemljanina ne bi bio u stanju da razabere smisao, a ima ih svega neko-liko stotina koji su u njega upuceni. U tome se sastoji ri-zik; moda e Kondi Zvjezdane flote biti potrebno izvjesno vrijeme da pronade eksperta... ako su uope u stanju da razaberu o emu je rije. Biti asnik za vezu, Krik se u to jo jednom uverio, po-drazumevalo je da ovjek mora biti upucen u mnoge obla-sti znanja pored rada na podsvemirskom radiju. Da li je u stanju da izrazi naune termine? I te kako! Culi ste za elementarnu cesticu koja se zove kvark; e pa to je rije iz juriSa. Sam Dzojs je predvidio nuklearnu fisiju u romanu koji sam maloPrije pomenula. Ne mogu ba podrobno da naveem njegove reci, ali uglavnom ide ovako nekako: "Abnihilizacija itima eksplo-dotonatirala je kroz Parsuraliju sa ijoveimeuuzbukom krozahvastanje amidkojima opste krajnostima zbrka opa-iajnihtih moletona umaknutih sa mulikulima.' Ima jo, ali se ne sjeam... proslo je dosta vremena od kada sam poslednji put citala tu knjigu. I to je vie nego dovoljno, ree zurno Kirk. Samo naPrijed, ako ste sigurni da moete shvatiti odgovor.* Niko nikada nije na smrt siguran u ono to juris znaci, odvrati Uhura. Ali ja vjerojatno razumijem vie od Klingonaca. Njima e to liciti na potpune besmislice. I ne samo njima, pomisli Kirk. Pa ipak, za sada je mo-gao na to da zaboravi. Ali time nije rijeio problem klin-gonskih brodova koji su sledili Enterprajz. Posejati minsko polje u brazdi broda ne bi bilo ni od kakve koristi; neprijateljski brodovi su bez sumnje pose-dovali odbijace, a i mine su inae suvise male da bi pose-dovale vlastite hiperpogonske generatore, tako da bi jed-nostavno propale u normalan svemir i postale opasnost za mirnodopsku navigaiju. Ali samo cas... Gospodine Spok, elim neto da proverim. Kada za vrijeme hiperpogona iskljucimo snop deflektora, onda polje hiperpogona tece uporedo sa tim snopom do granice povrsinske oblasti toga polja. Teorijski, tada nestaje poljg i mi se vracamo u normalan svemir. Da li je dovdje sve redu? Jeste, Kapetane, to je jednostavno dejstvo zakoa obrnutih kvadrata. I obrnuto, rede Kirk, ako se traktorski snop p**-meni na hiperpogon, to e dovesti do zakrivljenja poljsi oko snopa, to e nam pruziti malo dodatne brzine, ali c nas opasno skrenuti sa pravca. Spok dva klimnu. l| redu, mislim da smo dosli do Prijeduslova za jedan mali eksperiment. 2elim da postavim minu tono ispod Prije. giba te krstarice, koristeci u tanemu deflektor i traktor. ski snop, pod uslovom da deflektor dobije neto vie ener-gije. Istovremeno, elim da se naa brzina povea kako bi polje hiperpogona nestalo upravo u trenutku eksplodira-nja mina. Unesite te parametre, ukljucuju6i pseudoudalje-nost krstarice i njenu relativnu brzinu, i proverite da li te to izvodljivo. Spok dva se okrenu prema kompjuteru i nekoliko nutaka je radio u tisini. Zatim rede: Jeste, Kapetane.. tematicki. to nije slozena operacija. Ali u biblioteci ne podataka da je ijedan zvjezdani brod ikada Prijeziveo bv nje svog polja hiperpogona pomocu deflektora dok kre<5e hiperpogonom. A kada je ravnoteza gotovo postignuta pomo6u t tora? O tome nema podataka. Moje je misljenje da bi En erprajz tokom te operacije bio pod uzasnim pritiskoi Tako je, pomisli Kirk, Hi ti se ba ne dopada da kl gonka krstarica ispadne iz igre. Ipak ?emo pokusati. Gospodine Sulu, priPrijerniti minu i programirajte operaiju. Takoer... onog trenutk kada se ponovo naemo u normalnom svemiru, izvri maksimalno ubrzanje koristeci isti kurs kao i do sada i pri reakcijskom pogonu. To podrazumjeva, ree Spok dva izvornim najne tralnijim Spokovim glasom, .veliku verovatnocu da c. do<5i do razdvajanja izmedu komandnog odjeljenja i inze njerijskog odjeljenja.*

22

Zato? I ranije smo to inili?* Usled uticaja soka na probijanje polja hiperpogona Kapetane.* I to <5emo rizikovati. U sluaju da niste primjetili. pod-sjeam vas da se nalazimo usred bitke. Zamjenie, upozorite brodsku posadu da se pripravi ponovo da dozivi sok. Pripremite se za napad, svi, i pristupite izvrsenju. Spok dva se uzdrzao od daljnih primedbi. Bez reci, Uhura je na glavnom monitoru podesila da se vidi panorama sektora u kome je trebalo zamka da bude... ako uspe... postavljena... Pod cudnim uvjetima podsvemira, klingonska krstarica trebalo bi da je izgledala poput neke izoblicene mase cevi i mehurova, ak i na maloj uda-ljenosti; na sadasnjoj udaljenosti. videla se tek neto jas-nije od kakve teturave senke. Zatim se na ekran probila gusta masa nepravilnog oblika krzava pod dejstvom interferencija; no, to je bila najbolja slika mine koja se mogla dobiti. Pocivala je na vrhu dva pera blede svijetlosti ciji'su se krajevi pruzali u suprotnim pravcima: spareni deflektor i traktorski eno-povi (koji bi u normalnom svemiru bili nevidljivi). Kada je mina dospela unutar povrsine hiperpogonskog polja, i ono je postalo pomalo vidljivo, i u narednom trenutku po-cijelo je da se naduvava prema klingonskoj letelici. Utisak koji je ostavljala, jednog cudovisnog balona koji samo to nije prsnuo, bio je krajnje uznemirujuci. Gospodine Sulu, moe li klingonski brod primjetiti to se dogada pomocu instrumenata na spoljasnjem dijelu broda, ili to osetiti na neki drugi nain? Ne znam, Kapetane. Ja to ba ne bih elio da vidim. Zamjenie Uhura? Sasvim je mogue, Kapetane, ako se ima u yidu da hiperpogonsko polje postaje sve pokretnije. Ali moda nece znati kako to da protumace. Ni ja, kao ni biblioteka, nikada nisam ula da je ovo ranije pokusano, a moda nisu ni Klingonci. Ali samo nagadam. - Izraslina u polju hiperpogona rasla je i postepeno se Pretvarala u jednu nezgrapnu pseudosondu koja polako i oPrijezno istrazuje put kroz podsvemir. Posmatrajuci sa Enterprajza ovjek jte imao utisak da uri niz neki nejasan tunel, cije su ose sacinjavala dva istovjetna snopa. Kirk negdje iz dubina svog sjeanja izvue jedan prizor sa casa biologije na kome je posmatrao dugacki staklasti siljak radiolarijana, jedne mikroskopske morske zivotinje, kroz koju je strujala protoplazma, a koja je bila bez uma i prozdrljiva. Kapetane, zaito interkom. Ovdje dole ve su po-cijele nevolje. Moje maine ve mucu kao krave koje muci loe varenje. Ne obazirite se na to. gospodine Skot, to je tek poe-tak. Nezgrapna projekcija se stanjila na debljinu prsta na cijem vrhu je mina, koja je, izgledajuci bezopasno poput kakvog semena zanovetka, iscezavala u laznoj noci pods-vemira. Trup Enterprajza poeo je vrlo lagano da stenje. Prvi put poslije mnogo godina, Kirk je cuo kako brod glasno stajplja do znanja da je njegova struktura pod oz-biljnim pritiskom. Trideset sekundi do Prijelaza, ree Spok dva. Klingonci se povlace!* povika Uhura. Osetili su ne-to to im se nije dopalo, to je sigurno. Krecu punim pogo-nom. Ako... Da li je mina bila dovoljno blizu? Nema veze, ionako nikada nece biti blie. Paljba, gospodine Sulu*, ree Kirk. Jedna ogromna vatrena lopta rascveta se na moni-toru... a zatim nestade poto je Enterprajz propao u normalan svemir. Sekund kasnije, lisena brodskog hiperpo-gonskog polja, vratila se i vatrena lopta. Pogodila ga je, zagrakta Sulu. Vatrena lopta je neverovatno nabrekla poto je doslo do fuzije izmedu materije i antimaterije u hiperpogonskim sondama klingonskog broda osudenog na propast, te su tako svoju zestinu pridodale pobesneloj hidrogenskoj eksploziji mine. Monitor je u trenu zatamneo taj sjaj, ali na kraju ipak nije vie uspio da se prilagodava, te je pot-puno potamneo. U itom trenutku kroz Enterprajz zaurlase reakcijski motori penjuci se ka punom potisku i jedan iznenadni trzaj sve ih baci na palubu. Svijetla zatreperise. Svi na mjesta! zavika Kirk, teturavo se vracajuci do svog komandnog mjesta. Svim zapovenicima odjeljenja, javite se! Celim brodom prolamali su se tako uzasni zvuci da on ne bi ni mogao da cuje ko mu se javlja ak i u sluaju da je njegova posada bila u stanju da cuje naredenje. Ali jedan letimican pogled na tastature bio mu je dovoljan da otprilike utvrdi kako stvari stoje; ostalo je moglo malo da priceka. Enterprajz je izdrzao... ali jedva. Trima Prijeostalima klingonskim korvetama bilo je potrebno nekoliko sekundi da reaguju na unistenje krstarice-zapovjednika i na nestanak plena. Sada su iskljucile hiperpogon, ali za onih nekoliko sekundi Prijebacile su svoju metu za gotovo mi-lion milja, a dugacki razdvojeni lukovi

23

u kojima su se sada kretali kako bi ponovili svoj naum, Predstavljali su znak oPrijeza i blefiranja... i ako je Kirk poznavao Klin-gonce, bezumnog besa. Dok je Enterprajz tako reci klizio krecuci se hiperpo-gonom, dotle je pod reakcijskim potiskom licio na kakvo prase, ali hrabro je grabio naPrijed sve brze i brze. Za svega nekoliko minuta proorace brazdu posred svojih maloPrijedasnjih gonioca. Klingonci lansiraju projektile, Kapetane, objavi Uhura. Pravo ocajanje. Zanemarite to! Gospodine Sulu, pri-vucite panju neprijatelja i pucajte kada nadete za shodno. Kada zavrsite, ne elim da od njih ostane nijedan jedini atom. U redu, gospodine', odvrati Sulu uz jedan vucji os-meh na svom inae veselom lieu. Ovo je bila zivotna sansa za jednog artiljeriskog asnika zvezdanog broda i bilo je oigledno da on uziva u tome. Kada je Enterprajz dobio dovoljno na brzini, poeo je i bolje da odgovara na upravljanje; to se toga tie nije se mnogo razlikovao od brodova-klipera iz devetnaetog veka koji su plovili po uzburkanom moru, mada takvo jedno poredenje uope nije dolazilo u obzir kada se kre-tao pod hiperpogonom. A na raspolaganju je imao nevero-vatnu kolicinu energije... ak i za bacanje... koju su stva-rali reakcijski motori. Klingonci su se vjerojatno ukocili kada su ih vidjeli kako se obrusavaju na njih, ali njihova Prijepast sada nije imala nikakvog znacaja. Korvete nisu bile u stanju na vrijeme da se Prijegrupisu kako bi ih doce-kale, ak i da su njihovi zapovjednici istog casa shvatili si-tuaiju. Suluuovi prsti su poigravali po dirkama Pred njim. Iz Enterprajza se prolomi prodorna barazna vatra fazera. Odbijajuci zastitnici korveta uzvracali su blistavim sja-jem; monitor, koji se lagano oporavljao poslije unistenja krstarice, ponovo se zurno zatamni. Zatim vie nije bilo nijedne klingonske korvete... ve samo oblaci usijanog gasa kroz koji je plovio Enterprajz velicanstveno kao kakva spanska golija preko nekog spo-kojnog karibskog zaliva. Odlicno, dame i gospodo, ree Kirk. Utvrdite stetu i prijavite je prvom oficiru. Gospodine Sulu vratite nas na kurs prema Organiji pri treem hiperpogonu, do mest koje se nalazi naspram sadasnjeg prorafiunatog poloaj planete. Zamjenie Uhura, otvorite sve linije za posadu.. ukljufiujuci i Spoka jedan. 2elim da odrzim konferenijul smjesta*. Podnecu vam izvjetaj, Kapetane Kirk, i uveravam vas da vredi suvog zlata, zacu se glas Leonarda MekKoja negdje u vazduhu. Sada mogu da vam kaem kako ete, odrediti koji je Spok lazan.* I Kirk baci jedan brz pogled prema Spoku dva, ali prvij asnik koji je bio na dunosti nije ispoljio nikakvu reak-; iju. Pa, to je bio deo njegovog karaktera i to nije bilo ni-' to novo; Kirk drugo nije ni ocekivao. toni, ree konacno Kirk MekKoju. Ovo to se upravo dogada mnogo je hitnije i elim da oba Spoka cuju o emu je rije. Ali Dime...! zacuo je MekKojev glas koji kao da je bio u soku. Zatim se culo kako guta knedlu, a onda brod-ski lijenik ponovo poe: Kapetane, smatram da je ova stvar krajnje hitna. Prijestani. Paznja, molim. OSMA GLAVA SPOKOVI NA SUDENJU Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4194.4.: Uprkos alarmantnim Prijedskazanjima Spoka dva, pokazalo se da je teta koju je Prijetrpeo orod u jutrosnjem manevru neznatna, i da se satojala uglavnom od greske u radu generatora deflek-tora i nekih 6ak manje vanih kratkih spojeva nastalih u raznim senzorskim jedinicama. Gospo-din Skot izvetava da se svi ovi kvarovi lako mogu popraviti poto se potrebni delovi nalaze u brodskim skladistima. U meduvremenu se ni-jedna klingonska letelica nije pojavila u ovom luku orbite oko Organije, kao ni u njegovoj bli-zini, te mislim da ovaj Prijedah iskoristim kako bin neke druge stvari postavio na svoje mjesto... a i krajnje je vrijeme. Oni senzori koji su jo bili u radnom stanju... to jest, uecina njih... radili su pod punim naponom 1 bili pove'ani sa automatskim planom leta; posada sa mosta nala-/ila se za svojim konzolama; bile su otvorene linije sa inze-ijerijskim motom, bolnicom, MekKojevom laboratori-i(m i sa transportnom odajom. Kirk pogleda ponaosob >vakog prisutnog zapovjednika odjeljenja, a izraz lica mu ie bio ledeno hladan.

24

Prvo smo delali, a tek onda razmiljali, i to Prijevie, ree on, a iz toga ne izuzimam ni sebe. Niti ikoga krivim, poto smo bili pod stalnim pritiskom, kako emocional-nim, tako i pod pritiskom dogadaja. Ali doslo je vrijeme da se sravne racuni. Kao prvo, smatram da je klingonski komitet za docek bio krajnje cudan. Koliko ja mogu da se razaberem, ta st stvar moe sagledati iz dva ugla: Pod jedan: posredi je bila zamka postavljena za naj To bi podrazumevalo da su unaPrijed znali gde emo se na laziti i smatram da sa sigurnoscu mogu reci da Klingonc to nisu mogli saznati sem u sluaju da im je to neko si. Enterprajza na neki nain dojavio. Pod dva: klingonske snage su ionako ve bile smije. stene u ovoj oblasti, te su nas zaskocili kada smo se poja-vili, jer smo im se nasli na putu. Glavna poteskoca sa tom teorijom sastoji se u tome to se ona ne moe odrzati bet jo jedne, a ja nita vie ne volim ad hoc Prijetpostavke od gospodina Spoka. Zato bi Klingonci postavili pet bro. dova... jednu krstaricu, tri korvete a peti brod je bio ne-poznate velicine... tako daleko od glavne oblasti bitke? Poznato nam je da su njihove snage ve duboko prodrle i da su se drznule da udu u svemir Federacije. Ako je ovih pet brodova Predstavljalo samo deo rezerve, zato su bili smesteni ovdje, tako daleko od ijedne klingonske baze do-voljno velike da ih snabdeva, i tako daleko od teritorije Federacije te tako nisu mogli biti ubaceni u bitku do. voljno brzo da bi pritekli u pomoc klingonskoj floti u nevo. lji? To je krajnje neobino za njih, a i inae nema smisla.* Vladala je mrtva tiina. Kirk dopusti da mu izraz lica postane neto blazi, te dodade: Svako ko eli da iznese svoje misljenje, umoljava se da to i uini. U tom sluaju, Kapetane, mogu da vam Prijedlozim trecu hipotezu*. zacu se glas Spoka jedan. Bez postavljanja uslova? I Bez ikakvih, Kapetane. Nadoknadu trazim samo za ono to znam pouzdano. Ono to sada mogu da vam ponu-dim Predstavlja samo mogucu alternativu vaim teori-jama. Satoji se u ovome: Klingonci su moda zaposeli sistem Organije poto smatraju da je to osetljiva zona. Moda ni oni kao ni mi ne shvataju to se dogodilo sa planetom; ali sigurno znaju da bi rat bio zavrsen kada bi Organijanci odlucili da se vrate odande gde se sada nalaze, ili iz stanja u kome se sada nalaze. I to je jo gore poto su Klingonci zapoeli rat uprkos Organijanskom mirovnom ugovoru, njihov povratak bi Klingoncima, kao to kae stara zemaljska izreka, zaprio orbu. Nijedna postojeca, pa ak ni izmisljena klingonska *lla brodovlja ne bi mogla da sPrijeci Organijance da stupe u akiju ako se odluce na to, ree Spok dva, i nema sum-n|e da Klingonci to znaju. U pravu si, sloi se glas Spoka jedan. Ali ako ne nhvataju to se dogodilo sa Organijom... to je u suprotno-nti sa mojom prvobitnom Prijetpostavkom da su moda oni sve ovo izazvali. .. jasno je da ne bi zeleli da neki brod Federacije pocne da ispituje situaiju i moda pronade odgovor Prije njih, a pogotovo ne bi voleli da to bude jedna letelica koja je tako dobro oPrijemljena za istraivanja kao ftto je to sluaj sa zvjezdanim brodovima. Njima bi, nema sumnje, vie odgovarao status quo; te stoga u ovoj oblasti grupisu znatnu silu. Uprkos cinjenici da su dva Spoka bila prisutna na, Enterprajzu ve to sedamdeset est dana, Kirk bi se jo neznatno stresao kada bi zacuo dva potpuno istovjetna glasa kako se Prijepiru jedan sa drugim, jer mu se inilo da je duboko zagazio u neki kosmar iz koga se nikada nece probuditi. Hladan ton oba glasa, dok su vodili diskusiju koja se mora zavrsiti, na kraju, smrcu jednog od njih, ci-nila je taj utisak jo jezivijim. On ree s naporom: Spoe jedan, Prije est neelja tvrdili ste da znate to se dogodilo sa Organijom. Sada pevate drugaiju pesmu. Nije tono, Kapetane. Meni je poznato to se dogodilo sa Organijom. Ja samo nudim alternativnu hipotezu za uzrok tome i za klingonsko reagovanje. ?Spoe dva, to vi mislite o ovoj hipotezi? Nesumnjivo je djelimicno privlacna, odvrati Spok dva. Na primjer, objasnjava cinjenicu zato nas Klingonci nisu napali kada smo se prvi put pojavili u ovoj oblasti. Da su imali sPrijemljenu zamku, oduvali bi nas iz svemira u roku od nekoliko sekundi; veoma su efikasni kada su slicne stvari u pitanju, kao to je Kapetanu dobro poznato. Dok, naprotiv, ako su sacinjavali garnizon, nas prvi upad ih je zatekao nesPrijemne. A druga 'privlacna pojedinost', poe Kirk tvrdo, sastoji se u tome da prema toj teoriji brod nije morao biti izdat.. niti od jednog od vas. Mogu li da se umesam, Kapetane?* upita Sulu. Samo naPrijed, gospodine Sulu. Klingonci ni na koji nain nisu mogli saznati da dola-zimo ovamo. Uope ne postoji mogucnost da su Prijedvi-deli moj kurs poto smo pogodili onaj prvi mali brod. Niti su iz normalnog svemira mogli otkriti da im se pribliza-varno, jer smo se kretali hiperpogonom, je li talto, Uhura? Nema govora*, sloi se asnik za vezu.

