ELEMENTI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U KULTURI BONJAKA

Elvir Duranovi

Mr. Elvir Duranovi

ELEMENTI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U KULTURI BONJAKA

odnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima

Bugojno, 2011. godine

Mr. Elvir Duranovi Elementi staroslavenske tradicije u kulturi Bonjaka odnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima Izdava: Autor Recenzija: Prof. dr. Mehmed Kico Lektura: Aia uli, prof. Naslovnica: eval ahinbegovi, prof.
tampa: Grafika, Bugojno Tira: 1000 kom
------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo DURANOVI, Elvir Elementi staroslavenske tradicije u kulturi Bonjaka : odnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima / Elvir Duranovi. Bugojno : autor, 2011. - 241 str. ; 21 cm Bibliografija: str. 231-204 ; bibliografske i druge biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-865-05-3 COBISS.BH-ID 18875910 -----------------------------------------------tampano uz finansijsku podrku naelnika Opine Bugojno gospodina Hasana Ajkunia

Mr. Elvir Duranovi

ELEMENTI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U KULTURI BONJAKA

odnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima

Bugojno, 2011. godine

Prof. dr. Mehmed Kico Recenzija rukopisa Elementi staroslavenske tradicije u kulturi Bonjaka, autora mr. Elvira Duranovia Ne krijui zadovoljstvo ukazanim povjerenjem, iznosim svoje miljenje o sadraju naslovom istaknutog rukopisa i nainu na koji je autor osvijetlio naslovom naznaeni predmet istraivanja. Na povode i razloge, kojima istrauje pitanja iz predmeta svojih posmatranja, autor se u Uvodu ukratko osvre, da bi itaoce uvjerio u aktuelnost i opravdanost njihovog osvjetljavanja, uz ostalo, i zbog pomanjkanja literature takve vrste kod nas. U poglavljima kao zasebnim cjelinama, autor, odgovarajuim redom i s poeljnom mjerom, posmatra obiaje kao drutveni fenomen. On to ostvaruje zapoinjui od najirega civilizacijskog kruga kao poprita njegovanja obiaja i tradicije, da bi obim, postepeno, suavao do lokalnoga konteksta muslimanske zajednice u Gornjevrbaskom kraju. Autor to postie s istananim sluhom posmatraa, koji znalaki koristi referentne izvore, vjeto povezuje injenice i smjelo iznosi svoja zapaanja. U krajnjem rezultatu, rad uspijeva iznijeti jednu uvjerljivu sliku zanimljvoga obiajnog ivota muslimanske zajednice u naznaenoj sredini. Pristajui uz vane pojedinosti koje autor naglaava, opravdano je krenuti za njegovim mislima i iznijeti to da tema zadire u dvije posebne oblasti: istraivanje staroslavenskih tragova u praksi bosansko-hercegovakih muslimana i odnos

islamskih uenjaka prema njima a to je zahtijevalo bavljenje odnosom islama ... prema tradiciji predislamskih Arapa, ... (i) odnos(a) islamskih uenjaka u Bosni i Herecegovini prema predislamskoj tradiciji. Uvaavajui mjerodavne i smjerodavne izvore islamskog uenja, autor dobro primjeuje da je islam mijenjao samo ono to je ... tetno za ovjeka, njegov ivot, moral i vjeru ... Shodno tome, plemeniti i drutveno korisni obiaji su prihvaeni; obiaji koji su izvorno poticali od ranijih Boijih poslanika reformisani su i popravljeni, dok su nemoralni i tetni ... obiaji i obredi ... odbaeni i ukinuti. Posebna vrijednost ovog rada, prema mome sudu, ogleda se u tome to oivljava sjeanja na desetomjeseni istraivaki boravak Viljema Lokvuda, etnologa iz SAD, u selu Planinica, s kojim su, nekoliko godina kasnije, dovoeni u vezu emigranti ubaeni u Gornjevrbaski kraj, kao da im je on, navodno, podastro podatke koje e im olakati djelovanje protiv mira u dravi. Odabir sela Planinica (opina Bugojno) i Kozica (opina Gornji Vakuf), kao naselja za uzorkovanje istraivaikih praenja i zapaanja,govori da je autor imao osjeaj u uvjerljivom posmatranju, posebno zato to su to naselja u kojima se, tokom niza decenija, potvruje tendencija iseljavanja, bez ijednog sluaja doseljavanja u njih, a to je temeljna pretpostavka tienja njegovanih obiaja od utjecaja sa strane. Dopunski dio rukopisa, koji sainjavaju tehniki dodaci: Izvori i literatura (str. 103-112), Biografski leksikon citiranih autora i znamenitih linosti (str. 113-121), Indeks linih imena

(str. 122-124), radu u cijelosti daju naunoistraivaki legitimitet. Uvjeren da tekst nudi znatan zbir zanimljivih podataka o obiajima i tradiciji itelja iz kraja koji osvjetljava,i da moe sluiti kao dobra osnova i vodi za poeljne sline radove u budunosti, svesrdno podravam i preporuujem njegovo tampanje. Sarajevo, maj 2010. Prof. dr. Mehmed Kico

UVOD
Hvala pripada Uzvienom Allahu. Neka je salavat i selam na Allahovog miljenika i poslanika Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve vjernike i vjernice. Nijedna religija na svijetu, ukoliko nije potpuno izolovana i ima tek neznatan broj lanova, nije imuna na uticaje sa strane. Velike migracije stanovnitva i ratna osvajanja koja se se deavala tokom povijesti, uzrokovali su simbiozu meu religijama na nain da se pod okrilje dominirajue religije uvuku razliiti obiaji i prakse potinjenog naroda. U veini sluajeva to je izazivalo revolt i protivljenje vjerskih autoriteta dominirajue religije. Tako su kranstvo i islam, iako pod uticajima drugih religija, generalno bili protiv bilo kakvih sinkretistikih elemenata. Vjerska tradicija i kultura bosansko-hercegovakih muslimana nije izuzetak od ovog univerzalnog pravila. Pod platom narodnih obiaja koje praktikuju bosanskohercegovaki muslimani, skriveni su kulturni fenomeni koji izviru iz razliitih religija od kojih su uticaji staroslavenske religije i mitologije najznaajniji. Tu injenicu islamski uenjaci primijetili su vrlo rano. Anonimni pisac s kraja XVI stoljea pie o tome kako su bosansko-hercegovaki muslimani povrno prihvatili islam ostajui privreni svojim predislamskim obiajima i praksi. Krajem XIX stoljea, u vrijeme intenzivnijeg etnografskog istraivanja ivota stanovnika u Bosni i Hercegovini javljaju se pionirski tekstovi o obiajima muslimana. Prvi od njih objavljen je u Sarajevskom cvijetniku pod naslovom Nekoji narodni obiaji u Bosni pod Turskom
9

vlau. Nakon toga, znaajnu studiju o ivotu i obiajima muslimana u Bosni i Hercegovini napisao je poetkom XX vijeka prosvjetni radnik Antun Hangi (ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, drugo proireno izdanje, Sarajevo, 1906. godine). Iako je uiteljski pedantno biljeio obiaje muslimana, Hangi se nije ire bavio njihovom genezom, to je isprovociralo urednitvo lista Behar koje u osvrtu na Hangijevo djelo nakon pohvale konstatuje kako je Hangi neke oito neislamske obiaje iz neznanja nazvao islamskim i muslimanskim. O genezi narodnih obiaja u kulturi bosanskohercegovakih muslimana do druge polovine XX vijeka uglavnom piu stranci. Jovan Hadi-Vasiljevi (Muslimani nae krvi u Junoj Srbiji, Beograd, 1924. godine) bavi se slinostima iz ivota muslimana u Junoj Srbiji sa njihovim komijama Srbima, vrlo esto navodei primjere iz ivota bosansko-hercegovakih muslimana. Tihomir orevi (Predislamski ostaci meu jugoslovenskim muslimanima, Srpski knjievni glasnik, Beograd, 1931., n.s. knj. XXXII, str. 217-227.) analizira odreene obiaje muslimana tadanje Jugoslavije koji imaju predislamsko porijeklo. Nikola Grieti Gaparevi (O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i prasemita, Mostar, 1900. godine) u obimnoj studiji pie kako su muslimani u Bosni i Hercegovini sauvali najvie staroslavenskih obiaja. Slino miljenje dijeli Emil Lilek (enidba i udadba u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, br. X, Sarajevo, 1898. godine) koji je istraivao svadbene obiaje naroda Bosne i Hercegovine.

10

Sedamdesetih godina XX vijeka pojavljuje se prvi nauno-istraivaki rad o porijeklu obiaja bosanskohercegovakih muslimana nastao iz pera domaeg autora Muhameda Hadijahia (Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Sarajevo 1973. godine). Hadijahi je nekoliko godina kasnije napisao jo jedan rad sa slinom tematikom (Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine) u kojem je ukazao na staroslavenske, kransko ili hrianske, te bogumilske elemente u kulturi bosanskohercegovakih muslimana, navodei rijetka miljenja islamskih uenjaka o njima. O obiaju krae djevojke meu muslimana Gornjevrbaske regije pisao je William G. Lockwood (Bride theft and social maneuverability in Western Bosnia, Anthropological quarterly, vol 47., juli 1974. godine, number 3., str. 253-269.) Lockwood je napisao i vrlo detaljnu etnografiju bosanskog sela fokusiranu na selo Planinicu, opina Bugojno (European Moslems: Economy and Ethnicity in Western Bosnia. New York: Academic Press, 1975. godine). U svojoj studiji Lockwood je opisao meuljudske odnose seljana, njihov odlazak na pijacu u Bugojno i naine na koje razliite drutvene promjene utjeu na te odnose. Zapaanja o svadbenim obiajima muslimana Planinice koja je zabiljeio Lockwood koristili smo tokom izrade magistarskog rada. Rad ija tema zadire u dvije posebne oblasti: istraivanje staroslavenskih tragova u praksi bosansko-hercegovakih muslimana i odnos islamskih uenjaka prema njima zahtijevao je od nas ire bavljenje odnosom islama iz formativnog perioda prema tradiciji predislamskih Arapa, jer se na tim temeljima
11

bazira odnos islamskih uenjaka u Bosni i Herecegovini prema predislamskoj tradiciji. Allahov Poslanik, a.s., je neke obiaje prihvatio, druge ispravio, a tree dokinuo. Mjerilo za usvajanje ili odbacivanje odreenog obiaja bilo je usaglaenost tog obiaja sa duhom erijata. Drei se iskljuivo primjera iz Kurana i autentinog sunneta Allahovog Poslanika, a.s., u radu smo naveli glavne primjere prihvaene, ispravljene ili odbaene predislamske prakse koji su postali obrazac za djelovanje islamskim uenjacima u naoj zemlji. Odgovor na pitanje da li u praksi bosansko-hercegovakih muslimanima postoje staroslavesnki elementi i od ega je zavisio njihov opstanak dobit emo analizom fenomena masovnog irenja islama u Bosni i Hercegovini. Veina autora koji su se bavili tom tematikom smatra da je u poetku prihvatanje islama bilo vie formalne nego sutinske prirode. Na osnovu radova Mehmeda Handia, (Jedan prilog povijesti prvih dana irenja islama u Bosni I Hercegovini, Narodna uzdanica, kalendar za godinu 1938., 29-45. ), Adema Handia (O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, separat, Sarajevo, 1970. godine), Nedima Filipovia (Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godinjak, knj., VII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj., 5., Sarajevo, 1970., str. 141-167.) Muhameda Hadijahia (Porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo, 1990. godine) i drugih autora istraivali smo dubinu i snagu prihvatanja islama, do poetka XVII stoljea (prvih 150 godina) to predstavlja vremenski rok koji se moe smatrati formativnim, kada je u pitanju ouvanje staroslavenskih elemenata u kulturi bosansko-hercegovakih muslimana, jer je tada stvoren obrazac koji nije ukinut stoljeima kasnije.
12

Islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini nisu se detaljno bavili izuavanjem predislamskih elemenata u vjerskoj praksi i kulturi bosansko-hercegovakih muslimana, niti su istraivali njihovu genezu. Premda su zahtjevi za detaljnim izuavanjem geneze vjerske tradicije muslimana u Bosni i Hercegovini postojali, oni su protokom vremena ostajali bez odgovora. Uvaavajui i prihvatajai lijepe i korisne obiaje naih naroda islam je mijenjao samo ono to je zlo i tetno za ovjeka, njegov ivot, moral i vjeru. Istina, islamski uenjaci su se s vemena na vrijeme osvrtali na neke pojave iz narodnog folklora koje su odudarale od islamske prakse, ali je tek u pojedinim segmentima pokrenuta ira aktivnost na njihovom ukidanju. Ve u drugoj polovini XVI stoljea, u vrijeme kada su stanovnci Bosne i Hercegovine intenzivno prihvatali islam, glasoviti uenjak Ebu Sud (Abu Su'ud) izdao je fetvu o proslavljanju Jurjeva i slinih svetkovina obiljeavajui to odlaskom na izlete, pripremajui za taj dan razne gozbe. Nakon Ebu Suda, i drugi islamski uenjaci pisali su o neislamskim obiajima koje praktikuju muslimani u Bosni i Hercegovini. U ovom radu analizirali smo tekstove Alije Aganovia (Spreavanje runih poslova), Mustafe Busuladia (Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas), Mehmeda Handia (Musliman je duan uvati muslimanske obiaje i osobine, a kloniti se nemuslimanskih), Kasima Hadia (Neislamski blagdani i muslimani) Huseina oze (Fetve I i Fetve II) i drugih autora, objavljivanih u: Beharu, Novom Beharu, Glasniku VIS-a, Hikjmetu, Preporodu, Islamskoj misli, Takvimu, kalendarima Gajreta i Narodne uzdanice, El-Hidaji, Narodnoj Pravdi, Analima GHB i nekim zasebnim djelima iji pojedini dijelovi govore o
13

predislamskim obiajima u praksi bosansko-hercegovakih muslimana. Poslije navoenja obiaja staroslavenskog porijekla prisutnih u praksi bosansko-hercegovakih muslimana navedenih u brojnim izvorima, njihovu potvrdu istraili smo meu muslimanima Gornjevrbaske regije, te ih metodom intervjua zabiljeili i objasnili. Za istraivanje smo odabrali sela Planinicu, Kozicu i Zlokue, mjesta naseljena iskljuivo muslimanima. U ovim naseljima veoma udaljenim od urbanih centara Gornjevrbaske regije ivi starosjedilako stanovnitvo koje se stoljeima nije pomijeralo sa svojih ognjita to nam prua dobru osnovu za izuavanje tragova staroslavenske tradicije u njihovoj praksi. Komparativnim metodom posluili smo se pri odreivanju staroslavenskih tragova u praksi bosansko-hercegovakih muslimana. Svaki obiaj ili sujevjerje koje smo pronali meu bosansko-hercegovakim muslimanima uporedili smo sa obiajima drugih slavenskih naroda. Tek nakon to bi smo pronali slian obiaj kod drugih slavenskih naroda, odreeni obiaj smatrali smo staroslavenskim. Termini i imena iz arapskog jezika kojih je, s obzirom na karakter rada veoma malo, dati su u fonetskom obliku uobiajenom kod muslimana na naim prostorima. Kod prvog spominjanja nekog termina ili imena arapskog porijekla naveli smo u zagradi njegovu naunu transkripciju po ZDMG (Zeitschrift der Deutschen Morgenlndischen Gesellschaft) sistemu. Biografije pojedinih autora i znamenitih linosti spomenutih u tekstu naveli smo abecednim redom u dodatku rada.
14

Molim Uzvienog Allaha da se smiluje mom mentoru prof. dr. Ismetu Buatliu i da ga za ispoljeni sabur i korisne savjete koje mi je pruao tokom izrade magistarskog rada nagradi lijepom nagradom.

15

GLAVA I ISLAM I PREDISLAMSKI OBIAJI ARAPA

Islam uvaava i potuje ranije monoteistike religije i njihove poslanike. Najvei dio Kur'ana donosi pripovijesti o Boijim poslanicima koji su prethodili Muhammedu, a.s., naglaavajui da: Nema razlike meu njima,1 jer su svi ispovijedali vjerovanje u jednog Boga i moralnu reformu. Premda su osnovni principi vjerovanja koje su zastupali Boiji poslanici bili nepromjenjivi, ipak je svaki od njih djelovao u odreenoj drutvenoj sredini to je njegovoj boanskoj misiji davalo lokalni karakter. Boiji poslanici su govorili jezikom svojih sunarodnjaka. 2 (Kur'an, Ibrahim: 4) Ni jedan od njih nije u potpunosti mijenjao narodne obiaje, ve su kroz svoje djelovanje nastojali da promijene samo ono to je bilo nepravedno, nemoralno i u suprotnosti s njihovim osnovnim uenjem. Uloga Muhammeda, a.s., kao drutvenog reformatora, nije se, s te strane, razlikovala od uloge ranijih Boijih poslanika. ah Velijjullah (Wli Allh) lijepo je primijetio da: Nije cilj Poslanikov, a.s., niti je on u stanju totalno izmijeniti drutvenu i pravnu praksu naroda; njegov je cilj izgraditi drutvo na moralnim i duhovnim principima, pa s tim u vezi ostavlja netaknutim sve to nae, osim onoga to nije u skladu s novom ideologijom. On se obzirno pokuava baviti onim to je spojivo s moralnim principima, a ostalo mijenja to je mogue manje, klonei se promjena koje nisu nune i koje
1

Besim Korkut Prevod Kurana, , IPA, Zenica, 1995. godine, Al-Baqara, 136. U radu je koriten navedeni prijevod Kurana. 2 Kuran, Ibrahim, 4.
17

njegovo drutvo ne moe lako da prihvati.3 Navedeno nedvosmisleno potvruje predanje koje biljei Muslim, vjerodostojnim lancem prenosilaca, prema kojem je Boiji Poslanik, a.s., rekao hazreti Aii: Da nije tvoj narod nedavno izaao iz paganstva, ja bih poruio Ka'bu i potom je bezuvjetno sagradio na temeljima Ibrahima, a.s., poto su Kurejije zgradu Ka'be smanjili...4 Naime, kada je Vjerovjesnik, a.s., bio mladi bujica je sruila Ka'bu. Stanovnici Mekke su zapoeli njenu obnovu, ali poto nisu imali dovoljno halal imetka, a nisu eljeli ugraivati na nepoten nain steeni novac, smanjili su dimenzije Ka'be. Dio koji su izostavili ozidali su malim zidom koji ukazuje na izvorne dimenzije. Kasnije, kada je Allahov Poslanik, a.s., pobijedio idolopoklonike, bio je u mogunosti da porui Ka'bu i sagradi je na Ibrahimovim, a.s., temeljima, ali je odustao od toga jer je uvaavao osjeaje Arapa koji su tek bili prihvatili islam, bojei se da takav postupak ne bi izazvao nelagodu kod njih. Poslanik, a.s., je pokazao da potuje povijest ljudi, njihovu tradiciju i obiaje koji nisu u suprotnosti s njegovim osnovnim uenjem. To je posebno vidljivo iz propisa koji reguliu odnose meu ljudima, jer su mnoge ustanove opstale, veliki broj je prilagoen novim potrebama, a dokinute su samo one

Shah Wli Allh, Huat Allah al-Baliga (urdu-prijevod, Lahore 1953), Vol. I, str. 521-23., Navedeno prema M.M. arif, Historija islamske filozofije, II, August Cesarec, Zagreb, 1990. godine, str. 541. 4 Sahihu-l-Buhari 2 Buharijeva zbirka hadisa, knj. II, prijevod s arapskog jezika Hasan kapur, Sarajevo, 1996. godine, Poglavlje o hadu, hadis br. 66, str. 566.; El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi , El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br. 770, str. 332.
18

institucije i propisi koji su bili u suprotnosti s osnovnim principima islama.5 Za pravilno odreivanje odnosa islama prema predislamskoj tradiciji Arapa vano je ukazati na djelovanje Ibrahima i Ismaila, a.s., dvojice Boijih poslanika ije su aktivnosti duboko utjecale na tradiciju Arapa. Premda ne postoje drugi historijski dokumenti kojima bi se dokazao boravak Ibrahima, a.s., u Mekki, u Starom zavjetu nema nikakvog pomena o tome,6 ipak je djelovanje Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s., vrlo opirno opisano u Kur'anu i sunnetu Boijeg Poslanika. Njih dvojica sagradili su Ka'bu;7 Ibrahimu, a.s., nareeno je da pozove ljude na had;8 Ibrahim je trebalo da rtvuje sina Ismaila, pa ga je Allah, d.., otkupio velikim ovnom;9 Hadera, supruga Ibrahimova, a.s., i majka Ismailova, a.s., trala je sedam puta izmeu Safe i Merve, dva breuljka nedaleko od Ka'be,10 itd. Predislamski Arapi sauvali su tragove Ibrahimove, a.s., vjere i obreda koje je on inio, ali su vremenom zaboravili njihov izvorni smisao i svrhu. Tako je Ka'ba koju su Ibrahim, a.s., i Ismail, a.s., sagradili da bude hram u kojem e se slaviti i veliati jedan Bog postala sjedite velikog broja idola predislamskih Arapi. ista vjera Ibrahimova pomijeala se s animistikim vjerovanjima u svetost kamenja, drvea, prirodnih pojava i nebeskih tijela.
5

Alija Silajdi, Testament u erijatskom pravu, Dravna tiskara, Sarajevo, 1941., str. 44. 6 Kao to se ne spominje ni Salih, a.s., Boiji poslanik koji je djelovao meu Arapima iz plemena Semud. 7 Kuran, Al-Baqara, 127. 8 Kuran, Al-Ha, 27. 9 Kuran, Al-Safft, 101-109. 10 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, Sarajevo, 2002. godine, str. 95.
19

Jasno je, stoga, da je osnovna zadaa Muhammada, a.s., bila da upozna svoje sunarodnjake s nepatvorenim Ibrahimovim vjerovanjem i uspostavi pravedan i moralan islamski zakon - erijat. Svoju misiju Muhammed, a.s., ostvario je na tri naina: a) ukinuo je sve obrede, rituale i obiaje koji su bili u suprotnosti sa zadanim ciljem; b) oistio je i vratio izvornost predislamskoj praksi i obiajima koji su poticali od Ibrahima i Ismaila, a.s; c) ostavio je netaknutim ono to je bilo korisno i u skladu s osnovnim naelima islama. Neprihvatljiva predislamska praksa i obiaji Apsolutni princip Boijeg jedinstva kojeg je zastupao Muhammed, a.s., vodio je ka ukidanju idolopoklonstva i nepokolebljivog razraunavanja s obiajima, obredima i ritualima koji su izvirali iz njega. im je bio u mogunosti, Allahov Poslanik, a.s., je naredio da se porue svi kipovi i idoli predislamskih Arapa. Oboavanje Lta (al-Lt)11, U'zza (al'Uzza)12, Menta13, (Kuran, An-Nam: 19-20) Vedda14,

Lat je idol koji se nalazio u Taifu. Njemu se klanjalo i oboavalo ga pleme Sekif. Kurejije i druga arapska plemena takoer su potovali Lata. Bilo je uobiajeno da se djeci daju imena Zejdu Lat, Temimu Lat i slino. Kad se islam proirio, Muhammed, a.s., je poslao Mugiru da srui i spali Lata. 12 U'zza je idol iz Nahle. Govorilo se da se od njega uo nekakav glas. Kad je zavreno oslobaanje Meke, Vjerovjesnik, a.s., je poslao Halida ibn Velida da uniti Uzzaa. Halid je stigao u Nahlu, pronaao nagu dinicu, raupane kose, iskenih zuba i ubio je. Zatim je obavijestio Muhammeda, a.s., o tome, a on mu je rekao: To je Uzza, ona je bila oajna to je Arapi vie nikada nee oboavati.
20

11

Sua'a15, Jegsa16, Je'ka17 i Nesra18 idol koji se poimenino spominju u Kur'anu, kao i mnogih drugih koji se u Kur'anu ne spominju, suprostavljalo se samoj sri vjerovanja u Jednog Boga, te je stoga razumljivo da se nalo na udaru estoke kritike Allahovog Poslanika, a.s. Biografi19 Vjerovijesnika, a.s., prenose da je Muhammed, a.s., prilikom osloboenja Mekke lkom razbijao idole koji su se nalazili u haremu Ka'be uei pri tom ajete: Dola je Istina, a nestalo je lai; la, zaista,
13

Menat je najstariji idol kojem su se klanjali i kojeg su cijenili i oboavali svi Arapi. Arapska plemena koja su nastanjivala Mekku i Medinu prinosili su rtve njemu u ast. Ipak, od svih plemena Evs i Hazred su se posebno isticali u potivanju i oboavanju Menata. Amir ibn Jesar kazuje da su tokom hodoaa Mekki pripadnici Evsa i Hazreda sve obrede obavljali zajedno s ostalim plemenima, ali kad bi se poslije boravka na Mini vratili u Mekku i vrili obrede obilaska oko Kabe, odlazili bi do Menata, pred njim brijali i iali glave i molili ga da im podari nagradu. Smatrali su da nisu upotpunili obrede hada ako tako ne postupe. Za vrijeme osloboenja Mekke, Allahov Poslanik, a.s., poslao je Aliju da srui Menata i razbije ga u komade. O predislamskim boanstvima vie pogledaj u: Abu al-Fara, Abdurrahman ibn al-ewzi, Talbisu Iblis, 2003., str. 64-65. 14 Wedd, kip u liku stasalog mukarca, bio je idol plemena Kelb. Njegov hram se nalazio u mjestu Dewmetu-l-Dedel. Vjerovali su da je on bog sudbine i pred njegovim kipom su bacali strelice za gatanje. 15 Suva je bila idol plemena Huzejl. Njen kip napravljen je u liku ene bujnih grudi. Smatrana je za boicu plodnosti. 16 Jegusa su oboavala plemena Murad i Gatafan. Predstavljen je u liku lava. Vjerovalo se da je on gospodar ivota i smrti. Njemu su se klanjali prije odlaska u bitku. 17 Jeka su oboavali stanovnici Hemedana. Njegov kip bio je u liku brzog arapskog konja. Smatran je za boga snage i vjetine, pa su ga ratnici posebno potovali. 18 Nesr je bio idol stanovnika Himejra. Bio je predstavljen u liku sokola. Vjerovalo se da je on bog neba i vjetra. Vidi: Kur'an, Nuh, 23. 19 Vidi: Ibn Hiam, Poslanikov ivotopis, Bemust, Sarajevo, 1998. godine, str. 228.; Sefijjurrahman Al-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, El-Mudahidun, bez god. i mjesta izdanja, str. 460.
21

nestaje.20 Dola je Istina, a lai je nestalo.21 Zatim je naredio svojim drugovima da porue sve kipove koji su se nalazili u drugim mjestima. Zajedno s ruenjem kipova prestali su svi obredi, rituali i obiaji vezani za njihovo oboavanje, jer se obredi, prema Kur'anu, posveuju iskljuivo Uzvienom Allahu. 22 Predislamski Arapi su iz neznanja i sujevjerja neke ivotinje, kada bi prole kroz odreene ivotne faze, poklanjali svojim idolima i iz razliitih razloga smatrali svetim. To su: behira (al-bahra),23 saiba (al-siba),24 vesila (al-vasla)25 i ham (al-hm).26 S obzirom da je takav postupak bio u suprotnosti s osnovnim uenjem islama prema kojem je sveto samo ono to Allah, d.., i Njegov Poslanik, a.s., proglase svetim, zabranjen je ajetom: Allah, d.., nije propisao ni behiru ni saibu ni vesilu ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema pameti.27 Jedan od predislamskih obreda koje je islam ukinuo jeste obiaj stanovnika Medine da, kada se vraaju s hada ili s puta,
20

21

Kuran, Al-Isr, 81. Kuran, Saba, 49. 22 Kuran, Al-Anm, 162. 23 Behira je deva koja je orodila petero. Ako peto bude ensko, razreu joj uho i zabrane njeno jahanje, mlijeko i bilo kakvo iskoritavanje. 24 Saiba je ovca ili koza koju su predislamski Arapi ostavljali pred svojim bogovima i nita od nje nisu koristili. Ona je bila poklon njihovom idolu. 25 Vesila je ovca koja je ojanjila sedmero janjadi. Kad se sedmi put ojanji, razreu joj uho i puste je da ide na bilo koje pojilite. Svu janjad koju ojanji poslije toga smiju jesti samo mukarci, osim ako bi ojanjila mrtvo janje, poslije koga bi opet mogli svi jesti. 26 Ham je mujak deve s kojim je neka deva orodila desetero. Kada orodi deseto, posvete ga idolima, zabrane da se jae i kau: Ovako nam je Allah, d.., naredio. 27 Kuran, Al-Mida, 103.
22

ne ulaze u svoje domove na vrata, ve sa stranje strane. Vjerovali su da je to bogobojazno djelo, da tako treba postupiti i da je to sastavni dio njihove vjere. Kur'an je korigovao njihovo krivo vjerovanje i ukazao na pravu vjeru, odnosno na izvorni smisao estitosti i bogobojaznosti. Allah kae: Ne iskazuje se estitost u tome da sa straenje strane u kue ulazite, nego je estitost u tome da se Allaha bojite. U kue na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte, da biste postigli ono to elite.28 Krivo vjerovanje uzrokuje krive, sramotne i nesretne postupke. U nastavku rada ukazat emo na neprekinuti niz loih obiaja predislamskih Arapa koji su izvirali jedan iz drugog. Moda je najsramnije obiljeje ivota predislamskih Arapa ubijanje enske djece. U vrijeme kada islam nije bio moan da se otro suprostavi ovom nesretnom obiaju, Allah se obraa razumu i osjeaju ljudi rijeima: I kada iva sahranjena djevojica bude upitana zbog kakve krivice je umorena?29 Njen jedini grijeh bilo je iskrivljeno vjerovanje Arapa koji su sebe smatrali odgovornim za opskrbu i nafaku. Kad je islam ojaao, eksplicitno je zabranio ovaj gnusni postupak pouavajui ljude da je opskrba i nafaka u Boijim rukama. Allah kae: Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimatine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.30 I dok su ensku djecu smatrali izvorom sramote, Arapi su se veoma ponosili mukom djecom, to ih je odvelo u drugu krajnost. Naime, meu njima je bio veoma rairen obiaj
28

Kuran, Al-Baqara, 189. Kuran, At-Takwir, 8-9. 30 Kuran, Al-Isra, 31.

29

23

usvajanja muke djece. Neko bi jednostavno posinio djeaka koji mu se sviao i javno se izjasnio o tome. Posinak je dobijao ista prava i dunosti kao i krvno roena djeca. Ovaj obiaj je bio toliko rairen da je i Muhammed, a.s., prije nego to je postao Boiji Poslanik, posinio Zejda ibn Harisa. Obiajem adopcije uinjena je nepravda krvnim potomcima koji su ostajali bez dijela nasljedstva. Nepravdu koju su Arapi inili svojoj djeci islam je ispravio i porodine odnose uredio na prirodnoj osnovi uvaavajui krvnu vezu pri nasljeivanju. S druge strane, Allah podsjea vjernike da i posinci imaju oeve za koje treba vezati njihovo porijeklo. U Kur'anu stoji: ...Niti je posinke vae sinovima vaim uinio. To su samo vae rijei, iz usta vaih, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi. Zovite ih po oevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena oeva njihovih, pa braa su vaa po vjeri i tienici su vai...31 S obzirom da su posinke smatrali ravnim sinovima, predislamski Arapi su njihove razvjenane supruge zabranjivali pooimima. Allah, d.., je ovaj obiaj ukinuo na dramatian nain na primjeru Svog Poslanika i njegovog posinka Zejda ibn Harisa. Naime, Zejd ibn Haris je bio oenjen Zejnebom bint Dah s kojom nije mogao nai zajedniku rije i od koje se, nakon izvjesnog vremena razveo. U elji da potpuno razbije predrasude vezane za posinka koje su bile duboko ukorijenjene u tradiciji predislamskih Arapa, Allahov Poslanik, a.s., se vjenao Zejnebom. U Kur'anu stoji: A kada ti ree onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro uinio: 'Zadri enu svoju i boj se Allaha!' u
31

Kur'an, Al-Ahzab, 5-6.

24

sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pree je da se Allaha boji. I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustruavali vie da se ene enama posinaka svojih kada se oni od njih razvedu kako Allah odredi, onako treba da bude.32 enidba Muhammed, a.s., sa Zejnebom i ukidanje ovog obiaja nije prolo bez prigovora. Licemjeri su priali da je Muhammed oenio suprugu svog sina.33 Meutim, postojee predrasude vezane za porodine odnose islam je u potpunosti razbio i oslobodio okova proisteklih iz vremena neznanja. Glavna obiljeja drutvenog ivota predislamskih Arapa bili su vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje. Arapi su konzumirali mnogo alkohola. Vinom su se ponosili toliko da su mu skladali stihove i pisali hvalospjeve. Druenje uz alkoholna pia esto bi zavravalo prinoenjem rtve idolima. Nakon prinoenja rtvi prisutni su se kockali bacajui odreeni broj strelica, a predmet dobiti bila je rtvovana ivotinja. 34 Na strelicama bi napisali imena uesnika, a zatim ih izvlaili. Onaj ija bi strelica bila prva izvuena dobio bi najvei komad mesa, a znalo se desiti da osoba koja je prinijela rtvu nita ne dobije.35 Islam je kritikovao takav nain javnog ivota Arapa iz doba neznanja i zabranio ga ajetom: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli to elite.36

32

Kur'an, Al-Ahzab, 37. Sayd, Qutb, U okrilju Kur'ana 2, FIN, Sarajevo, 1996, str. 29. 34 Mehmed, Handi, Tefsirske i hadiske rasprave: u Izabrana djela Mehmeda Handia, knj. 4, Ogledalo, Sarajevo, 1999., str. 112. 35 Sayd, Qutb, U okrilju Kur'ana, FIN, Sarajevo, 1997, str. 30-31. 36 Kuran, Al-Mida, 90.
33

25

Pored klanjanja kipovima koje su svojim rukama pravili, predislamski Arapi su vjerovali u boanstvenost nebeska tijela: Sunca, Mjeseca i zvijezd. Smatrali su da zvijezde utjeu na njihove ivote i odreuju im sudbinu. Izvravajui svoju plemenitu misiju Allahov Poslanik, a.s., je pouavao vjernike da sve to se deava, biva Boijom voljom. Zejd ibn Halid alDuheni, r.a., kae: Klanjali smo sabah-namaz za Poslanikom, a.s., na Hudejbijji na izmaku kine noi, te kad smo zavrili namaz, Poslanik se okrenuo prema klanjaima i upitao: 'Znate li ta vam je Gospodar va poruio?' Oni odgovorie: To samo Allah i Njegov Poslanik, a.s., znaju.' 'Kazao vam je', odgovori im Poslanik, a.s.: 'Meu Mojim robovima ima onih koji su jutro doekali kao vjernici u Mene ili kao nevjernici. Oni koji su kazali: 'Kia nam je pala kao blagodat Allahova i Njegova milost' - ta oni su iskreni vjernici u Mene i poricatelji zasluga zvijezda, a oni koji su kazali: 'Kia nam je pala zahvaljujui zvijezdama - pa oni su nevjernici u Mene, a oboavatelji zvijezda."'37 Uz navedene obrede, rituale i obiaje, dokinuti su mnogi drugi kao to je gatanje po letu ptica, bacanju piljaka i iz crta u pijesku, 38 proricanje budunosti sa sedam strelica ispred kipa Hubela,39 zihar,40 te brojni nepravedni ugovori i graanski nemoralni poslovi. 41

37

38

El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak ... hadis br. 56. str. 34. Jusuf, al-Qaradawi, Halal i haram u islamu, Ljiljan, Sarajevo, 1997. godine, str. 322-323. Sve navedeno dokinuto je hadisom u kojem stoji: Gatanje iz crta u pijesku, iz leta ptica i bacanjem piljaka spada u irk. 39 Hubel je jedan od brojnih idola predislamskih Arapa. Njegov kip nalazio se u Kabi. Ispred kipa nalazile su se strelice za gatanje, tako da su ga smatrali za boga sudbine. Vidi: Salih Safet Bai, Arapski obiaji iz
26

Spomenuti obiaji predislamskih Arapa bili su inficirani klicom idolopoklonstva i kao takvi su u direktnoj suprotnosti s islamskim uenjem i naelima erijata. Islam ih je ukinuo, a umjesto njih ustanovio je nove. Enes ibn Malik, r.a., kazuje: Kad je Vjerovjesnik, a.s., doao u Medinu, zatekao je kod stanovnika Medine praznike od dva dana u koje su se oni igrali i veselili. Allahov Poslanik, a.s., upitao ih je o tim danima, a oni su mu odgovorili da ti praznici datiraju jo iz vremena neznanja. Vjerovjesnik, a.s., im tad ree: Allah vam ih je zamijenio boljim danima od njih. To su ramazanski i Kurbanbajram.42 Allahov Poslanik, a.s., slino je postupio i kada su u pitanju mjesta na kojima su se nalazili idoli predislamskih Arapa. On je Mugiru ibn u'bu poslao s odredom vojnika u Taif da srue idola Lata i da na njegovom mjestu sagrade damiju to su i uinili. 43 Ustanovljeni obrazac koriten je kasnije u vrijeme kada su drugi narodi prihvatali islam i postajali dio velike islamske kulture i civilizacije.

doba dahilijjeta o kojima govore Kuran i hadis, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1944. godine, br. 2-3, str. 31. 40 U predislamsko doba zihar je predstavljao razvod braka. Naime, kada bi neko elio da se razvede rekao bi svojoj eni: Ti si mi poput lea (zihar) moje majke. 41 Muharem tulanovi, 'Urf Obiaj kao pomoni izvor erijatskog prava sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, IPA, Biha, 2004., str. 140-143. 42 Ebu Davud, Sunen, Poglavlje o bajram-namazima, Knjiga I, hadis br. 246., str. 295. 43 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir... str. 1310.

27

Reformirana predislamska tradicija Prije Muhammeda, a.s., meu Arapima su djelovali Ibrahim i Ismail, a.s. Oni su ostavili dubok trag u tradiciji predislamskih Arapa, posebno u obredima hada. Meutim, protokom vremena gubio se ispravni smisao i znaenje obreda hada, a ljudi su unosili sve vie obiaja suprotnih izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri i zdravom razumu. Islam nije ukinuo obrede hada, jer je njihova svrha i namjena od Boga objavljena, 44 ve ih je reformirao, popravio i oistio od natruha koje su tokom vremena ljudi unijeli u njih. Kurejije iz Mekke i oni koji su se drali njihovih obiaja, u doba prije pojave islama, predstavljali su posebnu drutvenu klasu poznatu pod nazivom Hums. Jedna od privilegija Humsa bila je boravak na Muzdelifi 9. zulhideta, dok su svi ostali ljudi tog dana boravili na Arefatu. Njihov postupak bilo je u suprotnosti s principom jednakosti ljudskog roda pred Bogom kojeg je islam zastupao, te je dokinut rijeima Uzvienog: Zatim krenite odakle kreu ostali ljudi i traite oprosta od Allaha, jer Allah, uistinu, prata i samilostan je.45 Interesantno je napomenuti da je Muhammed, a.s., za razliku od drugih Kurejija, i prije nego to je postao Boiji Poslanik, 9. zul-hideta odlazio na Arefat i tamo boravio s drugim ljudima. Njegov postupak izazivao je uenje ljudi naviklih da lanovi Humsa budu na Muzdelifi. 46
44

Allah, d.., je naredio Ibrahimu da obzanani ljudima had. (Kur'an, AlHa: 27) 45 Kuran, Al-Baqara, 199. 46 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir... str. 133.
28

Premda su obavljali obrede hada, predislamski Arapi nisu znali njihov pravi znaaj i smisao, niti su ih povezivali s Ibrahimom i Ismailom, a.s., ve su smatrali da su to obiaji njihovih predaka. U predislamsko doba na Safi se nalazio idol s likom mukarca po imenu Asaf, a na Mervi enski kumir Naila. Arapi su izmeu njih obilazili i njima se klanjali. 47 Nakon to su primili islam, ljudi su se ustruavali da obilaze izmeu Safe i Merve na nain kako su to inili u predislamskom periodu, smatrajui da je to idolopokloniki obred. 48 Uzvieni Allah je u vezi s tim objavio: Safa i Merva su od Boijih znakova, pa ko hodoasti Kabu ili obavlja umru, nije mu grijeh obii Safu i Mervu!...49 Islam nije ukinuo obred sa'ja izmeu Safe i Merve, jer je on izvorno povezan s Haderom, majkom Ismaila, a.s., 50 ve ga je oistio od idolopoklonikih dodataka i ukazao na njegov pravi smisao i svrhu. Iz identinih razloga, islam je zabranio tavaf oko Ka'be nagim hodoasnicima. Naime, idolopoklonici iz Mekke imali su sramotno pravilo prema kojem hodoasnici-stranci nisu mogli tavafiti u svojoj odjei,
Jusuf Rami , Povodi objave Kurana, El-Kalem, Sarajevo, 1990., str. 3233. 48 Sayd, Qutb, U okrilju Kur'ana 2, FIN, Sarajevo, 1996, str. 47. 49 Kuran, Al-Baqara, 158. 50 Prema predanju, Ibrahim, a.s., je po Boijem nareenju ostavio svoju suprugu Haderu i sina Ismaila u dolini Mekke. Hadera je dojila Ismaila i pila vodu iz mjeine. Kada je u mjeini nestalo vode, oednjeli su i ona i njen sin. Vidjevi da se dijete privija od ei, ona je krenula u potragu za vodom. Okrenula se prema Safi, najbliem breuljku, i popela se na njega. S njega je osmotrila dolinu, ali nije vidjela nikoga. Zatim se spustila sa Safe, i, kada je stigla na sredinu doline, zadigla je rub svoje haljine i potrala onako kako ovjek tri u nevolji, dok nije prela dolinu i dola do Merve, pa se popela i na nju. Odatle je ponovo pregledala dolinu, ali opet nije vidjela nikoga. To je sve ponovila sedam puta. Na taj nain se obavlja saj izmeu Safe i Merve. (Er-Rifa'i, 2002: 95)
29
47

ve su morali kupiti odjeu u Mekki. Ako neko ne bi imao sredstava da kupi odjeu, obilazio bi nag oko Ka'be.51 U doba neznanja Arapi su vjerovali da njihova boanstva zahtijevaju krv i meso kurbana. Zbog toga su krv rtvovanih ivotinja prolijevali po zidovima Ka'be, a njihovo meso vjeali na stubove oko Ka'be. S obzirom da je rtvovanje kurbana obred koji je izvorno povezan s Ibrahimom, a.s., islam ga je prihvatio, ali je idolopokloniku praksu polijevanja Ka'be krvlju ukinuo. Allah kae: Do Allaha nee doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali e Mu stii iskreno uinjena dobra djela vaa.52 Odreeni drutveni ugovori i pravni poslovi, ija osnova nije bila u suprotnosti s duhom i nakanom erijata, a koje su ljudi na razne naine zloupotrijebili i izmijenili, nisu potpuno dokinuti ve su reformirani i usaglaeni s principima islamskog prava. U predislamsko doba Arapi su imali obiaj da potpuno slobodno raspolau imetkom i da ga oporukom, ukoliko nisu imali mukih nasljednika, ostavljaju kome hoe. Tu praksu, koja je bila nepravedna prema drugim nasljednicima, islam je reformirao i dozvolio mogunost oporuke u iznosu jedne treine imovine.53 Pored reforme testamentalnog prava, islam je reformirao i nasljedno pravo predislamskih Arapa. Najvanije reforme su proglaavanje suprunika nasljednicima; supruga, roditelji i preci dobili su pravo nasljedstva ak i kad ima
51

Tirmizijin Dami-Sunen, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod i komentar Mahmut Karali, knj. 3. Eli Ibrahim-paina medresa, Travnik, 2001. Hadis br. 872., str. 265. 52 Kur'an, Al-Ha, 37. 53 Fikret Kari, Studije o erijatskom pravu, Bemust, 1997., str. 75.
30

mukih nasljednika; te je uvedeno ope pravilo da ene dobijaju polovinu dijela mukarca.54 Prema svjedoenju hazreti Aie, u predislamsko doba postajale su etiri vrsta brakova. Prva vrsta bio je uobiajeni brak kao to i danas postoji. ovjek bi zaprosio neku enu, dao joj mehr i zatim se oenio njom. Na ovakav nain mogao je biti sklopljen monogamni ili poligamni brak. Druga vrsta braka bio je brak istibda (al-istibd). To je brak u kojem bi mu svojoj supruzi nakon menstruacije naredio da ide do drugog ovjeka i da ima odnos s njim. To se inilo da bi dijete imalo plemiko porijeklo, ili u sluajevima kada mu ne bi mogao imati djece. Trea vrsta braka je bila ograniena poliandrija, na nain da grupa ljudi, najvie njih deset, odrava odnose s istom enom. Ako ona zatrudni, pozvala bi sve mukarce i obznanila ije je dijete. ovjek koji je proglaen ocem, nije se mogao odrei te dunosti. etvrta vrsta braka bila je neograniena poliandrija, prema kojoj je neogranieni broj ljudi odravao odnose s nekom enom. Kada bi ona zanijela dijete, pozvali bi vjetaka koji bi na osnovu izgleda djeteta presudio ko je otac. Ni u ovom sluaju ovjek koji bi bio proglaen ocem ne bi se mogao odrei te obaveze. 55 Sve navedene vrste braka, osim prve, islam je dokinuo, a poligamiju ograniio i dozvolio pod odreenim uvjetima. Allah kae: ...Onda se enite sa onim enama koje su vam doputene, s dvije, s tri, ili s etiri. Ako strahujete da neete pravedni biti, onda s jednom...56

54 55

Fikret Kari, op.cit. str. 76-77. Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, knj. 2., Sarajevo, 2003., str. 25-26. 56 Kuran, An-Nisa, 3.
31

Brak se u Arabiji prije islama zakljuivao na tri naina: otmicom,57 kupnjom i slobodnim ugovorom. Islam je dokinuo praksu otmice i kupovine ena, a brak je uinio ugovorom o zajednikom ivotu. ena je prije islama bila objekat branog ugovora. U islamu ena je postala subjekat s punim pravom da ugovara ono to joj najvie odgovara. Mehr koji je prije islama pripadao roditeljima djevojke, islam je dodijelio supruzi, da raspolae s njim po elji. 58 Konano, ukinut je obiaj prema kojem je ena bila nasljeivana poput ostale imovine. Allah kae: O vjernici, zabranjuje vam se da ene kao stvari nasljeujete...59 I prije islama postojao je obiaj akike, obrednog rtvovanja za zdravlje i napredak novoroeneta. Prema tom obiaju, novoroene se mazalo krvlju rtvovane ivotinje. Islam je reformirao obred akike, na nain da se rtva posveuje iskljuivo Allahu, d.., a da se dijete ne mae krvlju rtve jer je krv neista. Svrha obreda ostala je ista.60 Prihvaena predislamska praksa i obiaji Obiaje predislamskih Arapa koji nisu bili u suprotnosti s Kur'anom i sunetom islam je prihvatio i uvrstio u svoje norme i propise. Uz to, uvjet da bi neki predislamski obiaj, ili praksa, bio prihvatljiv sa stanovita islama, jeste da je koristan i da ne
57 58

I meu starim Slavenima otmica je bila jedan od naina sklapanja braka. Mehmed Begovi, erijatsko brano pravo, Izdavako-knjiarsko preduzee Geca-Kom, Beograd, 1936.,str. 36-41. 59 Kuran, An-Nisa, 19. 60 Samir Beglerovi, Nekoliko rijei o akiki i propisima oko novoroeneta, http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/serijat/art471_0.html (zadnja posjeta 03. 04. 2007.)
32

proizvodi nikakvu tetu.61 Ovaj uvjet je veoma bitan, jer pomae u razumijevanju odnosa islama prema predislamskoj tradiciji Arapa, ali i drugih naroda koji su kasnije primili islam. Jasan dokaz prihvatljivosti obiaja predislamskih Arapa su rijei Allaha, d..: Otac djeteta duan je da ih (majku i dijete) prema mogunosti (bil-ma'ruf) hrani i odijeva...62 Klasini komentatori Kur'ana sintagmu bil-ma'ruf tumae obiajem, tj., otac djeteta duan je da ih prema obiaju mjesta u kojem ive hrani i odijeva. 63 Kad se jedna od supruga Ebu Sufijana (Abu Sufjn) poalila Poslaniku, a.s., da Ebu Sufijan ne daje dovoljno novca za izdravanje nje i djeteta, osim ako ona kriom uzme iz njegovog imetka, a da on za to ne zna, Poslanik, a.s., joj je rekao: Nema grijeha da na prikladan nain (prema obiaju) troi za porodine potrebe.64 Zatim, tu spadaju obiaji uvakufljavanja pokretne imovine, te obiaj davanja dijela branog dara nevjesti odmah prlikom sklapanja braka, uz odgaanje plaanja drugog dijela. 65 Islam potuje prirodu ovjeka koji ima potrebu da se smije, plae, veseli, tuguje i raduje, te je stoga ostavio netaknutim sve obiaje iz ivotnog ciklusa koji nisu bili u suprotnosti s osnovnim naelima erijata. Prirodno je da se ljudi vesele za vrijeme svadbe, jer je to radostan in formiranja nove porodice. U tradiciji predislamskih Arapa bio je obiaj da se za vrijeme svadbe pjevaju pjesme i udara u def. Islam tu

61

Muharem tulanovi, 'Urf Obiaj kao pomoni ..." str. 113-114. Kuran, Al-Baqara, 233. 63 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir... str. 156. 64 El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak ... str. 384-385. 65 Muharem tulanovi, 'Urf Obiaj kao pomoni ..." str. 113.
62

33

tradiciju nije ukinuo,ve je, u okvirima morala, asti i potivanja, njeguje i preporuuje. Allahov Poslanik, a.s., jednom prilikom je upitao djevojku koja je bila kod nevjeste: ta je uradila mlada?' 'Odveli smo je kod njenog mua', odgovorila je. 'A jeste li s njom poslali djevojku koja e udarati u def i pjevati?', upita Allahov Poslanik, a.s. 'A ta e pjevati?', pitala je djevojka. 'Govorit e stihove: Doli smo vam i vas nali Na va pozdrav odzravili Da vam nema eenoga zlata ene bi vam bile bez nakita I da nema penice uzrele, Ne bi cure bile debele.66 Stihovi navedeni u ovom predanju pripadaju anru narodnih umotvorina komponovanih da na lijep i moralno prihvatljiv nain uveseljavaju svadbene sveanosti. Pozitivan odnos Allahovog Poslanika, a.s., i njegovo podsticanje ljudi da budu veseli, radosni i razdragani prilikom sklapanja braka, utjecat e na pozitivan odnos islama prema predislamskim svadbenim, ali i drugim prigodnim sveanostima naih predaka. Metod kojim se Poslanik, a.s., odnosio prema obiajima i praksi predislamskih Arapa, primijenit e stoljeima kasnije uenjaci i misionari koji su islam irili meu bosanskohercegovakim stanovnitvom.

66

Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh 2..., str. 114-115.

