Na kraju ove priče, imaš dvije opcije.

Mislim da ćeš shvatiti koju opciju sam ja odabrala.

Kad je doktor ušetao u bolničku sobu Diane Blessing, ona je još bila slaba nakon
operacije...
Njen muž, David, držao je njenu ruku dok su se pripremali za
najnovije vijesti.
To popodne 10.ožujka 1991, komplikacije su prisilile Dianu, samo
24-tjedna trudnu, da se podvrgne hitnom Cezarskom rezu kako bi
porodila curicu Danu Lu Blessing, koju je par nestrpljivo očekivao.

36 cm dugu i težeći samo jedan kilogram i devet

dekagrama, već su tada znali da je prerano rođena.
Ipak, doktorove nježne riječe odzvanjale
su poput bombi.
“Mislimo da ona neće preživjeti “, rekao je,
nježnije koliko je god mogao.
 " Postoji samo 10 % šanse da će preživjeti
noć, a čak i tada,ako preživi noć, njena
budućnost će biti okrutna. "

Otupjeli od nevjerice, David i Diana slušali su

dok je doktor objašnjavao poražavajuće probleme s kojima
će se Dana vjerovatno morati suočiti ako preživi.
" Ona neće nikad hodati, ona neće
govoriti, vjerovatno će biti slijepa, i vrlo je
vjerojatno da će biti sklona drugim
katastofalnim problemima od cerebralne
paralize do potpune metalne retardacije “
... i tako dalje i dalje…
"Ne! Ne!" bilo je sve što je Diana mogla
reći.
Ona i David, sa njihovim petogodišnjim
sinom Dustinom, dugo su sanjali dan kad
će dobiti curicu koja će postati dio njihove
obitelji.
Sada,kroz samo nekoliko sati, taj
san je polako iščezavao...
Ali čim su prošli prvi dani, nova
agonija ušla je u život Davida i
Diane...
...zbog toga što je Danin
nerazvijeni živčani sustav
bio jako ranjiv,najlaganiji
poljubac ili dodir, samo bi
pojačao njezinu bol, tako da
oni nisu mogli niti priviti
svoju malu krhku curicu na
njihove grudi kako bi joj
pružili snagu svoje ljubavi...
Sve što su mogli, dok se Dana borila sama
ispod ultraljubičastog svjetla u isprepletenim
cijevima i žicama, je moliti se da Gospodin
ostane blizu njihove male curice.
Činilo se kao da neće dočekati
trenutak kad će Dana ojačati.
 Ali kako su tjedni prolazili, ona je polako
dobivala po gram na težini i gram na snazi.
I nakon dva mjeseca, iako su
doktori nastavili nježno ali
konstantno upozoravati da su
njezine šanse preživljavanja,
a kamoli življelja bilo kakvog
normalnog života jednake
nuli, Dana je otišla doma iz
bolnice kako je njena majka
to i predvidjela..
Pet godina nakon, Dana je bila majušna
ali žilava mala curica sa sjajnim sivim
očima i neutaživom voljom za životom.
Nije pokazivala nikakve znakove
mentalnih niti fizičkih nedostataka.
Jednostavno, ona je bila sve što djevojčica
može biti i više od toga...
...ali sretan završetak njene priče još nije
blizu...
Jednog sjajnog popodneva u ljeto 1996, pokraj njene kuće u Irvingu,
Texasu, Dana je sjedila u majčinom krilu na nenatkrivenim tribinama
lokalnog parka gdje je ekipa njenog brata Dustina imala trening.
Kao i uvijek, Dana je brbljala non-stop sa svojom majkom i nekoliko
odraslih koji su sjedili pokraj njih kad je odjednom utihnula. Grleći
svoje ruke preko grudi, mala Dana je upitala “Osjećaš li taj miris?"
Mirišući zrak i otkrivajući blizinu grmljavine, Diana je
odgovorila, “Da, miriše na kišu."
Dana je zatvorila svoje oči i ponovo upitala, " Osjećaš li
taj miris?"
Još jednom, majka joj je odgovorila, "Da, mislim da
ćemo se smočiti. Miriše na kišu."
Još uvijek uhvaćena u trenutku, Dana je zatresla
glavom, potapšala svoja uska ramena s malenim rukama
i glasno izjavila,
"Ne, to miriše poput Njega.
 To miriše poput Boga kad nasloniš
glavu na Njegove grudi."
Suze su napunile Dianine oči dok je Dana sretno
skočila i otišla se igrati s drugom djecom.
Prije nego što su došle kiše, riječi njene kćeri
potvrdile su ono što su Diana i svi članovi njene
proširene Blessing obitelji znali cijelo vrijeme,
makar u njihovim srcima.
Tijekom tih dugih dana i
noći prvih dva mjeseca
njezinog života, kad su
njezini živci bili
preosjetljivi da je oni
dotaknu, Gospodin je
držao Danu na
Njegovim grudima i
Njegov ljubljeni miris je
ono čega se ona tako
dobro sjeća.
• Sad ti imaš dva izbora. Možeš ovo
proslijediti tako da i drugi uhvate trnce koje
si ti osjetio/la ili možeš ovo izbrisati i praviti
se da nije dotaklo tvoje srce kao što je
dotaklo moje.
• TO JE TVOJA ODLUKA!
• “Mogu učiniti sve u Njemu koji mi daje
snage."
• Jutros kad je Gospodin otvorio prozor Raja,
ugledao me, i upitao: " Drago dijete, koja je tvoja
najveća želja danas? "

• Odgovorio sam: " Dragi Bože, molim te čuvaj

osobu koja čita ovu poruku, njezinu obitelj i
njene posebne prijatelje. Oni to zaslužuju i ja ih
puno volim!"
• Božja ljubav je poput oceana, vidiš joj početak
ali nikad kraj.
.
• ANĐELI POSTOJE ali ponekad, one koji
nemaju krila, zovemo PRIJATELJI.

• Pošalji ovo svojim anđelima...