25

to znaci, nastavi Sulu, da je odgovor ipak garni-zon. Zvuci uverljivo-, sloi se Kirk, ali ako ne gresim, Spok dva ima neke rezerve s tim u vezi. Da cujemo? Ne bih se, sloio da su u pitanju rezerve, Kapetane, Iznenada sam shvatio &ta se dogodilo sa Organijom. Odgovor Takoer sadrzi i resenje problema udvajanja, to je bilo gotovo i neizbezno. toga vie ne moramo da se bavimo nagadanjima i verovatnostima. Meutim, dodao bih, resenje bez pogovra zahteva unistenje duplikata u laborato-riji dr MekKoja. Zato? upita Kirk koga je sve vie obuzimalo ocaja-nje. Zato to i on tvrdi da zna odgovor. Ne mogu s pouzda-nos6u tvrditi da je njegov odgovor itovetan sa mojim. Nadam se da nije. Od vitalnog je znacaja da on ne sazna tacan odgovor ili, u sluaju da ga ve zna, da mu se ne do-pusti da se koristi njime. Znaci, i od mene ete ga kriti, a? 2ao mi je to moram, odvrati Spok dva. Ve pocinju strasno da me zamaraju sve te ucene, ree Kirk, da padam u iskusenje da se oslobodim obojice, Zaboravite to sam rekao. Gospodine Skot. Da, Kapetane.* Da li vam je bilo to to ste ovog puta culi pomoglo da nazrete neki trag za resenje vae strane problema? To nema nikakvog fizikog smisla, Kapetane, zao mi je to moram reci. Dr MekKoj, kako stoje stvari sa vaim metodom za razlikovanje Spokova? Ima li to neke veze sa ostalim pita-njima? Vjerojatno ima, Kapetane, ali ako i ima, nije mi jasno kakve. Bez obzira na to, sasvim sam siguran da vam ovog casa mogu reci koji je od njih dvojice dvojnik i necu, ne elim, da to bbavestenje nicim uslovljavam. To mora biti Spok jedaai Ali ne moes mi reci koji od njih dvojice zna resenje organijanskog problema... ili bar kako je doslo do udvaja-nja? 2ao mi je, Dime, ali o tome nemam pojma.* Znaci, i dalje smo na poetku. Oba Spoka tvrde da /.naju odgovore, a nijedan od njih nece da mi ih saopsti. Obojicu moramo zadrzati ovdje sa nama dok ne otkrijemo ta skrivaju... ili da !i moda obojica ne blefiraju. Jedan od nas dvojice*, oglasi se Spok jedan, je onaj pravi, te stoga ne blefira, Kapetane. Nadam se da ete mu bar to priznati. Kirk Prijede sakom preko oiju. Onom koji Prijezivi u e izviniti. I Prijetpostavicu razumije se, da jedan od vas go-vori istinu. Ali koji? Posten ovjek, pravi Spok, trebalo bi svoje obavjetenje da ponudi bez nadoknade; to je njegova dunost. Pa ipak, obojica sada zahtevate prvo smrt onog drugog, Prije no to progovorite. To je vie od ucene... to je smrtna Prijesuda. A to je opet dovoljno da se zapitam da li ijedan od vas moe biti onaj pravi Spok. To je bila gadna opaska. to ako je original bio uniten tajanstvenim nesrecnim slucajem u transportnoj odaji, dok su ova dvojica samo duplikati? Ali MekKoj tvrdi suprotno. Kirku je bilo drago to mu ta ideja nije ranije pala na pamet. Ostali clanovi posade prisutni na mostu bez daha su slusali, kao da prisustvuju Prijetposlednjem cinu neke tra-gedije... to je moda doista i bio sluaj. Smijem li napomenuti, Kapetane, kao to ste i vi to ui-nili za vrijeme bitke, da se nalazimo u ratu? javi se Spok dva. Na osnovu onog to mi je poznato, Spok-dvojnik mora biti, i jeste, delo neprijatelja, a to je upravo ono to sam vam nagovjestio Prije gotovo est meseci kada ste nas suocili u mojim odajama. Nije slucajno kazna za izdaju smrt, Kapetane: ne da bi posluzila kao kazna u pravom smislu te reci, jer svima nam je poznato da niko pema koristi od kaznjavanja radi zastrasivanja, ve stoga to je izdajica po uvjerenju na strani neprijatelja, te stoga Pred-stavlja stalnu Prijetnju tako dugo dok sam neprijatelj ne Prijestane da bude neprijatelj. A to je sa odgovarajucim zakonskim procesom? upita Kirk. Trazite od mene da osudim na smrt Spoka jedan, ako sam vas dobro shvatio, kao da se radi o nekoj trgovackoj transakciji... njegova smrt u zamenu za vae obaveStenje, kao da ste neki intendant koji me zaduzuje za uniformu. Ovdje je u pitanju ljudski zivot; ja nemam nameru da ga osudim na smrt, ak ni zbog izdaje, bez su-denja i osude. Kojem sudu bismo mogli da stavimo u nadleznost ovakav jedan sluaj? zacu se glas Spoka jedan. Na Ent-erprajzu nema odgovarajuceg tijela kome bi se mogla ulo-ziti zalba. Mozete je uloziti meni, javi se MekKoj ciji je glas zvucao kao da zubima drobi sljunak. Mogu da odredim ko je ko od vas dvojice, znam da sam u pravu, i to je lako proveriti. Dime, zelis li naamo da cujes moj Prijedlog, ili da ga odjnah sada iznesem?

26

Optuzeni imaju pravo da zjiaju kako e im biti su-deno. Reci, Dok, ve je kasno. Svakog minuta nam se po-novo mogu prikazati Klingonci.* Dobro, Kapetane. Test se sastoji u ovome: treba pu-stiti zabarikadiranog Spoka napolje, ako bude elio da izide, i obojici ponuditi uobifiajeni brodski obrok. Jedan J od njih e ga odbiti. To je lazni Spok... a najverovatnije i izdajica, bar potencijalni. Kirk se zavali u svoju zapovenicku toiicu, osetivsij kako mu se vilica obesila. Zar e se sva ova sporna pita-i nja, svi ti licni sukobi, sve te emocionalne i vojne napeto-sti razresiti pomocu dva tanjira pilece supe? Bio je to ne-cuven antiklimaks; na trenutak je ak pozeleo da i dalje Pred sobom ima problem, a ne ovakav odgovor. Ali ko-: nacno ree: Zar stvarno mislis, Dok, da je to taj pravi test? Da, Kapetane. Ako ne uspemo, ostajemo tamo gde smo i bili. Ali uveravam te, nece omanuti. Kirk se okrenu prema prvom oficiru na dunosti. Spoe dva, da li se slazete? Slazem se, smjesta odvrati Spok dva. I inae sam na ocigled svih ve mesecima jeo brodsku hranu. I smijem li dodati, Kapetane, da je test krajnje elegantan, jednosta-van i genijalan. Cestitam vam, dr MekKoj; to mi uope nije palo na pamet. Spoe jedan, da li i vi pristajete na to? * Nije bilo odgovora. Straza! Posaljite, molim vas, dva strazara na most Jo trojipu u laboratoriju dr MekKoja, smjesta, i ratopite vrata. Ako je mogue uhvatite zivog ovjeka koji se nalazi unutra. Ako nije, branite se u onoj mjeri u kojoj to bude potrebno. Spok dva se okrenu u svojoj tolici kao da eli da ustane. Itog casa, u Kirkovoj saci se styori majusan fazer koga on uperi u tomak Spoka dva Nije zalud jedan od Kirkovih predaka ivio na Divljem Zapadu; do u beskonanost je ponavljao to potezanje u brodskoj gimnastic-koj dvorni i ovo nije bilo prvi put da je bio zadovoljan zbog svoje upornosti. Ostanite na svom mjestu, prijatelju, ree on, dok straza ne stigne. I iskreno se nadam da vi jeste moj prija-telj. Ali, sve dok ne budem apsolutno uvjeren da jeste, sPrije-man sam da vas osamutim tako jako da se neete probu-diti do sledece godine... ili moda, nikada. Da li sam bio jasan?* , Potpuno jasni, Kapetane-, odvrati Spok dva stalo-zeno. Vasa obazrivost je krajnje logicna.* DEVETA GLAVA COVER U OGLEDALU Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4194.6: Bez obzira na to u kom je trenutku tokom razgo-vora osetio da mu Prijeti opasnost, ini se da je Spoku jedan Prijeostalo dosta vremena; kada smo se konacno probili u MekKojevu laboratoriju, njega tamo vie nije bilo; oigledno je pobegao kroz otvor za ventilaiju. OPrijema u laboratoriji bila je nedirnuta, jedinu stetu smo priinili mi naim upadom, ali Spok jedan je napravio neki slozeni lavirint od cevi i staklenih posuda u kojima su se jo penusale i iz kojih su curile i ka-pale razne tecnosti. Od cijele te oPrijeme Prijepoznao sam samo stub za razmenu jona i ditributor pro-tiv struje. Svima sam zabranio da to diraju dok MekKoj ne izvri Prijegled, ali on kae kako misli da ve zna emu to sluzi. U meduvremenu uope ne dolazi u obzir da po-emo u neku ozbiljniju potragu za Spokom jedan. On poznaje svaki kubni centimetar broda i to bo-lje od bilo kog drugog sem Skota, te se stoga sada moda ve nalazi bilo gde. Odredio sam da jedan strazar pazi na Spoka dva u njegovim odajama, drugi da cuva mene, kao i po jedan da pazi na sve zapovenike odjeljenja i njihove zamenike, te ne-kolicinu za transportnu odaju, hangar, odaje za putnike (lako mogua meta, jer su obicno prazne), za inzenjerijski most, odaju za rekreaciju, glavni most, ucionicu, salu za vezbanje, intendantska skladista i oruzarnicu, kao i za laboratoriju, a ako sam izostavio neko vano mjesto na kome bi mogao da se pojavi, ja tu ne mogu nita da ui-nim... iskoristio sam sve osoblje koje sam mogao da uposlim na strazarenju, a da opasno ne naru-sim borbenu i operativnu snagu Enterprajza. Naredio sam da svi koji su bili na dunosti za vrijeme bitke podu na etocasovni pocinak i ime-novao sam gospodina Cehova za glavnog asnika. I sam u poci malo da odspavam kada se on pojavi na mostu. U meduvremenu, za desetak mi-nuta, imam zakazan sastarfak sa dr MekKojem. Aparatura iz laboratqrije u potpunosti potvrduje moja nagadanja o stanju situacije, rede MekKoj, a to zna6i da moes pustiti Spoka dva da izide. On je or pravi, je 1' u redu.

27

to je to? Mislim na aparaturu?* Sistem za sintetizovanje njegove vlastite hrane; kor stio je brodske obroke koje smo mu slali kao sirovinu dodavao im je jo neke od mojih reagensa. Zbog toga je izabrao laboratoriju da se u njoj zabarikadira... a ra-zume se, tako mu se pruzila prilika da nas ucenjuje mo-jom oPrijemom. Mogao je bilo gde da se zavuce kako bi i begao da jede zajedno sa nama, ali nigde drugdje nije me gao da bude sam sebi gazda na brodu. Kirk je bio potpuno pometen. Ovo objasnjenje muf nimalo nije pojasnilo stvari. , On upitno nabra vee. U redu. Pofiecu od poetka, pristade MekKoj. Madal je teko odrediti gde je poetak. Prisetices se da je Spok dva nagovjestio da bi dvojnik mogao biti poput originala j videnog u ogledalu, i da smo kasnije ti i ja razmatrali tu mogucnost. I nismo uspjeli da smislimo nikakav nain da to ispi-tamo. Tono. E pa, kasnije me je Spok poeo da snabdeva nekim eksperimentalnim zivotinjama koje je propustio kroz novi transportni sistem, i uope nije bilo sumnje... njihovi dvojnici Predstavljali su njihov odraz u ogledalu. U svakom pogledu su izgledale sasvim zdrave, imale su dobar apetit... ali sve bi poslije dan ili dva umrle, kao to sam te i izvestio. Razumije se, vrsio sam autopsije, ali jedini zakljuCak do koga sam uspio da dodem bio je da su poumirale od gladi, uprkos 6injenici da su uzimale onoliko hrane ko-liko je uobi6ajeno za zivotinje vegetarijance, kao to su zefievi, da bi ostale u zivotu. To uope nisam razumeo. A to je bilo jo gore, 6inilo se da to nema nikakve veze sa problemom dva Spoka. Bilo koji od njih da je bio duplikat, taj nije polako umirao od gladi. Osjeam se strasno glupo to nisam uo6io u emu je stvar, poto se Spok jedan zatvorio u mojoj laboratoriji. Na resenje sam nabaao zahvaljujuci necemu to se dogo-dilo na samom pofietku cijele ove zbrke... neto na prvi pogled bezna6ajno i nevano. Re6 je o ovome: rekao si mi, sjeas li se, da si za vrijeme svog prvog razgovora sa Spo-kom jedan u etiri oka, uo6io da je u pofietku malo okle-vao u govoru, gotovo kao da je posredi bilo zamuckiva-nje. Kirk se zamisli. Da, tako je, Dok. Ali to je gotovo istog casa i nestalo. Mislio sam da mi se moda pri<5inilo. Nije. Neko ko posjeduje Spokovu celifinu kontrolu mogao je to da potisne na bilo koje vrijeme, ali to to je doz-volio uope da se tako neto primjeti Predstavljalo je nje-govu Ahilovu petu. Poto je bio duplikat i lik u ogledalu, bio je levoruk, kao to smo i Prijetpostavljali. Vidis, Dime, to kojom se rukom uglavnom sluziS Predstavlja najvei fizicki pokazatelj toga koja je hemisfera covefijeg mozga dominantna, to jest koja je uglavnom odgovorna za njegove postupke. To je poPrijecan odnos; ako je dominantna leva hemisfera mozga, to je obicno sluaj, onda je ovjek desnjak i obrnuto. Te tako, Dime, primoravanje dece levaka da postanu desnjaci... to je u potpunoj suprotno-sti sa naredenjima koja jadni decji mozgovi ialju njiho-vim misicima... lose utice na njihov centralni nervni si-stem, a izmedu ostalih losih posljedica jeste izravni i jedini uzrok stalne mucavosti. Pomislio si da je Spok jedan za-mucao usled uzbudenosti ili zbunjenosti i to te je zbunilo. I trebalo je da te zbuni. Ali, u stvari, on je mucao zato to se Pretvarao da nije poput odraza u ogledalu i poto jo nije ustalio sve svoje reflekse za javno prikazivanje. Briljantno izveena dedukcija, gospodine Holms, ree Kirk. Ali ja jo ne shvatam kakve sve to veze ima sa hranom. To je zato to jo nisam do toga doao. Vratimo se na trenutak unazad. Ne moram ti objasnjavati koliko su amino-kiseline vane za ishranu zivotinja... one su gra- i divni satojci proteina. Ali moda ti nije poznato da svaka ; amino-kiselina posjeduje dva molekularna oblika. Ako, izvrsis kristalizaiju jedne aminokiseline, na primjer aspa-ragusa, i kroz taj kristal propustis snop polarizovane svijet-losti, snop e se na drugoj strani pojaviti povijen na levu ili desnu stranu. A tijelu je potreban oblik koji povija snop = nalevo; onaj koji ga povija nadesno je beskoristan. Ocigledno da je ogledalski odraz - Spok jedan - pro-dro do molekularnog nivoa svog bica. Hranu koju mi mo-1 ramo da unosimo, on nije mogao da upotrebljava; a onuj koju je on morao da unosi, nije mogao da dobije iz nae'} hrane. Moda to i nije sve. Nije se suoio samo sa izgladnjiva- ?' njem... bez obzira na to koliko je jeo, to je bio sluaj i sa j mojim zecevima... ve je potojala i mogucnost da bi un-osenjem nae hrane mogao otrovati svoj centraini nervni sistem. Nijedno ljudsko bie nije, iz ociglednih razloga, nikada pokusalo da zivi iskljucivo na izmenjenim amino-kiselinama, tako da niko ni ne zna da li one mogu otrovno da deluju na slozenije funkcije mozga... funkcije koje ivo-tinje ne posjeduju. Spok jedan oigledno nije elio da rizi-kuje. Jednostavno se nekoliko dana normalno ponaao kako bi imao dobar izgovor da se zabarikadira u laboratoriji. Poto je napola Vulkanac, nije mu uope bilo teko da tih nekoliko dana izdrzi bez hrane, i to je tako uspesno izvodio da ak ni Kristina nije primjetila da ne jede. A za-tim...