34

GLAVA II IRENJE ISLAMA U BOSNI I HERCEGOVINI PRIHVATANJE ISLAMA KAO SIMBOL PRIHVATANJA OSMANSKE DRAVE
O fenomenu masovnog irenja islama u Bosni i Hercegovini napisani su radovi, 67 koji se, uglavnom, bave datiranjem; drutveno-politikim i socijalno-klasnim uvjetima za vrijeme prvih stoljea irenja islama; te religijskoideolokim faktorima koji su imali odraza na intenzitet i snagu irenja islama. Osnovni zakljuak koji se iz tih radova moe izvui jeste da je irenje islama veoma kompleksan i vieslojan proces, te da se bez uvaavanja svih navedenih uzroka ne moe ispravno objasniti. Preferiranje samo jednog od faktora irenja islama u odnosu na ostale otvara vie pitanja nego to ih rjeava.68

Vladislav Skari, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Gajret, Kalendar za 1940., str. 29-33.; Mehmed Handi, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1940; Fehim Efendi, O islamizaciji, Gajret, Kalendar za 1941., str. 64-78.; Nedim Filipovi, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godinjak, knj., VII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj., 5., Sarajevo, 1970., str. 141-167.; Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, separat, Sarajevo, 1970; te Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo, 1990; Fenomenu irenja islama i islamske kulture u Bosni i Hercegovini posveeneno je cjelokupno izdanje POF-a, br. 41. Sarajevo 1991. godine, s vrlo interesantnim i zanimljivim tekstovima. 68 O tome vidi: Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo, 1990., str. 80-111.
35

67

Neosporna je injenica da je bosansko-hercegovako stanovnitvo od druge polovine XV do kraja XVII stoljea postepeno, ali masovno prihvatilo islam. Primarno pitanje kojem smo posvetili panju u ovom radu nije zato se islam masovno proirio, ve kako se islam proirio? Analizom vjerskih prilika, povijesnih dokumenata i opih prilika koje su vladale u Bosni i Hercegovini prije i za vrijeme Osmanske carevine, pokuali smo objasniti fenomen prihvatanja islama po dubini tj., u kojem obimu je bosansko-hercegovako stanovnitvo primilo islam stvarno, a ne samo deklarativno. Ujedno smo na taj nain pruili odgovore na pitanje postavljeno u naslovu rada. Glavni uzrok povrnog primanja islama u prvim stoljeima osmanske vlasti pronali smo u vjerskoj "zaputenosti" bosansko-hercegovakog stanovnitva. Stoga smo dosta prostora u radu posvetili multireligioznosti, borbi za crkvenu prevlast i vjerskoj "zaputenosti" predosmanskih stanovnika Bosne. Na problem povrnosti prihvatanja islama od strane lokalnog, starosjedilakog stanovnitva ukazivali su brojni autori,69 a najvie podataka o tome nalazi se u radovima Aleksandara Solovjeva70 i Muhameda Hadijahia.71 No, motiv prouavanja povijesnih izvora je razliit. Dok je dr. Slovjev dokumente koji ukazuju na povrnost prihvatanja islama
U veini radova o irenju islama u Bosni i Hercegovini, od kojih smo neke naveli u prvoj fusnoti, sa nekoliko reenica se ukazuje na problem povrnosti prihvatanja islama, ali se ta tema dalje ne proiruje i razrauje. 70 Aleksandar Solovjev, "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak Istorijskog drutva BiH, god. I, Sarajevo, 1949. godine, str. 4277. 71 Dosta detalja o karakteru prihvatanja islama nalazi se u ve pomenutom djelu Muhameda Hadijahia Porijeklo bosanskih muslimana.
36
69

koristio u svrhu dokazivanja teze o povezanosti irenja islama a nestankom Crkve bosanske, dotle nas slini izvori zanimaju kao povijesno svjedoanstvo o prihvatanju nove vlasti i njene civilizacije kroz formalno, simbolino prihvatanje islama. Taj je trend u Bosni i Hercegovini, za razliku od krajeva naseljenih Albancima,72 trajao u jednom povijesnom periodu, da bi se okonao razvojem islamske kulture i civilizacije, stasanjem novih generacija koje su islam prihvatile kao sistem ivota i neodvojivi dio svog linog, kolektivnog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Multireligijski koncept predosmanske Bosne i Hercegovine i borba za crkvenu prevlast U ivotu srednjovjekovnog ovjeka religija je igrala kljunu ulogu. Premda religija ima onozemaljski beckground, ona je u isto vrijeme, nametala sopstveni sistem ovozemaljskog ivota, postajui kohezivni faktor koji je spajao narode, nadilazei kulturne, jezike i geografske barijere. Stoga ne udi injenica da su srednjovjekovni vladari nastojali odravati dobre odnose s religijskom dostojanstvenicima preko kojih su ostvarivali svoje politike ciljeve, kao to su i crkveni dostojanstvenici (prije svih katolike pape) imali neprikosnoveni svjetovni autoritet s kojim su, izmeu ostalog, postavljali kraljeve i vladare europskih drava. injenica je,
72

O kripto-kranima meu Albancima i razliitim sinkretistikim elementima kod muslimana unutar Osmanske carevine pogledaj radove dr. Olge Zirojevi, "Alahovi hriani", Republika, br. 282-283, Beograd, Godina XIV, april 2002. godine, te rad Leopolda Rankea Srbija i Turska u devetnaestom veku, prevod Stojana Novakovi, Beograd 1892., str. 512513.
37

takoer, da u Europi tokom srednjeg vijeka nije postojala vjerska tolerancija. irom Europe primijenjivao se princip: cuius regio ilijus religio ija drava toga i vjera, to je imalo za posljedicu postojanje religijski unificiranih drava gdje su skupine proglaene za krivovjerje i herezu bile proganjane i nasilno pokrtavane. Uz Osmansku carevinu iji je vjerski identitet temeljen na principima islama, izuzetak od ovog pravila bila je srednjovjekovna Bosna i Hercegovina. U Bosni i Hercegovini toga doba nije postojala jedna i jedinstvena dravna crkvena zajednica kao to je to bio sluaj sa susjednim dravama: Srbijom i Hrvatskom, ve su se neprestano za prevlast borile tri vjeroispovijesti: katolika, paterenska i kasnije pravoslavna.73 Brdsko-planinski predio Bosne i Hercegovine sa svih strana podjednako udaljen od stranih utjecaja oduvijek je bio prostor u kojem su se razliite religije i kulture susretale, proimale i meusobno nadopunjavale. Kada su krajem VI vijeka Slaveni naselili ove prostore, nisu iskorijenili lokalno romanizirano stanovnitvo koje se povuklo u brda i postepeno pod jakim utjecajem nadmonijih komija slaveniziralo.74 Ve tada je stvorena sinteza izmeu staroslavenske religije naih predaka, o kojoj na alost nemamo domaih pisanih podataka i religije starosjedilakog stanovnitva. Iako su paganski Slaveni
73

Boris Nilevi, "Slika religioznosti srednjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak", POF, br. 41. Sarajevo 1991. godine, str. 343. 74 Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, BZK Preporod, 2. Izd., Sarajevo, 1998. godine, str. 22.; O ovoj temi, takoer, vidi: Enver Imamovi, Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici, u: Bosna i Hercegovina od nasjtarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994. godine, str. 14.
38

sve katolike crkve i bazilike na koje su naili poruili i spalili, ipak je odmah nakon naseljavanja Balkanskog poluostrva katolika crkva zapoela proces pokrtavanja idolopoklonikih susjeda. Pri tome je poluila promjenjiv rezultat. Neki bosanski knezovi, poput kneza Ratimira naprimjer,75 otro su se suprostavljali novoj religiji, dok su drugi, poput Bladina, bili znatno blai, popustljiviji i tolerantniji prema kranima. ini se da je prvi bosanski knez koji je definitivno prihvatio kranstvo bio Budimir, a njegov sin Svetolik je uz narodno ime uzeo i kransko ime Stjepan ime je i formalno pokazao da je kranin. 76 Stanovnitvo je slijedilo primjer svojih knezova i nominalno prihvatilo kranstvo nastavljajui da i dalje njeguje obiaje, obrede i rituale koje su donijeli iz prapostojbine. Kranstvo je na taj nain fomalno ulo u ivot tek pokrtenih stanovnika Bosne i Hercegovine obogativi njihov unutranji svijet novim idejama o Bogu i svijetu. Ipak, ivot obinog ovjeka nije se sutinski mijenjao. Dvije injenice upuuju na takav zakljuak. Prva je nedostatak jake crkvene organizacije sposobne da se uhvati u kotac s obimnim poslom pouavanja novih konvertita osnovama komplikovanog kranskog uenja. U poetku su crkveni obredi, u duhu irilometodske tradicije, izvravani po istonom obredu na narodnom, slavenskom jeziku. Formirano je nekoliko samostana iz kojih su djelovali misionari vrlo bliski lokalnom stanovnitvu i njegovim obiajima. Katolikoj crkvi to nije odgovaralo, pa je uporedo s ovim irilo-metodskim
75

Ivan Mui, Vjera crkve bosanske - Krstjani i pogani u srednjovjekovnoj Bosni, Split, 2008. god. str. 38. 76 Muhamed Hadijahi, Povijest Bosne u IX i X stoljeu, BZK Preporod, Sarajevo, 2004., str. 173-180.
39

samostanima formirana polovinom XI stoljea Bosanska biskupija. 77 U nastojanju da Bosanska biskupija takoer uspostavi to blii kontakt sa stanovnitvom, bilo je dozvoljeno da biskupi budu domai ljudi. Meutim, to je izazvalo suprotan efekat jer su se i biskupi Bosanske biskupije povezali s narodom i suraivali s monasima iz starih, irilo-metodskih samostana. ini se da su monasi iz starih irilo-metodskih samostana i narodni obiaji imali vei uticaj na bosanskog biskupa, nego to je on uspjevao iriti kransko uenje meu njima. To nije prolo neopaeno u Rimu, jer je papa Grgur IX "poetkom juna 1232. godine pozvao kalokog nadbiskupa i zagrebakog biskupa da ispitaju stanje u bosanskoj biskupiji jer je saznao da je bosanski biskup bez ikakvog obrazovanja, da javno titi heretike, da nikada u svojoj crkvi ne slui slubu Boiju, niti dijeli crkvene sakramente, da su mu crkvene dunosti toliko tue da ne zna ni obred krtenja, jer ivi s jereticima u nekom selu i svog roenog brata, oiglednog heretika titi i brani umjesto da ga je ve na poetku vratio na pravi put." 78 Nakon to su se uvjerili u "zaputenost" domaeg svetenstva, za biskupa Bosanske biskupije postavljen je stranac, Ivan iz Wildeshausena, koji nije bio prihvaen od lokalnog stanovnitva, tako da je 1252. godine bio prisiljen napustiti Bosnu i preseliti sjedite biskupije u akovo u Slavoniji. 79
77 78

Muhamed Hadijahi, op.cit., str. 235-238. Dragoljub Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanska, SANU, Balkanoloki institut, Posebna izdanja knj.30, Beograd, 1987. godine, str. 61. 79 Sneanja Vasilj, Sreko Daja, Marko Karamati i dr. Tomo Vuki, Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, drugo dopunjeno izdanje, Napredak, Sarajevo 1997. godine, str. 41.
40

Druga injenica koja upuuje na zakljuak da je stanovnitvo Bosne i Hercegovine formalno prihvatilo kranstvo jeste pojava heretikog uenja. Progonjeni iz susjednih drava heretici su nali utoite u irilo-metodskim samostanima koji su osloboeni bilo kakvog nadzora postali plodno tlo za irenje hereze. 80 Prve izvjetaje o pojavi heretikog uenja dolaze od dukljanskog vladara Vukana. 81 On je 1198. godine obavijestio papu Inocenta III da se u Bosni pojavilo krivovjerje koje podravaju bosanski ban Kulin, njegovi roaci, te da mu je pristupilo vie od 10.000 krana.82 Iako pomenuti broj pristalica heretikog pokreta moe biti pretjeran, on ipak ukazuje na injenicu da se, do vremena Kulina bana, paterenstvo proirilo u Bosni uivajui podjednako povjerenje i u narodu i kod bosanskih vladara. Od tada, pa sve do pada kraljevstva u ruke Osmanlija, traju nastojanja Katolike crkve da uz vojnu pomo Ugarske, koja je u tome imala uz vjerske i politike interese, iskorijeni heretiko uenje i nasilno pokrsti bosanske paterene. Meutim, krstaki pohodi protiv paterena nisu poluili oekivani rezultat ve su jo vie produbili jaz i poveali neprijateljstvo bosansko80

Pojava hereze u Bosni i Hercegovini je pitanje oko kojeg se istraivai jo uvijek spore. Na osnovu nekih izvora da se zakljuiti da je heretiko uenje ulo u Bosnu iz Dalmacije. Drugi opet smatraju da je hereza ula u Bosnu preko Ugarske. Trei ostavljaju mogunost da je hereza u Bosni samonikla iz starih samostana. Dr. Hadijahi navodi tri gradivne sastojnice crkve bosanske: a) starokranska irilo-metodska podloga, b) manihejske naslage i c) slavensko-paganski zaostaci. O tome vie vidi u: Muhamed Hadijahi, Povijest Bosne u IX i X stoljeu, BZK Preporod, Sarajevo, 2004. godine. 81 Elma Haimbegovi, "Prve vijesti o pojavi hereze u Bosni", Prilozi, 32, Sarajevo, 2003., str. 39. 82 John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, BKC, Sarajevo, 2005., str. 138.
41

hercegovakog naroda prema slubenom kranstvu i Ugarima. Iako su pojedini bosanski vladari iz politikih razloga, da bi se dodvorili Katolikoj crkvi, formalno prihvatali kranstvo oni, sve do pred kraj Bosanskog kraljevstva, nisu nastojali da ukinu paterensko uenje. ta vie, velikodostojnici Crkve bosanske uivali su nesumljiv ugled na dvoru, a posebno meu niom vlastelom. Katolika crkva, s druge strane, nije mogla gledati kako se u Bosni hereza iri, pa je uz vojne aktivnosti krajem XIII stoljea, tanije 1291. godine zatraila od franjevakog reda da u Bosnu uputi dva franjevca s ciljem vraanja paterena u okrilje Katolike crkve. Skoncentrisani uglavnom u gradovima franjevci su imali ogranien uspjeh, te su tek u tridesetim godinama XV stoljea uspjeli da preuzmu utjecaj na dvoru koji su do tada imale starjeine Crkve bosanske. 83 No, uspjeh franjevaca na dvoru vie je bio rezultat vojno-politikih okolnosti, nego stvarne duhovne potrebe bosanskih vladara. Naime, u jesen 1386. godine, za vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromanjia, manji odred osmanske vojske provalio je u Bosnu i Hercegovinu sve do Neretve gdje ih je zaustavio Tvrtkov vojvoda Vlatko Vukovi. Od tog vremena Osmanlije postaju sastavni dio spoljno-politikih odnosa 84 srednjovjekovnih bosanskih vladara. Latentnu opasnost od Osmanlija koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom iskoristila je Katolika crkva kako bi, konano, nakon nekoliko stoljea upornog nastojanja, preuzela od Crkve bosanske
83

Anto Babi, Bosanski heretici, Svjetlost, Sarajevo, 1963. godine, str. 154155. 84 Imamovi, Mustafa, Historija Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 1998. godine, str. 63-64.
42

primat na dvoru. Papa je uvjetovao kralja Stjepana Tomaa da mora, ukoliko eli da njegova kruna bude formalno priznata, prihvatiti katoliku vjeru, to je ovaj i uinio 1445. godine. 85 Nakon toga iz Rima je vren pritisak na kralja da primjeni dravnu silu protiv bosanskih heretika. Jasno mu je stavljeno do znanja da, ako rauna na pomo ugarske vojske u borbi protiv Osmanlija mora maem, ognjem i smru ukloniti paterene iz Bosne. 86 Nemajui drugog izlaza, kralj je 1449. ili 1450. pokrenuo opsenu vojnu akciju protiv pristalica Crkve bosanske. Mnogi patereni su u strahu za opstanak prividno preli na katoliku vjeru, dok su se drugi sklanjali na posjede velikaa kamo nije dosezala kraljeva vlast, ili su se stavljali pod zatitu Osmanlija. Proganjanje paterena trajalo je cijelo desetljee, tako da su 1460. godine poslanici iz Bosne uvjeravali papu da je kralj opasni narod paterena istjerao iz itavog podruja nad kojim se protee njegova vlast."87 Premda se djed Crkve bosanske sa uim rukovodstvom sklonio kod Hercega Stjepana, kraljevim progonima Crkvi bosanskoj je zadan odluujui udarac i ona se kao organizirana zajednica nakon toga vie ne spominje. No, zadovoljstvo Rima i Katolike crkve zbog uspjeha u borbi protiv bosanskih heretika bilo je kratkog daha. Tri godine nakon to su stigle u Rim vijesti o zavretku progona paterena, 1463. godine sultan Mehmed II el-Fatih osvojio je Bosnu i unitio srednjovjekovno bosansko plemstvo. Ni katolika ni pravoslavna crkva nisu imale dovoljno vremena da od dojueranjih paterena naine po svoj mjeri krane, jer je pod zatitom mone Osmanske
Imamovi, op.cit., 77 Anto Babi, Bosanski heretici, str. 155. 87 Anto Babi, Bosanski heretici, str. 155-156.
86 85

43

carevine zapoeo proces irenja islama koji je za dva vijeka, polovinom XVII stoljea postao dominirajua religija u Bosni i Hercegovini. Zadivljujua je injenica da vjerski ivot bosanskohercegovakog stanovnitva u srcu June Europe, na dohvat Rima, tokom cijelog srednjeg vijeka, sa vjerskim slobodama i tolerancijom drugih i drugaijih, predstavlja paradigmu buduem modernom ustrojstvu drutvenih odnosa u Europi. Premda su o bosanskim paterenima, bogumilima, izmaticima, hereticima i manihejcima napisani brojni, ponekad izrazito kontradiktorni radovi, neosporna je injenica da su vjerske slobode i tolerancija neodvojivi dio njihovog karaktera. Osloboeni crkvenih stega i svetih sakramenata srednovjekovni stanovnici Bosne su ivjeli prema narodnim obiajima i tradiciji koju su donijeli sa sobom iz slavenske prapostojbine. Vjerska "zaputenost" srednjevjekovnih stanovnika Bosne i Hercegovine Mada su svi faktori neophodni da srednjovjekovna Bosna i Hercegovina postane primjerna kranska drava, od kojih izdvajamo: blizinu Rima, duhovnog centra zapadnog kranstva, geografsku okruenost izrazitim kranskim dravama, povijesno iskustvo ivota u okviru rimske drave, privredna povezanost s katolikim Dubrovnikom, Ugarskom i hrianskom Srbijom, te postojanje desetina antikih crkvi irom Bosne i Hercegovine, to se nije desilo. Iako je nakon formalnog irenja kranstva uspostavljena Bosanska biskupija koja se prvi put po imenu spominje u buli pape Klementa III 08.01. 1089. godine, slubeno kranstvo nije se uvrstilo i
44

ojaalo meu srednjovjekovnim stanovnicima Bosne i Hercegovine, ve je njihova duhovna nadgradnja krenula u sasvim drugom i neoekivanom pravcu. 88 Umjesto uobiajenih vijesti o aktivnostima kranskih sveenika, iz Bosne su stoljee kasnije, 1189. godine u Rim stigle dramatine vijesti o irenju krivovjerja. 89 ta se desilo? Zato se u Bosni i Hercegovini proirilo heretiko uenje? Naalost, nauka do danas jo nije dala zadovoljavajui odgovor. No, to za ovaj rad nije ni bitno. Bitan je zakljuak koji se iz toga moe izvui, a to je da veina stanovnika nije iskreno i zduno prihvatila kranstvo i njegovo uenje ve su zatieni visokim planinama, dubokim klancima i nepreglednim umama zajedno ivjeli pripadnici slubenog kranstva, kranskih sekti i nepokrteni sljedbenici stare slavenske religije. O tome don Ante kobalj kae: "U Bosni je u ono doba bilo vie vjerskih sljedbi, to jest i katolika, i krivovjeraca, i izmatika, i nevjernika, nepokrtenih pripadnika staroslavenskog 90 paganstva." Unutar pomenutih skupina ivio je veliki broj stanovnitva osloboen strogih vjerskih pravila i Katolike i Crkve bosanske. Franjevci, kao pripadnici slubene Katolike crkve, susretali su se sa nizom potekoa u svom misijskom djelovanju i nastojanju da proire Kristov nauk u Bosni i
88

Sneanja Vasilj, Sreko Daja, Marko Karamati i dr. Tomo Vuki, Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, drugo dopunjeno izdanje, Napredak, Sarajevo 1997. godine, str. 32. 89 Franjo, anjek, "'Krstjani' crkve bosanske", Radovi - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 32-33, Zagred 1999-2000, str. 423-424. 90 Ante kobalj, "Bosanska crkva i njezini sljedbenici". U: Obredne gomile, vlastita naklada, 'Sveti Kri na iovu', 1970. str. 482. Navedeno prema Ivan Mui, Vjera crkve bosanske - Krstjani i pogani u srednjovjekovnoj Bosni, Split, 2008. god.
45

Hercegovini. Neke od njih sumirao je fra Bartol iz Alverne, vikar bosanske biskupije, u poznatoj "Dubia" koje je 1372. godine i poslao ih papi u Avignon na rjeavanje. Glavna pitanja tiu se: a) pokrtavanja, jer su tadanji Bosanci za fra Bartola i papu nekrteni, odnosno nevjernici, b) braka, jer su neki htjeli da se krste, ali nisu htjeli da prihvate sakrament braka.91 S druge strane, prema uenju Crkve bosanske ljudi su se dijelili na savrene "prave krstjane i krstjanice koji grijeha ne ljube" i na "mrsne ljude", kojima je bilo doputeno da ive obinim ivotom.92 "Savreni krstjani i krstjanice" su nakon primanja duhovnog krtenja ivjeli u monakim zajednicama po strogim pravilima reda. Prezirali su jedenje mesa i svega to potie od mesa. Smatrali su da se niko ko jede meso ne moe spasiti bez ponovnog krtenja. Uz to, krstjani su u cilju postizanja duhovne istoe odbacivali svaki tjelesni dodir sa enama, a analogno tome odbacivali su i brak kao najveu smetnju za spasenje. 93 Sve to nije bilo privlano veini "mrsnih ljudi" koji su dostojanstvenike Crkve bosanske potovali i uvaavali, ali su ivjeli po svojim narodnim pravilima i obiajima. Spasenje su mogli zasluiti primanjem duhovnog krtenja pred kraj ivota, tako da se nisu urili pokoriti strogim pravilima reda.

91

Bonicije Rupi, "Znaenje "Dubia" fra Bartola iz Alverne iz god. 1372/73. za povijest Bosne", Zbornik ZPZ, br. 16., str. 76-85. 92 Anto Babi, Bosanski heretici, Svjetlost, Sarajevo, 1963. godine, str. 118. 93 Dragoljub Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanska, SANU, Balkanoloki institut, Posebna izdanja knj.30, Beograd, 1987. godine, str. 214-216.
46

Ako "mrsni" ljudi, dakle, nisu ivjeli po pravilima ni jedne crkvene zajednice, ni slubene Katolike, niti heretike Crkve bosanske, ostaje nam jedino da zakljuimo da je veina stanovnika tadanje Bosne i Hercegovine ivjela prema staroslavenskim, paganskim tradicijama koje su naslijedili od svojih predaka. Izmeu "savrenih" pripadnika Crkve bosanske i obinih "mrsnih" ljudi postojala je velika razlika. Sima irkovi o tome kae: "Savremenicima je bila sasvim jasna duboka razlika izmeu krstjana, pravih ubeenih jeretika i obinih ljudi koji, verovatno, nisu uvek bili daleko od istinskog paganstva."94 Da je tako, izmeu ostalog, svjedoe paganski elementi prisutni na stecima 95 i obilje predkranskih obiaja, obreda i rituala prisutnih u narodnim obiajima i praksi bosansko-hercegovakog stanovnitva.96 Slino miljenje dijeli i Ivan Mui koji tvrdi: "Kad se sumiraju svi izvori o srednjovjekovnoj Bosni, proizilazi da su tada u bosanskom stanovnitvu brojnou preovladavali nekrteni, ali u smislu da

Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964., str. 108. 95 Nakon analize postojeih simbola na stecima Ivan Mui tvrdi da: "Preovladavanje predkranske simbolike starosjeditelja na stecima nedvojbeno potvruje da preci najveeg dijela stanovnitva srednjovjekovne Bosne nikada nisu bili istinski kristijanizirani." Vidi:Ivan Mui, Vjera crkve bosanske... str. 54. 96 Davne 1900. godine, kada su etnoloka istraivanja junoslavenskih naroda bila tek u povoju, dr. Nikola Vitez Grieti Gaparevi tvrdi kako su Muhamedovci Bosne i Hercegovine sauvali mnogo staroslavenskih obiaja u obitelji: Tako u prositbi, udaji, djeverstvu, kumstvu, pri porodu, smrti, gatanju i vraanju. Vidi: Vitez Nikola Gaparevi Grieti, O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i prasemita, Mostar, 1900. godine.
47

94

je papinski Rim i krstjane poeo od treeg desetljea XIII stoljea tretirati kao nekrtene."97 Jo jedna injenica upuuje na zakljuak da je veina stanovnika srednjovjekovne Bosne ivot ureivala prema narodnim obiajima i tradicijama, daleko od kranskog, odnosno paterenskog uenja. Naime, ve smo napomenuli da su tokom razvijenog srednjeg vijeka u Bosni djelovale dvije crkvene zajednice98 Crkva bosanska i Katolika crkva. Sveenici obje crkve bili su smjeteni u samostane (katolici) ili hie (patereni) daleko od naroda. I dok su fratri, sa manjim ili veim, ali uglavnom ogranienim uspjehom, nastojali pokrstiti nekrtene, dotle su sveenici Crkve bosanske u svojim hiama ivjeli svetakim ivotom duhovno odvojeni od obinog naroda. Takva situacija trajala je do pred kraj bosanskog kraljevstva kada su nekrteni mogli, pod prijetnjom da e izgubiti posjede i biti prognani, nominalno prihvatiti katolianstvo. Meutim, tada Katolika crkva jednostavno nije imala dovoljno vremena da se posveti vjerskoj naobrazbi tih konvertita. Oni su za vrijeme Osmanske drave uglavnom prihvatili islam. 99 O tome John V.A. Fine u svojoj znaajnoj studiji Bosanska crkva - Novo tumaenje kae: "Brzina s kojom
97

Ivan Mui, Vjera crkve bosanske... str. 58. Na podruju tadanje Bosne nije postojala organizirana pravoslavna crkvena zajednica. O tome Dr. iro Truhelka kategorino tvrdi: "Na podruju to ga zaprema trokut od Drine do Neretve i mora, a na sjeveru do Save, u srednjem vijeku nema apsolutno nikakvih podataka da je tu postojala bilo koja grko-istona (pravoslavna) crkva ili manastir. Samo s onu stranu Neretve u Humskoj Zemlji, koja je neko prelazno potpadala pod suverenitet srpskih kraljeva, postojale su crkve u Trebinju i manastir u Stonu." Vidi: Dr. ito Truhelka, Studije o podrijetlu, Matica Hrvatska, Zagreb, 1941. godine, str. 38. 99 Ivan Mui, Vjera crkve bosanske... str. 29.
98

48

je Crkva (bosanska) nakon osmanskog osvajanja ieznula i brzina stanovnitva da prihvati druge vjeroispovjesti mogao bi biti dokaz da Bosanska crkva nije stvorila jake veze sa svojim sljedbenicima. Tako, izgleda, da je seljatvo, ak i vlastela svoje ivote i dalje ivjelo prema svojim tradicionalnim uzorima, dok je uenje Crkve na njih malo uticalo."100 ivot po tradicionalnim, tj., paganskim, staroslavenskim izvorima ostavio je dubokog traga na prasku i obiaje bosanskog, pogotovu, seoskog stanovnitva koje je u najveem obimu prihvatilo islam. To stanovnitvo dolaskom Osmanlija i prihvatanjem islama nije kanilo mijenjati svoje ivotne navike i obiaje po kojima se prije islama ravnalo. Po ve uhodanaj matrici, kao to su stoljeima ranije prihvatili kranstvo i islam su prihvatili da bi se zatitili i slobodno ivjeli u novim politikim i drutvenim okolnostima. To im je bilo omogueno nepostojanjem islamskih vjersko-prosvjetnih institucija: damija i mekteba po ruralnim naseljima do poetka XVII vijeka. 101 Stoga emo u nastavku rada, na primjeru Bosanskog i Klikog sandaka, ukratko predstaviti konfesionalnu strukturu stanovnitva i vjerske prilike do poetka XVII vijeka.

100

John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, BKC, Sarajevo, 2005., str. 274. 101 Do poetka XVII vijeka najvei broj stanovnika Bosne i Hercegovine prihvatio je islam. Premda je sluajeva primanja islama bilo i kasnije oni nisu bili tako masovni kao u XV i XVI vijeku. Istodobno, vrijeme do poetka XVII vijeka smatramo formativnim kada je u pitanju simbioza predislamskog i islamskog uenja koje je podjednako oblikovalo ivot obinog ovjeka u Bosni i Hercegovini. Naime, do poetka XVII vijeka ve je prolo nekoliko generacija novih muslimana koji su usklaivali svoj ivot sa islamskim uenjem, tako da se do tog vremena izfiltriralo sve to je bilo u direktnom sukobu sa duhom islama.
49

Konfesionalna struktura stanovnitva i vjerske prilike u Bosni i Hercegovini do kraja XVI vijeka Poetkom osmanske vladavine 1463. godine veinu stanovnitva u Bosni i Hercegovini inili su katolici, odnosno kripto-katolici, nekrteni, koji su prisilno za vrijeme kralja Stjepana Tomaevia formalno prihvatili kranstvo. Analizirajui grau iz do tada objavljenih turskih deftera Sreko Daja navodi da je 1468. godine u Bosni bilo 37.604 kuanstava. Od tog broja 37.272 kue, odnosno 99.10 %, su bile kranske (ili kripto-kranske), dok je muslimanskih kua bilo samo 332 odnosno 0,9%.102 Meutim, stoljee i po kasnije, poetkom XVII stoljea konfesionalna struktura bosansko-hercegovakog stanovnitva dramatino se promijenila. Na prostoru Bosanskog sandaka103 1604. godine bilo je 64.721. domainstvo. Od tog broja muslimana je bilo 45.941 kua sa 4.979 neoenjenih (potencijalne kue), dok su krani ukupno (katolici i pravoslavni) brojali 18.891. kuu. To znai da su poetkom XVII stoljea ubjedljivu veinu od 71%, inili muslimani, prema 21% koliko je bilo krana. Veoma je interesantno da je od ukupnog broja muslimana u to vrijeme povlatenih gradskih kua bilo 9.843 sa 2.429 neoenjenih (21%), dok je 36.098 sa 2.550 neoenjenih (79%) otpadalo na muslimansko rajinsko (zemljoradniko)

102

Sreko Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Mostar, 1999. godine. str.69. 103 Centralnog sandaka u Bosni i Hercegovini koji je obuhvatao 55 nahija.
50

stanovnitvo.104 To je za ovaj rad vrlo bitan podatak jer su centri islamske kulture i duhovnosti, sa damijama, medresama, mektebima i tekijama bili gradovi, dok je nivo vjerske prosvjeenosti u prigradskim naseljima bio veoma nizak. Rajinsko stanovnitvo je, bez vjerskih uenjaka koji bi ih neprestano pouavali i vjerskih objekata u kojima bi obavljali obrede, nastavljalo ivjeti po ustaljenim obiajima. Do poetka XVII vijeka islam se u Klikom sandaku105 najvie proirio meu rajinskim (zemljoradnikim) stanovnitvom. U nahiji Uskoplje je cjelokupno rajinsko stanovnitvo 100 % prihvatilo islam. I u drugim nahijama omjer rajinskog muslimanskog stanovnitva prema kranskom bio je izrazito veliki. U nahiji Livno bio je 93% muslimanskog rajinskog stanovnitva, u Neretvi 91.5%, u Rami 91%, u Glamou 67%, te u nahijama Sinj i Cetina po 95%.106 Istodobno, sve damije i drugi vjersko-prosvjetni objekti: medrese, mektebi i tekije u Klikom sandaku do poetka XVII stoljea nalazili su se u gradovima, dok je muslimansko seosko stanovnitvo ivjelo skoro bez ikakve vjerske prosvjeenosti.107 Ako se uzme da je omjer zemljoradnikog prema gradskom
104

Adem Handi, "Konfesionalni sastav stanovnitva u Bosni i Hercegovini u prvim stoljeima osmanske vladavine", POF, 42-43/1992-93, Sarajevo, 1995. str. 134. 105 Kliki sandak obuhvatao je 42 nahije sa sljedeim gradovima, kasabama: Konjic, Prozor, Prusac, Oborci, Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Livno, Sinj, Klis, Vrlika, Drni, Skradin, Glamo, Knin, Jezero, Zemunik i Hrvace. 106 Fehim Spaho, "Prihvatanje islama kod stanovnitva Klikog sandaka", POF, br. 41, Sarajevo, 1991, str. 287-288. 107 Vidi: Fehim Spaho, "Damije i njihovi vakufi u gradovima Klikog sandaka poetkom XVII vijeka", Anali GHB, V-VI, Sarajevo, 1978. str. 217-230.
51

muslimanskom stanovnitvu na podruju Klikog sandaka slian onome u Bosanskom sandaku tj., 80% prema 20%, ispada da je ogromna veina muslimanskog stanovnitva koje je tek prihvatalo islam ivjelo bez kljunih obrazovnih institucija potrebnih za vjersko prosvjeivanje. Ali, potekoe u irenju islamskog uenja nije predstavljalo samo nepostojanje vjerskih objekata, ve je veliki problem bio u nedostatku domaih vjerskih slubenika. Naime, kako to lijepo primjeuje dr. Adem Handi: U gradovima je postojao po jedan imam samo za obavljanje molitve sa posadama, a i sami ti imami bili su vojnici (mustahfizi) vezani za grad ne moe se drugo pretpostaviti nego da je u prvim decenijama prihvatanje islama imalo deklarativni karakter, sastojalo se samo u preuzimanju muslimanskog imena.108 Na osnovu deftera iz najranijeg perioda osmanske uprave, da se zakljuiti da je u osmanskoj vojsci bilo muslimana iz drugih janoslavenskih drava (Srbija i Makedonija) koje su ranije ule u sastav Osmanske drave i koji su mogli pouavati nove muslimane osnovama islamskog uenja, ali je njihov utjecaj bio ogranien na gradove u kojima su se nalazile vojne postaje. Broj Bonjaka koji su u to doba pohaali visoke kole u Istanbulu i drugim centrima Osmanske carevine takoer nije bio znaajan, a i ti uenjaci koji su se, poput Hasana Kafije iz Prusca, nakon kolovanja vraali u domovinu, djelovali su kao kadije, muftije ili muderisi u gradskim naseljima. 109 Tek kasnije, poetkom XVI vijeka
108

Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, separat, Sarajevo, 1970. godine, str. 28. 109 Od 216 uenjaka i pjesnika rodom iz Bosne koje u svom znaajnom djelu "Blistavi dragulj - ivotopis uenjaka i pjesnika iz Bosne" samo je njih 12 djelovalo u Bosni i Hercegovini do poetka XVII stoljea. Vie o
52

osnivanjem medresa, prvo u Sarajevu, a potom i u drugim gradovima irom Bosne i Hercegovine koluju se domai vjerski slubenici koji preuzimaju i, kako e se to u budunosti pokazati s uspjehom izvravaju, asnu obavezu vjerskog prosvjeivanja, prvo gradskog, a potom i prigradskog stanovnitva. No, do poetka XVII vijeka na prostoru Klikog sandaka, prema do sada poznatim dokumentima, ne postoje medrese, to znai da na ovom prostoru djeluje veoma mali broj vjerskih slubenika koji poznaju bosanski jezik. Prvu medresu na prostoru Klikog sandaka osnovao je Hasan Kafija Pruak tek 1612. godine u Pruscu.110 Nakon toga slijede medrese u Konjicu: medresa Mehmed aua osnovana 1622. godine i medresa Junuz aua osnovana neto kasnije, neposredno nakon 1623. godine. 111 Prvu medresu u Livnu osnovao je Mustaj-beg tek 1642. godine.112 Dakle, islam se na podruju Klikog sandaka do poetka XVII vijeka najvie proirio meu zemljoradnikim, rajinskim stanovnitvom. U isto vrijeme na tom podruju, prema do sada poznatim podacima ni u jednom selu ne postoje vjerske institucije: damije i mektebi, niti je do poetka XVII vijeka postojala medresa u kojoj bi se kolovao domai vjerski kadar. S obzirom da veina stanovnitva nije bila u mogunosti, barem u to vrijeme, temeljito upoznati uenje islama, ne moe se govoriti o sutinskom, istinskom prihvatanju islama i njegovih
ovome vidi: Mehmed Hamdi, Teme iz knjievne historije, Ogledalo, Sarajevo, 1999. godine, str. 33-304. 110 Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovajne u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar, 1999., str.220. 111 Ismet Kasumovi, op.cit., str. 225-227. 112 Ismet Kasumovi, op.cit., str. 248.
53

normi, ve se radi o prihvatanju osmanske vlasti i dravne religije, pogotovu zbog toga to se irenje islama najvie intenziviralo nakon bitke na Mohau 1526. godine kada je poraena mona Ugarska, a narod u Bosni izgubio svaku nadu u povratak kranske vlasti. Stoga je, dr. Adem Handia u pravu kad tvrdi: Prihvatanje islama u prvim decenijama bilo vie politiki gest kojim se na najubjedljiviji nain izraavalo priznanje osmanskog poretka i prihvatanje osmanske dravne misli, nego to je mogao predstavljati stvarno ostavljanje svoga, a prihvatanje tueg kulta.113 Slino miljenje dijeli i Nedim Filipovi koji smatra da je "masovni prelazak bosanskog seljatva na islam znaio ne samo prostu zamjenu jedne monoteistike vjere, drugom monoteistikom vjerom, nego i prihvatanje vlasti i islamske civilizacije."114 Veliki broj novih muslimana i nepostojanje odgovarajuih vjersko-prosvjetnih institucija proizveli su ideoloku i religijsku zbunjenost muslimana u Bosni i Hercegovini, pogotovu seoskog stanovnitva, koje je nominalno prihvatajui islam i dalje nastavljalo da ivi po ustaljenim predislamskim tradicijama i obiajima, na slian nain kao to su njihovi preci stoljeima ranije prihvatili kranstvo.

113

114

Adem Handi, op.cit., str. 28-29. Muhamed Hukovi, Ahmet Kasumovi, Ismet Smajlovi, Muhamed Hevai Uskufi,Univerzal, Tuzla, 1990., str. 16.
54

Ideoloka i religijska zbunjenost muslimanskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini do kraja XVI vijeka ivot izmeu predkranskih, kranskih i islamskih normi, odnosno ideoloko i religijsko lutanje seoskog muslimanskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini, izazivalo je podsmjeh pravih Turaka. Nove muslimane Turci su nazivali poturi, neznalice, neotesanci i dvovjerci. 115 U nastavku rada analizirat emo povijesne izvore iz tog vremena koji zorno svjedoe o religijskoj nestabilnosti lokalnog seoskog stanovnitva rastrzanog izmeu starih predislamskih obiaja i novog islamskog uenja. Prezir koji su Turci osjeali prema bosanskim muslimanima najvjernije je opisan u rukopisu koji je pronaao i objavio Mehmed Handi. Ovaj rukopis zapravo predstavlja i najupeatljiviju deskripciju ideoloke zbunjenosti novih muslimana i njihov vjerski ivot na bridu izmeu ranijih predkranskih i kranskih normi s jedne i islamskih pravila s druge strane. Rukopis potie iz 993. godine po Hidri, odnosno 1585. godine, a prepis rukopisa kojime se Handi sluio nastao je 1050. godine po Hidri, odnosno 1640. godine.116 Kako smo naglasili, proces irenja islama u Bosni i Hercegovini otpoeo je polovinom XV stoljea, to nepoznatom autoru spomenutog rukopisa omoguuje da s dovoljne vremenske distance analizira nain na koji su stari Bonjani prihvatali islam. Dio rukopisa koji govori o karakteru
115

Aleksandar Solovjev, "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak Istorijskog drutva BiH, god. I, Sarajevo, 1949. godine, str. 56. 116 Mehmed Handi, Jedan prilog povijesti prvih dana irenja islama u Bosni i Hercegovini, Kalendar Narodne uzdanice, Sarajevo, 1930., godina VI, str. 29-45.
55

prihvatanja islama stanovnitva Bosne i Hercegovine u prvom stoljeu Osmanske vlasti, zbog njegove vanosti donosimo u cijelosti. U rukopisu stoji: U prolo vrijeme u vilajetu Bosni bijae kranska vjera i Mesihov vjerozakon. Kada je bilo sueno da se ovaj vilajet osvoji i da se u tim pokrajinama sud i uprava drave Osmanovia proiri, onda je radi popisa (stanovnitva) iz prijestolnice (Carigrada) odreen (za to) po svoj prilici muharir Mesih-paa. Spomenuti muharir sa eljom da obavi popis doe u spomenuti vilajet. Stanovnitvo sela u tome vilajetu zatee raskomadano i rastrgano. Stoga od prvaka toga naroda i dobrih ljudi toga plemena sakupi nekoliko staraca i od njih zatrai objanjenje same stvari i ree im: "Ovaj vilajet vodom, zrakom i ljepotom zemlje odskae nad ostalim pokrajinama nastanjene etvrti zemaljske, pa zato su stanovnici tako razbijeni? Kakav bi nain bio da se ovaj narod ponovo, kao to je bio, oivi i popravi?" Oni mu odgovore: "Ova razruenost i iskomadanost dolazi od bojazni velike dizje i straha od poveanja dravnih daa". Tada spomenuti muharir dostavi njihovo stanje sretnoj Porti i uvaenim vezirima, ali ne dobije dozvole da ukine dizju i dravne dae. Reeni muharir odlikovae se pameu i razboritou, te na ovaj nain uredi stvar: Odlui da na koji nain ukine ime dizje, a da mjesto dizje odredi neku drugu dau. Sloi se sa spomenutim uglednim starcima da iz svakog sela doe po nekoliko ljudi i da radi opeg interesa na ovaj nain izlaz nau: Nek iz svakog sela po jedan mukarac primi muslimansko ime, te da im se zbog toga imena oprosti dizja. Ovo je objavljeno po svim selima i krajevima. Uglavnom se sloe i uvide da im je u tome korist. Svaki jednostavno svoje ime prevede na turski jezik. Kome je
56

bilo ime "ivko" prozove se "Jahja", kome je bilo ime "Vuk" uzme ime "Kurt", a kome je bilo ime "Gvozden" uzme ime "Timur". im se prozovu muslimanskim imenima, dizja bude ukinuta, a mjesto nje na posjede kojima su raspolagali i koji se zvahu "batina" odrede po jedan dukat. I tu rascjepkanu divlja na ovaj nain pridobiju; sela se poprave, a stanovnici ukidanjem imena dizje veseli i radosni postanu. Kada se korist upotpunila i ovaj posao bio svren, podijele se na tri grupe. Jedna grupa koja se povela za svjetiljkom Boije Upute spasi se bezvjerstva. Njihovo stanje odgovarae njihovim imenima i postadoe muslimani. Druga grupa po onoj kur'anskoj "Mi smo ovako nali svoje oeve" rekavi: "Vama vaa vjera, a meni moja" ostade u propasti bezvjerstva. Ostali ostadoe kao kolebajua grupa. Strahujui i bojei se kazne4 nijesu se mogli natrag povratiti, a nijesu opet ni napustili propisa i obiaja oeva i djedova. U njihovu nestaloenom vjerovanju ostalo je kolebanje i sumnja, pa niti su tano primili islamske propise niti su bili otvoreni krani. U pustinji nevjerstva kao ivotinje lutahu. Ova se grupa danas zove "poturima". Rije "potur" je sastavljena iz dvije rijei, a to su "po" i skraeni oblik od rijei "Turin". U "kranskom jeziku" rije "po" znai polovicu, a "Turin" znai musliman. Cio sastav znai "polu-musliman".117 Oni su od one vrste za koju Kur'an kae: "Ti su kao goveda ili
117

Prema pievu miljenju rije "potur" dolazi od "pola turina" tj. pola muslimana. Meutim, ovo miljenje nije tano, jer rije "potur" oznaava ovjeka, koji je nanovo primio islam ili se poturio. Od ovog korijena je pored rijei "potur" i rije "poturica" pa i "poturiti se" i "poturenjak" i sline rijei. Razumije se, da su neki ljudi, koji su tada radi interesa, kako pisac kae, primili islam, bili slabi muslimani, te su na taj nain dali povoda da se iz rijei "potur" razumijeva polumusliman. (primjedba prevodioca Mehmeda Handia)
57

jo gori."118 Po svom neistom vjerovanju uvaju bezvjerske propise, a bojei se ponienja paze i na ehlisunetski put. Prije bi govor i uzgoj djelovao na ivotinju, nego li na njih, a u ovjenosti i ljudstvu prema njima ivotinja je ovjek. Iako u djetinjstvu po prirodnoj sposobnosti i nastojanjem mudrih uitelja pokazuju lijepe kretnje, ali opet potomci ne odustaju od puta svojih prea i odgoj se kod njih ne moe ustaliti kakono je o tome lijepo rekao ugledni ejh Sa'dija: Ne niti svoga ivota, ne uzgajaj nevaljca! Moe li od slabog eljeza izai dobra britka sablja? Ukratko rekavi uzgoj kod nedostojnog ne moe se ustaliti. Slino kao to orah na kubetu ne moe stajati. Zbog toga su moni vladari i ugledni sultani zabranjivali mijeanje Turaka i potura. Izmeu njih ima ih dosta sa dvovrsnim zapisima. 119 Ispod pazuha mu krst ne izlazi, nego se i buni protiv odbacivanja krsta. U jednom selu u Bosni umre jedan hadija. Ljudi koji su ga opremali nau mu na vratu objeena dva zapisa u votanoj muemi. Otvore ih i pogledaju, kad li u jednom ispisani ajeti, a u drugom kranskim jezikom nekakve nevezane molitve. Upitaju o tome njegovu majku, a ona im odgovori: "U ovom je selu prije bio jedan blagoslovljen pop iji su zapisi za uvanje djeijeg zdravlja bili sigurni. Tada sam radi bereketa zatraila i uzela ovaj", i opet ga uzme, te potravi po licu i oima poljubi ga sa puno uvjerenja. One koji po erijatu idu za Poslanikom Bog uva od svake opasnosti, ije je vjerovanje neisto,
118 119

Kuran, Al-'Araf, 179. Jedan od popa, drugi od hode. (prim. prev.)

58

Kakva korist od zapisa njemu!120 Premda navedeni rukopis, kako to lijepo primjeuje Mehmed Handi, nije pisan s opreznou kojom se piu historijska djela, on je vrijedan izvor podataka o procesu irenja islama u Bosni i Hercegovini u prvom stoljeu Osmanske uprave. Anonimni pisac s kraja XVI stoljea dijeli bosansko stanovnitvo na muslimane koji su u potpunosti prihvatili islam i njegove norme, nevjernike, pod kojima misli na pripadnike Pravoslavne i Katolike crkve, i na poture, koji su, prema njegovom tumaenju, "polu-muslimani". Kako smo ranije napomenuli, prihvatanje islama u prvim decenijama bilo je vie formalne nego sutinske prirode, ali se smjenom generacija, razvojem gradova i irenjem islamske kulture i civilizacije, formiralo jezgro muslimana koji su ivjeli po islamskim normama. S druge strane, prigradska i seoska naselja, a posebno naselja koja su veoma udaljena od gradova, a time i od utjecaja islamske kulture i civilizacije, nisu u prvom stoljeu irenja islama bila obuhvaena islamskim prosvjeivanjem i obrazovanjem. Stoga je razumljivo da su na selu ivjeli ljudi koji nisu dovoljno poznavali islamske propise to je smetalo anonimnom piscu iz XVI stoljea koji ih uporeuje sa ivotinjama. Rije potur prema turskobosanskom rijeniku iz XVII stoljea koji je napisao Muhamed Hevai Uskufi, znai seljak. Prema tome potur nije polumusliman, ve osoba sa sela. 121
120

Mehmed Handi, Jedan prilog povijesti prvih dana irenja islama u Bosni i Hercegovini, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. V, Ogledalo, 1999., str. 68-73. 121 Muhamed Hukovi, Ahmet Kasumovi, Ismet Smajlovi, Muhamed Hevai Uskufi, Univerzal, Tuzla, 1990., str.174.
59

Postojanje dvojakih zapisa, od hode i od popa o kojima autor rukopisa iz 1585. godine podrugljivo govori, potvreno je i takozvanim Kunovskim zapisom koji je otkriven 1905. godine u selu Jemite, iznad sela Kunova (opina Foa). Kunovski zapis nalazio se u unutranjosti borove klade dva metra duboko u zemlji. Svrha zapisa napisanog bosanicom s latinskim dijelovima bila je zatita dvadeset i devet muslimanskih porodica koje se u zapisu poimenino navode: ...o(t) (tres)ka i ot di(ja)vo(la) (i) ot zlogo gra(da) i gro(ma) (i) suhogo vet(ra) (i) da(da) (stude)nag(o)....122 Muslimani Kunova, su, po miljenju dr. Muhameda Hadijahia, zatraili od nekog sveenika, vjerovatno Crkve bosanske, da im sastavi zapis koji bi trebao uvati njih i njihovo selo od prirodnih nepogoda. Premda svi muslimani, u zapisu se prirodne nepogode tjeraju sa: ...arhangelom Mihailom, sa vasemi silami nebeskiemi, i Gavrilom, i sa sedem riei koe ree Hristos na krstu vise(i) Bogu: 'Oe, prosti onim koi me mue za ljubav tvoju. I ja prostim za ljubav tvoju!'123 Koritenje crkvene terminologije u svrhu zatite muslimana i njihovog mjesta jasno upuuje na dokaz da je islam u Bosni i Hercegovini, premda vrlo rano i masovno prihvaen, ipak postepeno potiskivao nasljeene navike i obiaje, prvenstveno stanovnika sela gdje je prosvjeivanje bilo najslabijeg intenziteta. Interesantno je da je Kunovski zapis nastao124 priblino u isto vrijeme, u ezdesetim godinama XVI vijeka,
122

Hadijahi, Muhamed, O jednom manje poznatom domaem vrelu za prouavanje crkve bosanske, Prilozi, Institut za istoriju, godina X/II, br. 10/2, Sarjevo, 1974. godine, str. 58. 123 Muhamed Hadijahi, op.cit., str. 67-68. 124 Po miljenju dr. Hadijahia koji je muslimanska imena spomenuta u rukopisu uporedio sa Hercegovakim defterom iz 1585. godine.
60

kada i anonimni rukopis iz 1585. godine ija se historijska vrijednost time jo vie potvruje. Nedostatak islamskih prosvjetnih institucija po selima u prvim stoljeima osmanske vlasti i povrno poznavanje islamskih propisa doveli su do ideoloke zbunjenosti novih muslimana i njihovih potomaka o kojoj pie anonimni pisac 1585. godine, ali i Jeronim Zlatari, putopisac koji je za interese Austrije istraivao stanje u Bosni. 125 Zlatari izmeu ostalog kae: "U toj provinciji s njenim krajevima nalazi se pod brigom fratara oko 20 hiljada krana od nekog znaaja i veliki broj potura koji bijahu nekada krani, a zbog velikog tiranstva neprijatelja postadoe muslimani, ali nisu dobri Turci, niti krani...Oni su sebi sauvali ime krana za svaki sluaj da bi mogli rei da su jo krani unutra, ali zbog straha od neprijatelja nisu smjeli da to ispovjedaju otvoreno."126 Zlatari je posjetio Bosnu krajem XVI vijeka u vrijeme kada je sjeanje na staru vjeru bilo veoma ivo. Mogue je da je razgovarao s konvertitima koji su jo uvijek imali svoje staro kransko ime, pa je s te strane tana njegova tvrdnja da "su sebi sauvali ime krana", kao to je tana tvrdnja da nakon prihvatanja islama nisu smjeli otvoreno propagirati kranstvo jer je to prema islamskom uenju zabranjeno. Ono to je pristrasno u njegovom izvjetaju je tvrdnja da su pod prisilom prihvatili islam to nije tano jer su, kako je poznato vjerske slobode unutar Osmanske drave bile potpuno zagarantovane.