28

A zatim je sam sebi stvorio uslove za sintetisanje svih dvadeset osam amino-kiselina, i to u ogromnim kolicinama, umesa se Kirk. Jednom recju... paaf! Ne, to bi bilo Prijevise ak i za jednog Spoka, bilo kog Spoka; u mojoj laboratoriji nije imao dovoljno pogodnosti za to. Ali, srecom po njega, samo osam amino-kiselina stvarno je neophodno u ishrani. Ostale moe sam organi-zam da sintetise iz jednostavnijih sirovina. Ali moram priznati da je i ono to je sam uspio da uini krajnje upe-catljivo. A jo nije rekao poslednju rije. Pa, Dok, potrudi se da iscrpan izvjetaj o ovome podnese Skotiju. Oh, uzvrati lijenik, >ve sam mu sve snimio na traku. Nisam elio da mu je posaljem bez tvog odobrenja. Odlicno; odobrenje imas. Ali... nagadas li gde se Spok jedan mogao zavuci? Nemam pojma. I njegova psihologija mora da je pot-puno obrnuta, a ja je nikada nisam razumeo ni kada se kretala u onome to ja saljivo nazivam, normalni pravac. Kirk se umorno osmehnu. Ve si postigao cudo, ree on. Ne mogu od tebe traziti da u jednom danu napra-vis dva. Cestitam, Dok. Puno ti hvala. Ako smijem da te pitam, Dime, to ces sada? Poci u, odvrati Kirk. u svoje odaje 1 malo dremnuti. Mislim da je za Enterprajz bolje ako izvjesno vrijeme budem spavao na ledima... umjesto na nogama. Drago mi je to to cujem-, trezveno izjavi MekKoj. Inae sam i sam hteo to da ti Prijedlozim... to jest, namjeravao sam da to od tebe zahtjevam. Kirk je moda odspavao tri casa... sigurno ne vie... kada ga je znak za opstu uzbunu naterao da skoi sa leGospodine Cehov! odreza on. to se dogada? Spok jedan, Kapetane, zacu se kroz interkom. Upravo je primecen, nakratko, u blizini skladista. Nare-dio sam da svi raspolozivi strazari Prijetraze tu oblast. Povucite to naredenje, ree Kirk, potpuno se rasa-nivsi; uinilo mu se da je sada po prvi put poslije dosta vre-mena uspio da to uini. Upotrebite samo strazare iz sa-mog inzenjerijskog odjeljenja; naredite da se izvri iscrpno skeniranje skladista i pratite to na monitoru koji se nalazi na mostu. Sve ostale pojedinosti oko obezbede-nja neka ostanu kao i ranije. Zakljucajte sve izlaze iz skladista upotrebivsi nove ifre. U redu. Prijeuzimate li most, Kapetane? Smesta. Ali Spok jedan je oigledno veoma paljivo izabrao trenutak za nanosenje udarca i njegova satnica je bila savrsena. Njegova trenutna pojava u skladistima bez sum-nje je Predstavljala samo varku, jer u trenutku kada je Prijetrazivanje skladista bilo u punom jeku, na glavnoj ta-bli na mostu pojavio se znak da su rucno otvorena ogromna izlazna vrata hangara... dvostruka vrata koja su vodila u svemir na straznjem dijelu broda. Prije no to je otvaranje moglo biti zaustavljeno sa mosta, vrata su se dovoljno podigla da propuste satl koji je pod najveim ubrzanjem zatim nestao u sjaju organijanskog sunca. Traktori! odbrusi Kirk. ao mi je, Kapetane, ree Cehov. Upravo je Prijesao na hiperpogon. Nemamo nijedan Satl na hiperpogon, natmureno pomisli Kirk; a odmah potom. Pa, sada ga imamo. Dobro ga se otarasismo, primjeti MekKoj koji je sti-gao na most upravo na vrijeme da vidi kraj fijaska. Zar stvarno mislis da smo ga se otarasili, Doktore? upita ga ledeno Kirk. Mislim da je to malo vjerojatno. I ja to mislim, izjavi Spok dva. Komunikacije, pratite taj satl i pribelezite svaki po-kusaj s njegove strane da stupi u vezu sa Klingoncima. Ako to pokusa dok je u okviru naeg dometa, slistite ga. Navigacija prikafiite mu samonavodeci projektil, ali ne-mojte aktivirati bojevu glavu dok ne dobijete daljnja nare-denja. Svim snagama obezbedenja: nastavite Prijetragu Enterprajza, ali sada ukljuujui i unutrasnjot Prijeostalih satlova. Gospodine Spok, pokusajte da uspostavite da-ljinsku kontrolu nad odbeglim satlom i pokusajte da ga vratite na brod... ali ako vam uspe da ga vratite, nemojte ga pustiti unutra.* Na trenutak je napravio pauzu kako bi ljudima dao vremena da se razaberu u datim naredenjima i onom to se pod njima podrazumevalo. Zatim dodade: Ovog puta se nismo ba sjajno pokazali, a to se odnosi i na mene, ali od sada pa nadalje bie bolje. Jesu li svi ovo shvatili? Iako odgovora nije bilo, bilo je jasno da bez izuzetka jesu. DESETA GLAVA

29

PRESUDA Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 41962: Kao to je poznato iz itorije, rijetko kad je ovjeku prijatno da rekapitulise prethodne dogadaje; ali svejedno, sada se svima inilo sasvim Iogi6no to to je Spok jedan izabrao za drugo skroviste pa-lubu gde su se nalazili hangari. Ne samo da je ta oblast velika poput sportskog igralista kakvog koledza i prilicno slabo osvijetljena ak i kada je u upotrebi, ve6 i gotovo nikada nema takve potrebe za nekim satlom koju jedan transporter ne bi mogao brze i bolje da podmiri. tovise, ak i jedan tako mali brod kao to je satl na reakcijski pogon za sedam clanova posade posjeduje mnoStvo pukotina pogodnih za skrivanje, kao i vodu za pi<5e (a dr MekKoj mi kae da Spok jedan moe bez bojazni da se hrani ugljovodonicima iz skladista hrane na satlu, poto ugljovodonici ne posjeduju alternativne molekularne oblike;: a mi imamo (ili smo imali) est takvih letelica... od ko-jih nijednu ne moemo da skeniramo iznutra sa glavnog mo'to, vizuelno ili bilo kojih drugim sen-zorom; uvid imamo jedino u glavnu kontrolnu kabinu i u rezervoar goriva. Ali to nikom od nas nije plao na pamet dok nije bilo ve kasno. Kraj-nje je opasno imati jednog Spoka za neprijatelja. U meduvremenu, ini se da trag naeg prateceg projektila ukazuje na to da se Spok jedan, ako je on doista na tom odbeglom satlu, uputio pravo prema onome to je nekada bila Organija, s kojim razlogom - mozerao samo da nagadamo Druga misterija je kako je Spok jedan uspio da za tako kratko vrijeme Prijepravi marine atla da rade na hiperpogon, i to bez antimaterije i bilo ega cime bi njome rukovao. Ali tu zagonetku neka resava gospodin Skot; jednog dana to moe postati od neizmerne vanosti za tehnologiju Federacije, ali u sadasnjim uvjetima smatram da je to od manje vanosti. Kapetane, znam odgovor, ree Skot. Sjedeo je u Kirkovim odajama zajedno sa dr MekKo-jem 1 Prijeostalim prvim oficirom. Enterprajzse jo nalazio na orbiti Organije, ali naspram mjesta gde je trenutno bilo tijelo koje je nekada Predstavljalo tu planetu. Jo je bio u punoj borbenoj pripravnosti; i dalje se nije pojavljivao nijedan novi klingonski brod, ali vjerojatno e uskoro stici... a ovog puta, Kirk je ocekivao da e se medu njima nalaziti bar jedan borbeni brod zvezdane klase. Protiv takve jedne sile Enterprajz se mogao hrabro boriti, ali is-hod je bio unaPrijed odreden. A iz komande Zvjezdane f lote nisu stizale nikakve po-ruke - niti na jurisu, niti na nekom podobnijem jeziku ili sifri. Odgovor? Na minijaturni hiperpogonski problem? Snimi ga, Skoti; ovog trenutka nas cekaju vanije stvari. Oh, nipoto, Kapetane, to je samo manja zagonetka, mada nju jo nisam resavao. Mislim da sam ukapirao to se desilo sa Organijom... i ovdasnjim gospodinom Spo-kom.* E pa to je druga stvar. Poni smjesta, Gridli. Pa, Kapetane, nije ba proto... Nisam ni ofiekivao da e biti. Reci ve jednom, cove-e! U redu. Ovaj odgovor bar izgleda da je u skladu sa svim ostalim, s cim su saglasne i moje ovdje prisutne ko-lege. Pocnimo ovako: sudei na osnovu zdravog razuma, zakljucujem - ako ovjek treba da ima posla sa slikom u ogledalu, onda i ocekuje da se negdje u blizini i nalazi ogledalo. A dr MekKoj je dokazao, s cim se, mislim, Takoer sla-zemo, da je udvojeni Spok krajnje savrsena ogledalska slika - i to sve do molekularnog nivoa. Neobican nain izrazavanja inzenjerijskog asnika lagano je nestajao da bi se na kraju potpuno izgubio; iznenada, njegov engleski bio je tako savrsen, jasan i sazet kao i njegova terminologija. On upravo tako i nastavi. Poto sam primio izvjetaj dr MekKoja o amino-kise-linama, odvazio sam se da napravim korak dalje. Prijetpo-stavio sam da se odrazavanje odnosilo na sve, ak do os-novnih fiestica od kojih su sastavljeni prostor... vrijeme... i energija. Zato da ne? Vaseljena je slozena, ali je dos-ledna. Konano, na tom nivou ne postoji ni jednakost... levorukost-desriorukost; u stvari, krajnje savrsenu struk-turu Vaseljene karakterise desnoruka-nit, da pojednosta-vimo stvar. Da nije tako, ne bi bio moguc fenomen kao to je polarizacija, pa ak ni nasi fazeri ne bi radili. Toliko nam je svima poznato, Skoti, primjeti blago Kirk. Molim te, saopsti nam kakve to veze ima sa naim problemom. Odmah, Kapetane. Vidite... slika i prilika naeg prvog asnika bila je poslata prema Organiji u obliku niza signala koji su predstavljali jedan predmet sastavljen od elementarnih estica koje su naginjale ka normalnom pravcu. Tono?. Dobro. Ali kada smo otvorili vrata, u odaji ne samo da se nalazio nas originalni

30

prvi asnik, ve i duplikat sastavljen od elementarnih estica koje su naginjale u pogresnom pravcu. Kako je to uope moglo da se dogodi? U stanju sam da naslutim samo jedan odgovor koji ima makar malo smisla u fizikom pogledu. Nas signal je odaslat u vidu niza tahiona; negdje duz puta, udario je o neto to je Predstavljalo savrsen, koherentan reflektor tahiona. Taj signal nam se vratio isto onako izravno i u pravilnom fizikom stanju kao to bi to uclnio radarski snop... potpuno savrsen odraz... a mi smo ga ponovo vra-tili u obicne nuklearne cestice, za to je nas novi trans-portni sistem bio i Prijedviden, verodotojno naopako. Ali to bi moglo da Predstavlja to ogledalo? Oci-gledno je to moralo imati neke veze sa Organijom. A sada smo primjetili da je Organija opasana, ili zamenjena ne-cim to je veoma nalik nekom paravanu koji odbija ili nekom vrtom polja sile. Ako to nije nae ogledalo, gde bismo drugdje mogli da se damo u potragu za time? Ovo je ofiigledno bilo najretorskije od svih retorickih pitanja. Nastavi, Skoti, jo ima rije, ree Kirk. Ali ja je vie ne elim imati, Kapetane, poe ovaj ponovo iskvareno da govori, jer sam odavde u neprilici. Ne umem objasniti to bi Organijanci... ili po toj stvari Klin-gonci... mogli sebe nadati da zadobiju opskrbljivanjem 1 planete tahionskim reflektorom. Zbog radi toga sam tu'J loptu dobacio dr MekKoju, gospodinu Spoku i, uz vae ;J dopustenje, Kapetan ili gospodin, Prijepusticu njima da ?] odavde nastave pricu. Ko e prvi? upita Kirk. Uprkos velikoj ozbiljnosti problema, Kirka je sve ovo ipak zabavljalo. Mislim da du ja, Dime, odvrati MekKoj. Imaj na umu da ja o tahionima znam manje nego to Skoti zna o polimorfonukleafnim leukocitima. Ali ja sam psiholog. A svi smo zapazili jednu stvar u vezi sa Organijom ona | vrsi jedinstven i snazan mentalni uticaj na svakog mus- '*i karca i zenu na Enterprajzu. Emocionalno nas odbija, kao razumna stvorenja, isto onako pouzdano i napadno kao to je odbijala Skotijeve bezrazumne- elementarne estice. Nemoj biti tol'ko u uvjerenju, primjeti smrknuto Skot, da elektroni ne misle. Do avola, Skoti, i na to u doci, ako mi das dovoljno vremena. Ali prvo: gotovo od poetka smo Prijetpostavljali da je emocionalno odbijanje bilo namerno... drugim re-cima, da Organijanci nisu zeleli, iz nekog razloga, da pri-maju posetioce, i da su to jasno stavljali do znanja svima koji bi se priblizili. Nastavimo i dalje da se drzimo te Prijet-postavke. Ako stvari tako stoje, postavlja se pitanje, to je pryo nastalo, kokoska ili jaje? To jest, to je glavni psiholo-ki razlog za stvaranje paravana? Ako je njegov cilj da odbija tahione, onda je emocionalni efekat koji je vrsio moda cista slufiajnost. Ako ima za cilj da odbija ljude. onda bi odbijanje tahiona moglo Predstavljati puki slu-caj... ili, u svakom sluaju, sekundarni efekat. Sve me je to podsetilo da mi... mislim na 6ove-canstvo... iako znamo koja je elementarna estica mate-rije i energije, kao jedinica gravitacije, iako smo 6ak (tako mi bar Skoti ree) odredili neto to se naziva kronon, a to Predstavlja najmanji mogui djeli na koji se vrijeme moe razdeliti, ipak ne znamo koja je elementarna jedinica svijesti. Cak nam njje poznato ni kojom se brzinom krecu misli. Stvarno? upita zapanjeno Kirk. Ne, Dime. Poznata je brzina nervnih impulsa u tijela i ona je dosta mala, ali misao je neto sasvim drugo. Pro-rntsll, ako hoce, kako bilo ko od nas moe da prizove u tecanje neki dogadaj iz detinjstva, koji se zbio Prije mnogo, mnogo godina, i to u tren oka, ili pomisli na neku, ako se resimo na to. eksplodirajucu galaksiju na samoj granici poznatog svemira. A to su vrlo grubi primjer! Ako postoji neka elementarna estica, ili talasodestica misli. koja je brza od svijetlosti, kao to to moe biti tahion, onda bi njoj mogla pripasti ta ast. I, razumije se, moje razmisljanje o problemu svijesti, a s obzirom na nain na koji radi transporter, neumitno je stvorilo celu ovu zbrku, jo u samom poetku. Poeo sam naime, da osjeam kako se sve uklapa. Ali jo je potojao logiki problem koji me je zbunjivao, te sam konacno to-fetu morao da Prijedam gospodinu Spoku dva. Zbog vas se osjeam kao da mi glava sluzi samo za ukras*. ree Kirk skruseno. A to se ne dogada prvi put' Gospodine Spok dva. molim vas, nastayite. Gospodine, poe Spok dva krajnje sluzbeno, nisam mogao ovom kompleksu da se priblizim kao citom problemu iz formalne logike, niti kao problemu postavljanja teorije ili rauna iskaza, jer se Prijevise njegovih eleme-nata jo temelji na naslucivanju... uprkos veoma cvrtom teorijskom modelu koji su dr MekKoj i gospodin Skot kon-struisali. Bez obzira na Prijedlozeni model, postoji jedan sredisnji logiki problem: ko ima koristi od paravana misli oko Organije? Niko od nas ne moe ni poeti da na-gada zato bi Organijanci zeleli da postave takav jedan paravan, niti bi se takvo jedno nagadanje u ovom sluaju isplatilo.