125

Zlatari je izvjetaj o stanju u Bosni austrijskom nadvojvodi podnio 1599. godine. 126 Navedeno prema Aleksandar Solovjev, "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", GDI BiH, Sarajevo 1949. godine, str. 60.
61

Povrno prihvatanje islama u prvom stoljeu osmanske vladavine i vjerska "zaputenost" koju su naslijedili od svojih predaka vodila je ka otvorenom i nepristrasnom odnosu prema ranijim, svetim knjigama i njihovim sljedbenicima, kranima. Izgubljeni izmeu kranstva i islama neki bosanski muslimani su, tragajui za zajednikim korjenima obje religije, uzimali iz kranskih svetih knjiga ono to je bilo prihvatljivo za islam. O ovoj osobenosti muslimana iz Bosne pisao je 1670. godine Paul Rycaut, engleski diplomata i historiar. 127 Zbog znaaja njegovog izvjetaja za nau temu donosimo ga u cijelosti: "Ali oni koji ine stvarno udnu mjeavinu kranstva i muhamedanstva ive kao vojnici na krajinama Ugarske i Bosne. Oni itaju Jevanelje na slavenskom (narodnom) jeziku koje nabavljaju iz Moravije i susjednog Dubrovnika. Pored toga, veoma su znatieljni da upoznaju tajne Kur'ana i arapskog jezika. Da ne bi bili smatrani za prostake i neobrazovane, trude se da savladaju i perzijski jezik. Oni piju vino u ramazanu, mjesecu posta. Ali, da bi izbjegli skandal u vino stavljaju cimet i druge zaine, a potom ga prozovu "hardalija", i na taj nain ga smatraju dozvoljenim. Osjeaju ljubav i samilost prema krianima i spremni su da ih tite od uvreda i nasilja Turaka. Vjeruju da je Muhammed Sveti Duh kojeg je najavio Krist. Smatraju da je sputanje Svetog Duha na Kristove uenike na dan Duhova bilo u obliku i simbolu Muhammeda. Tumae da rije "Paraklet" () na svim mjestima u Jevanelju oznaava njihovog Poslanika, u
127

Rycautov izvjetaj kod nas je publikovao Aleksandar Solovjev pod naslovom "Engleski izvjetaj XVII vijeka o bosanskim poturima". Rad je objavljen u GZM u Sarajevu, Nova serija, sveska VII, 1952. , str. 101109.
62

ije uho je Bijeli Golub objavljivao nepogreiva uputstva koja vode ka srei. Svi poturi u Bosni pripadaju ovoj sekti, ali plaaju poreze kao krani. Oni se gnuaju ikona i znaka krsta. Obrezuju se pravdajui taj postupak Kristovim primjerom kao to to ine kopti, pripadnici grke crkve u Egiptu."128 Za Rycauta su "poturi" najudnija mjeavinu islama i kranstva. Premda ih pravi Turci, od kojih je Rycaut prikupljao informacije, recipiraju kao zasebnu sektu, to nije tano. Sredinom XVII stoljea kada je Rycaut pisao svoje djelo The history of the present state of the Ottoman Empire, "poturi ili ljudi iz Bosne" kako ih na margini knjige naziva, uporno su tragali za rjeenjima koja bi pomirila njihovu raniju predislamsku duhovnost sa islamskom, to nije samo njihov specifikum. U samom Kur'anu postoje tekstovi kojima se nastoji pomiriti kransko uenje sa islamskim. Eklatantan primjer za to je poruka iz Kur'ana: "Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."129 Muslimani, dakle, vjeruju u ono to je objavljeno Isau ili Kristu, te stoga ne zauuje interes muslimana iz Bosne za Jevaneljem. S druge strane, jedna od misija Isaa ili Krista, prema islamskom uenju, bila je da najavi dolazak Muhammeda,130 a "poturi" su
128

Sir Paul Rycaut,The history of the present state of the Ottoman Empire, London, 1686.god., str. 247-248. 129 Kur'an, Al-Baqara, 136. 130 "A kada Isa, sin Merjemin, ree: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam
63

ispunjenje te misije pronali u "Parekletu" kojeg su poistovjetili s Muhammedom. To takoer nije samo njihov specifikum. "Poturi" o kojima pie anonimni pisac s kraja XVI vijeka i Rycaut predstavljaju prelaznu faznu duhovnog traganja od paterenstva ili kranstva, ka pravom istinskom prihvaanju islama u kasnijim generacijama. irenjem nauke i obrazovanja i vjerskog prosvjeivanja u kasnijim vremenima "poturi" su postepeno ostavljali paterenska i kranska vjerovanja i obrede prihvatajui islamsko uenje kao sistem ivota. Povijesni dokument koji, s jedne strane, zorno svjedoi o ideolokom traganju bosansko-hercegovakih muslimana u XVI vijeku, a s druge strane govori o nastojanju slubene uleme da ispravi krivo vjerovanje i neprihvatljive obiaje, jeste fetva Ebu Suda (umro 1574. godine)131 o svetkovanju neislamskih, tj., kranskih praznika. Duhovni hod bosansko-hercegovakih muslimana na ivici izmeu kranstva i islama nije ostao nezapaan ni na carskom dvoru u Istanbulu, odnosno u slubenoj kancelariji tadanjeg ejhul-islama Ebu Suda, vrhovnog vjerskog autoriteta u Osmanskoj dravi. Sve do dananjih dana Bonjaci u nekim krajevima njeguju tradiciju obiljeavanja predislamskih i predkranskih blagdana Jurjeva i Aliuna. ini se da je ta praksa sredinom XVI vijeka, bila
donesem radosnu vijest o poslaniku ije je ime Ahmed, koji e poslije mene doi" - i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoe: "Ovo je prava vradbina!" Kur'an, As-Saf, 6. 131 ejhul-islam Ebu Sud Mehmed efendi roen je 1490. godine u tekiji njegovog oca na Ejubu (Istanbul). Nakon zavrenog kolovanja obavljao je funkciju profesora, kadije i kadi askera do 1545. godine kada je postavljen za ejhul-islama. Na ovoj funkciji ostao je trideset godina, sve do smrti 1574. godine. Ukopan je na Ejubu. Zauzima vano mjesto u povijesti islamskog prava, jer je uspio uskladiti Zemljini zakon Osmanske carevine sa erijatom.
64

veoma transparentna i javna, to je potaklo nekog imama, muderisa, ili nekog drugog turskog zvaninika da poalje upit ejhul-islamu u Istanbulu i zatrai pravno rjeenje (fetvu) o tome. Pitanje i fetvu donosimo u cijelosti. Pitanje: Ako neki muslimani i njihove ene budu uvaavali dane, koje budu uvaavali krani, npr. ako ne budu radili nedjeljom, na Boi, Jurjevo i ovima slino koliko god ima dana i ako [to] budu uvaavali kao krani zbog toga to idu na izlet, to prave vie jela i to ne rade to je za ovu grupu potrebno po erijatu, neka se objasni, te neka bude nagraeno [od Boga]. Odgovor: Bit e nevjernici; potrebno je da obnove vjerovanje i da obnove brak i da se pokaju. Ako se ne osvijeste, neka se toliko vremena [u originalu nedostaje glagol!], dok se ne obaveu da nee uvaavati te dane. To je nevaljalo stanje. Da Bog sauva.132 Pitanje i fetva Ebu Suda nedvosmisleno impliciraju postojanje predislamskih, kranskih obiaja u praksi bosansko-hercegovakih muslimana koji su polovinom XVI vijeka, u vrijeme nastajanja fetve, ivjeli tradicionalnim ivotom svojih predaka, ime se potvruju ranije navedeni povijesni dokumenti i izvjetaji o karakteru prihvatanja islama od strane rajinskog stanovnitva u Bosni i Hercgovini. 133
132

Navedeno prema: Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 302. 133 Krajem 1568. godine izdata je slina fetva za podruje dananje zapadne Makedonije. Ovom fetvom predvia se najstroija kazna za one koji su formalno primili islam i nastavili da se i dalje pridravaju stare religije,
65

Vrlo vana injenica kod razmatranja pitanja opstanka predislamskih obiaja i obreda u praksi bosanskohercegovakih muslimana, jeste obim i snaga prihvatanja islama bosansko-hercegovakog enskog stanovnitva. Istraivajui proces irenja islama u sjeveroistonoj Bosni, Adem Handi je primjetio kako su enski lanovi porodica novih muslimana, obino, i dalje zadravali ranija imena i nisu ni formalno prihvatali islam. Tako je u selu Dedino zabiljeena udovica Milica irmerdova.134 Patrijahalni sistem ureenja porodica po kojem su vreni popisi stanovnitva i pisani defteri ne pruaju nam jasan uvid u obim prihvatanja islama enskog stanovnitva Bosne i Hercegovine. U svim defterima na osnovu kojih se moe pratiti proces irenja islama navode se gotovo iskljuivo mukarci sinovi mukaraca, tako da prihvatanje islama od strane bosansko-hercegovkih ena ostaje skriveno. Postojei sistem obrazovanja u Osmanskoj carevini, takoer, nije bio naklonjen enskoj populaciji. Najvaniji vid obrazovanja muslimanki bio je mekteb u kojem su se stjecala osnovna znanja o vjeri. Kako je poznato, u to doba nisu postojale enske medrese ili srednje kole tako da se kolovanje muslimanki okonavalo sa zavrenim mektebom. Jo jedna injenica nije ila u prilog vjerskom prosvjeivanju ena, a to je odsustvo ena sa duma namaza i sedminog predavanja to je svakako bio vaan metod odgoja i
kranstva. Vie o tome vidi u: Olga Zirojevi, "Alahovi hriani", Republika, Br. 282-283, Beograd, Godina XIV, april 2002. godine. http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/282-283/, zadnja posjeta: 25.08.2010. godine. 134 Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, POF, XVI-XVII/1966-67. Sarajevo, 1970., str. 23.
66

obrazovanja novih obraenika. ene su, istina, bile u mogunosti prisustvovati drugim vidovima predavanja i vazova, posebno tokom mjeseca ramazana, ali je pitanje koliko su ta rijetka predavanja mogla utjecati na svakodnevni ivot novih muslimanki? Ako se, dakle, uzme u obzir da su do kraja XVI stoljea bila rijetka sela u kojima su postojale demije i mektebi, da nisu postojale srednje kole za ene, te da, u mjestima gdje su postojale damije, ene nisu uestvovale na duma namazima, postaje jasno da nivo vjerske prosvjeenosti muslimanki tokom prvog perioda osmanske uprave nije bio na zadovoljavajuem nivou. Ta injenica je bitna za na rad, jer su veinu predislamskih obreda i obiaja iz ivotnog ciklusa: roenje, svadba i smrt, njegovale i s koljena na koljeno prenosile upravo ene.

67

GLAVA III ELEMENTI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U KULTURI BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSLIMANA

Juni Slaveni koji su do prve polovine VII stoljea naselili prostore Bosne i Hercegovine vjerovali su, poput veine stanovnika tadanje Europe, u vie bogova sa razliitim ulogama. Osnovnu boju njihovom paganskom vjerovanju davao je zemljoradniki i stoarski nain ivota. Slavni antropolog Dejms Dord Frejzer u svom uvenom djelu The Golden Brough navodi: Prizor velikih promjena koje svake godine preu preko lica zemlje mono je uticao na ljudske duhove u svim vremenima i pobudio ih da razmiljaju o uzrocima tako ogromnih i udnih preobraaja. ak i primitivan ovjek ne moe, a da ne opazi kako je njegov ivot blisko skopan sa ivotom prirode i kako isti procesi koji zamrznu rijeku i lie zemlju njenog bilja ugroavaju i njegov opstanak. Izgleda da su na izvjesnom stupnju razvitka ljudi uobraavali kako su sredstva za izbjegavanje nesree koja prijeti u njihovim sopstvenim rukama i da oni mogu pomou magije usporiti ili ubrzati tok godinjih doba.135 Prema tome, oni su vrili obrede i izgovarali bajalice da bi uinili da kia padne, da sunce sija, da se ivotinje mnoe i da voke donose plodove. Svoje molitve nai preci upuivali su boanstvima koja su trebala da im osiguraju napredak u ivotu, obilnu ljetinu,
135

Dejms Dord Frejzer, Zlatna grana prouavanje magije i religije, Ivanievi, Beograd, 2003., str. 320.
69

pobjedu u ratu i sigurnost u vrijeme vremenskih nepogoda. Meutim, imena koja su Juni Slaveni davali svojim boanstvima i funkcije koje su obavljali, djelimino su, zbog nedostatka domaih pisanih izvora, prekrivena velom tame. Do sada na podruju Bosne i Hercegovine nije pronaen nijedan staroslavenski hram ili svetilite, niti postoje domai pisani izvori za prouavanje religije naih predaka. Osnovni izvori za prouavanje religije starih Slavena su prije svega bogata i iva folklorna graa koja jo uvijek ivi u narodnim obiajima i obredima. Pored toga, prije nego to su se slavenska plemena podijelila na Istone, Zapadne i June Slavene, postojao je jedan zajedniki panteon136 za sve. Stoga nam pisani izvori koji postoje o religiji Istonih ili Zapadnih Slavena, mogu posluiti kao osnova za rekonstrukciju panteona Junih Slavena. Junoslavenski panteon Prema svjedoenju Prokopija (), vizantijskog istoriara iz VI vijeka, Slaveni vjeruju: Da postoji jedan Bog koji proizvodi grom, i koji je gospodar vasione. Oni mu rtvuju stoku i prinose druge rtve. Ne znaju za sudbinu i ne doputaju da ona ima ikakvu ulogu u ljudskim stvarima. Kada im zbog bolesti ili rata prijeti opasnost od smrti, oni se zavjetuju da e, ako se spasu, Bogu prinijeti rtvu. I im se spasu oni to doista i
136

Prema Rjeniku stranih rijei panteon znai: zajedniki hram svih grkih bogova; graevina posveena kultu velikana; u mnogoboakim religijama skup boanstava. Termin panteon u ovom radu koristit emo u znaenju skupa boanstava u mnogoboakim religijama. O znaenju rijei panteon vidi: Marijan Filipovi, Rjenik stranih rijei, Medicinska knjiga, Zagreb, 1995., str. 293.
70

ine vjerujui da su tom rtvom otkupili svoj ivot od Boga. Osim toga oni oboavaju rijeke, nimfe i druga boanstva, a za vrijeme rtvovanja oni gataju.137 Istraivai junoslavenske religije i mitologije slau se da je bog gromovnik vrhovni bog Perun. ini se da je Perun sveslavensko boanstvo jer se tragovi njegovog kulta mogu nai kod svih slavenskih naroda. Brojni toponimi irom junoslavenskoga geografskog podruja dobili su ime po njemu.138 U Nestorovoj hronici zabiljeeno je da se Slaveni zaklinju orujem i Perunom bogom svojim i Volosom, bogom stada.139 Kako emo kasnije vidjeti, nai preci nisu zaboravili svog boga gromovnika, iji kult se u pojedinim segmentima odrao do dananjih dana. I kult Volosa takoer se odrao kod naeg naroda. Pojedini poljoprivredni obiaji i narodne izreke vezani su za ovo junoslavensko boanstvo.140 Svetovid ili Svantevid je boanstvo koje takoer zauzima znaajno mjesto u panteonu Junih Slavena. Bio je posebno potovan na ostrvu Rujan gdje mu se nalazio ogromni
137

Prokopios: "De bello Gothico" . III. . XIV. . Donn. . 334. Navedeno prema: Spasoje Vasiljev, Slovenska mitologija, uraeno po I tampanom izdanju Srbobran, 1928. godine, <http://www.rastko.org.yu/antropologija/svasiljev-mitologija_c.html> (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) 138 Miljenko S., Filipovi, Jo o tragovima Perunova kulta kod Junih Slavena, GZM, Istorija i etnologija, sv.IX, Sarajevo, 1954. str. 181182. 139 Luj Lee, Slovenska mitologija, 1901. godine. http://www.rastko.org.yu/antropologija/lleze-mitologija_c.html (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) 140 piro Kulii, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u prouavanju stare slovenske religije (II), ANUBIH Knjiga XI, Centar za balkanoloka ispitivanja, Knjiga 9., Sarajevo, 1973. godine. str. 143.
71

kip.141 Svetovid je etveroglavi bog s dvije glave naprijed i dvije nazad, tako da je bio u mogunosti da sve vidi. Smatran je za boga rata i zatitnika polja. Prinoene su mu ivotnjske rtve. Nakon pokrtavanja, Svantevit je postao Sveti Vid. Pored mukih boanstava, Juni Slaveni su potovali i enska boanstva i natprirodna bia. Meu njima najpoznatije su Vesna, boginja proljea, Mrana, boginja smrti, te vile ili nimfe. Posebnog traga u obiajima bosansko-hercegovakih muslimana ostavio je kult boginje smrti Mrane u narodu poznate pod imenom Mra. I vjerovanje u vile bilo je veoma raireno. Muslimanske epske pjesme vrlo esto spominju gorske vile koje pomau junacima.142 Obredi, rituali i kultovi koji su utjecali na formiranje staroslavenskih obiaja u kulturi bosansko-hercegovakih muslimana Uz navedena boanstva, iji kultovi jo uvijek traju, navest emo preostale obrede, rituale i kultove koji su utjecali na formiranje staroslavenskih obiaja u kulturi bosanskohercegovakih muslimana. Prije svih, to je kult mrtvih koji spada u najkarakteristinija obiljeja slavenske mitologije. Kult mrtvih zauzima znaajno mjesto u religiji slavenskih naroda, a pogotovu kod Junih Slavena. Uticaji kulta mrtvih i rituala koji su s tim povezani i danas su veoma ivi
141

142

Mira Elijade, Istorija verovanja i religijskih ideja 3, prevela Mirjana Zdravkovi, Bard-fin, Beograd, 2003., str. 33. Kosta Hrman, Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, knj. 2., pjesma br. XLVIII, Sarajevo, 1889. godine.
72

u posmrtnim obiajima balkanskih naroda,143 mistinosti kunog praga, kunoj zmiji itd. Meu muslimanima u Bosni i Hercegovini jo uvijek je zastupljen obiaj trpeze i gozbe nakon sahrane umrlog, to je direktno povezano s vjerovanjem da e to osigurati bolji status umrlom u zagrobnom ivotu.144 Kult kune zmije veoma je rairen meu bosansko-hercegovakim muslimanima. Ovaj kult je, kako emo kasnije vidjeti, povezan s kultom predaka. Kultni znaaj imaju i neki planinski visovi, vrela i peine. Nepostojanje staroslavenskih hramova ili svetilita na prostorima koje naseljavaju Juni Slaveni moe se objasniti sljedeim injenicama: a) Slaveni su svoje vjerske obrede vrili u prirodi b) Krani su na mjestima staroslavenskih paganskih svetita podigli crkve Obje injenice potvrene su u naunoj literaturi.145 Da bi osigurali zdravo potomstvo, obilnu ljetinu, zdravu i naprednu stoku, Juni Slaveni su koristili niz obreda i rituala koji su, ponavljanjem iz godine u godinu, postali narodni obiaji.
143

Ljubomir Relji, Samrtni obiaji i kult pokojnika, Glasnik Etnografskog muzeja, sv. 52-53, Beograd, 1989., str. 125-148.; Kosta Milenovi, Slovenska vera-pogreb, Bosanska vila, Sarajevo, br. VIII, 1890., str. 121-123. 144 Radmila Kajmakovi, Posmrtna gozba kod balkanskih naroda, Makedonski folklor, XV, br. 29-30. Skopje, 1982., str. 77-81.; Galina Lozanova, Obredni trapezi pri pogrebenie u Junite Slavjani, B'lgarska etnografija, 2/1/1991., str. 3-13. 145 O tome vidi: Ivo Pilar, "O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju", Zbornik za narodni ivot i obiaje, br. 28., 1931. godine, str. 1-86.; Muhamed Hadijahi, Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Institut za drutvena istraivanja, Sarajevo 1973. godine.
73

Ouvanost staroslavenskih elemenata u tradiciji bosansko-hercegovakih muslimana Postoji veliki broj naunika koji su krajem XIX i tokom cijelog XX stoljea zastupali miljenje da su bosanskohercegovaki muslimani etniki najii slavenski narod na Balkanu.146 Svoju tezu dokazivali su geografskim poloajem Bosne i Hercegovine koja je kao sredinja junoslavenska drava bila podjednako udaljena od svih stranih utjecaja, a njen preteno brdskoplaninski predio pruao je idealno utoite lokalnom stanovnitvu pred najezdama neprijateljskih vojski. Kada su se naselili na naem podruju, Slaveni nisu iskorijenili lokalno romanizirano stanovnitvo koje se povuklo u brda i postepeno pod jakim utjecajem nadmonijih komija slaveniziralo.147 Bosanski Slaveni, kasnije Bonjaci ili Bosanski muslimani, kao sredinji junoslavenski narod, vrlo malo su se mijeali s drugim narodima, to nije sluaj s okolnim Junim Slavenima u ijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prilino znaajan.148

146

Prema navoenju Mustafe Imamovia to su: Milenko S. Filipovi, piro Kulii, iro Truhelka, te Muhamed Hadijahi. 147 Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, BZK Preporod, 2. Izd., Sarajevo, 1998. godine, str. 22.; O ovoj temi, takoer, vidi: Enver Imamovi, Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici, u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994. godine, str. 14. 148 Interesantno je da su bosansko-hercegovaki muslimani za cijelo vrijeme Osmanske carevine uvali svoj bosanski jezik i nisu prihvatili slubeni turski. O tome Skender Kulenovi, poznati bosansko-hercegovaki pisac
74

Drugi vrst dokaz o izraenom slavenskom porijeklu bosansko-hercegovakih muslimana prua prisustvo obilja rituala, obreda, obiaja i sujevjerja identinih sa praksom ostalih slavenskih naroda. Davne 1900. godine, kada je istraivanje etnogeneze junoslavenskih naroda bilo tek u povoju, dr. Nikola Vitez Grieti Gaparevi navodi kako su Muhamedovci Bosne i Hercegovine sauvali mnogo staroslavenskih obiaja u obitelji: Tako u prositbi, udaji, djeverstvu, kumstvu, pri porodu, smrti, gatanju i vraanju.149 Slino miljenje navedeno je u znaajnoj studiji enidba i udadba u Bosni i Hercegovini u kojoj stoji: Ko eli nai najstarije enidbene obiaje naeg naroda i Slovjena uope, morae ih traiti u onim zemljama, koje su zbog geografskog poloaja do u novije doba najmanje izloene bile stranim uticajima, gdje je narod zbog svoje politike potinjenosti konservativnom tursko-muhamedanskom elementu najlake i najdulje mogao sauvati svoj zaseban starinski ivot, - a to je narod u Bosni i Hercegovini.150
XX stoljea, kae: I evo ga, mirisnom akustikom damije razlijee se u poniznoj u enjivoj melodiji prvi distih Mevluda: Od Allaha koji trai pomoi, neka Mevlud Pejgamberu proui. Tako poinje prevod na "bosanski", a Muhamed-efendija ui na turskom originalu, jer to djeluje uzvienije; "bosanski" prevod ionako svi znaju napamet, ili bar priu pjesme, pa im nije teko slijediti i na turskom, koji niko ovdje ne zna osim Muftije, mene i strica Kunstmalera; jo pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdanji patareni govorili bi "bosanski". U: Kulenovi, Skender, Ponornica, Civitas, Sarajevo, 2004., str. 127. 149 Vitez Nikola Gaparevi Grieti, O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i prasemita, Mostar, 1900. godine. 150 Emil Lilek,enidba i udadba u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, br. X, Sarajevo, 1898., str. 4.
75

Upliv stranih, neslavenskih utjecaja u etnogenezi Srba i Hrvata, rukovodilo je dr. Muhameda Hadijahia da za staroslavenske elemente u kulturi bosansko-hercegovakih muslimana uzima samo one koji su zajednika batina s istonim i zapadnim Slavenima. On kae: Uzeu, dakle, kao staroslavensko ono to nalazim zajednikim kod bosanskih Muslimana i nekog drugog slavenskog naroda, iskljuujui pri tom Srbe i Hrvate, odnosno to se moe dokazati da je egzistiralo u slavenskoj starini neovisno od toga da li je odnosni kulturni element registrovan kod Srba odnosno Hrvata. Drim da je to jedan od najpouzdanijih metoda za utvrivanje stare slavenske kulture.151 Metod dr. Hadijahia je prihvatljiv jer se njime otkrivaju tragovi staroslavenske tradicije svih Junih Slavena, te emo ga i mi koristiti u ovom radu. to se tie kulturnih fenomena koji se mogu nai kod razliitih naroda, pa i kod Slavena, tu emo, takoer, primjenjivati metod dr. Hadijahia koji tvrdi: Prilikom ispitivanja neke kulturne pojave najloginije se orijentirati, ako ima osnove, na svoju, makar daleku starinu, nego li za pojedinu pojavu traiti daleke analogije. Konkretno, ako se za jedan kulturni fenomen bosanskih Muslimana ne nalazi analogija u drugih islamskih naroda, a s druge strane, javlja se u daljoj prolosti junoslavenskih i slavenskih naroda, bez obzira na rairenost tog fenomena drugdje u svijetu, onda je

151

Muhamed Hadijahi, Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Institut za drutvena istraivanja, Sarajevo 1973. godine, str. 2.
76

opravdanije govoriti o kulturnom kontinuitetu nego li traiti uzore na strani.152 Narodne obiaje koje emo analizirati na narednim stranicama, smatrat emo staroslavenskim, ako ih u slinoj ili istoj formi nalazimo kod drugih slavenskih naroda, bez obzira to eventualno postoje tragovi koji upuuju na neki drugi izvor, kao to je, naprimjer, sluaj sa vjerovanjem u urokljive oi, ije porijeklo moe biti, kako emo to kasnije vidjeti, i islamsko. Elementi staroslavenske tradicije u narodnim vjerovanjima bosansko-hercegovakih muslimana Tokom dugog perioda ljudske povijesti, ovjek je potekoe koje su nadilazile njegov racionalni domaaj nastojao prevazii dvijema transcendentnim matricama: religijom i magijom. Iako imaju odreenih slinosti religija i magija se razlikuju po ishoditu, metodu i krajnjem cilju. Svrha religije je da osigura Boiju naklonost i sretan ivot u obje realnosti: ivotu na ovom svijetu i ivotu nakon smrti, dok je magija usmjerena i ograniena samo na ivot na ovom svijetu i prevazilaenje ovozemaljskih potekoa.153 Sveta povijest islama, kranstva i idovstva batini brojne obrede uspostavljene s ciljem pribavljanja naklonosti Jedinog Boga Koji, prema objavljenim Knjigama, prati ljudski rod u njegovom razvoju od prvog ovjeka i poslanika Adema (Adam) i upuuje ga da na, po uenjima religije, ispravan nain zadovolji svoje ivotne potrebe. Premda je krajnji cilj religije
152 153

Muhamed Hadijahi, op.cit., str. 2-3. Bronislav Malinovski, Magija, nauka i religija, Prosveta, Beograd, 1971., str. 85-86.
77

postizanje Boijeg zadovoljstva i blaenstva u Dennetu (raju), religija je, na tom putu, vrlo esto trebala rijeiti iskljuivo zemaljske potrebe.Naprimjer, kina dova koju je uio Boiji poslanik Muhammed na traenje svojih sljedbenika,154 uinjena je s ciljem da padne spasonosna kia. Poslanik je na taj nain ozakonio religijski obred za kiu. Meutim, djelovanje i uenje Boijih poslanika nije u svim vremenima i na svim mjestima bilo tako intenzivno i mono da bi neprestano usmjeravalo ljudski rod eljenim tokom. Kada je uenje Poslanika padalo u zaborav, umjesto religije raala se magija. Magija je produkt ljudskog uma uspostavljena da nadomjesti religiju u prevazilaenju zemaljskih problema. Nemoni ovjek nastojao je monim silama prirode ovladati putem magije. Tako su lovci prije odlaska u lov vrili magijske rituale za to bolji ulov, dok su poljoprivrednici magijskim obredima pokuali upravljati Suncem, kiom i vjetrom, jer je od njih zavisio urod i obilje plodova. Slavni antropolog Dejms Dord Frejzer u svom uvenom djelu The Golden Brough navodi: Prizor velikih promjena koje svake godine preu preko lica zemlje mono je uticao na ljudske duhove u svim vremenima i pobudio ih da razmiljaju o uzrocima tako ogromnih i udnih preobraaja. ak i primitivan ovjek ne moe, a da ne opazi kako je njegov ivot blisko skopan sa ivotom prirode i kako isti procesi koji zamrznu rijeku i lie zemlju njenog bilja ugroavaju i njegov opstanak. Izgleda da su na izvjesnom stupnju razvitka ljudi uobraavali kako su sredstva za izbjegavanje nesree koja

154

Vidi: Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Sarajevo, 2002., str. 412.
78

prijeti u njihovim sopstvenim rukama i da oni mogu pomou magije usporiti ili ubrzati tok godinjih doba.155 Svima je poznat ritualni ples za kiu sjevernoamerikih Indijanca ili razliite rtve za kiu naroda Male Azije. Premda je ishodite i metod razliit svrha je identina svrsi kine dove koju je uio Boiji poslanik Muhammed. Porijeklo narodnog vjerovanja bosansko-hercegovakih muslimana Brdsko-planinski predio Bosne i Hercegovine sa svih strana podjednako udaljen od stranih utjecaja oduvijek je bio prostor u kojem su se razliite religije i kulture susretale, proimale i meusobno nadopunjivale. Kada su krajem VI vijeka Slaveni naseljavali prostore Bosne i Hercegoivne,nisu iskorijenili lokalno romanizirano stanovnitvo koje se povuklo u brda i postepeno pod jakim utjecajem nadmonijih komija slaveniziralo.156 Ve tada je stvorena sinteza izmeu staroslavenske religije naih predaka, o kojoj na alost nemamo domaih pisanih podataka, i religije lokalnog romaniziranog stanovnitva. Premda su paganski Slaveni sve katolike crkve i bazilike na koje su naili poruili i spalili, ipak je odmah nakon naseljavanja Balkanskog poluostrva katolika crkva zapoela
155

Dejms Dord Frejzer, Zlatna grana prouavanje magije i religije, Ivanievi, Beograd, 2003., str. 320. 156 Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, BZK Preporod, 2. Izd., Sarajevo, 1998. godine, str. 22.; O ovoj temi, takoer, vidi: Enver Imamovi, Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici, u: Bosna i Hercegovina od nasjtarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994. godine, str. 14.
79

proces pokrtavanja idolopoklonikih susjeda. Pri tome su poluili ogranien rezultat. Tadanje stanovnitvo Bosne i Hercegovine vremenom je nominalno prihvatilo kranstvo, ali je nastavilo da i dalje njeguje obiaje, obrede i rituale koje su sa sobom donijeli iz prapostojbine. Kranstvo je fomalno ulo u ivot tek pokrtenih stanovnika Bosne i Hercegovine obogativi njihovu duhovnost novim idejama o Bogu i svijetu, ali se ivot obinog ovjeka nije bitno promijenio. Slino je bilo i nekoliko vijekova kasnije s dolaskom islama. Istina, odreeni predkranski i predislamski rituali su zamijenjeni religijskim obredima, ali je stoljetno narodno iskustvo pretoeno u vjerovanje i obiaje uporno opstajalo. Pagansko vjerovanje starih Slavena u vie bogova s razliitim funkcijama kojima su se prinosile rtve i vrili obredi, a koje se vijekovima prenosilo s koljena na koljeno, u dananje vrijeme se manifestuje kroz narodna vjerovanja, mitove i sujevjerja, prisutna meu muslimanima u Bosni i Hercegovini. Vjerovanje u astralnog dvojnika Muslimani u Bosni Hercegovini kao i drugi junoslavenski narodi vjeruju da ovjek ima svoju zvijezdu na nebu. Prema ovom sujevjerju, kad se dijete rodi, na nebu se pojavi njegova zvijezda koja svijetli dok je on iv.157 Padanje zvijezde tumai se tako da e onaj ija je zvijezda padalica umrijeti ili je ve umro.158 Vjeruje se da na nebu ima zvijezda
157

Tomo Dragievi, Narodne praznovjerice, GZM, Sarajevo, juliseptembar, 1907. str. 314. 158 O vjerovanju u astralnog dvojnika vidi: Milenko S. Filipovi, ovjekov dvojnik u narodnom vjerovanju Junih Slovena, ANU BIH Radovi,
80

koliko i ljudi na Zemlji. Zvijezde koje jae svijetle su zvijezde vladara, pa zatim bogataa, a one to malo kilje su zvijezde siromaha. Zvijezde ne valja brojati, jer ako onaj ko to ini, pogodi svoju, umrijet e.159 Navedeno sujevjerje ne treba mijeati s istonjakim vjerovanjem koje je takoer raireno meu muslimanima u Bosni i Hercegovini, a vezano je za utjecaj zvijezda na ovjekovu sudbinu. U narodu se za srenog ovjeka kae: Roen pod sretnom zvijezdom. I meu predislamskim Arapima, bilo je raireno vjerovanje da zvijezde utjeu na ivot ljudi, te da su pomraenje Sunca i Mjeseca zli znakovi. Poslanik Muhammed,a.s, je takva sujevjerja ukinuo pouavajui svoje sljedbenike da sudbinu odreuje Svemogui Bog, a ne nebeska tijela.160 Mistinost kunog praga Meu prvim tabuima s kojima se susreu djeca u muslimanskoj porodici su zabrane vezane za kuni prag. Vrlo brzo dijete naui da je prag poseban dio kue prekriven velom mistinosti i magije. Muslimani u Bosni i Hercegovini i u dananje vrijeme potuju kuni prag na nain da starije osobe
knjiga XXX, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo, 1966. godine, knjiga 10. str.151-157. 159 Tomo Dragievi, op.cit., str. 314. 160 O pomraenju Sunca i Mjeseca Poslanik islama je rekao: Zaista su Sunce i Mjesec Boiji znakovi. Pomraenje Sunca ili Mjeseca ne deava se zbog smrti nekoga ili zbog neijeg roenja. Pa kada vidite to (pomraenje), spominjite Uzvienog Boga. Navedeno prema: Sahihu-lBuhari 2, Poglavlje o namazu prilikom pomraenja Sunca, hadis br.19, str.161.
81

zabranjuju mlaima da stoje na njemu. Vjeruje se da onaj ko stane na kuni prag ini svetogre i izaziva nevolju i nesreu. Raireno je vjerovanje da sjedenje na kunom pragu sluti siromatvu. Stajanje na kunom pragu openito nije poeljno, a pogotovo je zabranjeno kad grmi. Veza izmeu groma i kunog praga ukazuje na posveenost kunog praga Perunu, bogu groma i grmljevine. U Gornjevrbaskoj regiji kuni prag je bio svetinja. Smatralo se da onaj ko stane na kuni prag kao da je stao na Mushaf. Takoer je raireno vjerovanje da ne valja sjediti na kunom pragu, jer to sluti siromatvu. Neki istraivai staroslavenske religije i mitologije svetost kunog praga povezuju s kultom predaka. Spasoje Vasiljev navodi: Sloveni su svoje mrtve ili sahranjivali u polja, pod pragom ili oko ognjita, ili su poloivi ih u amac spaljivali, ili pak na more otiskivali.161 Kuni prag je moan simbol koji simbolizira granicu izmeu dva svijeta u kojima ovjek obitava: svijet topline i ugode koji je unutra i svijet rada, truda, zanimanja i potekoa koji je vani. 162 Na toj granici nalaze se preci koji one unutra tite od zlih utjecaja spolja. Otuda vanost kunog praga u narodnim vjerovanjima svih Junih Slavena. Konano, veoma je interesantan podatak da se kuni prag koristi i kao mjesto s kojeg vrlo izraajno djeluju zle sile, te ga zbog toga sihirbazi veoma esto koriste da svoje sihire stavljaju pod kuni prag onih kojima ele nakoditi. No, to je tema za neki drugi rad.
161

Spasoje Vasiljev, Slovenska mitologija, internet izdanje na adresi: http://www.rastko.org.yu/ antropologija/svasiljev-mitologija_c.html. (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) 162 Ivan Kovaevi, Semiologija mita, 2001. str. 174.
82

Vjerovanje u vile Jo je Prokopije163 primijetio da Slaveni oboavaju rijeke, nimfe i druga boanstva. U predodbama Junih Slavena, vile su predstavljene kao lijepe ene, vjeno mlade, odjevene u bijelo i plavo. Njihova raspletena kosa talasa se niz plea. ive u oblacima, na zemlji, pored izvora, u umovitim gorama, pa ak i u moru. Njihova omiljena zabava je igra. Vole pomoi junacima koje cijene i potuju.164 Slino predstavljanje vila nalazimo u bonjakoj knjievnosti. Epskog junaka Muju Hrnjicu nakon to je zadobio rane lijee vile planinke. Kad je trea dolazila vila, A kad vila opazila Muja, Udari se rukom po koljenu: A, moj Mujo, alosna ti seka, Meer si mi dopanuo rana! Zavlai mu po damaru ruku,
163

Prokopije iz Cezareje, grki , bizantski pisac i lan dvora bizantskog cara Justinijana I. Roen je krajem V vijeka u Cezareji u Palestini. Bio je advokat, a 527. postao je pravni savjetnik bizantskog vojskovoe Belizara kojeg prati u njegovim vojnim operacijama u sukobu s Perzijancima i Vandalima. Kao pisac, u potpunosti je iskoristio svoju poziciju esto nalazei se u ii kreiranja glavnih poteza iz doba Justinijanovog pokuaja restauracije Rimskog carstva i napisao znaajna djela po kojima se prepoznaje kao vrstan historiar. Izmeu ostalog, u svojim djelima Prokopije opisuje obiaje Slavena, vojnu taktiku i provale Slavena na bizantski teritorij. Na osnovu njegovih opisa vri se rekonstrukcija dolaska Slavena u podunavski prostor i njihovi prvi upadi na jugoistoku Evrope. 164 Luj Lee, Slovenska mitologija, 1901.godine, internet izdanje na http://www.rastko.org.yu/antropologija/lleze-mitologija_c.html. (zadnja posjeta 15. 07. 2007.)
83

onda vila progovara mlada: Potecite dvije moje seke, Jedna hajde devetoj planini, Donesi mi devetera cvijea! Druga leti preko mora sinjeg, I donesi vode studenike, Da mu vodom rane isperemo, A od trava melem nainimo.165 Vile se veoma esto spominju u bonjakim epskim pjesmama, gdje imaju znaajnu ulogu. Konstantno pripovijedanje ovih pjesama, njihovo pamenje i usmeno prenoenje s jedne generacije na drugu, utjecalo je na matu sluaoca koji je sluajui pjesme u svojoj dui dramatizovao dogaaj o kojem pjesma govori. Na taj nain je vjerovanje u gorske ljepotice, vile, koje ivot provode u igri i zabavi, opstajalo i ouvalo se meu muslimanima u Bosni i Hercegovini do dananjih dana. Vjeruje se da su vile igrale kolo na livadi obrasloj izrazito modro-zelenom travom koja je obino u obliku polumjeseca. 166 Uz to veoma je raireno vjerovanje, a i ljudi s dubokim uvjerenjem priaju, kako vile tokom noi pletu pletenice od grive dobrih konja.167

Kosta Hrman, Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, knj. 2., pjesma br. XLVIII, Sarajevo, 1889. godine. 166 Ovakvo vjerovanje prisutno je kod muslimana Bugojna, Gornjeg Vakufa, Kaknja, Jajca, itd. 167 Na internet sajtu posveenom vilama http://vile.blogger.ba/ postavljeno je referendumsko pitanje: Da li vjerujete u vile? 59.1% ispitanika i danas vjeruje u njihovo postojanje. (zadnja posjeta 02.11. 2008.)
84

165

Vjerovanje u mru U slavenskoj mitologiji Mra je zli duh koji luta nou, sjedi na grudima usnulih i sie im krv. U Leksikonu religija i mitova drevne Evrope stoji: To moe biti sjenka umrlog ili dua ivog, koja u vidu leptira ili neke druge ivotinje naputa tijelo da bi muila ljude. Vjerovalo se da postaje od enskog dijeteta roenog u krvavoj kouljici ili od djevojke koja se povezala s avolom. Pojavljuje se i u vidu razliitih predmeta, na primjer dlake i slamke, a moe se provui kroz kljuaonicu.168 Prema drugom tumaenju, Mrom se smatra vjetica koja se pokajala i zarekla da vie nee jesti ljude, ve ih samo nou pritiskuje i disanje im zaustavlja. Zlo djelovanje Mre prepoznaje se na osnovu otoka i bola u grudima. irom Bosne i Hercegovine postoji sujevjerje da Mra doe po noi, pritie osobu i ne da joj disati. Rijetka su mjesta u kojima ne postoje osobe kojima Mra ne pravi probleme. Mjetani Planinice, malog naselja na junoj padini planine Radue vjeruju da, ako bi neko osjetio da ga mori Mra, pa je uhvatio izmeu dva prsta i upalio svijetlo, vidio bi je u pravom obliku. Kao zatita od zlog utjecaja Mre na prsa djetetu stavlja se bijeli luk. U djelima koje se bave narodnim lijeenjem meu kojima je Narodno zdravlje od Sadika Sadikovia jedno od najpoznatijih u Bosni i Hercegovini, Mra se tertira kao:
168

Aleksandrina Cermanovi-Kuzmanovi i Dragoslav Srejovi, Leksikon religija i mitova drevne Evrope, Savremena administracija, Beograd, 1992. godine, internet izdanje na http://www.rastko.org.yu/antropologija/slovenska_mitologija. (zadnja posjeta 15. 07. 2007.)
85

Osjeaj povezan sa nekim strahom kada ovjeka neto titi i gui u prsima i ne da mu da die.169 Predskazivanje budunosti i gatanje na osnovu bilja, ivotinja, te zbivanja i dogaanja u prirodi oko nas U oima primitivnog ovjeka, cijeli svijet je iv i aktivno uestvuje u oblikovanju kvalitete njegovog ivota. Na mistaan i tajnovit nain, biljke i ivotinje govore ovjeku i upozoravaju ga na predstojeu nevolju i prirodnu nepogodu. udne praznovjerice i sujevjerja starog svijeta, potovane mudrolije i dovitljivosti narodnih mudraca o pticama, zmijama, domaim ivotinjama, dogaajima i zbivanjima na nama i oko nas, jo od davnih vremena, govore nam o tome kakvo e vrijeme biti, hoe li ljetina ponijeti, da li e stoka biti zdrava i jedra, hoemo li biti zdravi, sretni ili nesretni? Odgovori su tu u prirodi koja nas okruuje. Samo ih treba pronai. Vrlo su rijetke ptice, pogotovo selice, o kojima ne postoje narodna sujevjerja i gatanja. Nesreu ovjeku navjetava kukavica. irom Bosne i Hercegovine postoji sujevjerje da, ako na neijoj kui kukavica zakuka, ta kua e u muku i tugu zapasti. Obino se smatra da e u toj kui neko umrijeti. Uz kukavicu, i gavran je vijesnik nesree. iju kuu on nadlijee, ta kua e uskoro ostati bez domaina.170 S druge strane, lastavica je vijesnik sree, pa se tako smatra da e
Sadik Sadikovi, Narodno zdravlje, XI izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1991. godine, str. 63. 170 Toma Brati,Ptice u narodnom vjerovanju, GZM, XII, Sarajevo, 1900., str. 345-347.
86
169

kua, na kojoj lastavica napravi gnijezdo, biti sretna. Stoga je, prema narodnom vjerovanju, grijeh ubiti lastavicu. Poznata je praznovjerica da crna maka koja prijee preko puta sluti nesreu. U vrijeme kada se metereoloke prilike nisu odreivale na osnovu satelitskih snimaka, za to su sluili razliiti dogaaji i zbivanja u prirodi. Kad je nebo crveno prilikom zalaska Sunca, to je znak da e sutra biti vjetra i kie.171 U Jajcu se vjeruje da jako kreketanje aba najavljuje kiu. Kad obad ubode krupnu stoku, pa se ona zaobda, to je znak za predstojeu kiu. U Takvimu za 1955. godinu, navode se razliite pojave koje najavljuju vedro vrijeme ili padavine. Lijepo vrijeme pretskazuju: abe kada krekeu naveer; pauk kada rano ujutro tka veliku mreu; lastavice kada lete visoko; da se dim okomito die iz odaka itd.172 Padavine najavljuju: Maka kada se umiva apom dugo i ustrajno; gliste kada izlaze iz zemlje; lastavice kada nisko lete i cvrkuu;: pjetao kada ne pjeva izjutra, a pjeva u podne; pele kada nemirno lete oko konice itd.173 Prema narodnom vjerovanju, mijena Mjeseca i utap zadravaju svoje vrijeme i narednih nekoliko dana. Meu muslimanima u Bosni i Hercegovni, veoma je raireno proricanje budunosti na osnovu zbivanja i dogaanja. I danas se, kao i prije stotinu godina, moe uti da e onaj koga svrbi lijevi dlan, dobiti novac, a onaj koga

171

Savo Orlovi, Narodna prognoza vremena, Narodno stvaralatvo, br. 49-52, 1974. str. 103. 172 Nepotpisano, Prognoza vremena, Takvim za 1955. godinu, str. 97. 173 Nepotpisano, Prognoza vremena, Takvim za 1955. godinu, str. 98-99.
87

svrbi desni dlan, dat e nekome novac.174 Uz ova proricanja, kod muslimana u Gornjevrbaskoj regiji, jo uvijek su prisutna sljedea: nije dobro jesti s noa jer e onoga ko to ini udariti kap; kad se neto nenamjerno prolije, osoba prema kojoj je proliveno e neto dobiti; ako bi mukarac proao ispod duge postao bi ensko, a ako bi ena prola ispod duge postala bi muko; prva tenad se bacaju u vodu, jer bi pobjesnjela ako bi odrasla;175 u koga je noni palac
174

Fejzi-beg Muhamed Kulinovi, Neto od narodnom praznovjerju i lijeenju u Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, GZM, Sarajevo, X, 1898., str. 509. 175 Krajem augusta 2010. godine jedna djevojica iz Bugojna bacila je prvu tenad u Vrbas i o tome napravila video zapis koji je nakon objavljivanja na internetu opravdano izazvao buru negodovanja irom svijeta i doveo u neugodnu situaciju djevojicu i njenu porodicu. Premda se in bacanja prve tenadi u vodu ne moe opravdati nikakvim medicinskim razlozima kako to sugerira narodno vjerovanje, on je ipak duboko ukorijenjen unutar slavenskog etnosa. Dovoljno je podsjetiti se na stihove slavnog ruskog pjesnika Jesenjina koji je o ovom obiaju svoga naroda spjevao tunu pjesmu o Kerui: Jutros rano gdje strn umi, lupka, gdje se bijeli trska u guguti, sedmero je otenila kuka, sedmero je otenila uti'. Do u sumrak grlila ih njeno i lizala niz dlaku to rudi, i slivo se mlak sok neizbjeno, iz tih toplih materinskih grudi. A uvee, kad ivina juri, da zauzme motke, il' prut jak, izio je tad domain tmurni, i svu tenad potrpo u dak. A ona je za tragom trala, stizala ga, kao kad uhode...
88

vei od prsta koji je do njega, nadivjet e suprugu, a ako je manji, nadivjet e supruga njega; kome se tuca neko ga spominje; onaj koga bi neko prekoraio nema napretka etrdeset dana. Navedene praznovjerice nisu utemeljene ni na jednoj od religija kojima su nai preci pripadali, ve su plod iskustva naih predaka. Piui svoj interesantni lanak o narodnom praznovjerju prije vie od 110 godina Fejzi-beg Kulinovi kae: Sadanje ivotne prilike naeg naroda se mijenjaju od godine u godinu, od dana do dana dosadanje obiaje, briu mnogo toga, ega se pridravasmo u nainu naeg ivljenja i otvaraju nam nove poglede, stvaraju nove misli. Upravo stoga nalo se ljudi koji se dadoe na sakupljanje narodnog blaga, da ga tako sauvaju za potomstvo. Ovako je do sada ve sabran i tampan najvei dio narodnih pjesama, pripovijedaka, zagonetaka i poslovica...No ipak bi se moralo malo vie paziti i na narodno praznovjerje, jer e se u njemu nai mnoga nit, koja se vue do nas sve od onih drevnih vremena kad su se nai stari klanjali Perunu.176 Narodne praznovjerje je izraz ivotnog iskustva koje se stoljeima taloilo u naem narodu i koje, bez obzira na moderno doba i razvoj nauke i tehnike, jo uvijek uporno opstaje i u odreenom obimu odreuje na narodni ivot.177
I dugo je, dugo je drhtala nezamrzla povrina vode...
176 177

Fejzi-beg Muhamed Kulinovi, op.cit., str. 503. Narodne praznovjerice i sujevjerja prisutna su kod svih naroda. to se muslimana tie, bilo bi za oekivati da je meu Arapima sujevjerje najvie iskorjenjeno, jer se Poslanik, a.s., meu njima pojavio i djelovao.
89

Valja - ne valja Stariji muslimani u Bosni i Hercegovini svoje bremenito iskustvo, izmeu ostalog, prenose na mlae kroz duhovite poslovice i izreke. Tu narodnu mudrost izraavaju rijeima valja ili ne valja. Dovoljno je rei za neto da "ne valja" i svaki daljnji komentar bio bi suvian. Istinitost tvrdnje "valja ili ne valja" nije se provjeravala i u nju se bezpogovorno vjerovalo. Otvarajui rubriku o narodnom blagu, urednitvo Behara je o sintagmi ne valja napisalo sljedee: Te reenice su, kao i obine poslovice, postale, ili na temelju narodnog iskustva, ili, to je veinom, porijeklom iz davne davnine i puke su praznovjerice. Ali, makar i da su praznovjerice, makar da se proteu ak i do poganstva, vrijedno je da se vidi ta sve bezazleni narod vjeruje i kao takvo predaje s koljena na koljeno.178 Veliki je broj tabua izraen formulacijom ne valja i vrijedno bi bilo istraiti ih i na jednom mjestu objediniti. U ovom radu, fokusirat emo se na neke od njih jo uvijek

Meutim, sujevjerje je meu Arapima veoma raireno. U dananje vrijeme, u Kuvajtu postoji sujevjerje da ena dok je u iddetu nakon muevljeve smrti, ne smije dodirnuti pepeo i so, gledati u ogledalo, a posljednje noi u iddetu treba ak da povee oi, da ne bi koga vidjela, jer bi u tom sluaju umrla. Nakon to bi se okupala vodom iz mora, treba da skine maramu i u povratku proe pored nekog mesdida, u ije e dvorite ui na jedna, a izai na druga vrata. Navedeno prema: Mahmd Zahayr Hamwi, ovjek izmeu sihira, uroka i dina, Prijevod s arapskog Ramiza Smaji, Bemust, Sarajevo, 2002., str. 172. 178 Riza-beg Kapetanovi, Edhem Mulabdi, ta ne valja, Behar (list za pouku i zabavu), God. I-X, odabrali Alija Isakovi i Hadem Hajdarevi, El-Kalem, Sarajevo, 1990. str. 90.
90

prisutne kod muslimana u Bosni i Hercegovini, a koji potjeu od starih Slavena i vremena idolopoklonstva. 1. Ne valja: ubiti dadevnjaka ciknue, pa e ogluhnuti.179 2. Ne valja: u utorak od kue polaziti - stii e nesrea u putu. 3. Ne valja: javljati se lovcu, kad ide u lov nee imati ugura.180 4. Ne valja: kad grmi stajati pod trenjom, ili orahom ubie grom. 181 5. Ne valja: kunu zmiju ubiti ubija se bereet .182 6. Ne valja na pragu stajati ili sjediti nema ugura.183 7. Ne valja: praznu beiku ljuljati umrijee dijete.
Hadijahi navodi da je meu bosanskohercegovakim muslimanima rasprostranjen kult dadevnjaka. Po svoj prilici, on stoji u uskoj vezi sa slavenskim kultom voda, izvora i kie. Vidi: Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/19789,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine. str. 316. 180 Nee imati uspjeha. To je vjerovanje prisutano kod svih lovaca na naim prostorima. 181 Slino vjerovanje prisutno je kod drugih stanovnika Balkana. Vidi: Vladimir Ardali, Bukovica Narodni ivot i obiaji, vidi: http://www.rastko.org.yu/antropologija/ardalic_bukovica/ardalic_bukovic a_2_c.html. U navedenom djelu Ardali navodi sljedee: . , , , . , . , ; , '. J , . , ' , ( 17 ), . , ' , , . , , , . 182 U animalnu mitologiju starih Slavena spada kult kune zmije. 183 O mistinosti kunog praga ve je bilo rijei.
91
179

8. Ne valja: preko insana prelaziti nee narasti. 9. Ne valja: rezati nokte u utorak sevep je velikoj bolesti. 184 10. Ne valja zvijezde brojati, potrefit e na svoju pa e umrijeti.185 Salijevanje strave (strahe) Salijevanje strahe (strave) je prastari ritual koji ima za cilj poboljanje opeg psiholokog stanja pacijenta, prvenstveno ublaavanje i otklanjanje straha i izbezumljenosti. Osnovni element ovog rituala je olovo, koje se topi, a zatim u toku samog rituala baca u hladnu vodu. Cilj obreda je istjerivanje zlih duhova i otklanjanje straha iz osobe nad kojom se vri ritual. Analizirajui rije strava,186 Hadijahi tvrdi da ovaj obred ima staroslavenosko porijeklo.187 Meutim,
184

Salmedin Mesihovi u tekstu BiH kroz prizmu historijskog razvitka navodi sljedee: Izgleda da u sklopu toga treba posmatrati i kultove vezane za pojedine dane u sedmici, naroito za utorak koji je u starom vjerovanju vaio za varovni dan kada se posveivalo molitvi, vraanju i magijskim paganskim misterijama. Navedeno prema: Salmedin Mesihovi, BiH kroz prizmu historijskog razvitka, Znakovi vremena asopis za filozofiju, religiju, znanost i drutvenu praksu, br. 6, ljeto 1999. godine) To je najvjerovatnije razlog rairenosti razliitih sujevjerja vezanih za utorak. 185 Ovaj tabu vezan je za junoslavensko vjerovanje u postojanje astralog dvojnika. 186 Rije straha ima dvojako znaenje. Prvo znaenje rijei je veliki strah, teror, a drugo znaenje, koje navodi i Hadijahi je gozba. O znaenju rijei strava vidi: Petar Skok, Etimologijski rijenik hrvatskog ili srpskog jezika, knj. 3., JAZU, Zagreb, 1973., str. 340-341. 187 Muhamed Hadijahi, Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Institut za drutvena istraivanja, Sarajevo, 1973. godine, str. 72.
92

prisustvo olova u obredu salijevanja strahe kao osnovnog faktora kojim se simbolizuje snaga i mo metala da rastjeruje zle demone, ukazuje da obred salijevanja strahe potjee iz perioda prelaska iz neolita u vrijeme poetne primjene metala.188 Ritual salijevanja strahe obavlja se na nain da se dio olova rastopi i ugasi u hladnoj vodi, tako da poprimi oblik ili formu nekog ivog bia ili kakvog predmeta. Vjeruje se da se bolesnik plai lika dobijenog razlijevanjem olova. Nakon irenja islama u Bosni i Hercegovini, ritual salijevanja strave poprimio je islamska obiljeja tako da ga sada uglavnom izvode starice muslimanke uei pri tome odreene odlomke iz Kurana.189 Interesantno je da starija ulema, nije imala nita protiv salijevanja strahe. Sam ritual salijevanja strave vrlo
188

Salmedin Mesihovi, BiH kroz prizmu historijskog razvitka religijske misli, Znakovi vremena asopis za filozofiju, religiju, znanost i drutvenu praksu, br. 6, ljeto 1999. godine. 189 U tekstu Stravom protiv uasa, novinarka magazina BH Dani, Vedrana Seksan, ovako je doivjela obred salijevanja strave: Prije samog procesa salijevanja nana Emina uzme abdest, a zatim ui Jasin i to ono to je sanjala. Tako joj je rekao hoda koji joj je tumaio san. Zatim se ue "kuleuzeta" za zagasu, koja je, kae Emina, sastavni dio strave. Olovo se onda stavi na elo, pa se njime okrui oko glave i tako tri puta. Isti proces uradi se i oko ruku, koje se stave preklopljene na prsa, i na noge. Strava se salijeva na glavu, na srce i na noge, a krajnji cilj je da olovo ne bude rasuto, ve iz jednog dijela, oblo. Obluci se nazivaju srcad. "Od ovoga Kur'ana i olova i vode da te Allah sakloni i sauva od svakakva belaja i bolesti. Amin. ejtana i ejtanskog era, enskog era, dumanskog era. Amin. Tebe i mene da Allah sauva. Da Allah sauva svu vjeru Muhammedovu, s.a.v.s., od svih dumana, a da nam proiri islam u srcima i u itavom svijetu. A tim dumanima da skrati silu da him ne da da nas biju." Nakon ove dove pacijent se pokrije crvenom krpom po glavi, stavi ruke na lea, da se ne opri, asa se stavi na glavu i u nju se izlije istopljeno olovo. Vidi: Vedrana Seksan Stravom protiv uasa, BH Dani - ONLINE http://www.bhdani.com/arhiva/211/t21107.shtml. (Zadnja posjeta 21.02.2007)
93

esto obavljaju starije hode koje su to znanje naslijedili od svojih prethodnika. 190 Sve bri nain ivota, te sve izraeniji psiholoki pritisci i stresne situacije kojima je izloen ovjek danas, uz iskljuivo farmakoloki pristup medicine navedenim zdravstvenim problemima, jamac su da e salijevanje strave, kao obred, opstati u budunosti. Vjerovanje u zle i urokljive oi Vjerovanje da postoje osobe sa zlim oima koje, kad pogledaju ovjeka, ivotinju ili biljku, nanose im zlo, veoma je staro i prisutno kod brojnih naroda irom svijeta. 191 Na postojanje zlih pogleda, aludira i sljedei ajet iz Kurana: Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kada Kur'an sluaju govorei: On je, uistinu, luda!192 Premda veoma staro, vjerovanje u zle i urokljive oi i danas je veoma raireno meu narodima junoslavenskog prostora. Dolaskom islama na nae prostore, vjerovanje u zle i urokljive oi jo vie je pojaano, jer ga, uz navedeni citat iz Kurana, podravaju i odreene izreke Boijeg Poslanika. Prema predanju Vjerovjesnik, a.s., rekao je: Urokljivo oko je istina, i ako ima ita da pretie sudbinu, onda je to urokljivo oko. Zato, kada

190

Hasan ef. Aleti iz Kauna kod Busovae, dugogodinji imam na podruju Gornjevrbaske regije, jo uvijek, u vrijeme kada doe u posjetu dematu Bojska, salijeva strave mjetanima koji to od njega trae. U razgovoru s efendijom Aletiem, doao sam do saznanja da on prilikom salijevnja strave ui sure i iz Kurana i Poslanikove dove za iscjeljenje. 191 Tihomir orevi, Zle oi u verovanju Junih Slovena, Prosveta, Beograd, 1985., str. 14. 192 Kuran, Al-Qalam, 51.
94

vas neko zamoli da mu se okupate, okupajte se!193 Vjeruje se da zlo nosi onaj ko zavidi, te se kao lijek protiv urokljivog oka ui i kao hamajlija koristi poglavlje iz Kurana, Al-Falaq, koje u prijevudu na bosanski jezik glasi: Reci: Utjeem se Gospodaru svitanja od zla onoga to stvara, i od zla mrkle noi kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist krije.194 Pored ljudi, od zlih oiju veoma esto stradavaju i ivotinje. Smatra se da za stoku nema veeg zla od uenja, a lijek protiv toga je izreka: Maallah!195 Na taj nain se stoka titi od zlog oka i uroka. Obredno rtvovanje prlikom izgradnje Prinoenje rtve je sastavni dio svake religijske zajednice. Ljudi su od najstarijih vremena, iz razliitih pobuda, prinosili rtve Bogu. Prva rtva na Zemlji vodi porijeklo od prvog ovjeka Adema i njegovih sinova Kabila (Kain) i Habila (Abel). Kuran o tome nedvosmisleno kae: Ispriaj im priu o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica rtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: Sigurno u te ubiti! Allah prima samo od onih koji su dobri ree onaj.196 Stari Slaveni takoer su prinosili rtve. Prokopije je o obredima starih Slavena zabiljeio: Slaveni vrhovnom Bogu
193

El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi , El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1454., str. 645. 194 Kuran, Al-Falaq, 1-5. 195 Izraz kojim se napredak u porodici i imetku vee za Uzvienog Allaha. 196 Kuran, Al-Midah, 27.
95

rtvuju stoku i prinose druge rtve. Kada im zbog bolesti ili rata prijeti opasnost od smrti oni se zavjetuju da e, ako se spasu, Bogu prinijeti rtvu. I im se spasu oni to doista i ine vjerujui da su tom rtvom otkupili svoj ivot od Boga. Za vrijeme rtvovanja oni gataju.197 Gatanje je kod starih Slavena bilo sastavni dio obreda rtvovanja i izvodilo se na razliite naine. Izmeu ostalog, gatalo se pomou konja kojeg izvedu iz hrama nakon rtvovanja, pa ako bi konj krenuo desnom nogom, smatralo se da e ishod biti dobar, a ako bi krenuo lijevom nogom, vjerovalo se da e ishod biti lo. 198 Nakon to bi se prinijela rtva i izvrilo gatanje, ostatak dana bi se proveo u jelu i piu, pri emu bi glavno jelo predstavljalo meso rtvene ivotinje. Pored obaveznog rtvovanja za vrijeme Kurban-bajrama i akike rtve koja se prinosi za zdravlje i napredak novoroeneta, meu muslimanima u Bosni i Hercegovini, sauvan je trag prastarog rtvovanja prilikom izgradnje. To se ini na takav nain da se na desnom uglu zgrade rtvuje ovan ija krv pada po temelju. Nakon toga, moli se Uzvieni Bog da primi rtvu i podari Svoj blagoslov. Zatim se meso rtvovane ivotinje ispee i dijeli prisutnima. 199 O rtvovanju kurbana
197

Prokopios: "De bello Gothico" . III. . XIV. . Donn. . 334. Navedeno prema: Vasiljev, Spasoje, Slovenska mitologija, uraeno po I tampanom izdanju Srbobran, 1928. godine, <http://www.rastko.org.yu/antropologija/svasiljev-mitologija_c.html> (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) 198 Radoslav Radenkovi, Religijsko-mitske determinante rtvovanja na primerima narodnog predanja june Srbije, Niki zbornik, 1978., str.144. 199 Veoma je interesantno i udno da je ulema u Bosni i Hercegovini odobrila ovaj obiaj prskanja objekata krvlju rtve, koji je u suprotnosti s islamskim unjem i koji erijat zabranjuje. Krv koja istie iz rane na tijelu je prema islamskom uenju neista, pa makar to bila i krv rtvovane
96

prlikom izgradnje kue, u Preporodu iz 1971. godine stoji: Kada se dovri zid kue, obiaj je da se zakolje brave na posjek za zdravlje i napredak ukuana. Brave se zakolje na zidu kue i tragovi krvi na zidu se dugo opaaju. Kada se meso ispee, na ruak se zovu komije i prijatelji, te zajedniki sa ukuanima, majstorima i irgetima ruaju i provesele se.200 rtvovanje kurbana, prlikom izgradnje, poznato je kod muslimana irom Bosne i Hercegovine. Vjeruje se da se na taj nain ukuani i majstori uvaju od nesree za vrijeme izgradnje objekta. Krv kurbana prosipa se na temeljima graevine da je ne bi okrvarila ljudska krv krv majstora. Kada se kua pokriva, pravi se sljeme. Naime, mjetani majstorima donose darove to su uspjeno okonali izgradnju. Oni bi donesene poklone objesili na vrh kue i blagosiljali onoga ko ih je donio rijeima: Maallah, Maallah, fina dara, Donio nam taj i taj Hvala mu, ivio Sina oenio, 'er udo ito mu rodilo Kolo mu hodilo ...

ivotinje. Kuran je o tome nedvosmislen: Reci: 'Ja ne vidim u ovome to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma ta drugo osim strvi, ili krvi koja istie, ili svinjskog mesa, to je doista pogano, ili to je kao grijeh zaklano u neije drugo, a ne u Allahovo ime...'199 Prema ovom kur'anskom ajetu, krv koja istie je pogan, pa je Allahov Poslanik, a.s., kako smo to ranije naglasili, ukinuo predislamski obiaj mnogoboakih Arapa, da krvlju rtvovanih ivotinja mau Ka'bu. 200 Abdulah Genjac, Obiaji kod gradnje kue, Preporod, br. 31., 1971., str. 13.
97

Obiaj mazanja novoroeneta krvlju kurbana koji se za njega rtvuje, Poslanik, a.s., je reformirao na nain da je podrao obiaj rtvovanja kurbana, ali je ukinuo obiaj mazanja djeteta njegovom krvlju. Obiaj rtvovanja kurbana i putanja njegove krvi da tee po temeljima damija i kua predstavlja jo jedan primjer stare predislamske tradicije koja je opstala do dananjih dana.201 Obiaji iz ivotnog ciklusa Tragovi staroslavenske tradicije u praksi bosanskohercegovakih muslimana najjae se osjete u obiajima i obredima vezanim za ivotni ciklus ovjeka. Osiguranje zdravoga i naprednog potomstva, sklapanje od Boga blagoslovljenog braka i sigurnost u ivotu poslije smrti predstavljaju teme koje su od davnina u ii interesovanja religije i magije. Obredi to su ih inili nai preci Slaveni, bez obzira na to da li se radilo o ianju novoroeneta, davanju mukog djeteta u krilo nevjesti nakon svadbe, ili ostavljanju vode na prozoru sobe u kojoj je ivio umrli, inilo se da bi se postigao neki od pomenutih ciljeva.

201

Dnevne novine u Bosni i Hercegovini prenijele su 10. aprila 2010. godine vijest da su elnici bugarskog nogometnog kluba Pirina u namjeri da svojoj momadi donesu sreu na renoviranom stadionu rtvovalo janje te ga zaklalo na sreditu travnjaka. Janjeom krvlju su potom premazali stative i preke oba gola. Bizarnim pothvatom se na neki nain dao 'blagoslov' stadionu na kojem je Pirin prvi put ove sezone zaigrao nakon viemjesene obnove. Vidi: www.sarajevox.com/zanimljivosti/clanak/100410017
98

Obiaji vezani za roenje djeteta U vrijeme kad nije bilo modernih medicinskih sredstava za sigurno zaee, poroaj i razvoj novoroeneta vreni su obredi i rituali preko kojih se nastojao osigurati dobar porod i produenje ljudske vrste. Traenje Boijeg blagoslova za dijete, zdrav razvoj i napredak djeteta, te uvanje djeteta od zlih duhova i njihovih tetnih utjecaja predstavljaju osnovnu funkciju obiaja i obreda vezanih za novoroene. U prvim godinama ivota, najvie brige i panje poklanjalo se zdravlju, snazi i napretku djeteta, te je, stoga, razumljivo da je osnovna uloga obreda i obiaja bila zadovoljenje te potrebe.202 Svi slavenski narodi vjeruju da trudnici treba ispuniti njenu posebnu elja za hranom. Meu muslimanima Bosne i Hercegovine to se naziva udanje. Evo kako je nepoznati autor u drugoj polovini XIX vijeka opisao udanje: "Al je tuno i alosno svake majke stanje, dok zame i "ponese" svoje milo edace; ta ono se opisat ne moe. Jedna je pako osobita tuga i nezgoda, koja nasrne svaku majku bosanku, a to je, da to god jede ili pije, to je riedko ili nigda kuala; ta nemila pouda neprestano je mui i mori, napastuje i drai. Ona hodala il sjedila, samovala il drugovala neprestano o toj stvario misli, o njoj zbori, nju trai, pa kad ju nemoe da dobije, ona vehne i ezne kao tunja uta, dapae vie joj puta ustne i gubice izpusaju i izciepaju se; al to mora biti pouda strahovita."203 Ako trudnica uda na neku hranu, pa joj se ne ispuni elja, gdje god se po tijelu dodirne tu e djetetu biti biljeg u
202

Narodni obiaji Enciklopedija Jugoslavije, Izdanje Leksikografskog zavoda, Zagreb, MCMLXV, str. 246. 203 "Narodni obiaji u Bosni", Bosanski prijatelj, Sisak, 1870., str. 161.
99

obliku eljene stvari. 204 Shodno ovom sujevjerju ene se dotaknu na mjestu koje je vidljivo, ako udaju na neto lijepo, a ako udaju na neto runo, dotakno mjesto skriveno odjeom. Kada trudnica neto poeli, osoba kojoj je upuena molba, duna je da ispuni elju trudnici, jer ako to ne uini, pojavit e joj se na oku jamer ili jamenac. 205 U Bosanskom prijatelju navedena su dva razloga radi kojih se eni ispunjava elja kada uda. Prvi je strah od suze nosee ene, jer je njena suza teka pred Bogom. Drugi razlog je strah da supruzi onoga ko nee trudnici ispuniti elju, takoer nee imati ko elju ispuniti. 206 Funkcija ovoga narodnog vjerovanja je ostvarivanje najboljih uvjeta za razvoj fetusa u majinoj utrobi. Trudnica i njen plod su zatieni, dok su oni koji dolaze u dodir s trudnicom duni da joj ispunjavaju elje, inae e ih stii pretpostavljena kazna. udanje je tako trudnici osiguravalo slobodu da bez traenja dozvole jede bilo ije voe, povre, ili da zahtijeva za sebe i svoj neroeni plod hranu po elji.207 Godinu dana nakon roenja, pozivaju se roaci, prijatelji i komije na obred ianog kumstva djeteta.208 Prije obreda, roditelji odrede ko e biti kum njihovom djetetu. Uobiajeno je da se za kuma bira ugledan, uen, bogat i zdrav ovjek, jer se
204

Stanislav Ciszewski, "udane", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, JAZU, Knj. 4., Zagreb, 1899., godine, str. 187. 205 Jamer ili jamenac je prit na kapku oka. 206 "Narodni obiaji u Bosni", Bosanski prijatelj, Sisak, 1870., str. 162. 207 Stanislav Ciszewski, op.cit., str. 188. 208 Kosta Hrmann pogreno zakljuuje da muslimani pored ianog i vjenanog kumstva praktikuju i kumstvo prilikom sunetluka, to je nepoznato u praksi bosansko-hercegovakih muslimana. O ianom kumstvu vidi: Kosta Hrmann, Kumstvo u Muhamedovaca, GZM; mart, 1889., str. 36-39.
100

vjeruje da se dijete moe baciti na kuma. Najee su kumovi roaci s kojima se na taj nain jo vie uvruju prijateljske veze. Muku djecu nakumit e mukarci, a ensku djecu ene. Kad se okupi rodbina i prijatelji na obred ianog kumstva, kum ili kuma uzimaju makaze i odreu dio kose s glave djeteta, a zatim daruju dijete novcem. Roditelji uzimaju odsjeenu kosu i zakopavaju je pod mladu i zdravu voku. Funkcija ovog obreda sasvim je jasna. Fiziki rast, razvoj i zdravlje djeteta povezuju se sa vokom pod koju je zakopana odrezana kosa. Na taj nain, eli se postii da dijete raste, razvija se i bude zdravo kao mlada voka.Veoma je raireno vjerovanje da odsjeeni dijelovi ovjekovog tijela, poput kose i nokata, ostaju u vezi s tijelom i da se preko njih moe nakoditi ovjeku.209 To vjerovanje potvreno je obredom ianog kumstva prisutnog u praksi muslimana u Bosni i Hercegovini. Obred ianog kumstva nalazimo i kod drugih Junih Slavena, to upuuje na njegovo staroslavensko porijeklo,210 a njegova pojava kod Istonih Slavena upuuje na zakljuak da obred ianog kumstva potjee iz doba stare sveslavenske zajednice.211 Interesantno je napomenuti, to do sada, koliko je meni poznato, nisu primijetili raniji istraivai, da i islamska tradicija, takoer, poznaje i priznaje obred ianja kose
Dejms Dord Frejzer, Zlatna grana prouavanje magije i religije, Ivanievi, Beograd, 2003. str. 238. I prema islamskom uenju vjernici takoer trebaju paziti na odsjeene dijelove kose i nokata jer su to materijali koje sihrbazi (vjetice, arobnjaci) koriste kada ele da naude nekome. 210 Milovan Gavazzi ,iano kumstvo u Lici, Liki zbornik, 1/1978., str. 21. 211 urica Paloija, Nekoliko injenica iz obiaja postrizanja djece kod slavenskih naroda, Etnologia Slavica, 8-9, 1976-1977., str. 202.
101
209

novoroenetu. Prema predanju, kad je Hazreti Fatima rodila sina Hasana, Boiji poslanik Muhammed, a.s., joj je kazao: Fatima, oiaj ga i podijeli sadake u srebru onoliko koliko je teka njegova kosa.212 uvanje djeteta od zlih duhova i uroka, izmeu ostalog, postizalo se oblaenjem nekog dijela odjee, obino arapa, naizvrat. Ovo sujevjerje povezano je sa staroslavenskim boanstvom uma Lesnikom. Od zla njegovoga i zla drugih mitskih bia mogue je zatiti se na nain da se neki dio odjee obue naizvrat. Na taj nain se ponitavao utjecaj zle magije. 213 Kada djetetu ispadne mlijeni zub obiaj je da neko uzme taj zub i baci ga na neko mjesto govorei pri tom magijske izreke. U Gornjevrbaskoj regiji tom prilikom bi se izgovarale rijei: Daj mi, mio, srebrene, evo tebi koane. enidbeni obiaji Sklapanje braka ima viestruku svrhu i cilj. Njime se postie produenje ljudske vrste, stvaraju savezi, te jaa drutvena i ekonomska mo porodice i ire zajednice. Da bi sklapanje braka prolo uspjeno uz Boiju naklonost i blagoslov, inili su se izvjesni obredi i rituali koji su se kasnije uobiajili kod junoslavenskih naroda. Obiaj je meu muslimanima u Bosni i Hercegovini da se prije polaska po nevjestu odredi voa svatovima, stari
212

Abdul Basit Muhammed Es-Sejd, El-Menhedu nebevijji litertibi tiflil muslim, Darul Kuds, 2004., str. 28. 213 Ovaj obiaj prisutan je kod svih naroda Gornjevrbaske regije.
102

svat. Obino se za vou svatovima odreuje najstariji amida, dajda ili neki drugi blinji roak. Ranije su svadbe bile tajne, u smislu da nevjesta krije od roditelja da e se udati, a na svadbeni dan ona tajno napusti svoj dom - ukrade se, a zatim se prikljui svatovima. Kraa djevojaka vrila se iz razliitih pobuda, ali je najei razlog za to bilo siromatvo mladoenje. 214 Tragovi ovog obiaja prisutni su i u dananje vrijeme u situaciji kad mladenci nastoje da smanje trokove svadbe.215 enidbu kraom djevojke praktikovali su mnogi narodi irom svijeta. Stari Slaveni su se takoer enili kraom ili otmicom djevojaka, a pored njih to su inili: Grci, Rimljani, Germani itd.216 Poto se djevojka otimala ili krala, a zatim vjenavala bez pristanka roditelja, trebalo je nakon izvjesnog vremena uspostaviti dobre meuljudske odnose s nevjestinom porodicom. Na taj nain uspostavljen je obiaj mirdija ili mirenja.

Kienje mlade za svadbu

214

Tihomir orevi,Kupovina i otmica devojaka, Na narodni ivot, knj. 2., Beograd, 1930., godine., str. 71-72. 215 Nema pronje, nema darivanja prosaca, nema odlaska po djevojku itd. 216 Tihomir orevi, op.cit., str. 71.
103

Kad bi svadba bila javna, svatovi su prolazei putem kroz nevjestino mjesto nailazili na niz prepreka i barikada. U dananje vrijeme to su uglavnom drveni direci ili konopci koje dre lokalni mladii. Da bi proli dalje, svatovi su duni platiti odreeni iznos u novcu. Obino voa svatova daje najvei iznos, a ponekad je novac koji dadne "stari svat", dovoljan da svi mogu proi. Slian obiaj nalazimo kod Istonih Slavena: Slovaka i Poljaka. U interesatnoj studiji The comparing analysis of the weding customs in The Slovak-Polish borderlend, stoji sljedee: Takoer je uobiajeno da se prave prepreke, brane, koje blokiraju prolaz svatovima. Mladoenja je duan da plati kako bi svatovi mogli proi.217 Svrha ovog obiaja je da mladoenjina porodica plati lokalnoj zajednici iz koje potjee nevjesta gubitak njenog lana. U nastavku rada vidjet emo da je rodbina duna platiti sve usluge koje se ine za nevjestu ili mladoenju. Svekrva doekuje mladu u kunom dvoritu njenoga novog doma. Tu se mladencima d kaika meda da bi im ivot bio sladak. Ako nema meda, dadne im se da popiju malo slatke vode. Zatim se nevjesti u desnu ruku daje Kur'an, a u lijevu pogaa. Davanje Kur'ana i pogae simbolizira dva obilja: obilje duhovne snage, religije i vjere, te materijalno obilje hljeba kao najvanije hrane. Premda se ini da je davanje Kur'ana u desnu ruku obiaj koji ima islamsku pozadinu, ipak je to staroslavesnki obiaj u kojem je Kur'an doao kao zamjena za neku raniju relikviju koja se davala mladi pri ulasku u njen

217

Kornelia Jakubikova, The comparing analysis of the weding customs in The Slovak-Polish border-lend, Etnologia Slavica, XII-XIII/1980-1981., Bratislava, str. 77.
104

novi dom.218 Obiaj davanja pogae ili hljeba nevjesti prilikom ulaska u muevu kuu, te lomljenje pogae nad njenom glavom i dijeljenje njenih zalogaja svatovima, izvrava se sa ciljem zadobijanja Boijeg blagoslova i materijalnog blagostanja. Ovaj obiaj rairen je i kod drugih slavenskih naroda.219 Kad nevjesta ue u novi dom, prema obiajima Junih Slavena, donese joj se muko dijete koje ona dri na koljenu, ljulja ga u krilu i daruje ga poklonom. Obiaj nakoljeneta simbolie plodnost, odnosno nadu da e nevjesta uskoro u naruju milovati svoje dijete.220 Nakon nevjestinog dolaska u mladoenjinu kuu obiaj je da njen svekar i njegov brat ili neko drugi iz porodice, posjete nevjestinu rodbinu i daruju je. Ovaj obiaj naziva se mirdije. Njegova svrha je jasna i nedvosmislena, a to je postizanje dobrih odnosa izmeu novih prijatelja i ublaavanje bola zbog odlaska lana porodice. Obiaj da se odmah nakon nevjestinog prelaska u novi dom posjeti njena porodica, poznat je kod muslimana u naim krajevima i ima staroslavensko porijeklo. Jedina razlika je u tome da li u posjet nevjestinoj

Muhamed Hadijahi, Brane ustanove u bosanskih Muslimana prije 1946. godine, POF, XXX/1982., str. 155-168. 219 Vie o tome vidi u: Radost, Ivanova, Svadba kao sistem znakova, Kodovi slavenskih kultura, br. 3, Beograd, 1998. godine, internet adresa http://www.rastko.org.yu/rastko-bg/folklor/rivanova-svadba.php; Kornelia Jakubikova, The comparing analysis of the weding customs in The Slovak-Polish border-kend, Etnologia Slavica, XII-XIII/1980-1981., Bratislava, str. 78. 220 Ana Plotnikova, Dijete u svadbenoj ceremoniji junih Slovena, Kodovi slovenskih kultura - Brak, br. 3, 1998. godina. Vidjeti na http://www.rastko.org.yu/projekti/kodovi/kodovi_eng.htm; (zadnja posjeta 15. 07. 2007.)
105

218

rodbini odlazi zet i nevjesta, ili neki drugi lan mladoenjine porodice.221 Sedmicu nakon dolaska nevjeste u mladoenjinu kuu, organizovala bi se kna. Na irem podruju Jajca ovaj obiaj naziva se krna. To bi uglavnom bilo srijedom. Mlada sjedne na sred sobe, a kuma je knije. Knila bi joj ruke i noge. Iznad nevjestine glave, djevojke bi razastrle svileno platno duvak. Nakon toga, okreui se na desnu stranu, djevojke pjevaju pjesme prozivajui prisutne da ih daruju. U Jajcu se na duvaku pjeva: Mladoenjo, diko naa Dika te je i rodila U njedrima zlatna kesa I u kesi dva dukata! Prozvani je duan da se odazove i baci novac na duvak. Nakon toga, djevojke ponovo pjevaju prozivajui drugu osobu. Kada se zavri obred kne, djevojke dijele novce izmeu sebe, a ponegdje se daje siromanim djevojkama. Dobijenim novcem od pjevanja na duvaku djevojke su kupovale vez za sopstveno ruho. etvrtakom se pravila sveana veera pir. U Gornjem Vakufu se na pir nosila pita i pogaa. Nakon veere, obavljalo se erijatsko vjenanje. U isto vrijeme, dok se u kui obavljao pir i vjenanje mladenaca, ispred kue okupljali su se vukovi, mladii koji su momkovali zajedno sa mladoenjom. Oni obilaze selo i zavijaju ispred kua traei darove u hrani.

221

piro Kulii, Matriloklani brak i materinska filijacija u narodnim obiajima Bosne, Hercegovine i Dalmacije, P.O., Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1958., str. 62-63.
106

Knijenje mlade

U okolini Bugojna, voa vukova nosi bisage za hranu koju kasnije dijeli sa ostalim vukovima. Svrha vukova je materijalno nadoknaivanje gubitaka momaka i njegovog prelaska u oenjene. Nakon podjele hrane, vukovi bi odlazili do mladoenjinog prozora i pjevali: Siver pticu gonja po oblaku Mladoenja mladu po buaku. Subotom bi se organizovale trke za djecu i starije. Djeca bi se darivala slatkiima, a za starije nagrada je obino bila koulja. Poslije svadbe dogovaraju se pohodi, prva posjeta nevjeste, zeta, njegovih roditelja i ue rodbine novim prijateljima nevjestinoj rodbini. Kad gosti stignu, a obino se planira da dou na veeru i konak, uz njih se okupi ua nevjestina rodbina. Tad se pristupa obiaju vezivanja ili vjeanja zeta. U Jajcu se to inilo na sljedei nain: Neko od ukuana neprimjetno prospe po zetu peninog brana. Nakon tog drugi ovjek kae: Ovdje ima hajduka. Ko je?, pitaju ga. On bi tada rekao: Ja sam pratio trag brana koji me je

107

doveo do ovog ovjeka, pa bi pokazao na zeta i brano na njegovim leima. Na taj znak, ljudi iz nevjestine rodbine izvadili bi spremne lance i poeli ga vezati. Ako je zet bio drag punici, ona bi ga odmah otkupila, a ako nije, pustila bi da ga sveu, pa bi ga nakon izvjesnog vremena otkupila kolaima i drugim poslasticama. U Gornjevrbaskoj regiji nije se izvodila nikakva posebna predstava prije vezivanja zeta ili neke druge osobe. Zetu bi kazali kako ima lijepe arape, a potom bi ga zgrabili za noge i vezali. Obiaj je bio da mukarci i ene sjede u odvojenim prostorijama, to je omoguavalo da se isti scenario odigra i meu enama. Meu enama vezivala se mladoenjina mlaa rodica. Ako niko ne bi bio vezan, u Jajcu bi nova svekrva pjevala: Vi' kue mi trenja vinja Ne smije mi niko nita! S ovom pjesmom ona bi izazivala okupljene ene i tada bi sigurno dolazilo do vezivanja koje je punica morala platiti kolaima i slatkiima. Navedeni obiaj prema Kuliiu odraava sukobe izmeu mladoenjine i nevjestine strane koji seu u daleku prolost u vrijeme kad se prelazilo iz matrilokalnog u patrilokalni brak. 222 Navedeni obredi i simboliki ini, to ih mlada izvrava u rodnoj, a mladoenja i svekrva u svojoj kui, imaju istu funkciju i svrhu koja se uglavnom sastoji iz sljedeeg: da mlada ima puno mukog poroda, te da nema problema prilikom poroaja; da joj ivot u novom domu bio sretan i sladak i da s njom izobilje doe u kuu; da ni njoj ni njenim novim
222

piro Kulii, op.cit., str. 64.

108

ukuanima ne naude zli dusi; te da se time oznai da se mlada prima kao novi lan porodice s punim pravom na opskrbu, zatitu i dunostima u novoj kui u kojoj treba da bude pobona, ponizna, pokorna i posluna prema svekru, svekrvi, muu i drugim starijim ukuanima, a milostiva prema mlaima.223 Posmrtni obiaji ovjek se boji smrti. Podsjeanje na smrt i prestanak ivota, oduvijek je kod ljudi izazivalo zebnju i strah. Strah od smrti mogue je pobijediti uenjem o seljenju dua koje nalazimo u budizmu i hinduizmu, te vjerovanjem da smrt ne predstavlja kraj i nitavilo, ve novi poetak to je znaajka objavljenih religija. Prema vjerovanjima arhaikih: animistikih i politeistikih religija ivi su duni osigurati umrlom sve to mu je potrebno za ivot na drugom svijetu. Stoga nije nikavo udo to su grobnice umrlih prave riznice arheolokih materijala, na osnovu kojih se moe vrlo vjerno rekonstruisati nain ivota drutvene zajednice kojoj je umrli pripadao. Stari Slaveni imali su izrazito razvijen kult umrlih. U Bosni i Hercegovni se kult mrtvih ukorijenio u obrednu praksu tako duboko da ga ni bogumilsko uenje koje je preziralo sve materijalno, nije moglo unititi, ve ga je, ak naprotiv, njegovalo i unapreivalo.224 Poznati arapski putopisac Ibn Fadlan je, boravei meu Rusima, zabiljeio sljedee: Vidio
223

224

Emil Lilek, op.cit., str. 4. Muhamed Hadijahi, Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu steaka, Radovi III, Zenica, 1973., str. 287.
109

sam njihov obred oko mrtvaca. Umro jedan bogata. im je umro, zakopali su ga u zemlju metnuvi uz njega raznih pia i jela, dok mu priprave odijelo i lau, na kojoj e biti spaljen sa svojom robinjom. Njegov imetak razdijelili su na tri dijela. Jedan dio nasljednicima, drugi za obred, a trei za pie na dan spaljivanja. Jedna od njegovih robinja sama je pristala da bude spaljena. Postavili su lau na kojoj je pod zastavom krevet nakien skupocjenim stvarima. Zatim su izvadili mrtvaca iz groba obukli mu najskuplje odijelo i postavili ga na krevet u lai. Uz njega su stavili vie vrsta hrane. Tada su doveli jednog psa, rasjekli ga na dvije polovice i bacili u lau. Sve njegovo oruje stavili su u lau. Zatim dovedoe dva konja, ubie ih, a onda sjeeno meso bacie u lau. Tako isto uinie s dvjema travama, pijevcima i kokoima. Zatim su doveli jednu staru enu, koju zovu "aneo smrti" i koja e robinju spaliti. Obadvije su uvedene u lau. Robinja prui skupocjene narukvice staroj eni kao dar, to e je spaliti. Poto se oprostila sa svim prisutnima, starica je uvede pod zastor. Vidio sam da je izgubila svijest. Zatim je ulo est ljudi koji su robinju drali, dok ju je starica zadavila, za vrijeme ega su bubnjevi udarali da joj se glas ne bi uo, te ostale ene prestraile, pa bi se kanje mogle ustegnuti od spaljivanja. Zatim su izali svi iz lae, a najblii roak mrtvaca pristupi s bakljom i baci je prvi na lau, a onda ostali zaredae sa bakljama. Tako je laa izgorjela, a vjetar pepeo raznio. Kasnije su tu postavili znak. Pri kraju procesa prie jedan meni i preko tumaa mi ree: 'Vi ste Arapi budale; zakopate najdraeg vam druga u zemlju, da truhne, a mi ga spalimo i u

110

jednom asu ide mu dua i pepeo u Raj. Zar nijesi vidio kako mu brzo vjetar pepeo odnese?225 Najstariji izvori o pogrebnim obredima starih Slavena, govore o stravi i trizini, sveanostima s jelom i piem prireivanim u ast umrlog. Ruska kneginja Olga u X vijeku poruuje Drevljanima: Evo me, dolazim k vama, spremite dosta medovine pored grada, tamo gdje ste pogubili moga mua, hou da uinim triznu svom muu.226 Strava i trizina su vrste obreda za duu umrle osobe to su se u odreenom obimu odrale u Bosni i Hercegovini sve do dananjih dana. Kad je bosansko-hercegovako stanovnitvo primilo islam nastavilo je da i dalje odrava i uva neke predislamske, staroslavenske obiaje. Ti obiaji su se, istina, islamizirali, ali, kad se s njih skinu naslage islamskog jasno se ukae predkransko, staroslavensko porijeklo. Uzalud su teolozi razliitih vjerskih zajednica nastojali ukinuti obiaje iz doba paganstva, jer im to, kako svakodnevna praksa pokazuje, nije uspjelo. Meu Junim Slavenima jo uvijek je ivo sujevjerje o vjesnicima skore smrti. Ti znaci su vezani za snove, ali i za neuobiajeno ponaanje domaih ivotinja i ptica. Muslimani Gornjevrbaske regije vjeruju da u snu vaditi zube znai da e umrijeti neko ija smrt e zaboljeti. Gavran i kukavica su poznati vijesnici smrti i skore nevolje to prijeti da zadesi kuu nad kojom oblijeu. Pouzdan znak

225

Mehmed Handi,Izvjetaj Arapa o Slavenima, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. II, Ogledalo, 1999. godine. 226 Luj Lee, Slovenska mitologija, 1901. godine. http://www.rastko.org.yu/antropologija/lleze-mitologija_c.html (zadnja posjeta 15. 07. 2007.)
111

smrti moe biti i zavijanje i cviljenje psa uvara, pogotovo ako to ini na kunom pragu. Umrlom se na stomak stavlja klju, a cijelu no kod njega bdiju rodbina, komije i prijatelji pazei da preko njega ne bi prela maka. Naime, vjeruje se da e se umrli, ako se nadme ili ako preko njega pree maka, povampiriti i prikazivati nakon smrti.227 Kad se umrli iznese iz kue za njim se prosipa voda jer se smatra da voda od kupanja umrlog posjeduje magina svojstva. Osoba koja se plai smrti treba da se umije preostalom vodom od gasuljenja (kupanja umrlog), pa e se osloboditi straha. Nakon ukopa, u sobi umrlog pale se svjetla etrdeset dana, a na prozor se nou ostavlja aa vode koja se ujutru prosipa na voku. To se ini zato jer se vjeruje da umrli etrdeset dana dolazi svojoj kui prije nego to stvarno napusti ovaj svijet. Slina vjerovanja prisutna su i kod drugih slavenskih naroda. Uticaji kulta mrtvih i rituala koji su s tim povezani i danas su veoma ivi u posmrtnim obiajima balkanskih naroda.228 Obiaj koji predstavlja materijalnu potekou porodici umrlog, a koji je u suprotnosti s islamskim uenjm, jeste obiaj spremanja ruka nakon denaza-namaza. Naime, nakon obavljenog ukopa, imam i dematlije odlaze u kuu umrlog gdje se, prije ili poslije uenja sure Ja Sin i dove, obavezno priprema ruak "za rahmet" umrloj osobi. Ovaj ruak ili gozba, nakon denaze, veoma podsjea na ve spomenuti staroslavenski obiaj trizine. Iako je obiaj spremanja ruka
227

Ljubomir Relji, Samrtni obiaji i kult pokojnika, Glasnik Etnografskog muzeja, sv. 52-53, Beograd, 1989., str. 145.; 228 Kosta Milenovi, Slovenska vera-pogreb, Bosanska vila, Sarajevo, br. VIII, 1890., str. 121-123.
112

nakon denaze predislamskog porijekla ostaje otvoreno pitanje da li je taj obiaj prisutan kod bosansko-hercegovakih muslimana oduvijek, ili je u nekom vremenskom intervalu ukinut, pa je, zatim, pod utjecajem drugih religija ponovo uveden? Uzrok ovoj dilemi su svjedoenja muslimana iz udaljenijih sela Gornjevrbaske regije naseljenih iskljuivo muslimanima koji su mi tokom istraivanja kazali da se ranije nije spremala nikakva hrana nakon denaze, ve da se to uobiajilo u zadnja dva desetljea. Interesantno je da su islamski i katoliki uenjaci nastojali ukinuti ovaj, oigledno, neznaboaki obiaj, ali s vrlo malo uspjeha. Tako fra Mato Topi u vezi s obiajem dae (poduja) kod itelja Prozor-Rame kae: Poslije sprovoda ilo se kui na dau. Fratri su se dugo borili protiv obiaja dae. Negdje su uspjeli, a u mnogim selima jo postoji.229 Svrha ovog obiaja kod muslimana ista je kao i kod krana, a to je vjerovanje da umrli od toga ima korist, te se radi toga i insistira da se neto pojede "za rahmet". Staroslavensko porijeko ovog obiaja potvruje injenica da je prisutan i kod muslimana Rusije. Poetkom prolog stoljea list Behar je u rubrici Kulturne biljeke pod naslovom Svadbe, suneti i pokopi objavio sljedee: Krimska novina Terduman donosi dva lanka, iz dva razna kraja u Rusiji, gdje u velikom broju obitavaju muslomani. Oba dopisnika tue se na rasko, koji je u njihovim krajevima postao obiaj, da se na svadbe, sunete i pokope troe ogromne svote novaca. Ko more i ko ne more izvrgnut je tame gadnome obiaju koji se protivi vjeri i razumu. Bogata pokrajina irvan, veli dopisnik, vie od
229

Fra Mato Topi, Ramske starine, Franjevaki samostan Rama-it i Svjetlo rijei, Rama-Sarajevo, 2005., str. 151.
113

luksusa strada nego bi stradala od potresa. Ta je bolest veinu zarazila, dahilske oi sve vie crne, um se sve vie gasi, napretku se sve vie staje na put, eriat sve se vie zaboravlja. Oni koji su pozvani, da lijee tu bolju kao na pr. ulema i prvaci, oni sami slijepo se pokoravaju toj zloj navici. Svaki dan se pue veliki kazani halve u slavu mrtvih, a plodne zemlje pokrivaju bankovnim papirima, a taj obiaj nije islamski, nego ostatak iz poganskih vremena.230 Spravljanje ruka nakon denaze je rtva ivih uinjena s ciljem opskrbljivanja umrlih hranom i piem. U nekim religijma na niem stupnju razvoja hrana i pie se prinose direktno preminulom i ostavljaju se na njegov grob. U dananje vrijeme tako postupaju pojedine grupacije Roma u naoj zemlji. 231 Vii stepen prinoenja rtve je dostavljanje ovozemaljskih potreba: hrane i pia, preko posrednika, tj., tako da srodnici i poznanici umrlog u njegovo ime konzumiraju hranu i pie. 232 To je sutinski razlog zbog kojeg se tako jako insistira na tome da se neto pojede nakon denaze. U vezi sa praksom pripremanja hrane za prisutne na denazi, potrebno je istai da je, prema islamskoj tradiciji, koju je uspostavio Boiji Poslanik, a.s., lijep obiaj da komije porodici umrlog spreme i donesu hranu, jer je njih alost omela od obinih, svakodnevnih poslova, a ne da porodica umrlog
230

Behar: list za pouku i zabavu, god. I-XI (1900-1911), izbor, odabrali Alija Isakovi i Hadem Hajdarevi, El-Kalem, Sarajevo, 1990. godine, str. 73. 231 Bonjaci u Bugojnu vrlo esto dolaze u Medlis IZ da se ale na neislamsko ponaanje Roma koji svojim umrlima ostavljaju alkoholno pie na grob. 232 Radmila Kajmakovi, Posmrtna gozba kod balkanskih naroda, Makedonski folklor, XV, br. 29-30. Skopje, 1982., str. 77-78.
114

sprema hranu drugima. Jedne prilike kad je umro neki lan Daferove (prijatelj Boijeg Poslnika, a.s.) porodice, Muhammed, a.s, je rekao: Spremite hranu Daferovoj porodici; njima je dolo ono to ih je zaokupiralo.233 Obiaj je da se u kui umrlog prekrivaju ogledala, a pod direktnim utjecajem toga obiaja u dananje vrijeme prekriva se i televizor. To je znak da je kuu pogodila alost. Prema staroslavenskoj tradiciji, ogledalo se prekriva da se ne bi ljeina prorunijela.234 Uz to, meu balkanskim narodima veoma je raireno vjerovanje da se dua umrlog moe zadrati u kui ogledavajui se.235 Vrlo je intresantno da je meu brojnim narodima irom svijeta raireno sujevjerje da je ovjekova dua u njegovom odrazu u vodi ili ogledalu. U staroj Indiji i Grkoj postojalo je pravilo da se ne gleda u sopstveni odraz u vodi. Prema Jamesu Georgeu Frazeru, upravo se ovim vjerovanjem moe objasniti rasprostranjeni obiaj da se ogledala prekriju ili okrenu prema zidu kada se desi smrt u kui. On navodi da narodi koji to ine: Strahuju da bi duu koja se projektuje iz ovjeka u obliku njegovog odraza u ogledalu mogao odnijeti duh preminulog za koga se obino vjeruje da se nalazi u kui i oko kue jedno odreeno vrijeme.236

233

Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1, Sarajevo, 2002. godine, str. 428. 234 Muhamed Hadijahi, Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Institut za drutvena istraivanja, Sarajevo 1973. godine, str. 77. 235 Slobodan Zeevi, Samrtni obiaji u okolini Zajeara, Glasnik etnografskog muzeja, 42/1978., Beograd, str. 383-397. 236 Dejms Dord Frejzer, Zlatna grana prouavanje magije i religije, Ivanievi, Beograd, 2003. str. 199.
115

U staroslavenske posmrtne obiaje opstale do dananjih dana, svrstavaju se obredi za due umrlih koji se ine nakon ukopa u tano odreeno vrijeme. Slaveni su vrsto vjerovali da umrli nastavljaju ivot i nakon smrti, to se jasno vidi iz pogrebnih rituala kao to su pogrebne igre. U Leksikonu religija i mitova drevne Evrope, navodi se da su: Treeg, sedmog, dvanaestog i etrdesetog dana poslije smrti pokojnicima na grob donoeni hrana i pie, kao i posle 6 i 12 meseci. Posebni praznici mrtvih - zadunice - proslavljani su i na grobovima i po kuama, u rano prolee i u kasnu jesen.237 Najstarije svjedoanstvo o obredima za due umrlih kod slavenskih naroda zabiljeio je izmeu 930-940. godine arapski putopisac Ibn Rusta: Istoni Slaveni imali su obiaj da spaljuju tijelo umrlog. Sledeeg dana po spaljivanju pokojnika, oni odlaze na mesto gde je to obavljeno, sakupljaju pepeo i stavljaju ga u urnu, koju zatim smetaju na humku. Godinu dana po smrti pokojnika, uzimaju dvadeset kraga meda (medovine), nekad malo vie a nekad malo manje, i nose ih na onu humku, gde se okuplja porodica pokojnog, jedu, piju i zatim se razilaze.238
237

Aleksandrina Cermanovi-Kuzmanovi i Dragoslav Srejovi, Leksikon religija i mitova drevne Evrope, Savremena administracija,Beograd, 1992. godine, internet izdanje na http://www.rastko.org.yu/antropologija/slovenska_mitologija. (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) 238 Navedeno prema: ore Jankovi, Slovenski i srpski pogrebni obred u pisanim izvorima i arheoloka graa,http://www.rastko.org.yu/arheologija/djankovic/djankovicsahrane.html (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) prijevod prema A. Ja. Garkavi, Skazanija musul'manskih pisatelej o Slavjanah', i Russkih' polovine VII veka do konca X veka po r. H.), Sanktpeterburg', 1870. godine.
116

Obrede za due umrlih nalazimo i kod junoslavenskih naroda. Njihova svrha je uspostavljanje uzajamnog odnosa izmeu ivih i mrtvih. Osoba smru ne prestaje da bude aktivni lan drutvene zajednice, ve samo mijenja mjesto boravka. Od ivih savremenika on se seli ka mrtvim precima.239 Istraivajui razloge koji podstiu ljude da u odreeno vrijeme ine poduja svojim umrlim, Galina Lozanova zakljuuje: Izmeu dva svijeta, svijeta ivih i svijeta mrtvih odvija se reciprona razmjena. Sa svoje strane ivi su duni u odreeno vrijeme sjeati se umrlih i prinositi im darove, uglavnom u hrani i piu, dok mrtvi, s druge strane, uvaju ive od uticaja zlih duhova iz njihovog svijeta.240 U dananje vrijeme, muslimani u Bosni i Hercegovini obavljaju obrede za umrle nakon sedam i etrdeset241 dana, rjee nako est mjeseci, a gotovo redovno godinu dana nakon smrti. Poznati srpski etnolog, Tihomir
239

Andrej Brencz, The Polish funeral rite as The rite de passage, LUD, 71., 1987., str. 229. 240 Galina Lozanova, Obredni trapezi pri pogrebenie u Junite Slavjani B'garska etnografija, 2/1/1991., knj.I, str. 4. 241 Jer se smatra da dua umrlog tek tada naputa ovaj svijet. Interesantno je napomenuti da se obredi za due umrlih nakon etrdeset dana vre i u drugim kulturama, a ne samo slavenskim. F. De Jong u tekstu Mistika bratstva i narodni islam navodi: U Egiptu je, na selu, obiaj da se mrtvim u grob stavi primjerak Kurana i drugi predmeti, a takoe i prekriva, u koji je tijelo umotano, ispisuje se stihovima iz Kurana i to prije svega iz suretul-Kehf i suret Ja-sin, iako se ovi obiaji osuuju od strane ortodoksne tradicije. Po elji rodbine, na kraju alosti etrdesetog dana nakon smrti odrava se zikr na grobu umrlog. Vidi: F., De, Jong, Mistika bratstva i narodni islam, Islamska misao, br. 122., 1989. Pored toga, u Starom zavjetu stoji da je balzamovanje Jakova oca Josipovog trajalo etrdeset dana: Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. Poslije toga Josip naredi lijenicima koji su se nalazili u njegovoj slubi da mu oca balzamiraju, i oni balzamirae Izraela. Trebalo je etrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Vidi: Biblija, Stari Zavjet, Knjiga Postanka, 50/3.
117

orevi, molitve za due umrlih muslimana poetkom prolog vijeka opisao je na sljedei nain: "Sedmog dana od smrti ostavlja se umrlom jediunluk (sedmina). Tada se pravi halva. Od ove halve svako eljade iz komiluka okusi i u sebi oita molitvu Elfatiha za duu umrlog. Umjesto dece koja ne bi znala ove molitve itaju je stariji. Halva se pravi i o krkunluku (etrdesetnici), altiai (polugodinjici) i senluku (godinjici) od smrti. Ako je umrli iz imunije kue onda o polugodinjici i godinjici njegovi pozovu komije prijatelje i hodu, pa svi skupa dre molitvu za duu umrlog. To se zove tavit."242 Obino se za sedminu ili eteresnicu proui sura Ja - Sin i Tewhid, a sevabi od prouenog poklanjaju se pred due umrlih. Neizostavni dio ovog obreda je ruak za prisutne, a koji ima slinu svrhu kao i jelo poslije denaze. 243 Molitve za due umrlih nisu specifikum samo muslimana u Bosni i Hercegovini, ve i pripadnici katolike, odnosno pravoslavne crkve takoer izvravaju vjerske obrede za svojer umrle. 244
242

Tihomir orevi, "Samrtni obiaji u Turaka", Na narodni ivot, knj. V Beograd, 1932. godine, str. 91. 243 Iz iskustva znam da domainima vrlo teko pada ako imam ili neko od prisutnih na tevhidu ne prisustvuje ruku koji je za taj obred pripremljen jer se smatra da se time nanosi uvreda i domainu i umrlom. 244 U istonom ortodoksnom hrianstvu poduja se ine nakon tri, sedam, etrdeset i godinu dana od smrti. Vjeruje se da dua treeg dana poslije smrti prolazi kroz kunje i potrebne su joj molitve ivih. Tada rodbina komije i prijatelji izlaze na grob i pale svijee za umrlog. Isto ine i nakon sedam dana, odnosno u prvu subotu po smrti. etrdesetog dana poslije smrti dua saznaje svoje mjesto u Raju ili Paklu, i kua neka rajska uivanja, odnosno strahuje od paklene vatre. U zapadnom katolianstvu misa zadunica moe biti prije ukopa, poslije ukopa ili neki drugi dan u dogovoru sa sveenikom. Za umrle se prireuju "gregorijanske mise" tj., 30 misa koje se ine uzastopno 30 dana za duu umrle osobe. Vjeruje se
118

Prenoenje tabuta ili lijesa ugledne i istaknute osobe na uzdignutim rukama takoer je staroslavenski obiaj prisutan u tradiciji muslimana u Bosni i Hercegovini. Obiaj prenoenja ugledne osobe iznad glave nalazimo kod Istonih Slavena meu Rusima.