31

Ali prednosti koje bi to donelo Klingoncima su ocigledne i znatne. Kao prvo, razumije se, taj paravan zadriava Organijance... koji nisu nita drugo do polja misli... na njihovoj planeti, i sPrijecava ih kako da saznaju to se napolju desava, tako i da uzmu uceca u dogadaj ima. A kao drugo, on zaklanja planetu i sPrijecava uspostavljanje kontakata. Kao to smo i sami osetili, polje je emocionalno odbojno... Davolski zastrasujuce, rekao bih, javi se MekKoj. ... i na malom dometu tezi da sPrijeci um da 6ak i razmislja o Organiji sem kao o nekoj izumrloj planeti, na-stavi glatko Spok dva. Iz toga proizlazi da su, vrlo ver-ovatno, Klingonci odgovorni za podixanje tog paravana. Na osnovu toga se, pak, moe zakljuciti, mada je to nemo-guce odmah i proveriti, da je taj paravan klingonSko je-dino novo oruje i da ih je njegovo iznalazenje ohrabrilo da krenu u zabranjeni rat. To bi objasnilo prisustvo prilicno brojnog klingonskog garnizona u blizini; ne zele bilo ko drugi pocne da istrazuje unaokolo, niti ak shvati zato je to za njih vano. Zatim, ovo oruje < gledno nije ba prikladno za rukovanje sem za izaziva velikih efekata... to jest, za krupne razmere... jer bi inae koristili u bici protiv nasih brodova, i u cilju posti: nja velikih taktickih prednosti. Ali, ini se da bi njime bilo vrlo lako rukovati u sli caju da oko Zemlje treba podici jedan slian paravan, Klingonci uspeju da pridu dovoljno blizu... ili ako bi to balo uiniti sa Vulkanom, ili obema planetama. Ne znai kako izgleda zivot pod takvim jednim paravanom, ali kon obrnutih kvadrata ukazuje na to da bi upinak mogi biti daleko okrutniji od onog koji smo iskusili naavsi s# sa suprotne strane. Takva jedna akcija, ako bi Klingon-cima uspelo da je izveu, obezbedila bi im pobedu u ratu... i vrlo vjerojatno bi time broj stanovnika na Zemlji i/ili Vulkanu bio drasticno umanjen i ti bedni ostaci zivelt bi u progonstvu i bolu... ili kao robovi. Iznenadni miltonovski Prijeokret u inae suvoparnom izrazavanju Spoka dva uinio je tu uzasnu viziju isuvie zivom. Kirk smrknuto ree: Ne mislim da e im Zvjezdani flota dozvoliti da se toliko priblize Zemlji, ali Vulki moda nece biti u stanju tako dobro da se brani. Pa, izbi cili smo iz stroja pet klingonskih ratnih brodova, od koji je jedan bio krstarica, i kao to smo se od samog poetfc nadali, jo moemo poiniti veliku stetu medu njihovii esalonima u zatitnici... a narocito ako se udaljimo iz oi ganijanskog kvadranta Prije no to stigne njihovo poji nje. Ali ja ba ne elim da odem odavde. Bilo bi mnogo lje prodreti u sustinu te stvari, kada se ve ionako naU zimo u neposrednoj blizini, i poboljsati situaiju. Mozem< Mislim da moemo, Kapetane*, odvrati Skot. Te paravan odbija tahione i ukoliko ijedna teorija koju se... u stanju da iskonstruisem moe neto da Prijedskazuj* onda on odbija samo tahione. A mi se sada nalazimo 1 okviru normalnog transporterskog dometa Organije tako da nam vie nije potreban moj sistem za tahionskoi Pretvaranje. Ionako nam nije nimalo pomogao. Moglii bismo se sasvim lako spustiti tamo dole i pronaci neko-| liko Organijanaca, te ih obavestiti o onome to se doga-J dalo od kada su ih Klingonci uhvatili na spavanju. Kakve koristi od toga, ako i dalje budu ispod tog pa-i avana? upita Mekkoj. Oni ne mogu da se Setkaju unao-kolo pomocu tran."'" -rtera... na njihovu srecu, rekao bih. Aha, Dok, znaci priznajes da biti jadno, slabo stvor-<mjce, napravljeno od oSnovne materije, kao to je to slu-<"aj sa mnom, Kapetenom, a moda i s tobom, ima svojih prednosti. Nama su maine potrebne da bismo manipuli-rtali materijom i mi znamo kako da ih iskoristimo. Ako bih se ja naao ispod tog vaSeg paravana i imao pri ruci odgovarajucu pomoc, mogao bih da odredim gde se na-liizi uredaj Klingonaca koji ga stvara i mogao bih da one-fsposobim taj uredaj. Ili ako, pak, ne bih mogao to, moda bih sagradio jedan generator da potrem taj paravan. To |o neto to mocni Organijanci oigledno nisu u mogucno-f.ti da urade, jer bi ga u protivnom ve imali. Jesi li siguran da bi mogao, Skoti? Neeee, Kapetan, nisam u sigurnosti, ali bio bih vo-ljan riziku se izloziti. To je za mene dovoljno*, odvrati Kirk. Smesta emo ui na orbitu oko Organije i potruditi se da savladamo mentalne uticaje to bolje moemo; reci u Uhuri da upo-zori posadu, a dr MekKoj e biti u blizini da pruzi sva-kome kome to bude potrebno pomoc kao psiholog. Gospo-dine Spok dva, vi ete se spustiti sa mnom i gospodihom Skotom... ne, samo trenutak. Jo pouzdano ne znamo da li je Spok jedan doista napustio Enterprajz i nemam na-meru da ga Prijepustim njemu na milost i nemilost. Uveravam vas da jeste, Kapetane, ree Spok dva. Ne znam gde se nalazi, ali dosta je daleko od Enterpr&jza - najmanje dve astronomske jedinice, sigurno. Otkud znate? Zao mi je, Kapetane, ali sama priroda tog znanja unaPrijed me sPrijecava da vam to saopStim, bar zasad. Bez obzira na to, sasvim sam siguran da su moji podaci tacni.

32

Kirk oseti kako ga ponovo obuzima sumnja, ali on je potisna Dokazi koji su iSli u korist Spoku dva konacno Su Prijeovladali i Kirk je znao da e morati da se pomiri sa manjim nedoumicama koje su ga s tim u vezi jo rnucile. Pa dobro. Onda se naS sadaSnji problem sastoji u tome kako da se borimo sa uticajem tog paravana dovoljno dugo da nas trojica pronaemo Organijance i kli'n-gonSki generator tamo na povrSini i pruzimo gospodinu Skotu svu potrebnu tehnicku i logicku pomoc koja mu bude potrebna da razori taj paravan, Prije no to stigne klingonsko pojacanje, ili Prije no to Spok jedan uspe da sprovee u delo plan koji ima na umu. Da li bi ovim svi bili zadovoljeni? Ocigledno bi, i to je bilo dobro, poto je Kirk poslije te dugacke reenice ostao gotovo bez daha. Onda u Sulua zaduziti da me zameni i izdacu mu ista uputstva kao i prosli put kada srao se sPrijemali da se spustimo na Organiju. Njegova prva briga bie brod, a ne mi, i ako se klingonska flota pdjavi u ovom kvadrantu, nje-govo e biti da nas napusti i odvee Enterprajz van opas-nosti... ili bar na malu udaljenost od neke Zvjezdane baze. A mi emo morati da delamo veoma brzo. Kapetane, javi se Spok dva, iTsvemu tome javlja se jo jedna poteskoca... bar potencijalna. * Koja? Spomenuo sam da bi emocionalni uticaj na one koji se nalaze ispod paravana mogao biti mnogo gori od onoga koji smo mi iskusili s njegove druge strane. Ne mo-zemo biti sigurni da e iko od nas biti u stanju da dela u takvoj jednoj situaciji. Moda ak uope neemo biti u stanju da sacuvamo zdrav razum. To mi je bilo jasno. I zato elim da i vi podete... Ra-zume se, tu je i injenica da samo vi i ja licno poznajemo neke od Organijanaca. Vulkanska polovina vaseg mozga mogla bi da izdrzi taj pritisak dovoljno dugo i omoguci vam da zadatak izvrsite do kraja, ako i gospodin Skot i ja popustimo usled Prijenapetosti. Zbog toga u Suluu Takoer , narediti, da ako nas trojica ne Prijeivimo Organiju, ne Prije-duzima nikakve donkihotske misije spasavanja... Poziv za Kapetana Kirka, zacu se Uhurin glas preko interkoma. U svojim sam odajama, zamjenice; kazite. Gospodine, konacno nam je stigao odgovor iz Ko, mande Zvjezdane flote. Naredeno nam je da zatvorimo oba prva asnika kako bi tim eksperata sa Zemlje mogao da in prouci. U meduvremenu, treba da pokusamo da se pridruzimo Floti, nanosei uz put onoliko stete klingons-kom carstvu koliko smatrate da nece ugroziti opstanak Enterprajza." Pa, bilo je lijepo od Komande to mu je ostavila i toliko manevarskog protora, mada su nareenja inae bila za-starela. Meutim, nareenja su nareenja... ali da li je to ba tako? Zamjenie Uhura, kojom sifrom je poslat odgovor? Juriskom, gospodine. Veoma krutom jurikom... koji se naziva Daltonova revizija. U kojoj mjeri ste uvjereni da ste tono deifrovali tekst? Ne mogu se zakleti da sam ga ba doslovce Prijevela, Kapetane. Ali pretpostavljam da moj Prijevod osnovnog znacenja ija sansu da sedamdeset pet procenata bude tacan, pod Prijetpostavkom da nije doslo do izoblicenja u odasiljanju. To mi nije dovoljno. Ne elim da postupim prema tim naredenjima dok ne budete potpuno sigurni da tono znate to se nalazi u poruci. Da li me razumete, zame-nice? Mislim, Kapetane*, odvrati Uhura sa primesom grle-nog africkog kikota, da ovu poruku primam bez ikakvih statickih smetnji. Veza se Prijekida. Kirk gotov... U redu, Skoti, idi i opravi svoj transporter, postroj oPrijemu i sPrijemi se za pokret. Inzenjerijski asnik klimnu i izide. Kirk dodade: Dok, izvri sve priPrijeme koje ti padnu na pamet kako bi um-anjio dejstvo paravana dok kruzimo oko njega. Mislim da slobodno moes rastaviti i onu konstrukiju u svojoj labo-ratoriji i ponovo je dovesti u red. Ali potrudi se da pravis fotografije svega toga za vrijeme rastavljanja, ako bi na-knadno doslo do kakve istrage.* Hocu, Dime. Udalji se i on, tako da je u Kirkovim odajama ostao jo samo prvi asnik. Kirk ga nekako zacudeno pogleda. Mislio sam da su moja nareenja bila jasna. Prijene-site ih gospodinu Suluu i Prijeduzmite sve potrebne korake kako bismo krenuli cim gospodin Skot dovee transporter u Prijedasnje stanje.* ftazumem, Kapetane*. Ali prvi asnik je i dalje okle-vao. Gospodine... smijem li vas upitati zato me i dalje os-lovljavate sa "Spok dva"? Ta sumnja bi mogla ozbiljno da ugrozi na^u misiju na Organiji. Mene ne muci nikakva sumnja, odvrati blago Kirk. Ali drugi Spok jo postoji, ili, bolje reci, pseudo Spok jo postoji tamo negdje napolju... a to je jo vainije on nosi moj prsten, koji ne bih dao nijednom drugom

33

ovjeku u e-loj Vaseljeni. Sve dok taj ovjek bude ziv, ja u nastaviti da vam uz imena pridodajem i brojeve, kako ne bih zabora-vio da problem dva Spoka jo nije do kraja resen... i da emo, dok god to ne bude i dok ne saznamo kakve su na-mere Spoka jedan, stajati u senci nepoznatog. Shvatam, odvrati Spok dva. .Koristan podsetnik.. I lice i glas bili su mu bezizrazajni kao i uvijek, ali ne-to je govorilo Kirku da je on ipak bio donekle zadovoljan. JEDANAESTA GLAVA LIJEK ZA KOMAR Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4198.0: Podrobna, zajednika analiza nae sadanje situacije koju su napravila gospoda Skot. MekKoj i Spok dva, i to to je zamjenik Uhura istog casa shvatila zato je potrebno izvrsiti iscrpno. nedvos-misleno desifrovanje poruke koja je prispela iz Komande Zvjezdane flote, izgleda da ukazuje na cinjenicu da se i moral i radna sposobnost kod zapovjednika odjeljenja vracaju na normalu. To ni u kom sluaju nije doslo Prijerano, jer nam jo Prijeti opasnost i to iz bar tri poznata pravca, a te-ret okoncanja rata lezi jedino na nama; Ko-manda Zvjezdane flote je s rezervom primila ana-lize Spoka dva o klingonskoj strategiji, bar tako izgleda, zbog mogunosti (koja je za njih jo va-zeca) da je on duplikat... i sledstveno tome jo gubi bitke. Gospodin Skot i njegova posada Prijepravili su transporter i sada vrsimo priPrijeme za iskrcava-nje na Organiji, prema utvrdenom planu. Od ovog trenutka pa do mog povratka, dnevnik e voditi gospodin Sulu. Bilo je potrebno manje od dva sata da Enterprajz ue na standardnu orbitu oko Organije; ali ak i na maksimalnoj razdaljenosti od esnaest hiljada milja, jer na ve-coj transporter ne bi funkcionisao, emocionalni uticaj paravana misli na oficire i posadu bio je tako veliki da iin je bilo potrebno narednih cetrdeset osam casova, Prije no to je iko bio sposoban da svoje zadatke obavlja bar upola efikasno kao to to obicno ini. Cak ni to ne bi bilo mo. guce da MekKoj nije, u suprotnosti sa svojom uobicaje-nom praksom, izdao ogromne kolicine pilula za umirenje i onih protiv depjesije. Spok dva je odbio da ih uzme, sera u sluaju da mu to licno Kapetan naredi, ali svima dru-gima one su bile krajnje potrebne. U blizini se jo nije pojavio nijedan novi klingonski brod. Otresiti, klijepetavi pozivi preko podsvemirskog ra ija, Meutim, jasno su stavljali do znanja da su oni na putu. Bez obzira na to, transporter koji je opet licio na sebe svijetlucajuci nestade zajedno sa Kirkom, Skotom i Spo-kom dva, u tono odredeno vrijeme. Oficir za transport uneo je iste koordinate koje su koristili i prilikom njihove prve posete Organiji. Okolina u kojoj su se tom prilikom obreli veoma je licila na englesko selo iz cetrnaetog veka; bilo je tu i slamnatih koliba, volovskih kola i ljudi na ulici u jednostavnoj odeci kucne izrade, kao i, u daljini, je-dan sumoran, poruseni zamak, masivan poput Sernar-vona. Ispostavilo se da se u selu nalaze odaje planetnog Vea staresina. i to, razumije se, nimalo slucajno; sve je to,! u stvari, bila iluzija koju su Organijanci stvorili kako bi| ugodili svojim posetiocima i kako bi sacuvali vlastiti mir, Ali sve je ipak delovalo krajnje uvjerljivo... dok se nisu; pojavili zapovjednik Kor i klingonska okupaciona sila* ugladeni, u oklopima i krajnje okrutni. Ali sada ovdje nije bilo niceg nalik na to selo. Umeto njega, inilo se da su se tri asnika sa zvezdanog broda; materijalizovala usred nePrijegledne gomile grubo izlom-j ljenih stena, koje su se protezale do obzorja u svim prav-j cima. Iznad njihovih glava nebo je bilo tamnosivo i nije se! videla ak ni neka svijetlija mrlja koja bi ukazivala na to gde bi se moglo nalaziti organijansko sunce; a vazduh, iako je izgledao gotovo nepokretan, bio je redak i britko hladan. Na Kirka je ovo nePrijegledno prostranstvo delovalo krajnje dePrijesivno, kao da se nalazio na nekoj pla-neti na kojoj vie nema nijedne bube niti traga od lisaja ve milionima godina. To za Organiju ne bi bilo nita cudno, jer njeno sunce je pripadalo prvom pokolenju zvijezda, a sami Organijanci su u toj mjeri evoluirali da im nisu bila potrebna ni tijela,j kao ni ostale fizicke pogodnosti, mnogo prije no to je Zemlja ak bila i rodena. to se tie emocionalne dij ona je mogla biti posljedica toga to su se nalazili ispod paravana misli. Ako je to bio sluaj, onda je pomenuto osjeanje bilo neoekivano podnoljivo, mada zacijelo neprijatno. Kirk potvrdi zamjeniku Uhuri da su se spustili na pla-netu, a zatim se okrenu prema svojim saputnicima. Moglo je biti i gore, ree on tihim glasom. U stvari, mislim da se osjeam neto zivahnije ovdje dole nego dok smo se nalazili na brodu, mada nisam ba siguran. Kakve su vae reakcije, gospodo?

34

Tama i jad, odvrati Skot svojim najoobenijim kaledo-nijanskim glasom. I on je gotovo nesvesno saputao. Ali u pravu ste, Kapetane, nije tol'ko lose kol'ko sam bio u strahu. Ali kuda da se krenemo odavle? Nema neki znak koji bi ovjeku zap'o za oko... a moj trikorder kae da nema nike elektromagnetske aktivnosti. Kamen... mrtav hladan to je sve. Spok dva lagano stade da skenira beskrajne poteze izje-denog i izlomljenog kamenja vlastitim trikorderom. Nita, sloi se on. Ali za vrijeme nae prve posete, odaje Vea pronaSli smo na oko dva zarez dva kilometra odavde u pravcu sever-severozapad. Poto nemamo neki vidljiv razlog zato bismo izabrali neki drugi pravac, Pred-lazem da krenemo u ovom i pogledamo da li su Organijanci ostavili bilo kakvu oznaku ili neki drugi trag koji bi nam otkrio i njihovo boravite, Boravista bi im i inae bila skrivena poput misli, pri-meti Skot. Ali taj kurs je bez sumnje dobar kao i bilo koji drugi. Kirk klimnu i napravi korak naPrijed... i istog casa nade se zarobljen u koSmaru. Stenovita pustinja se zamreskala i potekla kao da je samo odraz na uznemirenoj povrsini nekog ribnjaka, a zatim se potpuno rasplinu. Na njenom mjestu je sada ispred Kirka stajao neki cudovisan predmet, tamnozelene boje, ali sjajne povrSine, iju pravu prirodu nije uspio da dokufii. Bio je velik bar kao neki indijski slon i isto tako ziv, ali on uope nije mogao da bude siguran da li je u pi-tanju zivotinja ili biljka. To nije imalo glavu i izgledalo je kao da se sastoji od debelih, mehurastih pipaka... ili izda-naka... koji su nasumce bili pricvrsceni jedan za drugi i savijali su se i pipkali nemocno. Jedan deo neplanske anatomije te stvari pridrzavala je jedna drvena pritka, kakvu je Kirk ranije video samo jednom u zivotu, i to u muzeju. Ta stvar nije izgledala opasna... ve nekako, pomalo prostocka... ali Kirk je izvukao ipak fazer, kao to je to bio red. U itom trenutku njegovi nesigurni pokreti uslo-vili su pad anomalne pritke i cela ta kukavna konstruk-cija srucila se u jednu blago uzmreskanu kaljugu, nalik na lonac pasulja koji je suvise dugo kljucao. Iza njega. Kirk sada vide, protezala se jedna dugacka plaza belog peska na kojoj su svijetlucale skoljke, i koja je u daljini nestajala u plavom moru i kod niskog niza krec-njackih stena koje su se stapale sa Prijedivnim plavim ne-bom. Sunce je jasno sijalo, a temperatura je bila mediter-anska. U njegovoj blizini nije bilo nikog, sem ako se ne uzme u obzir palo cudoviste i nekoliko udaljenih belih ta-caka koje su se okretale na nebu, a koje su mogle Pred-stavljati galebove. Gospodine Spok! povika on. Skoti! Dva pipka se pojavise iz tamnozelene mase. odebljae, Prijetvorise se u dvostruke pipke, a zatim im se na kraje-vima pojavise cvorovi nalik na tikve. Cudna su bila ta obe-lezja, gotovo da su licila na lica, koja su pravila grimase na povrsinama tikava. Da li je ta stvar nameravala da se razmnozava? Ali istovremeno, sunceva svijetlost postade nejasnija i nestade je. Prijedeo postade bezbojan. Sve sem dva pipka Prijetopi se u debelo sivilo limba. Pipci se Prijetvorise u Spoka dva i Skota. Gde ste bili? upita Kirk. Da li ste vidjeli isto to i ja? Sumnjam, ree Spok dva. Recite nam to ste vi vidjeli, Kapetane?; Nalazio sam se negdje, na necemu to je veoma licilo na juznu obalu Spanije. IsPrijed mene se nalazio neki ogro-man predmet, bioloske vrste, i upravo sam se pitao da li da pripucam na njega ili ne kada sam viknuo vasa imena. \ Prijetvorio se u vas dvojicu, ostatak prizora je nestao. Da li ste imali neki emocionalni utisak, Kapetane? ; Jesam, kada bolje razmislim. Imao sam jako osjeanje da se sPrijema neto strano, iako nisam bio u stanju da< odredim to. Pravi kosmar. to je bilo s tobom, Skoti?* Ja nisam vidao nikakva cudovista, ree Skot. Sve oko mene iznenada se Prijetvorilo u linije, erne na belom. Bio je to neki zicani ijagram, Takoer vrlo drevan, jer je u njemu bilo simbola za katodne cevi... vakuumske cevi. A ja sam bio ukljucen u to, i nisam mog'o da se maknem i im'o sam osjeanje ako neko okrene Prijekidac da u eks-plodirati. Upravo sam razabrao da su svi simboli za cevi imali meni poznata lica, kada sam cuo kako me zovete, Kapetan, i tad odmah evo me opet ovdje... gde god da je to. Ja nisam primjetip nikakvu promenu, niti je ijedan od vas dvojice nestao, ree Spok dva. Jednostavno ste za-stali, i vi ste, Kapetane, izvukli fazer i zavikali. To je oci-gledno prouzrokovao paravan oko planete i do sada mu ja bolje odolevam, kao to smo i Prijetpostavili. Recite mi, Kapetane, da li ste ikada bili na juznoj obali Spanije? Jesam, jednom, za vrijeme raspusta dok sam bio na Aka-demiji.