Na crteu iz XI stoljea vidi se kako etiri ovjeka prenose tijelo sv. Borisa poloenog na saone. Na drugoj fotografiji je prenos tabuta rahmetli Hamdije Kreevljakovia 1959. godine

Na slian nain meu muslimanima u Bosni i Hercegovini prenosili su se tabuti uglednih osoba, meu kojima su: Demaludin auevi, Hamdija Krevljakovi, Osman Sokolovi, Ahmed Smajlovi, hfz. Sinanudin Sokolovi, Alija Izetbegovi itd.245 Godinji i ratarski obiaji Osnovna ljudska djelatnost od postanka svijeta do dananjih dana jeste opskrba hranom. Savremeni ovjek u tu svrhu koristi nauna i tehnika dostignua koja mu znatno
da su ove mise veoma uinkovite. Premda se mise za umrle vre nakon tri, osam ili trideset dana vrijeme nije precizno odreeno crkvenim pravilima i sve zavisi od dogovora vjernika sa sveenikom. U idovstvu se provodi Kadi alobnika, bliskih lanova porodice, koji svakodnevno mole tri molitve, a sve to traje 11 mjeseci nakon smrti. 245 Muhamed Hadijahi, Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu steaka, Radovi III, Zenica, 1973., str. 292.
119

olakavaju postizanje eljenog cilja. No, u prastara vremena ovjek je u potpunosti bio ovisan o prirodi i njenim udljivim silama: Suncu, kii i vjetru. Vrlo rano ljudi su shvatili da im kvalitet ivota zavisi od Sunca, tog arkog nebeskog tijela koje tjera zimsku studen pomaui biljkama da rastu i daju plodove i razgoni mrane none tmine spanosnom zorom. Ali, Sunce ne donosi samo dobro. esto su ljetnje ege znale unititi cjelokupan rod, pa su ljudi, da bi se zatitili od zla i osigurali neprestanu naklonost ovog dragocjenog nebeskog tijela, poeli Sunce smatrati boanstvom kojem su se molili i prinosili rtve. Tragovi kulta Sunca vidljivi su u svim drutvenim zajednicama na svim meridijanima, od dalekog istoka do krajnjeg zapada.246 Uz Sunce, kia je najvaniji element potreban za dobru ljetinu i izdanu ispau, pa su i kiu ljudi nastojali kontrolisati magijom, religijom, bajanjem, molitvom ili izvoenjem ritualnih obreda. Nai preci, Slaveni, takoer su, poput drugih naroda na slinom nivou drutvenog razvoja, razvili cjelokupan obredni i ritualni sistem ija je funkcija bila obezbjeivanje plodne zemlje, rodnih usjeva, te uvanje stoke od zlih demona. 247 Svetkovine donesene iz pradomovine nastavili su njegovati u Bosni i Hercegovini, do skore prolosti, a u nekim sluajevima do dananjih dana. Dolazak proljea doekivao se sveanostima s magijskim karakterom uz obavezno uestvovanje djevojka koje su igrale kola pored mlinova, izvora i rijeka, dok su mladii pravili trube od lijeskove ili vrbove kore zabavljajui svijet i tjerajui zle

246

247

Dejms Dord Frejzer, op.cit., str. 86-89. Petar Kosti, Godinji obiaji u okolini Zajeara, Glasnik etnografskog muzeja, 42/1978., Beograd, str. 399-436.
120

duhove. 248 Nakon prihvatanja kranstva, srednjovjekovni stanovnici Bosne i Hercegovine nastavili su s paganskim svetkovinama, s tim da je sadraj sveanosti ostao isti, dok su se od predkranskih svetkovina uglavnom razlikovali samo po imenu.249 Umjesto obreda posveenih staroslavenskom boanstvu Jarilu, svoje proljetne rituale srednjovjekovni stanovnici Bosne i Hercegovine posvetili su uspomeni na sv. Juraja ili ura; sv. Ilija preuzeo je odreene funkcije vrhovnog boanstva starih Slavena, Peruna, a sveanosti u ast raanja i jaanja Sunca, zamjenili su Boini obiaji i obredi. Na taj nain u tradiciju Bonjaka ulo je obiljeavanje Jurjevdana, Ilindana i Boia ija geneza see duboko u prolost, u vrijeme prije prihvatanja kranstva. Dolazak Osmanlija polovinom XV stoljea i prihvatanje islama nije znaajno utjecalo na obiljeavanje ovih svetkovina. ak se ni imena ovih blagdana, osim u sluaju Ilindana, nisu mijenjala. Jurjevdan i Ilindan, te rijee Boi duboko su uli u tradiciju bosansko-hercegovakih muslimana koji ih i dan danas u

248

Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine. 249 Kranstvo je utjecalo na promjenu imena proljetnih sveanosti dok je forma ostala gotovo ista. O svetkovanju Jurjevdana meu Junim Slavenima napisani su brojni radovi od kojih su: Koleva, T., A., Georgiev de u Junih Slavjan (obyai, svjazannye s ibotnovodstvom), Sovetskaja etnografija, 2., 1987., str. 25-38.; Kosta Kovaevi, O urevu-dne Srpski nar. obiaj djevojaka muhamedove vjere, Bosanska vila, Sarajevo, IV, 1889., str. 119.; Hamdija Kreevljakovi, Jurjevo (Sarajevo u Bosni), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Zagreb, XVI, 1911., str. 158-160.; Muhamed Hadijahi i H.H.S. Peina u Brateljevima kod Kladnja kao kultno mjesto, Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 3, 1981. godine, podnona napomena, str. 481.
121

odreenoj mjeri potuju i na poseban nain: vaarima, sveanostima i magijskim radnjama obiljeavaju. Jurjevdanske svetkovine Za bosansko-hercegovake muslimane Jurjevdan ili urevdan je bio najvaniji predislamski blagdan. Prema starom, julijanskom kalendaru, vaeem za vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini, Jurjevdan su estog maja obiljeavali muslimani i pravoslavci, dok su katolici nakon reforme kalendara250 1582. godine poeli Jurjevdan obiljeavati dvadeset treeg aprila. 251 No, prije analize jurjevdanskih obiaja potrebno je dati iri i jasniji odgovor na pitanje zato su muslimani u Bosni i Hercegovini uope obiljeavali i stoljeima nakon prihvatanja islama izvravali obrede i rituale na dan nekih kranskih svetaca? Primarni cilj proljetnih svetkovina jeste pomaganje prirodi da ozeleni i bude spremna primiti sjemenke biljki koje ivot znae, a taj cilj se postie obredima i ritualima koji su se vjekovima kasnije uobiajili kod svih naroda u umjerenom pojasu bez obzira na religijsku i etniku pripadnost.252 Ni nai preci, stari Slaveni, nisu bili izuzetak od tog pravila. Proljetne obrede i magine radnje vrile su podjednako djevojke i mladii u Rusiji, Bugarskoj, Poljskoj, ali i Bosni i Hercegovini. irei kranstvo meu paganskim
O reformi kaledara, te openito o kalendarima u upotrebi u Bosni i Hercegovni vidi: "Komparativna analiza kalendara po kojima se mjeri sveto i profano vrijeme u Bosni i Hercegovini", Glasnik Rijaseta IZ u BiH, vol.LXXI, br. 11-12, novembar-decembar 2009., Sarajevo, str. 1103-1110. 251 Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi , str. 316. 252 Dejms Dord Frejzer, op.cit., str. 319.
122
250

narodima, crkva se nala pred dilemom: ili prihvatiti duboko ukorijenjene narodne obiaje i postepeno ih ukidati, ili odustati od misionarskih aktivnosti? Slavni antropolog Dejms Frejzer smatra da postojanje brojnih podudarnosti izmeu hrianskih svetkovina s paganskim obredima prua jasan odgovor na navedenu dilemu: Crkva je bila prinuena da naini kompromis s narodnim vjerovanjima i obredima. Izmeu ostalog Frejzer navodi: Nesavitljivi protestantizam prvih misionara i njihovi vatreni napadi na neznabotvo zamjenjeni su savitljivom politikom, lakom tolerancijom, irokogrudom ljubaznou lukavih duhovnika, koji su jasno uviali da je hrianstvo moglo osvojiti svijet samo ako olabavi isuvie krute principe svog osnivaa, ako malo proiri isuvie uzana vrata koja su vodila spasenju.253 Tako su proljetni obiaji i obredi, ranije posveeni Jarilu254, Perunovom sinu, postali sastavni dio obiljeavanja dana svetog Juraja, a njegov dan poznat je kao Jurjevdan, dok su ljetni obredi, nekada vreni iz poasti prema Perunu, zamjenjeni svetkovinama u ast svetog Ilije255, odnosno sv. Vida.256
Dejms Dord Frejzer, op.cit., str. 361. Prema slavenskoj mitologiji Jarilo je sin Peruna i Mokoi. Rodio se na Velju no, krajem februara i poetakom marta. Ljudi iz svijeta mrtvih su ga oteli i odveli Velesu u podzemni svijet. Veles ga je posinio, a zvali su ga Jarilo ili Jarovit tj., onaj koji je prepun mladalake snage i ivotne energije u proljee. Kada je za nekoliko tjedana odrastao, krenuo je natrag preko mora po nevjestu. Preavi veliku vodu, donio je u zemlju proljetnu rosu, zelenu travu i mladice stabala. Vie o Jarilu i drugim slavenskim boanstvima i njihovim kranskim zamjenama vidi u: Vitomir Belaj, "Paganski bogovi i njihovi kranski supstituti", Studia ethnologica Croatica, Vol. 21, br. 1., 2009. godine, str. 169-197. 255 Ilija je starozavjetni prorok. ivo je u devetom stoljeu prije Krista. Prema Starom Zavjetu po drugoj knjizi o kraljevima po Iliju su dola ognjena kola i ognjeni konji i on je u vihoru uzdignut na nebo. S obzirom
254 253

123

ini se da je i s Boiem, napravljen kompromis. S obzirom da Evanelja ne govore nita o datumu Isusovog roenja, crkva taj blagdan u najranije doba nije proslavljala. Meutim, egipatski hriani vremenom su poeli obiljeavati esti januar kao datum Spasiteljevog roenja. Taj obiaj vrlo brzo se proirio i uskoro bio prihvaen u svim istonim crkvama. Krajem treeg ili poetkom etvrtog vijeka zapadna crkva usvojila je dvadeset peti decembar kao istinski datum za obiljeavanje Isusovog roenja, to je kasnije prihvatila i istona crkva. Odluku crkvenih otaca da uzmu dvadeset peti decembar kao datum Isusovog roenja jedan sirijski hriaanin objasnio je na sljedei nain: "Razlog zbog kojeg su oci pomerili proslavu od estog januara na dvadest peti decembar je ovaj. Obiaj neznaboaca bio je da tog istog dana, dvadeset petog decembra, proslavljaju roenje Sunca, i tom prilikom su palili svjetlost u znak sveanosti. Hriani su takoer uestvovali u ovim svetkovinama. Kad su crkveni oci zapazili da su hriani naklonjeni ovom prazniku, oni se posavjetuju i rijee da se Hristovo roenje proslavlja tog dana, a Bogojavljanje estog januara. Prema tome, u vezi s tim obiajem zadrala se i praksa da se vatra pali do estog."257 Pored Boia, Frejzer navodi da je ak i najvei kranski blagdan Uskrs zamjenio kult antikog boanstva Atisa koji je, prema grkoj mitologiji, poetkom

da se cijeli ivot bespotedno borio protiv zemaljskih Boijih neprijatelja: idolopoklonika i grijenika, uzdignut na nebo Ilija je posluio kao idealan svetac zatitnik od nebeskih nepogoda: groma, munje i kie, kakvim ga smatraju Grci, ali i Slaveni. 256 Vitomir Belaj, op.cit., str. 169-194. 257 Dejms Dord Frejzer, op.cit., str. 356-358.
124

proljea, dvadest petog marta uskrsavao, kao to se slino vjerovanje vezuje za Isusa.258 Jurjevdan je za bosansko-hercegovake muslimane do nedavno predstavljao kalendarski mea. 259 Kad bi planirali svoje poslove, govorili bi da je neto dobro uraditi prije, a ne to poslije Jurjeva. Jurjevdan je datum s kojim su otpoinjale tzv., jurjevske dove koje su trajale sve do Aliuna, drugog augusta. Ajvatovica se, tako, raunala sedmog ponedjeljka po Jurjevu, a dova kod Djevojake peine u Brateljeviima kod Kladnja, odravala se posljednjeg utorka pred Aliun.260 Jurjevdan su siromaniji muslimani iz Sarajeva do nedavno obiljeavali ne kao vjerski praznik, ve kao poetak ljeta.261 Prema Kreevljakoviu Jurjevdan je omladinski praznik, a omladina ga je koristila za odlazak na teferie izvan grada gdje su igrali, pjevali i zabavljali se do kasno u no.262 Rasko zelinila i olakanje koje je nakon duge hladne zime donosilo proljee ljudi su koristili za magijske radnje i
258 259

Dejms Dord Frejzer, op.cit., str. 359-361. Do ukidanja velikog dijela jurjevdanskih obiaja dolo je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992-1995. godine. Brutalnost agresora i strah za goli ivot odovojili su veinu stanovnika Bosne i Hercegovine od ranije ustaljenih obiaja i prakse to se svakako reflektovalo i na jujrevdanske svetkovine. Nakon rata u pojedinim mjestima zahvaljujui folklornim drutvima postepeno se vraaju prijeratni obiaji. Bilo bi dobro, sa stanovita narodne kulture, da se obnove i jurjevdanski obiaji koji su sve stanovnike Bosne i Hercegovine: Bonjake, Srbe i Hrvate povezivali sa zajednikim precima, starim Slavenima. 260 Muhamed Hadijahi, Jo jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1981., str. 480-481. 261 Hamdija Kreevljakovi, "Jurjevo (Sarajevo u Bosni)", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena. Knj. 16. Zagreb, 1911. godine., str.158. 262 Ibid., str.158.
125

vjerske obrede molei se za dobru ljetinu, ispau i zatitu stoke. Vjerovali su da e im u tome pomoi i sveti, odnosno zeleni Juraj koga su smatrali zatitnikom stoara i ratara.263 U okolini Visokog uoi Jurjeva oko kue se obnosio Kur'an, a oko tala se prosipao jeam radi zatite stoke.264 Hadijahi navodi da su: Teaci-hodoasnici koji su pohodili Ajvatovaku peinu donosili kui dio stjene koji su drobili i prainom posipali polja i njive kako bi rod to bolje ponio.265 Muslimani nekih sela na planinskim obroncima oko Sarajeva su od pamtivjeka prireivali derneke na nemuslimanske svece, a bili su iskljuivo vezani za njihove teake radove. Tako je dernek na Jurjevdan odravan u slavu toga to im je posijano ito dobro niklo.266 Na Jurjev su odravani stoni vaari, prodavali se janjci, a kupovale proljetne potrebtine.267 U Visokom i Kaknju ene bi na Jurjevo palile oko tala balegu da bi zatitile stoku od zmija. Pored zatite stoke i obezbjeivanja rodne godine Jurjevdanski obredi i magijski ini imali jo su dvije vane funkcije. To su: izbor branog druga i postizanje dobrog zdravlja.268 Djevojke su na Jurjev izvravale magijske obrede gatajui za koga i kada e se udati, te kakvu e branu sreu nai.
263

Branko Fui, "Sveti Juraj i zeleni Juraj", Zbornik za narodni ivot i obiaje, JAZU / HAZU, knj. 40., Zagreb, 1962. godine., str. 133. 264 Milenko S. Filipovi, ivot i obiaji narodni u Visokoj nahiji, Mak, Visoko, 2003., str.136. 265 Muhamed Hadijahi, Jo jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto, str. 481. 266 Sulejman Suljagi, Zanimljivosti iz planinskih krajeva oko Sarajeva, Novi Behar, br. 9-13, Sarajevo, 1936., str. 136-137. 267 Stoni vaar u Jajcu, na primjer, odrava se 6. maja za Jurjev. 268 T.,A., Koleva, Georgiev denj u Junjih Slavjan, Sovetskaja etnografija, knj., 2., Moskva, 1978., str. 25.
126

Znimljivo pripovijedanje o tome kako su muslimanske djevojke prije vie od stotinu godina vrile magijske radnje za Jurjevdan u cilju postizanja brane sree, zabiljeeno je u Bosanskoj vili: Uoi sv. ura izae djevojka u vrijeme otpoinka Sunca u avliju, pa stane uz tarabe tako da je licem okrenuta zapadnoj strani i eka kada e Sunce poeti otpoinjati. Kada se Sunce prikui gori i hoe ve da zae, onda djevojka govori svoju vraku kojom okree momka za sobom: 'Oj basnice, po Bogu sestrice, ti ne zapinji za me, ni za moje skute ni rukave, ni za Zemlju, ni za nebo, ni za goru ni za vodu, ve za Mehmedov um i pamet.' Sutradan djevojka ustaje prije Sunca, pa eka kada e Sunce poeti iza gore izlaziti. im doe do tarabe, okrene se istoku i kae: 'urev-dane, moj lijepi dane, pomozi mi molim ti se okrenuti moga predragog i prelijepog Mehmeda. arko Sunce na nebu izae, I prijee stotinu planina, I tri stotin' i vie vrhova, Pa obasjaj moje bijele dvore, I Mehmeda moga predragoga I nas dvoje u meku dueku.' im ovo izgovori bjei u kuu i ne obazire se, te ima tvrdu nadu, da e joj se elja ispuniti.'269 Aia Softi-Alii u interesantnom tekstu enidbeni obiaji muslimana Sarajeva navodi da bi djevojke za Jurjev: Oko sebe vezivale vrbove grane uz izgovaranje sljedee gatke: Ove godine vrbom, dogodine trbom, izraavajui tako elju za

269

Kosta Kovaevi, O urevu-dne, Bosanska vila, br. 8., Sarajevo, 1889., str. 119.
127

skorom udajom i potomstvom.270 U srednjoj Bosni djevojke uoi Jurjeva podrezuju dva pera od luka, a zatim jedno pero okite zlatnim, a drugo svilenim koncem. Nakon nekoliko dana ekanja djevojka ja vjerovala da e nai sreu ako bude vie naraslo pero sa zlatnim koncem, odnosno nesreu, ako je obrnuto.271 U Hercegovini se smatralo da e se djevojka udati za momka ako je vie naraslo pero sa zlatnim koncem, odnosno za udovca, ako je vie izraslo pero sa svilenim koncem.272 U vrijeme kada je u jednoj kui ivjelo po desetak i vie ukuana, kojima su trebale biti na usluzi, djevojke su arko eljele znati koliko e nakon udaje biti itelja u kui. Da bi to saznale djevojke bi uoi Jurjeva iskopale male jamice u zemlji i stavljale u njih komadie eera. Kada ujutru ustanu provjere koliko se mrava nalazi na eeru. Smatralo se da e djevojka zatei onoliko ukuana koliko je mrava na eeru. Ako ne bude mrava na eeru, sretnica bi vjerovala da e biti sama sa svoji muem.273 Kada e se udati, gatalo se tako to bi djevojka izala u vrt i dola do ograde, a potom dodirivala rukom svaku dasku u ogradi. Kod prve daske djevojka bi rekla: "Ta", a kod sljedee: "Tu". Tako je ponavljala sve do zadnje daske u ogradi. Ako bi na zadnjoj dasci izgovorila: "Ta", vjerovalo se da e se udati te
270

Aia Softi-Alii, enidbeni obiaji muslimana Sarajeva str. 191. u: Hadi, Hajrudin, Hadija, Tradicionalne bonjake igre i njihova veza sa obiajima, Sarajevo, 1990. godine. 271 Vidi: Milenko S. Filipovi, ivot i obiaji narodni u Visokoj nahiji, Mak, Visoko, 2003., str.136; Hamdija Kreevljakovi, "Jurjevo (Sarajevo u Bosni)", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knj. 16. Zagreb, 1911. godine., str.159. 272 Ismet ari, "Jurjev", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena. knj. 32., sv.1., Zagreb, 1939. godine., str. 225. 273 Hamdija Kreevljakovi, "Jurjevo...", str. 159.
128

godine, a ako bi pak kod zadnje daske izgovorila: "Tu", smatralo se da e te godine ostati neudata.274 Svrha navedenih obiaja i magijskih ina jeste priprema djevojaka za eventualnu udaju sljedee jeseni. Poto se svadba obino deavala na jesen, u vrijeme kada su hambari bili puni, a poljoprivredni poslovi zavreni, djevojka je od Jurjeva do jeseni imala dovoljno vremena da se spremi za eventualnu svadbu.Uz pomo svojih magijskih radnji djevojka je upoznavala svog izabranika i na taj nain mu stavljala do znanja da je spremna za udaju. Ljepota i zdravlje takoer su se postizali maginim radnjama i jurjevdanskim obredima. No uoi Jurjeva donosila se omaha, voda s mlinskog kamena. "Omaha" se donosila jer se smatralo da proljepava lice i ini da kosa bude ljepa i jaa. Omaha nije smjela prenoiti ispod eksera jer se vjerovalo da ekser, odnosno metal, oduzima maginu mo vodi, pa se omaha obino skrivala u zemlji prekrivena biljem. Djevojke su ustajale prije zore i kupale se, odnosno umivale omahom. Pored estetske funkcije, vjerovalo se da "omaha" poboljava zdravlje osobe koja se njom okupa ili umije. U Jajcu bi na jurjevsko jutro, omladina ila po selima i svakog na koga bi naila arila koprivom, jer se smatralo da je to dobro za zdravlje. U Visokom su na jurjevdansko jutro djecu blago ibali drenovinom da budu zdrava kao dren. Radi zdravlja, a posebno da bi se izlijeio svrab, kupali bi se prije izlaska Sunca u tekuoj vodi.275 Za Jurjevdan su se pravile trube od ljeskove i vrbove kore s kojima su djeca i odrasli po itav dan trubili tjerajui na taj nain zle duhove.
274 275

Ibid. Milenko S. Filipovi, op.cit., 137.

129

Za Jurjev su vezani brojni tabui od kojih istiemo neke: 1. Ne valja: brojiti janjce prije Jurjeva nee se dati u njima. 2. Ne valja: do Jurjeva obdan spavati drijemae se cijelo ljeto. 3. Ne valja: haljine prati onaj dan u koji je prvi put iza Jurjeva zagrmilo da se ne raspadnu. 4. Ne valja: kupati se prije Jurjeva u tekuoj vodi sluti siromatvu ili e zmija ujesti. 5. Ne valja: meu Jurjevo plesti uplee se vuk u stoku. 6. Ne valja: meu Jurjevo obdan spavati boljee glava i bie teak cijelo ljeto. 7. Ne valja: na Jurjev nositi drva zakotiti e se stjenice u kui. 8. Ne valja: na Jurjev prispati hvatae groznica, ili nee moi uraniti cijelo ljeto.276 Metereoloke prilike takoer su se odreivale po Jurjevu. U okolini Visokog vjerovalo se da ne valja kada grmi prije Jurjeva, jer koliko god dana grmi prije Jurjeva toliko e dana do Aliuna padati grad. Magina mo Jurjevdana vremenom je gubila na znaaju, tako da danas uspomenu na ovaj nekadanji svenarodni praznik uvaju uglavnom bosansko-hercegovaki Romi. Meutim, i povrna analiza proslavljanja Praznika rada prvog maja, zorno svjedoi ilavost, snagu i prilagodljivost narodnih obiaja. Novim drutvenim ureenjem i uvoenjem novih praznika, narodni obiaji su uporno sa starog prelazili na novi blagdan
276

Riza-beg Kapetanovi, Edhem Mulabdi, ta ne valja, Behar: list za pouku i zabavu, god. I-X, odabrali Alija Isakovi i Hadem Hajdarevi, El-Kalem, Sarajevo, 1990. godine., str. 89-95.
130

blizak po datumu. Iako su irom svijeta prvomajski praznici koriste za isticanje radnikih prava, u Bosni i Hercegovini ovaj praznik obiljeava se na slian nain kao to se nekada proslavljao Jurjevdan koji mu je slian po datumu. Prvomajski uranci, odlazak u prirodu, teferii, igra i zabava, sve to jasno asocira na jurjevdanske obiaje i nekadanje svetkovine. Obiljeavanje Aliuna Nakon Jurjeva, muslimani u Bosni i Hercegovini potovali su Ilindan ili Aliun drugog augusta. Ve smo napomenuli da je sv. Ilija kranska zamjena za staroslavenskog boga gromovnika Peruna. Hadijahi pie da su: U muslimanskom svetkovanju Aliuna dole do izraaja staroslavenske paganske tradicije povezane s kultom Sunca, gromova i kie.277 Smatramo veoma interesantanim turski naziv ovog praznika - Aliun. Vlastito ime Ali predstavlja muslimansku zamjenu za kranskog sv. Iliju, a rije gn na turskom jeziku znai dan. Jednostavnim prevoenjem Ilindana u Aligun ili Aliun muslimani nisu htjeli da skriju njegovo porijeklo. ak naprotiv, izrekom: "Do podne Ilija, od podne Alija", u narodu je ostalo ivo sjeanje na proces irenja islama u Bosni i Hercegovini koje nije obuhvatalo samo predislamsko stanovnitvo Bosne i Hercegovine, ve i njegove blagdane. Najuveniji ilindanski derneci odravali su se u Gerzovu, opina ipovo, pored turbeta uvenog bonjakog epskog

277

Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 320.
131

junaka, erzelez Alije, to takoer upuuje na spomenutu povezanost Ilija-Alija. irom Bosne odravali su se i dan danas se odravaju vaari i teferii na Aliun. 278 Muslimani Sarajeva imali su obiaj da na Ilindan rano ujutro odlaze na Trebevi, gdje su do mrklog mraka jeli, pili, pjevali i igrali kola veselei se na razliite naine. 279 Ilindanski derneci odravali su se u Veiima pored Kotor Varoi i u Gerzovu kod ipova. Najatraktivniji dio ilindanskih derneka predstavljale su momake igre i junaenja. esto su se takmiili jedni protiv drugih pripadnici razliitih konfesija. Gerzovske igre za Ilindan bile su veoma uvene, pa su na njih dolazili takmiari iz udaljenih krajeva.280 U Gornjevrbaskoj regiji za Aliun odravani su vaari na Treskavici iznad Gornjeg Vakufa i u Kopiu izmeu Bugojna i Donjeg Vakufa. Meu Junim Slavenima postoji vjerovanje, da ljenjaci nee dozriti ako za Ilindan bude grmljavine. To bi moglo znaiti da je lijeska bila posveena bogu groma Perunu, kao to mu je bila posveena i kopriva, to se da zakljuiti iz narodne poslovice: "Nee grom u koprive". Od godinjih, predislamskih praznika muslimani u Bosni i Hercegovini najmanje su sauvali obiaje vezane za Boi, to je i razumljivo s obzirom da je obiljeavanja blagdana s ovim imenom (mali bog) u direktnoj suprotnosti s islamskim uenjem. Poznato je da islam zastupa isti monoteizam koji iskljuuje davanje ljudima
278

279

U dananje vrijeme uveni je vaar u Visokom koji se odrava za Aliun. Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini,str. 321. 280 Miroslav Nikanovi, Ilindanski dernek kod turbeta Djerzelez Alije u Gerzovu, Novopazarski zbornik, br. 2., 1978., str. 165.
132

boanskih epiteta. Njegovanje Boinih obiaja od poetka se nalo na udaru kritike islamskih uenjaka s obzirom da prema Kur'anu Bog: "Nije rodio, niti je roen."281 Odnos muslimana prema Boiu formirao se pod direktnim uticajem uleme. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine meu muslimanima je bilo raireno vjerovanje da se za badnjak zemljom iri utjecaj zlih duhova i aveti. Od zla badnjaka u Prozoru su se uvali bijelim lukom. Prije spavanja djeca i odrasli su se mazali bijelim lukom, a mijeali su ga i u hranu, kako bi neutralisali zle duhove i aveti. Sljedei dan doekivali su radosni jer su se sauvali od zla. Taj dan su muslimanska djeca u Prozoru282 i Jajcu obilazila kue traei darove i poklone. 283 Muslimani u krajevima oko Jajca izbjegavali su ovaj predislamki blagdan nazivati njegovim pravim imenom Boi, jer su to smatrali grijehom i uvredom Bogu. Umjesto toga nazivali su ga Roi. Ratarski obiaji Definiui magiju kao: Praktinu vjetinu koja se sastoji u inovima koji slue za postizanje odreenog cilja za koji se oekuje da e se kasnije ostvariti', Malinovski284 je zapravo odgovorio na pitanje zato su ljudi posezali za magijskim
281

Kur'an, Ihlas, 3. Alija ati, Boi kod muslimana (Prozor u Bosni), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Zagreb, XXVI, 1928., str. 379-380. 283 Prema kazivanju Muje i Pae Duranovi iz Diviana kod Jajca. 284 Bronislaw Kasper Malinowski smatra se jednim od najznaajnijih antropologa XX stoljea. Roen je u Krakovu 1884. godine, a umro je u Sjevernoj Americi 1942. godine. Smatra se utemeljiteljem etnografije.
282

133

inima pri svakom vanijem dogaaju u ivotu nastojei da postignu to povoljniji rezultat. Obezbjeivanje hrane svakako je najvanija ljudska aktivnost, pa nije nikakvo udo da kod primitivnih naroda postoje obredi i rituali za bolji lov, uvanje stoke ili dobru ljetinu. Nai preci, stari Slaveni, bili su zemljoradniki narodi285 s veoma razvijenim magijskim obredima koji su trebali osigurati rodnu godinu i obilje plodova.286 Dolazak modernih vremena i razvoj savremenih sredstava za poljoprivredu i stoarstvo neminovno je vodio do ukidanja, iz perspektive dananjeg ovjeka, smijenih i besmislenih obiaja koji su pak za nae pretke bili veoma bitni i vani. Jedan od tih arhainih obiaja koji se do nedavno ouvao meu muslimanima u okolini Novog Travnika, jeste simbolino zakopavanje sjemena u zemlju. Naime, u Liscu pored Novog Travnika, bio je obiaj da se prilikom zakopavanja prve ke krompira, dovede dijete s najveom glavom u selu. Djetetu se stavi kapa na glavu, a zatim ono glavom zakopa prvu ku. Funkcija ovoga arhainog obiaja je postizanje velikih i jedrih ka, s obiljem krompira u njima. 287 Majka Zemlja Zemlja je ljudima od njihovih poetaka neprestano pruala hranu, pa su je zbog te njene izrazite hraniteljske uloge
Muhamed Hadijahi, , Porijeklo bosanskih muslimana, Muslimanska biblioteka, Sarajevo 1990. godine. 286 Boana iri, Narodna znanja i verovanja o vremenu i obiaji vezani za plodnost useva i stoke u kraljevakom kraju, Naa prolost, br.1, 1986. godine, str. 97-114. 287 Prema kazivanju Sulje ef. akia.
134
285

nazvali "Majkom Zemljom". Meu slavenskim narodima, kult Majke Zemlje najvie je sauvan meu Rusima. Izmeu ostalog, u Rusiji je djeci zabranjivano da upaju travu iz zemlje, jer to znai upati kose svojoj majci. 288 Slina vjerovanja u svetost zemlje bila su rairena i meu naim narodima. I danas, kada osoba umire, u okolini Bugojna, stavi se na zemlju s ciljem da snagu koju joj je Zemlja podarila, vrati Majci Zemlji. Nekada su Majci Zemlji pripisivane razliite moi, meu kojima su mo lijeenja bolesnih i zaljubljenih bile najznaajnije. Spomen o tome ostao je sauvan jo samo u narodnim knjigama, pjesmama i poslovicama. U jednoj narodnoj pjesmi se spominje kako je djevojka, nakon to je uzalud zvijezdu zaklinjala da joj vrati dragog, metnula ruku na Zemlju i u Zemlju gledajui, govorila: Crna Zemljo, po Bogu majko, ova se basna ne primila ni mene, ni tebe, ni bate gradene, ni voke saene, ni ovce jalovice, ve Muje i Mujina srca, digerice, i njegovih sedamdeset sedam damara, osamdeset osam zglavaka, devedeset devet kostiju, njegova uma i pameti, i njegovog srca, i njegovog ah-damara o emu mu srce visi. kud god hoda nek' o meni misli. 289 Boija brada i Boiji bereket Obilje plodova oduvijek se vezivalo za naklonost Boga Koji je bio dareljiv prema ljudima. Sa svoje strane, ljudi su
288 289

Petar Bulat, Mati Zemlja, Etnoloka biblioteka 9, Zagreb, 1930., str. 4. Petar Bulat, Mati Zemlja,...11.
135

posredstvom rtava koje su prinosili, nastojali umilostiviti Boga da i sljedee godine bude dareljiv i izdaan prema njima. Na dan prikupljanja plodova, primitivni narodi su posveivali prvi ili zadnji klas ita i prinosili ga Bogu. Tragove tog optenarodnog obiaja nalazimo i meu muslimanima u Bosni i Hercegovini. Muslimani u Jajcu i Pruscu imaju obiaj da, kada se ujesen prikupljaju plodovi s njiva, za malu koliinu plodova koji ostanu zakopani u zemlji kau: To je ostavljeno radi bereketa.290 Slian obiaj nalazimo kod drugih slavenskih naroda: Bugara, Makedonaca i Srba. ene u Makedoniji uveu bijelim i crvenim koncem neponjevene klasove i kau: Da e zdrav, silan beriketat i ubav kako kitka.291 Vjerovatno se to ini zbog toga to su stari Slaveni prilikom etve ostavljali na njivi po jedan struk neponjevenog ita iz poasti prema svojim boanstvima 292 Uz to, vjerovalo se da se itni demoni, bjeei ispred srpa, sklanjaju u te preostale, neponjevene klasove. 293 Vrlo je interesantno da islam trai od svojih sljedbenika da i oni na dan etve i berbe podijele odreeni dio plodova
290

291

292

293

Prema Nerkezu Smailagiu bereket je blagoslovljena snaga, boanskog porijekla, koja dovodi do obilja na materijalnom planu, a napretka i sree na duevnom planu. Vidi: Smailagi Nerkez, Leksikon islama, Sarajevo, 1990. godine, str. 94-95. piro Kulii, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u prouavanju stare slovenske religije (II), ANUBIH Knjiga XI, Centar za balkanoloka ispitivanja, Knjiga 9., Sarajevo, 1973. godine, str. 145. Vidi: Aleksandrina Cermanovi-Kuzmanovi i Dragoslav Srejovi, Leksikon religija i mitova drevne Evrope, Savremena administracija, Beograd, 1992. godine, internet izdanje na http://www.rastko.org.yu/antropologija/ slovenska_mitologija. html (zadnja posjeta 15. 07. 2007.) Petar Bulat, Pogled u slovensku botaniku mitologiju, Zagreb, 1932., str. 16.
136

siromasima. U Kur'anu stoji: On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme, i usjeve razliita okusa, i masline, i ipke, sline i razliite, - jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan etve i berbe ono na ta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.294 Biljni i animalni kultovi Ranije smo napomenuli da je cijeli svijet za primitivnog ovjeka iv. Ljudi su vjerovali da ivotinje, biljke i kamenje295 imaju duu, te da utjeu na njihov ivot. U vrijeme kad su ogromne ume prekrivale Europu, gajevi hrastova, lipa, borova
294

295

Kur'an, Al-An'm, 141. Postoje dva, za ovu temu, vrlo interesantna predanja koja su vjerodostojnom predajom prenesena od Boijeg Poslanika, a.s., o tome da kamen i drvo nisu tek mrtva priroda. U prvom predanju stoji da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ja zbilja znam jedan kamen u Meki koji je meni selam nazivao prije mog poslanstva; i sada ga znam! El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi , El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1528., str. 678.; Prema drugom predanju dok bi Muhammed, a.s., drao hutbu, stojei due oslonio bi svoju plemenitu ruku na panj posjeene palme. Kada se broj klanjaa poveao, ashabi mu nainie minber na kom e stajati dok dri hutbu. Poslanik, a.s., sljedee dume proe pored panja i uspne se na minber. Ashabi tada zaue jecaje, toliko glasne da se mesdid tresao, a panj je pucao. Jecaji se nisu smirili sve dok Poslanik, a.s., nije siao s minbera, spustio svoju plemenitu ruku i pomilovao panj. Obgrlio ga je rukama i privio na svoje asne grudi, te se panj potpuno smirio. Poslanik, a.s., mu tada dade da izabere jednu od dvije radosti: da postane drvo od dennetskog drvea, da mu ile piju iz dennetskih rijeka, ili da opet postane plodno drvo na Dunjaluku. Panj je odabrao prvu radost, a Poslanik, a.s., mu tri puta obea da e, ako Allah da, biti tako. Zatim je Poslanik, a.s., ashabima rekao:"Tako mi Onog u ijoj je ruci moja dua, da ga nisam smirio, plakao bi ovako do Sudnjeg dana iz eznje za Allahovim Poslanikom!"
137

i jela, smatrani su stjecitima bogova i monih demona. Cijelim svojim biem priklonjeni prirodnoj vjeri, nai preci nisu pravili hramove za potivanje bogova i prinoenje rtvi, ve su za te svete funkcije koristili gajeve. Helmold navodi da su sjeverozapadni Slaveni imali mnotvo praznovjerica i predrasuda o gajevima i izvorima. On tvrdi da su se Slaveni zaklinjali drveem, izvorima i kamenjem, te da su kranima zabranjivali da ulaze u njihove svete gajeve. O tome kae: U njihove svete gajeve hrianima je bio zabranjen pristup jer smatraju da bi ih hriani svojim prisustvom oskrnavili.296 Gajeve su posveivali svojim boanstvima, u njima obavljali bogotovanu slubu i prinosili rtve. Slaveni su posebno potovali drvee koje se odlikovalo svojom dugovjenou poput hrasta i lipe. Magina mo pripisivana je tisovini, 297 imeli, vrbi i lijeski, dok je orah bio prekriven velom tabua i zabrana. Iz reda animalnih kultova, u tradiciji slavenskih naroda sauvana su raznovrsna sujevjerja o dadevnjaku i kunim zmijama, to je direktno povezano s kultom predaka.298

296

Navedeno prema: Petar Bulat, Pogled u slovensku botaniku mitologiju, Zagreb, 1932., str. 3. 297 Sujevjerni ljudi u Bosni i Hercegovini svih konfesija smatraju tisovo drvo svetim. Mnogi ljudi nose tisovinu uz sebe s ciljem da ih odbrani od uroka, nesree i nevolje. 298 Milenko S. Filipovi, ovjekov dvojnik u narodnom vjerovanju Junih Slovena, ANU BIH Radovi, knjiga XXX, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo, 1966. godine, knjiga 10. str. 164-166.
138

Kult lipe Svi slavenski narodi potuju lipu. Po lipi su dobila ime brojna naselja. esti mjesec narodnog kalendara nazvan je lipanj, po lipi koja u njemu cvjeta. U Rusiji, Poljskoj i ekoj po lipi nije nazvan esti, ve sedmi mjesec jer tada kod njih na sjeveru cvatu lipe. 299 Za razliku od drugog drvea, slaveni su lipu sadili usred naselja, obino ispred ili porod bogomolja, spajajui na taj nain drevna vjerovanja sa novom religijom. Sa razgranatom, irokom kronjom, prekrasnim, miriljavim cvijetom, i injenicom da grom veoma rijetko udara u nju, lipa je pobuivala matu starih Slavena uzrokujui pojavu sujevjreja o njenoj svetosti. Vjerovalo se da je lipa sveto drvo, pod zatitom bogova, te su je radi toga sadili u centralnom dijelu naselja, oko nje se okupljali i ispod nje vijeali i donosili vane odluke. ulek navodi da kod Slovaka nema ni jednog sela, a da usred njega nema posaena lipa, niti ima i jedne crkve, a da pored nje nema lipa, da se gotovo pored svih crkvi u Istri nalaze lipe, da se stare lipe nalaze svuda pored starih crkvi, a da se mlade lipe sade pored tek napravljenih crkvi. 300 I u Bosni i Hercegovini kao i u drugim slavenskim dravama lipa je cijenjeno i potovano drvo. Premda su sujevjerja vezana za kult lipe meu bosansko-hercegovakim muslimanima izgubljena, vrlo je interesantno, i u potpunom suglasju sa ranije navedenim primjerima potovanja lipe, da su se pored damija i drugih vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini uglavnom sadile lipe. Tako se stara lipa nalazila u haremu Sultan
299

Bogoslav ulek, "Zato Slaveni potuju lipu", Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 43. Zagreb, 1878., str. 150. 300 Ibid., 159-169.
139

Ahmedove damije u Bugojnu. Lipa je stradala tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992-1995. godine, pa je 2005. godine oborena, a na njenom mjestu su zasaene dvije nove. Lipa se nalazi i ispred damije u Dugama, opina Prozor. Nedavno je pored Ba-damije u Donjem Vakufu zasaena lipa. Hadijahi navodi da je lipa sve do u najskorije doba bila posebno tovana kod bosanskih muslimana. 301 Kult kune zmije Od animalnih kultova meu muslimanima u Bosni i Hercegovini rasprostranjen je kult dadevnjaka i kune zmije. 302 Dadevnjak je vrsta vodozemca. Pojavljuje se nakon kie. Ne smije ga se uznemiravati jer se vjeruje da moe tako jako pisnuti da ogluvi onoga ko ga uje. Prema narodnom vjerovanju kunu zmiju zabranjeno je ubijati jer ona uva ukuane. Ukoliko bi neko ubio kunu zmiju, smatralo se da e tu kuu zadesiti nesrea. 303

Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 315. 302 Muslimani u Bosni i Hercegovini smatraju da je sevap ubiti zelembaa (vrsta gutera). To se temelji na izrekama Allahovog Poslanika, a.s., koji je rekao: Ko ubije geka (gutera, zelembaa) jednim udarcem bit e mu upisano stotinu sevapa; ko ga ubije s dva udarca imat e neto manje sevapa, a s tri udarca jo manje! Navedeno prema: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi , El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1501., str. 667. 303 Milenko S. Filipovi, ovjekov dvojnik u narodnom vjerovanju Junih Slovena, ANU BIH Radovi, knjiga XXX, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo, 1966. godine, knjiga 10. str. 164-166.
140

301

Kult kune zmije ostatak je staroslavenskog vjerovanja u duha zatitnika kue. To domae boanstvo, prema veini istraivaa, predstavlja duh nekog od predaka koji uva ukuane i bdije nad njima. 304 U Tenju vjeruju da je velika grehota ubiti kunu zmiju koja se nae u sijenu ili beici. Vjeruju da, ako se ubije zmija u beici da e umrijeti i dijete.305 Kuna zmiju nazivaju uvarkua jer se vjerovalo da uva kuu i ukuane. Smatralo se da je kuna zmija poseban zatinik male djece. 306 Vrlo je interesantno da i prema islamskom uenju nije dozvoljeno ubijati kune zmije. U Muslimovom Sahihu postoji poglavlje pod naslovom Zabrana ubijanja kunih zmija. Pod ovim naslovom navedeno je sljedee predanje: Od Ebu Saiba (Abu Saba) se prenosi da je jednom prilikom uao u kuu kod Ebu Sei'da (Abu Sa'da) kojeg je zatekao u namazu. ekajui ga da zavri s namazom sjeo je i tada je, u jednom kraju kue, u palminoj grani punoj datula, uo pokrete i okrenuo se. Kad tamo bijae zmija! - Ebu Saib je odmah skoio da je ubije, ali mu je Ebu Sei'd iaretom pokazao da sjedne, to je on i uinio. Kad je zavrio namaz, pokazao mi je na jednu kuu u blizini i rekao mi: Vidi li ovu kuu?' Vidim', kazao sam, a on mi je rekao: 'Tu je bio jedan na mladi, koji se tek bio oenio. Kad smo mi s Boijim Poslanikom, a.s., krenuli prema Hendeku, taj je mladi u po bijela dana zatraio od Boijega Poslanika, a.s., dopust i tako se vraao kui. Jedanput je,
304

Veselin ajkanovi, Studije iz religije i folklora, Srpski etnografski zbornik, XXXI, str. 132. 305 Miroslav Hirtz, "Zmije kuarice", Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj. 27. Zagreb, 1929-1930., str. 245. 306 Ibid., 243.
141

takoer, od njega zatraio dopust, pa mu je Boiji Poslanik, a.s., rekao: Ponesi sa sobom i oruje, jer - plaim se za tebe od plemena Kurejza!' ovjek je uzeo svoje oruje i vratio se nazad. Tamo je svoju enu zatekao kako stoji na vratima, pa je poao prema njoj da je ubode kopljem - budui ga je bila uhvatila ljubomora, ali mu je ona rekla: Sebi koplje i ulazi u kuu da vidi ta me je istjeralo!' Kad je uao, ugledao je ogromnu zmiju, sklupanu na postelji, te se ustremio na nju kopljem i probo je njime. Zatim je izaao i koplje zabio na ulazu u kuu, a zmija se potom izvila na njega i ne zna se ko je prije umro: zmija ili mladi! Potom smo otili kod Boijega Poslanika, a.s., i to mu ispriavi rekli: Zamoli Allaha da nam ga oivi!' On je rekao: Zamolite Boga da vaem prijatelju oprosti grijehe! U Medini ima dina koji su primili islam, pa kada neku od njih (zmija) ugledate, tri puta traite od nje da izie. Ako vam se i nakon toga pojavi, ubijte je, jer je to ejtan!"'307

307

El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi , El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1498., str. 665-666.
142

GLAVA IV TRAGOVI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U PRAKSI MUSLIMANA GORNJEVRBASKE REGIJE

Tragove staroslavenske tradicije u praksi muslimana Bosne i Hercegovine, navedene na prethodnim stranicama, istraili smo na primjeru muslimana Gornjevrbaske regije. Izuavanju obiaja muslimana Gornjevrbaske regije, njihovom porijeklu i kulturnim utjecajima nije poklanjana duna panja. Istina, u monografijama gradova i mjesta Gornjevrbaske regije postoje zabiljeke o nekim narodnim obiajima stanovnika ovog kraja, ali one daju tek naslutiti da je ogromno narodno blago ostalo neistraeno. 308 Gornjevrbaska regija, geografska i demografska analiza Gornjevrbaska regija smjetena je u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. To je prostor u kojem su smjeteni gradovi: Gornji Vakuf, Bugojno i Donji Vakuf, a obuhvata cjelokupnu Skopaljsku dolinu, pratei gornji sliv rijeke Vrbas. Regija zauzima 366 kvadratnih kilometara povrine gdje ivi oko 94 000 stanovnika koji pripadaju razliitim religijama i

308

Vidi: Husein epalo, Ajvatovica Mala aba, Tesa trade, Zenica, 1991.; Kemal Balihodi, Bugojno, Bugojno, 2003.; Ismet Dedi, Sanjajui zaviaj, Gornji Vakuf ljudi, godine, ivot, tradicija, Bugojno, 2006. godine.
143

etikim skupinama. Na prostoru Gornjevrbaske regije ive izmjeani: Bonjaci, Hrvati, Srbi i Romi. Plodna Skopaljaska dolina, koju po sredini presjeca prelijepa rijeka Vrbas, bogatstvo razliith ruda, uma i divljai, uinili su ovaj kraj privlanim ljudima koji su tu od prastarih vremena gradili svoja naselja. 309 Odmah nakon naseljavanja Slavena na prostorima nae zemlje u VII stoljeu, iz Rima su pokrenute misionarske aktivnosti s ciljem pokrtavanja doseljenih paganskih naroda. Proces pokrtavanja trajao je dugo, a tek to je dovren u Bosni i Hercegovini se rairilo bogumilsko uenje i formirala Crkva bosanska, neovisna od istoene i zapadne crkvene hijerarhije. Formiranje Crkve bosanske indirektno je utjecalo na ouvanje vjerovanja, obreda, rituala i obiaja starih Slavena. Naime, lanovi Crkve bosanske su se estoko protivili svetim sakramentima katolike i pravoslavne crkve. Uenje Crkve bosanske bilo je raireno meu stanovnitvom Gornjevrbaske regije, to je vidljivo po brojnim bogumilskim nekropolama sa stecima.310 Osmanlije su na podruju Gornjevrbaske regije zatekle tri srednjovijekovna grada: Susid, Veselu Strau i Prusac. Prema podacima o naseljenosti Gornjevrbaske regije iz 1516. godine, nahija Uskoplje obuhvatala je 48 sela i to 30
309

Muhamed Hadijahi i Mehmed Mujezinovi, , Uloga damije Mehmedbega Stoanina u formiranju Gornjeg Vakufa, Gronji Vakuf, 1971., str. 13. 310 Srednjovijekovna groblja sa stecima nalaze se na podruju svih opina Gornjevrbaske regije. U Pridvorcima su steci i muslimansko greblje situirani jedno pored drugog potvrujui na slikovit nain bosanski kontituitet lokalnog stanovnitva.
144

sela zemljoradnikog stanovnitva i 18 sela naseljenih vlasima. Proces irenja islama otpoinje odmah nakon uspostavljanja Osmanske vlasti. U narodu je rairena legenda o Ajvaz-dedi i njegovom uspjenom irenju islama meu stanovnitvom Vesele Strae.311 Intenzitet irenja islama na podruju Gornjevrbaske regije najbolje pokazuju turski izvori iz tog doba. Popis stanovnitva iz 1516. godine pokazuje da je u naselju esta, kasniji Gornji Vakuf, bilo dvadeset dvije kue od kojih je 8 muslimanskih. Prema popisu iz 1550. godine u esti je bilo dvadeset est kua, a sve osim jedne su muslimanske. Kod 13 domaina vidljivo je kransko porijeklo, jer je navedeno kransko ime oca.312 Premda je proces irenja islama bio intenzivan i jak, narod je, ipak, uspio sauvati obiaje predislamskih predaka. Uspostavljanjem Austrougarske vlasti na prostoru Gornjevrbaske regije dolazi do znaajnijeg industrijskog razvoja to kao posljedicu ima nestajanje nekih narodnih obiaja. Mjesto i metod istraivanja staroslavenske tradicije u praksi muslimana Gornjevrbaske regije Prije terenskog istraivanja tragova staroslavenske tradicije u praksi muslimana Gornjevrbaske regije, bilo je potrebno odrediti mjesta za istraivanje. Odluili smo da to budu dva mjesta: jedno s podruja opine Bugojno, a drugo s podruja opine Gornji Vakuf, jer ove dvije opine obuhvataju 70%
311 312

azim Ruuklija ,Ajvaz Dedo, Novi Behar II/1929., br. 23, str. 356. Adem Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku, POF, XXV/1075., str. 153.
145

povrine regije. Za mjesta u kojima bismo vrili istraivanja postavili smo tri uslova: a) da su naseljena iskljuivo muslimanima b) da u mjestu nema znaajan broj doseljenika uz drugih krajeva c) da su udaljena od gradskih sredita i magistralnih puteva Tragali smo za mjestima naseljenima iskljuivo muslimanima, jer smo eljeli biti sigurni da u narodnim obiajima mjetana nema kranskih utjecaja. Iz slinog razloga smo smatrali da u naselju ne treba biti znaajan broj doseljenika koji bi eventualno donijeli neke obiaje iz drugih krajeva. Udaljenost nekog naselja od gradskih sredita i bitnih saobraajnica garantuje postojanje veeg broja narodnih obiaja nego u mjestima bliim urbanim centrima. Izmeu nekoliko naselja koja posjeduju traene karakteristike odluili smo se da istraivanja obavimo u Kozici, opina Gornji Vakuf, i u Planinici, planinskom naselju na podruju opine Bugojno. Malo, ivopisno selo Kozica, udaljeno petnaestak kilometara od Gornjeg Vakufa, smjeteno je u podnoju planine Vranice. Kroz selo protie plaha Kozika rijeica, pritoka Vrbasa. Stanovnici Kozice vrlo rano su primili islam. Prema podacima deftera iz 1574. godine u Kozici su ivjeli samo muslimani, njih sedam domainstva s batinama i 8 neoenjenih. U selu je bio jedan mlin s 30 aki prihoda.313 U

313

Devad Drino, Granice i naselja nahije Uskoplje, Godinjak BZK Preporod, Bugojno, 2005., str. 185.
146

popisu stanovnitva iz 1991. godine, u Kozici je bilo 113 stanovnika. Danas ih ima oko 70. Za razliku od Kozice smjetenoj u dolini, Planinica je planinsko naselje smjeteno na obroncima Radue, udaljeno 30 kilometara od Bugojna. Prema legendi, Planinicu je utemeljio spahija Safet napravivi tu prvu kuu. U defterima iz 1574. i 1603. godine, u Planinici su popisana 3 ifluka: spahije Hasana sina Timurhana, Kurda sina Sulejmanova i Mustafe sina Hasanova.314 Godine 1991. u Planinici je bilo 164 stanovnika. Danas ih ima 62. Staroslavensku tradiciju u praksi muslimana Gornjevrbaske regije istraivali smo metodom intervjua, jer se taj metod, izmeu ostalih, koristi i u situacijama kad je potrebno doi do odreenih injenica iz porodinog ivota.315 Intervjuom smo obuhvatili osobe koje su po savjetima njihovih komija, a u Planinici po savjetu mjesnog imama, znale najvie o predmetu istraivanja. 316 Intervjuisane osobe unaprijed su upoznate sa temom razgovora i imale su dovoljno vremena da se pripreme za njega. Prije izlaska na teren, smatrali smo da e to biti individualni intervju, meutim, u kui ispitanika, posebno u Planinici, okupilo se desetak seljana koji su u odgovorima na postavljena pitanja nadopunjavali jedni druge. Da bismo izbjegli skretanje s teme, za intervju smo pripremili podsjetnik sa sljedeima temama razgovora:
314 315

Ibid., str. 186. O Intervju kao naunoistraivakoj metodi vidi: Samir Beglerovi, Intervju kao naunoistraivaka metoda, Novi muallim, godina V, br. 18., str. 63-71. 316 U Planinici smo vodili intervju sa: Muratspahi Izetom, efikom, Melom i Dulom. Podatke o narodnim obiajima mjetana Kozice dobio sam od osi Adema, Alije, Smajla, Avde, i Senade, te eli Hasiba.
147

Opiite svadbu u svom mjestu? Da bi trudnica rodila zdravo dijete ta treba, a ta ne treba initi? 3. Kakvi su obiaji vezani za novoroene? 4. Opiite ta se ini od trenutka kad neka osoba umre do denaze? 5. Da li se za umrle osobe prireuju sedmine, eteresnice i godinjice i na kakav nain? 6. Kakva su vjerovanja vezana za umrle osobe? 7. Koji obiaji su se praktikovali za Jurjev, Uskrs, Aliun i Boi. 8. ta se inilo da ljetina to bolje ponese? 9. Da li je prisutno vjerovanje u Mru, vile, vjetice i prikaze? 10. ta se ne smije initi na kunom pragu? 11. Na kakav nain se mjetani odnose prema kunoj zmiji i dadevnjaku? Terensko istraivanje narodnih vjerovanja i obiaja muslimana Gornjevrbaske regije proveli smo s ciljem argumentovanja postojanja staroslavenske tradicije u obrednoj praksi muslimana Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, na narednim stranicama neemo ponavljati i tumaiti ranije navedene i objanjene obiaje koji su takoer bazirani na terenskom istraivanju i tekstualnoj analizi, ve emo se fokusirati samo na lokalne obiaje muslimana Planinice i Kozice.

1. 2.

148

Narodna vjerovanja i sujevjerja muslimana Gornjevrbaske regije Vjerovanje u astralnog dvojnika i svetost kunoga praga prisutno je i kod muslimana Gornjevrbaske regije. U Kozici i drugim privorskim mjestima, kuni prag je bio svetinja. Smatralo se da onaj ko stane na kuni prag kao da je stao na Mushaf. Takoer je raireno vjerovanje da ne valja sjediti na kunom pragu, jer to sluti siromatvu. U Planinici je zabranjeno bilo kakvo stajanje na kunom pragu, a pogotovo kad grmi. Od mitskih bia meu muslimanima Gornjevrbaske regije duboko je ukorijenjeno sujevjerje u postojanje Mre i vl. Stanovnici Planinice pripovijedaju da Mra doe po noi, pritie osobu i ne da joj disati. U vrijeme kada su provoena istraivanja317 najvie problema s Mrom imao je Zahid Muratspahi. Njega od roenja mori Mra i bole grudi. Zahidovi roditelji pokuali su sve poznate metode lijeenja, poput stavljanja u krevet tisovine, lui, kostrijeti i bijelog luka, ali bez uspjeha. Mjetani Planinice vjeruju da, ako bi neko osjetio da ga mori Mra, pa je uhvatio izmeu dva prsta i upalio svijetlo, da bi je vidio u pravom obliku. U Kozici se, kao zatita od zlog utjecaja Mre na prsa djetetu stavlja bijeli luk.

317

Ljeto, 2008. godine.

149

Tragovi staroslavenske tradicije u obiajima muslimana Gornjevrbaske regije vezanih za roenje djeteta Nekada su muslimani Gornjevrbaske regije njegovali brojne obiaje i obrede vezane za roenje djeteta, njegovo zdravlje i napredak. Meutim, razvojem medicine i medicinskih ustanova, postepeno dolazi do njihovog ukidanja i nestajanja. Zabrane kojih su se nekada pridravale trudnice, a koje su joj odreivale ta smije, a ta ne smije initi, zamijenili su savjeti lijekara i drugoga medicinskog osoblja. Ipak, i meu muslimanima Gornjevrbaske regije zastupljeno je vjerovanje da trudnica uda kada trai neku posebnu hranu. Njena elja se, naravno, treba ispuniti. Kada dijete napravi prve korake, majka u Planinici pravi halvu ili hurmaice koje se nazivaju Dul-Fatma. U Kozici se pravi podupornica, halva koja se dijeli rodbini i prijateljima. Funkcija ovog obreda je podupiranje djeteta u njegovom nastojanju do to prije prohoda i stane na svoje noge. I obiaj ianog kumstva prisutan je meu muslimanima Gornjevrbaske regije. Obred se obavlja na slian nain kao i u drugim krajevima nae zemlje, s tim da se u Kozici i Planinici oiana kosa djeteta baci u bistru vodu. Tim inom eli se, da dijete bude bistro i pametno, s jedne strane, a da raste brzo k'o iz vode, s druge strane. Kada djetetu ponu ispadati mlijeni zubi obiaj je u Planinici da se zub baci na tavan izgovarajui sljedeu izreku: Daj mi, mio, srebrene, evo tebi koane.

150

Staroslavenski obiaji u enidbenoj praksi muslimana Gornjevrbaske regije Govorei o enidbenim obiajima muslimana Planinice, Lockwood je sedamdesetih godina prolog vijeka zabiljeio sljedee: Kada mladi sazrije za enidbu, a to je obino vrijeme nakon odsluenja vojnog roka, porodica mu kupi novo odijelo, te on pone obilaziti vaare, pijace, sijela po kuama, mevlude i svadbe traei potencijalnu djevojku za enidbu. Naoruan svijetleom baterijom koja mu slui za davanje signala, mladi provodi noi posjeujui djevojke u oblinjim selima aikujui potajno s njima stojei pod prozorom. Veoma esto on se udrui s grupicom mladia koji aikuju sa sestrama od njegove djevojke, ili mu prave drutvo kada odlazi u udaljena mjesta gdje trae nove djevojke. Vrlo brzo nakon upoznavanja mladi zaprosi djevojku. Mogue je, recimo da se mladi i djevojka sretnu na nekom vaaru, provedu poslijepodne etajui zajedno, i da je on pratei je kui upita da li bi pobjegla s njim. Ako pristane, dogovore se da iste te noi on doe po nju. Ona naputa kuu pravdajui se ukuanima da ide po vodu ili u zahod, zatim se sastaje sa svojim dragim na dogovorenom mjestu i njih dvoje odlaze mladoenjinoj kui. Prosac koji ne uspije da u jednom pokuaju dovede jednu djevojku, u svom sljedeem pokuaju nastojat e da dovede drugu. Postoje brojne prie o mladiima koji su odlazili po jednu djevojku, a kui dovodili sasvim

151

drugu.318 I u drugim krajevima Gornjevrbaske regije brak se vrlo esto sklapao na slian nain. Obiaje koji su se praktikovali nakon dolaska nevjeste u mladoenjin dom, a koji se samo u pojedinim detaljima razlikuju od mjesta do mjesta, opisali smo na prethodnim stranicama. Napomenut emo samo da se barikade koje se postavljaju kao prepreka na put svatovima, u Planinici nazivaju vrljike. U Kozici se nevjesta pri ulasku u mladoenjinu kuu iskuavala. Ispred praga na ulazu u kuu stavi se klupica. Vjerovalo se za mladu da je valjana ako sklone klupicu, a ako je prekorai, predvia se da e pregaziti i ovjeka. Kada se nevjesta knila u Planinici su djevojke pjevale sljedeu pjesmu: Deder kume deder se pokai, Pa ti nama koji dinar trai! Nakon kuma, djevojke su prozivale su djevera, svekra, svekrvu itd. Tragovi staroslavenske tradicije u posmrtnim obiajima muslimana Gornjevrbaske regije Posmrtni obiaji muslimana Gornjevrbaske regije uglavnom su slini obiajima muslimana iz drugih krajeva nae zemlje. Meutim, u pojedinim segmentima muslimani u Kozici i Planinici su sauvali izvornu islamsku istotu obreda. Istraivajui obiaje muslimana u Planinici, doao sam do saznanja da prije agresije na nau zemlju (1992-1995) nije postojao obiaj spremanja ruka nakon denaze. Planiniani taj
318

William, G., Lockwood, Bride theft and social maneuverability in Western Bosnia, Anthropological quarterly, vol 47., juli 1974. godine, number 3., str. 260-261.
152

obred smatraju kranskim obiajem koji su i oni poeli praktikovati, jer su vidjeli da to ine muslimani u gradu. Slino je i s muslimanima u Privoru.319 Ipak, staroslavenski obiaj spremanja ruka nakon denaze danas je prisutan u praksi muslimana Gornjevrbaske regije. Mogue je da su stanovnici Privora i Planinice, nakon prihvatanja islama, ukinuli ovaj obiaj, da bi ga u posljednje vrijeme opet poeli praktikovati. U Planinici postoje veoma arhaina sujevjerja vezana za umrle. Kad neka osoba umre, spuste je s kreveta na zemlju i okrenu prema kibli. Na taj nain umrli se i fiziki povezuje s Majkom Zemljom koja treba da mu prui smiraj nakon smrti, kao to mu je darovala hranu i ivot. No prije denaze mukarci iz sela presjedili bi pored umrlog pazei da maka ne pree preko njega, jer se vjerovalo da bi se umrli tada povampirio. Kada se umrli iznosi iz kue, za njim bi se prosipala voda. Funkcija ovog obiaja nije sasvim jasna. Mogue je da se to inilo da bi se kua oistila od zla umrle osobe. Nakon zakopavanja umrlog, mezar se, takoer, polivao vodom. Vjerovanje u duhove mrtvih i prikaze takoer je ukorijenjeno meu muslimanima Gornjevrbaske regije. U Planinici su se prikaze najee pojavljivale pored vrbe kod stare damije i na greblju. Hedi Muratspahiu se kod damije prikazao njegov umrli roak Zuhdo koji ga je progonio. I u Kozici je raireno vjerovanje u prikaze. Tako je Tifa osi vidjela prikazu i s njom razgovarala.

319

Moj profesor, dr. Ismet Buatli, upozorio me je da se u Privoru ranije nije ilo nakon denaze kui umrlog na ruak i uenje sure Ja- Sin, ve da je to uvedeno kasnije.
153

Godinji obiaji Meu muslimanima Planinice veoma je ivo sjeanje na Jurjevske obrede i obiaje koji su se do nedavno izvravali. Obiaj je da se na Jurjevo jutro otvori kua i iznesu nove stvari iz kue da ih Sunce dohvati. Smatralo se da se na taj nain stvari mogu zatititi od mranih ujecaja i proistiti se za ponovnu upotrebu. Od liske i vrbe se pravila truba i pia, kojima se trubilo uoi i na Jurjevdan. U Kozici bi trubai ili od kue do kue i traili darove. Ko bi imao najduu trubu, on bi prikupljao darove i kasnije ih dijelio s ostalim trubaima. Majke bi uzimale tap od drena i blago udarale svoju djecu govorei: Da si mi zdrav ko drenjak, A debel ko telak Djevojke iz Planinice na razliite naine su gatale o tome kada i za koga e se udati. Uoi Jurjeva brale su imelu, a zatim je stavljale pod jastuk pjevajui: Imela, imela, tvoga ti imena Kai mi ime moga dragana Koga djevojka usnije te noi, za njega e se udati. U Kozici je obiaj da djevojke uoi Jurjeva bacaju papue preko kue. Na koju stranu se baena papua okrene, vjerovalo se da e se djevojka na tu stranu udati. Navee se oguli jabuka u jednom komadu i stavi pod jastuk. Koga djevojka tu no sanja, za toga e se udati. Uoi Jurjeva, zakopa se kocka eera u zemlju, pa koliko bude mrava na kocki eera sutra ujutro, toliko e eljadi djevojka zatei u mladoenjinoj kui. Da li e se djevojka udati za momka ili puenca, u Planinici se gatalo na sljedei nain: Djevojka doe pred kokoinjac i baci na njega
154

kaike. Ako se prvi javi pjetao, udat e se za momka; ako se javi koko, udat e se za puenca; a ako se javi vie kokoi, djevojka e kad se uda zatei mnogo eljadi u mladoenjinoj porodici. U Kozici bi majke ujutro na Jurjev budile eljad rijeima: Diite se, privue Jure kola preko vas, pa ete biti siromani. Muslimani iz Planinice zabranjuju da se za Aliun mete mlijeko, jer se vjeruje da grom puca tamo gdje se uje stap. Sve do nedavno, muslimani Bugojna i Donjeg Vakufa okupljali su se za Aliun na teferi u Kopiu. Taj obiaj obonovljen je 2008. godine. Stoarski i ratarski obiaji U Planinci je, iz vremena kada se oralo volovima, postojao obiaj da se prije poetka oranja desnom volu u zaprezi o elo razbije jaje i svee komad svile na desni rog. Osnovna karakteristika ovog obiaja je rtva koja se, u vidu jajeta i svile, rtvuje Bogu u zamjenu za blagoslov i obilan rod koji se od zemljoradnje oekuje. Volovima bi se davala po jedna aka ita iz bisaga, a ostatak bi se podijelio sirotinji. Pod utjecajem islama, neko bi klanjao dva rekata namaza prije poetka oranja. Meu muslimanima Gornjevrbaske regije u Privoru nailazimo na spomen jo jednoga staroga narodnog obiaja s funkcijom slinom kao i obiaji u Planinici. U Privoru je bio obiaj da se kad se ovre ito, napravi nadovrionca ili maslenica. nadovrionca je trpeza od rtvene ivotinje, meda, halve itd., na koju bi se pozvali roaci, komije i prijatelji

155

proslavljajui uspjeno okonanje najbitnije godinje aktivnosti prikupljanje ita. rtva prilikom izgradnje rtvovanje kurbana, prlikom izgradnje, poznato je kod muslimana Gornjevrbaske regije. U Kozici se to inilo jer se vjerovalo da se na taj nain ukuani i majstori uvaju od nesree za vrijeme izgradnje objekta. Krv kurbana se prosipala na temeljima graevine da je ne bi okrvarila ljudska krv krv majstora. Kada se kua pokrivala, pravilo se sljeme. Naime, mjetani iz sela su majstorima donosili darove to su uspjeno okonali izgradnju. Oni bi donesene poklone objesili na vrh kue i blagosiljali onoga ko ih je donio rijeima: Maallah, Maallah, fina dara, Donio nam taj i taj Fala mu, ivio Sina oenio, er udo ito mu rodilo Kolo mu hodilo ...

156

GLAVA V ODNOS ISLAMSKIH UENJAKA U BOSNI I HERCEGOVINI DO KRAJA XX STOLJEA PREMA ELEMENTIMA STAROSLAVENSKE TRADICIJE U PRAKSI BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSLIMANA Odnos prema predislamskoj tradiciji bosanskohercegovakog stanovnitva islamski uenjaci formulisali su na osnovu kur'anskih ajeta i postupaka Boijeg Poslanika, a.s. obraenih u prvom poglavlju knjige. Shodno tome, dokinuti su svi obredi, rituali i obiaji koji su bili u suprotnosti s propisima erijata, dok su obiaji koji direktno nisu bili u koliziji s islamskim propisima smatrani nebitnim narodnim obiajima. Stoljeima prije dolaska islama na prostore Bosne i Hercegovine, crkveni dostojanstvenici vodili su ogorene borbe pokrtavajui, s manje ili vie uspjeha, idolopoklonike Slavene,320 iji su idoli porueni, a njihovo mjesto zauzeli su kranski ili hrianski sveci, koji su u nekim sluajevima, poput Svetog Vida, Svetog Ilije i Svetog Juraja, preuzeli odreene funkcije ranijih boanstava, o emu je ve bilo rijei. S te strane, islamskim uenjacima je olakan posao, jer su u vrijeme osvojenja Bosne i Hercegovine stanovnitvo sainjavali vjerskim raskolima rastrgani krani, patareni i
320

Razliiti slavenski narodi primili su kranstvo u razliito vrijeme: Slovensci u VII vijeku, esi, Hrvati, Bonjaci, Bugari i Srbi u IX vijeku, Poljaci i Istoni Slaveni u X vijeku.

157

hriani tj., Ehlu Kitab Narod Knjige. Odnos islama prema Ehlul-Kitabijama razlikuje se od odnosa prema idolopoklonicima. Kljuna razlika, bitna za na rad, jeste injenica da islamska drava tolerie pripadnike Ehlul-Kitaba, priznaje im status zimmija, tienika islamske drave, te zabranjuje da se prisilno tjeraju na prihvatanje islama.321 Potujui to naelo Mehmed el-Fatih je 1463. godine katolicima u Bosni i Hercegovini izdao uvenu Ahdnamu u kojoj im garantuje sigurnost i slobodu vjeroispovijesti.322 Stanovnici Bosne i Hercegovine imali su, dakle, mogunost prihvatiti islam, ili ostati u svojoj staroj vjeri. Prihvatanje islama od strane bosansko-hercegovakog stanovnitva u prvom stoljeu, kao to smo to vidjeli u prethodnim poglavljima, nije detaljno utjecalo na nain ivota novih muslimana. Osnovno vjerovanje u temeljne istine islama su prihvaeni, ali se ivot i nakon prihvatanja islama ravnao kod novih muslimana, kao i kod onih koji su ostali u staroj vjeri, po istim nepisanim narodnim pravilima, obiajima i zakonima. Narodne umotvorevine i mudrosti, narodna medicina i prognoza vremena, narodni obiaji iz ivotnog ciklusa po kojima su muslimani i nemuslimani u Bosni i Hercegovini stoljeima ureivali svoj ivot, nisu bili predmet kritike islamskih uenjaka. Neki od njih, kao to je prolijevanje krvi rtvovane ivotinje po temeljima damije ili kue, koji su u
321

Kur'an je po tom pitanju nedvosmislen: U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti... Al-Baqara, 256. 322 Nakon osloboenja Istanbula Mehmed el-Fatih je svim pravoslavcima u Carstvu garantirao slobodu vjeroispovijesti, te stoga nije bilo potrebno da im se u Bosni i Hercegovini izdaje nova ahdnama.
158

suprotnosti s naelima erijata, prihvaeni su i smatrani nebitnim narodnim obiajima. Islamski uenjaci su najee pisali protiv neislamskih pojava poput masovnog praktikovannja i obiljeavanja predislamskih blagdana, koje su, ne ulazei u dublju analizu, uglavnom, smatrali kranskim. Poistovjeivanje staroslavenskih s kranskim obiajima Istraivanje porijekla predislamskih blagadana od kojih su najznajaniji Jurjevdan i Ilindan, otpoelo je krajem XIX i poetkom XX stoljea. Na junoslavenskim jezicima su poetkom XX stoljea nastajale znaajne studije o staroslavenskoj religiji sa jasnom argumentacijom o predkranskom i predislamskom porijeklu pomenutih blagdana, ali i Boia i Uskrsa.323 Stoga zauuje injenica da ni jedan islamski uenjak nije, piui rasprave o obiljeavanju neislamskih blagdana konsultovao postojeu literaturu i ukazao na njihovu stvarnu, staroslavensku genezu. Ne idui dalje od imena praznika nazvanih po kranskim svecima da bi se prikrilo njihovo istinsko, pagansko porijeklo, islamski uenjaci ih jednostavno smatraju kranskim blagdanima. Ba-vaiz Alija Aganovi u veoma kritinom i na momente hukakom tekstu navodi: estog maja u skoro svim krajevima na muslimanski svijet proslavlja urev dan, na 28. juna Vidovdan, 2. avgusta Ilindan, da ne spominjemo

323

Vidi vrlo interesantno djelo O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i prasemita, koje je Nikola Vitez Grieti Gaparevi, objavio 1900. godine u Mostaru.
159

Spasov, Mitrov, Duhove i Gospojine. To su sve isto kranski praznici, i mi kao muslimani nemamo nikakve veze s njima.324 Slian stav o genezi pomenutih neislamskih blagdana zastupao je Mustafa Busuladi. U izvrsnom tekstu Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas Busuladi navodi da su muslimanska drutva prije Drugoga svijetskog rata prireivala teferie, na kojima su se mijeali spolovi i pijanilo, a da ironija bude vea, godinje priredbe prireivale su se na dane kranskih svetaca Ilin-dan i urev-dan.325 Busuladi zatim navodi zauujue stavove italijanskih putopisaca prema kojima su najsveanije svetkovine kod muslimana u Bosni i Hercegovini urev-dan, Aliun, Mitrov-dan i Bajram, te zakljuuje: Neuki svijet je prireujui veselje na nemuslimanske svetkovine kao to su urev-dan i Aliun i podravajui kakve bilo obiaje u te dane skoro prisvojio za sebe, pa onda nije ni udo to stranci koji prolaze kroz nae krajeve dobivaju dojam da su to najprije muslimanski, a tek onda kranski praznici.326 Jahja Zade jedini, od svih islamskih autora, malo dublje analizira genezu jurjevdanskog uranka, ali ni on ne ide dalje od kranskog porijekla ove svetkovine. U kratkom radu o obiljeavanju urevdanskih praznika Jahja Zade pie: Mnogi od nae zaputene omladine i nazovi inteligencije jo se dii i ponosi (na alost), to moe da uestvuje u praznovjerju urevskog uranka. Da je to nemuslimanski svetac, svjedoe
324

Alija Aganovi, Spreavanje runih poslova (II Vaz), Glasnik IVZ, br. 5, 1940., str. 193. 325 Mustafa Busuladi,Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas, Novi Behar, br. 4. 1945. godine, str. 50. 326 Ibid.
160

ove rijei koje su navedene u zvaninom aktu jedne visoke dravne ustanove: Za dan raalovanja i pogubljenja 23. aprila 303. godine Sv. Georgija velikog muenika i pobjedonosca vezane su tradicije svih krana, kao i svih kranskih vojski, jer je veliko-muenik Sv. Georgije kao visoki komandant Rimske pretorianske konjike garde pogubljen kao hrianin. Sa prelezom u hrianstvo prenesen je na proslavu dana krankog svetitelja veliko-muenika Georgija.327 Kritika obiljeavanja predislamskih blagdana i godinjih svetkovina iz pera islamskih uenjaka Masovno praktikovanje godinjih, predislamskih blagdana i njihova rasprostranjenost meu muslimanima irom Bosne i Hercegovine, dovelo je do toga da islamski uenjaci konstantno, ve od XVI vijeka, pa sve do dananjih dana, piu kritike lanke o tome. Gotovo da nema ni jednog islamskog glasila, a da u njemu nema tekstova koji tretiraju proslavljanje neislamskih blagdana. Odnos islamskih uenjaka prema obiljeavanju predislamskih blagdana varira od blagog kvalifikovanja da su nevana narodna okupljanja, kako ih je okarakterisao Husein ozo, do otrog nazivanja nevjernicima onih koji ih obiljeavaju, to je vidljivo iz fetve Ebu Suda,328 ali i iz pisanja drugih autora koji se pozivaju na uvenu izreku

327

Jahja Zade,urevski uranak, El-Hidaje, br. 7-8., Sarajevo, juni-juli 1936., str. 113. 328 Ebu Sud je obavljao dunost ejhul-islama od 1545-1574. godine.
161

Boijeg Poslanika, a.s.: Ko se poistovjeuje s nekom zajednicom on joj i pripada.329 Najstarija do sada pronaena osuda obiljeavanja neislamskih blagdana ija genaza se vee za staroslavesnku tradiciju, dola je iz pera glasovitog islamskoga uenjaka XVI vijeka ejhul-islama Ebu Suda. Fetvu Ebu Suda zbog njene vanosti donosimo u cijelosti: Pitanje: Ako neki muslimani i njihove ene budu uvaavali dane, koje budu uvaavali krani, npr. ako ne budu radili nedjeljom, na Boi, Jurjevo i ovima slino koliko god ima dana i ako [to] budu uvaavali kao krani zbog toga to idu na izlet, to prave vie jela i to ne rade to je za ovu grupu potrebno po erijatu, neka se objasni, te neka bude nagraeno [od Boga]. Odgovor: Bit e nevjernici; potrebno je da obnove vjerovanje i da obnove brak i da se pokaju. Ako se ne osvijeste, neka se toliko vremena [u originalu nedostaje glagol!], dok se ne obaveu da nee uvaavati te dane. To je nevaljalo stanje. Da Bog sauva.330 Premda jasna, nedvosmislena i vrlo otra fetva Ebu Suda nije urodila eljenim plodom. Muslimani u naoj zemlji nastavili su obiljeavati predislamske blagdane. To praksa se u prvoj XX vijeka, kad je Bosna i Hercegovina ula u sastav
329

Navedeno prema: Mehmed Handi, Musliman je duan uvati muslimanske obiaje i osobine, a kloniti se nemuslimanskih, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. V, Ogledalo, 1999., str. 257. 330 Navedeno prema: Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi str. 302.
162

Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije, pojaala, jer su dravne vlasti na odreenim nivoima zahtijevale od muslimana da uestvuju u obiljeavanju neislamskih blagdana. Krajem 1938. godine Mustafa Daferovi, trgovac iz Donje Mionice (srez Gradaac), uputio je Ulema medlisu sljedeu molbu: Molim g. pretsjednika Ulema medlisa da mi izvoli izdati fetvu rjeenje o tome, da li musliman moe i smije sa erijatsko-pravnog gledita slaviti i slavama prisustvovati u obredu, pa makar to muslimanu bilo nareeno od strane dravne, civilne ili vojne vlasti. Na primjer: na slave Svetog Ilije 2. augusta, 8. novembra Sv. Dimitrije, 14. novembra Sv. Vrai Kuzman i Damjan i druge tome sline. Ulema medlis u Sarajevu je na sjednici od 08. januara 1939. godine na navedenu molbu donio slijedee: Rjeenje (fetvu): Muslimanu (muslimanima) nije ni u kom sluaju dozvoljeno da aktivno sudjeluje ili uestvuje u ma kojem vjerskom obredu druge vjere. Ako bi musliman aktivno sudjelovao u nekom obredu druge vjere, tim postupkom izgubio bi iman, pa bi mu ga trebalo ponoviti, a i niah, ako je oenjen. Po islamu je irk moliti i oboavati drugo bie osim Allaha. Pa ako neko irk ini Allahu, on nije i ne moe biti musliman.331 Ovu fetvu potpisao je Mehmed Ali erimovi, predsjednik Ulema Medlisa u Sarajevu. Poput fetve ejhul-islama Ebu Suda, i fetva Ulema medlisa u Sarajevu jasno i nedvosmisleno osuuje obiljeavanje neislamskih blagdana, nazivajui one koji to ine muricima (idolopoklonicima). Meutim,
331

Ulema Medlis u Sarajevu, Fetva broj 9145/38 Glasnik IVZ, br. 2. str. 71.
163

muslimani tadanje Kraljevine Jugoslavije ivjeli su u dravi i drutvu koje je od njih zahtijevalo da u odreenim situacijama, po slubenoj dunosti, prisustvuju obiljeavanju neislamskih blagdana. Stoga su Mehmed ef. oloman iz Trebinja, Dervi ef. Bajri iz Osjeka i predsjednik sreskog odbora El-Hidaje iz Banja Luke, ef. Jahi traili od Ulema medlisa da pojasni navedenu fetvu. Objanjenje fetve o prisustvovanju muslimana slavama inovjeraca broj 1695/39 objavljeno je u Glasniku IVZ br. 5-6 iz 1939. godine. U Njemu stoji: Na pitanja stavljena u molbama odgovara arapska izreka koja je navedena u fetvi, a koja glasi: Onaj ko se slae s njima u tome to oni ine toga dana. to znai: ako musliman s inovjercima u jednom njihovom vjerskom obredu radi ono to i oni rade ( i rijema i pokretima aktivno uestvuje u samom obredu), onda onaj musliman spada pod hukum ove fetve. Meutim, ako je musliman pretstavnik, slubenik i slino, a usto vjerski obrazovan, da nema bojazni da e na njega znaaj toga obreda djelovati da bi mogao istom obredu naklon biti onda moe ka posmatra prisutan biti i samo gledati i sluati, dok se obred svri. Takvo uestvovanje muslimanu ne ulazi pod hukum ove fetve, kao to ne ulazi i uenje dove Kralju za dug ivot i sretno vladanje, prilikom raznih sveanosti. Pitanje uenja dove je jo ranije objanjeno u raspisu Ulema medlisa u Sarajevu od 13-X-1934. broj 3362/34 ta. 1, koji je dostavljen svima Povjerenstvima po kome se moe uiti dova Kralju za dug ivot i sretno vladanje. Djeca i slini ne

164

mogu ni u kojem sluaju prisustvovati obredima i slavama tue vjere.332 O proslavljanju Jurjeva, Aliuna i drugih neislamskih blagdana pie i Mehmed Handi, glasoviti islamski uenjak prve polovine XX stoljea. Iako je imao sklonost za prouavanje razliitih aspekata povijesti Handi nije detaljnije analizirao genezu predislamskih blagdana, ve ih jednostavno naziva ostacima naeg dahilijjeta predislamskog doba koje se meu muslimanima odralo zbog naeg dehaleta neznanja.333 Uz uobiajeno navoenje izreka Allahovog Poslanika, a.s., u kojima se zabranjuje poistovjeivanje s nevjernicima i prisustvovanje njihovim svetkovinama, Handi navodi da je glavni razlog to se to jo uvijek zadralo meu muslimanima u Bosni i Hercegovini vjerska neprosvijeenost i neznanje. On tvrdi: Na primjer, svetkovanje Jurjeva, Aliuna i slinih dana. To se naroito odralo meu neukim seljatvom, a naroito u onim mjestima gdje nije bilo vrijednih i agilnih uitelja vjere.334 Interesantan lanak pod naslovom Neislamski blagdani i muslimani posveen odnosu muslimana u Bosni i Hercegovini prema predislamskim svetkovinama, napisao je Kasim Hadi. U uvodu teksta Hadi je ustvrdio kako su meu muslimanima irom Bosne i Hercegovine i Sandaka zastupljeni obiaji i vjerovanja koja nemaju nikakve veze s
332

Ulema Medlis u Sarajevu, Objanjenje fetve o prisustvovanju muslimana slavama inovjeraca broj 1695/39 od 4. marta 1939. Glasnik IVZ, br. 5-6. str. 270. 333 Mehmed Handi, Musliman je duan uvati muslimanske obiaje i osobine, a kloniti se nemuslimanskih, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. V, Ogledalo, 1999., str. 256-264. 334 Mehmed Handi, op.cit., str. 257.
165

islamom. To su razliita sujevjerja, praznovjerice i tabui kojima se ureivao svakodnevni ivot ljudi na selu. Nakon toga, autor navodi itav niz obiaja vezanih za neislamske blagdane. Hadi priznaje kako: ...ne zna da li su se ti obiaji uvukli meu muslimane usljed zajednikog suivota, ili su, moe biti, ostali jo iz davne prolosti.335 Na primjeru iz svog kraja Kasim Hadi navodi da su meu muslimanima rairena vjerovanja da se za Badnji dan ne valja sijati brano, jer e crv te godine kokuruz nainjati; uoi Boia svoj kunoj eljadi se radi zdravlja mau istuenim bijelim lukom tabani, dlanovi i slijeponice; na osnovu sree ili nesree onoga ko se prvi pojavi na vratima kue na Boino jutro, gata se da li e godina biti sretna ili nesretna; na urevdan se kuhaju jaja i kukuruzna zrna i daju se djeci da budu puna; radi zdravlja kite se drijenom i arom; smatraju da muslimani ne treba da rade na Ilindan, jer kau da je do podne Ilija, a od podne Alija.336 Kasim Hadi smatra da takva praznovjerja treba trijebiti vazovima i predavanjima. On tvrdi: Sa dizanjem kulturnoprosvjetnog nivoa naeg svijeta toga e postepeno nestajati, ali danas kada je meu muslimanima, ponegdje preko 80 % nepismenih, to se jo uvijek podrava.337 Masovono obiljeavanje predislamskih svetkovina estoko je kritikovao Alija Aganovi, ba-vaiz. Za razliku od drugih uenjaka, Alija Aganovi smatra da se svetkovanje predislamskih blagdana od ranije uobiajilo meu muslimanima, tako da ogromna veina naroito enskog
335

Kasim Hadi, Neislamski blagdani i muslimani, Narodna Pravda, br. 32., 1941. Str. 12. 336 Ibid. 337 Ibid.
166

svijeta, te svetkovine smatra islamskim obiajem. 338 Govorei o proslavljanju urevdana, Ilindana i drugih neislamskih blagdana, Alija Aganovi navodi: Uoi i na dan ovih slava nae enskinje provodi vrijeme u aranju i gatanju. Oekuje se srea, pale se lile i krijesovi, prireuju se naroita jela, kuhaju se kolai, a i muko i ensko se preobue u sveano bajramsko ruho. ak postoje krajevi gdje se za mevlud i za mubarek veeri skoro i ne zna, ali da u tim krajevima sva djeca znaju za Vidov ili Spasov dan.339 Po Aganoviu roditelji su kljuni krivci za takvu situaciju, stoga on pie: Bunimo se i protestujemo kada se naoj kolskoj omladini preporui od kolskih vlasti da prisustvuju akademiji o nekom crkvenom dostojanstveniku, a na urev dan ili Ilin dan tu istu omladinu sobom vodimo na teferi ili dernek povodom slave dana crkvenog dostojanstvenika Svetog ora i Svetog Ilije. Dozvoljavamo da se nae ene i djeca u sveano ruho tih dana oblae, da se u naim kuama nemuslimanski praznici svetkuju, a u isto vrijeme traimo da neko drugi, koji nije pozvan, nau vjeru uva i mlade u duhu nae vjere odgaja.340 Vrlo zanimljiv tekst o neislamskim obiajima napisao je Mustafa Busuladi.341 Busuladi je identifikovao brojne protuvjerske obiaje meu kojima znaajno mjesto zauzima obiljeavanje neislamskih, kranskih blagdana: urevdana i Ilindana. On navodi kako se obiljeavanje predislamskih
338

Aganovi, Alija, Spreavanje runih poslova (II Vaz), Glasnik IVZ, br. 5, 1940., str. 193. 339 Ibid. 340 Ibid. 341 Mustafa Busuladi, Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas, Novi Behar, br. 4. 1945. godine, str. 49-51
167

svetkovina toliko udomailo kod muslimana u Bosni i Hercegovini da ih stranci prolazei kroz nau zemlju smatraju islamskim praznicima. On tvrdi: Predislamske blagdane koji su po islamu kategoriki zabranjeni, obiljeava neuki muslimanski svijet, te su intelektualci, naroito ulema, pozvani da suzbijaju ove rave navike naeg svijeta, da na koji bilo nain sudjeluje u svetkovanju nemuslimanskih praznika, ime ine veliki grijeh.342 Ve smo spomenuli tekst Jahje Zade (Jahi Husein) o urevdanu. U ovom kratkom osvrtu Jahi navodi biografiju Svetog Georgija, te poziva ulemu da: Muslimanski svijet spaava iz ovakih oiglednih zabluda, kako ne bi i dalje nasijedala.343 Slino stajalite o obiljeavanju predislamskih blagdana zastupao je i Salih olakovi. On je, bez ire elaboracije, obiljeavanje Jurjeva i Aliuna identifikovao kao obiaje koji nemaju nita zajedniko s islamom, te ih je, prema tome, zabranjeno proslavljati, jer to nisu islamski praznici.344 Poput Aganovia i olakovi je istakao: Neki slave predislamske blagdane, a kada bude proslava Nove muslimanske godine, onda ih nema u damiji, jer to po njihovom miljenju nije muslimanski praznik.345 Razvojem nauke i obrazovanja, te podizanjem kulturne svijesti, muslimani su postepeno naputali obiljeavanje predislamskih svetkovina. To je vidljivo iz fetve o
342 343

Mustafa Busuladi, op. cit. str. 50. Husejn Jahi,urevski uranak, El-Hidaje, br. 7-8. Sarajevo. juni-juli 1936. godina. Str. 113. 344 Salih olakovi, Muslimani su duni uvati svoje obiaje, Glasnik VISa, br. 7-8., 1966., str. 326. 345 Ibid.
168

proslavljanju predislamskih blagdana koju je u drugoj polovini XX vijeka izdao Husein ozo. Na pitanje ta misli o tome to muslimani prireuju teferie i razna veselja prilikom urevdana, ozo je odgovorio: Poznati su takvi obiaji. Ja mislim da ih je sada sve manje. Znam da su u mom kraju muslimani pravili teferie na Petrovdan, Jurjev, Vidovdan, Spasovdan itd. Ti teferii bili su iskljuivo muslimanski. Sada ih uglavnom nema vie. Ukoliko ih ima jo negdje, ini se da su potpuno izgubili vjersko obiljeje i dobili karakter narodnog veselja i teferia.346 U dananje vrijeme obiljeavanje predislamskih svetkovina izgubilo je u potpunosti vjerski karakter i obiljeje, odnosno, u potpunosti je zadobilo islamsku formu i sadraj. urevdan danas u Bosni i Hercegovini najvie obiljeavaju Romi. Gotovo da je zaboravljeno da je proslavljanje urevdanskih svetkovina bila masovna pojava meu muslimanima prije samo nekoliko decenija. Sjeanje na urevdan ili Jurjev, danas je jo uvijek ivo, ali vie kao datum za odravanje mevluda u nekim krajevima ili vaara i stonih pijaca u drugim. Osim toga, nita vie od narodnih obiaja, koji su nas podsjeali na vrijeme kada su uda bila mogua i kada je grmljavina groma bila glas ljutitog Boga, a ne pranjenje elektriciteta, nije preostalo. Slino je i sa Aliunom i drugim predislamskim blagdanima i svetkovinama.

346

ozo, Husein, Fetve I, u: Husein ozo, Izabrana djela, knj. 4., El-Kalem i FIN, Sarajevo, 2006., str. 393.
169

Metode islamskih uenjaka u sprjeavanju proslavljanja neislamskih blagdana Islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini energino i odluno su nastojali sprijeiti obiljeavanje predislamskih svetkovina. Od fetve Ebu Suda s kraja XVI stoljea do fetvi Huseina oze iz druge polovine XX stoljea islamski uenjaci su ukazivali na nespojivost proslavljanja predislamskih svetkovina sa istim islamskim vjerovanjem i praksom. U tu svrhu koristili su metod Allahovog Poslanika, a.s., mijenjajui predislamske praznike islamskim blagdanima. Stoga Mehmed Handi kada upozorava na obiljeavanje Jurjeva i Aliuna navodi da muslimani imaju svoje svetkovine, bajrame i petak, i trebaju ih se drati, a odbaciti sve ostale praznike. Takvo stajalite potkrepljuje predanjem od Enes ibn Malik, r.a., u kojem stoji: Kada je Vjerovjesnik, a.s., doao u Medinu zatekao je kod stanovnika Medine dva dana u kojima su se igrali i veselili. Allahov Poslanik, a.s., upitao ih je o tim danima, a oni su mu odgovorili da ti praznici datiraju jo iz vremena dahilijeta. Vjerovijesnik, a.s., im tada ree: Allah vam ih je zamjenio boljim danima od njih. To su Ramazanski i Kurban- bajram.347 Drugi metod koji su islamski uenjaci koristili u svrhu sprjeavanja obiljeavanja predislamskih svetkovina jeste metod kranskih sveenika. Ope je poznata injenica da je crkva u situaciji kada nije mogla da ukine neki paganski obred, ritual ili svetkovnu pribjegavala taktici mijenjanja imena blagdana s ciljem uvoenja pod okrilje kranstva cjelokupnog
347

Abu Dawud, Sunen, Poglavlje o bajram-namazima, Knjiga I, hadis br. 246., str. 295.
170

blagdanskog sadraja. Tako je uinjeno sa Boiem, Uskrsom, Jurjevom, Ilindanom itd. Islamski uenjaci slino su postupili nastojei da odviknu muslimane od proslavljanja predislamskih blagdana. Kasim Hadi navodi primjer mjesnog odbora Gajreta iz Priboja kojem je uspjelo da Ilindanski teferi sa drugog augusta pomjere tri dana kasnije, i odravaju petog augusta, te zakljuuje: Na taj nain izbjei e se redovni sukobi izmeu muslimana i pravoslavnih i, s druge strane, muslimani nee vie proslavljati jedan nemuslimanski blagdan.348 Ovakav nain djelovanja, po Hadiu, trebao bi sluiti kao primjer drugima da tako ine, kako bi se jednom za svagda iskorijenili obiaji koji nemaju nikakve veze s islamom, ve su mu u potpunoj suprotnosti. 349 Osnovne karakteristike odnosa islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema narodnom vjerovanju, sujevjerju, praznovjerju, vraanju i gatanju Tekstovi islamskih uenjaka koji govore o narodnom vjerovanju, odnosno sujevjerju, praznovjerju, te vranju i gatanju metodoloki su vrlo slini i slijede jedinstven obrazac. U uvodnom dijelu navodi se da su sujevjerje i praznovjerje produkt zaostalosti i neprosvjeenosti, te da su muslimani posebno neprosvjeeni u odnosu na druge.350 Nakon uvodnih konstatacija autori navode vidove i oblike sujevjerja i
348

Hadi, Kasim, Neislamski blagdani i muslimani, Narodna Pravda, br. 32., 1941. str. 12. 349 Ibid. 350 Bakalovi, ukrija, Odbacujmo tetne obiaje i sujevjerja, Glasnik VISa, br. III, 1952., str. 220-222.
171

praznovjerja prisutne meu bosansko-hercegovakim muslimanima, od koji su najzastupljeniji: tabui vezani za odreene dane u sedmici,351 gatanje na osnovu prirodnih pojava,352 vjerovanje u vampire, vjetice, karakonule, itd.353 Nastojei se to efikasnije obraunati sa sujevjerjem islamski uenjaci su ponudili dvije definicije ovog, veoma rairenog, fenomena: teoloku i naunu. Prema teolokoj, koju zastupa veina autora, sujevjerje je pridruivanje jednom jedinom Bogu i drugih boanstava, pa bilo u vidu apstraktnih, zamiljenih ili izmiljenih bia, bilo u vidu postojeih, vidljivih ivih bia ili stvari.354 Prema drugoj definiciji sujevjerje je vjerovanje koje ne priznaje zakon kauzaliteta. Ono poiva na pretpostavci da ne postoje fiksni i stalni zakoni materijalnog svijeta. Sujevjerje vjeruje samo u ovaj materijalni svijet. Ono je upravljeno samo na to da nama bude dobro ovdje, ili da nam se ovdje nita loe ne desi. Sujevjerja se ne tie onaj, moralni svijet. Ako primitivni uroenik ubije svoje dijete jer su mu prvo nikli gornji sjekutii, ako zakolje kravu jer je omotala rep oko stabla, to sve ini da ukloni zlu kob, da sprijei nesreu koja mu prijeti. Dakle sujevjerje je iracionalno i orijentisano samo na Zemlju, a ne na nebo. Ono je pokuaj da se neadekvatnim

Kulenovi, Sulejman, Predrasude i praznovjerja, Glasnik VIS-a, br. 7-9, 1951., str. 290-294. 352 Hodi, aban, Islam strogo zabranjuje vraanje i praznovjerje, Glasnik VVS-a IVZ, br. 4, 1934., str. 205-208 353 Hodi, Vehbija, Sujevjerje ostaci mnogobotva (irka), Glasnik VISa, br. 7-8, 1967., str. 302-309. 354 Ibid., str. 302.
172

351

sredstvima djeluje na materijalni svijet i stoga se ono pretvara u tlapnju i besmislicu.355 Islamski uenjaci se slau da islam strogo zabranjuje sujevjerje i praznovjerje, te da je ulema pozvana da se energino suprotstavi ovakvim pojavama.356 Kao prilog ovoj tezi navode se brojni ajeti iz Kurana i hadisi Boijeg Poslanika, a.s. Autori pojedinih tekstova analiziraju genezu odreenih parznovjerja i sujevjerja navodei, na primjer, da krajevi nastanjeni islamskim narodima obiluju sujevjerjem,357 da su ljudi prirodnim pojavama ije uzroke nisu znali pridavali neke boanske osobine,358 itd., ali se nigdje narodna vjerovanja i sujevjerja ne pripisuju naim precima Slavenima. Razlog za to je relativno nepoznavanje staroslavenske tradicije i ideoloka usmjerenost ka istoku, prostoru u kojem su nastale velike religije, ali i brojna sujevjerja.359 Proricanje budunosti i gatanje neki autori tekstova osuuju navodei kuranske ajete o tome kako samo Allah poznaje budunost.360

355 356

Vjera i Sujevjerje, nepotpisano, Takvim, 1968., str. 77-78. U borbi protiv praznovjerja, nepotpisano, Preporod, br. 45, 1972., str. 1. 357 Kulenovi, Sulejman, Predrasude i praznovjerja, Glasnik VIS-a, br. 7-9, 1951., str. 291. 358 Hodi, Vehbija, Sujevjerje ostaci mnogobotva (irka), Glasnik VISa, br. 7-8, 1967., str. 304. 359 U svom tekstu Kulenovi Sulejman izvore svih sujevjerja koja navodi u tekstu vee za istone narode: Indijce, Perzijance, Arape, Asirce, Egipane i Vizantijce. 360 Huki, Abdurahman, Predskazivanje budunosti i islamsko uenje, Glasnik VIS-a, br. 11, 1963., str. 487-491.
173

Autori nekih radova analiziraju pojedine oblike i nain gatanja, ali bez navoenja njihove geneze.361 U zakljuku tekstova o proricanju sudbine i gatanju navodi se da islam strogo zabranjuje odlazak gatarima jer se oni svojim vjetinama slue da varaju praznovjerni svijet za materijalnu dobit.362 Odnos islamskih uenjaka prema narodnom vjerovanju, sujevjerju, praznovjerju, vraanju i gatanju Zanimljiv tekst o izbavljenju muslimana u Bosni i Hercegovini iz zala mistike i sujevjerja napisao je Mehmed Salihspahi. Islam je, prema njegovim rijeima: ...omotan gustim platem mistike, sujevjerja i suvinog ceremonijala.363 Muslimani irom svijeta, po njemu, ive hermetiki zatvoreni, udaljeni od kulturnog napretka i progresa. Razlog za jadno stanje u kojem se muslimani nalaze je: ...naopako tumaenje Kurana.364 Salihspahi tvrdi kako su: ...u jednom istorijskom periodu razni opskurni i degenerisani vjerski korifeji prestali da primjenjuju jasne propise Kur'ana.365 Vjerski korifeji koji su utjecali da se sujevjerje i mistika vrsto ukorijene kod muslimana u cijelom svijetu, a time i u Bosni i Hercegovini, su dervii i derviki redovi koji su sablanjivim ritualom djelovali
361