35

A gospodin Skot je bio zatvoren u nekom studentskom ili starinskom zicanom ijagramu. Ocigledno moemo oekivati da te halucinacije budu projekcije nasih vlasti-tih ranijih iskustava; to nam moe biti od neke pomoci kada se budemo hvatali ukostac sa njima. Magla se iznenada podie, otkrivsi isto ono raspuklo kamenje medu kojim su se materijalizovali. Da li smo bar malo odmakli? upita Kirk. Spok dva proveri svoj trikorder. Moda pet ili est metara, mada sumnjam da je ijedan od nas u stvari Prijeao toliko. Hajemo onda. Ovom brzinom bie nam potrebno dosta vremena.< Ali cim je zakoracio, koSmar se povratio... i to sa kraj-nje zastrasujudom bukom. Bio je okruzen nekom dzung-lom primitivnih maina Hitri Cekici ludacki su dobavali u prazno; ruke koje su se njihale skripale su kao da su im zglobovi potpuno zardali; pramenovi pare izbijali su ka toplom vazduhu koji se puSio poput ulja uz slabane zviz-duke; veliki zupcanici su zveali, a veliki tockovi se okre-tali uz tesku jeku; kozni kaievi su pljeskali i kljocali; eks-centri su strugali u svojim prorezima; hiljadu rotirajucih kopalja uyijalo se gore dole po skali. hiljadu poluga cangr-ljalo je u isto toliko brzina, a negdje je neki deo oklopne ploce bivao pod udarcima tanjen do tankog lista Nad svim tim nadnosio se olovni krov koji je dvostrukom jafiinom odbijao svaki taj zvuk, poput konacne metafore za apokalipticnu glavobolju. I jo jednom nigde unaokolo nije bilo nijednog ljuds-kog bica... ali ovog puta nigde nije bilo nikakvog znaka zivota uope. Kirk uope nije mogao da shvati koji bi deo njegovog iskustva trebalo da oponaa ovaj mehanicki pakao, a ta buka onemogucavala ga je da svrsishodno misli; nije ona bila samo doslovno, fizicki zaglusujuca, ve se opasno pri-blizavala ubilackom nivou. Jedino to je bio u stanju da uini bilo je da napravi jo jedan korak... Pljus! Plivajuci se trudio da spase zivt u nekom ledenom , crnom moru, pri sablasnoj, treperavoj svijetlosti nocne , grmljavine. Ogromni talasi su ga odvratno podizali i spu- ; stali, a urlajuci vazduh, kada je uopte uspevao da ga j udahne, cudno je vonjao navneku mesavinu morske trave, j formaldehida i kave. Uprkos hladnoci vode, njemu je u 1 uniformi bilo toplo, ak se znojio. Osjeanje nestvarnosti bilo je veoma snazno i poslije \ jednog trenutka on shvati gde se nalazi: u delirijumu koji | ga je muio za vrijeme napada veganske rahiticne groz- f nice za vrijeme njegovog prvog probnog zadatka. Miris I koji je osecao podsetio ga je na lek koji je morao da 1 uzima, neki lokalni Prijeparat koji su kolonisti jedino mo- | gli da mu ponude. Pa ipak, pomogao mu je. Kada ga je podigao naredni talas, on kroz grmljavinu zacu jedan zloslutan bucan zvuk: veliki talasi koji neda-leko odatle udaraju o stenje. Da li je to bila iluzija ili ne? Kirk je sumnjao da e uspjeti da to Prijezivi. Bilo je jasno da 1 se nikakvim fizickim kretanjem nece iz ovoga izvuci; ve j je plivao najbrze to je mogao. Kako... ... pomoglo mu je. Zadrzavsi dah, Kirk proguta puna usta gorkih voda. Itog casa, topalima dodirnu dno; a trenutak kasnije, suv poput kremena, stajao je obajan jednoosobnim sivilom iz-j medu isPrijemestanog kamenja." Meutim, jo je bio sam; na njegoye pozive niko mu nije odgovarao. On izvadi svoj komunikator. I on je bio gotovo suv, mada mu to nije zadavalo najveu brigu-, bio je pouzdano otporan na vodu, te stoga i hermetican. Gospodine Spok. Gospodine Skot. Javite se, molim vas. Odgovora nije bilo. Kirk zove Enterprajz.* Ovdje Uhura, Kapetane*, smjesta se oglasi zamjenik. Mozete li mi redi poloaj Spoka i Skota? Zato, trebalo bi da ih vidite golim okom, Kapetane. Njihovi znaci na tabli poklapaju vae. Ni slu6ajno, oni 6ak ne odgovaraju na moje pozive. Pozovite ih odozgo, zamjenice. Dobro. Poslije jednog trenutka, ona se ponovo javi. Odmah su se oglasili, Kapetane, Ali niti vas vide, niti vas ?uju. Zvucala je veoma zbunjeno i to se toga tie nimalo se nije razlikovala od Kirka. Bojim se da zasad nema druge, ree on. Jo nema Klingonaca? Nema, gospodine, ali hvatamo dosta podsvemirskih radio-poruka. To je njihov uobicajeni nain otvaranja kada se priblizavaju. Pa, gospodin Sulu zna to mu valja diniti. Vodite ra-fiuna o mom polozaju. Kirk, gotovo. Stisnuvi zube on napravi naredni korak.

36

Stenje se raspade u gustu ilovadu i oko njega se stvori prvobitno pseudo-srednjevekovno selo iz njihove prve ekspedicije na Organiju. Ali bilo je napusteno. Izgle-dalo je kao da su sve zgrade bar djelimicno spaljene; a to se tie zamka u daljini, on je izgledao kao da je bio bom-bardovan. Iz visoke, smede trave na njega se isceri neka lobanja, a iz gotovo neizmerne daljine doPrije zvuk nalik na zavijanje gladnog divljeg vuka. Cela ta scena podse-cala je na posljedice opsade Pred kraj Tridesetogodisnjeg rata. Bez obzira na sve, ovo je znacilo da naPrijeduje. Vise je podsecalo na staru Organiju od bilo ega drugog to je do sada iskusio i moglo bi znaciti da se priblizava pra-vom cilju. Kakve bi koristi imao on ili svi oni, ako bi sti-gao tamo bez svog inzenjerijskog asnika, koji je sada je-dini drzao u rukama kljuc za reavanje ovog problema, nije mogao znati; jedino je mogao da se nada da se i Skoti na neki nain probija kroz halucinacije od kojih i sam pati. Bio je praktican i skeptican; to bi trebalo da mu po-mogne. Ali zato je bio i nevidljiv? Nema veze. Sve po redu. Jo jedan korak... Jedini stalni vid Prijedela oko njega sada je bila pro-mena. Kroz magle koje su se kretale, zasvijetlucali bi povremeno neki nejasni Prijedmeti, tek toliko da se itope u ne-to drugo to je bilo isto tako nejasno Prije no to bi uspio da utvrdi to Predstavlja. Magle su bile raznobojne i nisu samo ometale vid, ve su iskrivljavale i perspektivu, a preko njih su se spustali pramenovi nekog blagog mirisa nalik na tamjan. On oPrijezno krenu naPrijed. Prizor ostade isti; poeo je da podozreva da bi ova halucinacija mogla zauvijek da ga opseda. Dok je naPrijedovao ispruzenih ruku kroz razno-bojnu maglu, poeo je da nabraja sve izdanke osjeanja, koji su bili nevidljivi, ali opipljivi i kojih je mogao da se seti. Tsfjih polovinu donosilo je sa sobom mrmljanje teko raspoznatljivih glasova ili delova muzike; i gotovo svi su bili neprijatni. Nije imao pojma koliko je to sve potrajalo. to se toga tifie, mogao se vrteti i u krugu. Meutim, konacno jejedan od tamnih obrisa koji se pojavio Pred njim odbio da se itopi; umjesto toga, poeo je da biva sve odreeniji i Prije poznatljiviji. Na kraju je uspio da razabere da se radi o njegovom prvom oficiru. Kako ste uspjeli da stignete dovdje? Ja sam ovdje bio sve vrijeme, Kapetane, da tako kaem u pravom svijetu. Ali nisam rnogao da doPrijem do vas, zbog vasih sadasnjih halucinacija, te sam konacno, iako protiv svoje volje, bio primoran da spojim svoj um sa vaim... da udem u vasu iluziju, onakvu kakva jeste. Bili ste primorani?* Usled okolnosti. Idete u pogresnom pravcu, Kapetane.* Podozrevao sam da je tako. Prijeuzmite onda vodstvo. Ovuda.* Prvi asnik krenu. Cim je to uinio, postao je cudno izo-blicen; Kirku se inilo kao da ga u isto vrijeme vidi i s leda i iz profila. Prizor oko njega zamrzao se u prizmatske, nepravilne mnogouglove iste boje, nalik na obojeno to-klo prozora, i namah nestade svakog kretanja. Gospodine Spok? Odgovora nije bilo. Kirk stade da Prijegleda cutljivu, nepokretnu priliku. inilo muse da neto u vezi s njom nije bilo u redu i pored iskrivljenosti, ali nije mogao da odgonetne to je to. A onda, odjednom, vide to je posredi. Na njegovoj desnoj ruci videla se iscrtana slika Kirkovog klasnog prstena. Kirk epa komunikator. Zamjenie Uhura. ovdje Kirk. Iznenada sam se doepao Spoka jedan i ini se da on mnogo bolje vlada ovdas-njim uvjetima od mene. Neka nas transporter obojicu podigne, scepajte ga i zatvorite na neko sigurno mjesto a zatim me smjesta vratite nazad. Zao mi je, Kapetane, ali ne moemo, zacu se Uhurin glas. Upravo ovog trenutka jedna klingonska eskadrila iskocila je Pred nas i mi smo pod deflektorom. Sem ako ne zehte da lzrnenite svoja Prijethodna nareenja ver-ovatno emo morati da ih se pridrzavamo. Moja nareenja, odvrati Kirk, ostaju. DVANAESTA GLAVA BITKA SNOVA Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4200.9: Klingonci su prispeli sa dva borbena broda, dve krstarice i deset razaraca velika sila za samo jedan zvjezdani brod koji je trebalo sfiepati. Mora da su strasno zabrinuti. S takvom silom je Takoer teko manevrisati blizu neke planete i da su okol-nosti drugafiije bio

37

bin u iskusenju da ostanem upravo ovdje na orbiti i uhvatim se s njima uko-stac. Meutim, naredenje kapetana Kirka glasi da smjesta pobegnemo ako se pokae da smo nad-jafiani, a ovom prilikom nema sumnje da jesmo. I tako se sada nalazimo na putu prema Zvezdanoj bazi dvadeset'osam pri faktoru etiri hiperpo-gona, sa celim coporom Klingonaca koji urlaju iza nas. Borbeni brodovi bi lako mogli da nas uhvate pri oyoj brzini, ali oni to ni ne pokusavaju, to me navodi na Prijetpostavku da nas guraju u klopku. Pa, ako je tako, bar smo ovom operacijom odvukli sa glavnog bojista znatan procenat klin-gonskog borbenog potencijala, to e Federaciji u svakom slu6aju biti od koristi... ali ne i nama. Jo? ga je okruzayala iluzija nalik na kakvo Pikasovo platno i Kirk se trudio da ne napravi nikakav pokret koji bi je mogao uzdrmati. Ocajnifiki mu je bilo potrebno vrijeme za razmisljanje. Kao prvo, prsten njegove klase ukazivao je na nekoliko razli6itih stvari: Spok nikada ne bi Prijevideo jedan tako oigledan znak raspoznavanja u sluaju da mu sposobnost delanja nije smanjena, a Kirk nije mogao da povjeruje da bi i Spokov duplikat, bez obzira na to u kojoj mjeri bio uvrnut, Prijevideo tako ne&to. toga je njegova ustrajnost vjerojatno ukazivala na to da paravan misli Takoer utice i na njegovo misljenje... iako gotovo sigurno ne u onoj mjeri u kojoj je uticao na Kir-kovo, ali vrlo vjerojatno vie no to je on toga bio svijestan. Da li je i na njega uticao Prijekid u vrijemenu u ba ovoj halucinaciji? Ako je to bilo tono, potojala je mogucnost da Kirk brzo okine i osamuti ga Prije no to se ta iluzija ra-spadne. Ali poslije toga bi ostalo nereseno pitanje zato se Spok jedan uope ovdje pojavio? Njegova je namera, gotovo sigurno, bila da Kirka uputi u pogresnom pravcu... to bi, pak, znacilo da on zna da je ispravan pravac onaj koji vodi ka Organijancima ili ka necemu to bi Klin-gonci vie voleli da ostane netaknuto. Zato se ne bi malo poigrao sa njim i pokuao da ispita to bi to moglo biti i kako je on za to saznao? Imalo je smisla rizikovati, odluci Kirk... ali morale da deluje brzo, jer izopadivanje njegovog vlastitog uma nesumnjivo e se nastaviti, a nadmudrivanje sa Spokom, ak i pod najpovoljnijim okolnostima, nikada mu nije bilo jaca strana. On ponovo s naporom krenu naPrijed. Prizor se zata-lasa kao da je neko potresao platno na kome je bio nasli-kan, a zatim bez ikakvog zvuka iscepao sredinu. Jo jed-nom se obreo medu isPrijevrtanim stanjem... ... I jo jednom se suoio sa dva Spoka. Dva muskarca, original i duplikat, izgleda da uope nisu primecivala Kirka. tojali su jedan naspram drugog, a izmedu njih je bio kameni krs; licili su na borce sa drev-nog Zapada, mada nijedan ni na koji nain nije pokazivao da je svijestan svoga oruzja, a da ne pominjemo kako uop-, ste nisu imali nameru da ga iskoriste. Jednostavno su bu-j ljili jedan u drugoga sa ledenom neumoljivoscu. Da li se] na lieu Spoka jedan ocitavao i blagi nagovestaj mrznje? Kirk nije bio siguran; ta dva lica su bila u toj mjeri isto-vetna, pa ipak, pa ipak... Dobro je to smo se konacno ponovo sreli, ree Spok dva. Tvoje potojanje i kovanje zavere Prijedstavljaju uvredu za prirodni poredak, a isto tako i izvor nela-godnosti za mene. Krajnje je vrijeme da se to jednom okonca*. Moje potojanje, poe Spok jedan, Predstavlja neo-cekivanu, ali potrebnu reviziju krajnje nesavrsenog prvog koncepta. Nazvrljane zabeleske su te koje treba uni-stiti, a ne usavrsen rad. Uprkos tome, vrijemenu bi se u po-verenju moglo Prijepustiti da donese sud o tome, da cijelo-kupna situacija nije toliko vazna. Iako si tek nedoterana revizija, moda bi ovjek ipak mogao da te natera da to razumes. Pravi naucnik*, odvrati Spok dva, ceni sve kon-cepte, kako one prve tako i poslednje. Ali tvoja knjievna metafora ne samo da nije jasna, nego uopte nije ni ubed-ljiva Iznecu onda ono to imam da kaem bez uvijanja.-mnogo Prije tebe dokucio sam prirodu paravana oko Orga-nije; poto sam napustio Enterprajz od Klingonaca sam doznao mnogo novih podataka; i tako se sada ovaj Prijedeo nalazi potpuno u mojim rukama. Ako mi pod ovakvim us-lovima budes protivslovio, samo ces sebi obezbediti uni-Stenje. Ukratko, ako doista cenis svoje inkunabularno, zamrljano potojanje, bilo bi logino da napustis to polje i sacuvaS za sebe i svoju dobrobit ono malo vremena koje e vam itorija udijeliti*. Za vrijeme ovog verbalnog dvoboja, nebo je poelo na-glo da tamni iznad njih. Kirk iz ovog njihovog razgovora nije uspio da sazna nita novo, ali nikako nije moglo da mu promakne da se u svakoj izgovorenoj reci krila Prijet-nja. Itorija se ne moe predvidjeti u tancine, odvrati Spok dva. I da tako suvereno vlada situacijom kao to pokusavas da prikaes, ne bi ti gubio ovdje vrijeme rasprav-ljajuci se sa mnom. Logicno bi bilo da me smjesta eliminies. Pa dobro, ree mirno Spok jedan. Dok je to izgovarao sve je nestalo; nebo je sada bilo potpuno crno.