Hodi, aban, Vraanje i praznovjerje, Preporod, br. 49, 1972., str. 10. 362 Hodi, aban, Islam strogo zabranjuje vraanje i praznovjerje, Glasnik VVS-a IVZ, br. 4, 1934., str. 205. 363 Salihspahi, Muhamed, Islam bez mistike i sujevjerja, Glasnik VIS-a, br. 1-4, 1953., str. 29. 364 Ibid., str. 29. 365 Ibid., str. 30.
174

na uspjenu primjenu iste kur'anske misli i kulturnog progresa.366 Otvorenim neprijateljstvom prema derviima i dervikim redovima Salihspahi svjesno cilja ka unitenju due islama, s obzirom da su jedino derviki redovi u vrijeme kada Salihspahi pie svoj tekst uvali duhovnost islama. Salihspahi svjesno zanemaruje injenicu da su donositelji baklje islama u Bosnu i Hercegovinu bili dervii, da su mnoge medrese vodili visoki dostojanstvenici dervikih redova i da ta injenica nije utjecala na slabljenje Osmanskog carstva, ak naprotiv, u to doba u Bosni i Hercegovini je cvjetala islamska kultura i civilizacija. Kratak tekst o odbacivanju tetnih obiaja i sujevjerja napisao je polovinom prolog stoljea ukrija Bakalovi. U uvodu teksta Bakalovi istie kako su muslimani u dobroj mjeri zaostajali iza ostalih naroda u naoj zemlji, pa usljed toga meu njima postoje tetni i nazadni obiaji koji nemaju nita zajedniko ni sa islamom ni sa zdravim razumom. 367 Od tetnih obiaja sa staroslavenskim porijeklom, Bakalovi je pomenuo pripremanje gozbi nakon denaze, salijevanje strave, te neke svadbene obiaje. Ne bavei se mnogo praznovjerjem i sujevjerjem on je napomenuo da je meu muslimanima raireno vraanje i gatanje gledanjem u grah, te lijeenje oboljelih zapisima. Bakalovi na kraju teksta poruuje: Dunost je svih naih ljudi da rade na tome da se svi tetni i nazadni obiaji odbace i da se iskorijeni sujevjerje, a naroito je to dunost islamskih vjerskih slubenika koji su po vjerskim

366 367

Ibid., str. 31. Bakalovi, ukrija, Odbacujmo tetne obiaje i sujevjerja, Glasnik VISa, br. III, 1952., str. 222.
175

propisima najpozvaniji da se bore protiv zaostalosti svoga naroda.368 Genezom razliitih sujevjerja prisutnih kod muslimana u Bosni i Hercegovini bavio se erijatski sudija Sulejman Kulenovi. 369 Na poetku teksta on navodi neka praznovjerja muslimana, poput zabrana da se u odreene dane u sedmici ne pere rublje, ili ne kroje haljine. Zatim, premda smatra da se za pronalaenje izvora ovim sujevjerjima treba vratiti u daleku prolost, Kulenovi zastupa stav da su predrasude, praznovjerja i sujevjerja, prisutna kod naih muslimana, dola s istoka. Od Kaldejaca370 smo naslijedili gatanje po zvijezdama, dok smo gatanje i proricanje budunosti na osnovu bacanja graha poprimili od Asiraca371 i Egipana.372 Takvim stavom on implicira da su svakako vjerovanja tako i sujevjerja prisutna kod muslimana u Bosni i Hercegovini, uvezena, te da nikakvo sujevjerje ili praznovjerje ne potjee od naih predaka, to je metodoloki neprihvatljivo. Sujevjerje znai pridruivanje jednom, jedinom Bogu i drugih boanstava, pa bilo u vidu apstraktnih, zamiljenih ili
368

Ibid., str. 222. Sulejman Kulenovi,Predrasude i praznovjerja, Glasnik, VIS-a, br. 7-9, 1951., str. 290. 370 Oko 800. godine prije nae ere podruje Mezopotamije naseljavali su Kaldejci, stari semitski narod. Kaldejci e vremenom dobiti vanu ulogu u kulturnom razvoju Iraka i antikog svijeta, ali i politikim sukobima Asirije i Babilonije. U 7. stoljeu p.n.e. Kaldejci su osvojili Babilon i na taj nain se proirilo kaldejsko ime i na tu zemlju. Kaldejci su se, kao i Egipani, mnogo bavili astrologijom i tumaenjem snova, tako da je u staro doba naziv kaldejac bio sinonim za astrologa. 371 Asirci su pripadnici najranijih civilizacija s podruja Mezopotamije. Starosjedilaki su narod Mezopotamije i imaju povijest duu od 6.700 godina. Asirsko carstvo nestalo je 612. godine prije Krista. 372 Sulejman Kulenovi, op.cit, str. 290.
369

176

izmiljenih bia, bilo u vidu postojeih, vidljivih ivih bia ili stvari. U sujevjerje spada i to da se ovjek nekom od ivih bia ili stvari obraa i uzima ga kao posrednika izmeu sebe i Boga, ili da se nekim stvarima ili biima pridaju neke nadprirodne osobine.373 Ovu vrlo detaljnu i obuhvatnu definiciju sujevjerja, koja u mnogome podsjea na definiciju maloga i velikog irka, ponudio je Vehbija Hodi u tekstu pod naslovom Sujevjerje ostaci mnogobotva (irka).374 Hodi navodi razliite oblike sujevjerja poput vjerovanja u vukodlake, vampire, vjetice, karakondule i razne duhove koji uzimaju oblik sad ove sad one ivotinje i nanose ljudima zlo; zatim vjerovanje da ne valja raditi u odreenim danima, te postojanje raznovrsnih praznovjerica uoi urevdana, Ilindana, Boia, Petrovdana itd.375 Hodi upozorava da su ljudi u doba svoje primitivne historije bili skloni da idu linijom slabijeg otpora, pa ne razmiljajui dublje o mnogim stvarima ili prirodnim pojavama, iji uzrok nisu poznavali, tako im daju neke boanske osobine, mole im se i prinose rtve. Ovakva vjerovanja su, kako tvrdi Hodi, po islamskom, kur'anskom stavu i terminologiji irk mnogobotvo. Stoga Hodi u nastavku teksta citira ajet: I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Dehennem bio baen, prekoren i od milosti Njegove udaljen376, u kojem se muricima prijeti estokom kaznom u Dehennemu.
373

Vehbija Hodi, , Sujevjerje ostaci mnogobotva (irka), Glasnik VIS-a, br. 7-8, 1967., str. 302. 374 Pod istim naslovom Sujevjerje ostaci mnogobotva (irka), objavljena su dva teksta. Jedan u Glasniku VIS-a br. 7-8 iz 1967. G odine, a drugi u Takvimu za 1967. godinu. Autor oba teksta je Vehbija Hodi. 375 Vehbija Hodi, op. cit., str. 306. 376 Kuran, Al-Isra, 39.
177

ivot muslimana u Bosni i Hercegovini, njihove navike, obiaje i vjerovanja prouavao je aban Hodi. On je primijetio da mnogi njihovi postupci poput vraanja, gatanja i praznovjerja stoje u potpunoj opreci s islamskim uenjem. Proricanje budunosti na osnovu poloaja zvijezda i praznovjerje da se u odreene dane ne smiju obavljati odreeni poslovi, ostaci su neznabotva koje se sauvalo sve do nas. Hadia ne interesuje porijeklo tih neznaboakih obiaja, ve navodi brojne ajete i hadise koji ukazuju da samo Allah zna budunost,377 da odlazak gataru nije dozvoljen, 378 te da je bavljenje sihirom najstroije zabranjeno.379 Stav islama prema predskazivanju budunosti prezentirao je Abdurahman Huki. U vrlo jasnom i pounom tekstu Huki je tumaei ajet: On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere...380 naveo nekoliko primjera lanih proricatelja budunosti, koji su oigledno pogrijeili, a potom zakljuuje da samo Bog, d.., zna budunost; da Allah, d.., u izuzetnim sluajevima otkriva Svojim poslanicima saznanje pojedinih dogaaja; ko god tvrdi da poznaje budunost postupa suprotno islamskom uenju; te da ljudi trebaju potenim radom i visokim moralom osigurati bolju sutranjicu, a ne kroz pokuaj prodiranja u tajnu

377

Meu ajetima koje Hodi navodi argumentirajui svoje stavove je ajet: On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere... Al-inn, 26-27. 378 Hadi to dokazuje hadisom u kojem Allahov Poslanik, a.s., kae: Ko ode gataru, maioniaru ili vraaru, vjerujui u ono to mu on kae, taj je zanijekao ono to je objavljeno Muhammedu. 379 aban Hodi, Vraanje i praznovjerje, Preporod, br. 49., 1972. godine, str.10. 380 Kuran, Al-inn, 26-27.
178

sutranjice koja e vjeno ostati misterija kako je to u Kur'anu navedeno.381 Meu muslimanima se najvie praznovjerja pridravaju ene nastojei da ga prenesu na mlae, tvrdi u ranije spomenutom tekstu382 Kasim Hadi. Najvie praznovjerja vezano je za kuu i kune poslove, te je stoga i razumljivo to ih se ene najvie pridravaju i od starina paze na njih. Hadi navodi neka praznovjerja: Zabrana da se odjevena odjea ije jer se vjeruje da e se na taj nain uiti pamet; ne valja u kui zvidati da se mievi ne legu; u kui ne valja nita otriti, jer se eljad otre izmeu sebe.383 Mnogo je praznovjerica i sujevjerja vezanih za stoku i mlijeko, pa naprimjer, nije dozvoljeno kada se mlijeko vari pod njega puhati, jer e u krave ispucati vime itd.384 Hadi smatra da je za postojanje praznovjerja i sujevjerja meu muslimanima kriv nizak nivo kulturne prosvjeenosti.385 Premda su islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini neprestano ukazivali na tetnost praznovjerja i njegovu oprenost sa erijatom, ono je opstajalo i uzimalo sve vie maha. Problemom praznovjerja, gatanja i sujevjerja u vie navrata se bavio Husein ozo. No, ozo je, napustivi matricu po kojoj su se islamski uenjaci bavili ovim pitanjem, pokuao da d nauno obrazloenje. U jednoj od svojih brojnih fetvi o
Abdurahman Huki,Predskazivanje budunosti i islamsko uenje, Glasnik VIS-a, br. 11, 1963., str. 491. 382 To je tekst Neislamski blagdani i muslimani objavljen u Narodnoj Pravdi, br. 32., 1941. str. 12. 383 Kasim Hadi, Neislamski blagdani i muslimani, Narodna Pravda, br. 32., 1941. sr. 12. 384 Ibid. 385 Ibid.
179
381

praznovjerju, sujevjerju, gatanju i proricanju budunosti ozo kae: Zna se da islam osuuje i zabranjuje sve vrste praznovjerja, u ta, svakako, spadaju i navedena gatanja. Ali kako iskorijeniti praznovjerje i kako se boriti protiv njega? Odakle sve ea pojava praznovjerja u savremenom drutvu, pa ak i meu intelektualcima? Dralo se da e u progresivnom drutvu, u naprednim sredinama nestati gatanja, zapisa itd. Vjerovalo se da e putem obrazovanja, kulturnog uzdizanja i prosjeivanja irokih narodnih slojeva postepeno ieznuti praznovjerje. Mislilo se da korijeni praznovjerja lee u neznanju, u primitivizmu i kulturnoj zaostalosti. Iako ne moemo rei da to nije bez osnova, ipak ostaje pitanje kada e nauka biti u mogunosti da rijei sve probleme i udovolji svim potrebama ljudskog drutva? Nepobitna je istina da je osnovna pretpostavka praznovjerja neznanje, ali se postavalja pitanje hoe li, i kada, ovjek uspjeti da otkloni neznanje, naime da stvori takvu situaciju u kojoj se nee moi nai u poziciji nemoi u bilo kojoj oblasti ivota? Oito je da ovjek nee moi nikada ostvariti takvu situaciju. Ljudske moi su ograniene. Tamo gdje staje njegova mo i mo nauke, ovjek se obraa vioj sili, koja ga u situacijama nemoi jaa, podrava i ulijeva nadu. Meutim, ovdje treba luiti vjeru u viu silu za koju se veu nade i uzdanja od praznovjerja.386

386

Husein ozo, Fetve I, u: Husein ozo, Izabrana djela, knj. 4., El-Kalem i FIN, Sarajevo, 2006., str. 399-400.
180

Stav islamskih uenjaka prema staroslavenskim obiajima iz ivotnog ciklusa u praksi bosansko-hercegovakih muslimana Ranije smo pokazali da postoje brojni obiaji bosanskohercegovakih muslimana ije porijeklo nas vraa do starih Slavena. Protokom vremena, ti obiaji su postali sastavni dio kulture muslimana u Bosni i Hercegovini, tako da ih narod, ali i stranci smatraju islamskim i muslimanskim. Karakteristian primjer mijeanja islamskih i predislamskih obiaja u kulturi bosansko-hercegovakih muslimana, jeste djelo Antuna Hangija ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini. Osvrui se na Hangijevo izuzetno cijenjeno i hvale vrijedno dijelo, u rubrici Listak lista Behar navodi se da kod muslimana ima obiaja vie od svih drugih naroda koji su u Bosni i Hercegovini obitavali, ali su meu njima islamski i staroslavenski najbrojniji. List zatim navodi kako Hangi, ne svojom krivicom, neke obiaje koji nisu islamski, pripisuje islamu: On je tako uo od muslimana koji zbilja dre da je to vjerska ustanova, jer ne poznaju razliku izmeu islamskih ustanova i obiaja starih Slavena.387 injenica da u praksi bosansko-hercegovakih muslimana, stoljeima nakon prihvatanja islama, postoje predislamski elementi, ukazuje na otvoren odnos islamskih uenjaka prema njima. Islamski uenjaci su, postupajui u skladu sa Poslanikovom, a.s., tradicijom, ostavljali netaknutim brojne narodne obiaje koji nisu bili u suprotnosti sa slovom i duhom erijata. ta vie, neki obiaji, poput ianja novoroeneta ili zabrane ubijanja
387

Listak, Behar list za pouku i zabavu, god. I-XI, Sarajevo, 1990. godine, str. 72-73.
181

kune zmije, imaju i islamsko i staroslavensko porijeklo, to je, izmeu ostalog, utjecalo na ulemu da ima tolerantan odnos prema narodnim obiajima. Prikupljajui grau za ovaj rad, nisam pronaao niti jedan tekst u kojem se islamski uenjaci osvru na staroslavenske obiaje vezane za novoroene i svadbu. Istina, postoje tekstovi koji ukazuju na rune svadbene obiaje, ali su to sve obiaji novijeg datuma poput ispijanja alkohola na svadbama ili natjecanja u tome ija svadba e biti skuplja i raskonija.388 Islamski uenjaci nisu meu brojnim staroslavenskim obiajima, vezanim za svadbu i roenje djeteta, nalazili nita to je izlazilo iz okvira erijata, pa se nisu ni osvratali na njih. Meutim, posmrtni obiaji obiluju neislamskim elementima koje su islamski uenjaci neprestano nastojali ukinuti. Odnos islamskih uenjaka prema posmrtnim obiajima Prema islamskom uenju, dua je vjena. Smru neke osobe, njena dua nastavlja da egzistira u berzahu zagrobnom ivotu, gdje boravi do Sudnjeg dana. Da li e neko na drugom svijetu biti sretan ili nesretan, zavisi od toga kako je proveo ivot na ovom svijetu. Stoga propisi islama usmjeravaju vjernike ka ispravnom ivotu na ovom svijetu, kako bi se osigurala srea na onom svijetu. Premda islam potuje mrtve i zabranjuje bilo kakvo oskrvnue njihovih grobova 389 propisi vezani za umrlu osobu su vrlo jednostavni.390
388

Mehmed Handi,Runi obiaji u vezi s enidbom, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. V, Ogledalo, 1999., str. 256-265. 389 Zabranjeno je sjediti na grobovima umrlih, s tijelom umrle osobe treba postupati s potovanjem, uiniti neugodnost umrloj osobi isto je kao
182

Jedan od staroslavenskih posmrtnih obiaja u potpunoj suprotnosti s islamskim uenjem, jeste prireivanje gozbe, objeda ili ruka za uesnike denaze.391 Islamski uenjaci vrlo rano su primjetili da muslimani praktikuju ovaj neislamski obiaj upozoravajui na njegovu tetnost. Poznati prusaki alim iz prve polovine XVIII stoljea, Mustafa Pruak napisao je 1739. godine djelo Risala ad-dakir f ziyra ahl al-maqbir392 u kojem navodi: Naricanje za umrlima i prireivanje jela u ime umrlog (prvog, drugog i treeg dana) je zaista jedna runa novotarija iz vremena dahilijeta. Ako neko oporui da se poslije njegove smrti tri dana prireuje jelo za ljude ta mu oporuka ne vrijedi. Preporuuje se da komije i roaci donose hranu porodici umrlog i da nahrane ukuane jer su oni zauzeti oko mrtvaca.393 Uprkos nastojanjima uleme iz Osmanskog perioda, muslimani u Bosni i Hercegovini, ali i drugim krajevima nastanjenim slavenskim narodima (ve smo naveli da to ine muslimani u Rusiji) nastavili su s praksom prireivanja posmrtne gozbe, pa su i savremeni islamski uenjaci digli svoj glas protiv ovog predislamskog obreda. Jedan od

uiniti neugodnost ivom. To su samo neki od propisa islama s kojima se nastoji osigurati potivanje umrlih i njihovih grobova. 390 Vie o islamskim propisima vezanim za umrlu osobu vidi u: Sinanudin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, bez mjesta i godine izdanja. 391 Stav islama je sasvim suprotan: Porodici umrlog potrebno je spremiti hranu jer njih smrt blinjeg roaka spreava u tome. O tome vidi: Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, Knjiga 1, Sarajevo, 2002. godine str. 428. 392 Rasprava pobonog o posjeivanju grobova. 393 Azra Kadi, Rasprava o posjeivanju grobova od Mustafe Pruaka, Islamska misao, br. 136., 1990., str. 20-30.
183

najistaknutijih zagovornika prosvjeivanja muslimanskih masa u Bosni i Hercegovini XX vijeka, Husein ozo, energino se usprotivio ovom neislamskom obiaju. Fetvu o spremanju gozbe u kui umrlog nakon denaze prenijet emo zajedno s pitanjem. Pitanje: "Kod nas je obiaj kada neka osoba preseli (umre) i kad joj se obavi denaza-namaz, da se svi skupa vraamo u kuu odakle je iznesen mrtvac i tu se jede i pije. Na par mjesta pokuao sam da sprijeim vraanje u istu kuu, da tu ne jedemo i ne pijemo i da oaloeni ne moraju nita spremati. Jedni se slau, a drugi kau da je to oduvijek tako i da to nita ne smeta. Pitam da li su oni u pravu ili ja?" Odgovor: "Tvoj pokuaj da sprijei obiaj gozbe u kui umrlog poslije povratka sa groblja sasvim je na mjestu. Ova gozba je neislamski, paganski obiaj. Sve su to obiaji iz dahilijjeta koje treba spreavati. Nije dozvoljeno da porodica umrlog prilikom smrti ugoava prisutne, jer joj to jo vie oteava bol i jer je to obiaj iz paganskog, predislamskog vremena. Ulema je jednoglasna u tome da je to mekruh, dok jedan dio smatra da je to ak haram."394 Uz davanje fetve po pitanju prireivanja posmrtnih gozbi, ozo je naveo lijep primjer Odbora islamske zajednice Debar, koji je u cilju ouvanja istote obiaja, kao i uvanja islamske tradicije, a imajui u vidu razne neislamske posmrtne obiaje koji sve vie uzimaju maha, te psihiki i materijalno optereuju oaloenu familiju, u vezi s denazom zabranio:
394

Husein ozo, Fetve I, u: Husein ozo, Izabrana djela, knj. 4., El-Kalem i FIN, Sarajevo, 2006., str. 444-445.
184

1. pripremanje i davanje ruaka i veera poslije sprovoda ili prilikom dolaska na sauee; 2. aenje kahvom i cigaretama za vrijeme sauea u roku od tri dana; 3. grupni odlazak ena na groblje nakon sedam dana (sedmina), est sedmica (eteresnica), est mjeseci (polugodinjica) i nakon jedne godine; 4. dijeljenje halve poslije tevhida;395 Fokusirajui se na spomenuti predislamski obiaj ozo smatra da su teak poloaj imama i materijalni interes koji je evidantan kod denaza, odigrali najveu ulogu u opstanku ovog, ali i nastajanju niza drugih obiaja i novotarija. 396 Slino miljenje dijeli i ruski autor koji je, analizirajui identinu praksu muslimana u razliitim krajevima Rusije, napisao: Oni koji su pozvani da lijee tu bolest, ko na primjer ulema i prvaci, oni se samo slijepo pokoravaju toj zloj navici.397 Navedene tvrdnje sugeriu da islamski uenjaci imaju dvojak stav o pitanju pripremanja gozbe nakon denaze. Uvidjevi tetnost ovog obiaja i njegovu oitu suprotnost s propisima erijata, visoka ulema i kolovani islamski uenjaci energino su ustali protiv njega i osudili one koji ga praktikuju. S druge strane, teka materijalna situacija vjerskih slubenika po dematima, utjecala je da oni prihvate obiaj pripremanja hrane za umrlu osobu, navodei kao opravdanje da je to "za rahmet" umrle osobe.

395 396

Husein ozo, op. cit., str. 41. Ibid. 397 Navedeno prema: Kulturne biljeke Behar list za pouku i zabavu, god. I-XI, Sarajevo, 1990. godine, str. 73.
185

Obiaj koji islamski uenjaci u Bosni i Hercegovin nisu osuivali, a ija geneza se vee za korijene ljudskog roda, jer ga nalazimo kod brojnih naroda, meu kojima su i nai preci Slaveni, jeste izvravanje vjerskih obreda u tano odreeno vrijeme: sedam dana, etrdeset dana, pola godine i godinu dana nakon smrti.398 Prireivanje sedmine i eteresnice zabiljeeno je u zaostavtini Munib efendije Gloe, mutevelije Gazi Husrev-begovog vakufa koji je umro 1850. godine na otoku Kreti. Izmeu ostalog u njegovoj Ispravi o sahrani i smrti stoji: Za ienje i ureenje njegovog groba do sedam dana sedmerici siromaha odreuje 3 groa i 20 para, a da se za etrdeset dana posjeivanja groba odreuje 60 groa.399 Prireivanje sedmine, eteresnice, polugodinjice i godinjice spada u red obiaja koji su nastali iz elje da se umrlom podari i vie nego to mu je vjerom propisano. Ipak, islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini nisu poklanjali posebnu panju ovim obiajima iz dva razloga. Prvi razlog je ope prihvaen stav da umrli ima koristi od dove i uenja Kur'ana, 400 to je glavno obiljeje ovih obreda.401 Drugi razlog
398

Obiaj eteresnice veemo za staroslavensku tradiciju zbog toga to je prema Muhamedu Hadijahiu prilikom ispitivanja neke kulturne pojave najloginije se orijentirati, ako ima osnove, na svoju, makar i daleku starinu, nego li za pojedinu pojavu traiti daleke analogije. U: Hadijahi, Muhamed, Predislamski elementi u kulturi bosanskih muslimana, Sarajevo, 1973., str. 2-3. 399 Raid Hajdarevi, Zaostavtina iza Ahmed-Munib-efendije Gloe, mutevelije i dabije Gazi Husrev-begova vakufa, Anali GHB Biblioteke, knj. II-III, Sarajevo, 1974., str. 198. 400 Opirnu raspravu o tome vidi u: Ibn Qajjim al-awzi, Knjiga o dui, prijevod Mustafa Prljaa, Sarajevo 2003., str. 287-353. 401 Pored toga postoje predanja o tome da su prve generacije muslimana na neki nain obiljeavale sedminu. Vie o tome vidi: Nedad eman i Almir Fati, "Imaju li mrtvi koristi od uenja sedmine?",
186

je eventualna materijalna korist koju imaju oni koji ue sedmine i eteresnice. Analizirajui obiaj prireivanja sedmina i eteresnica Mustafa Busuladi je kratko napisao da i pripadnici drugih religija njeguju sline obiaje, te dodao: Ustaljen je obiaj da se sedmi i etrdeseti dan nakon smrti u kui umrlog proui Kuran (hatma uini) i etrdeseti dan iza prouene hatme dijeli prisutnima hljeb. Lijepo je i preporuljivo uiti Kuran, ali dijeliti hljeb pozvanim, mahom imunijim, takoer je sa strane primljeni obiaj.402 Dakle, Busuladi ne vidi nita loe u tome da se za duu umrle osobe prireuju sedmine i eteresnice, nego se protivi jednom dijelu tog obreda koji je vezan za dijeljenje hrane prisutnima, o emu smo ve govorili. Na slian nain o sedmini i etresnici je pisao hfz. Sinanudin Sokolovi. On je osudio paljenje svijea u kui umrle osobe sedam ili etrdeset noi nakon smrti, te stavljanje posude s vodom etrdeset dana na prozor sobe u kojoj je boravio umrli. 403 Meutim, iako je vrlo detaljno analizirao razliite aspekte ukopa umrlih muslimana, Sokolovi nije komentarisao obiaj uenja sedmine i eteresnice. Premda Sokolovi nije pisao o obiaju uenja sedmine i eteresnice, on je u svom pounom radu ukazao na neislamske posmrtne obiaje, ije porijeklo detaljno ne istrauje, ve tvrdi:
http://www.preporod.com/duhovna-obzorja-mainmenu-75/623-imaju-limrtvi-koristi-od-unja-sedmine.html. (01.12.2010.) 402 Mustafa Busuladi, Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas, Novi Behar, br. 3. 1945. godine, str. 38. 403 Hfz. Sinanudin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, bez mjesta i godinezdanja, str. 7374.
187

Mnogi narodi i plemena irom svijeta s primanjem islama unijeli su u njega brojne obiaje i sujevjerja koja s pravim uenjem islama nemaju nita zajednikog naprotiv, ona su mu potpuno strana.404 Nakon toga, Sokolovi navodi razliite obiaje koji se mogu zapaziti prilikom smrti muslimana, od kojih su i danas prisutni sljedei: da se platnom ili neim drugim zastru sva kuna ogledala; da se uva umrli da ga ne preskoi maka, jer bi se vele mogao povampiriti; da se stavlja posuda s vodom na prozor u kui umrle osobe i to 40 dana, da bi se dua dotine osobe imala iz ega napiti kada doe kui. Govorei o obiaju odravanja sedmine i eteresnice za umrlu osobu dr. Safvet Halilovi smatra da je: "Taj obiaj najvjerovatnije preuzet iz kranske tradicije", te da bi: "Zbog toga takvu praksu trebalo postepeno ukidati, a ljude educirati o tome da se sjeaju svojih umrlih na islamski nain."405 Raspravu o sedmini i eteresnici zakljuit emo miljenjem fetva-i-emina, dr. Enesa Ljevakovia, koji je do sada, koliko je meni poznato, o tome izdao etiri fetve. U posljednjoj od njih fetva-i-emin kae: "Spomenuti obiaji su se inkorporirali u nau islamsku praksu i tolerisani su od nae ranije i kasnije uleme, budui da u njima nisu vidjeli negativne, ve uglavnom pozitivne sadraje i utjecaje. Ope poznato je da navedeni
404

Sinanudin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, Glasnik, VIS-a, Sarajevo, 1972. godine, str. 128. 405 Safvet Halilovi, "Dunosti prema umrlim", Takvim za 2010. godinu, ElKalem, Sarajevo, 1430/2009. godine, str. 98-99.
188

obiaji i praksa nisu spomenuti u Kur'anu i Sunnetu ni u pozitivnom ni u negativnom smislu, tj. niti su nareeni, niti zabranjeni u ovim osnovnim izvorima. Zato i jesu predmet sporenja i razliitog tumaenja. Neki ih zabranjuju kao novotarije openito, a drugi dozvoljavaju kao korisnu praksu, sa stanovita okupljanja ljudi, zajednikog ibadeta, zikra, dova, uenja Kur'ana, namaza u dematu i sl. Ono to je zabrinjavajue i za aljenje jeste injenica da su spomenuti obiaji kod mnogih naih muslimana postali neka vrsta zamjene za propisane ibadete, poput namaza, posta i ostalih farzova tako da tim obiajima posveuju veu panju nego dnevnim vaktovima, to je potpuno pogreno. Takvu anomaliju u razumijevanju i praksi treba postepeno ispravljati i dovesti u sklad sa ciljevima erijata. U svakom sluaju, smatramo da spomenuto nije pitanje od prioritetne vanosti niti zavrjeuje da mu se pridaje prevelika panja."406 U drugoj fetvi dr. Ljevakovi smatra da: "Nema neke tete ak i ako se ti obiaji prakticiraju", te da e: "Spomenuta praksa i obiaj vremenom ieznuti pa nema potrebe troiti energiju u tom pravcu."407 Prenoenje tabuta ugledne i istaknute osobe na uzdignutim rukama iznad glava ni jedan islamski uenjak nije osudio. Hadijahi navodi da su uz tabut na kojem je bilo tijelo rahmetli Mehmeda Handia ili ljudi koji su drugima govorili
"Organiziranje mevluda i tevhida", http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id= 6964:organiziranje-mwvluda-itevhida&catid=150:novotarije&Itemid=139 407 "Sedmine i eteresnice" http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id= 705:sedmine-i-ersnice&catid=160:smrtdfenazaopremanjeumrlog&Itemid=139
189
406

da ga ne diu iznad glava, ali to je jedinstven sluaj. Gotovo sve umrle islamske uenjake spomenute u ovom radu ljudi su, iz potovanja prema njima, prenijeli do kabura na uzdignutim rukama iznad glava. 408 U pojedinim radovima o posmrtnim obiajima muslimana u Bosni i Hercegovini pisanim iz pera islamskih uenjaka, navode se razliiti neislamski obiaji ije porijeklo se ne moe sa sigurnou dovesti u vezu s tradicijom naih predaka Slavena,409 ve su najvie pisali o potivanju mrtvih, usmjeravanju molitvi njima i traenju od njih da rjeavaju nevolje i ispunjavaju elje. Kult svetih i mrtvih rasprostranjen je irom islamskog svijeta, ali, poto on nema staroslavensko porijeklo, u ovom radu njime se neemo baviti. 410 Ostali obiaji bosansko-hercegovakih muslimana O drugim staroslavenskim obiajima, islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini su vrlo rijetko pisali. Obiaji vezani za roenje djeteta, enidbeni obiaji, stoarski i ratarski obiaji, te biljni i animalni kultovi, sporadino su spominjani prilikom obrade drugih tema. Tako se obiaj salijevanja strave spominje
408

U nekrolozima povodom smrti ukrije Bakalovia i hafiza Sinanudina Sokolovia posebno se napominje da su do kabura preneeni na takav nain. 409 Ferhat eta,Propisi i obiaji za denazu-namaz, Takvim, 1983., str. 6668. 410 O kultu svetih i mrtvih pogledaj sljedee radove: Kult svetih i mrtvih, Hikjmet, br. 16., str, 111-114; 17., str. 146-148; 18., str. 171-174.; br. 19., str. 201-205., br. 20., str. 238-242., 1930., god.; El-Magribi, Odnos ivih prema mrtvim, s arapskog preveo ukrija Alagi, Glasnik VVS-a IVZ, br. 9., 1934., str. 490-499.; Esma Smailbegovi,Neki motiv o predajama o evlijama i ehitima, Islamska misao, br. 133, 1990., str. 37-39.
190

openito kao dio narodnog gatanja i sujevjerja. 411 Vjerovanje u prikaze Husein ozo je kratko prokomentarisao, kazavi da uzroci tome nisu natprirodni, ukoliko to zaista postoji. 412 Neki obiaji, poput rtvovanja kurbana na temeljima damija ili stambenih kua, smatraju se isto islamskim, te se tako i tretiraju. 413

411

Husein ozo, Fetve I, u: Husein ozo, Izabrana djela, knj. 4., El-Kalem i FIN, Sarajevo, 2006., str. 399.; Sulejman Kulenovi,Predrasude i praznovjerja, Glasnik VIS-a, br. 7-9, 1951., str. 290. 412 ozo, Husein, Fetve I, u: Husein ozo, Izabrana djela, knj. 4., ElKalem i FIN, Sarajevo, 2006., str. 399. 413 Abdulah Genjac,Obiaji kod gradnje kue, Preporod, br. 31, 1971.,str. 13.; Mulahalilovi Enver, Vjerski obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1989., str. 45.

191

ZAKLJUAK
Odnos islama prema predislamskoj tradiciji zavisio je od karaktera predislamskih obiaja i njihove usaglaenosti s duhom erijata. Shodno tome, plemeniti i drutveno korisni obiaji su prihvaeni; obiaji koji su izvorno potjecali od ranijih Boijih poslanika, a.s., reformisani su i popravljeni; dok su nemoralni i tetni idolopokloniki obiaji i obredi koje su ljudi inili oboavajui svoja boanstva odbaeni i ukinuti. Islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini su slijedili ovaj uspostavljeni obrazac i nisu odstupali od njega. Obiaje bosansko-hercegovakih muslimana koji su bili u suprotnosti s islamskim uenjem nastojali su ukinuti, dok se na brojne obiaje vezane za ivotni ciklus, poljoprivredne djelatnosti, te biljne i animalne kultove nisu osvrtali tako da su oni opstali i pod platom islama postali nai narodni obiaji ili tradicijsko obiljeje od starina. Iako je prihvatanje islama u Bosni i Hercegovini u prvih 150 godine (do poetka XVI stoljea) bilo masovno, zahvaajui po irini cjelokupno stanovnitvo, od kmetova do plemia, prihvatanje islama, po dubini i snazi uvjerenja, u prvom stoljeu, nije bilo jako. Autori koji su istraivali fenomen prihvatanja islama, slau se da je ono u poetku bilo vie formalne nego stvarne prirode. To je ostavilo dovoljno prostora za simbiozu predislamskih obiaja kod stanovnika Bosne i Hercegovine s islamskim propisima. Na takav nain stvorena cjelina, nastavila je trajati dugo, a u nekim sluajevima sve do dananjih dana. Bosansko-hercegovaki muslimani praktikuju razliite obiaje, od kojih su staroslavenski najbrojniji i najznaajniji.
193

Najvie staroslavenskih obiaja vezano je za ivotni ciklus ovjeka i stjecanje opskrbe. Poto ne postoje pisani izvori niti staroslavenski hramovi, narodni obiaji predstavljaju jedini domai izvor za prouavanje religije i mitologije Junih Slavena. U pozadini svakog obiaja, ili obreda, krije se magijski in usmjeren ka zadobijanju naklosti boanstva za postizanje odreenog cilja. Provedena istraivanja na terenu pokazala su da, u mjestima udaljenim od gradskih sredita i bitnih saobraajnica naseljenim iskljuivo muslimanima sa starosjedilakim stanovnitvom, postoji veliki broj narodnih obiaja koji potjeu od Slavena. S druge strane, u gradskim naseljima sa izmjeanim stanovnitvom ti obiaji nestaju, a njihovo mjesto zauzimaju savremena sujevjerja i moderni trendovi. Istraujui porijeklo razliitih obiaja spomenutih u radu, doli smo do saznanja da postoje odreeni obiaji prisutni u praksi bosansko-hercegovakih muslimana koji pored staroslavenskog, imaju i islamski izvor. Tu injenicu objanjavamo poslanikim naslijeem sauvanim meu paganskim Slavenima, jer su, prema islamskom uenju, svi narodi, pa i Slaveni imali svoje poslanike. Zajedniko porijeklo imaju sljedei obiaji: ianje novoroeneta, obiljeavanje sedmine, vjerovanje u urokljive oi i kult kune zmije. Islamski uenjaci se nisu do sada studiozno bavili prouavanjem predislamskih obiaja muslimana u naoj zemlji, i ne postoji nijedno zasebno djelo napisano od strane islamskih uenjaka koje tretira pitanje praktikovanja predislamskih obiaja od strane bosansko-hercegovakih muslimana. Slubeni organi islamske zajednice, u koje za vrijeme Osmanske carevine ubrajamo ejhul-islama, su od XVI stoljea
194

i vremena prihvatanja islama, pa do kraja XX stoljea, ukazivali na neislamsku praksu obiljeavanja predislamskih blagdana. Fetve ejhul-islama, Ebu Suda, predsjednika Ulema medlisa i fetvi-emina Mehmeda Ali erimovaa, Huseina oze i Enesa Ljevakovia zorno svjedoe o tome. Pored reagovanja slubenih organa islamske zajednice, nai alimi, takoer, piu o runim obiajima prisutnim u praksi bosansko-hercegovakih muslimana. Meutim, njihovi radovi pisani su bez sistematinog i naunog uvida, pri emu su se zadovoljavali samo identifikacijom i osudom. Svi njihovi radovi slijede obrazac uspostavljen u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s. Obiljeavanje neislamskih blagdana, posmrtni obiaji, te sujevjerje, praznovjerje, gatanje i proricanje budunosti, glavne su teme o kojima su islamski uenjaci pisali i koje su, na osnovu glavnih islamskih izvora: Kurana i Sunneta, bez izuzetka osudili. Prilikom analize pojedinih segmenata predislamske tradicije, islamski uenjaci se ne bave njihovom genezom, ve ih jednostavno, bez dubljeg istraivanja, nazivaju paganskim. Odreeni staroslavenski obiaji vezani za roenje djeteta, enidbu, te biljne i animalne kultove, postali su sastavni dio bosansko-hercegovakog muslimanskog folklora tako da u radovima islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini nema nikakvog pomena o njima.

195

196

Trace of the Old Slavic Tradition in the Practice of the Muslims of Bosnia and Herzegovina and the Attitude of Islamic Scientists Towards Them The existence of preislamic customs in the practice of the Muslims has been determined by the practice of the God's Prophet (peace be upon him), who accepted good and noble customs. He abolished and prohibited rituals devoted to idols, and unjust and inhuman social customs. Islamic scientists applied the established pattern on all nations, who embraced Islam after the time of the God's Prophet (peace be upon him), Expansion of Islam in Bosnia and Herzegovina, in that segment was not especially different from expansion of Islam in any other part of the world. When old Bosnians embraced Islam, they kept a series of old, national customs which did not directly contradict with rules of Islam. As the time passed those customs grew close to the Muslims of Bosnia and Herzegovina and they became a part their tradition. Although some national customs have been taken from the Illyrians, some from the Romans, or from the Greeks, however the Old Slavic customs are most common and most expanded. Ceremonies and rituals, peoples beliefs and peoples customsof the South Slavs are connected to their celestial beings, among which Perun, Svetovid, Volos, and Morana take the most significant place The trace of the Old Slavic tradition is manifested in the practice of the Muslims of Bosnia and Herzegovina through peoples beliefs and superstition, customs related to the human life cycle, annual customs and holidays, agricultural customs, and plant and animal cults.

197

The most common peoples beliefs and superstition are: beliefs in Astral double, mysticism of the home threshold, believing in fairies and nightmares, predicting destiny and telling fortune on the bases of plants, animals, happenings and events in the nature and around us. Among the Muslims of Bosnia and Herzegovina its very common a custom of Straha (A person, who is having problems, nightmares, or so is covered with a piece ofcloth and the person, who is conducting this ritual reciting some prayers heats a lump of lead in a spoon and throws it in a bowl with cold water and then tells the fortune looking at the strange shape of the led taken out of the bowl), believing in evil and bewitched eyes, and ritual sacrifice on occasions of building objects. Peoples wisdom and peoples beliefs survived through moral-ethical syntagm as good no good by what it has been marked the childhood of the Muslims of Bosnia and Herzegovina. Customs from a lifetime cycle are related to birth of children, wedding and contracting of marriage, and after death customs. The custom of cutting hair of a godchild is very common, which the Muslims of Bosnia and Herzegovina relate itsorigin, not only to the Old Slavic, but also to the Islamic tradition. Contracting of a marriage was conducted for centuries by an earlier defined pattern. Wedding party members would go to pick up a bride; the bride would sneak out, and secretly meet with her bridegroom, what was very common case, or she would just go with her bridegroom and the wedding party members; if the wedding is a public one, then a barricade would be prepared for the wedding party members, who could
198

pass only after they paid a certain amount of money; the bride would be welcomed by the mother in law, who would give her The Quran in her right hand and bread in her left hand; in the house the bride would keep a little boy on her lap and she would be standing to honour guests; after a certain time, closer members of the bridegrooms family would pay a visit to make a peace with the brides family; after that a ritual of kna (henna makeup of the bride) would be organized, then the wedding party itself, ceremony of the wedding, and then after the wedding pohodi (paying a visit of the bridegrooms family to the brides family) with a special custom of getting the bridegroom tied up and symbolically torturing him. The Muslims of Bosnia and Herzegovina contracted their marriages this way for a long time with a small differences from a place to a place. After death customs are also various and they are deeprooted in the practice of the Muslims of Bosnia and Herzegovina. After a funeral, the custom is to go to the house of the deceased for reciting of a part from the Quran Jasin and then lunch is served. In the house of the deceased, all mirrors and television sets would be covered: respected persons are usually hand carried to the grave. Its also a custom to organize praying for souls of the dead after the period of seven days, forty days and after a year. Some annual customs are related to coming of the spring Jurjevdan (St Georges Day) and for fruits ripening Ilindan (Ilijas day) or Aliun. Jurjevdan (St Georges Day) was very important for the Muslims of Bosnia and Herzegovina. It would be predicted then what would be done and when, what would be weather like, and if the year will be fruitful or not.
199

Numerous taboos are related to the Jurjevdan (St Georges Day) Girls would take omaha from a watermill and they would take a bath with it or they would wash their faces with it to be healthy and beautiful, and along with that they would do series of magic activities in order to choose the best marriage partner. While young men were making trumpets from a willow bark by which they drive evil ghosts away. And Ilindan or Aliun was devoted to Perun the Old Slavic celestial being of the thunder. It was believed that there would no hazelnuts if there was thundering on Ilindan / Aliun There were fairs and gatherings held all over Bosnia and Herzegovina on Jurjevdan Ilindan /Aliun. Agricultural customs served for the purpose to have a fruitful year and plenty of fruits and a good harvest. The soil, because of its feeding role was called Mother Soil, and the best fruits would be devoted to God: In regard of plant and animal cults, among the Muslims of Bosnia and Herzegovina, it can be pointed out the cult of a linden tree, a salamander and a house snake. It has been confirmed the existence of the above mentioned peoples customs, ceremonies, beliefs, superstition, rituals and cults by a research of the practice of the Muslimsin the villages of Planinica, Kozica, the settlements in the Upper Vrbas region The attitude of the Islamic scientists in Bosnia and Herzegovina towards the preislamic tradition present in the practice of the Muslims in Bosnia and Herzegovina depended on the character of the preislamic customs and their coordination with the Shariah. They made efforts, and they more or less succeeded to eliminate the customs of the
200

Muslims of BiH, which were in contradiction with the Islamic learning. The Islamic scientists criticised celebration of some preislamic holidays. Since the Decree of Ebu Sud to the present time, the Islamic scientists have been constantly warning the Muslims not to celebrate non-Islamic holidays. Superstition, divination, fortune telling, and after death customs are also topics about which the Islamic scientists wrote very often indicating on their noxiousness. On the other hand numerous customs related to the life cycle, agricultural activities, plant and animal cults were not a subject for a debate, so they have subsisted and they have become peoples customs of the Muslims of BiH under the veil of Islam

201

IZVORI I LITERATURA
Kur'an i hadis 1. Prevod Kurana, Korkut, Besim, IPA, Zenica, 1995. godine. 2. Tirmizijin Dami-Sunen, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod i komentar Mahmut Karali, knj. 3. Eli Ibrahimpaina medresa, Travnik, 2001. godine. 3. Al-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi , El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine. 4. Sahihu-l-Buhari 2 Buharijeva zbirka hadisa, knj. II, prijevod s arapskog jezika Hasan kapur, Sarajevo, 1996. godine. Primarna literatura a) Na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku 5. Al-awzi, Ibn Qajjim, Knjiga o dui, prijevod Mustafa Prljaa, Sarajevo, 2003. godine. 6. Al-Mubarekfuri, Sefijjurrahman, Zapeaeni dennetski napitak, El-Mudahidun, bez godine i mjesta izdanja. 7. Al-Qaradawi, Jusuf, Halal i haram u islamu, Ljiljan, Sarajevo, 1997. godine. 8. Begovi, Mehmed, erijatsko brano pravo, Izdavakoknjiarsko preduzee Geca, Beograd, 1936. godine. 9. Boji, Mehmedalija, Historija Bosne i Bonjaka, ahinpai, Sarajevo, 2001. godine.
203

10. Bulat, Petar, Mati Zemlja, Etnoloka biblioteka 9, Zagreb, 1930., str. 4. 11. Bulat, Petar, Pogled u slovensku botaniku mitologiju, Zagreb, 1932. godine. 12. epalo, Husein, Ajvatovica Mala aba, Tesa trade, Zenica, 1991. godine. 13. orevi, Tihomir, Zle oi u verovanju Junih Slovena, Prosveta, Beograd, 1985. godine. 14. ozo, Husein, Fetve I i Fetve II u: Husein ozo, Izabrana djela, knj. 4., El-Kalem i FIN, Sarajevo, 2006. godine. 15. Dejms, Dord, Frejzer, Zlatna grana prouavanje magije i religije, Ivanievi, Beograd, 2003. godine. 16. Elijade, Mira, Istorija verovanja i religijskih ideja 3, prevela Mirjana Zdravkovi, Bard-fin, Beograd, 2003. godine. 17. Hadijahi, Muhamed, Porijeklo bosanskih muslimana, Muslimanska biblioteka, Sarajevo 1990. godine. 18. Hadijahi, Muhamed, Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Institut za drutvena istraivanja, Sarajevo 1973. godine. 19. Hadijahi, Muhamed i Mujezinovi, Mehmed, Uloga damije Mehmed-bega Stoanina u formiranju Gornjeg Vakufa, Gornji Vakuf, 1971. godine. 20. Hadihuseinovi, Salih Sidki Muvekkit, Povijest Bosne, s turskog preveli Abdulah Polimac..., knj.1., Sarajevo, 1999. godine. 21. Hadi-Vasiljevi, Jovan, Muslimani nae krvi u Junoj Srbiji, Beograd, 1924. godine. 22. Handi, Adem, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, separat, Sarajevo, 1970. godine.
204

23. Handi, Mehmed, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1940. godine. 24. Hangi, Antun, ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, drugo proireno izdanje, Sarajevo, 1906. godine. 25. Hamwi, Mahmd, Zahayr, ovjek izmeu sihira, uroka i dina, prijevod s arapskog Ramiza Smaji, Bemust, Sarajevo, 2002. godine. 26. Hrman, Kosta, Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, knj. 2., pjesma br. XLVIII, Sarajevo, 1889. godine. 27. Ibn Hiam, Poslanikov ivotopis, Bemust, Sarajevo, 1998. godine. 28. Imamovi, Enver, Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici, u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994. godine. 29. Imamovi, Mustafa, Historija Bonjaka, BZK Preporod, Srajevo, 1998. godine. 30. Kari, Fikret, Studije o erijatskom pravu, Bemust, 1997. godine. 31. Kasumovi, Ismet, kolstvo i obrazovajne u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar, 1999. godine. 32. Kovaevi, Ivan, Semiologija mita, 2001. godine. 33. Kulenovi, Skender, Ponornica, Civitas, Sarajevo, 2004. godine.

205

34. Lee, Luj, Slovenska mitologija, sa francuskog preveo Agatovi Radoslav, Beograd, 1901. godine. 35. Malinovski, Bronislav, Magija, nauka i religija, Prosveta, Beograd, 1971. godine. 36. Muhammed, Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, Sarajevo, 2002. godine. 37. Mulahalilovi, Enver, Vjerski obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1989. godine. 38. Nametak, Alija, Nekoji narodni obiaji u Bosni pod Turskom vlau objavljeni u Sarajevskom cvjetniku, Veselin Maslea, Sarajevo, 1956. godine. Str. 5-12. 39. Petrovi, Sreten, Srpska mitologija u vjerovanju, obiajima i ritualu, Narodna Knjiga, Beograd, 2004. godine. 40. Qutb, Sayyid, U okrilju Kur'ana 2, FIN, Sarajevo, 1996. godine. 41. Rami, Jusuf, Povodi objave Kurana, El-Kalem, Sarajevo, 1990. godine. 42. Silajdi, Alija, Testament u erijatskom pravu, Dravna tiskara, Sarajevo, 1941. godine. 43. Sokolovi, Sinanudin, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, bez mjesta i godine izdanja. 44. Softi-Alii, Aia, enidbeni obiaji muslimana Sarajeva, Str. 183-193., u: Hadi, Hajrudin, Hadija, Tradicionalne bonjake igre i njihova veza sa obiajima, Sarajevo, 1990. godine. 45. arif, M.M., Historija islamske filozofije, II, August Cesarec, Zagreb, 1990. godine.

206

46. tulanovi, Muharem, 'Urf Obiaj kao pomoni izvor u erijatskog prava sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, IPA, Biha, 2004. godine. 47. Topi, fra Mato, Ramske starine, Franjevaki samostan Rama-it i Svijetlo rijei, Rama-Sarajevo, 2005. godine. 48. Tuhmaz, Mahmud,Abdulhamid, Hanefijski fikh, knj. 1, Sarajevo, 2002. godine. 49. Tuhmaz, Mahmud, Abdulhamid, Hanefijski fikh, knj. 2., Sarajevo, 2003. godine. 50. Vasiljev, Spasoje, Slovenska mitologija, Srbobran, 1928. godine. b) Na arapskom jeziku a) Abu al-Fara, Abdurrahman ibn al-ewzi, Talbisu Iblis, 2003. godine. b) Muhammed, Abdul Basit, El-menhedu nebevijji litertibi tiflil muslim, Darul Kuds, 2004. godine. c) Na engleskom jeziku a) Brencz, Andrej, The Polish funeral rite as The rite de passage, LUD, 71., 1987. godine, str. 215-229. b) Jakubikova, Kornelia, The comparing analysis of the weding customs in The Slovak-Polish border-lend, Etnologia Slavica, XII-XIII/1980-1981. godine, str. 67-92. c) Lockwood, William, G., Bride theft and social maneuverability in Westerne Bosnia, Anthropological quarteraly, vol 47, juli 1974. godine, number 3., str. 253269.