38

Zatim je opet postalo svijetlo, obajano zaslijepljujuom plavozelenom svijetlosu munje, na ijem je mjestu udara stajao Spok dva, plamteci poput mucenika na kocu. Kirk stade da se trese u soku i otkotrlja se, kao da se nalazi u zrvnju, dobrih deset topa preko kamenjara. Goreci i podrhtavajuci, on se nekako podie na ko-lena, posegnuvi za fazerom. Ali zaPrijepastio se kada je video da je Spok dva jo tu... ili bi^e Prije moglo reci, neka vrsta kipa Spoka dva koji kao da je bio izraden od crve-nog - vrelog mesinga, i koji se hladio i lagano tamneo. Kirk je ocekivao da e vidjeti samo skvrcen i ugljenisan le... mada nije bio uvjeren da je i ovako bilo bolje. Kip zatim progovori. 'Zar na nebu nema drugog kamenja do onog kbje sluzi za grmljavinu7 izrugujuci je citirao. Kao to vidis, cvrto tojim na zemlji. Ali to se tebe tide... Dvojnik, koji je bio osvijetljen jedino sve slabijom svijet-loscu originala, iznenada potonu u smrdljivu moCvaru. Jedan spori talas lijepljvog blata upravo se sPrijemao da ga poklopi kada, i? onog istog crnog neba, stade da pada ne-vjerojatno jaka kisa, koja je Prije nalikovala vodopadu nego prolomu oblaka. Kirk je u trenutnoj viziji razabrao kako se blato spira sa Spoka jedan Prije no to je nejasni sjaj Spoka dva zasistao i utrnuo usled poplave. Trenutak kasnije, bujica ga zahvati i ponese ga narednih des^tak topa odatle Prije no to je udario u jedan dovoljno veliki kamen za koji je mogao da se uhvati. Nebo postade svijetlije, ali je kisa nastavila da pada, a uzurbani tok vode stade da se siri i produbljuje. Po njego-voj blatnjavoj povrsini koja se zlokobno penila plovili su fiudni oblici: slomljene daske, litovi hartije koja se raspa-dala, delovi namestaja, klokotave boce i konzerve, blat-njava tijela raznih sitnih zivotinja sa desetak planeta... ze-ieva, kokosaka, skopolamandera, triblesa, junipedsa, gor-mengastlija, oresa, tnucipena, baemungena, eskalopo-lisa, voga. repifiepa, bio je to prayi raznovrsni zooloski vrt utopljenih telesa, ukljufiujuci tu i sve vei broj tako opsce-nih Prijedmeta da fiak ni Kirk, uprkos svom velikom is-kustvu u egzoteratologiji, nije mogao due od jednog trena da gleda u to. On pofie da se osvrce unaokolo, trazedi Spoka dva, i ugleda ga jo nize nizvodno kako se bori protiv struje u necemu to je nalikovalo improvizovanom kajaku. Nje-govo se6anje koje se odnosilo na izgled kajaka oclgledno je bilo pomudeno paravanom, ili je kajakom bilo teze upravljati nego to je on to kao podetnik zamiSljao, jer vi-delo se da gubi bitku; vei deo ulozenog truda odlazio je na odrzavanje tog platnenog plovila na povrsini, dok ga je bujica, u meduvremenu, odnosila sve dalje i dalje. Uzvodno- se nalazilo jedno ogromno drvo irokih li-tova, nalik na baobab, ukotvljeno usred pobesnele vode. Na jednoj niskoj grani udobno je sjedeo Spok jedan, blat-njav, ali na sigurnom. Kirk popusti stisak kojim se driao za veliki kamen... koji je ionako Prijetio da potone... pope se^nekako na njega i pokusa, puzeci i klizajuci se, da uperi fazer u dvojnika. Ali Prije no to je uspio pristojno da nacilja, veliko drvo uvenu, istrunu, i pade u vodu uz pljusak mrtvog lisda, trulog pruca i iverja, kao da su ga odjednom napali pieman, pegavac, gara, opala i titanijanska plesan. Spok jedan pade zajedno s njim. Kia istog 6asa Prijestade, pojavi se sjajno toplo sunce, a pesak nePrijegledne bele pustinje upi bez traga svu vodu. Spoku jedan nije falila ni dlaka s glave, ali Kirk smjesta shvati, na osnovu^skustva koje je stekao godinama igra-juci sah sa originalom, da je duplikat izgubio tie pod no-gama napravio je cito defanzivan pokret. a nije istovre-meno zaPrijetio protivniku. Mora da je to istog 6asa shvatio i Spok jedan, jer je narednog trenutka neverovatan ciklon spustio iz neba svoj levak i stao da se uvijajuci i grmecl priblizava preko peska, ali ne Spoku dva, ve Kirku. Bio je to mudar uda-rac, jer Spok dva nije mogao da odbrani Kapetana, a da se pri tom i sam opasno ne izlozi. Kirk pomisli kako je ve uspio da dokuci bar neka pravila igre. Sve to su dva borca do sada Prijeduela imalo je u osnovi za cilj izmenu okoline. Ocigledno su nji-hove sposobnosti da izvrse bilo kakve izmene u vlastitoj fizicSkoj strukturi, ili da se opskrbe odbrambenom oPrije-mom, bile relativno ogranicene. Ali i na Kirkov um, mada uope nije posedovao telijepatsko/hipnoticke vestine vulk-anskih hibrida, Takoer je delovao paravan; bar je mogao da izazove reakiju, mada svakako ne ravnopravnu i pro-tivrefinu; ovo nije bila neka njutnovska situacija. On je svu svoju panju usredsredio na to da potisne ciklon. Lagano, lagano, on se zaustavi, vrteci se i.urlajuci tono izmedu dva Spoka, koji nisu smanjili razddljinu iz-medu sebe, a koja se uveala za vrijeme bujice. Zatim, jo uvijek pqstepeno, on se spusti prema tlu poput neke ogromne zveri i poe da se siri, i za nekoliko trenutaka proguta in obojicu. Kirk je na sekund ugledao Spoka jedan kako lebdi navise u sve sirem krugu, kao na krilima slijepog misa, Prije no to je i njega zahvatio obod levka; a zatim sve nestade u tom vrtlogu. inilo mu se da godinama nije bio svijestan niceg drugog do grmljavine, sibanja i uboda divlje noe-nog peska.

39

Meutim, postepeno, zvuk stade da se utisava, ne u smislu da je postajao manje bucan, ve kao da se gubio u daljini. Poslije dueg vremena, od njega nije ostalo nita do sjeanja kpje je zvonilo u Kirkovim uSima, vazduh se proci-stio, i on je stajao na gomili kamenja... a pored njega su J se nalazili Spok i Skot. * Skot je izgledao oSamucen; Spok spokojan. Kirk baci hitar pogled prema prstima prvog asnika. Prstena nije I bilo. To je bila gotovo pouzdana ijagnoza-, poto se Spok jedan nije setio da ga ukloni kada je bio u Prijeimudstvu, onda sigurno nije imao vremena da o tome misli u kasni-jem zaru bitke i pseudodogadaja. Gospodine Spok! to se dogodilo? Gde je on? Mrtav je, odvrati Spok. .Iskoristio sam njegovu via-.1 stitu iluziju tornada kako bih ga uvukao u paravan misli. f Pocnimo od toga da je on sam bio proizvod tog paravana i i znao je da ne moe Prijeziveti naredno izlaganje. I sam: sam Prijetrpeo ozbiljnu Stetu, ali, kao to vidite, uspio sam da umaknem. Mada mi to ne bi uspelo, Kapetane, da se niste umesali ba u onom odredenom casu. Pa, drago mi je... ali jo ne razumijem kako vam je to* uspelo. Uvjeren sam da nijedan tornado ne moe dospeti do paravana Donde ne dopire ni sama atmosfera*. Ni ne moe. Kapetane, ali morate shvatiti da se nita-\ od onoga to ste u otprilike jedan protekli sat vidjeli nije v stvarno dogodilo. U stvari, vjerojatno su mnogi dogadaji kojima ste prisustvovali meni izgledali sasvim drugacije. Bila je to bitka iluzija... i na kraju, duplikat je poverovao da je uvucen u paravan. To je bilo dovoljno. Kirk se namrSti. Moze li ovjeka unititi puko uverenje? To se i ranije mnogo puta dogadalo, Kapetane*, ree natmureno Spok. i bez sumnje e se i u buducnosti dogadati. To je tono, primjeti zamiSljeno Kirk. E pa, finis opus coronat, kao to je imao obicaj da kae moj profesor latinskog Prije konanih ispita. Gospodine Skot? Ha? izusti inzenjerijski asnik. Oh. Evo. Oh, Kape-tan, ne biste poverovali... Bin, uveravam te, ali jo ne elim da 6ujem tvoju prifiu. Moramo krenuti. Pitanje jo glasi... kuda? prema Dvorani Vea stareina, odvrati Spok. I ako se ne varam, eno je tamo. TRINAESTA GLAVA ELINA PEINA Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4201.6: Moje su se sumnje, na nesredu, obistinile; gone nas u zamku. Senzori ukazuju na mnoStvo velikih brodova ispred nas, koji su raStrkani u obliku po-lulopte sa otvorenim krajem okrenutim prema nama, a nasl gonioci se sada Prijegrupiu kako bi obrazovali drugi kraj lopte. Na kraju emo se mi naci u sreditu, gde e uslovi u najboljem sluaju biti malo neprijatni. Pod punom smo borbenom pripravnoScu. Dok Klingonci ne uspeju da uniSte Enterprajz, zaza-lice to nisu odlucili da nas puste da mirno pro-emo. Bide to zapis o hrabrosti za Kapetana Kirka, ako je jo ziv, koji e sa sobom poneti na novo zaduenje. Izbacicu dnevnik sa prikacenim plutacama Prije no to se upustimo u borbu. To je bilo tono; oko njih se nalazilo selo, i to ne u ru-Sevinama, ve upravo onakvo kakvog ga se Kirk sjeao, ak su i ljudi bili isti... kao i njihova potpuna nezaintere-sovanost za tri uniformisana asnika zvezdanog broda, koja ih je onda toliko zbunjivala. Kirk je sada znao da je i ovo sve samo iluzija, jer Organijanci, u stvari, nisu imali tijela, pa tako ni potrebu za konacistima; ali poto su ovu... za razliku od Prijethodnih halucinacija... stvorili sami Organijanci, ona je bila nesumnjivo umirujuca. Jo su zivi, i jo su ovdje, gospodine Spok. Izgleda da je tako, Kapetane. Da nastavimo? Svakako. Oni udose u zgradu koja je nekada bila uredena zej njih kao dvorana za sastanke privrijemenog Vea star sina... u kojoj mjeri privrijemenog (jer Organijanci nisj imali vladare, niti su osecali potrebu za njima) oni onda nisu znali. I ona je izgledala isto kao i ranije. Zido^j same odaje Vea bili su od belo ispranog kamena, k^ seni samo jednom tepiserijom i to ne najboljom, a od ns mestaja tu se nalazio samo jedan dugacak, jednostav drveni to, okruzen jo tvrdim tolicama.

40

Bili su prisutni takozvani Odrasli, i to ak njih dese-tak. Bili su skromno odeveni, sa belim bradama, dobrocudni, Predstavljali su gotovo pokroviteljske bozanske pri-like, koje se smese svojim venim osmesima... ali da nji-hovi osmesi ovog puta nisu bili neto tmurniji? Kirk je tro-jicu od njih smjesta Prijepoznao. Savetnice Ajelborn*, obrati mu se on zvanicno. I sa-vetnici Klejmare i Trefajne. Drago nam je to vas ponovo vidimo, kako licno tako i u svojstvu Prijedstavnika Federa-cije. Da li me se, kojim slucajem, secate? Razumije se, Kapetane Kirk, odvrati Ajelborn, ispru-zivsi saku. Kao i vaseg nezemaljskog prijatelja, gospo-dina Spoka. Ali ranije nismo imali ast da upoznamo vaseg drugog saputnika.Ovo je gospodin Skot, moj inzenjerijski asnik, zbog koga se, u stvari, ovdje i nalazimo, kako za nae tako i za vae dobro. Ali, prvo bih elio da vas zamolim, gospodine, da mi kaete u kojoj mjeri vam je poznato ono to se upravo desava, kako na Organiji tako i drugdje? Klejmarov osmeh je netragom nestao. Iznenadujuce malo, priznade on. Bez ikakvog upo-zorenja, nas svijet je jednog dana osvanuo okruzen nekim poljem sile neobicnih svojstava, koje ne samo da nas je sPrijecavalo da oemo, ve je vrsilo krajnje mucan uticaj na sam nas proces misljenja. Sve donedavno nismo ni znali ko je to uinio ili zbog ega, mada smo, razumije se, imali nekoliko verovatnih hipoteza. Zatim je neki isto tako tajanstven zivi entitet na neki nain prodro kroz paravan i spustio se na nasu planetu u jednoj maloj svemirskoj letelici. U prvi mah pomislili smo da je to ovdje prisutni gospodin Spok, ali ubrzo smo otkrili da je on, u stvari, neka vrsta organskog bica koju nikada ranije nismo sreli. Cak su i njegove neuronske struje te-kle unazad; niti smo bili u stanju da razumijemo njihovo znaenje, niti smo znali koje korake bi trebalo da Prijeduz-memo u vezi s njegovim prisustvom. Konano ste se pojavili i vas trojica, te smo na osnovu vasih misli uspjeli da razaberemo kako ste vi upoznati sa onim to se dogodilo, kao i da ste dosli ovamo da biste nam pomogli. Ali um tog zlog stvorenja koje je stiglo u svemirskoj letilici bio je isto tako mocan kao i um gospodina Spoka... to je doista zadivljujuce za jedan entitet koji za-visi od supstrata materije... i koji je, stavise, izgleda sas-vim dobro izlazio na kraj sa uticajima paravana misli, dok je rad nasih umova bio njime znatno usporen. Odas-lali smo impulse s nadom da e vas oni dovesti do nas, ali dok to stvorenje nije bilo unisteno... to ste vi upravo uspjeli da uinite, i na emu vam cestitamo... vae kreta-nje je nuno bilo pomalo cudnovato.-' Aha, i to j' istina, saosecajno ree Skot. Sada smo uspjeli da procitamo iz vasih misli, do-dade Trefajn, da su Klingonci odgovorni za taj paravan. Trebalo bi ih propisno kazniti. Ali, mi nikada nismo bili nemocniji. Moda i nije tako, ree Kirk. Zato sam poveo svog inzenjerijskog asnika. On smatra da paravan stvara neki uredaj koji je spusten na vasu planetu pomocu projektila, bez pilota. Da se u njemu nalazio ovjek, vi biste otkrili pi-totove misli. Pokusaj da se otkrije sam generator ver-ovatno bi se pokazao kao bezuspesan, da ne pominjem pronalazenje projektila, ali gospodin Skot vjeruje da moe napraviti generator sa suprotnim dejstvom.* Savetnici Organije se zgledase. Ajelborn konacno ree: Nek' se odmah da na posao!* Bojim se da to nije ba tako jednostavno*, odvrati inzenjerijski asnik, sa neobicnom meavinom neprijatno-sti i~zlovoljnosti. Vidite, Svatnik, nismo bili u mogucnost da sa nami ponesemo mnogo u vidu alatki i delova. Poto nismo bili u znanju kuda emo zavrsiti, niti to emo sus-resti, putovali smo lagano optereeni. U pojasevima smo spustili minijaturne dijelove i druge malene spravice, ali dobro bi nam doslo nekoliko veih sitnica i komadica za oblandu, ako razumete to misli m. Razumijemo sasvim dobro, ree Klejmar. Ali na nes-recu mi nemamo nikakvu... oPrijemu?.. takve vrste... Aja ja, toga sam se i probojav'o. Kol'ko sam samo puta opsov"o kreatora koji je mislio da bi bilo jako slatko ako ne bi stavio dzepove na ove uniforme. .. .ali znamo gde je sada smestena svemirska letelica onog zlog bica. Da li bi vam to na bilo koji nain moglo pomoci? Odlicno! povika Kirk. Svakako da bi nam bilo od pomoci! Samo ako nam taj udvojeni entitet nije postavio neku zamku; to jest, ako nije smislio neto da letilica uni-sti i sebe i nas ako je dodirnemo. Ali, morat emo da riziku-jemo. Takoer e* biti zanimljivo, primjeti zamisljeno Spok, prouciti kako mu je poslo za rukom da jedan satl snabde hiperpogonom. Da, ali to moe da priceka, primjeti Kirk pomalo nestrpljivo. Skoti, da li e ti delovi i ostale stvari iz jedno-seda resiti tvoje probleme?