207

d) Na bugarskom i ruskom jeziku 1. Koleva, T., A., Georgiev de u Junih Slavjan (obyai, svjazannye s ibotnovodstvom), Sovetskaja etnografija, 2., 1987. godine, str. 25-38. 2. Lozanova, Galina, Obredni trapezi pri pogrebenie u Junite Slavjani, B'lgarska etnografija, 2/1/1991. godine, str. 3-12. 3. Vaseva, Valentina, Njakoji aspekti na obredite pri pomen u B'lgari i Rumunci, B'lgarska etnografija, knj. I, 2/1/1991. godine, str. 3-9. Periodika 1. Aganovi, Alija, Spreavanje runih poslova (II Vaz), Glasnik, IVZ, br. 5, 1940. godine, str. 191-194. 2. Al-Magribi, Odnos ivih prema mrtvim, s arapskog preveo Alagi ukrija, Glasnik, VVS-a IVZ, br. 9., 1934. godine, str. 490-499. 3. Ardali, Vladimir, Bukovica Narodni ivot i obiaji, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knj., 4., 1899., godine, str. 113-126. 4. Bakalovi, ukrija, Odbacujmo tetne obiaje i sujevjerja, Glasnik, VIS-a, br. III, 1952. godine, str. 220222. 5. Bai, Salih, Safet, Arapski obiaji iz doba dahilijjeta o kojima govore Kuran i hadis, Glasnik, IVZ, Sarajevo, br. 2-3.,1944. godine, str. 31-106. 6. Beglerovi, Samir, Nekoliko rijei o akiki i propisima oko novoroeneta,
208

http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/serijat/art471_0.ht ml 7. Beglerovi, Samir, Intervju kao naunoistraivaka metoda, Novi muallim, godina V, br. 18., str. 63-71. 8. Brati, Toma, Ptice u narodnom vjerovanju, GZM, XII, Sarajevo, 1900. godine, str. 345-349. 9. Beirbegovi, Madida, Prosvjetni objekti islamske arhitekture, POF, XX-XXI/1970/71., Sarajevo, 1974. godine, str. 223-363. 10. Busuladi, Mustafa, Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas, Novi Behar, br. 3., str. 36-38; br. 4., str. 49-51.; br. 5., str. 65-67., 1945. godine. 11. Buatli, Ismet, kolstvo i obrazovanje u prusakom kadiluku pod osmanskom vlau, Godinjak, BZK Preporod, Bugojno, 2005. godine, str. 199-218. 12. ati, Alija, Boi kod muslimana (Prozor u Bosni), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Zagreb, XXVI, 1928. godine. 13. olakovi, Salih, Muslimani su duni uvati svoje obiaje, Glasnik, VIS-a, br. 7-8., 1966. godine, str. 325327. 14. Dragievi, Tomo, Narodne praznovjerice, GZM, Sarajevo, juli-septembar, 1907. godine, str. 311-333. 15. Drino, Devad, Granice i naselja nahije Uskoplje, Godinjak, BZK Preporod, Bugojno, 2005. godine, str. 171-197. 16. orevi, Tihomir, Predislamski ostaci meu jugoslovenskim muslimanima, Srpski knjievni glasnik, Beograd, 1931., n.s. knj. XXXII, str. 217-227.

209

17. orevi, Tihomir, Kupovina i otmica devojaka, Na narodni ivot, knj. 2., Beograd, 1930. godine, str. 60-90. 18. ozo, Husein, Merhum hadi hafiz Sinanudin ef. Sokolovi, Glasnik, VIS-a, str. 568-572. 19. Efendi, Fehim, O islamizaciji, Gajret, Kalendar za 1941. godinu, str. 64-78. 20. Filipovi, Nedim, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godinjak, knj., VII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj.,5., Sarajevo, 1970. godine, str. 141-167. 21. Filipovi, S., Miljenko, Jo o tragovima Perunova kulta kod Junih Slavena, GZM, Istorija i etnologija, sv. IX, Sarajevo, 1954. godine, str. 181-182. 22. Filipovi, S., Miljenko, ovjekov dvojnik u narodnom vjerovanju Junih Slovena, ANU BIH Radovi, knjiga XXX, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo, 1966. godine, knjiga 10., str. 149-183. 23. Frederick, De, Jong, Mistika bratstva i narodni islam, Islamska misao, br. 122., 1989. godine, str. 22-31. 24. Gavazzi, Milovan,iano kumstvo u Lici, Liki zbornik, 1/1978. godine, str. 17-23. 25. Genjac, Abdulah, Obiaji kod gradnje kue, Preporod, br. 31., 1971. godine, str. 13. 26. Hadi, Kasim, Neislamski blagdani i muslimani, Narodna Pravda, br. 32., 1941. godine, str. 12. 27. Hadi Kasim, ivotni put i djelo Vehbije Hodia, Galasnik, VIS-a, br. 2., 1977. godine, str. 217-222. 28. Hadi, Kasim, Profesor hadi aban Hodi ivot i djelo, Glasnik, VIS-a, br. 6., 1980. godine, str. 471-476.

210

29. Hadijahi, Muhamed, O jednom manje poznatom domaem vrelu za prouavanje crkve bosanske, Prilozi, Institut za istoriju, godina X/II, br. 10/2, Sarajevo, 1974. godine, str. 55-107. 30. Hadijahi, Muhamed, Brane ustanove u bosanskih Muslimana prije 1946. godine, POF, XXX/1982. godine. 31. Hadijahi, Muhamed, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 301-329. 32. Hadijahi, Muhamed, Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu steaka, Radovi III, Zenica, 1973. godine, str. 287-296. 33. Hadijahi, Muhamed i H.H.S. Peina u Brateljevima kod Kladnja kao kultno mjesto Glasnik, VIS-a u SFRJ, br. 3, 1981. godine, str. 473-490. 34. Hadijahi, Muhamed, Jo jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto, Glasnik, VIS-a, Sarajevo, 1981. godine, str. 257-274. 35. Hajdarevi, Raid, Zaostavtina iza Ahmed-Munibefendije Gloe, mutevelije i dabije Gazi Husrev-begova vakufa, Anali GHB Biblioteke, knj. II-III, Sarajevo, 1974. godine, str. 193-198. 36. Handi, Mehmed, Runi obiaji u vezi s enidbom, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. V, Ogledalo, 1999. godine, str. 244248. 37. Handi, Mehmed, Jedan prilog povijesti prvih dana irenja islama u Bosni i Hercegovini, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. II, Ogledalo, 1999. godine, str. 59-78.
211

38. Handi, Mehmed, Izvjetaj Arapa o Slavenima, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. II, Ogledalo, 1999. godine, str. 98-104. 39. Handi, Mehmed, Musliman je duan uvati muslimanske obiaje i osobine, a kloniti se nemuslimanskih, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. V, Ogledalo, 1999. godine, str. 256-264. 40. Hodi, aban, Islam strogo zabranjuje vraanje i praznovjerje, Glasnik, VVS-a IVZ, br. 4, 1934. godine. 41. Hodi, aban, Vraanje i praznovjerje, Preporod, br. 49, 1972. godine. 42. Hodi, Vehbija, Sujevjerje ostaci mnogobotva (irka), Glasnik, VIS-a, br. 7-8, 1967. godine. 43. Hrmann, Kosta, Kumstvo u Muhamedovaca, GZM; mart, 1889. godine, str. 36-38. 44. Huki, Abdurahman, Predskazivanje budunosti i islamsko uenje, Glasnik, VIS-a, br. 11, 1963. godine, str. 487-491. 45. Jahi, Husejn, urevski uranak, El-Hidaje, br. 7-8. Sarajevo. juni-juli 1936. godina, str. 113. 46. Jankovi, ore, Slovenski i srpski pogrebni obred u pisanim izvorima i arheoloka graa, Glasnik Srpskog arheolokog drutva, br. 17, Beograd, 2001. godine. 47. Kadi, Azra, Rasprava o posjeivanju grobova od Mustafe Pruaka, Islamska misao, br. 136., 1990. godine, str. 2030. 48. Kapetanovi, Riza-beg, Mulabdi, Edhem, ta ne valja, Behar: list za pouku i zabavu, god. I-X, odabrali Alija

212

Isakovi i Hadem Hajdarevi, El-Kalem, Sarajevo, 1990. godine, str. 89-95. 49. Kajmakovi, Radmila, Posmrtna gozba kod balkanskih naroda, Makedonski folklor, XV, br. 29-30. Skopje, 1982. godine. 50. Karanovi, Milovan, Ilindanski vaar u Veiima, Razvitak, Banja Luka, V, br. 8-9, 1938. godine. 51. Kosti, Petar, Godinji obiaji u okolini Zajeara, Glasnik etnografskog muzeja, Beograd 42/1978. godine, str. 399-436. 52. Kovaevi, Kosta, O urevu-dne Srpski nar. obiaj djevojaka Muhamedove vjere, Bosanska vila, Sarajevo, IV, 1889. godina, str. 119. 53. Kreevljakovi, Hamdija, Jurjevo (Sarajevo u Bosni), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Zagreb, XVI, 1911. godina, str. 158160 54. Kulenovi, Sulejman, Predrasude i praznovjerja, Glasnik, VIS-a, br. 7-9, 1951. godine, str. 290-294. 55. Kulii, piro, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u prouavanju stare slovenske religije (II), ANUBIH, Knjiga XI, Centar za balkanoloka ispitivanja, Knjiga 9., Sarajevo, 1973. godine, str. 109-183. 56. Kulii, piro, Matriloklani brak i materinska filijacija u narodnim obiajima Bosne, Hercegovine i Dalmacije, P.O., Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1958. godine, str. 51-75. 57. Kulinovi, Muhamed, Fejzi-beg, Neto od narodnom praznovjerju i lijeenju u Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, GZM, Sarajevo,X, 1898. godine, str. 503530.
213

58. Lilek, Emil, enidba i udadba u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, br. X, Sarajevo, 1898. godine, str. 5-92. 59. Nametak, Alija, Nekoji narodni obiaji u Bosni pod Turskom vlau objavljeni u Sarajevskom cvjetniku, Veselin Maslea, Sarajevo, 1956. godine, str. 5-12. 60. Nikanovi, Miroslav, Ilindanski dernek kod turbeta Djerzelez Alije u Gerzovu, Novopazarski zbornik, br. 2., 1978. godine, str. 163-168. 61. Mesihovi, Salmedin BiH kroz prizmu historijskog razvitka Znakovi vremena asopis za filozofiju, religiju, znanost i drutvenu praksu, br. 6, ljeto 1999. godine. 62. Milenovi, Kosta, Slovenska vera-pogreb, Bosanska vila, Sarajevo, br. VIII, 1890. godine, str. 121-123. 63. Nazim, Listak, Behar list za pouku i zabavu, god. I-XI, Sarajevo, 1990. godine, str. 72-73. 64. Orlovi, Savo, Narodna prognoza vremena, Narodno stvaralatvo, br. 49-52, 1974. godine, str. 101-112. 65. Paloija, urica, Nekoliko injenica iz obiaja postrizanja djece kod slavenskih naroda, Etnologia Slavica, 8-9, 1976-1977. godine. 66. Plotnikova, Ana, Dijete u svadbenoj ceremoniji junih Slovena, Kodovi slovenskih kultura - Brak, br. 3, 1998. godine. 67. Petrovi, Sreten, Hrianstvo i drevna slovenska religija, Junir, br. VII, 2001. godine. 68. Prognoza vremena, nepotpisano, Takvim za 1955. godinu, str. 97-99.

214

69. Radenkovi, Radoslav, Religijsko-mitske determinante rtvovanja na primerima narodnog predanja june Srbije, Niki zbornik, 1978. godine, str. 143-156. 70. Radost, Ivanova, Svadba kao sistem znakova, Kodovi slavenskih kultura, br. 3, Beograd, 1998. godine. 71. Relji, Ljubomir, Samrtni obiaji i kult pokojnika, Glasnik Etnografskog muzeja, sv. 52-53, Beograd, 1989. godine, str. 125-147. 72. Salihspahi, Muhamed, Islam bez mistike i sujevjerja, Glasnik, VIS-a, br. 1-4, 1953. godine, str. 29-32. 73. Seksan, Vedrana, Stravom protiv uasa, BH Dani, br. 211, Sarajevo, 2001. godine. 74. Skari, Vladislav, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Gajret, Kalendar za 1940. godinu, str. 29-33. 75. Smailbegovi, Esma, Neki motiv o predajama o evlijama i ehitima, Islamska misao, br. 133, 1990. godine, str. 3739. 76. Softi-Alii, Aia, enidbeni obiaji muslimana Sarajeva, str. 183-193., u: Hadi, Hajrudin, Hadija, Tradicionalne bonjake igre i njihova veza sa obiajima, Sarajevo, 1990. godine. 77. Suljagi, Sulejman, Zanimljivosti iz planinskih krajeva oko Sarajeva, Novi Behar, 1936. godine, str. 136-138. 78. eta, Ferhat, Propisi i obiaji za denazu-namaz, Takvim, 1983., str. 61-68. 79. Zeevi, Slobodan, Samrtni obiaji u okolini Zajeara, Glasnik etnografskog muzeja, 42/1978., Beograd. 1878. godine, str. 383-397.

215

80. Zeevi, Slobodan, Verovanja i obiaji o roenju, Glasnik etnografskog muzeja, 42/1978., Beograd. 1978. godine, str. 341-353. 81. U borbu protiv praznovjerja, nepotpisano, Preporod, br. 45, 1972. godine, str. 1. 82. Vjera i Sujevjerje, nepotpisano, Takvim, 1968. godine, str. 77-84. 83. Zirojevi, Olga, Alahovi hriani, Republika, br. 282283, Beograd, 2002. godine. Enciklopedije, leksikoni, rjenici i bibliografije 1. Cermanovi-Kuzmanovi, Aleksandrina i Srejovi, Dragoslav, Leksikon religija i mitova drevne Evrope, Savremena administracija, Beograd, 1992. godine. 2. Glasse, Cyril, Enciklopedija islama, Libris, Sarajevo, 2006. 3. Encyclopaedia Britannica 2005. Deluxe Edition CD-ROM. 4. Enciklopedija Jugoslavije, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb 1965. godine. 5. Faji, Zejnil, Bibliografija Glasnika Vrhovnog islamskog starjeinstva od 1933. do 1982. godine, Sarajevo, 1983. godine. 6. Lavi, Osman, Bibliografija asopisa El-Hidaje i Islamska misao, GHB i El-Kalem, Sarajevo, 2001. godine. 7. Smailagi, Nerkez, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990. godine. 8. Skok, Petar, Etimologijski rijenik hrvatskog ili srpskog jezika, knj. 3., JAZU, Zagreb, 1973. godine.

216

Dodatak
Biografski leksikon citiranih autora i znamenitih linosti spomenutih u radu

1. Abdulaziz, sultan Osmanskog carstava, roen je 8. februara 1830. Godine. Sultan postaje 25. juna 1861. godine nakon prerane smrti brata Abdulmedida I. Teka ekonomska situacija u koju je zapalo Osmansko carstvo u njegovo vrijeme rezultiralo je openarodnim nezadovoljstvom koje je koluminiralo svrgavanjem Abdulaziza s vlasti 30. maja 1876. godine. Umro je nekoliko dana kasnije 4. juna. 2. Abu 'Abdullah Muhammad b. Ismail b. Ibrahim b. alMugra al-ufi al-Buhr. Ime je dobio po poznatom mjestu Buhari, gdje je i roen. Potjee iz porodice koja je bila poznata po osobama koje je krasila uenost. Roen je l94. godine po Hidri, ili 810. godine po Isa a.s. Hadis je poeo uiti vrlo rano. Nakon uenja pred brojnim ejhovima u rodnom mjestu i prisustvovanju hadiskim kruocima, upuuje se s majkom i bratom Ahmedom u Mekku. Uz znamenite hadiske uitelje u Mekki, odlazi i slua hadiske znanosti od medinskih hadiskih autoriteta i ve tada poinje pisati svoja znamenita djela. Neodoljiva elja za znanjem i spoznajom vodi ga u naune centre: am, Egipat, Hidaz, Basru, Kufu, Horasan i Bagdad. Pored drugih djela, napisao je uveno djelo iz hadisa Sahih koje se smatra najautentinijom zbirkom Poslanikove, a.s., tradicije.
217

3. Abu al-Husain Askir al-Dn Muslim b. Ha alQushayri al-Naisabri. Roen je u Nejsaburu 202. godine po Hidri, odnosno 817. godine po Isa, a.s. u pobonoj i estitoj porodici. Kao i Buharija, Muslim je posjetio sve znaajnije centre tadanjeg islamskog svijeta tragajui za naukom. Muslim je napisao niz djela iz hadisa od kojih je njegova zbirka nazvana Sahih najznaajnija i najvanija. Umro je 261. godine po Hidri. 4. Abu Sufjn Sahr ibn Harb, roen je 560. godine. Bio je voa Kureja u Meki i najvei protivnik Poslaniku Muhammedu, a.s., ali je kasnije prihvatio islam i postao jedan od Poslanikovih drugova. Takoer je poznat i kao otac halife Muavije ibn Ebu Sufijana, osnivaa dinastije Emevijja. 5. Abu Sa'd al-Hudri je poznati ashab. Njegovo puno ime je Sa'd ibn Malik ibn Sinan al-Hazrai al-Ansri al-Hudri, vie poznat po nadimku Abu Sa'd al-Hudri. Abu Sa'd je uesnik Prisege pod drvetom, o kojoj govori sura Al-Fath. Hadis je prenosio od Allahova Poslanika. Smatra se da je prenio hiljadu sto sedamdeset hadisa. Abu Sa'd al-Hudri je umro u Medini 74. godine po Hidri u osamdesetoj godini ivota. 6. Adem Handi roen je u Teanju 1916. godine. Zavrio je Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu u Sarajevu, a doktorirao historiju 1970. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Istaknuti povijesniar, osmanist, specijalist za rana stoljea junoslavenskih prostora u okviru Osmanske carevine, sa naroitim interesom za historiju gradova i vakufa. Radio je u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Objavljivao je studije u brojnim domaim i stranim
218

strunim asopisima, te nekoliko posebnih djela, npr. Tuzla i njena okolina u 16. vijeku, Pregled islamskih kulturnih spomenika u Bosni do kraja 19. stoljea (na engleskom jeziku), Population of Bosnia in the Ottoman Period, Oblast Brankovia, Dva popisa zvornikog sandaka iz 1519. i 1533, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, i dr. Umro je u Sarajevu 1998. godine. 7. Ahmad ibn Fadlan ibn al-Abbas ibn Rasheed ibn Hammad, muslimanski putopisac koji je kao lan izaslanstva halife Muktedira poetkom X vijeka boravio meu Slavenima. 8. Ahmad Ibn Rusta al-Asfahani, islamski istraiva i putopisac iz X stoljea. Pisao je o razliitim narodima: Kozacima, Maarima i Slavenima. Napisao je knjigu o svojim putovanjima od kojih putovanje u Novgorod u X vijeku i njegove zabiljeke o tome predstavljaju vrijedne informacije o Rusima tog doba. 9. Ahmed III roen je 30. decembra 1673. godine. Na prijesto je doao 23. augusta 1703. godine. Za njegovo vrijeme Osmanska carevina je ratovala sa Rusijom, Venecijom i Austrijom. Umro je 1. jula 1736. 10. Ahmed Munib efendija Gloo, mutevelija Gazi Husrevbegova vakufa. Pripadao je kadijskom staleu. Bio je vrlo uen i ugledan i pored svega neobino skroman i dareljiv. Zauzimao je razne poloaje u dravnoj i vakufskoj upravi i bio lan mnogih vijea. Umro je na otoku Kreti 27. jula 1850. godine. 11. Alija Aganovi roen je 4. septembra 1902. godine u Sarajevu. Zavrio je erijatsko-sudaku kolu, nakon ega je nastavio kolovanje na El-Azharu. Bio je lan Ulema medlisa i dugogodinji potpredsjenik El-Hidaje. Svoje
219

radove objavljivao je pod punim imenom i prezimenom u Glasniku IVZ. Umro je u Sarajevu 9. januara 1961. godine. 12. Antun Hangi roen je 1866. godine u Petrinji. Po zavretku gimnazije poloio je u Zagrebu 1887. godine ispit za Graansku kolu, a ve 1890. godine dolazi u Bosnu, gdje postaje uitelj i gde ostaje na slubovanju do kraja svog kratkog ivota. Radio je u Maglaju, Livnu, Banjaluci, Bihau i Sarajevu kao prosvjetni radnik, radei istovremeno na sakupljanju narodnih pjesama muslimana i na prouavanju njihovog ivota i obiaja. Umro je 1909. godine od tuberkuloze. Rezultate svog desetogodinjog prouavanja ivota i obiaja muslimana, Hangi prvo objavljuje u nastavcima u mostarskom asopisu Osvit 1899. godine, u rubrici Iz drutva i nauke, a pod naslovom ivot i obiaji muhamedanaca u Bosni i Hercegovini. 13. Bajazid II postaje sultan poslije smrti oca Mehmeda II 3. maja 1481. godine. Poetak njegove vladavine bio je obiljeen borbom za vlast s bratom Demom. Njegova je vladavina u usporedbi s prethodnicima doba mira, a sultan od sunarodnjaka za svoj nain vladanja dobiva nadimak "pravedni", to kraj njegove vladavine uope ne opravdava. Naime, po tadanjem osmanlijskom zakonu sultana je trebao naslijediti najstariji sin, ali Bajazid je preferirao drugog po starosti Ahmeda. Uvidjevi u oevom krenju zakona priliku za sebe, treeroeni sin Selim I je uspio dobiti podrku janjiara i izvriti dravni udar 15. aprila 1512. godine, pogubiti svoju brau i prisiliti oca da odustane od prestolja. Nedugo nakon toga Bajazid II je otrovan.
220

14. Helmold, saksonski historiar iz XII stoljea i svetenik iz Bosaua. Roen je oko 1120. godine u blizini Goslara. Helmeld je napisao uvenu Chronica Slavorum, historiju o osvajanju i konverziji Polabskih Slavena. Premda osporavana zbog neobjektivnosti Chronica Slavorum prestavlja izvanredan izvor za prouavanje vjerovanja, obiaja i naina ivota Sjevernih Slavena. Helmold je umro nakon 1177. godine. 15. Huki Abdurahman, ef Kabineta Reisu-l-uleme(19601968), direktor Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu(1975-1981.) i savjetnik u Vrhovnom islamskom starjeinstvu ( 1981- 1990). Roen je 03. 07.1921. godine u Tojiima, opina Kalesija. Osnovno obrazovanje stekao je u Tojiima. Behram-begovu medresu u Tuzli okonao je 1937.godine, a potom se 1938. godine upisuje na Usuli-din na Islamskom univerzitetu Al-Azhar u Kairu, Egipat. Bio je poliglota. Govorio je arapski, turski i francuski jezik. Svoje radove je veinom objavljivao punim imenom i prezimenom, a neke je objavljivao i pod pseudonimom Dervi Hilmi, H. A. Hilmi a ponekad je koristio i inicijale H.A. H. Preko dvadeset radova je objavio bez potpisa. Pisao je u Glasniku, Preporodu i Islamskoj misli. Najpoznatiji Hukievi radovi su: Glavne islamske vjerske kole (mezhebi), Mala islamska enciklopedija, Kamata u islamu. Napisao je i ', Jugoslovenski vodi u arapskom svijetu, Jugoslovenski govorni i turistiki vodi u Turskoj, Razgovor o islamu, Kako u obaviti had (Menasikulhadd). Od poznatog egipatskog pisca Mustafe Mahmuda, preveo je na bosanski jezik Moj put od sumnje do vjerovanja. Umro je u 69. godini ivota (1990.)
221

16. Husein ozo (1912-1982.) Markantna islamska linost druge polovine XX vijeka na naim prostorima. Vrlo aktivan, prodoran i utjecajan u nastupu i djelovanju. Godine 1970. pokrenuo je list Preporod iji je bio glavni i odgovorni urednik. Napisao je niz lanaka iz oblasti islamistike od kojih se istiu njegova djela iz tefsira: Prijevod Kur'ana s komentarom (prvi, drugi, trei i etvrti duz) objavljeni u periodu od 1966-1976. godine; Tefsir tumaenje Kur'ana, skripta za prvu, drugu i etvrtu godinu studija; i erijatskog prava: Fetve u vremenu 1965-1977., Islam u vremenu i drugi radovi razliite tematike iz erijatskog prava. 17. Husejn Jahi je roen u Miljanovcima, gdje je stekao mektebsko znanje i zavrio osnovnu kolu. Nakon toga zavrava Behram begovu medresu u Tuzli. Kao muallim je slubovao u Miljanovcima i Lipovicama od 1910. do 1914. godine. Kada je poeo Prvi svjetski rat 1914. godine, odselio je iz Miljanovaca u Tuzlu, gdje je nastavio sa muallimskom aktivnou. Istakao se na kulturnomearifskom radu, piui za list Hikmet, Gajret i Glasnik. Poetkom 1924. godine postao je tabor - imam u Tuzli, a kasnije je tu dunost vrio u nekoliko mjesta Kraljevine Jugoslavije, sve do svoje smrti 1945. godine. 18. James George Frazer roen je 1854. godine u Glazgovu. Nakon osnovnog obrazovanja u rodnom gradu, 1873. godine upisuje Triniti Koled u Kembridu gdje ostaje do kraja ivota kao profesor antropologije. Njegovo najpoznatije djelo je The Golden Brough (Zlatna grana) u kojem se bavi pitanjima magije i religije. Umro je 1941. godine.
222

19. Kasim Hadi roen je 19. decembra 1917. godine u selu Zaostro, u blizini Pljevalja, a koje teritorijalno pripada optini Priboj, gdje je pohaao i osnovnu kolu, u vremenu od 1925. do 1929. godine. Nastavljajui porodinu tradiciju, odlazi na dalje kolovanje u Veliku medresu, u Skoplje, koju pohaa i zavrava u periodu od 1929-1937. godine. Od 1937. do 1941. godine pohaa Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu u Sarajevu, na kojoj je diplomirao juna 1941.godine. Umro je u Sarajevu 1990. godine. 20. Matija Korvin, ugarsko-hrvatski, kralj roen je 23. februara 1443. Bio je sin transilvanijskog plemia Jnosa Hunyadija, a nazvan je Corvinus prema gavranu (lat. corvus) kojega je imao u grbu. Zasluan je za usporavanje turskog napredovanja. Umro je u Beu 6. aprila 1490. godine. 21. Mato Topi, fratar, roen je 8. svibnja 1959. godine u Trianima, Donja Rama. Zavrio je franjevaku teologiju u Sarajevu. Suraivao je u Zborniku Juki, Novom cvijetu i Svjetlu rijei. Kao fratar djelovao je u Docu kod Travnika, Vareu i Rami-itu kao upnik i gvardijan samostana. 22. Mehmed Ali ef. erimovi roen je u Ljubukom 1872. godine, gdje je zavrio poetne vjerske nauke, mekteb i nekoliko razreda mjesne medrese. Rudiju je zavrio u Mostaru. Nakon toga, upisao je erijatsku sudaku kolu u Sarajevu, koju je u junu 1896. godine sa uspjehom zavrio. Poslije malo vie od godine dana provedenog u svojstvu erijatsko-sudskog vjebenika, poloio je kadijski ispit u Ulema medlisu u Sarajevu. Godine 1898. premjeten je u Bileu za erijatskog suca, gdje ostaje do novembra 1901.
223

kada je premjeten u Ljubinje. Na izborima za Vakufskomearifski sabor Bosne i Hercegovine, odranim u maju 1937. godine izabran je za lana Ulema medlisa u Sarajevu. U Ulema medlisu je imao referat fetva-emina, a uz to je od biranja za njegova ana, pa do smrti obnaao ast i njegova predsjednika. Poslije osnivanja El-Hidaje, organizacije Ilmije Kraljevine Jugoslavije, erimagi je bio prvi izabrani predsjednik ove ilmijanske organizacije. Suraivao je u listovima: Islamski svijet, Novi Behar, ElHidaje, Glasnik IVZ, i kalendarima Narodna uzdanica, Gajret. Umro je u Sarajevu 1943. godine. 23. Mehmed II el-Fatih roen je 29. marta 1432. godine u Edirnu, tada glavnom gradu Osmanske drave. Njegov otac je bio Sultan Murat II, a majka Huma Hatun. Njegov otac, sultan Murat II, je u augustu 1444. godine sve dravne ovlasti prenio na svog sina Mehmeda II koji je tada imao 12 godina. Osvojio je Carigrad 1453. i Bosnu 1463. godine. Umro je 1481. godine. Ukopan je u Istanbulu. 24. Mehmed Handi, istaknuti intelektualac i vjerski reformator iz prve polovine XX stoljea. Roen je 16.12.1906. godine u Sarajevu. Nakon zavrene osnovne kole upisao je erijatsku gimnaziju. Po zavretku srednje kole, kao odlian uenik, odlazi na studije u Kairo. Studije je zavrio 1930. godine, a ve 1931. obavlja had s ocem Mehmedagom. Radio je kao profesor u Gazi Husrevbegovoj medresi i Vioj islamskoj erijatsko-teolokoj koli gdje je predavao vie predmeta. Godine 1939. izabran je za predsjednika El-Hidaje. Njegov knjievni rad je obiman i raznovrstan. Kao vrstan alim pisao je djela iz raznih islamskih disciplina. Umro je u Sarajevu 1944. godine
224

nakon banalne operacije slijepog crijeva. Ukopan je u mezarju na Hambinoj carini nedaleko od svoje rodne kue. 25. Mehmed Salihspahi roen je 1900. godine u Tuzli. Zavrio je uiteljsku kolu, a nakon toga predavao u Maglaju i Tuzli. Bio je aktivan lan Gajreta. Jedno vrijeme radio je kao nastavnik Behrem-begove medrese. Umro 1970. godine u Tuzli. 26. Mesih Ahmed-paa bio je rob sultana Mehmeda II. Odgojen je u carskim dvorcima. Neko vrijeme bio je zapovjednik mornarice. Godine 898. po Hidri postao je beglerbeg Rumelije. Za ivota je u Carigradu sagradio medresu i damiju. Bio je pronicljiv, uen, dobar i snaan upravnik. Umro je 907. godine po Hidri. Ukopan je pored Muratpaine damije u Carigradu. 27. Muhamed Hadijahi roen je u Sarajevu 1916. godine. Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u Sarajevu, a pravni studij zavrio u Zagrebu. Doktorirao pravne znanosti. Dugi niz godina bio je vanjski suradnik Instituta za drutvena istraivanja Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, a u mirovinu je otiao u svojstvu naunog savjetnika na poloaju sekretara Komisije za historiju BiH pri ANUBiH. Objavio je veliki broj izvanredno znaajnih studija, prvenstveno s podruja historije BiH, u domaoj i inozemnoj periodici. Najznaajnije knjige su mu Od tradicije do identiteta (1974.), Islam i muslimani u BiH (koautor, 1977.), Porijeklo bosanskih muslimana (1990.), Predislamski elementi u kulturi bosanskih muslimana (1973.), sa Atifom Purivatrom ABC muslimana (1990.), Povijest Bosne u IX i X stoljeu (2004.) i druge. Smatra se

225

prvim bonjakim polihistorikom. Umro je u Sarajevu 1986. godine. 28. Muhamed Hevai Uskufi, bosanski alhamijado pjesnik i sastavlja tursko-bosanskog rjenika. Roen je u selu Dobrinja kod Tuzle oko 1600. godine, a umro poslije 1651. godine. Pjesniki pseudonim mu je bio Uskufi (zrani). Ostavi rano bez roditelja, otisnuo se u svijet i doao do Carigrada, gdje se bavio raznim poslovima. Osim toga to je bio jedan od naih prvih pjesnika na orijentalnim jezicima, prvi je sastavio tursko-bosanski rjenik u stihovima Magbuli-arif ili Potur ahidija, spjev iz 1631. godine. 29. Mustafa Busuladi je roen 1914. godine u Gorici kod Trebinja. Po zavrenoj osnovnoj koli upisao se u medresu u Travniku, a poslije tri godine prebacio se u Gazi-Husrev begovu medresu u Sarajevu gdje je i maturirao. Jo kao uenik medrese objavljivao je svoje tekstove u Islamskom glasu, Novom Beharu, Obzoru, Svijesti, El-Hidaji, Glasniku VIS-a, Naoj domovini i drugim publikacijama. Nakon zavrene medrese upisao se na Viu islamsku erijatskoteoloku kolu u Sarajevu gdje je diplomirao 1941. godine. Bio je zaposlen u Sarajevu kao profesor u erijatskoteolokoj gimnaziji, a honorarno je radio u enskoj medresi, Realnoj gimnaziji i Srednjoj tehnikoj koli. Mustafa Busuladi je bio plodan pisac, a iz njegovog opusa izdvaja se broura Muslimani u Sovjetskoj Rusiji u kojoj je opisao teko stanje muslimana u carskoj Rusiji koje se jo vie pogoralo nakon dolaska boljevika na vlast. Ova knjiga je bila povod komunistima da prilikom ulaska u

226

Sarajevo 1945. godine uhapse Busuladia, izvedu ga na Vojni sud koji mu potom izrie smrtnu kaznu strijeljanjem. 30. Mustafa Ibn Muhammad al-Aqhisari, roen je u Pruscu. Nakon osnovnog kolovanja primio je diploma u Kairu. Bio je muftija i profesor u Pruscu. Napisao je niz tekstova u kojima raspravlja aktuelnim temama svoga doba. Umro je u Pruscu 1755. godine. 31. Prokopije iz Cezareje, grki , bizantski pisac i lan dvora bizantskog cara Justinijana I. Roen je krajem V vijeka u Cezareji u Palestini. Bio je advokat, a 527. postao je pravni savjetnik bizantskog vojskovoe Belizara kojeg prati u njegovim vojnim operacijama u sukobu s Perzijancima i Vandalima. Kao pisac, u potpunosti je iskoristio svoju poziciju esto nalazei se u ii kreiranja glavnih poteza iz doba Justinijanovog pokuaja restauracije Rimskog carstva i napisao znaajna djela po kojima se prepoznaje kao vrstan historiar. Izmeu ostalog, u svojim djelima Prokopije opisuje obiaje Slavena, vojnu taktiku i provale Slavena na bizantski teritorij. Na osnovu njegovih opisa vri se rekonstrukcija dolaska Slavena u podunavski prostor i njihovi prvi upadi na jugoistoku Evrope. 32. Salih olakovi roen je 1. Juna 1945. godine u Podgorima, Bijelom Polju kod Mostara. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Studij erijatskog prava uspjeno je okonao na Univerzitetu u Bagdadu. Magistrirao je 1977. godine u Kuvajtu. Radio je kao vanredan profesor tefsira na tadanjem ITF-u. Izabran je za Predsjednika Meihata IZ BiH 25.12.1990. godine. Trenutno radi kao predava tefsira u Karadoz-begovoj medresi u Mostaru.
227

33. Sinanudin Sokolovi, hafiz, imam, hatib, kadija i muderis, autor mnogih rasprava, bibliofil i bibliograf roen je 12. oktobra 1911. godine u Priboju na Limu. Nakon osnovne kole i etiri razreda erijatske gimnazije upisao se na erijatsku sudaku kolu koju je zavrio 1936. godine. Do kraja Drugog svjetskog rata bio je na slubi u Jajcu, Visokom i Travniku. Poslije rata bio je sekretar Ulema Medlisa, a potom pravni savjetnik u preduzeu ik. Godine 1960. postavljen je za profesora u Gazi Husrevbegovoj medresi. Umro je 30. septembra 1973. godine. 34. Stjepan Tomaevi Kotromani je bio posljednji bosanski kralj. Sin je kralja Stjepana Tomaa i krstjanke Vojae. Doao je na vlast nakon oeve smrti 1461. godine. Pogubio ga je sultan Mehmed el-Fatih 5. juna 1463. godine za vrijeme osvojenja Bosne. 35. Stjepan Vuki Kosaa roen je oko 1404. godine. Sin je kneza Vuka Hrania, veliki vojvoda bosanske drave, neak i nasljednik Sandalja Hrania Kosae. Od 1435. godine najistaknutiji je meu Kosaama. U sukobu s Pavloviima preoteo je vojvodi Radoslavu Pavloviu njegove june posjede na podruju Trebinja 1438. Od 1440. do 1443. proirio je vlast na Omi, Zavrje (ili Tropolje), Poljica, Gornju Zetu, Bar, Trebinje i Klobuk. Njegov sin Stjepan Hercegovi je u 20. godini primio Islam i postao veliki Ahmed paa Hercegovi. Herceg Stjepan Vukic Kosaa umro je 1466. godine. Po osmanlijskom osvajanju, posjed Hercegove zemlje dobio je ime Hercegovina. 36. Sulejman I Zakonodavac roen je u Trabzonu na Crnom Moru 6. novembra 1494. godine. Sultan Osmanskog carstva od 1520. godine. Pod njegovim vodstvom,
228

Osmansko carstvo je doseglo svoj vrhunac. Osvojio je ostrvo Rhodos, Beograd (1521), te pobjedio maarsku vojsku Ludviga II u Mohakoj bici. Anektirao je velike dijelove sjeverne Afrike i osvojio Transilvaniju. Be nije uspio osvojiti. Godine 1529. pao je obru oko Bea koji su Osmanlije uspostavile i njihov prodor u centralnu Evropu je zaustavljen. U carstvu, Sulejman velianstveni je bio poznat kao dobar i pravedan vladar. Donio je mnotvo novih zakona i izgradio mnogo mostova, damija, biblioteka itd. Umro je 6. septembra 1566. godine. 37. Sveti Juraj jedan je od najslavnijih kranskih muenika Istone i Zapadne crkve. Potovan je irom Europe, a neke su ga drave uzele za svoga sveca zatitnika. Povijesna je linost. Roen je u 3. stoljeu u Palestini. Javno je svjedoio da je kranin pred carem Dioklecijanom koji ga je bacio u tamnicu. Tu je, prema legendi muen stranim mukama, ali to nije pokolebalo njegovu vjeru. Na kraju je car naredio da se Juraju odrubi glava, to je uinjeno u Palestini 06. maja 290. godine. Poto datum njegove smrti pada u vrijeme odravanja proljenih svetkovina, crkva je to iskoristila i stare predkranske obrede i rituale ukomponirala pod plat obiljeavanja svetog Juraja. 38. ah Wli Allh roen je 1703. godine u Delhiju, Indija. Spada u red najznaajniji islamskih reformista s Indijskog potkontinenta. Njegovo najznaajnije djelo je Huat Allah al-Baliga u kojem pokuava nauno predstaviti uenje islama. Umro je 1763. godine. Nakon njegove smrti, njegova misao prerasla je u snaan pokret za osloboenje muslimana od okova zapadnog imperijalizma.

229

39. aban Hodi roen je 15. Marta 1903. godine u Bokaviu, Lukavac. Nakon zavrenog mekteba upisao je Rudiju u Tuzli koju je okonao 1916 godine odlinim uspjehom. Iste godine upisao je Okrunu medresu u Sarajevu. Nakon zavrena 4 razreda Medrese, 1920. godine upisao je erijatsku sudaku kolu u Sarajevu. Po zavretku kole aban odlazi na studije u Egipat, gdje je1929. godine diplomirao na Al-Azharu. Radio je u Velikoj medresi u Skoplju do 1934. godine kada prelazi u Biha gdje se zapoljava kao profesor u Dravnoj gimnaziji. Nakon Bihaa u periodu od 1936-1945. Godine radi kao profesor na VIT-u i enskoj medresi. godine 1945. Odlazi u Tuzlu gdje radi u Zaviajnom muzeju i Tuzlanskom arhivu do umirovljenja 1965. godine. Umro je u Tuzli 21. septembra 1980. godine. aban Hodi bio je svestran i aktivan pisac. Brojne radove objavljivao je u Kalendaru Gajreta, Glasniku VIS-a, El-Hidaji, Takvimu i Preporodu. Vie o ivotu i djelu abana Hodia vidi u: Hadi, Kasim, Profesor hadi aban Hodi ivot i djelo, Glasnik VISa, br. 6., 1980. godine, str. 471-476. 40. ejhulislam Ebu Sud Mehmed efendi roen je 1490. godine u tekiji njegovog oca na Ejubu (Istanbul). Nakon zavrenog kolovanja obavljao je funkciju profesora, kadije i kadi askera do 1545. godine kada je postavljen za ejhulislama. Na ovoj funkciji ostao je trideset godina, sve do smrti 1574. godine. Ukopan je na Ejubu. Zauzima vano mjesto u povijesti islamskog prava, jer je uspio uskladiti Zemljini zakon Osmanske carevine sa erijatom. 41. ukrija ef. Bakalovi roen je 1914. godine u Ulcinju. Nakon okonanog osnovnog obrazovanja u rodnom gradu
230

upisao je Skadarsku medresu u Albaniji koju je uspjeno zavrio. Od 1937. godine ukrija je neprestano radio u institucijama Islamske zajednice. Bio je imam-matiar u Dinou, pored Titograda do 1951. godine kada je postavljen za glavnog imama u Titogradu. Od 1957. godine Bakalovi je bio predsjednik Starjeinstva islamske zajednice u SR Crnoj Gori. Umro je 12. oktobra 1975. godine. 42. Vehbija Hodi roen je 07. januara 1913. godine u ukotarima, Donji Peter. U rodnom mjestu zavrio je osnovnu kolu, nakon koje upisuje Veliku medresu u Skoplju. Medresu je okonao 1936. godine. Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu u Sarajevu Vehbija je upisao 1937. godine. Premda je sve ispite poloio u predvienom roku zbog ratnih okolnosti bio je sprijeen izai na diplomski ispit juna 1941. godine. Do kraja Drugog svjetskog rata Vehbija je radio na mjestu sekretara Islamskog starjeinstva za Srbiju. Nakon toga radio je u Opini, Okrunom sudu, Narodnoj banci i najzad u Skuptini opine Novi Pazar gdje je ostao do smrti 1977. godine. Vehbija je bio svestran pisac i autor. Pisao je za Narodnu Pravdu, Glasnik VIS-a, Preporod, Zemzem i Takvim. Napisao je nekoliko zasebnih djela od kojih je najpoznatije djelo Temelji islama. Vie o ivotu i djelu Vehbije Hodia vidu u: Hadi Kasim, ivotni put i djelo Vehbije Hodia, Glasnik VIS-a, br. 2., 1977. godine, str. 217-222.

231

INDEKS LINIH IMENA Abdulaziz, 25 Abu Sa'b, 70 Abu Sa'd, 70 Abu Sufjan, 15 Abu Su'ud, 6, 25, 84, 85, 86, 90, 105 Aganovi, Alija, 6, 83, 88, 89 Ahmed III, 25 Ajvaz-dedo, 73 Al-Buhari, 8 'Aia, 9, 14 Aia Softi-Alii, 64 Asaf, 13 Bajri, Dervi, 86 Bajazid II, 25 Bakalovi, ukrija, 93 Busuladi, Mustafa, 6, 83, 89, 101, 102 Buatli, Ismet, 78 erimovi, Mehmed Ali, 86, 105 osi, Tifa, 78 auevi, Demaludin, 59 olakovi, Salih, 89, oloman, Mehmed, 86 orevi, Tihomir, 4 ozo, Husein, 6, 84, 89, 90, 96, 99, 100, 103, 105 Daferovi, Mustafa, 85 Gloo, Munib, 102 Grieti, Gaparevi, Nikola, 5, 32 Enes ibn Malik, 90
233

Fatima, 48 Frazer, George, James, 28, 57, 61 Filipovi, Nedim, 6 Hadi, Kasim, 6, 87, 88, 91, 95, 96, Hadijahi. Muhamed, 5, 6, 24, 32, 43, 63, 64, 69, 102 Hadi-Vasiljevi, Jovan, 4 Handi, Adem, 6, 20, 27 Handi, Mehmed, 6, 20, 21, 23, 87, 90, 102 Hangi, Antun, 4, 97 Helmold, 68 Hodi, aban, 95 Hodi, Vehbija, 94, 95 Hrnjica, Mujo, 37 Huki, Abdurahman, 95 Ibn Fadlan, 53 Jajha-zade, 83, 84 Korvin, Matija, 20 Kreevljakovi, Hamdija, 59 Kulenovi, Sulejman, 94 Kulinovi, Fejzi-beg, 41 Kulii, piro, 52 Lazanova, Galina, 58 Lilek, Emil, 5 Lockwood, G., William, 5, 76 Mehmed el-Fatih, 18, 25, 81 Mesih-paa, 21 Muratspahi, Zahid, 75 Muratspahi, Hedo, 78 Muslim, 8, 44, 70 Naila, 13
234

Nestor, 29 Olga, 54 Pruak, Mustafa, 99 Tomaevi, Stjepan, 18 Topi, Mato, 57 Sadi, 22 Sadikovi, Sadik, 39 Salihspahi, Mehmed, 93 Smjalovi, Ahmed, 59 Sokolovi, Sinanudin, 59, 102 Sulejman el-Kanuni, 25 Sveti, Boris, 59 Sveti, Georgije, 84, 89 Uskufi, Muhamed, 24 Vasiljev, Spasoje, 36 Vuki-Kosaa, Stjepan, 18 Wali Allah, 8

235

SADRAJ

Recenzija rukopisa __________________________________ 5 UVOD ___________________________________________ 9 GLAVA I ________________________________________ 17 ISLAM I PREDISLAMSKI OBIAJI ARAPA __________ 17 Neprihvatljiva predislamska praksa i obiaji _____________ 20 Reformirana predislamska tradicija ____________________ 28 Prihvaena predislamska praksa i obiaji _______________ 32 GLAVA II _______________________________________ 35 IRENJE ISLAMA U BOSNI I HERCEGOVINI PRIHVATANJE ISLAMA KAO SIMBOL PRIHVATANJA OSMANSKE DRAVE ____________________________ 35 Multireligijski koncept predosmanske Bosne i Hercegovine i borba za crkvenu prevlast ___________________________ 37 Vjerska "zaputenost" srednjevjekovnih stanovnika Bosne i Hercegovine ______________________________________ 44 Konfesionalna struktura stanovnitva i vjerske prilike u Bosni i Hercegovini do kraja XVI vijeka ______________________ 50 Ideoloka i religijska zbunjenost muslimanskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini do kraja XVI vijeka _______________ 55 GLAVA III_______________________________________ 69 ELEMENTI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U KULTURI BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSLIMANA_______ 69

237

Junoslavenski panteon _____________________________ 70 Obredi, rituali i kultovi koji su utjecali na formiranje staroslavenskih obiaja u kulturi bosansko-hercegovakih muslimana _______________________________________ 72 Ouvanost staroslavenskih elemenata u tradiciji bosanskohercegovakih muslimana __________________________ 74 Elementi staroslavenske tradicije u narodnim vjerovanjima bosansko-hercegovakih muslimana ___________________ 77 Vjerovanje u astralnog dvojnika _____________________ 80 Mistinost kunog praga ____________________________ 81 Vjerovanje u vile _________________________________ 83 Vjerovanje u mru _________________________________ 85 Predskazivanje budunosti i gatanje na osnovu bilja, ivotinja, te zbivanja i dogaanja u prirodi oko nas _____ 86 Valja - ne valja __________________________________ 90 Salijevanje strave (strahe) ___________________________ 92 Vjerovanje u zle i urokljive oi _______________________ 94 Obredno rtvovanje prlikom izgradnje _________________ 95 Obiaji iz ivotnog ciklusa ___________________________ 98 Obiaji vezani za roenje djeteta ______________________ 99 enidbeni obiaji _________________________________ 102 Posmrtni obiaji __________________________________ 109 Godinji i ratarski obiaji ___________________________ 119

238

Jurjevdanske svetkovine ___________________________ 122 Obiljeavanje Aliuna _____________________________ 131 Ratarski obiaji __________________________________ 133 Majka Zemlja ____________________________________ 134 Boija brada i Boiji bereket ______________________ 135 Biljni i animalni kultovi ____________________________ 137 Kult lipe ________________________________________ 139 Kult kune zmije _________________________________ 140 GLAVA IV _____________________________________ 143 TRAGOVI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U PRAKSI MUSLIMANA GORNJEVRBASKE REGIJE __________ 143 Gornjevrbaska regija, geografska i demografska analiza __ 143 Mjesto i metod istraivanja staroslavenske tradicije u praksi muslimana Gornjevrbaske regije _____________________ 145 Narodna vjerovanja i sujevjerja muslimana Gornjevrbaske regije __________________________________________ 149 Tragovi staroslavenske tradicije u obiajima muslimana Gornjevrbaske regije vezanih za roenje djeteta _________ 150 Staroslavenski obiaji u enidbenoj praksi muslimana Gornjevrbaske regije ______________________________ 151 Tragovi staroslavenske tradicije u posmrtnim obiajima muslimana Gornjevrbaske regije _____________________ 152 Godinji obiaji _________________________________ 154 Stoarski i ratarski obiaji __________________________ 155
239

rtva prilikom izgradnje ___________________________ 156 GLAVA V ______________________________________ 157 ODNOS ISLAMSKIH UENJAKA U BOSNI I HERCEGOVINI DO KRAJA XX STOLJEA PREMA ELEMENTIMA STAROSLAVENSKE TRADICIJE U PRAKSI BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSLIMANA _______________________________________________ 157 Poistovjeivanje staroslavenskih s kranskim obiajima __ 159 Kritika obiljeavanja predislamskih blagdana i godinjih svetkovina iz pera islamskih uenjaka _________________ 161 Metode islamskih uenjaka u sprjeavanju proslavljanja neislamskih blagdana ______________________________ 170 Osnovne karakteristike odnosa islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema narodnom vjerovanju, sujevjerju, praznovjerju, vraanju i gatanju ______________________ 171 Odnos islamskih uenjaka prema narodnom vjerovanju, sujevjerju, praznovjerju, vraanju i gatanju _____________ 174 Stav islamskih uenjaka prema staroslavenskim obiajima iz ivotnog ciklusa u praksi bosansko-hercegovakih muslimana _______________________________________________ 181 Odnos islamskih uenjaka prema posmrtnim obiajima ___ 182 Ostali obiaji bosansko-hercegovakih muslimana _______ 190 ZAKLJUAK ___________________________________ 193

240

Trace of the Old Slavic Tradition in the Practice of the Muslims of Bosnia and Herzegovina and the Attitude of Islamic Scientists Towards Them ____________________ 197 IZVORI I LITERATURA __________________________ 203 Periodika _______________________________________ 208 Dodatak ________________________________________ 217 INDEKS LINIH IMENA _________________________ 233 SADRAJ ______________________________________ 237

241

BILJEKA O AUTORU Elvir (sin Muje i Pae) Duranovi roen je u Jajcu 13. 08. 1971. godine. Zavrio je Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu 1989. godine. Pred komisijom Rijaseta IZ u Sarajevu poloio hifz

1991. godine. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu oficir Armije BiH. Pripadnik 303. i 305. Slavne brigade. Nakon rata, 1997. godine diplomirao na tadanjoj Islamskoj pedagokoj akademiji u Zenici. Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu diplomirao 2003. godine. Na istom fakultetu magistrirao, kao prvi u generaciji u maju 2009. godine na temu Tragovi staroslavenske tradicije u praksi bosansko-hercegovakih muslimana, i time stekao zvanje magistar islamskih nauka u oblasti Islamske kulture i civilizacije. U periodu od 1997-2001. godine radio kao profesor Islamske vjeronauke u Gimnaziji u Bugojnu. Od 1998-2010. godine imam Sultan Ahmedove damije u Bugojnu. Sretno oenjen Almedinom Hadi. Ima dvoje prekrasne djece, blizance Husejna i Lejlu.

Mr. Elvir Duranovi do sada je objavio sljedee knjige: 1. Nafile, MIZ Bugojno, 2003. godine. (do sada objavljeno 5 izdanja) 2. Vrijednost djela u islamu prijevod djela iz hadisa Fadailul 'amal, 2005. godine. 3. Pripovijesti Allahovog Poslanika, a.s., OO Ilmijje Bugojno 2007. godine 4. Prirunik za uenje medinskog izdanja Kur'ana, MIZ Bugojno, 2008. godine. 5. Ilmihal 7 - udbenik za mektebe, koautor, Sarajevo, El-Kalem 2009. 6. Monografija Bugojanskih damija, MIZ Bugojno, 2010. godine. Pored toga objavljivao je tekstove u Glasniku Rijaseta IZ, Novom Muallimu, Takvimu, Preporodu i Novim Horizontima.