41

.Jedan od njih, odvrati Skot. jo vie zbunjen. Vidite, Kapetan, ne mogu odgovoriti tono. jer moj urn kao da je prokuvao pod ovim paravanom, i zbog radi svih cudnova-tosti koje sam doziveo od kada poeo sam da hodim po ovoj zastrasujucoj planeti, teko da mogu raspoznati kvark od kleme. toga sam u velikoj sumnji da mogu ko-risno posluziti u takvim okolnostima. Mnogo je vie u ver-ovatnosti da u nas sve pod sigurno sprziti. Klejmar, koji je na trenutak pomislio da se Skot njemu obraca, namrsti se i usteze se da kae ono to je upravo namjeravao, ali Ejlborn se osmehnu i ree: Oh, to se toga tie, u stanju smo da zastitimo nekoliko umova iz ovog drustva od paravana. Uvijek je lakse, bar po prin-cipu, otvoriti kisobran, nego Prijeobraziti cijeli pljusak, ak i u carstvima iste misli. Meutim, jasno je da se odmah svi moramo dati na posao. Svima nam je teko, i svakim ca-som nam je sve gore, pod pritiskom koji stvara paravan... to se odnosi i na nae stanovnistvo. Jeste li doneli od-luku? Jesam, ree Kirk. Pocinjemo. Odlicno. Poto xam je potreban vas odmetnuti sve-mirski brod, pa evo ga... ... ovdje.* Odaja za sastanke se ratoci, a sa njom i ostalih devet savetnika. Kirk se naao sa Prijeostalih pet entiteta... jo jednim Zemljanom, jednim vulkanskim hibridpm, tri Or-ganijanca cije prave pojaye nikada nece upoznati... u ne-koj dubokoj peini, posredno osvijetljenoj i moda ni upola ooako velikoj kao to je paluba hangara na Enterpmjzu. Nije mu bilo jasno kako je znao da se nalazi duboko ispod povrsine Organije, ali neposredno je osecao neizmernu tezinu stenja iznad svoje glave koje je bez pogovora prih-vatio kao stvarnu masu, a ne kao neku vrstu halucinacije. Vazduh je bio prilicno suv i nepokretan; pod gladak i uz-ljebljen prema sreditu. U samom sreditu te nazovi solje nalazio se ukradeni satl. Izgledao im je poznat i bezazlen. Spok se oigledno nije odnosio prema njemu kao prema nekom starom prijatelju. Istegnuta vrata, suzenih oiju, stao je da skenira od glave do pete svojim trikorde-rom. Ima li to neobicnb, gospodine Spok? upita ga Kirk. Nita to bih mogao da otkrijem, Kapetane. ini se da nema nikakvog neobicnog ustrojstva eriergetskog toka u kombinacionim kolima do Vazdusne komore, mada je to prvo mjesto gde bi neko, logiki gledano, postavio zamku... i najlakse. Niti mogo da se setim ijednog razloga zato bi se duplikat, poto je odluio da ne sPrijeci prilaz satlu kao celini, muio da postavi mine samo u poje-dinim dijelovima. Meni je palo na pamet nekoliko razloga, ree Kirk. Ako bih elio da ponovo upotrebim jednosed, kako bih u zurbi napustio Organiju, ne bih postavio zamku na vrata; ne bih ih ak ni zakljucao. Ali bih okidac postavio na kon-trole, koje bih jedino ja mogao ponovo da osposobim bez rizika, a niko drugi uope ne bi mogao da ga pronade. Rizicno, javi se Skoti. Neko bi mogao slucajno da ga dodirne; isto tako je mogao da stavi okidac na vrh i svrsi s tim, tako da bi jednosed odleteo u vazduh bez ob-zira na to to da se dodirne, a to se najlakse postize prov-lacenjem zice kroz bravu, k'o to kae gospodin Spok. Ali moda bih elio da dignem jednosed u vazduh jedino ako bi neko stao da petlja po mom izumu; inae bih ga cuvao za sebe do poslednjeg trena. Minijaturni hiperpogon? ree Spok. Da, i to bih mogao da uinim u odredenim uvjetima. Ali to ne bi bilo jednostavno. On je to mogao da uini samo ppto se spu-stio na Organiju, a vrlo je vjerojatno da nije imao ni pri-blizno dovoljno vremena da smisli jedan takav sistem na syom letu od Enterprajza, a jo manje da ga zavrsi poslije brzog spustanja i uzurbanog bega. Sa svim tim morat emo da se suocimo po redu, ree Kirk. Gospodine Spok, aktivirajte bravu! Ali Skoti, kada se jednom naemo unutra, nemoj ni&ta dirati dok to gospo-din Spok ne Prijegleda.* Svakako da necu, ree Skot ozlojedeno. Smatrate vi mene to, Kapetan, segrtom? Spok prie vazdusnoj komori, jo jednom je skenira, vrati trikorder na mjesto i izvue komunikator. U njega tihim glasom izgovori niz brojeva. Spoljasnja vrata vaz-dusne komore istog casa se povukose u stranu, gotovo ne napravivsi nikakav zvuk. Pod budnim i zabrinutim pogle-dom trojice Organijanaca, oni udose unutra gotovo na prstima. Jedini sredisnji hodnik koji je vodio od kontrolne odaje do postrojenja bio je osvijetljen samo nejasnim sjajem mestimicnih sjajnih-lopti - cevi sa veoma razrede-nim gasom etona koje su stalno bile upaljene jer su imale ugraden radioaktivni izvor. To je znacilo da je glavni do-vod energije iskljucen; same sjajne - lopte nisu imale Prije-kidace i nikada nece Prijestati da svijetle dogod bude cove-canstva, jer je poluvrijeme raspadanja njihovog radioaktiv-nog punjenje iznosilo preko dvadeset pet miliona godina.

42

Bez ikakvog dogovora, Spok i inzenjer krenuse ka odeljenju sa postrojenjima. Kirk ih je sledio, osecajuci se beskorisnim i zabrinutim; ali poslije jednog trenutka, izne-nada ga ispuni neoekivano osjeanje spokoja. Ohh, to je olakanje-, ree Skot. Cak je i Spok izgle-dao pomalo zatecen. Kirku je bilo potrebno nekoliko se-kundi da otkrije uzrok tome: nestao je pritisak koji je po-lje vrsilo na njihove umove. Organijanci su ih zaklonili. Toliko se navikao da se sam bori protiv njega... u toj mjeri je postao deo okoline u kojoj je ocekivao to da e se naci... da mu je sada bilo cudno to se oseca u toj mjeri opuSten, pa ga je gotovo obuzela pospanost Budite oPrijezni, ree on. To to se dobro osecate, bar jednim svojim dijelom lazno je osjeanje. Jo moemo naici na zamke na brodu. Korisno upozorenje, sloi se Spok. Postrojenja jednoseda nisu na prvi pogled bila vid-ljivo modifikovana, sem to se na vrhu jedinog generatora nalazio mali, srebrnato-crni uredaj koji je zago-netno str6ao. Spok ga je oPrijezno proucio, a Kirka, ciji je um jo pomalo bio uznemiren poslije mnostva halucina-cija, ispunjavalo je cudno osjeanje da mu maina uzvraca pogled. Skot na nju nije obracao panju. Umeto toga, seo je ispred veoma male table za odrzavanje i poeo da prazni sadrzaje kutija koje su mu visile sa opasaca. Za kratko vrijeme tabla je bila Prijetrpana sicusnim dijelovima, komadi-cima i smotuljcima zice i alatkama koje su izgledale su-vie male da bi se njima moglo rukovati. Skotovi prsti odi-to su gotovo zaklonili prvu koju je podigao, ali on je njome rukovao, kao uostalom i uvijek, mikrometrickom Prijeciznosdu. Za jo Prijecizniji rad stavio je juvelirsku lupu Pred levo oko. U meduvremenu, Spok je bio zaposlen svojim alatkama, skidajuci oplatu tajanstvenog dodatka na generatoru. Bio je to pipav posao, jer je poslije svakih pola okre-taja odvrtke zastajao da izvri ocitavanja pomocu trikor-dera; ofiigledno je podozrevao da se mogua skrivena bomba ili samounitavajuci mehanizam mogao ukljuciti poto bi bilo koji zavrtanj bio u odredenoj mjeri odvrnut,. te je proveravao da li se javio uvodni protok energije koji bi oznacio da je takav okidac sPrijeman za dejstvo. Ta nje-gova pedantnost bila je oigledno razumna, ali uticala je na to da se vrijeme beskrajno otegne. Kirku se inilo da su se mogle dobiti ili izgubiti citave bitke dok su oni radili u svojoj tihoj, potpuno izolovanoj celicnoj peini na ovoj nepristupacnoj planeti... Konano je izgledalo da je Skotova aparatura, oPrijema postavljena u obliku vekne hleba neverovatne slozenosti, a za Kirka ... potpuno nedosledna, bila gotova. Sada ju je zicama povezivao za tablu za odrzavanje u raz-licitim tockama; zbog dva takva spoja morao je da se pu-zeci zavuce ispod table, gde je jedva bilo mjesta za neko dete. To je sve to zasad ja mogu, ree on, konacno se po-javivSi. A sad, gospodin Spok, mogu dobiti malo struje iz va generator ili ste ga dokraja sredili? Generator je, razumije se, nedirnut, odvrati ledeno prvi asnik. Odvojio sam duplikatov uredaj za hiperpo-gon od njega cim mi se ukazala prva prilika i nisam izvr-sio uopte nikakve izmene na samom generatoru. Dobro po vas, jeste, gospodin. Onda u tek malko za-grejati ovu moju napravicu, ovdje. Skot pritisnu Prijekidac i generator dotojanstveno zasumi dok se sPrijemao da proradi punom parom. Na tabli za odrzavanje zasvijetle brojcanik pod njegovim budnim okom. Da li u, poe on sumnjicavo, biti u modi da strgnem energetski omota sa cijelog jednog svijeta s tako malo energije koja mi je na raspolaganju? Tako mi Me-seca, to se moe saznati samo na jedan nain. On lagano okrenu dugme potenciometra, i dalje pomno motrecl na tablu, kao oPrijemu kojom je vrsio kontrolu cijele operacije. Dobijamo neku povratnu sPrijegu*. ree on konacno. Usli smo u bitku. Pa dajmo svoj skroman doprinos... Prijekidac se jo jednom okrenu. David protiv Golijata, mrmljao je Skot. A ja ne-mam ni pracku. Kapetan, tamo napoju se neto zbiva, ali ne mogu da kaem koji uspeh pobirem; ova tabla nije bila Prijedvidena za belezenje nekih takih reakcija. Iako nisam srecan zbog radi toga, molim vas da umolite nae prijate-lje spolja da Prijestanu da nas zasticuju, ili necu imati po-datke od poverenja. Kirk se upravo sPrijemao da se vrati do Organijanaca ali oni mora da su mu istog casa uhvatili zahtev direktno iz uma. Odmah su ponovo osetili onaj uzasan pritisak koji je vrsio na njih paravan misli. Sada je douse, bio mnogo slabiji, ali Skot pak nije bio zadovoljan.

43

Uspeo sam samo da izazovem lokalne smetnje, ree on. Zatim ponovo okrete dugme. Osjeanje je jo oslabilo, ali tek neznatno. Ne valja. Cak i uz pomoc Organijanaca ne mogu da se borim protiv paravana koji opasuje celu planetu samo energijom koju dobijam iz generatora jed-noseda. Nemam jednostavno dosta energije.* ini mi se da ja tu mogu pomoci, oglasi se Spok. Proucio sam princip ovog dodatka za hiperpogon. Poka-zuje se da on izvlaci energiju direktno iz Hilbertovog sve-mira, iz istog izvora iz koga se stvaraju atomi vodonika. Drugim recima, to je metod za iskoriscenje procesa nePrije-kidnog stvaranja. to? upita Skot. Odmah u probati da prikljucim trinaestampernu slavinu pravo na Boga. Nita mi bolje ne treba. To je ideja od koje mi se dize kosa na glavi, primjeti Kirk. Ali, gospodine Spok, duplikat se time ve uspesno posluzio. Da li ste u stanju da to ponovo prikljucite na generator, a da ne izazovete neku katastrofu? Mislim da jesam, Kapetane. Sve to bi duplikat mo-gao da uini, ja vjerojatno mogu bolje. Hibrid, promrmlja Skot. Svuda uvijek Prijeovladuje ponos. Propast Grka. Ako ne izazovete katastrofu, napra-viete cudo, a to bi moglo biti jo gore. Sada nam je potrebno cudo, ree Kirk. Samo na-Pred, gospodine Spok... spojite ga. Spok je brzo radio. Gundajuci, Skot ponovo okrenu dugme. Osjeanje koje je stvarao paravan misli isceze kao sedanje na ruzan san. Dok mu se lice lagano razvera-valo, inzenjer okrenu dugme do kraja. Pet minuta kasnije Organija je bila oslobodena... i... Dobar dan, gospodine Sulu-, ree Kirk. Gospodine Spok, Prijeuzmite komandu! Neka mi svi zapovjednici ode-Ijenja podnesu izvetoje! ETRNAESTA GLAVA POHAANJE DUHOVA Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4202.0: Mislim da niko nikada nece biti u stanju da sa-stavi mozaik onoga to se desavalo na svlm boji-stima u trenutku kada su Organijanci pusteni iz svog planetnog zatvora. Meutim, podaci o izves-nom broju od mnostva incidenata nalaze se u iz-vestajima koji su ill stigli sluzbeno na Enterprajz, ili su bili uhvaceni, te ih je Sulu u svojstvu privre-menog kapetana revnosno zabelezio. Razumije se da ih je veina prakticno nerazumljiva, ali u izves-nim sludajevima bili su nam poznati klingonski oficiri o kojima je bila rije, poto smo se sa njima ranije sretali, te tako moemo da naslutimo kako su se ponaali ili s cime su bili suodeni; u ostalim, pak, slufiajevima moemo uz pomoc kompjutera priblizno rekonstruisati to se dogodilo. Ali da bismo sagledali celokupnu sliku, moramo se posluziti matom, a kompjuter to ne posjeduje... moda srecom po nas. Ako se Vaseljena svaki dan skupljala za po jedan cen-timetar, te su se sa njom i sve nae merne sipke skupljale u odgovarajucem odnosu, kako smo mogli dak i posum-ijati da se ista jdogodilo? ZapovenikKolot je sjedeo ispred ekrana na klingonskom bojnom brodu Unitenje, tih i nepokretan poput neke kamene slike. U navigacionom rezervoaru s njegove lijeve strane taktike zelene svijetlosti prikazivale su pregrupiran ostatak njegovih snaga, koje su se odavno pridrzavale injenice da anse nisu na njihovoj strani. Kor je Takoer znao da kape-tani federacijskih zvjezdanih brodova mogu u veoj mjeri da ne poslusaju nareenja, da imaju vea ovlascenja o kakvima on ne smije ni da sanja; mada je bio uvjeren da e ova injenica doprineti padu Federacije u jednom tre-nutku... a moda i veoma brzo... to je tim vie bio naklo-njen Kirkovoj smirenosti, da i ne pominjemo njegovu genijalnost. Bilo bi zanimljivo saznati emu se Kirk nadao kada se odluio na ovaj upad. Koliko je Koru bilo poznato, Orga-nija vie nije potojala. a sistem Organije se vie nije nala-zio u strateskom kvadrantu; pa ipak Enterprajz je, da bi tamo stigao, izbegavao neprijatelja i sluzio se varkama, i za sve to vrijeme gotovo da nije naneo nikakvu stetu pra-vim vojnim metama u Carstvu koje bi Kor zatfo da se na-lazio na njegovom mjestu, narocito na te,kvoj jednoj sa-moubilackoj misiji To se samo djelimi6no moe pripisati obicnoj znatizelji... konacno, Kirk nije mogao biti siguran da je Organija bila unitena; zato onda nije krenuo da unitava? Na primjer, mogao je da iz stroja izbaci Bos-klava, koji mu je bio nadohvat ruke i potpuno nepriPrijem-ljen za napad jednog zvezdanog broda. nesumnjivo je znao gde se ovaj nalazi i da bi njegovo unistenje Prijedstavljalo gadan udarac za Carstvo. Ali, umjesto toga, on je samo zbrisao organijanski garnizon... bila je to vrlo

44

lijepa klopka... a zatim se vratio pravo u sistem Organije, na taj nain sateravsi sam sebe u sadasnji corsokak, a zauzvrat ne naplativsi Carstvu pravu cenu za to. Bilo je to besko-risno... i vie nego beskorisno-. neobjasnjivo. Ali u tome se i satojala nevolja sa emokratskim drustvima: bili su izlozeni, ba kao i Carstvo, svim nepogodnostima koje je sa sobom nosila birokratija,ra nisu se koristili Prijednostima hijerarhije i centralizacije. Prije ili kasnije, ak i hrabar ali oPrijezan zapovjednik poput Kirka, i investicija od mnogo miliona stijelora kao to je Enterprajz, bili bi izgubljeni zbog neke sitne lose procene ill ak zbog nekog hira Bilo je zanimljivo boriti se protiv Federacije, nema sumnje, ali Koru je isto tako bilo drago to e se taj dugi rat... ili donedavno, nerat... uskoro zavr-siti. Bice mnogo zanimljivije boriti se protiv Romulana, narednog drutva na carskoj listi naroda Prijedvidenih 24 porobljavanje; Romulani nisu imali mnogo maste, ali sy zato bili hrabri poput eglona, i odlikovali su se vojnickinj vrlinama... disciplinom, hijerarhijskim potovanjem spremnou da svoju dobrobit podrede dobrobiti drutva, gotovo poetskom sklonoscu da se sazive sa tragedijom. a iznad svega razboritoscu da shvate kako se dobra uprava sastoji od odmeravanja glava a ne samo od njihovog brojanja. U sadaSnjim okolnostima bie mogue zarobiti taj federacijski brod, koji e Predstavljati vrednu nagradu. Sve se urotilo protiv njega, a Kirk ne bi zrtvovao etiri to-tine trideset clanova posade... od kojih su vie od trecine bile zene, a to je bio najnerazumniji federacijski obicaj... pruzivsi samoubilacki otpor; malo federacijskih kape-tana bi to uinilo. Ali Koru su,iz Najvise Komande nare-dili da brod potpuno unisti. Njemu ?ak nije ni palo na pamet da postavlja pitanja, ali nikakva odanost ili disciplina ne mogu sPrijeciti jedno ovjekoliko bie da razmiSlja. Jedino je uspio da zakljudi kako su Kirk i njegovi oficiri dosli do nekog obavjesti od velike vanosti, tako da je najvisa Komanda bila ak voljna da se odrekne jednog zvezdanog broda prve klase kako bi bila sigurna da on nikada nece stici do Federacije, to jest da mu se za to nece ukazati prilika. Bilo o kak-vom obavestenju da je bila rije, sam Kor bez sumnje nikada nece saznati njegovu sadrzinu... Naprotiv, ree jedan blag glas iza njega. Mislim da vam. to se toga tie, mogu pomoci. Cak i Prije no to se okrenuo u svojoj zapovenickoj tolici, Kor je znao da mu je taj glas poznat, mada nije pri-padao nijednom od njegovih asnika U njemu poe da ra-ste osjeanje nekontrolisanog ocajanja. I to s razlogom. Sada se i uverio da je glas pripadao Ajelbornu, iz organijanskog Vea staresina, koji je bio privrijemeno na celu Vea kada je Kor pokuao da oku-pira planetu. I, izusti Klingonac ravnoduno, kontrolisuci izraz lica, u fiemumu je pomoglo dugo zivotno iskustvo. Re-ceno mi je da Organije vie nema. Izgleda da je moje oba-vetenje bilo netacno. U najboljem sluaju, nepotpuno, sloi se Ajelborn, svojim uvijek istim, izludujucim osmehom kojeg se dobro sjeao. A i rat je zavrsen, admirale Kor! Vai brodovi lmace dovoljno energije, ali ne i vae oruje. Savetovao bih vam da se to je Prije mogue zajedno sa celom svojom flotom spustite na planetu. Imam naredenje*, ree Kor, da unistim EnterprajzA Ako ne budem mogao da koristim oruje, ipak u moi dag se zaletim u njega.. a to e dovesti do mnogo vie ljuds<| kih zrtava.* Znam kakva su vam nareenja izdata, ree Ajel born. A primjetio sam i da je vasa hrabrost djelimicno zas-' novana na vasoj tvrdoglavosti. Ali jasno i glasno sam vam savjetovao to da radite, jer za tri standardna dana i vas brod e ostati bez energije, te, ako se do tada negdje ne spustite, bie jo vie ljudskih zrtava... i to samo s vae strane. Nisam bio obavezan da vam pruzam ovo obaveste-nje, ali to inim kako bismo kasnije nasilje sveli na to manju meru. U stvari, ja se uope ovdje ne bih nalazio, admirale, da mi nisu potrebne tacne koordinate vaseg maticnog sistema. Nikada vam necu..., poe Kor Ali Ajelborn je ve bio nestao. ,.i> -or uz veliko zalje-nje postao svijestan da je njegov urn, uprkos tome to je ulo-zio svu svoju yolju da to ne uini, ve pruzio Organijancu obavjetenje koje je ovaj trazio... i da je tako Kor nemi-losrdni, Kor efikasni, Kor hrabri, Kor odani, postao izdaj-nik svog Carstva. Veliki senat klingonskog Carstva, uznemiren nepot-punim izvjetajima o necuvenim nesrecama na bojnom polju, upravo je zasedao kada su Organijanci stigli. Bila su trojica i pojavili su se u varvarskom, blistavo ukrase-nom holu senata, poslednjem ostatku iz razdoblja dugog deset hiljada godina tokom koga su Klingonci, Prije no to su ovladali svemirskim letovima i uspostavili jedinstvo na planeti, vodili krvave ratove jedni protiv drugih. Pojavili su se moda u svom prirodnom obliku... loptama energije, ciji je Prijecnik otprilike iznosio est topa... i licili su na umanjena sunca, tako da nije bilo mogue reci ko je bio ko (ako njihovi identiteti jo od samog poetka nisu bili u istoj mjeri samo puke opsene kao to je to bio sluaj sa njihovom prividnom ovjekolikom pojavom). To da se radilo o Ajelbornu, Klejmaru i Trefajnu Predstavljalo je samo Prijetpostavku, koja se zasnivala na pukoj ljudskoj

45

logici. Tamna lica clanoya Velikog senata bila su bleda pri hemijskom sjaju koji su emitovala stvorenja misli Kada je jedan od Organijanaca progovorio, njegov glas stade da odjekuje kroz veliku odaju poput zvuka mnogih i truba. PrijekrSili ste mirovni ugovor i na neposredan nain I odgovorni ste za mnoge smrti, bedu i unitavanje, ree | on. Zatim. usudili ste se i na nas da nasrnete, a taj plani-rani genocid nije urodio plodom samo zahvaljujuci akciji vasih protivnika. Nije tono, odvrati hladno glavni senator. Glas mu je podrhtavao, ali inilo se da inae vlada sobom... to i nije Predstavljalo malo junastvo s obzirom na okolnosti. Naim planetnim paravanom za misli zeleli smo jedino da vas ogradimo, da vas sPrijecimo da se i dalje mesate u nae carske stvari. Vase namere ne mogu izmeniti 6injenice, ree Or-ganijanac. Pogreno ste shvatili prirodu vlastitog oruzja, a jo manje ste bili svjesni ucinka koji bi ono vrsilo na nas. Poslije pet godina proveenih pod tim paravanom. ..ami na osnovu vaSih umova razabiremo da uope niste imali nameru da nas pustite napolje, u stvari na tako neto se ne biste ni mogli odvaziti... mi bismo potpuno bili uni-Steni. Kao to vidimo, planirali ste da i oko Zemlje podig-nete jedan takav paravan, a time biste Takoer unistili i Coveanstvo, i to jo brze. Ta vasa nemarnost samo jo uveava va zlo?in, a ne da ga smanjuje. Izazivaiiio vas, ree glavni senator. To vam nece pomoci. Meutim, mi nismo osvijetolju-bivi; naa pravda ne zasniva se na osvijeti. Jednostavno smo zakljucili da niste u stanju da postujete sklopljene ugovore, 6ak ni one na koje vas nagoni covenost. toga lskljucujemo vaSe planete, i sve vae kolonizovane sve-tove, iz svemirskih letova u razdoblju od hiljadu'godina Dvoranom se razleze gromoglasni protest i bes, ali Organijancev glas lako nadjaca svu tu buku. Moda dete poslije milenijuma proyedenog u ogra-dici, ree on, izici spremni da sa drugima delite jednu civilizovanu galaksiju. Kaem moda. To u potpunosti za-visi od vas. Pa, zbogom, ostajte Klingonci... i klingonsko carstvo. PETNAESTA GLAVA MODA STE U PRAVU Iz Kapetanovog dnevnika, zvjezdani datum 4205.5: Uz ucesce svih zapovjednika deljenja proveo sam mnogo 6asova priPrijemajuci opsezan... i to je jo vanije, razumljiv... izvjetaj o celoj ovoj zbrci. Cak i poto smo izvjetaj sastavili i poslali, sa Zemlje su nam uputili izvestan broj dodatnih pitanja, to i nije iznenaujue. Meutim, bili smo u stanju da na njih odgovorimo, te smo zbog nae uloge u oslobadanju Organije dobili od Komande Zvjezdane flote sluzbene pohvale, koje sam svima urufiio. Prijeostala su jo neka dodatna pitanja koja nam Komanda nije postavila, to je vjerojatno Takoer dobro, jer uope nisam siguran da bismo umeli da im odgovorimo... ili da emo to ikada moi. Kirk zastade, a Spok koji je nadgledao unoSenje tek-to iz brodskog dnevnika u kompjuter, okrenu se prema zapovenikovoj tolici. Smijem li vas upitati, Kapetane, o kojim je pitanjima rije? Moda vam ja mogu pomoci. Moda biste i mogli, gospodine Spok. Kirk vrati mi-krofon na njegovo mjesto na kontrolnoj tabli. Neka od njih se, u stvari, i odnose na vas... zbog toga sam i oklevao da ih unesem u dnevnik. Zato, Kapetane? Zato to su manje-vie licne prirode, a uz to i nisu od bitne vanosti za razumevanje onoga to se dogodilo, te ni za Komandu Zvjezdane flote. Ne morate jo odgovoriti na njih ako niste raspolozeni. O tome ne mogu da sudim, ree prvi asnik, ako Prijethodno ne cujem pitanja.* Razumije se. Pa, ovako... Dok se na brodu jo nalazio udvojeni Spok, krajnje uporno ste odbijali da saradujete sa njim, i isto tako ste uporno zahtevali da se on unisti. Ali ipak, ste u isto vrijeme odbijali da objasnite taj vas stav. To je za vas licno Predstavljalo znatnu opasnost, stoga to su oba ta stava bila u potpunoj suprotnosti sa vaim karakte-rom tako da su me... kao to sam u to vrijeme rekao dr MekKoju... naterala na pomisao da ste vi dvojnik. U stvari, izvjesno krace vrijeme dak sam bio uvjeren da jeste. Shvatam, odvrati Spok. Nemam nita protiv da vam to objasnim, Kapetane... sada vie ne. Vi, razumije se, znate da zahvaljujuci svom vulkanskom nasledu posedu-jem izvestan skroman telijepatski dar.

46

Da li znam? Pobogu, covee, to nam je vie no jed-nom svima spaslo zivot; kako bih to mogao da zaboravim? Moje pitanje je bilo retoricke prirode, ree Spok. Bez sumnje vam je Takoer poznato da su prave telijepate veoma retke u Vaseljeni, srecom po nas, jer bi nam to inae mogli biti zastrasujuci protivnici.* , Dok je govorio, na most stigose MekKoj i Skot; Sulu Uhura su se, razumije se, tamo ve nalazili. Kirk uput Spoku jedan upitni pogled, ali prvi asnik nicim nije poka zao da mu smeta to se broj slusalaca uveao. I mogli bi biti, doista, sloi se Kirk, ako uzmemo de je nae iskustvo sa Melkotijancima dobar primjer za to.4 Tako je, ili Klingonaca sa Organijancima. Ali, ove dis* ku.sije radi, treba istaci da je ovdje bitna rijetkost te sposob-nosti. Ona nikada nije bila objasnjena na odgovarajuci nain. Jedna hipoteza glasi da mnoga ljudska bica mogu posjedovati telijepatske sposobnosti na rodenju, ali da ta sposobnost gotovo istog casa i nestaje pod uticajem novih iskustava, a posebno pod uticajem tereta bola usled pri-sustva drugih stvorenja oko njih. Ona sagoreva*. Prijedlozi Skot. Otprilike tako, sloi se Spok. Druga hipoteza glasi da kod bilo kojeg tipa uma koji zavisi u svom delovanju od nekog stvarnog, fizicki postojeceg mozga... to je u suprotnosti sa, recimo, energetskim stvorenjima kao to su Organijanci, ili mesovitim tipovima poput Melkotijanaca.. sile koje tu dejstvuju suvise su slabe da bi omogu-cile Prijenos, mada ponekad moe pomoci jak stres... sem, moda, izmedu dva uma 6ija je grada gotovo identidna kao to je to sluaj kod blizanaca. Postoje u zemaljskoj itoriji mnogi zapisi o ociglednim telijepatskim vezama izmedu monozigotnih blizanaca, ali mnogo ih je manji broj kada su u pitanju takve veze izmedu heterozigotnih blizanaca, koji su rodeni zajedno, ali se genetski razli-kuju. Pocinje da mi biva jasno, ree MekKoj. Dvojnikov mozak bio je slifiniji vasem vlastitom nego to to moe biti kod identicnih blizanaca... te ste bili u telijepatskom od-nosu sa njim? I jesam i nisam, odvrati Spok. Imajte na umu, iako je njegov um u sustini bio moj um, on je imao sklonosti suprotne mojima... ak su i njegove nervne struje tekle u suprotnom smeru. Veza izmedu dvojnika i mene nije bila telijepatska, ve bih je Prije nazvao 'telempatskom'... bio je to emocionalni odnos, ne intelektualni. Ni u jednom tre-nutku nisam mogao da kaem o emu razmislja, ali sam sve vrijeme bio svijestan njegovih fizickih osecaja... kao i. njegovih emocija. To vam necu dalje opisivati, ali u napomenuti da je to za mene postalo gotovo nepodnosljivo. Meutim, to me je uverilo da su njegovi motivi, njegov moral i odanost pot-puno razliciti od mojih. Intelektualno, pak, on je bez sumnje, raspolagao mojim celokupnim iskustvom, svim mo-jim prikupljenim znanjem i obukom, ak i mojim reflek-sima... kao i mojim osobnim poznavanjem Enterprajza, njegove posade i celokupne situacije. toga mi je bilo jasno da on Predstavlja za nas uzasnu opasnost, te da se s njim ni pod kakvim uvjetima ne moe Prijegovarati. Trebalo ga je eliminisati, i to po mogucstvu Prije no to stupi u vezu sa Klingoncima (mada mu je na nesrecu to poslo za rukom}; drugog izbora nije bilo. Zadivljujuce, ree MekKoj. Ovim je druga hipoteza oigledno dokazana. Rekao bih da jeste, sloi se Spok, to jest, ako se ne-cije sveocenje moe uope prihvatiti kao dokaz. Ja licno sam u svakom sluaju uvjeren u to. Razumije se, ak i da je punovazna, ona logiki ne iskljucuje prvu hipotezu; obe mobu biti istinite. I to stoji, primjeti Kirk, ali jo mi nije ba sve jasno. Zato mi to onda niste rekli, gospodine Spok? To bi mi utedjelo dosta nepotrebne brige i ubrzalo bi resavanje 1 problema dva Spoka... moda i Prije no to je duplikat | uspio da umakne.* Izvinite, Kapetane, ree Spok, nisam smatrao da e 1 ishod uope biti takav. Identitet udvojenog Spoka trebalo | je tek da se dokae kroz njegove akcije; kako ste druga-cife mogli da se uverite? Cak i da ste prihvatili moje objas-njenje, razmisljajuci o njemu vi biste shvatili da bi izve-staj o kome je rije mogao ozbiljno oslabiti moju efikasnost ili moc rasudivanja, ili me ak, na neki nepredvidljiv na-cin uiniti opasnim. Ja sam znao da potpuno vladam so-bom... mada je i to zavisilo od okolnosti... ali vi to niste mogli znati Zatim, uinilo bi vam se da bi bilo sigurnije ako biste me zatvorili dok se ne resi problem identiteta... a zbog dobrobiti broda bilo je potrebno da ostanem Slobodan agent, ili. u svakom sluaju, Slobodan prvi asnik. Hmmm, oglasi se Kirk. To je, pak, odgovor na jedno drugo moje pitanje: kako ste znali da se dvojnik vie ne nalazi na Enterprajzu, kao i gde se on otprilike nalazi u prostorvremenu... odnosno zato ste odbili da mi kaete 1 otkud ste to znali.

47

Tono. Smijem li jo dodati, Kapetane, da do tih od-luka nisam doao istovremeno? Upitao sam kompjuter kako biste otprilike reagovali kada biste culi o 'telempa-; tiji' i on mi je odgovorio da biste me vrlo vjerojatno zatvorili. .. to jest da je osamdeset tri procenta sigurno da biste j, me zatvorili, ako je granica poverenja nula zarez nula^ nula pet. Vise bih voleo da sam mogao da se posavetujem j sa dr MekKojem o psiholoskom pitanju te vrste, ali zbog okolnosti to mi je bilo onemoguceno. Shvatam, ree Kirk. Pa dobro, gospodine Spok, Komandi Zvjezdane flote neemo uputiti ovo dodatno ob-jasnjenje, sem u sluaju da ga izricito budu zahtevali. Ionako ne vidim kako bi ono moglo da im omoguci da bo-lje razumeju nas izvjetaj. Ali bilo bi dobro da ga unesete u biblioteku. Moglo bi ga na neki nain iskoristiti Nauc-hicko savetodavno vee, u sluaju da se trenutno bave nekim projektom u vezi sa telijepatijom, ili ako zele da raz-motre mogunosti za zapocinjanje neceg slinog.* U redu, Kapetane. Jo jedna poruka iz Komande, Kapetane, prijavi Uhura. Treba da se za dve nedjelje od danas javimo zvez-danoj bazi esnaest na novo zaduenje. Sasvim slucajno, ondanji asnik za komunikacije, zamjenik Pardi, eli da ga nauim juri. Nadam se da je sladak. Pa dobro. Naredenje je naredenje. Gospodine Sulu, odredite kurs. Kirk zastade na trenutak. Zeleo bih da dodam, gospodine Spok, da mi je drago to ste ponovo sa nama. Hvala, Kapetane*, ree Spok. Bilo je to zaiamljivo iskuetvo. 2alim samo zbog jedne stvari: to je moj metod za odstranjivanje duplikata bio u toj mjeri improvizovan, da nisam bio u mogunosti da povratim vas klasni prsten. Kirk samo odmahnu rukom. Zaboravite na to, gospodine Spok. To je najmanje.to smo mogli izgubiti, a drugi mogu nabaviti u svako doba. Veoma sam zahvalan to je to jedino to je ostalo nerascisceno. Bojim se, Dime, da je joi neto ostalo, ree zamis-ljeno MekKoj. A to je jo gore, radi se o istoj stvari s ko-jom smo i poeli, jo tamo dok smo obavljali obelezavanje. Ali moda e gospodin Spok biti u stanju da nam i tu po-mogne poslije svog 'telempatskog" iskustva sa dvojnikom. O emu je rije? upita Kirk. O ovome, odvrati MekKoj. Da li covsk koji izide na drugom kraju putovanja pomocu transportera ima be-smrtnu duu, ili ne? Nastupila je prilicno duga tiina. Ne znam*. ree konacno Spok. Mogu vam samo reci, doktore, i kad bi mi neko ponudio odgovor na to pitanje, ne bih znao kako da ispitam njegovu valjanost. toga je, sudei prema operativnim standardima, takvo jedno pitanje besmisleno. pretpostavljam da je tako-, rezignirano ree MekKoj. I mislio sam da ete mi upravo tako odgovoriti. I Kirk je ocekivao od Spoka slian odgovor. Ali ta-kode je primjetio da je prvi asnik izgledao nekako pomalo zabrinut. Ali da li je to doista bio izraz zabrinutosti? MOZAIK Za poetak, iako to moda nije prilidno, jedna tuna vijest Jedanaestog februara ove godine, u jednoj bolnici u Viskonsinu, preminuo je, poslije operacije od raka, jedan od najveih tvoraca moderne naune fantastike. Frenk Herbert. Iako je za sobom ostavio izuzetno bogat SF opus, Herbert je u svijetu i kod nas poznat ponajPrije kao autor monumentalnog ciklusa Dina; koji u originate ima est obimnih delova i po cijim je motivima nedavno snimljen veliki superspektakl. Sludaj je hteo da se vijest o Herberto-voj smrti poklopi sa izlazenjem kod nas poslednjeg ro-mana u ovoj jedinstvenoj seriji - Kapitola Dine. Nova SF sezona kod nas bide, kako izgleda, bogatija nego ikada ranije. Evo Prijegleda SF naslova koji bi trebafo da se po-jave do podetka lets: 1. Filip Dik, Ubik (*Kentaur') 2. Semjuel Dilejni, Nova (Kentaur*) 3. Zvonimir Kostid Donji svijetovi (Kentaur*) 4. Nafbolje svijetske SF prie 1986. (*Kentaur'J 5. Artur Klark, Napevl dale Zemlje ('Polaris*) 6. DZEJMS BUS, Letei gradovi (Zoroaster*) 7. Isak Asimov, Roboti i Carstvo (Izdava Milan Vidojevi) Razumije se, ovom popisu valja dodati i dva naslova iz biblioteke Supernova: 1. Artur Klark, Ka sputanju noi 2, Kliford Simak, Nevolje sa Tihoom

48

Tu su jo i dva ponovljena izdanja u biblioteci Kentaur*. romani Artura Klarka Sastanak sa Ramom i Matica Zemlja. Napomena: Kupujte knjige! Na taj nain podravate autore i izdavae i omoguujete izdavanje novih knjiga. ibs@crostuff.net

49